TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 13.11.2007.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

5. dan rada

13.11.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sreto Perić, a neka se pripremi narodni poslanik Nemanja Šarović.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine inženjeru Mrkonjiću, ja sam juče prilikom komentarisanja liste 10 kandidata koju je predsednik Republike Srbije predložio Narodnoj skupštini za izbor pet rekao koju dužnu pažnju Ustav Republike Srbije je posvetio Ustavnom sudu. Sa ništa manjom pažnjom SRS, odnosno poslanička grupa SRS ne tretira ovaj problem i pitanje. Posle rešavanja problema Kosova i Metohije, stabilizovanja prilika u raškoj oblasti, poboljšanja standarda građana Srbije, veoma važno i značajno mesto u našoj političkoj aktivnosti jeste da dođemo do kvalitetnog i dobrog Ustavnog suda.
Međutim, sa ovim što sada imamo pitanje je da li uopšte imamo priliku. Mislim da sa onim što je predložio predsednik Republike Srbije, onim što je gospodin predsednik Skupštine Oliver Dulić predložio nama, ne postižemo ono što bi trebalo da se uradi.
Postavlja se pitanje kako i na koji način je trebalo sprovesti pravnu proceduru da bismo došli do liste Narodne skupštine od 10 kandidata za sudije Ustavnog suda od kojih bi kasnije predsednik Republike prihvatio pet. Ovde je juče predsednik Narodne skupštine izašao i rekao da je imao problema i ja sam mislio da hoće, kao predlagač, da povuče tu listu.
Međutim, on je rekao da i dalje stoji to što jeste, a mi ne znamo koje je sve imao probleme, kada je pokrenuta procedura. I, postavlja se još jedno pitanje – ko je, u ime ovih četvoro... Od ukupno 10 kandidata, za četvoro znamo ko stoji; da li su to šefovi poslaničkih grupa bili u razgovoru i kontaktu sa ljudima? Pretpostavljam da su po njihovom viđenju stručni ljudi, ljudi koji bi mogli kvalitetno da odgovore ovoj funkciji i ulozi. Ko je izabrao, odnosno predložio te ljude?
Predsednik Narodne skupštine se pozvao na pravnu prazninu. Ustav je predvideo i rekao kako i na koji način se vrši izbor sudija Ustavnog suda. Zakon o Ustavnom sudu Republike Srbije samo u jednom članu kaže kako će se birati sudije Ustavnog suda i uglavnom ponavlja ono što je predviđeno Ustavom. Ukoliko postoji pravna praznina, a ona postoji, predsednik Narodne skupštine je trebalo da pozove ekipu eminentnih pravnika iz SRS, na čelu sa gospodinom Aleksandrom Vučićem, gospođom Vjericom Radetom, Nemanjom Šarovićem, gospodinom Martinovićem, gospodinom Zoranom Krasićem, možda ima još neko, i da se ta pravna praznina proba razrešiti. Sasvim dovoljno, gospodine Šaroviću, a mogla se razrešiti.
Kada određena firma želi da u svoje redove primi nekoliko vozača, o ljudima koji se bave ovom profesijom imam svakako dobro mišljenje, ona raspiše javni oglas, pokuša da se što više kandidata prijavi da bi došla do najboljih, a mi biramo sudije Ustavnog suda i onda predsednici poslaničkih grupa predlažu neke kandidate.
Ne prihvatam osporavanje, zapravo to za mene nije neki veliki propust i nisam se bavio proračunavanjem kada bi neko od ovih kandidata trebalo da stekne po zakonu pravo na penzionisanje. Ne mora čovek da ode samo u penziju, a niko ne garantuje da njegov mandat može da traje devet godina, koliko je predviđeno Ustavom. Može čovek da podnese zahtev za napuštanje te sudijske funkcije, može, ne daj bože, da nastupi smrtni slučaj i ponovo moramo pristupiti izboru sudija Ustavnog suda. To kada bi neko trebalo da stekne uslov za penzionisanje za nas iz SRS nije relevantno, ali nam je veoma bitno da najkvalitetniji i oni koji nisu pod uticajem političkih stranaka dođu na mesto sudija Ustavnog suda.
Juče je gospodin Krasić pokušao da objasni da postoje kandidati koji se mogu razvrstati u dva reda ili u dve lige. Sada smo otprilike došli u situaciju, to je i gospođa Vesna Pešić u svom izlaganju rekla, da imao pet kandidata koje će postaviti predsednik Republike Srbije, svakako po Ustavu to mu pravo pripada, i pet kandidata koji su kandidati DSS-a, G17 plus ili Nove Srbije. Onda je ona izvela zaključak da je tu pat pozicija. Međutim, nije. Imamo još pet sudija Ustavnog suda koji će se izabrati na opštoj sednici Vrhovnog kasacionog suda Srbije.
Imajući u vidu ko nam je sad na čelu Ministarstva pravde, u kakvu poziciju ćemo doći – da će predsednik Republike Srbije imati od ukupno 15 više sudija na svojoj strani. Postavlja se pitanje zbog čega je to važno za predsednika Republike Srbije, da ima svoju većinu u Ustavnom sudu? Zbog člana 118. stav 3. Ustava Republike Srbije. Taj član kaže da ukoliko se dvotrećinskom većinom pokrene inicijativa za opoziv predsednika Republike Srbije, onda je Ustavni sud dužan da u roku od 45 dana procenjuje da li je predsednik Republike Srbije kršio Ustav. Kad obezbedi svoju većinu, nećemo imati nikad takvu situaciju. I, predsednik Republike Srbije želi jednu potpuno jasnu situaciju – da nemamo Ustavni sud; ako ga ipak budemo imali, da imamo poslušne kandidate koji će u svakom momentu i njega i njegovu političku stranku probati da zaštite.
Socijalistička partija Srbije je ovde jasno i otvoreno stala iza svoja dva kandidata i moje je mišljenje da su ti kandidati sasvim solidni i prihvatljivi za sudije Ustavnog suda Repubike Srbije. Ali, mogu sad da vam garantujem da je vaš predlog u startu osuđen na propast, jer to nisu kandidati predsednika Republike Srbije, nisu kandidati Demokratske stranke i njihov izgled na uspeh je veoma mali.
Prateći raspravu i juče i danas između poslanika koji dolaze sa teritorije raške oblasti zaključujem da je možda predsednik Republike Srbije rekao – predložite i vi svog kandidata, vi predložite, vi nemojte da glasate za njega, da se tu stvori jedna situacija da ne možemo doći do izbora liste od deset i onda prolongiramo i dalje tu situaciju.
Prilikom govora o Zakonu o Ustavnom sudu Republike Srbije, poslanici Demokratske stranke su ovde govorili da sad prvi put u Srbiji treba da se uvede Ustavni sud i da oni predlažu nešto novo i eto velikog spasa za građane Srbije. Kao da mi Ustavni sud nismo imali odranije, samo što je imao blokadu u svom radu; to jeste bio jedan veliki problem, ali to su želele Demokratska stranka i one stranke koje su bile na vlasti od 2000. godine. Ustavni sud Republike Srbije bi morao pod hitno da profunkcioniše, ali se ovde sve čini da do toga ne dođe, da stanje u Republici Srbiji, kako zbog onih zakona koji se donose, kako sada zbog ustavne žalbe, ne mogu građani da ostvaruju svoja prava...
Dame i gospodo, vi se najviše bavite sitnim, a mnogo više krupnim prevarama. Ne mislim pri tom na vas koji ste poslanici u Skupštini Srbije i koji podržavate Vladu ovakvu kakva jeste, ali vaša odgovornost stoji u tome što biste vi ministre iz vaših redova morali da prisilite da rade ono što je u interesu građana Srbije, vi to nikad ne činite, ali ćete položiti odgovornost pred građanima Srbije.
Vidite sad jednu situaciju, neko ko vrši opstrukciju i destrukciju, kako ima običaj često da kaže narodni poslanik Milan Stanojević, ako sam dobro rekao ime, da vrše opstrukciju i destrukciju poslanici opozicije. To je potpuno netačno.
Vlada je imala obavezu, po memorandumu i po zakonu, da do 1. novembra dostavi predlog budžeta u Narodnu skupštinu. Ona to nije uradila i juče je na vanrednoj sednici, pretpostavljam, usvojen predlog budžeta za 2008. godinu. Zašto juče? Zašto to nije bilo do 1. novembra? Nije u pitanju sedam-osam dana, koliko je falilo, nego zato što su predstavnici MMF-a u svojoj dvonedeljnoj misiji došli i kazali ministru Cvetkoviću i drugima u Vladi kako treba da izgleda taj budžet Republike Srbije za 2008. godinu. Kad vi sada povećate sredstva u budžetu za 10%, šta to znači? To znači da vi u startu predviđate inflaciju od najmanje 10%, da je projektujete, a kolika će ona biti u stvarnosti, građani Srbije, osetićete to preko svojih leđa. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Sreti Periću. Reč ima narodni poslanik Nemanja Šarović, a neka se pripremi narodni poslanik Vjerica Radeta. Izvolite.

Nemanja Šarović

Dame i gospodo narodni poslanici, današnja rasprava bila je više nego zanimljiva. Moram reći da smo čuli dosta toga što je možda neke iznenadilo, neke nije, ali ja sam i zapisao nekoliko izjava, one su veoma zanimljive, prevashodno zbog toga što dolaze od predstavnika vladajuće koalicije. Čuli smo, između ostalog, u prepodnevnoj raspravi, citiraću: "Ovaj kandidat nije dobar i mi to ne sporimo". Mislim da je zaista sramota da predstavnik vladajuće koalicije to kaže.
I, ako je zbog nečega bila važna i vredna ova prepodnevna rasprava, onda je to najviše zbog toga što je otkrila pravu prirodu ove sadašnje DOS vlade i uopšte DOS režima od 2000. godine do danas, jer objektivno tu nema nikakve razlike. Menjale su se možda ličnosti koje su bile na čelu, ko je bio predsednik Republike, ko je u kom ministarstvu, ko je predsednik Vlade, ali očigledno je da određeni principi funkcionišu od onog trenutka kada ste izveli "buldožer revoluciju" pa do dana današnjeg, a to je pre svega, princip političke trgovine. Pretvorili ste ovaj parlament bukvalno u pijacu i nikada do sada, kakve god kritike da su upućivane i na način izbora tužilaca, način izbora sudija, nikada do sada nije se desila ni približno ovakva situacija i nikada ovoliki upliv nije bio prilikom izbora nosilaca najviših sudskih funkcija.
Iz obrazloženja možemo videti, ali na to ću kasnije doći, koji je kandidat predlog koje političke stranke. Kao ni moje kolege iz SRS, neću govoriti poimenično o bilo kom kandidatu, i to je upravo zbog ovog odnosa i ove trgovine koja je obavljena prethodnih nedelja i meseci, potpuno je obesmišljeno. Nije bitno kako se čovek zove, bitno je da je to kvota te i te stranke. Koji su njegovi profesionalni kvaliteti, šta je on u dosadašnjoj karijeri postigao, to ste vi, nažalost, učinili u potpunosti irelevantnim.
Ono što prati ovaj izbor, a što se svakako ne može zaobići, od čega, po mom mišljenju, treba krenuti, jeste upravo stanje u kompletnom srpskom pravosuđu u ovom trenutku. Ustavni sud nemamo već duži niz godina, skoro pet godina, od poslednjih sedam, koliko je DOS na vlasti. Nismo imali Ustavni sud, ali ni stanje u ostalim sudovima nije ništa bolje. Pogledajte okružne sudove, pogledajte opštinske sudove. Ne radi se samo o štrajku koji je sada aktuelan.
Moram reći da su zahtevi zaposlenih u pravosuđu, ne nosilaca pravosudnih funkcija, nego ljudi koji rade za male plate od 10.000 do 15.000 dinara, apsolutno opravdani.
Od tolikih primanja niko danas u Srbiji ne može da živi. Ali, mene više od svega toga čudi ova reakcija Ministarstva i ponuda, nekakva nepristojna ponuda, koju je objavio da će dići zaposlenim u sudstvu plate za 100%, ukoliko njih 2.000 napusti pravosuđe. To pokazuje da ministar pravde Dušan Petrović ne razume situaciju u pravosuđu, da ne razume sam taj proces i vidi se da on nije čovek koji će bilo šta dobro srpskom pravosuđu doneti.
I sam sam radio u sudu, znam sa kolikom količinom predmeta svaki pojedini službenik radi, znam da je i u ovom trenutku zbog lošeg Zakona o parničnom postupku, uopšte loših procesnih zakona, ogroman broj predmeta u radu. Znam da je i sada skoro nemoguće izboriti se sa svim predmetima i to jeste razlog što postupci toliko traju. Ali, zamislite tek šta će doneti ova ideja ministra Petrovića ukoliko, ne daj bože, bude realizovana. Siguran sam da će to dovesti srpsko pravosuđe u potpuni kolaps i da će tek onda sudski postupci neuporedivo duže trajati.
Druga stvar koja je veoma bitna, to je da se prilikom izbora, kako možemo videti na primeru sudije Ustavnog suda, tako i za druge nosioce pravosudnih funkcija, od tužilaca, a posebno je to važno kod sudija, jer su oni najvažniji šraf u tom pravosuđu, i u srpskom i u svakom drugom, očigledno već duži niz godina sprovodi negativna selekcija. Svima koji rade u sudovima i svima koji se u to iole razumeju to je jasno i jasno je da je taj sudijski kadar objektivno sve lošiji iz godine i godinu. Niz razloga za to postoji. Prvi je što neko ko nije partijski podoban ne može biti izabran za sudiju opštinskog suda, što je prva lestvica. Događa se da stručni saradnici budu u tom zvanju neki i po 10 i po 12 godina, a da ih preskaču ljudi koji imaju neuporedivo lošiji učinak, manje staža i niže proseke na fakultetima, samo zbog toga što su partijski podobni.
Drugi veliki problem je to što je veliki broj kvalitetnih ljudi otišao iz srpskog pravosuđa. Svi oni koji su bili dovoljno kvalitetni da samostalno obavljaju neki posao, da budu advokati, oni su to i učinili. Dakle, to je drugi vid te negativne selekcije i zato lošiji ostaju u srpskom pravosuđu.
Imamo jedan broj zaljubljenika u taj sudski poziv, koji su manje-više materijalno nezavisni i koji vole taj posao i koji više iz entuzijazma nego iz bilo kog drugog razloga obavljaju taj sudijski poziv.
Dobro je što smo čuli u toku današnje rasprave da Boris Tadić ne poštuje pripadnike manjina. Dobro je što smo čuli da je on ponovo izneverio poverenje onih koji su mu dali glas na izborima. S druge strane (naravno, druge strane iste vlade) čuli smo da je Koštunica taj koji ne poštuje manjine i da je on taj koji u Raškoj oblasti zloupotrebljava državni aparat i pre svega policiju u obračunu sa svojim koalicionim partnerima. Nažalost, mora se konstatovati da su i jedni i drugi u pravu i da su i jedan i drugi predsednik, i predsednik Vlade i predsednik Republike, zloupotrebili poverenje koje im je na izborima ukazano.
Što se tiče samog predloga koji smo dobili od predsednika Skupštine Olivera Dulića, on je krajnje sporan, ne zna se uopšte kako je do tog predloga došlo, na osnovu kog člana Ustava ili zakona je Oliver Dulić uzeo sebi pravo, prisvojio, oteo, uzurpirao pravo da bude taj koji će predložiti 10 kandidata o kojima će se Skupština izjašnjavati. Apsurdno je da mi čak i danas u toku same rasprave ne znamo na koji će način biti birani ovi kandidati, da li će se Skupština izjašnjavati o svakom pojedinačno, pa će oni koji imaju najveći broj glasova biti neki koje Skupština valjda više voli i preporučuje od onih drugih ili ćemo mi usvojiti na kraju svih 10, kompletnu listu, pa će onda Boris Tadić svojevoljno (kao što je svojevoljno Oliver Dulić birao kandidate) od tih 10 izabrati pet koji su njemu po volji. Oliver Dulić je rekao da tu postoji pravna praznina, ali je tim spornije ko je njemu uopšte dao za pravo da tu prazninu popunjava onako kako on nađe da je to u ovom trenutku odgovarajuće vladajućoj koaliciji.
Problem kome nije posvećeno dovoljno pažnje, čini mi se, jeste taj što po Ustavu Ustavni sud ima 15 sudija. Mi smo trenutno u postupku izbora 10 kandidata, pet po predlogu predsednika Republike, pet će biti izabrano na osnovu predloga predsednika, odnosno to bi trebalo biti na osnovu predloga Narodne skupštine, ali još pet kandidata, koje bi trebalo da izabere opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda, pet je kandidata za koje mi apsolutno ne znamo da li će i kada biti izabrani.
Ukoliko ovi predlozi, koliko god da su loši, na kraju prođu, ukoliko budemo izabrali deset sudija Ustavnog suda, to će značiti da će u skladu sa Ustavom biti formiran krnji Ustavni sud, odnosno imaćemo dve trećine sudija koje će omogućiti da u narednom periodu, kako-tako funkcioniše Ustavni sud. Šta to odmah u startu znači? Znači da neće biti dovoljan broj sudija da bi se rešilo više od 1.000 predmeta koji već čekaju na rešavanje i čekaju da uđu u postupak pred Ustavnim sudom.
Znači da ukoliko bilo ko od ovih 10 izabranih iz bilo kog razloga prestane da bude sudija Ustavnog suda, da li po svojoj volji, da li iz nekog drugog razloga, Srbija će u veoma kratkom periodu ponovo ostati na neodređeno vreme bez Ustavnog suda.
Dakle, dovoljno je samo jedan od ovih ljudi da odustane i Srbija ponovo nema Ustavni sud.
Ja ću vam pročitati član 143. Ustava Republike Srbije koji kaže: "Sudska vlast u Republici Srbiji pripada sudovima opšte i posebne nadležnosti." Pa u stavu 4. kaže: "Vrhovni kasacioni sud je najviši sud u Republici Srbiji." Čuli smo ovo i od Boška Ristića i od još nekih predstavnika vladajuće koalicije. Stav 5. kaže: "Sedište Vrhovnog kasacionog suda je u Beogradu." Ja bih molio predstavnike vladajuće koalicije, bilo koje, evo da li može predsedavajući ili bilo ko od vas, neka kaže gde je tačno sedište u Beogradu, Beograd je veliki grad, dajte nam adresu gde je sedište tog Vrhovnog kasacionog suda.
To, naravno, niko ne može da uradi, jer Vrhovni kasacioni sud, kao što svi dobro znamo, ne postoji. Vi niste ispunili, a to je još jedna od obaveza iz Ustavnog zakona i to iz člana 5. gde se kaže – Narodna skupština uskladiće sa Ustavom zakone koji se odnose na primenu odredaba Ustava na sudove i javna tužilaštva, i to je ovaj član 142. i posebno kaže - zakone kojima se uređuje organizacija i nadležnost sudova.
Nije dovoljno propisati Ustavom da postoji Vrhovni kasacioni sud, vi morate to sprovesti u delo. Umesto što je srpski parlament raspravljao o Karpatima, o ekologiji na Karpatima i ne znam ni ja o čemu, vi ste morali pripremiti zakone od kojih zavisi državno uređenje Srbije i od kojih zavisi formiranje sudske grane vlasti, izaći sa tim zakonima, završiti raspravu i formirati Ustavni sud onako kako to Ustav i Ustavni zakon nalažu.
Krajnje je sporno i to što je gospodin Oliver Dulić poslao nama poslanicima jedno pisamce u kome se kaže – predmet: ispravke u predloženoj listi kandidata za sudije Ustavnog suda. Onda on tu vrši ispravke imena, odnosno prezimena predloženih kandidata, što je jasan pokazatelj da Oliver Dulić zapravo i nije predlagač ovog akta, odnosno grupe od 10 sudija, 10 kandidata za sudije Ustavnog suda, već da je Oliver Dulić bio samo onaj koji je potpisao taj predlog, pa naknadno opet preko svojih koalicionih partnera utvrđivao biografske podatke i profesionalne kvalitete ovih ljudi.
Moramo vas podsetiti i na činjenicu da je poslanicima prvo poslat samo jedan papir gde su navedena imena i prezimena kandidata za sudije Ustavnog suda, bez ijednog biografskog podatka.
Dakle, nismo znali ni ko su ljudi, ni odakle su, kada su završili pravni fakultet, koliko staža imaju, na kojim poslovima su radili, apsolutno ništa.
Onda je, na zahtev poslaničke grupe SRS i nakon protesta koji smo mi uložili, Oliver Dulić na brzinu prikupljao te biografske podatke, pa je usput ni kriv ni dužan utvrdio da se pojedini kandidati ne zovu baš tako kako je on pretpostavljao, da nisu radili to što je on pretpostavljao, ali da su i dalje, po njegovom mišljenju, najbolji za predložene funkcije.
Oliver Dulić nam je ostao dužan da izađe za ovu govornicu i da kao predlagač, jer se on tako potpisao, obrazloži šta je njega nagnalo da ove ljude predloži za sudije Ustavnog suda i da pokuša makar da ubedi poslanike, 250 poslanika ili one iz opozicije koje to zanima, da i mi glasamo za te ljude. Naravno, on to nije učinio, jer njega tako nešto ne zanima. Zna da ćete vi, bez obzira na ove uvrede koje ste jedni drugima izgovarali i na sve kritike, kada dođe dan za glasanje uredno pritisnuti dugme koje morate da pritisnete i glasati za predlog kakav god da je.
Sada ću reći nekoliko reči o samom predlogu, neću pomenuti nijedno ime, jer je to u potpunosti obesmišljeno, ali principijelno, mislim da građani Srbije moraju videti ko su ti ljudi koji će biti sudije Ustavnog suda i moraju videti da je možda bolje da nemamo Ustavni sud, nego da imamo ovakav Ustavni sud kakav vi želite da formirate.
Radi se o ljudima koji su uglavnom podobni zbog toga što su u nekim strankama, koji su podobni zato što su završili kojekakve kurseve po Budimpešti, Americi, Kanadi, Nemačkoj, zato što pripadaju nevladinim organizacijama, i ko zna šta još.
Ono što je sporno, mogli ste barem naći ljude koji ispunjavaju određene uslove i za koje se može reći da su istaknuti pravnici. Vi ovde imate ljude koji su radili po kojekakvim zadrugama, imate ljude koji nikada nisu napisali nijednu presudu, nisu radili u sudu ni kao pripravnici, nikada možda nisu kročili nogom u sud, nisu profesori na pravnim fakultetima, ali su zato radili u ministarstvima. To im je dovoljna preporuka.
Dakle, ono što bi trebalo da bude vrh nečije karijere, posao za najvrsnije pravnike u Srbiji, vi ćete dati da rade ljudi koji nikada možda nisu ni videli kako izgleda presuda. Da li uopšte može doći u pitanje i to kakve će presude tog Ustavnog suda biti?
Evo, jedan od kandidata, ja ću vam pročitati deo biografskih podataka. Kaže, bila je savetnik republičkog javnog tužioca, pa pomoćnik direktora PTT saobraćaja Srbije, pa pravni savetnik saveznog ministra za telekomunikacije, pa 2004. godine, kada je ona vlada formirana, zamenik ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, pa onda kada je ova vlada formirana, onda je sekretar u Ministarstvu prosvete.
Dakle, jasno vam je o kojoj se stranci radi i čiji je to kadar. Kretanje u karijeri je pratilo kretanje pojedinih ministara; kako se kreće ministar iz ministarstva u ministarstvo, tako se kreće i ovaj kandidat.
Očigledno je da se radi o ekspertu za sva pitanja, odnosno, kada se to prevede na srpski jezik, o osobi koja se verovatno ni u šta ne razume. Za nju ste napisali da nije član nijedne stranke, to piše za nekoliko kandidata. Ne znam, ako za neke kažete da nije član stranke, nije član nevladine organizacije, da li za ove za koje ne piše tako nešto mi opravdano možemo da pretpostavimo da jesu članovi nekih stranaka, ali da vi nećete da nam kažete o kojim se strankama radi?
Ukoliko je to tako, ja i tako prihvatam, jer nije ni najmanji problem utvrditi ko kojoj stranci pripada. Kako su se pojedini ministri kretali iz ministarstva u ministarstvo, tako su i ovi kvazieksperti pratili i postajali nekada njihovi zamenici, nekada sekretari, savetnici, a zvanje u krajnjoj liniji i nije toliko bitno. Za sledećeg kandidata kaže – od 1980. godine radi u sudu. Šta to znači "radi u sudu"? Da li je gospođa radila na prijemu pošte, da li je radila kao kafe kuvarica, da li je radila kao čistačica? To jesu časna zanimanja, ali je radila u sudu, i to nam ništa ne znači.
Mi moramo znati, ukoliko se radi o biografiji kandidata za sudije Ustavnog suda, na kojim je poslovima radio. Ukoliko je obavljala posle određeno vreme sudijsku funkciju, moramo znati, dakle, kakvi su njeni rezultati bili tu, i zašto nismo dobili da vidimo koji je procenat preinačenih presuda, koji je procenat oborenih presuda, potvrđenih presuda? Da vidimo kvalitet rada tog sudije.
Zatim, opet imamo jednog kandidata koji nikakve veze nema sa sudovima, jer nikada u sudu nije radio. Ovaj je kandidat radio kao direktor sektora za kadrovske poslove u Železničko-transportnoj organizaciji Priština, pa kao pomoćnik direktora Republičke direkcije za razvoj Kosova i Metohije, pa kao savetnik u Ministarstvu za ekonomske odnose, pa bio član ekspertskog dela državnog pregovaračkog tima. Dakle, opet je jasno da se radi o stranačkom kandidatu koji nije profesor na fakultetu, koji nikada nije radio u sudu. Da li se može reći za nekoga sa ovim kvalifikacijama da je istaknuti pravnik? Mislim da ne može. Ono što je posebno zanimljivo, kaže, ima pasivno i aktivno znanje engleskog jezika. U pravu, to bi istaknuti pravnik trebalo da zna, važi jedno pravilo – ko može više, može i manje. Ako kažete da ima aktivno znanje, onda se podrazumeva da ima i pasivno. Ako kaže - znam sve o engleskom jeziku, onda se podrazumeva da zna i neke osnovne fraze i izraze.
Naredni kandidat, ponavljam, neću pominjati imena, jer se radi o stranačkim kandidatima i stranačkim poslušnicima, takođe se kaže – od 2000. do 2002. godine na funkciji pomoćnika ministra u saveznom ministarstvu tom i tom, pa član ekspertskog tima za izradu saveznog zakona o tome i tome, pa onda pod stručnim radom, kaže, citiram: "Više sam puta boravila u inostranstvu na usavršavanju, pa sam završila razne kurseve".
Bila je gospođa u Budimpešti, pa je završila određene kurseve; ja to neću pročitati iz poštovanja prema narodnim poslanicima i iz poštovanja prema ovom skupštinskom domu, ali je sramota da Oliver Dulić koji je potpisao ovo šalje poslanicima materijale na engleskom jeziku. Ja bih zamolio gospodina Dulića da napravi predlog koji će u kompletu biti na srpskom jeziku, jer sve ovo što ovde piše, nazivi tih kurseva i tečajeva koje je gospođa kandidat završila, sve se to lepo može prevesti na srpski jezik.
Dakle, i ranije smo imali problema oko sličnih stvari, izlazili smo kako-tako sa njima na kraj, ali mislim da je neophodno da svi predlozi koje dobijamo budu, od prvog do poslednjeg slova, na srpskom jeziku. Ako je potrebno, mogu se napraviti materijali koji će biti na jezicima manjina čije predstavnike imamo ovde u parlamentu, ali je apsolutno loše i neprihvatljivo da nam se dostavljaju predlozi koji su na stranim jezicima, a mi nemamo predstavnike tih manjina u ovom skupštinskom domu.
Naravno, gospođa je posle stigla i do Vašingtona, do Univerziteta Santa Klara, Smit koledža u Masačusetsu, možda je svratila i do Nacionalne garde iz Ohaja, ali jasno je da tu, da ne čitam sada ova njena čuvena dela koja je radila za neke nevladine organizacije...
Jasno je, da bih ostavio određeno vreme da i moje kolege još nešto kažu, da predlog o kome danas raspravljamo predstavlja pravu sliku DOS-ovog režima. Jasno je da vi i dalje rasturate temeljno, ciglu po ciglu, srpsko pravosuđe, da će ovaj Ustavni sud, ukoliko ga formirate, a nažalost, koliko vidim, na putu ste da to učinite, biti gori od svih prethodnih, a čini mi se da neće dugo ni trajati.
Poslanička grupa SRS svakako neće glasati za ovaj predlog, a ja pozivam predstavnike manjina, ne mislim na njihove predstavnike ovde, nego na ove ljude koji su davali glasove i Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici, da se opamete i da ipak nekog drugog zaokruže, neću ulaziti u to koga, ali da zaokruže nekoga na narednim izborima ko do sada nije izneverio njihova obećanja.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Po Poslovniku se za reč javio narodni poslanik Aleksandar Marton.

Aleksandar Marton

Poslanički klub nacionalnih manjina
Gospodine predsedavajući, izvinjavam se što sam tražio reč, ali kao poslanik najvišeg zakonodavnog tela Republike Srbije bih morao da se pozovem na član 104. Poslovnika i prvo bih pozvao stručne službe da ustanove koliko realno poslanika sedi u najvišem zakonodavnom telu. Činjenica je da više desetina poslanika DSS, DS, G17 plus, NS drže kartice u svojim jedinicama, a poslanici se nalaze ko zna gde. To je, u svakom slučaju, samo po sebi veliko nipodaštavanje ovog tela veoma važnog za funkcionisanje države Srbije.
Definitivno, veliki broj poslanika vladajuće koalicije, koji bi prilikom rasprave o ovoj tački dnevnog reda zaista trebalo da sede na svojim mestima, trenutno nije tu. Istakao bih da u normalnim državama poslanici koji su izabrali predsednika Skupštine Republike Srbije, koji je i predlagač svih ovih deset kandidata ili kandidatkinja za sudije Ustavnog suda, trebalo bi da sede na svojim mestima i da samom činu izbora sudija Ustavnog suda Republike Srbije daju značaj.
Nažalost, poslanici DS-a, DSS-a, NS i G17 plus, koji su se zdušno zalagali za donošenje Ustava Republike Srbije, godinu dana nisu ništa radili po pitanju donošenja zakona o Ustavnom sudu, ništa nisu radili po rešavanju pitanja funkcionisanja Ustavnog suda Republike Srbije. Samim tim, očekivali smo znatno više ozbiljnosti od njih danas kada razgovaramo o izboru sudija, ali očito da u ovom trenutku poslanici i poslanice vladajuće koalicije imaju mnogo pametnijeg posla.
Zaista bih ponovio, na kraju, da se mi poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine izvinjavamo poslanicima vladajuće koalicije koji su trenutno tu i koji časno rade svoj posao, ali njih je, koliko mogu da vidim, u ovom trenutku svega sedam: iz Demokratske stranke - četiri, DSS - jedan poslanik, iz Jedinstvene Srbije - jedna poslanica, iz G17 - dva poslanika i iz Nove Srbije - jedan poslanik. Smatram da je poslanicima mesto u poslaničkim klupama, a birači sami neka procene kako će kazniti takav rad.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Na redu je da diskutuje narodna poslanica Vjerica Radeta. Imamo još 10 minuta do pauze, a gospođa Radeta ima još 30 minuta da govori. Posle pauze.
Nastavak sednice biće u 15.00 časova i prvi govornik biće gospođa Vjerica Radeta. Molim službu da još jedanput, ono što je rekao narodni poslanik Aleksandar Marton, prekontroliše.
(Posle pauze – 15.00)
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad posle pauze.
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Dame i gospodo narodni poslanici, da podsetim da mi danas govorimo o predlogu kandidata za Ustavni sud, predlogu Narodne skupštine; zapravo, trebalo bi da je predlog Narodne skupštine a nije, i čućete, naravno, u toku moje rasprave zašto to kažem.
Zašto mi do sada nismo imali Ustavni sud, zašto mi nemamo Vrhovni kasacioni sud, zašto nama zapravo ne trebaju institucije sistema, pogotovo ne pravosudne, dokaz je, recimo, i to da je danas uhapšen direktor Javnog komunalnog preduzeća "Gradska čistoća" grada Beograda Dragan Ignjatović i još 31 osoba sa njim zbog pronevere jedne i po milijarde dinara.
Taj gospodin Dragan Ignjatović je bio član Čovićeve Alternative, danas je član Demokratske stranke i kao takav je izabran na tu funkciju i, eto, to je jedno od objašnjenja...
Ne lažem, izađite, gospodine, i kažite da lažem, to što dobacujete iz klupe... Jeste član i vi ste ga postavili, pa možete vi da pričate šta god hoćete. Vi ste rekli da nisu vaši članovi ni Kolesar, ni Janjušević, Marija Rašeta, koga god uhvate u lopovluku vi kažete da nije vaš član. To je poznati manir DS-a.
Dakle, juče se raspravljalo o predlogu za sudije Ustavnog suda koji je Narodnoj skupštini predložio Boris Tadić, odnosno DS. Verovatno svi oni koji budu izabrani u ovom parlamentu, onih pet koje vam je Tadić zaokružio, dokle god ne naprave neko krivično delo, kao ovaj što sam mu malopre ime pročitala, Dragan Ignjatović, do tada se nećete stideti da kažete da su članovi DS-a, a čim izvrše neko krivično delo vi perete ruke od onih koje postavljate.
Naravno, to je stvar za pravosudne institucije. Ovo sam rekla samo da bih građanima Srbije i građanima Beograda objasnila ko su ti koji ih pljačkaju i, eto, poneko bude i uhvaćen u tom krivičnom delu i uhapšen. Obećavamo građanima Srbije da ovo neće biti jedinstven slučaj, da će biti pohapšeni svi oni koji su se ogrešili o ovaj narod, svi oni koji su učestvovali u pljački ovog naroda, koji su ovaj narod doveli na ivicu egzistencije i ispod ivice egzistencije. Nažalost, u Srbiji je danas takvih mnogo.
U predlogu o kojem se juče raspravljalo, koji je Narodnoj skupštini podneo predsednik DS-a Boris Tadić u ulozi predsednika Republike, bilo je deset kandidata za biografijom, sa njihovom izjavom da prihvataju tu kandidaturu.
Kada smo prošle nedelje dobili predlog dnevnog reda za ovu sednicu koja je u toku ja sam i tada rekla, bar što se ovog predloga tiče, koliko god ne poštujem Borisa Tadića i ono što on radi i način na koji radi, kada sam uporedila njegov predlog za sudije Ustavnog suda sa onim što je, trebalo bi u ime svih nas, a nije, podneo Oliver Dulić, onda sam rekla da zaista Borisa Tadića u tom delu moram da pohvalim.
Šta smo mi dobili od Olivera Dulića, predsednika parlamenta? Najpre moram da vas podsetim na član 9. Zakona o sprovođenju Ustava koji kaže ko predlaže sudije Ustavnog suda, pa kaže – ako do isteka roka za izbor, odnosno imenovanje sudija Ustavnog suda ne budu konstituisani visoki savet sudstva i državno veće tužilaca, odnosno ne bude izvršen prvi izbor sudija Vrhovnog suda, kasacionog suda, a to naravno nemamo i ko zna kad ćemo imati, činjenica je da na osnovu Ustava Ustavni sud se smatra konstituisanim i ako se izaberu dve trećine sudija, ali je pitanje koliko dugo ćemo čekati i ovu treću trećinu.
Dalje, kaže se, znači, da se imenuju sudije Ustavnog suda sa liste kandidata predsednika Republike i liste kandidata Narodne skupštine.
Lista kandidata Narodne skupštine je bila i danas je problematična, bila je posebno problematična negde polovinom prošle nedelje kada smo dobili ovaj materijal i kada smo, bar što se tiče poslanika SRS-a, bili iznenađeni kada smo videli predlog koji je potpisao Oliver Dulić kao predsednik parlamenta. Da je to potpisao Oliver Dulić kao narodni poslanik, razumela bih, mislila bih da je to njegovih 10 predloga pa će svako od nas da predloži jedan dan dva, pet ili deset pa ćemo iz toga da formiramo listu od 10 kandidata koji su zapravo predlog Narodne skupštine. Ne, gospodin Oliver Dulić je pokušao da po ko zna koji put obmane narodne poslanike i da na najgrublji mogući način prekrši Ustavni zakon i Ustav.
(Predsedavajući: Molim vas da govorimo na primeren način.)
Podsećam, gospodine Albijaniću, vas pre svega, a i ostale narodne poslanike, da je takvim svojim gestom, onim što je uradio gospodin Oliver Dulić izvršio državni udar, zato što, gospodine Albijaniću, po definiciji državni udar je kada neko ko vrši određenu funkciju uzme za sebe više ovlašćenja nego što mu ih daju zakon i Ustav.
Pošto Oliver Dulić nije Narodna skupština, već samo predsednik Narodne skupštine, onda onaj njegov predlog nikako nije mogao da bude onakav kakav je bio prošle nedelje. A da sam ja u pravu, gospodine Albijaniću, govori i činjenica da je gospodin Oliver Dulić odmah nakon što sam ga ja po Poslovniku upozorila to rekao da će sednica biti prekinuta u 17 časova tog dana da bi, mislim da je utorak bio u pitanju, Odbor za ustavna pitanja tog dana imao sednicu i da bismo raspravili o tom problemu koji se desio. Šta smo na tom odboru konstatovali? Konstatovali smo da smo imali predlog predsednika parlamenta sa deset imena. U međuvremenu, nakon što je... Mada to mi nismo tražili, nismo tražili da Odbor za ustavna pitanja donese mišljenje ovakvo kakvo je doneto.
Naravno, u tom odboru Srpska radikalna stranka nema većinu, mi smo izneli stav naše poslaničke grupe i nismo iznenađeni što to nije prošlo, ali se neko dosetio da se predloži Odboru i Odbor je, kako ovde i stoji, doneo zaključak da kandidati za sudije Ustavnog suda koje je Narodnoj skupštini predložio predsednik Narodne skupštine ispunjavaju uslove iz člana 172. stav 5. Ustava Republike Srbije.
A stav 5. člana 172. Ustava Srbije glasi: "Sudija Ustavnog suda se bira i imenuje među istaknutim pravnicima, sa najmanje 40 godina života i 15 godina iskustva u pravnoj struci". Koliko imaju godina života i koliko iskustva u pravnoj struci, svakako nije sporno. To je vrlo proverljivo.
Ali, s obzirom na to da, čućete u toku moje rasprave, Oliver Dulić čak nije znao ni imena tih ljudi koje je predložio, ne bih bila iznenađena da ne zna ni koliko imaju godina iskustva u pravnoj struci, ni koliko imaju godina života, ali je posebno interesantno da se radi o ljudima koji se imenuju među istaknutim pravnicima.
Gospodin Oliver Dulić je zaključio da su ovih deset imena, da su ovih deset ljudi istaknuti pravnici. Članovi Ustavnog odbora su rekli da oni ispunjavaju uslove za to.
Sad ja pitam, pitala sam i na Ustavnom odboru, a pitam i sad članove Ustavnog odbora koji su glasali za ovakav zaključak, da li oni zaista poznaju ove ljude, da li znaju sve o njihovom radu, o njihovom delovanju i da li oni mogu da garantuju nama pre dana za glasanje da se zaista radi o istaknutim pravnicima?
Zaista se ne bih usudila da za nekoga tako nešto tvrdim ukoliko ne bih imala zaista nesporno mišljenje o tome. Šta smo mi dalje dobili od gospodina Dulića na samoj sednici Odbora za ustavna pitanja? Taj materijal sam sačuvala zato što nisam tada znala, ali ispostavilo se da je to dobro jer se materijal koji smo dobili zvanično kao poslanici Narodne skupštine razlikuje od ovog koji smo dobili kao članovi Odbora.
Najpre, jedna od primedaba koje smo mi na Odboru stavili bila je, ono što je većina narodnih poslanika danas govorila, zašto za pet kandidata znamo ko ih predlaže, a za pet ne znamo ko ih predlaže. Zatim smo stavili primedbu na činjenicu da za tih pet kandidata, za koje znamo ko ih predlaže, uz njihove biografije i te predloge imamo i njihovu saglasnost da su spremni da obavljaju tu veoma visoku i značajnu funkciju ukoliko budu izabrani.
Ovih pet Dulićevih kandidata nemaju i nisu priložili takvu saglasnost. Valjda da bi sada bili svi izjednačeni, mi danas, zapravo juče, dobijamo materijal, gde su izostavljene saglasnosti ovih ljudi koji su već dali pismenu saglasnost da žele i da su spremni da obavljaju funkciju sudije Ustavnog suda ako na te funkcije budu izabrani.
Pa onda, jedan od kandidata se u jednom materijalu zove Duško a u drugom Dušan. Očigledno da je gospodin Dulić bio potpuno nespreman kada mu je gospodin Aligrudić doturio ovaj spisak. Jer, to što danas ovde nije rečeno i to što gospoda iz Demokratske stranke Srbije uopšte ne učestvuju u ovoj raspravi je posebno simptomatično, ali mi smo na Odboru za ustavna pitanja na neki način naterali, odnosno argumentima naterali gospodina Aligrudića pa je on na kraju rekao – pa ništa nema sporno, ovih pet kandidata su kandidati Demokratske stranke Srbije.
Očekivala sam da će on danas ovde, na ovom mestu to da kaže, jer je onda računica potpuno jasna.
Ove stranke koje su predlagale svoje kandidate i koje su priložile i biografije i saglasnosti džabe su to radile, očigledno je postignut dogovor: ovih pet kandidata, koji nam uopšte nisu bili predstavljeni na odgovarajući način, i pet kandidata koje zaokruži Boris Tadić, za koje će se ovde glasati, biće sudije Ustavnog suda.
To je jedan od razloga, zapravo osnovni razlog zbog čega Srpska radikalna stranka nije želela da učestvuje u ovoj farsi. Mi smo znali da je ovo sve unapred dogovoreno. Ne tvrdim da smo znali koja imena će biti u opticaju, mada su i neka imena vrlo karakteristična po kretanju u službi, ali smo znali da je tu napravljen dogovor i da je neko želeo samo da procedura ispadne demokratska i ustavna. Kako nam rekoše na Ustavnom odboru, gospodin Dulić je to rekao, svi poslanici su imali pravo da predlažu i on ne zna šta je tu nama bilo sporno pa smo raspravljali o tome. Pitala sam tada gospodina Dulića, ako je to tačno, da li su zaista svi poslanici predlagali i zašto nam onda nije napisao – na osnovu predloga narodnih poslanika sastavio sam listu od deset imena koju dostavljam narodnim poslanicima na raspravu i usvajanje. Naravno, nije imao odgovor zato što je znao da to nije tako.
Najpre želim da kažem ono što su rekle moje kolege, da mi ne želimo da raspravljamo o imenima; ovakav Ustavni sud sa sudijama koje budete izabrali je vaša odgovornost i zato nećemo u tome na taj način da učestvujemo.
Imamo predlog poslaničke grupe SPS-a za profesora dr Vladana Kutlešića i magistra Jadranku Injac. I za jednog i drugog kandidata imamo uredne biografije, imamo njihove saglasnosti, 29. oktobra potpisane; 29. oktobra podnet je ovaj predlog Socijalističke partije Srbije.
Uopšte ne ulazimo u to da li su ovi ljudi članovi Socijalističke partije ili nisu članovi, po Ustavu ne treba da budu. Znam da se, u svakom slučaju, što se tiče stranačke pripadnosti, nimalo ne razlikuju od onih ostalih koje ću kasnije da nabrojim, kao ni od onih jučerašnjih Tadićevih koji su nesporno svi članovi Demokratske stranke.
Dalje, imamo kandidata poslaničke grupe G17 plus, 25. oktobra podnet, Suzana Grubješić šef poslaničke grupe potpisala, kandidat je dr Dragan M. Stojanović, profesor na Pravnom fakultetu u Nišu. Takođe imamo urednu biografiju, i u ovom slučaju nemamo njegovu saglasnost da želi da se bavi ovim poslom.
Imamo predlog Poslaničke grupe manjina - Saveza vojvođanskih Mađara - Liste za Sandžak - Unije Roma Srbije - Koalicije Albanaca preševske doline, imamo predlog koji je 3. oktobra potpisao Bajram Omeragić, kandidat je gospođa Zejnepa Kavrajić, imamo njenu, nešto kraću, biografiju, imamo 3. oktobra potpisanu njenu saglasnost.
Kako sam razumela, ona je jedina danas bila sporna ovde među narodnim poslanicima, i to među narodnim poslanicima iz Raške oblasti.
Mislimo da nije dobro što se današnja rasprava pretvorila u to da li neko želi i da li neko prihvata da kandidat ili sutra sudija Ustavnog suda bude neko ko je musliman ili ne može biti zato što je musliman.
Mi iz SRS imamo ozbiljnu primedbu na tu vrstu rasprave, zato što mislimo da pripadnost narodu ili nacionalnoj manjini nikako ne sme da bude razlog za ili protiv nekog da li može ili ne obavljati ovu funkciju. Gospodi koja su se danas prepirala oko ovog predloga takođe kažem – džabe su to radili, neće proći ni njihov kandidat, proći će ovih pet koje ću tek sada da pomenem.
Imamo još jednu urednu kandidaturu, Vojvođanski poslanici - LSV, SVM, prof. dr Agneš Kartag-Odri, 20. septembra 2007. godine potpisala je izjavu da ovo prihvata. Ima detaljno obrađenu biografiju.
Dolazimo do pet papira koji su pisani bez datuma, bez njihovih saglasnosti, četiri rađena na istoj mašini. Kada sam to rekla na Odboru, i danas to namerno kažem, na Odboru za ustavna pitanja, onda je gospodin Dulić valjda mislio da će biti duhovit ili mnogo pametan i rekao da je ovo rađeno na kompjuteru, a ne na mašini. On valjda ne zna da je i kompjuter mašina, tada sam ga opomenula na to.
Dakle, izvesni Čelić Dušan, a u današnjoj biografiji on je Čelić Duško, valjda vam je jasno da se ne radi o istom čoveku, to su različita imena.
Imamo Rulić Mihailo – to je ovaj što je bio predsednik RIK-a na predlog DSS-a, mada, kažu, nije njihov član, u šta naravno ne verujem, ali je poznat po značajnijem kršenju izbornih propisa, između ostalog, onih čuvenih 3.000 potpisa, suprotno zakonu, kada su svi imali obavezu da prilože 10.000, a on je jednoj grupi kandidatskih lista prihvatio 3.000 potpisa.
Imamo Katarinu Manojlović-Andrić, takođe poznata iz izbora iz 2000. godine. Tada je, doduše, pripadala jednoj drugoj političkoj opciji, tako da neki koji su već ovde predlagali ne moraju da se plaše, njihovi kandidati će svakako proći, ne oni koji su oni kao takve naznačili, nego iz ove druge Koštuničine grupe. Onda imamo Vesnu Ilić-Prelić (ona je pisana na drugoj mašini), kao i Oliveru Vučić, rođena Egić.
Dakle, za svih ovih pet kandidata je gospodin Oliver Dulić dao zadatak nekome da, između sednice Skupštine i Odbora na kom smo raspravljali, na brzinu uradi ove osnovne podatke za te ljude i to je ono o čemu smo mi raspravljali, o čemu se raspravljalo, naravno, ovde u parlamentu.
Kaže gospođa Nada Kolundžija, danas kada je izlazila da interveniše po Poslovniku, da je Demokratska stranka bila velikodušna, da oni nisu želeli da predlažu svoje kandidate, prepustili su to ostalim poslaničkim grupama.
Zaista, izvinite, gospođo Kolundžija, meni je ovo bilo smešno. Šta to znači i kome vi to šta treba da prepuštate? Narodna skupština predlaže, znači sve poslaničke grupe mogu da predlažu, mora im se omogućiti da predlažu. Da li će da predlažu... SRS nije i neće, LDP, a mislim da svi ostali jesu.
Vi, gospođo Kolundžija, niste predložili pet, predložili ste 10. To su juče onih Tadićevih 10, to su vaši, to nije nikakva vaša velikodušnost, nego vaš dogovor sa Koštunicom. On će danas ovih pet, a vi juče od onih 10 pet za koje ste se dogovorili i onda mi ovde trošimo vreme, dva dana pričamo o nečemu za šta već garantovano danas postoje odluke, samo se čeka da se potpišu.
To je neozbiljno, neodgovorno i način na koji ste pokušali da objasnite zašto vi nemate ovde vaše kandidate na listi kandidata Narodne skupštine je jednostavno nešto što sasvim sigurno ne odgovara istini.
Biće problem kada se budemo u danu za glasanje odlučivali za ove kandidate, jer moram da kažem da i na ovoj listi i na onoj jučerašnjoj listi ima ljudi za koje može da se kaže da su do sada svoj posao, poslove na kojima su radili, obavljali i stručno i kvalitetno i nisu se nešto stranački eksponirali. Ne znam kako ćemo, ako ste vi zamislili da se o ovome glasa onako đuture, kako ćemo mi onda da se opredeljujemo, da li će onda neki kandidati biti oštećeni, pa se neće glasati za njih, zato što se nalaze na listi sa nekima za koje poslanici ne bi glasali, i obrnuto.
Mislim da ste morali o tome da već imate stav i da moramo u svakom slučaju o tome ozbiljno da razgovaramo. Ne možemo to preko kolena da presečemo i da vi, recimo, kao šef poslaničke grupe DS predložite da se glasa ovako u celini i da imate 126 zelenih dugmića i da na taj način to završimo. To sigurno ne bi bilo dobro. Mislimo da treba da se glasa pojedinačno i da se na taj način dođe do nekog broja, odnosno do nekih ljudi... Možda će neko od ovih ljudi imati apsolutnu većinu, možda će neko od ovih ljudi imati nula glasova. Ako se od 10 bira pet, u svakom slučaju svih pet ne mogu imati 126 glasova. Dobijate 10. Jednostavno bi to morali i sa jednom i sa drugom listom, da se napravi neki dogovor i da se to uradi i da bude u skladu sa Poslovnikom, ali da ima logike takvo glasanje uopšte.
Bilo bi dobro... Najpre moram da proverim da nije slučajno gospodin Dulić došao, vidim da nije. Bilo bi dobro i uobičajeno je, ako je on predlagač, da dođe.
Recimo, da je on tu, sada bih ga pitala, pošto u ovom predlogu nemamo saglasnost tih ljudi da su spremni da obavljaju ove funkcije, koje je njegovo rešenje ako mi izglasamo ove predloge i onda se ti ljudi pojave na nekoj televiziji ili u nekim novinama i kažu – aman, ljudi, niti me ko pitao, niti me to interesuje, niti želim to da radim. Šta smo mi onda radili?
Ne znam da li to znaju članovi Odbora za ustavna pitanja iz DS-a i DSS-a, možda je tu tajnu Oliver Dulić podelio sa njima, pa ih evo prozivam da nam oni kažu da li imamo garanciju da ne glasamo za nekoga ko nije spreman ovo da radi. Možete u međuvremenu i da se konsultujete sa gospodinom Dulićem, ništa nije sporno, ali svakako to treba da znamo.
Što se tiče spornog predloga, a opet neću da pominjem imenom i prezimenom, jer sam rekla da nećemo tako da učestvujemo u raspravi, taj spor mora da reši gospodin Oliver Dulić, jer je ovo njegov predlog. Osim ako i on ne priželjkuje isto ono što priželjkujemo i mi, pa makar i ovo bio razlog, da dođe do pucanja koalicije, do pucanja Vlade Vojislava Koštunice. Pukla je već, samo nisu obavešteni.
Dakle, možda Oliver Dulić želi u tome da učestvuje i mi ga onda podržavamo u tome, ali ako i dalje misli da nekako očuva ovo što je očigledno popucalo po svim šavovima, a što se zove Vlada Republike Srbije, onda je on taj koji je odgovoran i on je taj, jer njegovo je, on piše ovde, predsednik Oliver Dulić, on je taj koji mora sa tom grupom narodnih poslanika da se dogovori šta da radi sa ovim predlogom ili, u najgorem slučaju, a možda i u najboljem slučaju, da se zatraži taj dosije koji je gospodin Zoran Krasić ovde pominjao, pa da onda svima nama bude jasno.
Istina, moguće je da i gospodin Jočić ima te podatke i dobro je što je došao. Pretpostavljam, gospodine Jočiću, da ste bar jedan deo ovoga slušali, pa da sada ne ponavljam, ili da pročitate stenogram pa da nam pomognete, da kažete da li ovaj kandidat oko koga se spori šest narodnih poslanika dva dana ispunjava uslove da bude sudija Ustavnog suda ili ne.
Kada ste već došli, gospodine Jočiću, volim ovako lepo da vas pozdravim. Ovaj put pitanje, molila bih vas, pretpostavljam da imate informaciju, mi smo je dobili, da je jutros uhapšen Dragan Ignjatović, direktor JKP "Gradska čistoća", Beograd, i još 31 osoba sa njim, zbog pronevere jedne i po milijarde dinara.
Inače, taj Dragan Ignjatović je (pretpostavljam da ga vi, gospođo Kolundžija, znate) bio član Čovićeve Alternative, a sada je član Demokratske stranke. Volela bih da iskoristim priliku da nas o tome obavestite.
Što se tiče kandidata za sudije Ustavnog suda, kao što su rekle kolege iz SRS, vaše sudije - vaša odgovornost, vaš zakon - vaša odgovornost.
Niti vam je dobar zakon o Ustavnom sudu, ukoliko ne prihvatite sutra ili narednih dana naše amandmane, niti su vam dobri svi kandidati za sudije Ustavnog suda, niti je dobro što ćemo ko zna koliko dugo imati dve trećine sudija Ustavnog suda umesto svih 15 koliko Ustav predviđa.
(Predsedavajući: Hvala vam, gospođo Radeta.)
Gospodine Albijaniću, je l' to isteklo vreme koje je ostalo našoj poslaničkoj grupi?
(Predsedavajući: Jeste, zahvaljujem.)
Hvala lepo. Izvinjavam se, nisam primetila, pošto vi mene obično opominjete kada ne treba, mislila sam da je i sada to u pitanju. Dakle, ako se bude glasalo onako kako je demokratski, poslovnički, ustavno i pravično i kako god hoćete, onda ćemo imati neke kandidate za koje ćemo glasati. Ako se bude glasalo za liste, nećemo glasati ni za jednu ni za drugu.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Da li se još neko od šefova poslaničkih grupa ili poslanika koji nisu iskoristili to pravo javlja za reč? (Ne.)
Po Poslovniku reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.