PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.12.2008.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

26.12.2008

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:10 do 22:05

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Šami.

Da li još neko želi reč po ovom amandmanu? (Ne.)

Na član 1. amandman je podneo poslanik Nikola Lazić.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Da li neko želi reč? Izvolite, gospodine Laziću.

Nikola Lazić Beograd

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsednice, uvaženi članovi predsedništva, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi članovi Vlade, budžet bi realno trebalo da predstavlja stratešku viziju društva, odnosno trebalo bi da predstavlja izraz kojim Vlada šalje političku poruku kako vidi razvoj države, očuvanje njene stabilnosti i zadovoljenje socijalnih potreba njenih građana itd. Budžet mora da bude plod dobrih procena, mora da bude plod kvalitetnih konsultacija. Na primer, u EU prednacrt budžeta se dogovara u tzv. trijalogu, odnosno dogovoru Evropske komisije, Saveta i Evropskog parlamenta.
Na samom početku se postavlja pitanje šta je moguće pozitivno misliti o ovakvom predlogu budžeta kada on u startu kasni 45 dana u parlament, kada je odavno prošao rok za njegovo usvajanje, jer sam predlagač, odnosno Vlada nije bila u stanju da se ranije usaglasi oko ovog predloga. Šta misliti, naravno, kada članovi Vlade kažu da je kašnjenje predloga budžeta dobro, zato što procene koje su važile pre mesec dana više ne važe, pa će sada budžet biti realniji. Da li će za mesec dana procene biti ponovo drugačije i da li bi možda usvajanje budžeta za mesec dana bilo, takođe, na temelju realnijih parametara?
Dakle, da li je moguće odgovoriti koji je, po toj logici, adekvatan momenat za njegovo usvajanje. Možda o ovom predlogu budžeta najbolje govori izjava guvernera Jelašića, koji je rekao - sve i da bude budžet usvojen, moraće da dođe do rebalansa budžeta u prvom kvartalu 2009. godine.
Može se postaviti pitanje da li je socijalno odgovorna ona Vlada koja na početku sa sindikatima dogovori da će krajem ove godine zajednički doneti odluku o tome da li će se primenjivati prošireni Opšti kolektivni ugovor, a potom jednostrano, bez ikakvih konsultacija sa sindikalcima, donese odluku o njegovom zamrzavanju.
Pri tome, u isto vreme predloži privatnicima da oni u svom sektoru primenjuju prošireni Opšti kolektivni ugovor, što sama Vlada ne čini u državnom sektoru. Gde je tu socijalna odgovornost? Gde je sposobnost vlasti da upravlja privrednim tokovima, da stimuliše privredu dinamičnim razvojnim merama? Samim tim, nema stabilizacije socijalnih, političih i ekonomskih prilika u državi.
Zbog toga je DSS, kao opoziciona stranka, i ranije predložila celovit program razvoja u uslovima krize. Kada se samo ovlaš analizira po čemu su ministarstva prepoznatljiva danas u javnosti, jasno je zašto je budžetski predlog ovako koncipiran.
Vidno je odsustvo osnovne saglasnosti i koordinacije oko kapitalnih pitanja i projekata značajnih za razvoj zemlje. Jedan ministar tvrdi da je "grozna atmosfera u političkom životu i društvu'', kao i da nema podršku partnera za rešavanje problema. Važno je reći da upravo Vlada mora da ima vodeću ulogu i odgovornost u rešavanju problema i stabilizaciji prilika u državi.
Drugi ministar juče kaže da je Vlada neefikasna jer je preglomazna i preskupa. DSS je na to upozoravala i ukazivala još tokom rasprave o Vladi i tokom rasprave o Zakonu o ministarstvima, ali je to olako odbačeno. Ukoliko bi mi vreme dozvoljavalo, ovako bih nastavio nabrajanje po ministarstvima veoma dugo.
Ministru finansija se može odati priznanje da je sam predlog budžeta veoma dobro tehnički pripremljen i jasno prikazan, uz doduše nedostatak sintetičkog i egzaktnog pokazatelja koliko sama državna uprava crpi sredstava kako bi realizovala ovaj budžet.
Druga stvar je to što je pitanje samog plana kako će on biti adekvatno punjen i kojom će to dinamikom biti činjeno. To je skopčano i sa ranijom procenom rasta bruto društvenog proizvoda, koji je sa 7% smanjen na 3,5%, a pitanje je šta će se dešavati dalje.
Što se tiče samog amandmana koji sam podneo na član 1, on se tiče prebacivanja sredstava sa rashoda za kupovinu roba i usluga u svrhu dečije zaštite, u svrhu Fonda za mlade talente i u svrhu sportskih stipendija. Amandman u delu dečije zaštite predviđa da se u praksi pokaže proklamovana briga za ovaj veoma osetljiv deo populacije. Dečija zaštita, sa jedne strane, treba da vodi računa o tome da se izgradi zdrava populacija, a sa druge strane se ohrabruju i oni koji razmišljaju o rađanju dece, jer im se šalje poruka da društvo vodi računa i ozbiljno misli da ih u tome podrži zaštitom najmlađih.
To je bitan preduslov za borbu protiv bele kuge. Na ovo se nadovezuje drugi deo priče, odnosno svi oni protesti koji su nedavno Vladi upućeni, poput onog sa roditeljskog portala "bebac.com", gde ljudi smatraju da nije dovoljno novca obezbeđeno za porodiljske naknade.
Demografski pokazatelji govore u prilog toga da smo nacija u nestajanju, pa država mora da stane na put tome. Šta je bilo sa obećanjem da će i trudničko bolovanje takođe biti plaćeno u punom iznosu, odnosno 100% zarade, kao što je i porodiljsko, a ne samo 65%, koliko je sada? Da li je to bilo jedno od predizbornih obećanja?
Takođe, predlog amandmana je da se uvećaju sredstva za mlade talente. Čuli smo pre neki dan potpredsednika Vlade, koji se pohvalio da naši mladi talentovani ljudi postižu impresivne rezultate na međunarodnim takmičenjima i pored toga što država u njih ulaže mnogo manje sredstava nego što to čine druge bolje razvijene države.
Kako bi bilo da pokušamo da im obezbedimo adekvatna sredstva, kako bi mogli u ravnopravnom početnom stadijumu da krenu u tu borbu za prestiž i za jačanje ugleda naše države, jer definitivno svaki uspeh na međunarodnom planu na polju nauke ili bilo kom drugom polju jača ugled naše države u svetu.
Takođe, mladi talentovani ljudi su buduća elita koja će voditi ovo društvo. To je najzdraviji deo naše populacije i temeljni nacionalni interes je da se u njih ulaže da budu još obrazovaniji, da se osećaju podržanim od ove zemlje i da budu još uspešniji. Ulaganje u obrazovanje je strateški važno kako bismo bili konkurentni drugima.
Samo ću navesti, na primer, da je cilj Lisabonske strategije EU da ''Unija postane najkonkurentniji i najdinamičniji ekonomski prostor u svetu koji počiva na znanju''. Najbolji tu najviše mogu da doprinesu, ali da bi obrazovanje bilo činilac ekonomskog i svakog drugog uspeha, mora i država da učini svoj deo posla.
Dugoročno i privreda mora aktivnije da se uključi u ovaj proces. Naravno, sam proces dodeljivanja pomoći iz Fonda mora biti otvoren, čist, jasno definisan.
Konačno, o sportskim stipendijama ne treba posebno trošiti reči, jer ohrabrivanje mladih da se bave sportom obezbeđuje pravilan razvoj, pored toga sklanja ih sa ulice, afirmiše solidarnost i timski duh. Posebno oni koji uspeju promovišu našu zemlju, a to su činili u vreme kada ni u jednoj drugoj oblasti o našoj državi nije mogla da se čuje pozitivna reč u svetu.
Zbog toga apelujem na Vladu da prihvati ovaj amandman, jer opšti interes mora biti iznad partikularnih interesa stranaka. Apelujem na predstavnike Vlade da reči predstavnika opozicije shvate kao dobronameran čin, da bi bile preduzete sveobuhvatne i hitne mere za stabilizaciju ukupnih prilika. Do sada smo, nažalost, samo čuli najave o neophodnosti dogovora vlasti i opozicije, građana, sindikata, privrednika itd. Čini mi se da to sve ostaje na nivou prazne priče, jer niti je vlast u parlamentu želela da se dogovori oko prioritetnih poteza, niti je jednu konstruktivnu meru opozicije prihvatila.
Videćemo da li će postojati volja da se prihvate konstruktivni amandmani na budžet. Ipak, naravno, DSS će voditi računa o interesima građana i u tom smislu će se i odgovorno poneti kada se radi o ovom predlogu budžeta. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Laziću. Da li još neko želi reč? Gospodin Krasić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, poštovani građani Republike Srbije, Nada Kolundžija nije u sali, očekivao sam da ona bude prisutna ovde i da demonstrira spremnost ZES-a da na jednom primeru se dokaže društvena solidarnost. Tako pre nekoliko meseci reče ideolog DS zvani Dragoljub Mićunović, da je potrebna društvena solidarnost u vreme velike svetske finansijske krize, za koju još nismo dobili odgovor šta ona znači, ali smo čuli od Mlađana Dinkića, pre nekoliko dana je imao monolog u Privrednoj komori Srbije, gde je objasnio da svetska ekonomska ili svetska finansijska kriza je kriza tražnje, a pošto je kriza tražnje, mi ćemo da uvozimo robu, a naša će teško da izlazi sa ove teritorije.
No, da se vratim na ovaj amandman, pa ako vidite Nadu, kažite joj da bi bilo dobro, da smo mi iz SRS spremni da prihvatimo ovaj gnusni amandman DSS-a, pa pošto se mi toliko ne gadimo, ne bi trebalo ni vi da se gadite, već da prihvatite ovaj amandman.
Poštovani građani, da shvatite o čemu se radi. Nikola je to lepo objasnio, samo malo ću to da razjasnim. On predlaže da se na strani rashoda, u okviru člana 1, za dve milijarde dinara smanje rashodi, da to više ne bude 46,4 milijarde na ime rashoda za kupovinu roba i usluga, već da se te dve milijarde podele, pa tako da jedna milijarda ide za dečiju zaštitu, da 500 miliona ide za Fond za mlade talente Republike Srbije, nije to Fond Zoran Đinđić, nego Fond za mlade talente, i da se još nekih 500 miliona planira za rashode, a to je - sportske stipendije.
Pošto smo očigledno riznica vrlo uspešnih talentovanih sportista koji, dok to finansiraju roditelji i klubovi, postižu vrhunske rezultate, a kad treba da se preskoči ona stepenica, da to postane još bolje, onda tu fali neka intervencija, neka mala materijalna pomoć, pa pošto raspolažemo i sa sportskim talentima, da država malo doprinese njihovom razvoju, jer na svim takmičenjima oni idu sa zastavom Republike Srbije.
Zbog toga se mi neki put radujemo, neki put smo tužni, ali ovih 500 miliona treba da pomogne da budemo što radosniji, jer smo mi mala država, mali narod i kada mi pobedimo u nekom sportu ogromnu Ameriku, svima nam je toplo oko srca, pa čak i vama, ministre, siguran sam da vam je toplo oko srca, jer se zasvira naša lepa himna. Vidite kako je Čavić to pre nekoliko dana reprezentovao, jeste da je pretrpeo i kaznu zbog onog "Kosovo je Srbija", ali on gura i dalje, iako su mu obećali stan, pa mu nisu dali. Gura on, voli Srbiju, voli taj sport itd.
Znači, ZES, DOS, dosmanlije, Boris Tadić ne želi da se smanje troškovi tamo gde peru pare na ime usluga i materijala, samo državna administracija. Svaki razdeo ima tu stavku. Znači, on ne želi da se smanji papir, da se smanje toneri, da se smanji, recimo, nešto po ugovoru, da uzmem neki najsvetliji primer za to, a to je ovaj Mile drekavac, Zoran Cvijanović, Mile u tranziciji.
On je u prošloj Vladi bio savetnik potpredsednika Vlade Đelića za reciklažu, tako valjda nešto, on se razume u đubre. Bio je savetnik za đubre jer oni nisu znali kako da ga isplate, pošto je on dao velike zasluge pobedi DS. Ko zna kakvih sve ima takvih likova koji zbog onih zasluga, a odavno se nije palila ni jedna skupština, to moram da primetim, zbog takvih zasluga jednostavno mora to da se plati.
Ne mogu više da plaćaju ovi iz inostranstva, rekli su, mi smo vam pomogli da dođete na vlast, sada ste na vlasti, drpajte šta možete. Zašto bi išli u ambasade pa tamo memorandumom da vam se isplaćuju neka sredstva. Prošli put sam pokazivao te memorandume za Otpor kako su im plaćali neka sredstva da se što bolje i temeljitije sredi Srbija.
Znači, dve milijarde dinara državna administracija ne želi da se odrekne. Međutim, stvarno su duhovita objašnjenja kada se neki amandman ne prihvati. Zamolio bih vas da se ne smejete, ovo je napisala Vlada Republike Srbije, a to je ona vlada koja ima koalicioni kapacitet. Nije to koliki je kapacitet akumulatora nego koalicioni kapacitet, mogućnost dogovora. To više liči na Plavi most. Tamo se isto ne bira, ko god dođe, može. Znači, sa svakim može.
Kaže ovako, u cilju racionalizacije rashoda potrebno dalje smanjenje rashoda za robe i usluge, međutim, predlogom budžeta već je izvršeno značajno smanjenje rashoda, odnosno rashoda za robe i usluge. To je svedeno na nominalni nivo iz 2008. godine, a to smo kritikovali kao da je preterano, tako da bi dalje smanjenje uticalo na izvršavanje funkcija budžetskih korisnika. Vidite, ti ugovori i te usluge moraju da se očuvaju zbog funkcija državnih korisnika, korisnika sredstava.
Međutim, to ne bi bilo sasvim adekvatno, kada je neko pokvaren, on to mora i da manifestuje na razuman način. Nemojte da se čudite. Međutim, "odbijanje amandmana ne znači i negiranje osnova da se obezbede dodatna sredstva za navedene namene u nadležnosti Ministarstva rada i socijalne politike (za dečiju zaštitu, pa Ministarstvo omladine i sporta za mlade talente i sportske stipendije), već potreba da se u suženim bilansnim mogućnostima budžeta za 2009. godinu obezbedi finansiranje nadležnosti u skladu sa tim mogućnostima".
Vidite, primat ima kompjuter, toner, primat ima toalet papir, pelir, fleš, DVD, mobilni telefon, sve to ima primat u odnosu na dečju zaštitu, mlade sportiste, Fond za talente.
Vidite kakav je to način razmišljanja. Daje se prednost materijalnim vrednostima, a to je roba, a negira se nešto što je ljudsko, dete. Dete talenat.
Činjenica da postoji dete, dečja zaštita, dete talenat u nauci, umetnosti, dete talenat kao sportista. Za to nema mogućnosti. Nema. Jasno nam je rekao Boris Tadić, ne sme državna uprava da se odrekne novog Pi-sija, ne sme da se odrekne toalet papira, ne sme da se odrekne olovki, ne sme mobilnog telefona. Ne sme da se odrekne studije koju je napisao Dragor Hiber ili Gašo Knežević ili ne znam ko. To je prioritet.
Naravno, po prirodi, onako pokvaren čovek, dao sam jedan amandman pošto su istekli rokovi, pa sam naveo sve direktive EU, nema ih, ni ministar, ni pomoćnik. Uplašili se zbog onoga što piše - direktiva EU. Tu se oni tresu. Tu im se pantalone tresu, kada im u amandmanu napišete direktiva EU, evo, direktiva Saveta 2003/20s u protežiranju biogoriva i drugih za potrebe prevoza, pa direktiva druga 96. Eto, dao sam im nešto i pozvao se na nešto što je evropski standard. Odmah uhvatili da rade i dobro je ako urade ovo, jer ovo je za biogoriva. Materijalna vrednost kod njih ima primat. Ono što je humano, ljudsko, nema ga. Ne vidi se.
Da je kojim slučajem Fond za talente "Zoran Đinđić" u okviru državnog budžeta ne bi se trepnulo, i rukama i nogama bi glasali. Oni ne kažu, sa ovim sredstvima može da se obezbedi zakonom propisani nivo dečje zaštite. Ne, nego kažu, interesantan predlog o kome valja razmisliti. Kada?
Dete ima pet godina u 2009, a u 2010. godini već ima šest godina. Neko je talenat sada kada treba da mu se pomogne, sledeće godine je već prestareo, neće ga niko. Ovi mladi talenti koji pre neki dan, beše na TV, kaže ne ispunjava kriterijum kod ove balerine, jer, kaže, premlad je.
Premlad. Da je prestar, verovatno bi progledali kroz prste, ali je premlad. Problem je što je mnogo mlad, sazreo i napravio dobar rezultat. Onda je morao, naravno, dobra mama Telekom da interveniše itd.
Sećam se i anonimnih donacija Matematičkoj gimnaziji. Niko ne zna ko su ti ljudi, a pomogli, i to za vreme sankcija. Ne žele to da pričaju. Niti žele da se hvale. Anonimni, koliko, 16 godina, niko ne zna ko je poklonio nekoliko kompjutera našoj deci, koja su nekako kroz onu blokadu otišla na neko takmičenje iz matematike i sve osvojila prva mesta.
Ovo nije amandman koji bi se odnosio na Bulevar Zorana Đinđića, ili Fond "Zoran Đinđić", ovo nije amandman koji se odnosi na bulevar dečje zaštite. Ne znam, dokle vi mislite tom i takvom politikom da nanosite direktnu štetu Srbiji i narodu koji ovde živi i da se pri tom krajnje arogantno ponašate demonstrirajući na prvi pogled bezgraničnu silu da možete sve i svašta.
Da iskoristim još ova dva minuta samo da podsetim građane Srbije, Tadić reče u Subotici da čuvate radna mesta. Znači, pripremite pritke, stavite iza vrata, da čuvate radna mesta, pišite Rasimu Ljajiću, pošto je on na čelu Inspekcije rada, ako vam budu povređena prava.
Pišite mu i ako ne dobijete topli obrok od 1. januara, jer ne samo što je on potpisao u ime Vlade taj sporazum, već je i kao ministar na čelu Ministarstva koje je dužno da poštuje propise, pa makar i on potpisao neki propis.
Čuvajte decu, vodite računa, jer ovo nasilje koje sprovodi Boris Tadić više se ne skriva. Dovoljno je reći da nešto što je materijalno dobro ima vrednost nad nečim što je dete. Bilo bi me sramota da nisam izašao da podržim ovaj amandman, a što se vas tiče, vas ničega nije sramota.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)

Na član 1. amandman je podnela narodni poslanik Milica Vojić-Marković.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Reč ima gospođa Milica Vojić-Marković. Izvolite.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, pre nego što počnem samo da dodam i da ispravim gospodina Krasića, koji je obično dobro informisan, ali gospodin Cvijanović jeste bio savetnik za održivi razvoj i zaista se bavio promocijom reciklaže, njegov problem je bio u tome što je bio u sukobu interesa jer je bio suvlasnik firme koja se bavila reciklažom elektronskog otpada.
Žao mi je što u obrazlaganju ovog mog amandmana nemam adekvatnog sagovornika, jer ne bih o sajtu za koji je zaduženo Ministarstvo kulture, koga danas ovde predstavlja gospodin ministar Bradić, nego bih malo konkretno o amandmanu koji sam podnela.
Da počnem od kraja jeseni, od kada svi građani Srbije žive u strahu zbog nesposobnosti Vlade Srbije, koja ih je dovela do jako teškog perioda u njihovim životima tako što je došlo do konstantnog pada vrednosti dinara, do povlačenja stranih investicija, a novih investicija nema na vidiku, iako su obećane, do krize u bankarskom sistemu, a moram da kažem da je skoro svaki građanin Srbije zadužen bankarski, ako ne privatno, a ono kao suvlasnik ili vlasnik neke firme, zatim do ogromnog pada indeksa na berzi i do rasta inflacije i talasa poskupljenja.
Da vas podsetim, gas je poskupeo 60%, energenti poskupeli, komunalne usluge poskupele, poskupela hrana i piće, poskupela odeća i obuća, poskupele transportne usluge. Dakle, zaista imamo jedan izuzetno visok stepen inflacije.
Usput da dodam i to da statistika kaže da svakog građanina Srbije Boris Tadić i ova vlada Srbije koštaju do sada 50 evra, što je samo razlika u ličnom dohotku vrednosti ličnog dohotka koji je nastao padom vrednosti dinara, odnosno povećanjem cene evra. S druge strane, moram da kažem da je cena potrošačke korpe porasla za 6.200 dinara otkad je ova vlada počela da vlada Srbijom.
Moram da kažem i to da je kupovna moć građana Srbije pala za 5%, za razliku od drugih zemalja gde je ona ostala na istom nivou ili je porasla. Srbija je, nažalost, od 41 zemlje koja se rangira na ovoj listi, na 33 mestu. Uz sve to Srbija je suočena sa komadanjem njene teritorije, s jedne strane velikim diplomatskim uspehom je proglašeno to što je na teritoriji Srbije ustoličen Euleks, s druge strane najavljuje nam se secesija Vojvodine. Uz sve to suočeni smo sa talasom nadolazeće svetske ekonomske krize, na koju Vlada Srbije ni na jedan ovaj problem nema adekvatan odgovor, tako da je sasvim moguće da je recimo jedan od odgovora koji nam Vlada Srbije nudi na sve ovo ono što dolazi kao EPP poruke od njenih ministara, a moram da kažem te EPP poruke pošto su neverovatne.
Recimo, ministar Đelić nam je rekao, odnosno potpredsednik Vlade nam je rekao da je kriza naša razvojna šansa. Dinkić je rekao da će to biti prilika da investitore privučemo u Srbiju. Premijer nam je rekao da nećemo biti gladni. Ministar trgovine nam je rekao da nećemo biti goli i bosi. Uz sve to, skrckano je do sada 900 miliona dragocenih deviznih rezervi.
Kada sam rekla da Vlada Srbije reaguje sporo i neadekvatno, a da vas podsetim, poslanici DSS to govore od septembra, a danas nam se pridružuje i ministar Dinkić koji kaže da odluke Vlade kasne otprilike tri meseca. Dakle, kada govorim o tome da su reakcije spore i neadekvatne imam u vidu mnogo primera, ali recimo ovaj o kome danas pričam jeste budžet. Taj budžet je trebalo da bude pred poslanicima 1. novembra. Rečeno nam je, kada smo ovde svakodnevno pitali, poslanici DSS, šta je sa tim budžetom, nama je guverner Jelašić objasnio da je mnogo dobro da se sačeka, jer je bolje i za građane Srbije da taj budžet bude donet i da bude dobar, nego da stigne na vreme.
Kada smo pitali ovde za govornicom svakodnevno šta je sa budžetom, poslanici DS i uopšte poslanici vladajuće većine su se smeškali i govorili su nam – krčka se. To sam tada shvatila kao šalu, no ispostavilo se da se zaista to krčkanje, koje ukazuje da se nešto radi pre svega u jednoj prostoriji koja se zove kuhinja i pri tom se koristi jedan kuvarski proces dugotrajnog kuvanja, krčkanje je taj dugotrajan proces, ispostavilo se da je, kada je budžet došao pred poslanike, upravo i to dugotrajno krčkanje i ta politička kuhinja napravile predlog budžeta koji jeste pred nama, ali nikako nije dobar, kako nam je najavio guverner Jelašić.
Zašto nije dobar? Zato što je u toj kuhinji svaki od ministara, odnosno svaka politička stranka dobila po nešto, a građani su ostali da nisu dobili ništa, ako se ne računaju ona obećanja koja su ministri dali u jednom periodu pred same izbore, a koji su rekli da ta obećanja odlažu, neki do 2010, a neki nisu dali rok do kada ih odlažu, i razlog su naveli svetska ekonomska kriza.
Moram da podsetim šta su nam sve iz obećavali, prosto da njih podsetim da o tome vode računa. Imali smo priču koja je ovih dana aktuelna - prošireni Opšte kolektivni ugovor, pa onda penzije, pa Fijat, pa 200 hiljada novih radnih mesta, pa evropska integracija i status kandidata, pa belu šengensku vizu, pa besplatne akcije, pa silne strane investicije. Ništa od toga.
Jedino što su obećali, a odmah počeli da primenjuju na štetu građana Srbije, jeste Prelazni trgovinski sporazum koji će iz ovako praznog budžeta građane Srbije koštati još otprilike 300 miliona evra, samo ćemo 21 milijardu dinara izgubiti na carinama. Moram da vam kažem u 2008. godini prihodi od carina su bili 70,4 milijarde. Tih 300 miliona evra i tih 21 milijardu dinara sve će to građani Srbije dati da bi Tadić i Dinkić udovoljili Oliju Renu, koji sličnu žrtvu i moram da kažem sličnu glupost, nisu tražili ni od jedne druge zemlje koja je krenula na put približavanja EU.
Vlada se hvali svojom saradnjom sa MMF-om i kaže da su oni zajedno sa MMF-om pravili ovaj Predlog budžeta. To bi trebalo da bude alibi Vladi za neispunjena obećanja koja je PUPS uputio građanima da će penzije biti 70% prosečnog ličnog dohotka.
Kako sada stvari stoje, mi imamo problem sa MMF-om. Čini mi se da do tog problema, a očigledno ga imamo jer MMF je otkazao svoje zasedanje za 19. decembar, da imamo iz više razloga taj problem.
Da li je istina da je naš deficit 1,5% budžeta, koliko MMF toleriše ili je ministar Dragutinović precenila prihode, a govorila je o prihodima koji su dolazili od oktobra do decembra i potcenila rashode koji su bili nametnuti od strane raznih ministara i raznih političkih stranaka? Na to MMF ćuti, guverner Jelašić, koji se pojavljuje u više navrata ovde kao glasnogovornik, neka transmisija između Vlade i MMF-a, on nam najavljuje rebalans budžeta i povećanje PDV-a, iako je do sada u budžet najviše prihoda upravo dolazilo od prikupljanja PDV-a, da podsetim, to je 338,8 milijardi dinara.
Ovde nam je premijer Cvetković rekao da je budžet restriktivan i on je restriktivan u mnogim oblastima. Recimo, hajde da govorimo o poljoprivredi, gde su subvencije smanjene za 15%, istovremeno na ovim prelaznim trgovinskim sporazumom otvaraju granice za poljoprivredne proizvode iz EU.
Naravno, nećemo znati kvalitet tih poljoprivrednih proizvoda jer, da vas podsetim, mi smo imali i kinder jaja za istočno i za zapadno tržište. Istovremeno ti proizvodi će biti vrlo jeftini na našem tržištu, ali pitanje je njihove bezbednosti, a da ne govorim o tome kako će ova odluka biti pogubna za srpske poljoprivrednike i za srpsku poljoprivredu.
Da vam kažem sledeću stvar koja je vrlo važna, bliži se ponedeljak, vidim da su ovde u pismu koje nam je uputila Veterinarska komora Srbije, rekli su da će predstavnici Veterinarske komore Srbije, odnosno veterinari Srbije doći pred Skupštinu da traže pomoć.
Dakle, predlogom budžeta za 2009. godinu predviđeno je za 50% manje sredstava u odnosu na prošlu 2008. godinu, u ukupnom iznosu od 816 miliona. Zbog isplate duga iz 2008. godine, koji iznosi preko 700 miliona od jula do decembra, Ministarstvo poljoprivrede neće imati nikakva sredstva za sprovođenje zakonskih obaveza, što će za posledicu imati: nezaštićeni stočni fond, pojavu eksplozivnih, opasnih, zaraznih bolesti, to je recimo klasična kuga svinja, atipična kuga živine, ptičji grip, o kome smo ovde pričali mnogo puta, zatim pojavu zoonoza kod ljudi, uništavanje stočnog fonda i propast farmi, klanje podmlatka, uništavanje kvalitetnog priplodnog materijala, stopiranje izvoza životinja i proizvoda životinjskog porekla, to su mleko, jaja, meso, uvoz jeftinog nekvalitetnog genetskog materijala, uvoz mesa, mleka sumnjivog porekla i kvaliteta, cvetanje šverca životinja, mesa i drugo, čime će biti ugroženo zdravlje građana Srbije i zaustavljanje procesa uključivanja Srbije u EU.
Hoću da vam kažem da su veterinari, odnosno Veterinarska komora molila Vladu Srbije da im isplati zaostale dugove za posao koji su oni već obavili, a taj posao je praktično bila zaštita celokupnog stočnog fonda Srbije. Sve to su radili da zaštite stočni fond od zaraznih bolesti životinja, ali u prenosnom smislu i građana Srbije.
Danas Vlada Srbije za 2008. godinu duguje veterinarskim stanicama širom Srbije 700 miliona. Usput im smanjuje prinadležnosti za dalje.
Dalje, šta je još restriktivno? Socijalna zaštita iz budžeta. O tome je govorio dosta moj kolega iz DSS-a, gospodin Nikola Lazić. Takođe, moj amandman sam bazirala upravo na ovim uslugama socijalne zaštite iz budžeta.
Koje su to usluge i zbog čega je važno da one zapravo budu pokrivene? To su tranzicioni fond, zatim dečija zaštita. Mi smo jedan od najstarijih naroda u Evropi, naša prosečna starost je 42 godine. Mi se svojom decom uopšte ne bavimo. Mi imamo problem isplate dečijih dodataka. Vrednost tih dodataka je 1.770 dinara, a 387.000 porodica prima taj dodatak. Roditeljski dodatak prima 5.136 porodica.
Da vam ne pričam o dodatku koji država daje za prvo, drugo, treće i četvrto dete da stimuliše rađanje. Mi nažalost ne mislimo na takav način. Ne mislimo o socijalnoj zaštiti invalidne dece. Mi imamo problem da nam se građani obrate i mole za pomoć da opština plati put za dete koje ima problem te vrste da bi došlo u produženi boravak.
Zatim, učenički standard, Fond za mlade talente, sportske stipendije, izbegla i raseljena lica, o čemu će govoriti druge moje kolege. S druge strane, mi imamo potpuno rasipništvo. Imamo, recimo, za putovanja izdvojeno 5.640.000.000, za putovanja potpredsednika Vlade Dačića 11 miliona, Đelića devet miliona, Krkobabića 5,5 miliona, a recimo za premijerovo putovanje imamo otprilike negde oko 900.000. Ili nam je premijer neaktivan i lenj, ili su nam potpredsednici jako aktivni.
Drugi primer rasipništva. Ministar Dragin kada putuje u Montreal na međunarodnu konferenciju, a naravno taj ko pravi konferenciju, organizator mu ponudi da putuje ekonomskom klasom, odbije tu vrstu usluge i zatim Vlada Srbije kompletnu uslugu plati da gospodin ministar putuje biznis klasom. S druge strane, primer jedne štednje - 2006. godine Ministarstvo vera je za putovanje imalo 180.000, danas to isto ministarstvo ima dva miliona. Ili je ovaj ministar toliko aktivan u biranju patrijarha, pa mu je povećana potreba da putuje.
Umesto da najveći udar ove ekonomske krize primi Vlada na sebe i adekvatnim merama pokuša da spase građane, ona nam kaže da će građani podneti glavni udar i to objašnjava time što nam uvodi akcize, zatim najavljuje povećanje PDV-a, poskupljenje obaveznog osiguranja vozila 10%, najavljuje tri puta poskupljenje registracije vozila, što će naravno napraviti čitav talas poskupljenja zbog transportnih usluga.
Šta ovo pokazuje? Vlada je potpuno nesposobna da vodi Srbiju. Ona Srbiju ne može da dovede nigde dalje nego u devedesete godine. To ministar Dačić vrlo otvoreno kaže - recite istinu narodu. Narode, mi smo pred bankrotstvom. Recite nam da sve ovo što danas radimo ovde predstavlja jednu jako komplikovanu situaciju za građane. Oni će se vratiti, ne u devedesete, a svi smo prošli devedesete, i svi znamo kako nam je bilo, ova Vlada Srbiju vodi ravno na dno.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, ovde se po budžetu i njegovoj strukturi može zaključiti da nema problema i da se ništa loše neće dogoditi u idućoj godini, pa je plan napravljen kao da će privreda imati procvat a ne katastrofu. Posebno je diletantski pristup iznuđeno i na parče, bez dovoljno analize, u najgorem za Srbiju času, uvođenje primene trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom koji nameće smanjenje carina, čime će se napraviti neprocenjiva šteta Srbiji, pre svega njenoj privredi, a posebno poljoprivredi.
Omogućavanjem uvoza svega i svačega mi ćemo postati zemlja otpada za mnoge proizvode iz Evrope i pri tome gubiti velike iznose prihoda po osnovu carina. Malopre koleginica je iznela podatak da bi po tom osnovu i da će po tom osnovu Srbija izgubiti 21 milijardu dinara.
Dame i gospodo, gospodin Zoran Krasić je detaljno uputio poruku i upozorio na brojne nelogičnosti i anomalije u državi Srbiji, pre svega kada je govorio o talentima. Jedan od tih talenata i učenika jeste i onaj učenik koga država ignoriše, a radi se o učeniku Matematičke gimnazije i matematičkom geniju.
Radi se o učeniku Teodoru fon Burgu. Uprkos bronzanoj medalji na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi koju je osvojio za Srbiju, Teodor fon Burg nije dobio nagradu Fonda za mlade talente. On je učestvovao na olimpijskom takmičenju prošle godine i osvojio je prvo mesto. Ove godine je takođe učestvovao na olimpijadi i osvojio je takođe prvo mesto. Zatim, nedavno se okitio još jednim olimpijskim odličjem, srebrnom medaljom na Juniorskoj naučnoj olimpijadi u Južnoj Koreji, na kojoj je učestvovalo 522 učesnika iz 93 zemlje.
Postavlja se pitanje da li Ministarstvo sporta i omladine i Ministarstvo prosvete znaju za ovoga genijalnog učenika koji ima 16 godina, ali pohađa specijalnu Matematičku gimnaziju.
Dakle, poštovani građani, vidite, za reprezentaciju pojedinih ministara i resora mogu da budu izdvojena sredstva iz budžeta, tj. od poreskih obveznika na stotine miliona dinara, ali nema Vlada razumevanja, niti hoće da pokloni pažnju mladim talentima, onima koji reprezentuju Republiku Srbiju, koji donose odličja na međunarodnom planu, na olimpijadama i na svetskim takmičenjima. Dakle, Vlada je ona koja apsolutno ne poklanja pažnju našoj nauci, našim talentima, a oni zaslužuju jer donose medalje našoj državi.
Dame i gospodo, evo fotografije koju je objavila "Politika". Radi se o jednom genijalcu. Ovo nije šuplja priča, ovo je dokaz da Srbija ima talente i da neko u Srbiji mora da pomogne da ovakvi talenti reprezentuju Srbiju i da Srbija bude jedna od vodećih zemalja, pogotovo kada je u pitanju matematika. Ne samo da je ovaj matematičar i genije u pitanju, mnogi naši matematičari mladi su takođe zapostavljeni i zapostavljeni su brojni naučnici, pogotovu kada su u pitanju talenti.
Dame i gospodo, kad je u pitanju budžet moram napomenuti da ovo nije budžet restriktivan. Pre svega, što kaže gospodin Krasić, kada samo pogledate matematiku, sve će vam biti jasno. Iz ovih matematičkih cifri videćete da je Vlada mini Vlada - malo pokriva, a ništa ne otkriva. Ne otkriva ono što je bitno za građane.
Vlada u okviru svog okruženja se uglavnom ogradila i završava poslove - ono što je u interesu pojedinaca i kako pojedinci smatraju da u ovoj državi treba da se naplate porezi.
Međutim, kao što je poznato, Ministarstvo finansija i ministar jesu najveći neprijatelji budžeta, sa produženom rukom poreskih izvršitelja.
Naime, Ministarstvo finansija može ukratko za jednu godinu da skrši celu privredu. Ne odnosi se na gospođu Dragutinović, da će ona to da učini, da ima nameru ili umišljaj. Ne mislim tako, ali se bojim da može neko da je podstrekava, pa da zapadnemo u krizu i da bude u jednom delu saizvršilac. Nadam se da do toga neće doći, ako je u pitanju Vlada koja je sada ovaj budžet ovako ponudila, međutim - ovaj budžet je rasipnički budžet.
Pogotovo kada je u pitanju uvoz strane robe moram ponovo skrenuti pažnju da su kompanije iz Hrvatske i Slovenije rešile da uguše privredu, naročito poljoprivredu u Republici Srbiji. Mi smo imali najvećeg proizvođača živinskog mesa "Agroživ" koji je ostao takoreći slomljenih nogu, zahvaljujući uvozničkom lobiju.
Šta je uradio uvoznički lobi? On je uspeo da preko nadležnih državnih organa pohapse 15 direktora iz tog menadžmenta. Prema mojim saznanjima, ti direktori su sada oslobođeni, to ću i proveriti, pušteni su iz pritvora. Marta su pohapšeni, ali u međuvremenu je došlo do stečaja, a rezultat tog stečaja jeste da je oko dve hiljade radnika ostalo bez posla.
Ne branim njihove direktore niti imam nameru da branim one koji krše zakon. Ako je njihov menadžment počinio određena prekoračenja ovlašćenja ili zloupotrebe, ili kršio zakon, neka odgovara, ali zašto bi sada sankcije trebalo da snose radnici. Prema mojim saznanjima, oko dve hiljade radnika ostalo je bez posla. Zatvoreni su mnogi pogoni - u Kovinu, gde je bilo 150 radnika, u Vladimirovcu, u Žitištu, u Plandištu i u drugim mestima.
Dakle, mi smo imali najboljeg proizvođača živinskog mesa, ali šta je u pitanju - u pitanju je što neko voli proviziju, neko voli da bude uvezena strana roba, pa čak i iz Brazila, koja je izvučena iz hladnjača unazad oko 10 godina, čak i u raspadanju, i da se nudi na srpskom tržištu.
Imali smo nedavno priliku da vidimo da je bivši ministar poljoprivrede, sada ministar trgovine, otvorio najveći lanac u Beogradu "Pevec", sa 44 hiljade kvadratnih metara, i da robu uvozi iz Slovenije i iz Hrvatske i prodaje u Srbiji preko svojih kompanija, a da pare izvlači, pretvara u devize i iznosi u Hrvatsku i Sloveniju.
Iz Slovenije je trebalo "Perutnina" iz Ptuja da preuzme "Agroživ" i da bude ta koja će u Srbiji da se bavi proizvodnjom i uvozom živinskog mesa.
Dakle, ne odgovara mi se na poslanička pitanja, kada sam postavio pitanje, a odnosilo se na kupce poljoprivrednog državnog zemljišta u Vojvodini, odnosno u Srbiji.
Na stotine i stotine hiljada hektara "Agrokor", "Todorić" i još druge kompanije iz Hrvatske, kupuju poljoprivredno zemljište po najnepovoljnijim uslovima.
To poljoprivredno zemljište koje se otkupljuje moglo je da bude isparcelisano.
Ako se radi o jednom poljoprivrednom gazdinstvu koje ima hiljadu ili dve hiljade hektara - to poljoprivredno zemljište je trebalo da se preparceliše i da se ponudi individualnim poljoprivrednim proizvođačima koji mogu da kupe 50 ili 100 hektara, a ne dozvoliti jednom profiteru i tajkunu iz inostranstva da dođe i da okupira ovu zemlju i da pokupuje sve što je, da kažem, najkvalitetnije.
Na ta pitanja odgovora nema. Niko ne daje odgovore. Međutim, očigledno je da u tome saučestvuju državni organi, to jest Ministarstvo trgovine, a prethodno Ministarstvo poljoprivrede.
Kada je u pitanju poljoprivreda moram da skrenem pažnju da u Srbiji, naročito u Vojvodini, postoje pašnjaci još od Marije Terezije. Na stotine hiljada hektara naseljena mesta poseduju pašnjake i utrine. Kolege, ovo je vrlo važna stvar, samo što neke kolege nemaju tačne informacije. Radi se o stotinama hiljada hektara pašnjaka i utrina, a znate li vi da je donet Zakon o vraćanju utrina i pašnjaka građanima, odnosno selima 1992. godine.
Da li može Ministarstvo poljoprivrede da pruži podatak o tome - status na današnji dan tih pašnjaka i utrina, jer je to trebalo da se vrati naseljenim mestima, selima, kako i pašnjake tako i utrine, da ih oni koriste?
Šta se događa? U jedno selo, tamo gde imaju poljoprivredna dobra, dođe tajkun, dođe onaj moćnik koji ima podršku u Ministarstvu za poljoprivredu, otkupi poljoprivredno zemljište, a potom uđe u pašnjak seljaka, kao što je to bio slučaj u Omoljici, u naseljenom mestu kod Pančeva. Ušlo je jedno nepoznato lice sa pet traktora i traktorista, preoralo oko 150 hektara zemljišta koje se nalazi pod pašnjakom, a stotinama godina seljaci, građani individualni poljoprivredni proizvođači koristili su to područje i taj pašnjak za ispašu svoje stoke.
Pa zar je moguće da niko danas u državi ne zna ko se bogati na račun tih pašnjaka, a radi se o stotine hiljade hektara, odnosno ja ću postaviti pitanje i moliću ako predsednik Narodne skupštine dozvoli, da prosledi Ministarstvu za poljoprivredu - u kojim naseljenim mestima u Vojvodini, po opštinama i nazivima naseljenih mesta, imaju pašnjaci, koji status su dobili 1992. godine kada je donet Zakon o vraćanju pašnjaka i utrina, kakav je njihov današnji status prema stanju u zemljišnim knjigama, a zemljišne knjige po Rimskom pravu treba da predstavljaju fikciju apsolutne tačnosti?
Da vidimo sada ko koristi te pašnjake - da li te bitange i lopuže i profiteri ili treba da koriste seljaci za ispašu stoke, da gaje stoku, da proizvode i mleko i meso, i za građane i za izvoz, a ne da se bogate lopovi i pljačkaši.
Zbog toga tražim odgovor na pitanje - ko koristi pašnjake, prema stanju u zemljišnim i katastarskim knjigama na današnji dan i da vidimo kolika je materijalna šteta? Jer se u budžet ne unose pare koje koriste tajkuni i profiteri, a građani tj. seljaci, kojima su ti pašnjaci mnogo značili i mnogo im znače, država mora da im ih vrati, jer je država donela taj zakon - a lopove i profitere isterati iz pašnjaka. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Želi još neko reč o ovom amandmanu? Ne.

Na član 1. amandman je podneo poslanik Miloš Radulović.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Ima reč gospodin Radulović. Izvolite.

Miloš Radulović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Uvažena gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministar, danas raspravljamo o najvažnijem zakonu za građane Srbije, koji u velikoj meri određuje život svih građana Srbije u 2009. godini, o budžetu koji se inače najvećim delom puni upravo od građana Srbije preko obaveza koje oni izmiruju prema državi. Nije nam jasno zašto je uopšte i šta je prethodilo da dođe do ovakvog kašnjenja sa dostavljanjem budžeta Narodnoj skupštini, pri tome niste otpoštovali zakon, da predlog budžeta mora da dođe u skupštinsku proceduru 1. novembra, da se Skupština o njemu izjašnjava do 15. decembra.
Predlog budžeta smo dobili ovde 7. decembra, skupštinsku sednicu smo počeli 20. decembra, danas je 26. decembar i mi još raspravljamo o budžetu, a građani Srbije sa izuzetnom nervozom i nestrpljenjem očekuju ishod ovih naših razgovora i ishod toga kako će da izgleda uopšte budžet Republike Srbije za 2009. godinu.
Pri tome, budžet donosimo u jednoj izuzetno napetoj situaciji, kada pred Skupštinom ili Vladom svakog dana imamo veliki broj radnika nezadovoljnih politikom Vlade. Upravo ovo kašnjenje većinu narodnih poslanika i građana dovodi u sumnju da Vlada nije spremna da donese budžet za 2009. godinu, nego da se uđe u privremeno finansiranje.
Podneo sam amandman na član 1, koji se odnosi na izdatke budžeta, ukupni izdaci, tačka 2. rashodi za kupovinu roba i usluga, iznos od 46.365.991.300 dinara menja se iznosom 45.900.255.977 dinara. Takođe se menja kod primanja i izdataka budžeta Republike Srbije stav 2 - izdaci budžeta i nabavka finansijske imovine, tako što se iznos od 748.752.903.100 dinara menja iznosom 748.287.167.777 dinara, a u stavu 3. rezultat 1 minus 2, iznos budžetskog deficita 49.996.703.100 dinara menja se iznosom 49.530.967.777 dinara.
Svrha ovog amandmana je, pre svega, smanjenje deficita za 465.735.323 dinara i to na rashodima za kupovinu roba i usluga i pri tome smatram da je ovaj amandman u potpunosti celishodan, jer predlog budžeta smo dobili u odnosu na rebalans budžeta za svega 33 dana razlike i mišljenja sam da ne postoji nikakva opravdanost za povećanje ovih troškova. Budžet je, po mišljenju ekonomskih eksperata, teško ostvariv, što pokazuju i kretanja u zadnjem kvartalu, a i izjava guvernera NBS gospodina Jelašića da nas već u aprilu čeka revizija budžeta i izjava premijera Vlade gospodina Cvetkovića od danas da nam prete masovna otpuštanja i hiperinflacija.
Da bi građanima objasnio šta je suština ovog mog amandmana, moram da objasnim šta je struktura ovih rashoda, i to su, pre svega, stalni troškovi, troškovi usluga telekomunikacija, platnog prometa, zakupa, energetske usluge, komunalne usluge, troškovi putovanja, koji podrazumevaju službena putovanja u zemlji i inostranstvu, dnevnice, prevoz, smeštaj, hranu, tekuće popravke i održavanje, gde ulazi održavanje i popravka zgrada i voznog parka, materijal, kancelarijski materijal, zaštitna i radna odela, biodekoracija, materijal za usavršavanje i obrazovanje, materijal za saobraćaj, domaćinstvo, ugostiteljstvo itd. Na kraju imamo specijalizovane usluge.
Premijer Cvetković i ministar Dragutinović su u svom izlaganju rekli da će budžet za 2009. godinu biti restriktivno podsticajan. Restriktivan podrazumeva da nema povećavanja, već smanjenja troškova. Samo 33 dana od usvajanja rebalansa budžeta dobijamo budžet gde je ova stavka rashoda za 465.735.323 dinara veća.
To pokazuje da se Vlada i dalje ponaša rasipnički, što ću ilustrovati sledećim primerom. Samo za kabinet predsednika Republike, predsednika Vlade, potpredsednika, generalnog sekretara i pripadajućih kancelarija, rashodi po ovim stavkama budžetom su predviđeni u iznosu od 784.392.000 dinara. Inače, ukupna sredstva za gore pobrojane su planirana u iznosu od 3.932.406.000 dinara. Toliko o štedljivosti.
Ministar Cvetković je u svom ekspozeu izneo ovde tri principa na kojim se bazira taj budžet. Prvi princip je princip zajedništva u Vladi. Kada je rekao - zajedništvo u Vladi - podrazumevao je zajedništvo i homogenost svih stranaka vladajuće koalicije.
Međutim, očigledno je da postoje neki drugi interesi, a plašim se da je u pitanju i novac, da i nema toga zajedništva u Vladi, jer prvo PUPS izlazi sa zahtevom za povećanjem penzija, izlazi sa svojim amandmanom, G17 i ministar Dinkić osporavaju naftno-gasni aranžman, ministar Dinkić je danas rekao da Vlada kasni sa donošenjem adekvatnih i odgovarajućih mera, ministar Rasim Ljajić je izjavio da vladajuće stranke nemaju zajednički stav o proširenom dejstvu Opšteg kolektivnog ugovora koji se tiče najvećeg broja građana.
Drugi princip je princip solidarnosti. Vlada nije solidarna, ne smanjuje svoje troškove, već ih povećava na račun građana, poreskih obveznika, preglomazan aparat, veliki broj zaposlenih, kako u samoj Vladi, tako i u državnim institucijama.
Treći princip je princip kontinuiteta. Premijer Cvetković je izjavio juče da se povećava nezaposlenost. Preti nam velika nezaposlenost, hiperinflacija i opasnost od otpuštanja radnika. Inače, do pre neki dan proklamovalo se da idemo na porast društvenog proizvoda za naredne četiri godine na 7%, pa smo posle toga išli na 6,4%, pa je predlogom budžeta predviđen porast BDP od 3,5%, što u ovim uslovima već izgleda neostvarivo.
Inflacija od 8% je isto, po meni, samo zamišljena projekcija i u svim ovim privrednim kretanjima je potpuno neostvariva. Kurs dinara varira zavisno od potreba uvozničkog lobija.
Kreće se od 75-85 dinara, pa čak i 90 dinara, i ne znamo kakva će situacija da bude u narednoj godini. Pad izvoza je 4,8%. Pad uvoza je 5,4%.
Ministar Dragutinović u svom ekspozeu ovde je rekla da je budžet mehanizam kojim Vlada odgovara na izazove i rizike da bi u najvećoj meri zaštitila životni standard i socijalnu sigurnost građana. Posledice nelikvidnosti privrednih subjekata, povećane cene kredita, referentna kamata od 17,75%, što je ipak najveća referentna kamata, krediti od 25 do 30% za privredne subjekte u suštini su velika opasnost koja dovodi u nelikvidnost kompletnu privredu i manje-više među privrednim subjektima postoji jedan dužnički odnos, u smislu da privredni subjekti ne mogu da izmiruju svoje obaveze, jer pre svega državne institucije, državna preduzeća, lokalna samouprava nisu u stanju da izmiruju obaveze prema privrednih subjektima.
Prognoza eksperata je da ćemo iduće godine da imamo 40 hiljada preduzeća koja će da bankrotiraju i da ćemo imati preko 120 hiljada radnika bez posla.
Selektivno davanje kredita, o čemu su pričali finansijski eksperti, znači, davanje kredita samo za one solidne i solventne, što znači istovremeno opasnost po veliki broj privrednih subjekata da će da ostanu bez posla i da će morati da otpuštaju radnike.
Nerealna projekcija budžeta. Vlada je morala da smanji rashodnu stranu, a samim tim i budžetski deficit, koji treba da se pokrije od sredstava privatizacije, koji neće biti i od ino-kredita, koji teško mogu da se dobiju od međunarodnih subjekata u uslovima ove krize. Budžetski deficit od 49.996.703.000 dinara može da bude samo veći. Na to nas upućuje i pesimizam da prihodi neće moći da budu ostvareni u onim iznosima koje je Vlada zacrtala. O tome ću nešto više reći.
Plašim se da kompletna politika Vlade nema saglasje, da u samoj vladi postoji antagonizam između onih koji učestvuju u vlasti i stranaka vladajuće koalicije i da sve to može da se na najgori način odrazi po građane Srbije. To znači gori život, lošiji uslovi privređivanja, više siromaštva.
Plašim se onoga što je jedan ministar rekao, ministar trgovine, da građani neće biti bosi i goli, a premijer je rekao da neće da budu gladni, da građanima sa ovakvom neozbiljnom politikom vezanom za budžet preti velika opasnost i zato očekujemo sa punim pravom da uvažite amandmane DSS-a, koji su pre svega usmereni na poboljšanje ovog budžeta i na olakšani život građana Srbije. Hvala.