TREĆE VANREDNO, ZASEDANjE, 04.07.2008.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO, ZASEDANjE

5. dan rada

04.07.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:00 do 00:00

OBRAĆANJA

Lidija Vukićević

Srpska radikalna stranka
Poštovani poslanici, dame i gospodo, na osnovu člana 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime Srpske radikalne stranke podnela sam amandman na Predlog zakona o ministarstvima. Naravno, to se konkretno odnosi na Ministarstvo za kulturu.
Do Predloga ovog zakona o ministarstvima Ministarstvo za kulturu je imalo zvaničan naziv - Ministarstvo za kulturu i informisanje. Sada u ovom Predlogu zakona o ministarstvima prvi put stoji samo - Ministarstvo za kulturu. Dakle, briše se ono "i informisanje".
Mislim da je to jako bitno i da bi trebalo da se vrati jer "Ministarstvo za kulturu i informisanje" mnogo više znači i mnogo više govori, mnogo je više obavezujuće, bez obzira na to što se u daljem objašnjenju toga šta podrazumeva Ministarstvo za kulturu i koje su ingerencije Ministarstva za kulturu spominju sredstva javnog informisanja i informisanje na nekoliko načina, opet mislim - pogrešno.
Evo, citiram iz člana, gde u jednoj rečenici stoji: "praćenje sprovođenja zakona u oblasti javnog informisanja". Mislim da je reč "praćenje" malo neodređena i da ne bi trebalo da se na taj način poigravamo. Šta znači praćenje? Praćenje može da bude pasivno. Znate, ja mogu da pratim pozorišnu predstavu, mogu da pratim film, mogu da pratim dešavanja u kulturi, ali nešto što se zove učestvovanje i sprovođenje zakona u oblasti javnog informisanja, to ne stoji nigde. Mislim da je to suština i da je to jako važno, pogotovo u zemlji Srbiji, u kulturi, u oblasti u kojoj smo dosta, dosta posrnuli.
Zašto govorim da smo posrnuli i da više ne znamo ni šta radimo u kulturi ni kakvo nam je informisanje? To kažem iz prostog razloga što u ovom predlogu zakona nigde ne stoji ko kontroliše i vrši nadzor nad primenom zakona o informisanju. Dakle, ko je odgovoran da kontroliše primenu zakona o informisanju? Da li to znači da, u već haotičnom stanju kakvo nam je u kulturi i informisanju, sva sredstva javnog informisanja mogu sebi da daju diskreciono pravo i da ocenjuju sve ono što se dešava u kulturi onako kako se njima dopada ili onako kako im nalaže vladajuća politička stranka ili partija koja je na vlasti?
Znate, mi smo do sada imali veliki problem, to je veoma tužno i mislim da ćete se složiti sa mnom bez obzira na politička opredeljenja, da smo jednostavno izbrisali nešto što čini našu književnost, tradicionalnu, da smo poništili naše velike pisce, kao što je Branislav Nušić, da smo pogazili pretkosovski, kosovski i pokosovski ciklus poigravajući se sa Kraljevićem Markom.
Sve ovo govorim upravo zato što smatram da niko, nijedan pojedinac, nijedno ministarstvo kulture ne može da omogući da se javno izvodi bilo koje delo naših pisaca (dakle, govorim o domaćoj literaturi) nakaradno i pogrešno, ne bismo li dobili koji poen da smo, eto, mi "fensi", da smo "in", da mi nismo ona tradicionalna srpska porodica kojoj zaista treba da se divimo i o kojoj treba sa ponosom da govorimo. To je jedna stvar koja se tiče ovog predloga zakona.
Drugo, citiram: sprovođenje kulturne baštine, kulturnog stvaralaštva i informisanja na jeziku i pismu pripadnika srpskog naroda – dakle, da se primenjuje kultura – u regionu; parafraziram šta stoji u zakonu. Ako ste čitali Ustav, a pretpostavljam da su svi poslanici pročitali Ustav, naš Ustav davno ne poznaje reč "region".
Region je zamenjen upravnim okruzima i lokalnom samoupravom koju čine gradovi i opštine, tako da primena kulture u regionu, u kom regionu, u Šumadijskom, Pomoravskom? Ne razumem u kom regionu. Dakle, primena kulture u zemlji i inostranstvu.
Ne možemo mi ono što se dešava na našoj srpskoj kulturnoj sceni geografski da zadržimo samo u okviru Srbije. Ako se ne varam, mi imamo, ne znam zvanični broj, možda i grešim, neko će da me ispravi, ali vršene su neke procene i imamo četiri miliona naših ljudi koji žive van Srbije. Šta ćemo mi njima da ponudimo od kulture? Da li to znači da Srbi u Hrvatskoj, Srbi u Mađarskoj, u Rumuniji, u Makedoniji ne treba da prate ono što se dešava na teritoriji Srbije u oblasti kulture?
Dakle, moje pitanje je konkretno: zašto je samo Ministarstvo kulture, zašto nije ministarstvo kulture i informisanja? I, ono što je bitno i mislim da je to sasvim logično, kultura ne može da se odnosi samo na upravne okruge i lokalnu samoupravu, nego je, naravno, kultura u zemlji i inostranstvu.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, kao i prošle godine i sada je koleginica, doajen našeg glumišta, gospođa Lidija Vukićević reagovala na jednu intenciju skupštinske većine i na katastrofalnu situaciju u oblasti naše kulture, a pre svega na činjenicu da ste ukinuli ministarstvo informisanja.
Stvarno ne znam kako će ove kolege iz SPO-a da glasaju za to, s obzirom na to da je gospodin Kojadinović bio na toj vrlo značajnoj funkciji.
Segment informisanja je nešto što svaka država u svetu... Pogledajte i zemlje Zapada, u koje hrlite, a koje neće oberučke da prime Srbiju baš tako kako biste vi hteli, ali pođite i od Rusije, zaista, svaka država u svetu veoma veliki akcenat stavlja na oblast informisanja.
Činjenica je da je ta rašomonijada, mogu tako slobodno da kažem, u oblasti elektronskih i štampanih medija nešto zbog čega je zaista potrebno da postoji kontrola. Zakoni koji postoje u toj oblasti nedovoljno regulišu ovu materiju, a sada nemamo ni ministarstvo za informisanje, koje bi trebalo da reaguje u mnogim situacijama u našoj zemlji, što ovo ministarstvo za kulturu ne čini, jer Ministarstvo za kulturu, kao što ste čuli od gospođe Vukićević, ne vrši svoju osnovnu funkciju.
Ovde sede i gradonačelnik Kragujevca i gospodin Milenić, moji sugrađani. S pravom mogu da kažem da dolazim iz jednog od kulturnih centara Srbije.
Kragujevac, grad koji ima takvu istoriju, tradiciju, prvo srpsko pozorište, ne dobija sredstva (osim onoga što se finansira iz samog budžeta grada Kragujevca) za kulturne manifestacije koje treba ne samo kulturnu i nacionalnu svest naše dece i omladine da podignu na još viši nivo, nego da tu našu istorijsku tradiciju i putokaz za budućnost promovišu na najbolji mogući način.
Tako vam je apsolutno svuda. Kada pogledate ko su upravnici beogradskih pozorišta, kada pogledate ko su oni koji dobijaju uloge u nacionalnim predstavama, a da to nije gospođa Vukićević zato što je osvedočeni patriota i Srpkinja, onda dolazimo do toga da se kultura svela na podaništvo, na one koji su podobni za izvršenje jednog globalnog procesa, a to je uništavanje srpskog jezika, srpske tradicije i kulture.
Mi dolazimo u situaciju da se u oblasti medija, kako štampanih tako i elektronskih, vršlja, radi šta ko hoće. Nije bilo dovoljno samo raspisati oglas za nacionalne i regionalne frekvencije, za dobijanje dozvola za emitovanje, kako za televiziju tako i za radio, morate malo da pogledate ko se to danas poigrava javnim mnjenjem i ko su oni koji pokušavaju da kreiraju javno mišljenje i da utiču na građane Srbije.
Koliko je bilo zloupotreba u predizbornoj kampanji, o čemu je besmisleno govoriti u ovako kratkom vremenu, od lokalnih medija koji su pod ingerencijom lokalnih samouprava, preko ovih koji su dobili nacionalnu frekvenciju, jer Boris Tadić, onako narcisoidan kakvog ga je bog dao, pojavljivao se svakoga dana ne u dve nego u tri uloge. Jednog dana je predsednik stranke, pa je onda nosilac liste, pa je onda predsednik Srbije, pa je onda neko ko trčkara za ovim propalim kandidatom za gradonačelnika Beograda Đilasom, tako da se više sam gubi, od ujutru ne zna u koje odelo da se obuče, odnosno kako da krene i šta treba da radi.
Zato je bilo dobro... S tim što ću opet da napravim jednu jasnu ogradu, samo je bio u pitanju skraćeni sudski postupak, koji nije bio dobar, što smo na kraju i priznali, nego je trebalo da se u redovnim postupcima u efikasnim sudovima vodi spor za kršenje u oblasti javnog informisanja.
Zato je zakon koji je donet u vreme ministrovanja Aleksandra Vučića bio najbolji zakon ikada donet u toj oblasti u Srbiji, mislim u Srbiji koja je višestranačka od devedesetih godina. Nedostaci tog zakona su bili samo u tome da nije trebalo po prekršajnom i brzom postupku sudovi da reaguju i da zbog toga neki histerišu i dobijaju mogućnost da se žale raznim "sorošovcima" i američkom Stejt departmentu, a ovi su im posle zauzvrat dali gomilu para da ruše i razgrađuju nacionalni suverenitet naše zemlje.
U oblasti štampanih i pisanih medija radi ko šta hoće i niko nikome ne odgovara.
Prošle nedelje sam zaista bila zapanjena, radi se o jednom vrlo tendencioznom nedeljniku, a obično iza takvih tendencioznih nedeljnika koji izmišljaju raznorazne kuhinje i imaju paranoju za razna pitanja i za razne političke stranke i ličnosti... Pojavio se članak u kome se gospodin Dragan Todorović, ne namerno nego tendenciozno, zamenjuje sa izvesnim Todorovićem, vlasnikom jedne kompanije iz Lozovika. Ispravite me vi radikali ako grešim, a mislim da sam u pravu.
Šta sada treba da uradi gospodin Todorović? Do sada, za sve postupke koje su i on, i gospodin Mirčić i ostali srpski radikali vodili pred redovnim sudovima odgovora još uvek nema; kome god šta noćas padne na pamet, a naročito ako je to protiv SRS i njenog rukovodstva, može da se iživljava do mile volje. Šta onda da nas čudi u Srbiji?
Hajde da stavimo na stranu političku stranku i da kažemo - Nataša Jovanović je ipak pristrasna, mada nisam i vi vrlo dobro znate da je uvek sve potkrepljeno argumentima... Uzmimo primer profesora Emira Kusturice i ovaj skandal koji se desio u najstarijim novinama na Balkanu, u dnevnom listu "Politika".
Zamislite vi Srbiju u kojoj je predsednik Upravnog odbora, umesto osvedočenog srpskog patriote i jednog od najpoznatijih antiglobalista koji najviše na svetu voli Srbiju, Sonja Liht! Stvarno da se čovek prekrsti, što se kaže, i desnom i levom rukom, dokle je Srbija došla. Čoveka koji je uložio sav svoj trud, svoje znanje promovišući i našu tradiciju i kulturu, poslednji cent, što se kaže, a ne evro, uložio da bi prezentovao naše nacionalne vrednosti i ima nameru da to dalje radi, za razliku od nekih drugih... Verujem da će on do kraja biti častan u svom poslu i u svojoj nameri da taj projekat realizuje, na radost svih Kragujevčana iz Šumadije, u mom rodnom gradu.
Na taj način se preko noći smenjuju nepodobni samo zato što je Boris... A, kako reče Vjerica, zaista će da se naljute oni ljudi koji su od mladih dana bili obožavaoci lika i dela Josipa Broza, ne ovi neokomunisti, koji su te ideje, a protiv kojih se borim čitavog života, kao i ljudi koji su moji istomišljenici... Eto, reagovali su verovatno ovi još živi borci antifašističkog pokreta, partizani, i žalili se Vjerici što naziva Borisa Tadića imenom njihovog maršala Josipa Broza.
Mi smo danas došli u situaciju da jedan takav "brozić"... U stvari, u pitanju je ličnost koja ne trpi nikoga iznad sebe, on je sam sebi dovoljan, nacionalno apstrahuje, ne želi da razgovara o tome da Srbija ide tim putem i da promoviše vrednosti naše države i ostalih nacionalnih manjina i verskih zajednica koje žive ovde.
Šta mi dalje da razgovaramo i da razmišlja koleginica Vukićević o našem glumištu, pozorištu, da razmišljamo o tome ko će da dobija sredstva i za koje projekte i koje filmove da pravi?
Ljudi koji su proslavili srpsku kulturu, imate primer Olivere Vučo, odnosno Katarine, koja je bila satanizovana unazad 30 godina, to su sve trpeli i nosili kao svoj krst. Vidite kako opet sve to Bog uredi i kako sve dođe na svoje. Tako je i ona dočekala, posle 30 godina, da je ovacijama pozdravi čitav "Sava centar" i čitava srpska nacija, jer je pevala i glumila iz duše i srca za svoj narod koji najviše na svetu voli.
(Predsedavajuća: Pet minuta.)
Završavam, gospođo Čomić. Tako da, evo, i gospođa Vukićević, tako se ponaša i profesor Kusturica, tako se ponašaju i drugi velikani našeg glumišta, naši književnici i osvedočeni borci protiv globalizma, tog najvećeg zla koje hoće potpuno da uništi Srbiju. Takav proces je nezaustavljiv, u to budite sigurni, jer postoje ljudi koji su zaista u mogućnosti da obiđu ceo svet i da prikažu kakav smo mi narod, najbolji, najgostoprimljiviji i najplemenitiji narod na svetu. Takvi ljudi će, zajedno sa našom idejom, idejom srpskih radikala, da pobeđuju, u to budite sigurni.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko iz druge poslaničke grupe želi reč? (Ne.)
Po Poslovniku? Povreda Poslovnika, narodni poslanik Branimir Đokić.

Branimir Đokić

Srpska radikalna stranka
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, samo bih se nadovezao na izlaganje moje koleginice o naslovu koji je u Predlogu zakona o ministarstvima donet bez Ministarstva kulture tj. gde je izbačeno informisanje. Ako ste ovaj član pročitali, vidite da se ovde kompletno, u čitavom članu, svaka delatnost iz kulture naslanja na reč informisanje. Kultura i deo kulture koji se odvija pod Ministarstvom kulture, koji sprovodi Ministarstvo kulture, ukoliko nema informisanja, taj deo kulture ostaje sam za sebe. Informisanje je jedan vrlo važan segment.
Vidite, kaže – praćenje javnih preduzeća, muzičkog i scenskog stvaralaštva, praćenje u oblasti javnog informisanja, dopisništava Republike Srbije, saradnja sa određenim umetničkim udruženjima i obezbeđivanje materijalnih sredstava itd, itd.; sve se oslanja na saradnju i na praćenje. Nigde se ovde ne navodi da je Ministarstvo kulture nadležno da sprovodi i nadgleda određene radnje koje se izvode u zakonskim okvirima za određenu delatnost u oblasti kulture. Čim ne postoji nadgledanje i kontrola sprovođenja zakona u oblasti kulture, ko je zadužen da reaguje ukoliko dođe do nepoštovanja sprovođenja zakona u toj oblasti? Prema ovome što se navodi u ovom tekstu, sve je saradnja i praćenje. Zbog toga smatram da bi trebalo vratiti, prvo to ispravite, nadležnost, nadgledanje i sprovođenje ovog zakona u kulturi.
Zašto je izbačena reč informisanje? To mi stvarno nije jasno.
Voleo bih da dobijem odgovor, verovatno kao i mnogi ovde u sali, od predlagača ovog zakona zbog čega je ta reč informisanje izbačena kada znamo šta znači u današnjem vremenu informisanje uopšte u zemlji, a kamoli van nje.
Još jedna stvar, da li je slučajno ili namerno napravljena greška, kaže se - saradnja u oblasti zaštite kulturne baštine, kulturnog stvaralaštva i informisanja na jeziku i pismu pripadnika srpskog naroda u regionu. Izvinite, molim vas, nije naša kultura na srpskom jeziku samo u našim regionima. Valjda naša kultura na našem jeziku treba da se prostire i van naše zemlje, gde živi između dva i četiri miliona ljudi. Predlažem da se ovde ubace reči "u zemlji i inostranstvu", kako bi na neki način ovo dobilo pravni smisao. Zato vas molim da ovaj amandman podržite, u interesu svih građana Srbije i onih koji žive u inostranstvu. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Na naslov iznad člana 22. i na član 22. amandman je podneo narodni poslanik Dragan Todorović.
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Narodni poslanik Vjerica Radeta. U ime poslaničke grupe SRS gospodin Dragan Todorović podneo je amandman na član 22, odnosno predložili smo brisanje člana 22. Član 22. govori o Ministarstvu za Nacionalni investicioni plan.
Razumemo mi da kada neka skupštinska većina formira vladu onda ta skupštinska većina u dogovoru sa tom budućom vladom priprema predlog zakona o vladi i zakona o ministarstvima. Ali, postoje neki delovi ovog zakona koji zaista nikako ne mogu da opstanu u zakonu, odnosno ne mogu da opstanu u pravnom prometu, niti u praksi buduće vlade.
Kada je reč o Nacionalnom investicionom planu, građani Srbije odlično znaju kako su se sredstva iz tog NIP-a zloupotrebljavala u ovoj prethodnoj vladi i zna se ko je konkretno bio egzekutor zloupotreba kada su u pitanju sredstva iz NIP-a. Dragan Đilas, koji je bio ministar bez portfelja, raspolagao je sredstvima iz NIP-a kao da mu je te narodne pare tata ostavio. Kako ih je raspodeljivao? Preko Narodne kancelarije predsednika Republike.
Podsećam vas da je svojevremeno Boris Tadić formirao Narodnu kancelariju potpuno suprotno Ustavu i tadašnjim zakonima, da je na čelo te Narodne kancelarije postavio Dragana Đilasa, da su se u budžetu Republike Srbije godinama provlačila sredstva za Narodnu kancelariju, a da smo mi iz Srpske radikalne stranke svaki put kada je usvajan budžet intervenisali i podsećali da Narodna kancelarija nije ustavna kategorija i da ne može biti ni direktni ni indirektni korisnik budžetskih sredstava.
U međuvremenu je ta Narodna kancelarija uznapredovala tako što su Boris Tadić i Dragan Đilas po opštinama širom Srbije, tamo gde su "žuti" imali vlast, otvarali narodne kancelarije u prostorijama koje su uzimali od lokalnih samouprava, odnosno u zgradama opština ili u najboljim poslovnim prostorima na najboljim lokacijama na teritoriji te opštine. Ta Narodna kancelarija je zapravo služila za pranje para.
Preko Narodne kancelarije su vršene i zloupotrebe slične onima o kojima je gospodin Dragan Todorović govorio danas u prepodnevnom delu ove sednice, odnosno preko Narodne kancelarije iz Beograda i narodnih kancelarija po "žutim" opštinama Demokratska stranka je kupovala volju birača širom Srbije. Čuli ste danas na koji način se to radilo. To je samo jedan od načina.
Svi građani Srbije, oni koji su glasali za Demokratsku stranku i oni koji nisu, odlično znaju, kao i svi vi koji sedite ovde u sali, da su se na dan izbora, ne samo ovih poslednjih, nego i predsedničkih i onih prethodnih, delili paketi hrane, da se po kućama delilo po pet i deset evra, da se na taj način vređalo dostojanstvo građana. Nažalost, pošto je DOS od 2000. godine toliko uništio materijalno ovaj narod, ljudi su čak prihvatili ta sitna, bedna sredstva ili te pakete i davali svoj glas toj stranci, zato što su morali, jer su se služili onim jednim glasačkim listićem. Znate to staro pravilo, to vam je još Bane Ivković uveo u ono vreme kada je pomogao Đinđiću, sećate se svi tog vremena, kada se sa jednim praznim glasačkim listićem okrene više krugova i na taj način se zloupotrebljava volja građana.
Ta Narodna kancelarija i te narodne kancelarije u međuvremenu su, od prošlog saziva Vlade, prerasle u nešto što je nazvano Nacionalni investicioni plan. To je, zapravo, bila vlada u Vladi. U Nacionalni investicioni plan se ubacuju sva sredstva od privatizacije; naravno, to su pare građana Srbije, kojima raspolaže jedan čovek. U prošlom sazivu taj čovek je bio Dragan Đilas. Ljudi na terenu, u opštinama gde su na vlasti bili oni koji nisu u okviru ove grupacije koja je činila dosadašnju Vladu Republike Srbije, a pogotovo tamo gde nisu bili predstavnici Demokratske stranke, odlično znaju kako se raspolagalo sredstvima toga fonda. Niti se znalo kad se raspisuju konkursi, niti se znalo ko je taj ko ocenjuje programe na osnovu kojih su dodeljivana sredstva. Dragan Đilas je preko tog Nacionalnog investicionog plana upravljao svim resorima, zapravo kompletnom Vladom Republike Srbije, jer je isključivo od njega i Mlađana Dinkića zavisilo da li će neko dobiti sredstva za realizaciju nekog plana i nekog programa iz Vlade ili sa nivoa lokalne samouprave.
Sad imamo, dakle, Ministarstvo za Nacionalni investicioni plan.
Ne znamo ko će biti ministar ovog ministarstva, ali ko god da bude, unapred izražavamo sumnju da će zloupotrebljavati ta sredstva iz Nacionalnog investicionog plana. Ko god da bude, to će biti kao i do sada, kada je u pitanju Dragan Đilas, kao kad pustite kozu da čuva kupus. Ne može se dozvoliti da u okviru jedne vlade postoji još jedna vlada. Kakva god da je, Vlada Republike Srbije koja bude imala 126 glasova narodnih poslanika će biti legitimna, odnosno legalna vlada. Naravno, poslanici iz opozicije, bar što se tiče Srpske radikalne stranke, koristiće svoje pravo da na svakom mestu kritikuju rad Vlade tamo gde on bude za kritiku. Dakle, ne govorimo sad sa tog aspekta, nego govorimo o jednoj realnosti koja je, što se tiče srpskih radikala, neprihvatljiva.
Šta predviđate u ovom zakonu kao nadležnost Ministarstva za Nacionalni investicioni plan? Radi javnosti Srbije, iako su svi narodni poslanici dobili ovaj predlog, ne tvrdim da su ga svi pročitali jer vidim da ne učestvuju u radu, ali radi javnosti Srbije, da bi se znalo zbog čega mi želimo da se ovo briše i da ovo ministarstvo ne postoji... Kažete: "Ministarstvo za Nacionalni investicioni plan obavlja poslove državne uprave koji se odnose na: Nacionalni investicioni plan...". Ovo je toliko visokoumno da zaista ne znam ko smisli ovakvu rečenicu. Dalje, to isto ministarstvo će obavljati poslove vezane za sistem, razvoj i unapređenje projekata Nacionalnog investicionog plana. To je prosto neverovatno. Dakle, formulišete nešto što je besmisleno. Ministarstvo za Nacionalni investicioni plan obavlja poslove vezane za Nacionalni investicioni plan, za sistem, razvoj i unapređenje projekata Nacionalnog investicionog plana. To je zaista smešno.
Dalje: "... strateško planiranje, iniciranje i sprovođenje projekata zajedno sa nadležnim ministarstvima...". Ako će to raditi zajedno sa nadležnim ministarstvima, zašto to ne rade samo ta nadležna ministarstva? Zar to nije jedino moguće i jedino u skladu sa našim političkim i pravnim sistemom? Kažete: "...raspisivanje i sprovođenje javnog poziva za odabir projekata...". U ovoj sali na ovoj strani gde sede poslanici Srpske radikalne stranke ima ljudi koji su bili predsednici opština u onom prošlom sazivu (naravno, po volji građana sa te teritorije) i odlično znaju da nisu mogli da se približe tom Nacionalnom investicionom planu samo zato što su bili iz SRS-a.
Dalje kažete: "...predlaganje Vladi projekata Nacionalnog investicionog plana...". Utvrđuje Nacionalni investicioni plan zajedno sa drugim ministarstvima pa ga predlaže Vladi, on je unutar Vlade, i tu se zatvara krug. Zaista nerazumljivo. "Projektovanje budžeta za projekte iz Nacionalnog investicionog plana" – stvarno bih volela da iskreno kažete da li vi vidite koliko je ovo nerazumno, koliko je ovo, da ne preteram, glupo, ali zaista jeste, koliko je besmisleno ovo što je napisano kao delokrug rada ovog ministarstva.
Kaže: "...učestvovanje u implementaciji i praćenju ostvarivanja projekata po fazama...". Pa, ako se odrede nekakva sredstva onda, naravno, u resornim, nadležnim ministarstvima postoje organi, odnosno delovi tih ministarstava koji će to da prate. "Nadzor nad sprovođenjem projekata" – to je isto kao i ovo malopre, samo ste malo razradili da bi bilo više teksta.
Saradnja i koordinacija sa ministarstvima – to je neverovatno. Za jedno od ministarstava kažete u zakonu o ministarstvima da će sarađivati sa ostalim ministarstvima u Vladi! Ne znam šta će onda biti sa ovim ministarstvima za koja to niste napisali. Da li to znači da ostali međusobno neće da sarađuju, nego samo ovo ministarstvo? Ili je ono posebno važno zato što će sve pare proći kroz ovo ministarstvo, pa onda onaj ko bude dobar sa tim budućim ministrom ili ko bude iz njegove stranke, eto njemu para, ne samo za opštinu.
Saradnja i koordinacija sa organima autonomnih pokrajina i organima jedinica lokalne samouprave – dakle, kada su u pitanju jedinice lokalne samouprave svi odlično znamo kakvo nam je iskustvo bilo u ovom prethodnom periodu sa Đilasom kada su u pitanju ova sredstva. Kada su u pitanju organi autonomnih pokrajina, onda imamo sveže primere; govorila sam više puta o tome kakav je odnos Demokratske stranke prema organima autonomnih pokrajina, a ovaj put mislim na AP Kosovo i Metohija. To ste pokazali time što niste učestvovali u formiranju srpske skupštine na Kosovu i Metohiji uz obrazloženje da čekate da se u Srbiji izabere nova vlada, pa da ćete onda, u skladu ne znam sa čim... Ne znam kakve to veze ima sa novom vladom ako su završeni, ako je napravljen dogovor, ako su delegirani predstavnici svih stranaka. Zašto nećete da poštujete volju građana srpske nacionalnosti, odnosno nealbanske nacionalnosti, jer ima i Roma i muslimana u toj skupštini? Dakle, zašto ne poštujete volju birača na Kosovu i Metohiji, nego čekate da se formira Vlada? Potpuno nerazumno.
Da podsetim, pre svega radi građana Srbije, novoizabrani predsednik opštine u Štrpcu Zvonko Mihajlović, iz Srpske radikalne stranke, nije mogao da uđe u zgradu opštine u Štrpcu zato što je tamo zaseo gospodin iz Demokratske stranke, koji je inače izabran na onim izborima kada je bio apel svih... Naravno, od kada je Kosovo i Metohija pod okupacijom mi srpski radikali smo uvek apelovali da se ne daje legitimitet tim tzv. kosovskim organima i da se ne učestvuje na izborima. E, taj demokrata je učestvovao na izborima i on je tada, 2002. godine, izabran za predsednika opštine. Nije dozvolio Zvonku Mihajloviću da uđe u zgradu opštine. Obrazloženje je bilo da je on uspostavio odličnu komunikaciju sa UNMIK-om i da nema potrebe da se on sada menja, iako je Zvonko Mihajlović pobedio drastičnom većinom u Štrpcu za mesto predsednika opštine, odnosno lista Srpske radikalne stranke.
Vidim da ističe petnaesti minut, samo još jednu rečenicu. Kažete na kraju da će ovo ministarstvo za NIP da vodi poslove podsticanja ostvarivanja međunarodne saradnje u oblastima od značaja za NIP. Naravno, to se vrlo jasno odnosi na prodaju NIS-a i EPS-a, a to su poslednje velike pare u Srbiji koje ćete proćerdati na štetu građana Srbije kroz ovu novu vladu. Zato vam treba Ministarstvo za NIP.
Videćemo u ponedeljak, ili kad već planirate sednicu o Vladi, koga planirate ovde za ministra. Onda ćemo biti potpuno sigurni da smo u pravu kada tvrdimo da NIP, odnosno Ministarstvo za NIP treba ukinuti. Pre dva dana ste se igrali tim da li ćete ili nećete ukinuti Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, koje je od izuzetnog značaja i za koje smo se mi zalagali kroz amandmane već u dva prošla saziva Skupštine i za vreme dve prethodne vlade. Naravno, da biste zadovoljili javnost, kažete - ipak smo poslušali, pošto javnost reaguje na veliki broj ministarstava. Šta ćete da ukinete? Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Pa kad vam je dovedena skupštinska većina u pitanje, onda ste rekli - nećemo, šalili smo se, vraćamo to ministarstvo. Dakle, vrlo neodgovorno, vrlo neozbiljno.
Zašto niste poslušali poslanike opozicije iz svih stranaka, i SRS-a, i DSS-a i LDP-a, koji je u ovom delu opozicija, verovatno iz drugih motiva i razloga, ali u svakom slučaju, imali ste stav svih iz opozicije da Ministarstvo za NIP ne treba da postoji. To ste ignorisali zato što je to deo koalicionog dogovora.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč u raspravi o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 22. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ivan Andrić, Zoran Ostojić i Kenan Hajdarević.
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Reč ima narodni poslanik Kenan Hajdarević.
...
Liberalno demokratska partija

Kenan Hajdarević

Liberalno demokratska partija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poslanička grupa LDP smatra da ne postoje dovoljno ubedljivi razlozi za postojanje posebnog ministarstva za NIP u Vladi Srbije. Da vas podsetim, od juna 2007. godine sredstvima tzv. Nacionalnog investicionog plana upravljao je ministar bez portfelja preko Kancelarije za NIP. Postojanje tog posebnog, specijalizovanog organa koji bi trebalo da troši ta sredstva koja su postojala pokazalo se neopravdanim.
Nama je jasno da je u koalicionim pregovorima neophodno da se zadovolje apetiti svih stranaka, ali nam uopšte nije jasno zašto je potrebno da postoji Ministarstvo za NIP.
Ako je nekoj stranci trebalo da pripadne taj NIP, zašto ta Kancelarija za NIP nije pripojena onom ministarstvu čiji je ministar iz stranke kojoj treba da pripada taj NIP?
Takođe, Srbija ima negativna iskustva sa postojanjem i radom tzv. superministarstava, kao što su Ministarstvo za kapitalne investicije ili Ministarstvo za infrastrukturu. Predlogom ovog zakona stvara se upravo jedno takvo ministarstvo.
Podsetiću narodne poslanike da se Predlogom ovog zakona ukida Agencija za razvoj infrastrukture lokalne samouprave i da se ona pripaja novoosnovanom Ministarstvu za NIP. To će samo doprineti mešanju nadležnosti između ovog ministarstva i npr. Ministarstva za infrastrukturu.
Takođe, konstrukcija predloženog člana 22. nije jasna, odnosno iz ovog člana nije jasno kako će doći do koordinacije između različitih ministarstava, npr. Ministarstva za NIP, Ministarstva za infrastrukturu, Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj, Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja. U takvoj situaciji je nedopustivo da postoji posebno ministarstvo koje će imati ovlašćenja u projekciji i sprovođenju investicionih poslova od opšteg značaja.
Mi poslanici LDP-a smatramo da je pogrešno da postoji Ministarstvo za NIP i nadamo se da će ovaj naš amandman biti usvojen. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč u raspravi o ovom amandmanu?
Narodni poslanik Ivan Andrić.

Whoops, looks like something went wrong.