PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.12.2007.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

10.12.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 01:20

OBRAĆANJA

Milorad Buha

Dame i gospodo narodni poslanici, uložio sam amandman na član 2. Predloga zakona o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije, koji se odnosi na načela delovanja službi bezbednosti. Zbog javnosti ću pročitati Predlog zakona, gde kaže u članu 2: "Službe bezbednosti deluju na osnovu i u okviru Ustava, zakona, drugih propisa i opštih akata, strategije nacionalne bezbednosti, strategije odbrane i utvrđene bezbednosno-obaveštajne politike Republike Srbije. Pripadnici službi bezbednosti su dužni da postupaju u skladu sa Ustavom, zakonom, drugim propisima i opštim aktima, prema pravilima struke, nepristrasno i politički neutralno. Pripadnici službi bezbednosti ne mogu biti članovi političkih stranaka."
Predlog zakona u članu 2. govori o načelima. Međutim, u predlogu ovog člana ne vidim gotovo nijedno načelo.
Možemo reći možda da se radi o načelu ustavnosti i zakonitosti u delovanju službi bezbednosti i pripadnika službi bezbednosti, dok drugih načela ne vidim, nisu jasno i decidirano normirane i iskazane u ovom članu.
U članu 2. kaže se da službe bezbednosti deluju na osnovu i u okviru Ustava. Postavljam pitanje predlagaču, šta znači u okviru Ustava? Ko je postavio okvire Ustava? Da li iko ima pravo da postavi okvire ustavne? Da li se to odnosi i na okvire u zakonima, i u drugim propisima i opštim aktima?
U stavu 2. kaže se - pripadnici službe bezbednosti su dužni da postupaju u skladu sa Ustavom, zakonom, drugim propisima i opštim aktima. Potpuno druga pravna terminologija. Tamo kaže da moraju službe bezbednosti delovati na osnovu i u okviru Ustava, a ovde kaže, u skladu sa Ustavom, zakonom, drugim propisima itd. Nejasno, nepotpuno, proizvoljno itd.
Nadalje, u stav 2. kaže se da pripadnici službi bezbednosti deluju nepristrasno. Šta znači nepristrasno? Prema kome nepristrasno? Prema poziciji, prema opoziciji? Paralela pristrasno-nepristrasno. Pristrasno prema komšinici, a nepristrasno prema kome? Dalje, politički neutralno. Šta znači politički neutralno? Prema kome neutralno? Proizvoljno, nejasno itd.
S obzirom na ovo što vidimo u Predlogu zakona, amandman SRS je sam po sebi došao, amandman je neophodan zbog poboljšanja teksta i to u normativno-pravnom smislu, funkcionalnom, logičkom i operativnom smislu.
Amandman je sledeći: ''Službe bezbednosti, na osnovu politike i strategije nacionalne bezbednosti, obavljaju stručne poslove zaštite Ustavom utvrđenog poretka, bezbednosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Srbije, Ustavom i zakonom utvrđenih ljudskih prava i sloboda, kao i drugih državnih interesa Republike Srbije.''
Stav 2: ''U obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana službe bezbednosti prikupljaju, analiziraju, procenjuju, koriste, čuvaju i dostavljaju podatke koji su od značaja za bezbednost Republike Srbije.''
U stavu 3. reč "članovi" zamenjuje se rečima "izabrani funkcioneri".
Na ovaj amandman Vlada je dala obrazloženje, gde kaže: ''Amandman se ne prihvata. Prihvatanjem ovog amandmana iz teksta Predloga zakona bile bi izbrisane odredbe koje garantuju da službe bezbednosti deluju na osnovu i u okviru Ustava, zakona, drugih propisa i opštih akata, strategije nacionalne bezbednosti, strategije odbrane i utvrđene bezbednosno-obaveštajne politike Republike Srbije, kao i da su pripadnici službe bezbednosti dužni da postupaju u skladu sa Ustavom, zakonom, drugim propisima i opštim aktima, prema pravilima struke, nepristrasno i politički neutralno. Stoga, odredbe člana 2. stav. 1. i 2. Predloga zakona predstavljaju temelj demokratskog uređenja službi bezbednosti.''
Iz čega ste vi mogli izvući da je to temelj demokratskog uređenja službi bezbednosti u ovom članu to je krajnje nejasno. Mislim da je ovo obrazloženje Vlade napisano samo da se nešto napiše. Ono je paušalno, nejasno, necelishodno itd.
Ovde moramo da se pozabavimo vrlo značajnim pitanjem, a to je pitanje nacionalne strategije bezbednosti. Mi je nemamo, nažalost je nemamo. Zašto je nemamo? Nemamo je zbog političkog voluntarizma, proizvoljnosti onih koji obavljaju te funkcije.
Najlakše nam je kada nemamo okvire koje ste vi spomenuli ovde, ali ne ustavne okvire, ne zakonske okvire, nego okvire koje bi dala nacionalna strategija bezbednosti, bez nje ne može ni jedna uređena demokratska, civilizovana država da postoji.
Politički voluntarizam je prisutan ovde koji omogućava čelnim ljudima u tim službama da rade ono što oni hoće. Oni su van kontrole. Mi smo mnogobrojnim zakonima predvideli kontrolu, između ostalog i kontrolu službe bezbednosti, ali objektivno je nemamo. Zašto?
Prvo, član sam Odbora za odbranu i bezbednost i reći ću samo da smo dobili do sada za ovih šest-sedam meseci izveštaj Bije, nijedan drugi izveštaj nismo dobili. Kakva je to civilna kontrola, kakva je to skupštinska kontrola službe bezbednosti? Nikakva, nemamo je i mi moramo krenuti od toga.
Da imamo nacionalnu strategiju, da imamo jasno postavljena pravila ponašanja, da imamo ciljeve te strategije, onda bi mogli i kontrolisati, pratiti, i ne bilo političkog voluntarizma.
S obzirom da je ministar ovde, završiću što se tiče obrazloženja ovog amandmana, pa ću zamoliti ministra, s obzirom da je to u jednom delu nadležnost Ministarstva za lokalnu samoupravu. U pitanju je jedna inicijativa koju sam pokrenuo, zajedno sa Vladom Republike Srpske Krajine u progonstvu, a koja se odnosi na reviziju svih kupoprodajnih ugovora i ugovora o zameni između Srba i Hrvata u periodu od 1991. do 1995. godine, koji su nastali zbog političkog progona, zbog genocida i etničkog čišćenja, zbog straha od odmazde.
Tada su i Srbi, i Hrvati, a posebno Srbi u 95 posto slučajeva su menjali, prodavali budzašto svoju imovinu. Mi smo osmislili tu inicijativu da ova skupština kreira osnovna pravila te revizije. Mi tu reviziju možemo izvršiti na temelju međunarodnih akata, Opšte deklaracije o ljudskim pravima, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Imamo osnov u sporazumu koji su potpisale sve bivše jugoslovenske države, to je Sporazum o sukcesiji iz 2001. godine, u aneksu G, koji se odnosi na privatnu imovinu i stečena prava, u članu 2. kaže da su svi oni postupci koji su nastali pod pritiskom posle 31. decembra 1990. godine, ili su uzrok rata, da su oni ništavni i da su podložni reviziji. Imamo pravni osnov i mi to moramo napraviti.
Ministre, moraćete odgovoriti na ovo, to je moje poslaničko pitanje, to je jedna inicijativa, imate nadležnost, imate međunarodne propise, imate propis koji važi za sve bivše jugoslovenske države. Mislim da je to naša obaveza i da ćemo ispraviti istorijsku nepravdu prema svima onima koji su izgubili deo svoje imovine ili koji su izgubili svu svoju imovinu.

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Todorović.
...
Srpska radikalna stranka

Dragan Todorović

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, bez obzira što ovo nije vaša uža specijalnost, nego šira, ali dobro, ipak postoje neke stvari koje bi mogli da objasnite, vezano i za ovaj predlog ovog zakona i pojedinih članova.
Gospodin Buha je pokušavao da vas ubedi u to da prihvatite ovaj amandman, jer mi razumemo, tu bi trebalo da sedi gospodin Šutanovac, ali on sada organizuje prevoz za Arenu, da tata tamo ne bi bio sam, a očekujem da ćete se i vi pridružiti. Verovatno će sa kumom na kraju i da zapeva neku, nije to ništa sporno.
Gospodine ministre, ali morate da priznate da službe bezbednosti deluju na osnovu i u okviru Ustava, zakona itd. Pa ovo što piše - u okviru Ustava, na neki način nama koji nismo pravnici, nismo baš stručnjaci, da nam objasnite šta je pisac hteo da kaže, pa bi nam eventualno neke stvari i neki postupci možda bili jasniji kada su u pitanju naše službe bezbednosti i načini kako one funkcionišu. Možda su to ti ustavni okviri da bi mogli da razumemo, posebno kada su u pitanju porodice haških optuženika ili onih koji se nalaze na poternicama.
Voleo bih, gospodine ministre, da nam kažete da li je to u okviru Ustava, u okviru zakona, da li je to poštovanje ljudskih prava i slobode, da samo zbog toga što je neko nečiji brat, tetka, baba, sin, žena, da li se automatski njemu suspenduju sva prava?
Koliko se sećam, prvi neki pisani zakonski akt vezan je za Hamurabija, valjda pet hiljada godina pre nove ere, tamo otprilike na onim glinenim tablicama piše da niko ne odgovara za zločin koji je učinio neko drugi i da niko nema pravo da rođaka ili bilo koga saplemenika kažnjava zbog toga što je neko počinio neki zločin.
Mi smo, nažalost, svedoci da naše službe bezbednosti, na najdrastičniji način, iz političkih razloga, i to političkih razloga koji nisu vezani za našu državu, čak ni za političke stranke, što je još teže, vuku štetne poteze po njih same.
Ali, jednostavno su primorani od strane onih koji su praktično okupirali kompletno Srbiju, faktički KiM, ali zahvaljujući drugim službama koje su instalirali unutar naše države, mi se de fakto nalazimo pod okupacijom, ali u gorem smo položaju nego da smo stvarno okupirani.
Da smo okupirani, oni bi morali da vrše taj posao ili da plaćaju naše ljude koji bi to radili, ali bi morali i da odgovaraju za sve propuste, nezakonite poslove koje rade, za kršenje ljudskih prava i sloboda, a ovako su oni potpuno abolirani. Jednostavno, kažu, ne radimo mi to, to rade vaše službe bezbednosti.
Imali ste skoro prilike da budete obavešteni i preko sredstava javnog informisanja, a i neposredno od poslanika SRS da je prema porodici Ratka Mladića povedena čitava hajka.
Njegov sin više ne zna kako da opstane. Darko Mladić, čovek koji ima svoju porodicu, dvoje dece, pokušava, kao i svi mi, da opstane radeći. Ne radi ni u jednom državnom preduzeću, ima neku svoju malu firmu, radi posao na zakonit način, ali vi ste krenuli da ga potpuno uništite, šaljete mu inspekciju, idete kod njegovih poslovnih partnera, tražite da mu otkažu poslove.
Ima još drastičniji primer kršenja njegovih prava. Pripadnici službe bezbednosti, ili Bije, privode ga. Mi postavimo poslaničko pitanje - na osnovu kog zakona, člana, zbog čega su priveli Darka Mladića, a oni obmanjuju i lažu i javnost i poslanike, kažu da je on sam dobrovoljno došao na informativni razgovor.
Pretpostavljam da ste čuli onu čuvenu narodnu, da je ispustio svoju plemenitu dušu u prisustvu vlasti. Kada vam dođe dvoje-troje njih u kožnim jaknama, mislite da dobrovoljno ide? Ne, oni ga jednostavno privode. Ni to im nije dovoljno, nego su sačekali njegovu ženu ispred ulaza u preduzeće u kome radi i nju su priveli na informativni razgovor.
Neverovatno je do kojih granica vi ponižavate našu državu i do kojih granica gazite ljudska prava i slobode ljudi koji su samo rođaci nekih koji se optužuju od strane Haškog tribunala, inače, u narodu uživaju izuzetno veliki ugled, jer su srpski heroji, branili su srpsku nejač, izvršavali su svoju patriotsku i svoju obavezu jer su pripadnici vojske.
Imate, gospodine ministre, slučaj Milene Ivanović, čiji je sin takođe bio uhapšen, koja je kao majka privođena na informativne razgovore i od nje je traženo da izda svog sina, da potvrdi da su krili Ratka Mladića u svojoj kući. Nažalost, žena je pre mesec i nešto dana preminula.
To su stvari koje dovode našu službu do apsurda. Bolje da nemamo takvu službu. Šta će nam? I ovako nam Amerikanci sede i u Generalštabu, ne samo Amerikanci, svi redom, u svakom ministarstvu.
Ne znam koliko njih sedi u vašem ministarstvu, ali u svakom ministarstvu sede ili pripadnici MI-6, ili Cije, ili BND-a, jednostavno, svih zapadnih obaveštajnih službi.
Bolje bi bilo da mi uopšte nemamo ovakvu službu bezbednosti, ne bi morali da izdvajamo ovolika sredstva. Vama ni Džems Bond ne bi pomogao, jer taj koga imate izgleda da je spakovao sve podatke sa kojima je služba raspolagala i odneo ih u Vašington. To je problem sa kojim se vi suočavate, odnosno suočava se naša država. Zato mislim da nam ovakva služba ne treba i da ovim zakonom ni u kom slučaju nećemo biti u poziciji da dobijemo službu koja će raditi u korist ove države i građana ove države.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li se još neko javlja po ovom amandmanu? (Ne.) Poslanička grupa SRS je potrošila svoje vreme za ovaj amandman. Prelazimo na sledeći amandman.
Na član 3. amandman je podneo poslanik dr Paja Momčilov.
Vlada, Odbor za odbranu i bezbednost i Odbor za pravosuđe i upravu predlažu da se amandman ne prihvati, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić, a neka se pripremi narodni poslanik Božidar Delić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik SRS dr Paja Momčilov uložio je amandman na član 3, kojim predlaže da se ovaj član briše. Brisanje se predlaže, jer je članom 3. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srbije predviđeno da se donese zakon o službama bezbednosti, a ne zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije, kako je predloženo.
Međutim, dame i gospodo, ono što bih želeo posebno da naglasim vezano za odredbe i sadržaj ovog člana, u predlogu člana 3. predlagač predlaže Narodnoj skupštini da se usvoji ovakav član, da službe bezbednosti, kao deo jedinstvenog bezbednosno-obaveštajnog sistema Republike Srbije, deluju. Za razmatranje pitanje od značaja za nacionalnu bezbednost osniva se Savet za nacionalnu bezbednost, jedno telo, i ovim zakonom posebno uređuju poslovi Saveta od značaja za usklađivanje i usmeravanje rada službi bezbednosti.
Međutim, ono što je problematično, za operativno usklađivanje rada službi bezbednosti osniva se Biro za koordinaciju rada službi bezbednosti (u daljem tekstu: Biro za koordinaciju). Međutim, dame i gospodo, ovaj član je apsolutno neprecizan, konfuzan i u ovom članu vidite prisustvo mnogo babica, a tamo gde je mnogo babica, vi znate šta se rađa.
Ovim članom se, dame i gospodo, fabrikuje birokratija. Kako to, prema članu 3. Predloga zakona, Narodna skupština vrši nadzor nad radom Saveta i nad radom službe bezbednosti?
Iz prakse, u drugom sazivu sam u Odboru za bezbednost, mogu vam reći, praktično, Skupština Srbije nema pravi i suštinski nadzor nad radom službi bezbednosti. Sve se to svodi na podnošenje jednog šturog, uopštenog izveštaja načelnika ili direktora tih službi.
To što možete da vidite i da pročitate u tom izveštaju, to možete da pročitate i u dnevnim novinama: "Politika", "Kurir", "Blic" itd. Vidi se da Skupština nema nadzora i iz samog izveštaja što je BIA nedavno podnela Odboru za odbranu i bezbednost Skupštine Srbije.
Dalje, dame i gospodo, ono što je problematično u ovom članu, kaže: "Rad službi bezbednosti je pod nadzorom Narodne skupštine..." Kakav je to nadzor? Na koji način službu kontroliše Narodna skupština? Da li ulazi u prostorije u kojima se obavljaju operativni poslovi, da li se otvaraju arhive i dosijei? Ne. Da li se zna protiv koga se vodi operativna obrada? Ne. Da li Narodna skupština zna ko se prisluškuje? Ne zna. Da li Skupština ko se prati? Ne. Ko se tajno snima? Ne zna. Kome se prisluškuju prostorije? Ne. Kome se prisluškuju automobili? Ne.
Prema tome, ne možemo govoriti da Narodna skupština vrši nadzor nad službama bezbednosti. To je apsolutno neprihvatljivo i to nije u praksi sprovedeno. Dakle, ovo je ključno pitanje.
Dame i gospodo, neki se sećaju, ali podsetio bih vas na 1966. godinu. To su godine kada je DB žarila i palila. Bila je izmakla kontroli i državnih organa, i parlamenta, i predsednika Republike, i svih institucija, i Odbora za bezbednosti pri SIV, tadašnjem, jer je to bila SFRJ. Kada je izbio onaj sukob i onaj slučaj sa Čehoslovačkom 68. godine, vagonima su uništavane arhive, u svim regionalnim sekretarijatima, u svim odeljenjima unutrašnjih poslova DB po sekretarijatima i okruzima.
Da se ne bi to dogodilo, skrećem pažnju da se ne sme dozvoliti da ta služba izmakne kontroli i da ta služba mora polagati račune parlamentu, a ako vi dozvolite da se u toj službi formira Biro za koordinaciju i operativni rad, molim vas imaćete ponovo biro u kome je bio Beba Popović alfa i omega.
Ne može da bude biro. Šta će biro da operativne poslove obavlja. Ako postoji Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost, Biro će biti najjače operativno telo, u njemu će se krojiti politika obaveštajna i operativna. U birou ćete imate one koji će vam brojati čak i crvena i bela krvna zrnca. To vam poručujem kao čovek koji poznaje tu službu.
Mi sada imamo aktuelnu vlast, a sutra dođe druga vlast, kasnije dođe sledeća vlast. Kako ta služba radi, hajde da otvorimo dosije i operativne arhive. Hajde da vidimo, dame i gospodo, da li ima onih sa prikrivenim identitetom i u ovom parlamentu, da vidimo ko je iz koje strukture i iz koje političke stranke bio obaveštajni saradnik i obaveštajac za američku, ko za englesku, i ko za drugu američku, englesku i naročito nemačku službu.
Dame i gospodo, sve je to sumnjivo, a sve kada se neko udalji od Ustava je vrlo problematično i sumnjivo. Zbog toga ova služba mora biti pod jakom kontrolom. Ne mogu sada da optužim tu službu da ona trenutno obavlja određene operativne poslove protiv tog i tog, ali postoje sve mogućnosti za to. Molim vas, kada je bila akcija ''Sablja'' vi, dame i gospodo, znate da je uhapšeno 12 i po hiljada ljudi, a koliko je njih optuženo, a koliko je osuđeno. Mi ne možemo dozvoliti takva vremena da se vrate na naše prostore.
Kada je u pitanju javnost, hajde da vidimo kako to izgleda. Nije jasno koja je to javnost? Da li je to javnost da će ta služba morati da polaže račune nevladinim organizacijama? Zašto se u ovom članu predviđaju i odredbe, i u zakonu, molim vas, organizacije? Da li će to morati služba bezbednosti da podnosi račune i izveštaje Nataši Kandić, Sonji Biserko, Sonji Liht, Biljani Kovačević i ostalom njihovom društvu. Dame i gospodo, naša služba to ne sme da radi. Zbog goga ta javnost ne može tako biti definisana u ovom zakonu.
Dalje, vrlo je važno da vam ukažem šta će se dogoditi i šta može da se dogodi. Javnost može biti i američki ambasador ili treći sekretar u toj ambasadi, a zna se šta taj treći sekretar u američkoj ambasadi danas radi u Beogradu.
Postavljam pitanje Vladi Srbije da mi odgovori, kako je to regulisano u uporednom pravu, hajde da vidimo kako je to regulisano u Francuskoj, u Americi, u Nemačkoj u Engleskoj, u Velsu, Holandiji, Belgiji, Rusiji, da vidimo da li CIA podnosi izveštaje ovako i obaveštava javnost o svojim delatnostima. Hoće li CIA nekoj tamo Nataši Kandić da dozvoli, ili Sonji Biserko, da može da dobije izveštaj i da se sa tim podacima upozna. Nikada, apsolutno nikada.
Vidite, ovim predlogom zakona otvara se mogućnost. Ako kažemo javnost, Nataša Kandić će sutra da pozove Radeta Bulatovića i da kaže, u zakonu koji ste vi doneli imam pravo, jer ste regulisali da javnost mora biti obaveštena. Ta javnost jeste i Fond za humanitarno pravo i ona kaže, tražim podatke koje operativne podatke vi imate prema kojoj državi ili prema kome u ovoj zemlji.
Kada je u pitanju javnost, obaveštavanje građana, podsetio bih vas i postavio pitanje, da li je Engleska obaveštajna služba obavestila svoju javnost o kidnapovanju predsednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića i ulogu njihove službe u hapšenju i otmici Slobodana Miloševića? Nije naravno, niti će ikada obavestiti.
Prema ovome zakonu, otvara se mogućnost da se obaveštava neka javnost. E ta javnost vam je upravo ono o čemu sam malopre govorio. Rekao sam malopre, otvorite arhive, dame i gospodo, i videćete kakva je situacija, dosijee i arhive, i onda ćete videti koji zumbul je odakle bio u kojoj službi obaveštajac.
To je ono, gospodine ministre, vrlo problematično. Kada se donosi jedan zakon treba doneti dobar zakon o službama bezbednosti. Mi se zalažemo da naša država i naša služba bude veoma jaka, i da ne dozvolimo neprijateljima da nam rovare i da prekopavaju, preoravaju sve ono što je u Srbiji najvrednije, i da optužuju i isporučuju Haškom tribunalu, koji je apsolutno antisrpski raspoložen, zajedno sa Amerikom, koja otima Srbiji Kosovo i Metohiju. Hvala vam.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Božidar Delić, potom narodni poslanik Dušan Bajatović. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Božidar Delić

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, hteo bih da skrenem pažnju na nekoliko stavova, na kraju krajeva, iz člana 3. i člana 2, mada se to isto pojavljuje i kasnije kada se govori o skupštinskoj kontroli službi bezbednosti.
U članu 2, gospodine ministre, s obzirom da vi ovde pratite većinu ovih zakona, mogu da vam kaže da je prisutno određeno nerazumevanje, da ne kažem nepismenost onih koji su ovaj član napisali. Strategija nacionalne bezbednosti, strategija odbrane ili politika, ili takođe da kažem strategija bezbednosno-obaveštajna Republike Srbije, to su veoma važni dokumenti, gospodine ministre. Te dokumente treba da usvoji Skupština Srbije.
To su dokumenti koji imaju zakonsku snagu, oni su odmah iza Ustava i oni bi u ovome članu trebalo da budu ispred nekih drugih propisa i opštih akata koje usvaja Vlada ili koje donosi neki ministar.
Ako se sećate, gospodo, pre nekoliko meseci jednog intervjua trenutno aktuelnog načelnika generalštaba kada je govorio o reformama vojske. On je rekao tom prilikom: mi nemamo strategiju odbrane, napravili smo neki nacrt, trebalo je Skupština da je donese, i opet smo se mi osećali kao poslanici prozvanim, ali, pošto oni nisu doneli strategiju odbrane, mi smo krenuli u reformu vojske.
Gospodo, moj kolega je govorio o amaterizmu, voluntarizmu koji je danas prisutan u državi. Strategija bilo koja, pa i strategija nacionalne bezbednosti jeste političko-filozofska zamisao koja daje temelje i proširuje temelje koje je dao Ustav.
Kako ćemo kao predstavnici Odbora za odbranu i bezbednost kontrolisati ove službe? Kako ćemo kada nemamo tih strategija, jedne, druge ili treće? Mi bismo trebalo jednostavno da kažemo - gospodo, ne možemo ići dalje sa ovim zakonima, jer vi tražite da vas kontrolišemo po nečemu što ne postoji, vi tražite od nas da kontrolišemo vaš zakonit rad, ali vaš rad jednostavno nije zakonit.
Iako prihvatam da mi kao Skupština upravo zbog toga imamo jednu odgovornost, treba da tražimo da ovde na dnevni red dođu strategija nacionalne bezbednosti, da na dnevni red dođe strategija odbrane.
Ili da ova skupština utvrdi obaveštajno-bezbednosnu politiku Republike Srbije. Inače, mnoge od stvari o kojima govorimo su bez toga apsolutno besmislene.
Iza svake strategije treba da sledi neka dalja operacionalizacija. Tu je doktrina i onda to ide do onih najnižih pravila svake službe. Kada se radi o vojsci, pravila vojske. Sve to se utvrđuje upravo kroz strategiju, koja se zasniva na Ustavu i zakonu. Ako nemamo strategiju kao nekakav vezivni elemenat, imamo jednu prazninu između Ustava i zakona i svega onoga što treba da sledi, te službe ili te državne institucije.
Predlažem, gospodine ministre, da o tome porazgovarate na nivou Vlade, jer kada svaki sledeći zakon bude došao, mi iz SRS ćemo vas pitati šta je sa nacionalnom strategijom, strategijom odbrane ili šta je sa obaveštajno-bezbednosnom politikom, koju takođe treba da utvrdi ova skupština.

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima Dušan Bajatović.
...
Socijalistička partija Srbije

Dušan Bajatović

Poštovane kolege, mislim da je član 3. u stavu 3. i 4. malo problematičan i u samoj formulaciji, a i ako se dalje pogleda tekst zakona, odnosno nadležnosti Saveta za nacionalnu bezbednost, i sama činjenica da se uvodi jedan biro koji bi trebalo da koordinira rad ovih službi, po meni je sporna. Zašto?
U članu 3. stav 3. kaže se: ''Za operativno usklađivanje rada službi bezbednosti osniva se biro za koordinaciju rada službe bezbednosti (u daljem tekstu: Biro za koordinaciju.)'' Ovo ne razumem do kraja. Pri tome, Biro za koordinaciju je definisan u članu 11, gde se govori o nadležnostima Biroa, ispada da su tu šefovi obaveštajnih službi, plus sekretar saveta, i onda ispada da oni tu nešto koordiniraju.
Pošto je to već ugrađeno u okviru Saveta za nacionalnu bezbednost, koji je po meni takođe sporan ovako kako je postavljen, onda se postavlja pitanje ko tu u stvari koga kontroliše, zašto se pravi jedno niže rangirano uže telo.
Ili da budem do kraja jasan, ne razumem zašto nismo razmišljali o formiranju krovne službe bezbednosti. Šta bi to značilo? Da imamo jednu službu bezbednosti koja je kapa nad ostalim službama bezbednosti. Ona bi služila i za kontrolu rada, i za objedinjavanje informacija, dakle imali biste i mehanizam koordinacije, i mehanizam kontrole.
Dalje se kaže u članu 3. stav 4: ''Rad službi bezbednosti je pod nadzorom Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, Saveta za nacionalnu bezbednost i javnosti.'' Izvinite, molim vas, kako će to da se bavi nadzorom tih službi onaj ko upravlja njima?
Dakle, tim službama, koliko vidim, upravlja predsednik države, što je po meni sporno, upravlja predsednik Vlade, što po meni nije sporno. Nije predsednik države sporan sam po sebi nego ima već velika ovlašćenja u domenu odbrane i po položaju. Može se o tome govoriti, samo naznačavamo to. Dakle, Savet za nacionalnu bezbednost, on takođe upravlja u celini.
Nije ovo nikakav napad na Borisa, možda Boris neće biti predsednik na narednim izborima, možda će biti Ivica Dačić iz SPS. Zašto se vi stalno gicate da li će biti Boris ili Toma, možda bude iznenađenja, otkud znam. Pričam o predsedniku ovde, nemojte stalno kako samo vi imate ljude dostojne države Srbije, imaju i drugi. Možda im samo treba dati šansu, pa bi u državi Srbiji bilo bolje. Šta bi falilo nekom dobrom socijalisti? Evo, pozivam građane da razmisle, a vas da ne dobacujete.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Ko je vama kandidat?)
Što se to vas tiče? Da nećete možda da glasate? Biće ili Ivica Dačić ili neko do njega. Što se vi sekirate za to? Taj do njega vas jako interesuje? Žao mi je što je vaš predsednik u Haškom tribunalu, inače bi sigurno bio dobar kandidat. Gospodine Todoroviću, uzeli ste mi jedno 40-50 sekundi bez ikakve potrebe. Ne brinite, u našoj stranci vlada savršeni red, kao i u vašoj. Hvala vam na komentarima. Ta pitanja koja su nam podmetali smo rešili na 7. kongresu, više tih problema nemamo.
Dakle, po meni samo po sebi je sporno da rad službi bezbednosti kontrolišu oni koji upravljaju njima. Ne znam da li posle da se javim ili sada da kažem, gospodine predsedavajući, mislim da šef kabineta predsednika Republike, bez obzira ko bude, dobija neprimereno veliku ulogu.
Znam da postoji šef kabineta koji je postao previše moćan u našem društvu, već jedan, ne znam da li treba da proizvodimo i onog drugog. Bilo bi nezgodno ovako u odnosima. Ne moraju prvi ljudi koji su do predsednika Vlade ili do predsednika države da budu tako moćni. Mislim da to nije dobro, bez obzira da li ste to utemeljili u zakonu ili niste utemeljili u zakonu.
Dalje, kada sve to povežete, ono što bi bio moj politički komentar, može ovo da ostane i ovako, da se razumemo, a ono što je moj politički komentar na ovo jeste da u vladajućoj koaliciji u stvari nema poverenja.
Ovaj sistem je ovako postavljen iz razloga što očigledno DS i DSS ne mogu do kraja da se dogovore na koji način će da kontrolišu i upravljaju službama bezbednosti. To samo navodi na zaključak da se i jedni i drugi plaše da taj mehanizam bude sistematizovan na pravi način, jer onaj ko raspolaže ovim mehanizmom na pravi način valjda treba da radi za državu, a ne da radi za partiju.
To je suština stvari, po meni. Mene ne interesuje kako se zovu ti ljudi, nego da taj mehanizam bude efikasan. To je suština stvari.
Dakle, ponovo imamo jedno ne baš uobičajeno, prosto ne želim da budem ni maliciozan, ni maligan, pokušavam da budem maksimalno korektan, jedno neuobičajeno rešenje, gde imate Savet koji je sastavljen praktično od direktora, šefa Generalštaba, predsednika Vlade, predsednika Republike, koordinira predsednikov šef kabineta.
I imamo Biro, koji opet čini tamo neki drugi sekretar, odnosno taj sekretar i čine šefovi obaveštajnih službi koji su ovako ili onako postavljeni, jer o njihovom postavljenju i predlogu za njihovo postavljenje takođe odlučuje taj isti organ, odnosno Savet za bezbednost raspravlja o predlogu Vlade.
Prema tome, nije dobro što se u uređenju jednog tako važnog sektora, kao što je sektor obaveštajnih službi, ponovo rešavaju neke stvari političkom nagodbom, a rešenja su iznuđena iz sistema uspostavljanja međusobnog poverenja, a ne da oni budu maksimalno efikasni.
Nekoliko stvari, da se ne bih javljao ponovo. Naše službe su unazađene. One ne samo da imaju malo novca i vrlo često pogrešne političke zadatke, a pri tome ne mislim na prisluškivanja, nego njihovi zadaci na unutrašnjem planu, na planu opšte bezbednosti na Kosovu i Metohiji, u Republici Srpskoj, u Mađarskoj, u Nemačkoj, u Vašingtonu, mada vidim da se ovde ne spominje obaveštajna služba koja se odnosi na SIV, koja je u sastavu Ministarstva inostranih poslova, mada se njihovi predstavnici mogu pozvati na sastanke, ne znam zašto ta služba nije involvirana u zakon ako postoji kao takva, to je takođe obaveštajna služba.
Mi treba da vidimo, i tu se slažem sa kolegom Delićem, koji je zaista danas bio briljantan u izlaganju oko Haškog tribunala, i čestitam vam na tom izlaganju, i što ste bili tamo i što ste stali iza svojih kolega za razliku od ove države, dakle, nije mi jasno zašto ovo nije uređeno do kraja kako treba.
Mi imamo iskusnih oficira, imamo iskusnih obaveštajaca, malo su ih podmladili, malo su ih prorešetali, malo je bilo politike. Navešću samo primer da je recimo Češka maltene sto posto sklonila svoju obaveštajnu strukturu da bi je danas čini mi se oko 80% vratila. Znate, nije lako napraviti pravog obaveštajca, nije lako napraviti prave kontakte. Koja to zemlja rastura, u političkom smislu, samo zato da bi pokazala neku vrstu demokratičnosti?
To su ljudi profesionalci, čiji cilj treba da bude da rade za državu. Ne za predsednika države, ne za predsednika Vlade, nego za državu.
Ako predsednik Vlade i predsednik države, ili bilo koji ministar, ili bilo koji političar, počevši od mene prvog, pa i svih drugih koje ste spomenuli ovde, radi protiv države, taj treba da odgovara po Ustavu i zakonu, a ne da mu služba bude podređena. Dakle, ovde su mi neke stvari očigledno malo nelogične i one su odraz nepoverenja u vladajućoj koaliciji.
Predlažem, kad budemo raspravljali o budžetu, da vodimo računa da je za ove službe, barem onaj zvanični deo, odvojeno premalo novca. Sa toliko novca se ne može ozbiljno raditi. S druge strane, nije moguće formirati skupštinsku kontrolu koja bi sad ušla u neke sisteme finansiranja službi bezbednosti koje imaju sve zemlje ovog sveta, pri tome ne mislim ni na kakvu drogu, ni na kakav trafiking ljudima i slične stvari.
Treba razmisliti da se našim službama omogući da rade sa dovoljno novca, ne protivzakonito, nego onako kako to rade sve zemlje sveta. Ne znam ni jednu službu u svetu koja nema dodatne prihode. To ne treba da bude droga, kao što je možda u pojedinim situacijama bilo, ali treba da se nađu načini da se pomogne rad ovih službi i treba da se nađu načini da se pomogne rad pravih lobista, za interese države Srbije i građana koji žive u njoj, u svetu.
Ne može se sve napisati u jednom zakonu, ali zato odgovorna vlast koja zna šta hoće, koja zna šta su zadaci ove službe koji bi proistekli iz strategije koju treba napisati, ta vlast bi umela ove stvari da reši kako treba.
Između ostalog, mislim da bi jedan od zadataka Saveta za službe bezbednosti, pored obaveštajnih procena, trebalo da budu i procene koje to strukture u svetu mogu da budu korisne državi Srbiji i lobiranju za njene interese, pa npr. osim što se bavimo nekim izazovima, recimo da se dogovorimo oko toga - koji će to biti lobisti Srbije u svetu i mislim da bi nam od toga bila samo korist.
Nekada je stara obaveštajna služba i te kako imala svoje punktove u svim važnim državama sveta. Nisam siguran da danas naši obaveštajni oficiri u ambasadama, ako otvoreno pričamo, ili oni koji su zaduženi za bezbednost, danas svoj posao vrše kako treba i onako kako to dolikuje. Ne bih o kadrovskoj politici u samim službama bezbednosti. Moram da kažem da postoji jedan sajt na koji se ljudi mogu prijaviti i mislim da je došlo do popravke u načinu odabira kadrova koji će raditi za službu.
Još samo da izbegnemo ovo što nam se potura kao stranačko rešenje, možda ćemo za godinu ili dve dana zaista dovesti službe na onaj nivo koji bi država Srbija zahtevala. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Prelazimo na sledeći amandman.
Na član 3. amandman je podnela poslanik Vjerica Radeta.
Vlada, Odbor za odbranu i bezbednosti i Odbor za pravosuđe i upravu predlažu da se amandman ne prihvati, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, a neka se pripremi narodni poslanik Jadranko Vuković. Izvolite.