DRUGO VANREDNO ZASEDANjE, 23.01.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGO VANREDNO ZASEDANjE

2. dan rada

23.01.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 14:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da se poslanici LDP-a ne bi javljali po Poslovniku, a radi stenograma, htela bih da podsetim da je gospodin Kenan Hajdarević postavio poslaničko pitanje 1. 12. 2008. godine ministru unutrašnjih poslova gospodinu Ivici Dačiću, pa on i ja danas činimo urgenciju što se tiče odgovora, vezano za to pitanje.
Da li još neko od predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)
Reč ima gospodin Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsedniče i predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Šabiću, akti koji su dostavljeni Narodnoj skupštini Republike Srbije koji se odnose na vašu instituciju i akti koji su dostavljeni a odnose se na Državnu revizorsku instituciju bili su, takoreći, iznuđeni da na kraju dođu pred republički parlament inicijativom narodnih poslanika SRS, koju su podržale i druge političke stranke. Što se tiče vaše institucije, vaša institucija je izuzetno značajna za demokratiju u Srbiji, za poštovanje osnovnih ljudskih i političkih prava. To je institucija koja treba da omogući građanima Srbije, organima i institucijama da budu informisani o svim važnim, relevantnim, odlučujućim činjenicama za funkcionisanje organa i institucija u Srbiji, a, ponavljam, i za ostvarivanje osnovnih ljudskih i političkih prava, shodno i u skladu sa međunarodnim aktima koje je ratifikovala Republika Srbija.
Od momenta kada ste vi izabrani za Poverenika i kada je država formirala ovu instituciju imao sam prilike da se uverim da vi nailazite na brojne prepreke, da se postavljaju brojne barijere samo da do vas ne dopru informacije i podaci koji su od značaja za građane Srbije, a pogotovo tamo gde se radi o kršenju osnovnih ljudskih prava i kada je u pitanju privredni kriminalitet.
Nužno je da vaši akti koje ste dostavili Narodnoj skupštini budu usvojeni. Ta institucija mora biti tako rangirana sa državnim revizorom, s tim da rad vaše institucije i institucije državnog revizora treba da bude sinhronizovan i da međusobno razmenjujete informacije kako biste vi mogli, u slučaju da se naiđe na kršenje osnovnih ljudskih prava i tamo gde cveta privredni kriminalitet, da delujete kao preventiva, da ukažete i da dostavite državnim organima određene podatke, kao i građanima.
Ono što je nedostatak u zakonu koji se odnosi na vašu instituciju jeste to što nije materijalno regulisana sankcija u adekvatnom smislu, jer nisu predviđene adekvatne sankcije za one koji ne poštuju vaše zahteve od opšteg interesa.
Ako se u zakonu koji se odnosi na rad Poverenika propišu kazne kao za krivična dela, ne prekršaje... Govoriću o državnom revizoru, videćete, smešno je kolike su tamo kazne ako se ne poštuje zahtev i ne ispunjavaju obaveze prema državnom revizoru. To se odnosi i na vas. Ako ni u čemu, taj zakon mora da pretrpi izmene u materijalno-pravnom smislu da bi se propisala kazna kao krivično delo i kazna zatvora za one moćnike koji zaobilaze, izbegavaju i umislili su da su oni vlast i da su nedodirljivi, a da se ne poštuje jedna važna institucija u opštem interesu naših građana.
Dakle, osnovno i prethodno pitanje za funkcionisanje vaše institucije jeste... Vi ste stručan čovek, vi ste i sposoban i stručan čovek i prema svim onim kriterijumima ispunjavate sve uslove da vodite tu instituciju.
U ovoj skupštini ste odavno bili narodni poslanik, diplomirani pravnik ste, advokat, dakle, ne može niko da prigovori u odnosu na vašu stručnost. Ali, vama se kao prethodno pitanje moraju obezbediti uslovi, ti uslovi jesu materijalni položaj zaposlenih i, sa druge strane, poslovni prostor.
U vezi sa državnim revizorom, želim istovremeno da govorim i o vašim uslovima, vezano za obavljanje vaše, i te kako važne, funkcije. Varaju se oni ako potcenjuju vašu instituciju, ona će jednoga dana da zaživi i te kako. Evo, videćete kad budem govorio sada o državnom revizoru. Najzad, posle 150 godina, skoro 200, u Srbiji se uvodi državni revizor.
Napominjem, sve će biti uzalud ukoliko se sankcije ne budu preduzele, i to kao za krivična dela, za one koji vam uskraćuju pravo da dođete do određenih podataka, pogotovo kada je u pitanju privredni kriminalitet, pogotovo kada je kriminalitet tamo gde moćnici zatvaraju vrata, ne možete ni ući, možete pisati sto puta. Ne, treba odmah da ide krivična prijava i istraga i da onaj ko ne poštuje ovu instituciju odgovara krivično.
Vaša institucija i institucija državnog revizora jesu ustavne kategorije.
Ovo što se odnosi na vašu odluku o izmeni vašeg naziva je, u svakom slučaju, logično, jer je tako zakon predvideo, usklađuje se samo sa važećim zakonom.
Što se tiče sistematizacije, ovo je sasvim razumljivo da u vašoj sistematizaciji predviđate određene sektore: za unapređenje prava javnosti, sektor žalbe i pritužbi na dostupnost informacija, sektor za centralni registar i uslove obrade podataka, sektor za zaštitu prava povodom obrade podataka, sektor za nadzor i sektor za zajedničke poslove. Mislim da je ovo nužno da bi jedna institucija, kao što je vaša institucija, veoma važna, mogla da funkcioniše i da ovo mora da se uvaži.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto je juče pod određenim okolnostima vreme bilo kratko za poslanike SRS da izlože sve ono što su mislili u odnosu na državnog revizora, a pošto su državni revizor i Poverenik za informacije od javnog značaja u tesnoj i uskoj povezanosti, danas bih nešto malo govorio o Državnoj revizorskoj instituciji.
Kada je u pitanju Državna revizorska institucija, moram reći da je i to ustavna kategorija, propisana članom 92. i članom 96. Ustava Republike Srbije, koji tačno i određeno predviđaju tu instituciju i daju joj određena ovlašćenja da funkcioniše u skladu sa Ustavom kao najvišim pravnim aktom u našoj državi.
Dame i gospodo, kad je u pitanju Poslovnik Državne revizorske institucije, nakon dužeg vremena Poslovnik Državne revizorske institucije je stavljen na dnevni red Narodne skupštine Republike Srbije, a Zakon o Državnoj revizorskoj instituciji je donet 2005. godine i ukazom proglašen 21. novembra 2005. godine.
Članom 58. navedenog zakona propisano je da u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona treba izvršiti izbor predsednika, potpredsednika i članova saveta, a odredbom člana 59. tog zakona propisano je da Državna revizorska institucija treba da donese Poslovnik o radu i priloži Narodnoj skupštini na saglasnost, što je ova institucija na vreme i učinila.
Četvrto, Narodna skupština je dužna, prema odredbi člana 59. stav 2. da da saglasnost na Poslovnik o radu u roku od tri meseca. Međutim, Državna revizorska institucija dostavila je Narodnoj skupštini svoj Poslovnik o radu, radi davanja saglasnosti, dana 24. decembra 2007. godine, dakle pre više od godinu i po dana.
Članom 62. Zakona propisan je izbor vrhovnog revizora i državnih revizora, iz članova 27. i 28. ovog zakona, koji će se izvršiti u roku od šest meseci od dana izbora saveta.
Početni program, a on podrazumeva presek stanja, prema odredbi člana 63, mora biti dostavljen nadležnom radnom telu Narodne skupštine Republike Srbije u roku od 90 dana, a to nadležno radno telo jeste Odbor za finansije. Odredbom člana 65. Zakona normirano je da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjivaće se u roku od šest meseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Dakle, sa osnivanjem radnih tela, saveta, donošenjem i usvajanjem Poslovnika o radu Državne revizorske institucije veoma se kasni, što ima štetne posledice za Republiku Srbiju, za njene građane i za budžet Republike Srbije.
Što se tiče revizorske institucije, savet ove institucije odredbom člana 35. normirao je da institucija obavlja reviziju na osnovu godišnjeg programa revizije, koji je dužna da usvoji pre kraja godine za narednu kalendarsku godinu.
Institucija samostalno odlučuje o subjektima revizije, predmetu, obimu i vrsti revizije, vremenu početka i trajanju. Ovo pitanje je sporno, gospodo narodni poslanici. Zašto je sporno? Ne može institucija kao državni revizor da bira selektivno kod koga će se vršiti pregled, od koga će se tražiti podaci i u kom delu, od koje lokalne samouprave, pokrajinske institucije, određenog ministarstva ili o budžetu Republike.
Smatram, i poslanici SRS na tome uporno insistiraju, da je neophodno uspostavljanje društvene kontrole nad utroškom budžetskih sredstava od strane budžetskih korisnika. Ali, mi smatramo da je ovo pogrešno, da ovo neće dati dovoljne rezultate, da ova institucija bira ili da po preporuci određuje koje će organe da kontroliše i od koga će tražiti određene podatke. To je, po našem mišljenju, veliki problem koji će se u praksi javiti.
Što se tiče državnog revizora i programa revizije, obavezno se vrši revizija sledećih institucija: budžeta Republike Srbije, obaveznog socijalnog osiguranja, odgovarajućeg broja jedinica lokalne samouprave. Nije jasno zašto određeni broj, valjda se podrazumeva da se kontrolišu svi budžetski korisnici. Ko je dao prava nekome da sada on bira koju će, ponavljam, lokalnu samoupravu da kontroliše? Ovde moraju da budu podvrgnuti kontroli svi oni koji koriste budžetska sredstva, od nabavke pertle za cipele do izgradnje mosta.
Zatim, poslovanje Narodne banke Srbije koje se odnosi na korišćenje javnih sredstava. Zašto ne kontrolisati celu banku, nego samo ono što se odnosi na korišćenje javnih sredstava?
Odgovarajući broj javnih preduzeća. Zašto odgovarajući? Sva javna preduzeća sa moraju kontrolisati, braćo moja draga.
Pravna lica koja je osnovano direktni, odnosno indirektni korisnik javnih sredstava i kod kojih ima učešće u kapitalu, odnosno u upravljanju.
U članu 35. tog zakona normirano je da institucija može angažovati revizore državnih revizorskih institucija drugih zemalja. Šta će nam? Šta će Srbiji da angažuje neke, nazovimo stručnjake iz inostranstva, a Srbija ima takav stručni potencijal da može ona u EU da šalje svoje stručnjake da vrše kontrolu kako se koriste određena sredstva, pogotovo sredstva donacija i sredstva UN koja se koriste, ili pojedinih zemalja?
Dakle, na bazi reciprociteta, da li ovo stoji u bilo kom zakonu u EU, da naši stručnjaci mogu da vrše reviziju u njihovim javnim ustanovama i reviziju njihovog budžeta?
Takvog nečeg nema, da se ne zavaravamo, da unapred ne predviđamo norme da neko može neodgovorno da angažuje nekoga iz bilo koje države da dođe da nam soli pamet, deli stručnost i propisuje šta je krivično delo a šta nije, da li je bilo namenske upotrebe sredstava ili nije. Uz to, da napomenem, što je najbitnije, to mnogo košta državu. Ovo ne treba dozvoliti. Zbog toga izmene tog zakona moraju biti takođe izvršene u određenim segmentima i u određenim normama.
Važeći Zakon o Državnoj revizorskoj instituciji mora što pre da pretrpi izmene i dopune i da se prilagodi novonastalim uslovima i okolnostima u našoj zemlji. U postojećem zakonu ima nedostataka koji se odnose na predmet revizije, subjekte revizije, pri sticanju zvanja revizora u odnosu na program revizije, standarde revizije, slobodan pristup revizora dokumentima subjekta revizije, prikupljanje obaveštenja pre početka revizije, sam početak i okončanje revizije u odnosu na uslove za rad institucije, ravnopravni položaj vrhovnog i državnog revizora i ostalih zaposlenih u toj instituciji, posebno kada su u pitanju kaznene odredbe. Sve to zahteva bolji i precizniji tekst zakona. Dakle, nužno je pristupiti izmenama i dopunama Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji.
Narodni poslanik SRS magistar Martinović je juče govorio o određenim nedoslednostima kada je u pitanju kontrola budžeta i ostalih korisnika budžetskih sredstava. Bez Poverenika za informacije i bez državnog revizora možete imati stotine hiljada policajaca i hiljade i hiljade tužilaca, hiljade i hiljade sudija, koji neće moći da donesu bilo koju odluku, niti mogu otvoriti bilo koju operativnu obradu, niti prikupljati podatke o izvršiocima krivičnih dela bez državnog revizora.
Građani Srbije moraju da znaju da je posle 2000. godine ukinuta Služba društvenog knjigovodstva.
Ključno pitanje je – zašto je nova demokratska vlast ukinula Službu društvenog knjigovodstva? Zato da bi sama sebe kontrolisala, a da je niko drugi sa strane ne bi kontrolisao. Ne da kontroliše kad je otišao na spavanje i kad se probudio, nego kako je onaj ko koristi budžetska sredstva ta sredstva koristio, da li je koristio namenski ili nije, da li je bilo zloupotreba ili nije. To je osnovno pitanje.
Državni revizor vam je revolver prema budžetu i prema budžetskim korisnicima, što znači, ne treba bežati, a svi se plaše državnog revizora, plaše se Poverenika. Zašto? Da se ne otkriju određene malverzacije, da se ne otkrije kriminal, zloupotrebe. U tome je problem.
Gospodo poslanici, evo jednog pitanja: zašto Srbija nema centralni registar imovine koju poseduje? Zašto nemamo evidenciju ko koristi imovinu Republike Srbije i po kom pravnom osnovu se koristi imovina Republike Srbije, ko plaća, a ko ne plaća korišćenje državne imovine? Srbija mora da ima precizan i tačan registar imovine, da ne trpi na taj način štetu.
Što se tiče uslova za rad Državne revizorske institucije, insistirao sam i u više navrata sam u Narodnoj skupštini o tome govorio, dva puta sam išao da proverim u kakvim uslovima radi Državna revizorska institucija i uverio se, kao što su juče narodni poslanici SRS, koje podržavam u svakom slučaju, izneli i konstatovali, da Državna revizorska institucija radi u jednoj prostoriji bivše Savezne skupštine.
S tim u vezi, Državnoj revizorskoj instituciji i javnom povereniku mora da se obezbedi odgovarajući poslovni prostor, kao zasebnim institucijama koje su odvojene od svih organa i drugih institucija. Svaki državni revizor mora da ima obezbeđenu posebnu kancelariju, kao što je to u drugim zemljama. Zamislite, u Evropi, ponoviću, samo Srbija i Vatikan nemaju državnu revizorsku instituciju koja radi.
Da vas podsetim, verujem da znate, ako neko nije obratio pažnju i nije bio u mogućnosti da sazna – Kanada je uvela državnog revizora 1878. godine. Zbog čega­? Da kontroliše mafiju koja koristi budžet. U tome je problem. Državnog revizora ne može niko da uznemirava, da na njega vrši uticaj i bilo kakav pritisak.
Izbor vrhovnog državnog revizora, odnosno ovlašćenog državnog revizora mora biti obazrivo, napominjem, obazrivo i odgovorno izvršen, a kriterijumi za njegov izbor su, pre svega, stručnost, kvalifikacija, radno iskustvo, pri čemu izbor ne sme biti vršen po partijskoj liniji, na feudalni način.
Srbija ima veliki stručni potencijal i kadrove koji mogu sa uspehom obavljati poslove državnog, odnosno ovlašćenog revizora u Državnoj revizorskoj instituciji.
Tih kadrova ima u budžetskim inspekcijama, poreskoj upravi; to su i stručnjaci iz bivše Službe društvenog knjigovodstva i pripadnici kriminalističke policije. Napominjem da ima mnogo stručnih inspektora u policiji koji mogu, sa stručnjacima iz bivše SDK, da budu angažovani i da odgovorno rade ovaj posao. Ja bih pre imao poverenja u njih, nego u one koje predlaže i bira bilo koja politička stranka u Srbiji.
Što se tiče poslovnog prostora, ovo je zanimljivo što ću sada da vam saopštim, za rad Državne revizorske institucije u Beogradu ima: od Agencije (zapazite molim vas, skrećem pažnju) za sanaciju banaka treba preuzeti jednu zgradu i dodeliti je Državnoj revizorskoj instituciji, jer je to imovina države Republike Srbije. Takvih zgrada u Beogradu ima dosta.
Mnoge banke u Beogradu su otišle pod stečaj i sada ogroman poslovni prostor koriste stečajni upravnici sa po nekoliko zaposlenih, a nekoliko je hiljada kvadratnih metara poslovnog prostora. Dakle, to je imovina države Republike Srbije i mora da bude dodeljena državnom revizoru i Povereniku za informacije od javnog značaja, a nije imovina direktora Agencije za sanaciju banaka, ni te agencije.
U vezi sa poslovnim prostorom koji se mora obezbediti za Državnu revizorsku instituciju, koristim ovu priliku da postavim poslaničko pitanje i zatražim od Vlade Republike Srbije odgovore, i to: koliko ima kvadratnih metara poslovnog prostora u bivšim bankama u Beogradu kojima upravlja Agencija za sanaciju banaka? Precizno je pitanje i tačan odgovor očekujem: koliko je kvadratnih metara i na kojoj je lokaciji u Beogradu otuđeno od bivših banaka, kome i po kojoj ceni? Koliko ima slobodnog prostora bivših banaka u Beogradu, njihova lokacija i ukupna površina?
Državni revizor nije običan knjigovođa, već je vrhovni kontrolor budžeta Republike Srbije i svih drugih korisnika budžetskih sredstava u Republici Srbiji. Dakle, državni revizor je nezamenljiv vrhovni kontrolor bankarskog sistema u svim modernim demokratskim državama sa uređenim pravnim sistemom.
Što se tiče obezbeđenja uslova rada revizorske institucije, ona mora da ima potrebnu i odgovarajuću opremu. Uz posebnu zgradu i potrebnu opremu možemo očekivati da ta institucija odigra onu ulogu za koju je i osnovana.
U javnosti se špekuliše da Srbija nema stručnjake za budžete i Državnu revizorsku instituciju, međutim, to nije tačno; potrebno je prethodno rešiti pitanje materijalnog položaja, ono o čemu su juče govorili narodni poslanici SRS. Teško je danas da se nađu potrebni stručnjaci koji će biti u funkciji državnog revizora ili ovlašćenog državnog revizora, sa platom od 60.000 dinara.
Najmanje dvostruku platu mora da ima državni revizor i Poverenik za informacije od javnog značaja. Oni su izloženi mnogim uticajima, pritiscima, i vertikalno i horizontalno. Dakle, osnovno pitanje jeste obezbediti materijalna sredstva za funkcionisanje ove dve institucije.
Videćete, ako se poboljša materijalni položaj državnog revizora tako da mu plata bude 100.000 - 200.000, nije greh, nije šteta za Srbiju, jer će ti ljudi spasiti milijarde od nenamenskog korišćenja državnih sredstava iz budžeta. U tome je problem. Zato materijalni položaj kao prethodno pitanje mora biti rešen u ove dve institucije.
Prvo, ako imate u vidu onaj famozni NIP, pa molim vas, 40, 50, 60 milijardi dinara niko ne kontroliše. Ko to kontroliše? Niko. Jednoj ženi iz Trstenika ponudili su da bude ministar. Ona je došla da koristi i da upravlja sa 40 milijardi dinara poreskih obveznika. Pa, imate takvih slučajeva da mu otac ne bi dao da čuva deset koza i da drži jedno domaćinstvo, čak ni sa dve koze, kako reče gospodin Batić. Možete misliti da Vlada Republike Srbije izabere takvog ministra da upravlja sa 100 milijardi dinara, a da ga niko ne kontroliše! Ne može tako.
Kada su u pitanju javne nabavke, to vam je katastrofa. Tu niko ne zna... Zna se ko pije a zna se i ko plaća – plaćaju poreski obveznici, a piju one trošadžije koje na taj način uzimaju pare, zavukli su ruke do ramena u džepove poreskih obveznika.
Dakle, ako se za Poverenika i državnog revizora obezbede odgovarajući uslovi... Napominjem da se mora voditi računa, jer u zapadnim zemljama državni revizor ima posebnu kancelariju i ovlašćeni revizor ima svoju kancelariju. U njegovu kancelariju ne može niko da uđe dok se ne registruje, pa ni njegov šef državni revizor. Mora karticom da se registruje da je ušao kod tog i tog revizora, dana tog i tog, zbog toga i toga i da bude evidentirana beleška, a ne da dođe i kurta i murta, da prolaze kroz tu kuću kao na autobuskoj stanici, kako se kome sviđa, to ne može.
Srpska radikalna stranka i ja smatramo da državnoj reviziji treba posvetiti posebnu pažnju. Radi se o budžetu koji je za poslednjih nekoliko godina iznosio 10, 15 i 20 milijardi evra. Ko je to kontrolisao? Niko. Nema dokaza o tome, nema završnog računa o utrošku budžeta od 2001. godine do današnjeg dana.
Dakle, dame i gospodo, u nekim zemljama imate i računovodstveni sud. U nemačkom ustavu predviđeno je da Nemačka ima finansijski sud, a taj finansijski sud upravo kontroliše budžetska sredstva javnih korisnika. Slovenija ima računovodstveni sud. Zašto Srbija ne bi imala odgovarajuću instituciju, ali da se propišu krivična dela, da se sankcioniše ko ne poštuje odredbe zakona.
Što se tiče budžeta, Narodna skupština mora da bude taj nadzorni organ koji mora da vrši nadzor utroška ovoga budžeta.
Dame i gospodo, ne bih oduzimao vreme mojim kolegama koji će govoriti o ovom dnevnom redu i ovim aktima koji se nalaze pred Narodnom skupštinom.
Mi smatramo da ako država formira ove institucije, mora da uloži sredstva, ali se očekuje od vas i od državnog revizora rezultat. S tim što vama preporučujem, gospodine Šabiću, da izađete u javnost slobodno, gde god imate probleme, iza vaših realnih i opravdanih razloga staće poslanici SRS u ovom parlamentu. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović. Imate 36 minuta na raspolaganju.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Šabiću, evo, konačno u Skupštini dva akta, dva dokumenta na kojima je Srpska radikalna stranka direktno ili indirektno insistirala poprilično dugo u vremenu iza nas, dva dokumenta koja bi trebalo u principu da institucionalizuju rad dve službe, dva organa koji, kako vi kažete, predstavljaju antikorupcijski potencijal u ovoj državi.
Srpska radikalna stranka je na potrebu za postojanjem ove dve institucije (i one o kojoj smo govorili juče i ove o kojoj je danas reč) ukazivala u ovom parlamentu kada su na dnevnom redu bili zakoni, odnosno set antikorupcijskih zakona, pravosudnih zakona.
Pokušali smo da ukažemo na loše pojave u smislu korupcije kada smo govorili o budžetu, o predlogu zakona koji podržava budžet, koristeći svoje poslovničko pravo i govoreći o ponašanju pojedinih vladinih nameštenika u javnom sektoru, o lošim pojavama u javnom sektoru.
Naravno, ne verujemo da je to motivisalo i nateralo Vladu, predlagača, da zbog toga pošalje ova dva akta pred Skupštinu. Verujemo da je to nešto drugo, ne znamo šta, ali je dobro što su tu, što su pred nama.
Mislim da ćete se složiti sa mnom da je bila krajnje degutantna izjava predstavnika skupštinske većine juče da se oni neće javljati za reč u diskusiji po ove dve tačke dnevnog reda, jer u potpunosti shvataju značaj ove dve tačke, odnosno institucija čiji se rad reguliše usvajanjem ove dve tačke.
Godinama unazad nismo uspeli, ni poslanici SRS, ni druge opozicione stranke, niti vi kao Poverenik, da ih nateramo da omoguće da radite onako kako treba da radite, onako kako svaka država u vremenu u kome se mi danas nalazimo zaslužuje i ima obavezu da se ponaša.
Ponavljam, ovim danas mi zatvaramo institucionalni okvir ove dve službe, juče revizorske institucije, danas vaše kancelarije Poverenika za dostupnost informacija od javnog značaja.
Vi ćete u toj kancelariji, pretpostavljam, u skladu sa potrebama i obavezama koje vas očekuju, definisati sve ono što ste u pravilnik stavili i verujem da je sve to u redu i kako treba i da će vam to stvoriti administrativni i svaki drugi prostor da delujete i da funkcionišete.
U svom radu oslanjaćete se, pretpostavljam, na dva zakona, a to su Zakon o dostupnosti informacija i zakon koji je Skupština Republike Srbije usvojila pre par nedelja ili nekoliko meseci, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. To su dve ozbiljne stvari, to su dva bitna zakona i mislim da država nema malo problema na koje ovi zakoni objektivno treba da se odnose i da se primenjuju.
Naravno, sada dolazimo do jedne stvari, prokomentarisaću je, ali ne želim da je shvatite ... naravno, govorim u kontekstu odbrane ovoga što radite, i podrške. Vi ste čovek koji ima jednu empiriju kada su državni organi i javna preduzeća, javni sektor u pitanju, jedno živo iskustvo sa tim ljudima, sa nosiocima javnih funkcija u javnom sektoru. Imate iskustvo sa njima, s obzirom na to da ste jedno vreme čak bili ministar u Vladi koju su karakterisale neke čudne afere i događaji. Naravno, ne odnosi se to na sve, odnosi se na deo Vlade, deo pojedinaca koji su u toj vladi učestvovali. Ono što je dobro, vi imate iskustva u dva pravca. Sa jedne strane, znate gde je izvor suštinskih problema, problema korupcije u ovoj državi, a sa druge strane, znate koliko će biti problema da se na adekvatan način sa svim tim stvarima obračunate.
Ponavljam, nećete mi uzeti za zlo, sećate se afera: i Marije Rašete-Vukosavljević, i Gorana Novakovića, i Janjuševića i Kolesara, sve su to bili vladini činovnici. Recite mi, kakav je epilog svih tih nesrećnih afera? Nažalost, mislim da imate dobru volju, dobre napore, ali mislim da nemate sluha u izvršnoj vlasti.
Vi vrlo otvoreno o tome govorite. Mislim da ste rekli da 70% državne administracije u principu nije spremno da na adekvatan način odgovori potrebama o kojima vi govorite, potrebama da se ova država suoči na kvalitetan način sa korupcijom koja potiče iz vrha vlasti, pa se spušta do onog poslednjeg nivoa dole.
Vi prepoznajete gde je problem. Mislim da nećete ni u perspektivi imati podršku i razumevanje, bar ne ovog establišmenta koji danas rukovodi državom, koji definiše naš politički i ekonomski život, ali imate nameru, imate volju i dokle god se budete tako vladali mislim da ćete imati sagovornika u SRS.
Smatram da ono što na neki način nije dobro jeste to što se u implementaciji svih ovih odluka, odnosno funkcionisanja ovih institucija definišete, odnosno određujete najpre u skladu sa stavovima i standardima EU, odnosno sa potrebama da monitoring koji sprovodi Evropska komisija, EU bude pozitivno ocenjen.
Mislim da to nije dobro i da time ne šaljete dobru poruku onima koji su obveznici poštovanja ova dva zakona na koja ćete se oslanjati. Mislim da to nije dobro, mislim da treba da pošaljete poruku, pre svega, da insistirate da na svemu ovome radimo zbog nas, zbog uvođenja reda u Srbiji i svim institucijama koje ovu državu čine.
To objektivno mogu, bar sa mog stanovišta, da vam zamerim i mislim da, ako hoćete i možete da prihvatite tu sugestiju, treba više da se insistira na potrebi da se u državi Srbiji zavede red, ne zato što to Evropa traži od nas i insistira, nego zato što to, pre svega, treba nama. Uvođenjem nekih standarda koji su objektivno dobri i prihvatljivi za Srbiju kvalifikujemo se da jednog dana postanemo deo modernog i razvijenog sveta, a da li će to biti Evropa ili neki drugi deo bilo kakvog sveta, sasvim je svejedno, ali treba da budemo ozbiljni i odgovorni kada je u pitanju država i državne obaveze.
Kada smo govorili o Zakonu o javnim nabavkama, odnosno o setu antikorupcijskih zakona, govorio sam o jednom primeru gde su investitori, odnosno naručioci posla državni organi. Pomenuću to kratko. Posao je bio rekonstrukcija nekih građevinskih objekata. U toj prvoj utakmici u javnoj nabavci onaj koji je dobio posao bio je skuplji od drugoplasiranog 30 miliona. To što je bio skuplji da ostavimo na stranu, imao je nepotpunu dokumentaciju i dobio je posao. Država mu je dala posao sa nepotpunom dokumentacijom! Onaj ko je bio oštećen reagovao je, pa je na osnovu te reakcije reagovala i država, odnosno komisija, oborila tender, odnosno javnu nabavku i raspisala novu utakmicu.
Zamislite ironiju, na novoj utakmici isti dobijaju drugo mesto. Taj koji je bio prošli put skuplji 30 miliona od drugoplasiranog sa 15 miliona sada ima ispravnu dokumentaciju, ali je skuplji 15 miliona. Da ostavimo na stranu to što je skuplji, kako može za isti posao u dva različita tendera razlika u ceni da bude 15 miliona? To nikome nije palo u oči, tendenciozno ili ne. Shvatićete da je tendenciozno. Neko je trebalo da dobije taj posao i očigledno da je posao završen.
Dok god su takvi maniri u državi, ja nisam optimista, kada je rad vaše kancelarije u pitanju. Koliko god da želim da radite kao Poverenik i cela vaša kancelarija, nisam optimista da ćete imati podršku u izvršnoj vlasti Republike Srbije. Najveći problem ćete imati u organima Vlade, odnosno izvršne vlasti Republike Srbije.
Građani koji će moći da ostvaruju prava kroz ove zakone, koji će moći u nekim svojim potrebama da se oslanjaju na vas i na vašu kancelariju objektivno neće biti problem, koliko će problem biti, ponavljam, Vlada Republike Srbije i svi oni koji od Vlade zavise, odnosno koje Vlada bira, postavlja i definiše.
Činjenica je, kad je korupcija u pitanju, da ćete ovim odlukama pokušati da kontrolišete i u red uvedete javnu potrošnju.
Ono što je loša praksa i loš manir ove države jeste i činjenica da te probleme ne možemo da rešavamo samo kontrolom korupcije. Trebalo bi svakako da se razmišlja i o unapređenju rada javnih preduzeća, tog javnog sektora, o njihovoj profitabilnosti. Nažalost, toga u Vladi Republike Srbije, bar za sada, nema. Ako funkcionisanje vaše kancelarije i bude imalo efekta, mislim da to neće biti jedna zaokružena celina, neće biti rešeno do kraja.
Gospodine Šabiću, svoje izlaganje ću da završim, samo bih rekao da su kazne predviđene kaznenim odredbama zakona jako male, od 5.000 do 50.000. Mislim da tu nećete postići nikakav efekat i da se tih 5.000, odnosno 50.000 neće doživeti kao neka realna opomena, "opasnost" ili sankcija koja će, eventualno, nekoga odvratiti od nekih loših navika i manira.
Završiću jednom rečenicom Slobodana Jovanovića koju ste citirali u jednom vašem intervjuu, u jednom vašem izlaganju, pročitaću je, a reći ću vam na kraju i zašto. Pozvali ste se na sledeću rečenicu: "U nedostatku uverenja i principa stranke teže uspehu radi uspeha i gledaju da što pre dođu do vlasti i da je što duže drže u rukama. Postaju preduzeća za eksploataciju vlasti i, kao sve grupe koje su rukovođene egoističnim pobudama, šire oko sebe korupciju."
Gospodine Šabiću, dok god vaš odnos prema aktuelnoj izvršnoj vlasti u Srbiji bude ovakav, dok god budete svoj rad i svoje funkcionisanje temeljili na ovoj rečenici i ovim principima, imaćete podršku i razumevanje SRS dr Vojislava Šešelja. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Milorad Buha ima reč. Izvolite.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Šabiću, pred nama su dva akta Poverenika za informacije od javnog značaja. Srpska radikalna stranka daje poseban značaj ovoj državnoj instituciji i zbog toga je pokrenula inicijativu, zajedno sa ostalim opozicionim strankama, da se stave u raspravu ova dva pravna akta da bi se u normativnom smislu zaokružila aktivnost ovog državnog organa i da bi se moglo preći na normalno funkcionisanje i rad vrlo značajnog državnog organa. Time SRS govori o svojoj zainteresovanosti u ovoj oblasti i želi da ukaže na određene probleme koji su bili prisutni do danas, a biće prisutni i ubuduće zbog društvenog miljea u kojima radi ovaj državni organ.
Kada govorimo o zaokruženju normativne aktivnosti i ova dva pravna akta, moramo prevashodno pokrenuti pitanje Zakona o pristupu informacijama od javnog značaja i moramo reći da je Zakon nepotpun, da je pun pravnih praznina, da su nadležnosti Poverenika u odnosu na evropsko zakonodavstvo daleko uže. Nedovoljno su jasno iskazane u članu 35. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Dalje, nisu definisani drugi elementi bitni za pristup informacijama od javnog značaja, a odnose se na dve stvari: prvo, na pravna akta koja moraju biti definisana zakonom, u koja javnost i Poverenik i njegove službe kao državni organ imaju pravo uvida i kontrole nadzora; s druge strane, sam nadzor, način nadzora, elementi tog nadzora i sankcije, koje su u ovom slučaju gotovo nikakve, vrlo male.
Kaznene odredbe su, prema odredbama ovog zakona, zanemarljive. Zašto da se upuštamo u nešto što bi eventualno u javnosti moglo izazvati određene negativne reperkusije, bolje da to ne dostavimo Povereniku, uskratimo javnost u nekim predmetima koji su od posebnog značaja i time izbegnemo javnost i sakrijemo ono što treba da sakrijemo.
Mislim da se mora prionuti na izradu novog zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, jer je to uslov normalnog rada, funkcionisanja i bitisanja ovog, po nama, vrlo značajnog državnog organa.
Kada govorimo o nadležnostima, one su predviđene članom 35. ovog zakona. Sam zakonodavac je suzio nadležnosti, one su uopštene, iskazane su rečima evropske terminologije koja ne odgovara našoj praksi, biti naše nadležnosti i treba prilagoditi ovaj član i proširiti nadležnost.
Što se tiče samih pravnih akata, mislim da oni odgovaraju suštini aktuelnog trenutka, ali aktuelna vlast nedovoljno pažnje posvećuje drugim bitnim stvarima u radu i funkcionisanju ovog organa. Koji su to bitni elementi?
Bitni elementi su da se omogući normalan rad i funkcionisanje ovog organa i obezbede svi preduslovi za rad i funkcionisanje, prevashodno finansijska sredstva za rad ovog organa, koja moraju biti dostatna, koja moraju zadovoljiti sve potrebe u finansijskom smislu koje su neophodne za nabavku kako tehničkih sredstava tako i svih administrativnih i drugih uslova za rad.
Sve to neophodno je obaviti u određenom poslovnom prostoru, a vi ste kuburili sa poslovnim prostorom i verovatno ćete i ubuduće kuburiti sa poslovnim prostorom zbog toga što država ne poklanja dovoljno pažnje, aktuelna vlast ne poklanja dovoljno pažnje ne samo vašem organu, nego i drugim državnim organima koji kubure sa poslovnim prostorom, bez obzira na to što znamo da imamo dovoljno i moramo stvoriti preduslove da obezbedimo dovoljno poslovnog prostora za rad i funkcionisanje svakog državnog organa, posebno vašeg organa.
Dalje, ono što je bitno da se kaže o radu i funkcionisanju ovog organa jeste da aktuelna vlast mora daleko više pokloniti pažnje vašim informacijama i otvoriti sva ona akta i sva državna dokumenta iz kojih se crpe informacije koje plasirate u javnost.
U poslednjih godinu i po dana, a i ranije je to bilo prisutno, ali intenzivno godinu i po dana insistiramo na otvorenosti informacija o zaradama u državnim organima, posebno u javnim preduzećima, jer znamo da se tamo isplaćuju enormne zarade. Gospodine Šabiću, sami znate koliko ste imali problema da nam odgovorite na naša pitanja i koliko ste imali problema u vašoj korenspondenciji, komunikaciji sa javnim preduzećima i drugim javnim ustanovama koje su odbijale da vam dostave podatke.
Predstavnici i poslanici Srpske radikalne stranke u ovom parlamentu i u javnosti su ukazivali na određena nenamenska korišćenja sredstava, a posebno je to bilo bitno kod onih javnih ustanova za koje se znalo da su isplaćivale enormne zarade.
Kada govorimo o ovim zaradama onda moramo reći da smo pred kraj prošle godine gotovo zaokružili jednu celinu koja se tiče plata, zarada, naknada, bonusa u javnim preduzećima i drugim državnim institucijama. Došli smo do određenih podataka i činjenica tamo gde to nije bilo uokvireno poslovnim tajnama. Dobili smo jednu celinu iz koje se jasno vidi gde su određena probijanja koja su štetna po interese ove države i naroda.
To je posebno bitno kod onih državnih institucija koje dobijaju budžetska sredstva, a ta budžetska sredstva prelivaju u visoke naknade, visoke zarade državnih činovnika, posebno kod upravnih odbora koji se sastaju jednom mesečno ili jednom u dva-tri meseca, a primanja, zarade, naknade predsednika i članova upravnih odbora su bila po nekoliko hiljada evra, neopravdano, društveno necelishodno, štetno.
Tu su predstavnici SRS otvoreno tražili odgovornost svih državnih organa, a posebno onih organa koji vode kontrolu, prevashodno Ministarstva finansija. Ministarstvo finansija ima sve isplatne liste svih državnih ustanova u svojoj evidenciji, vrši nadzor, kontrolu, prati, a stajali su sa strane i ćutali su, nijedan podatak u javnost sa njihove strane nije izašao.
Sve ono što je izlazilo izlazilo je na temelju poslaničkih pitanja u ovom parlamentu i onoga što smo dobijali od vas, gospodine Šabiću. Na taj način smo otvorili tu Pandorinu kutiju, iz koje je onda izašlo sve ono što je izašlo i ono što je štetno.
Šta je aktuelna vlast učinila da spreči svu štetu koja je učinjena u prethodnom periodu? Ograničila je naknade predsednika i članova upravnih i nadzornih odbora. To je jedino što je aktuelna vlast učinila. Kod direktora to nije smela da učini. Sada dobijamo informacije od predsednika Vlade i pojedinih ministara da će ograničiti zarade direktora javnih preduzeća. Ta priča teče dva, tri, četiri meseca.
Nema tu zabrane, nema tu ograničenja, nema uslova i svih elemenata koji su neophodni da se vidi na temelju čega i na koji način ćemo izvršiti smanjenje tih zarada, jer su one stvarno neopravdane ovog trenutka, posebno u uslovima teške ekonomske, socijalne i finansijske situacije u kojoj je naš narod i naša država.
Ono što treba javnost da zna, želim da ukažem na to jer sam postavio poslaničko pitanje ovde i dobio sam odgovor, to je da se vrše određene isplate društvenih sredstava na temelju pojedinih štetnih ugovora, to sam već u nekoliko navrata naglašavao, kod određenih poslova koji nemaju tu vrednost niti društvenu validnost, a odlivaju se sredstva. To je prisutno kod dve agencije, dve državne ustanove koje neštedimice razbacuju državna sredstva: jedna je Agencija za privatizaciju, kroz vid rada privatizacionih savetnika u postupku privatizacije preduzeća, i druga je Agencija za osiguranje depozita.
Reći ću vam određene stvari. Postavio sam ukupno tri pitanja u toku prošle godine i dobio sam jedan odgovor. To samo govori o ozbiljnosti sa kojom se ova vlast odnosi prema najvišoj državnoj instituciji. Po pravilu, sve ono što se postavi pojedinom državnom organu na kraju dolazi u ministarstvo i ministarstvo daje tu informaciju. Ministarstvo finansija je dostavilo tu informaciju i samo ću nekoliko rečenica reći o tome.
Tražio sam podatke o isplaćenim ličnim zaradama članova Upravnog odbora i direktora Agencije za osiguranje depozita i naknadama koje su isplaćene po osnovu posebnih ugovora o radu privatizacionih savetnika.
Što se tiče zarada, mogu reći da su zarade isto enormno visoke kao i kod ostalih državnih institucija koje smo spominjali, da ih sada ne nabrajam. Zarada direktora Agencije za osiguranje depozita u 2006. godini je bila 238.000, u 2007. godini 285.000, u 2008. godini gotovo 305.000. Naknada predsednika i članova Upravnog odbora je 34.000 u ove tri godine. Mislim da to odgovara njihovom radu.
Međutim, treba ukazati na to da je prosečna zarada u ovoj državnoj instituciji, Agenciji za osiguranje depozita, nekoliko puta veća od prosečne zarade u privredi i prosečne zarade u Republici. Tako je u 2006. godini prosečna zarada bila 26.000, kada je zarada u Republici Srbiji bila 24.000, znači, gotovo tri puta više. U 2007. godini je bila 75.000, opet otprilike tri puta. Mislim da će u 2008. godini prosečna zarada biti oko 32.000, a ovde je 79.000. Bez obzira na kvalifikacionu strukturu, mislim da je to daleko iznad proseka. Ne zalaže se SRS za uravnilovku, ali je ovo enormno visoko i ovo nije rezultat rada, ovo je samo rezultat monopolskog položaja u kome se nalazi ova državna institucija.
Ono što je problematično, to su posebni ugovori sa privatizacionim savetnicima, tu vidimo štetnost ovih ugovora, a posebno visina naknada koje su isplaćivane u toku 2006. i 2007. godine za usluge privatizacionih savetnika prilikom privatizacije banaka. Imamo osam banaka koje su privatizovane u tom periodu.
Da skratim i da samo kažem kolika je ukupna naknada za ove tri godine za privatizaciju osam banaka isplaćena po posebnim ugovorima. To je naknada koja se isplaćuje po jednom osnovu, to je fiksna naknada. Ona za ovih osam banaka, u sumarnom pregledu je iskazana ovde, iznosi 315.000 evra. Problematična je naknada koja se isplaćuje, opet kažem, na temelju tog ugovora, za uspešno obavljenu privatizaciju. Prodajemo banku, pa onda tako ugovorimo da od sume koja se dobije, koja se kreće od 1 do 1,96, čak kod "Ju banke" je 2,96... tako da je ukupna naknada koja je po ovom osnovu isplaćena 10.860.000 evra.
Sada da napravimo jednu paralelu. U postupku privatizacije društvenih preduzeća smo imali, a i sada ćemo imati, preko 300 preduzeća koja nismo privatizovali, imamo preko 500 društvenih preduzeća koja su završila u stečaju. Ova država je imala zadatak da proda celokupnu društvenu svojinu i izvrši privatizaciju te svojine. Neuspešno smo to završili.
Umesto da u ovim slučajevima stečaja i onoga što je ostalo u stečaju izvršimo privatizaciju i angažujemo privatizacione savetnike, mi smo privatizacione savetnike koristili kod preduzeća, ustanova i banaka koje se na tržištu dobro kotiraju i koje ćemo sigurno dobro prodati. Tu je štetnost i tu je kriminal aktuelne vlasti koja je dozvolila da se to radi. Dato je 10.860.000 evra privatizacionim savetnicima da prodamo nešto što je već na tržištu traženo, a ne dajemo sredstva i skupo stečene evre kod onih preduzeća koja ne možemo da prodamo.
Znači, trista preduzeća, ili možda čak i više, na kraju ove godine i završetka privatizacije nećemo moći prodati zato što nemamo kupaca. Tu je privatizacioni savetnik trebalo da dođe i da izvrši privatizaciju i da pripomogne da država dobije ona sredstva koja je planirala za privatizaciju ovih preduzeća. Tu kao društvo moramo učiniti iskorake i tražiti odgovornost za one koji su napravili ovakve poteze.
Gospodine Šabiću, tu je i vaša odgovornost zato što morate pokrenuti ovo pitanje. Ovo su državna sredstva, vi uvida u ove poslove imate. Mislim da je prevashodno ovaj parlament učinio najveći iskorak u smislu otkrivanja određenih afera, malverzacija, krivičnih radnji i on će to ubuduće raditi. Srpska radikalna stranka je dala maksimalan doprinos, zato što vi kao državna institucija niste mogli, nisu vam dozvolili. To samo govori o aktuelnoj vlasti – nećemo afere, sakrijmo svaku aferu, i kada znamo i kada ne znamo.
Juče smo čuli, peti ili sedmi put, o aferi koju je otvorio ovde predsednik poslaničke grupe gospodin Todorović, koji je decidirano i jasno rekao šta su učinili državni organi, a šta isti ti državni organi nisu učinili. Zašto? Zato što iza svega toga stoje najistaknutiji predstavnici državne vlasti, Dinkić i Đelić. Tako je došlo do privatizacije Nacionalne štedionice, banke, otuđenja državnih sredstava itd.
Srpska radikalna stranka sigurno će i dalje biti kočnica kriminalu i na ovaj način. Zadatak Poverenika je, takođe, da otvori sve dosijee, da uđe u sva akta i da omogući javnost. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Ognjen Mihajlović.

Ognjen Mihajlović

Srpska radikalna stranka
Javljam se na osnovu članova 225. i 226. Naime, u proteklih nekoliko dana vapio sam za ovom govornicom obraćajući se ministru policije da mi odgovori da li je moj život i život moje porodice u opasnosti. Konkretno, dobio sam pretnje od članova tzv. napredne stranke. To je jedna, ako se ne varam, vanparlamentarna minorna stranka trenutno na političkoj sceni Srbije. Konkretno, pretili su mi članovi Gavrilo i Damir Kovačević, a to su rođena braća koja žive i rade u Zemunu. Međutim, nisam dobio nikakav odgovor. Vi ste, gospođo Đukić, hvala vam, rekli da će taj odgovor da stigne.
Izgleda da nisam govorio u prazno. Ipak me je neko slušao. Slušao me je Aleksandar Vučić i dao je nalog svojim privatnim novinama da objave jedan članak u kome se odgovara na ono što sam ovde izneo. Naravno, ne govori on o tome da je meni prećeno, ko mi je pretio, da su pretili mom maloletnom sinu itd. On se obrušava na ovu ovde prisutnu malenkost kao na začetnika, tako to ovde piše, kriminala u Zemunu. Otprilike ja, pa jedna velika pauza, pa Dušan Spasojević. Dakle, srpski narode, gledate novog zemunskog kuma.
Tu se iznose se mnoge optužbe, na primer, da sam kvazinovinar. Dobro, jesam, nemam pojma o novinarstvu, ali baš mi je onda interesantno zašto je Aleksandar Vučić tražio od pokojnog Ilije Guzine da mu ja budem učitelj novinarstva na srpskoj televiziji na Palama. Pogrešio je, možda je kasnije našao nekog boljeg profesora. Eto, prešao se, desi se svakom.
Međutim, ono što je naročito intrigantno, i zanima me kako je to moglo da se desi, nalazi se u trećem pasusu i glasi ovako: "Zar iko može verovati čoveku", a to sam ja, ipak sam čovek, "koji je na brutalan način isterao porodicu Barbalić iz stana u Ulici kapetana Radića Petrovića".
Dakle, meni se ne može verovati. To je uličica u Zemunu u kojoj je moja žena dobila stan od opštine Zemun itd., sudski proces traje od 1997. godine, neću da vas zamaram svojim privatnim problemima.
Ono što je interesantno u ovoj priči je to što je Aleksandar Vučić lično u nekoliko navrata, deset ili jedanaest puta, organizovao demonstracije podrške meni i mojoj supruzi ispred mog prozora. Aleksandar Vučić je taj koji je nosio plakate protiv zemunskog ustaškog lobija. Sada je, očigledno, došlo do promene u njegovoj glavi. Došlo je do kroatizacije Aleksandra Vučića, verovatno posle one posete koju mu je ugovorio njegov satnik Brane Prostran u delovima okupirane Republike Srpske Krajine. Znate...
(Predsednik: Vreme.)
... Sanaderova mačkica Aleksandar Vučić je pretrčao, eto, i na tu stranu. Nije bilo dovoljno da se odrekne velike Srbije, sada se odriče i onoga što je radio, onog svog srpstva, kog je bilo, nije da nije bilo. Sada se kaje zbog toga...
(Predsednik: Vreme.)
On se možda na vreme i kaje, on je mlad čovek, ali čudi me da je Tomislav Nikolić pod svoje stare dane uradio tako nešto, pa, eto, voleo bih da znam o čemu se ovde radi. Toliko.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Po Poslovniku najpre narodni poslanik Veroljub Arsić, a zatim ćete vi dobiti reč. Imate još tri minuta, malo više od tri minuta.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članovima 225. i 226. zato što u jednoj opštini u Braničevskom okrugu DS zajedno sa SRS uvodi jednopartijski sistem. Sada ću da pročitam jedan dopis koji je dobila Opštinska izborna komisija, koji je potpisan od ovlašćenog predstavnika izborne liste SRS - Tomislav Nikolić, a potpisao je predsednik OO SRS Saša Valjarević.
"Postupajući po pozivu OIK lokalne samouprave opštine Kučevo da kao ovlašćeno lice ispred podnosioca izborne liste SRS - Tomislav Nikolić dostavim imena kandidata za 15 odbornika sa izborne liste SRS - Tomislav Nikolić, proglašene rešenjem o utvrđivanju zbirne izborne liste kandidata za odbornike od 30 .4. 2008. godine,. i to u roku od pet dana od prijema obaveštenja, vezano za navedeni nalog, izveštavam vas o sledećem. Mandati 15 odbornika izabranih sa liste SRS - Tomislav Nikolić su, u smislu člana 48. stav 1. Zakona o lokalnim izborima, prestali na osnovu presude Okružnog suda u Požarevcu od 18. 12. 2008. godine.
Lica sa navedene proglašene liste ispred podnosioca izborne liste SRS-Tomislav Nikolić, i to: Rakić Mirko, Grujić Boban, Nešić Snežana, Radenković Dragoljub, Đorđević Sunčica, Jović Slavoljub, Ilić Dragica, Stefanović Dragana, Petrović Velja, Vrbomirović Danijel, Andrejić Slavica, Paunović Momir, Aćimović Dragana, Ignjatijević Sunčica, Maranović Milja, Petrović Miroslav, Kržanović Slavoljub iz Duboke, Jovanović Dejan iz Duboke, Jovanović Nadica, Munturišević Radiša, Bulutić Miroslav, Spasojević Sanela", da ne čitam sva imena, "prestali su da budu članovi SRS i odbili da prihvate kandidaturu za odbornike koju bih ja, kao ovlašćeno lice ispred podnosioca izborne liste SRS - Tomislav Nikolić, podneo."
Nije više nikakva novost da SRS više nema kandidate da popuni liste za mandate koji su oduzeti. Kada se pogleda ovaj akt, on je potpuno u redu i verujem da su i pečat i potpis potpuno ispravni. Ima nekoliko nelogičnosti. Prvo, nije dostavljeno na memorandumu stranke. Ko zna, SRS nikada ne koristi u svojim dopisima skraćenice, ovde se stalno spominje SRS, SRS, SRS, nigde nema - Srpska radikalna stranka, što znači da ovaj papir nije na Srpskoj radikalnoj stranci...
(Predsednik: Vreme.)
Privodim kraju. Gde je nastao, to se vidi iz sledećeg stava. Taj isti Saša Valjarević predlaže Opštinskoj izbornoj komisiji da 15 mandata dodeli podnosiocu liste sa najvećim količnikom, u daljem tekstu DS.
Da se vratimo na početak, gde je dokument nastao. Dokument je nastao u advokatskoj kancelariji izvesnog gospodina Dragana Milića. Nije strašno, ne umeju više ni da napišu jedan propratni akt, nemaju čak ni izjave kandidata da ne prihvataju kandidaturu, pa su morali da angažuju advokata. Međutim, taj advokat je ...
(Predsednik: Vreme.)
... i odbornik Demokratske stranke. U tome je problem.
Znači da Saša Valjarević, zajedno sa DS i SRS, uvodi jednopartijski sistem ...
(Predsednik: Hoćete privesti kraju, molim vas.)
... u opštini Kučevo. Ne znam razlog, pretpostavljam da je to zahvalnost za članstvo u upravnim odborima u Požarevcu, gde je SRS u opoziciji, i za postavljenje na mesto direktora za finansije u JKP za Sašu Valjarevića. Sad pričajte nešto o koalicijama sa "žutima".