PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 06.03.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

06.03.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:45

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama. Reč ima narodni poslanik Nikola Žutić.

Nikola Žutić

Srpska radikalna stranka
Poštovani poslanici, gospođo ministre, postavljam pitanje zašto ranije nije potvrđen ovaj Dodatni protokol uz Konvenciju o visokotehnološkom kriminalu koji se odnosi na inkriminaciju dela rasističke i ksenofobične prirode izvršenih preko računarskih sistema.
Srbima je, kao satanizovanom narodu, jedan ovakav protokol i ranije bio neophodan zbog elementarne odbrane nacionalnog dostojanstva. Razni sajtovi nevladinih organizacija i pojedinaca iz okoliša, ali nažalost i iz Srbije, prepuni su uvredljivih napisa na račun srpskog naroda.
Ipak, pitanje je kako će se primenjivati ovaj protokol uz Konvenciju. Da li će njegova primena biti objektivna i da li će država objektivno tretirati sva krimogena dela, bez obzira na versku i nacionalnu pripadnost napadane osobe i institucije? Bojim se da će tendencije ove konvencije ipak biti da sprovodi dresuru naroda, a naročito srpskog naroda, koji je prokazan i izopšten iz zajednice evropskih naroda tokom devedesetih godina.
Srbi su ostali i dalje ružni, prljavi i zli momci. Srbima se od zapadnih ideoloških internacionala nameće čak i ksenofobija, odnosno mržnja prema strancima i stranim uticajima. Istina je, međutim, upravo suprotna.
Naime, Srbi su kroz istoriju 19. i 20. veka najviše prihvatali strane ideološke i političke uticaje, naročito ideologiju liberalne demokratije, pa potom i komunizma. Naime, srpska elita je u prvoj polovini 20. veka svim svojim ideološkim i političkim bićem bila uz ideologiju građanskog liberalizma tzv. zapadnih demokratija. Skoro svi viđeniji Srbi Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije su bili pripadnici liberalnih organizacija, kao na primer: masona, rotarijanaca, jugoslovenskih sokola, skauta; to su sve engleske ekspoziture. Zakonodavstvo srpskih država je bilo usklađeno sa zapadnim liberalnim državnopravnim tradicijama.
U Skupštini često napadana, Srpska pravoslavna crkva takođe je prihvatila verski liberalizam zapadnih protestantskih i starokatoličkih crkava. Srpska crkva je bila čak u bratskim odnosima sa anglikanskom crkvom, čak je trebalo da dođe i do sjedinjenja tih crkava zbog zajedničke borbe protiv Vatikana. Ne radi se, dakle, o konzervativnoj srednjevekovnoj crkvi, kako je ovde često napadaju pojedinci, već o crkvi proliberalnih verskih načela.
Nažalost, 1945. godine Srbi su opet postali najveći vernici komunističke internacionale u odnosu na Hrvate, Slovence i muslimane. Srbi su srcem verovali u komunizam, a ovi ostali su s nacionalnim fanatizmom ulazili u komunističke redove zbog postizanja određenog nacionalnog državotvornog interesa.
Dakle, brojni su primeri srpskog internacionalizma, a ne ksenofobije.
Srbi su u potpunosti internacionalizovali svoj jezik i odbacili stare narodne termine, koje su upravo prihvatali Hrvati kao nova nacija (na primer, imena meseci: sečanj, veljača itd), a prihvatili latinske izraze, iako su vizantijski, pravoslavni narod. Srbi su u dobroj meri odbacili svoje ćirilično pismo i bez ikakvog protesta su prihvatili latinično pismo u javnom životu.
Treba istaći činjenicu da se Srbi sete svog nacionalnog bića samo u vremenima gole borbe za nacionalni opstanak, odnosno agresije na srpske nacionalne prostore. Ali, taj srpski nacionalni osećaj opet vrlo brzo splasne i posle uspostavljanja mira Srbi se pretvaraju potpuno u anacionalna bića koja veru stavljaju u drugi plan, bar u većini slučajeva. Takvim Srbima, otvorenim do prostodušnosti, strane internacionale, odnosno nevladine organizacije nameću ksenofobiju, rasizam, šovinizam, pa čak i fašizam i nacizam, od kojih su Srbi, nažalost, najviše stradali.
U ovom dodatnom protokolu uz Konvenciju se ističe da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka po svom dostojanstvu i pravima. Odlična konstatacija, ali to je samo mrtvo slovo na papiru. Ipak, zli Srbi su izdvojeni kao evropski remetilački faktor samo zbog toga što su branili svoj elementarni nacionalni opstanak, istorijsko pravo koje je jedino njima oduzeto. Čak i separatističko, Kominternino i vilsonovsko pravo naroda na samoopredeljenje do otcepljenja priznato je svim novim narodima bivše SFRJ osim Srbima.
Za Srbe je vrlo značajan član 6. koji govori o poricanju, umanjivanju, odobravanju genocida i ratnih zločina. Normalno, svima je poznato u kojoj meri su vršeni zločini nad srpskim narodom, a u kojoj meri su umanjivani ti zločini od Hrvata, ali i od samih Srba, nažalost.
U protokolu uz Konvenciju stoji da domaće međunarodno pravo treba da obezbedi pravne odgovore na propagandu rasističke i ksenofobične prirode učinjenu preko računarskih sistema. Međutim, šta je sa pravnim odgovorima na antisrpske propagandne sajtove u oblasti nauke, kulture ili vere? Nevladine organizacije intenzivno deluju u naučnoj oblasti. Kreiraju za njih podobnu nastavu, vode antisrpsku udžbeničku politiku.
Pre izvesnog vremena postavio sam poslaničko pitanje o anacionalnom radu Pravnog fakulteta Univerziteta Union; to je privatni fakultet. Ako se pogleda njihov sajt, videće se da Pravni fakultet Uniona ideološki i politički truje omladinu svojim nakaradnim antisrpskim i antidržavnim tumačenjem pravne i državne istorije. To je srozavanje srpskog prava na nivo primitivnog prava jedne siromašne zemlje. Posle pregleda njihovog sajta jasno je kakva će se anacionalna pravna nauka učiti na tom fakultetu, budući da će se više isticati domet i uzor hrvatske pravne nauke, koja nema tradicionalno pravno utemeljenje pošto samostalne hrvatske države nije bilo do 1941. godine, 1991. godine, pa tako ni nekog osobenog hrvatskog prava.
Kompjuterski sajtovi su prepuni napada na srpske autore koji na osnovu dokumentarnih, egzaktnih istraživanja vrše reviziju komunističke i socrealističke istoriografije, neoliberalne istoriografije koja je prepuna napada na izmišljeno velikosrpstvo.
Napadi na ideologiju SRS su bezbrojni, ali zbog ograničenog vremena o njima neću mnogo govoriti. Pomenuću samo žestoke napade na knjige prof. dr Vojislava Šešelja, naročito na njegovu knjigu "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije", koja je za nevladine strane plaćenike ksenofobična, rasistička i fašistoidna knjiga.
U sličnom tonu na nekim sajtovima piše se i o mojoj knjizi "Srbi rimokatolici - takozvani Hrvati".
Tako publicista Srđan Tešin iz Kikinde na svom sajtu o promociji moje knjige u Kikindi piše sledeće, citiram: "Najsramniji kulturni događaj, koji je zasenio i ono malo dobrog što se na kikindskoj kulturnoj sceni odigravalo tokom 2007. godine, svakako je promocija pseudoistorijske, anticivilizacijske i šovinističke knjige 'Srbi rimokatolici - takozvani Hrvati'".
Međutim, istorijska istina potkrepljena brojnim vatikanskim i austrijskim dokumentima za tog Tešina je širenje šovinističkih i fašistoidnih ideja i pozivanje na obnovu neprijateljstva između dva bratska naroda, po njemu, koja nikada u istoriji nisu ratovala. Valjda on to smatra.
Dovoljno je podsetiti se optužnice Srbinu Karanu iz Gospića koju je juče za ovom govornicom pročitao poslanik Aleksić, pa videti kakve pseudoistorijske argumente hrvatski okružni sud u Gospiću ističe u svojoj presudi; na primer, istoriografska izmišljena činjenica da su Srbi sa Turcima okupirali tzv. Hrvatsku, koje, međutim, u 15 - 16. veku nema.
U državi Srbiji takav branitelj velikohrvatskih ideja nekažnjeno i dalje piše, pa čak poziva državne organe da me uhapse. Tešin traži da srpski istoričar bude uhapšen i osuđen za izrečene laži. To je otvorena pretnja preko računarskog sistema, kako se ističe u članu 4. ovog protokola. Tešin vrši javno vređanje preko računarskog sistema, to je član 6.
U stvari, nisam ja Tešinu mnogo bitan kao istoričar, napad na mene izvršava zbog svoje strane nevladine organizacije da bi jednostavno napao ideologiju SRS i prof. dr Vojislava Šešelja. Posle napada na moju knjigu on se istim rečnikom obara i na pomenutu knjigu Vojislava Šešelja.
Strane ideološke internacionale imaju svoje omladinske sekcije, skojevce po boljševičkom uzoru, koji ne prezaju od toga da diskredituju pojedine organizacije i državne institucije. Gde su njihove parole o opštoj kulturi mira, dijaloga i saradnje, kao i tolerancije svih političkih, verskih i nacionalnih razlika, dodao bih i poštovanja naučnih rezultata koje oni kao laici, nedoučeni pojedinci, besomučno kritikuju?
Takva nevladina organizacija je i verbalno militantno udruženje Inicijativa mladih za ljudska prava, koja ima za cilj, možete misliti, stvaranje i promociju mehanizama za suočavanje sa skorijom prošlošću u bivšoj Jugoslaviji. Koji su oni faktori da mogu procenjivati validnost istorijskih dokumenata, istorijskih knjiga? Na njihovom sajtu svojevremeno je objavljen takođe gebelsovski napad na moju pomenutu knjigu, to ne bih pominjao.
Znači, preko sajtova se vrši naučna diskreditacija ugleda određenih istoričara, intelektualca, visokih naučnika. Takvi napadi zaslužuju pokretanje sudskog postupka za odbranu časti i dostojanstva svih napadnutih itd.
Pošto moram da završim, na kraju bih da dodam, zbog uvredljivih napada na autore knjiga lično podržavam donošenje protokola uz Konvenciju, ali pri tome izražavam skepsu da će se ona objektivno primenjivati, odnosno da će se primenjivati bez mržnje i pristrasnosti. Sumnjam da će mere koje su predložene braniti nacionalno dostojanstvo u praksi. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik gospodin Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Smatram da javnost mora biti obaveštena zašto se na dnevnom redu nalaze ovi zakoni o potvrđivanju ovih konvencija i protokola iz dve oblasti: jedna je terorizam i finansiranje terorizma, a druga je visokotehnološki kriminal. Za Vladu Mirka Cvetkovića i Borisa Tadića je to najvažnije. Nije važno ni mleko, nije važno ni meso, nisu važna ni radna mesta, nisu važne ni penzije, nije važno ni obrazovanje, nego je važna jedna puka politička deklaracija prema Oliju Renu, Havijeru Solani i drugima, da on čvrsto stoji na putu evroatlantskih integracija.
Sada nije potrebno neko posebno nagradno pitanje, ali svaki razuman čovek u Republici Srbiji zna odgovor na pitanje koliko međunarodna zajednica poštuje međunarodne pravne akte i međunarodne standarde kada je u pitanju Srbija. Da li se poštuje Povelja UN? Ne poštuje se. Da li se poštuje Rezolucija Saveta bezbednosti 1244? Ne poštuje se. Šta se onda poštuje? Šta to njih obavezuje prema nama? Njih obavezuje samo neki njihov interes. Njihov interes jeste atomiziranje srpskog nacionalnog prostora, atomiziranje Srbije, svođenje Srbije na beogradski pašaluk, a u to su se aktivno uključili predstavnici ove vlasti, na čelu sa Borisom Tadićem, Draganom Đilasom, Bojanom Pajtićem i Slavicom Đukić-Dejanović.
Onaj koncept regionalizacije koji je napušten oni oživljavaju. Da bi prošao psihopatološki koncept statuta AP Vojvodine, idu do Jagodine, idu do Niša, pa kažu – pravićemo regione, pa ćete i vi biti kao regioni zastupljeni, isto kao i Vojvodina, u nekim međunarodnim organizacijama. Razbijate Srbiju, to građani Srbije vrlo dobro znaju.
Ono što građani Republike Srbije dobro znaju, to je da je tamo gde se vi hvalite rezultat negativan. Rekli ste, došao je "Fijat" – nema ništa od toga. Rekli ste, besplatne akcije – pojavio se minus. Rekli ste, ekonomski razvoj – 60.000 preduzeća je blokirano. Ove godine 300.000 ljudi ima da ostane bez posla zbog Borisa Tadića, Dragana Đilasa, Bojana Pajtića, Mikija Rakića, ovoga Vukadinovića iz državne bezbednosti.
Činjenica je da se vrši medijska manipulacija zaglupljivanjem, zaluđivanjem građana Republike Srbije, kako bi podržali ovu "žuticu" koja je zavladala u Republici Srbiji.
Šta važi od ovih konvencija? Otvaram pitanje, šta po novom Ustavu znači potvrđivanje neke konvencije, kakve mi obaveze preuzimamo? Kakve obaveze preuzimaju oni drugi iz inostranstva koji su to potpisali? Da li može neko da zamisli Havijera Solanu koji će da primenjuje neku od ovih konvencija, ili ovog Olija Rena?
Da vas samo podsetim, poštovani građani Republike Srbije, da znate sa čime ste suočeni od kad je zavladala "žutica", od 25. januara 2001. godine: nekada su teroristi bili teroristi, pa je onda došao Nebojša Čović i rekao - to su ekstremisti. Ekstremisti znači - preteruju. Da vas podsetim, nekada je Holbruk morao da skida cipele i sa smrdljivim čarapama da razgovara sa nekima koji su do tada bili teroristi, a onda su postali oslobodioci.
Šta njih obavezuje? Time što slepo slušate njih vi uništavate Srbiju. Neka neko kaže zašto je ovo prioritet, da se baš danas mora usvojiti.
Zašto je pre nekoliko dana morao da se usvoji Poslovnik? Zašto je cela 2008. godina protekla u opstrukciji od strane Borisa Tadića i njegovih mentora, da se ne izglasa rezolucija koja bi se ticala Euleksa? Zato što ste zvali Euleks, zato što uništavate Republiku Srbiju, zato što pokušavate da raznim spletkama, medijskim, u Skupštini i na drugim mestima, dezavuišete autentične nacionalne interese ovog naroda i da promovišete štetu.
Vi ste prepoznatljivi po šteti. Počelo je tako što ste glasali iz Bodruma, pa ste rekli da je to demokratija. Uhapsili ste 12.000 ljudi, to je demokratija.
Borite se protiv terorizma. Vi razgovarate sa teroristima. Ko od vaših ide na Brezovicu da pregovara sa njima? Znate li ko su poslanici u skupštini Kosova i Metohije, odnosno Kosova, kako oni to kažu? Sve sami teroristi. Napravite njihov spisak pa proverite i uporedite sa onim spiskom koji ste vi pustili početkom 2001. godine. Vi podržavate terorizam. Omogućili ste da teroristi postanu gospoda. Ramuš Haradinaj, mirovni posrednik. Zar to nije dovoljna sramota za sve vas, da podignete glas, da kažete – Srbija je država, Srbija je Republika, Srbija je osnivač UN, Srbija ima neka prava, da se borite za prava?
Šta mi to treba da uradimo? Valjda je najpreče da vidimo da se promene propisi, da se garantuje pravo, da se garantuje sloboda, da se garantuje sigurnost građanima Republike Srbije. Kada usvojite ovo, kako ćete to da primenite na teritoriji Kosova i Metohije kad vam je zabranjeno da idete tamo?
Zabranjeno vam je da idete tamo. To će vama biti za koji mesec i u Vojvodini. Vaš Pajtić je rodonačelnik toga. Idite u onu njegovu Mošinu vilu na Fruškoj gori pa vidite kakvi se tipovi skupljaju tamo, šta rade. Glumite neke patriote, glumite neku vlast. Niti ste vlast, niti ste patriote, vi samo uništavate Republiku Srbiju.
Neću da vam dam to zadovoljstvo da zloupotrebite neku moju reč kako biste od toga dizali medijsku halabuku. Građani Republike Srbije, vi koji pratite prenos, podsetite sve one vaše prijatelje i rođake koji ne prate ovaj prenos da samo na Drugom kanalu, kada je direktan prenos sednica Narodne skupštine, možete da čujete istinu. Toga nema u kontrolisanim medijima koje drži Đilas.
Ovu zemlju vode Manter, Soroš, Solana. Oni napišu nešto, a ovi ovde se tresu i izigravaju neku gospodu. Izigravaju gospodu samo koliko da mediji objave, da bi prevarili. Sve vas varaju, ovo je loša vlast, ovo je NATO pešadija. Oni poravnavaju ono što bombarderi nisu uspeli da završe, i to vrlo efikasno rade tako što vas varaju da vi mislite da oni nešto dobro rade. Uništili su sve institucije u Republici Srbiji. Nijedna institucija ne funkcioniše. Sve pare su iznele strane banke.
Da vas podsetim, mi smo u oktobru, prilikom rebalansa budžeta za 2008. godinu, postavljali pitanje – ko izvlači devize? Zašto Jelašić štiti taj kurs, ubacuje devize, iznose se devize? Vi ste se smeškali. Sada je to postalo glavno pitanje.
Pre nekoliko meseci sam vam postavio pitanje da li je tačno da je između osam i devet milijardi veća potrošnja, nezakonita potrošnja, za 2008. godinu. Odmah ste sa sajta skinuli to. Sada je važna tema. Gledajte šta rade, u ponedeljak ćemo imati priliku na Odboru za lokalnu samoupravu da javnost obavestimo šta se radi u Skupštini grada. Da li neko zna zašto se uvode mere? To više nije tema. Sada je tema da li je neko obukao majicu, da li se neko dohvatio mikrofona, da li predsedavajući ima dobar vid, da li dobro čuje i kako ćete u medijima da objavite.
Ne verujte tim štampanim medijima, sve to Đilas i ova grupacija drže pod svojom kontrolom. Tražite pravu istinu na sednici Narodne skupštine. A vi izađite pa demantujte; izađite pa iznesite neki razlog zašto nije tačno ovo što pričamo.
Po svaku cenu želite da potvrdite nešto. Šta dokazujete na taj način? Privrženost evropskim vrednostima. Koje su to vrednosti? Pa, Evropska unija vam je otela Kosovo! Dvadeset i dve države su priznale nezavisno Kosovo, kako možete sa njima da razgovarate? To je isto kao da vam je neko ubio dete i vi kažete – dođite na kaficu, da popijemo kaficu, puj pike ne važi, teramo dalje. To građani Srbije da znaju. To je ta vlast, to je ta demokratija …
(Predsedavajući: Molimo vas da završite.)
… to je to opredeljenje za evropske vrednosti. Evropska vrednost koju oni nose jeste nestanak Srbije.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja jedinstvenog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93? (Ne.)
Zaključujem zajednički jedinstveni pretres o Predlogu zakona o potvrđivanju Konvencije o visokotehnološkom kriminalu, Predlogu zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o pranju, traženju, zapleni i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i o finansiranju terorizma, Predlogu zakona o potvrđivanju Dodatnog protokola uz Konvenciju o visokotehnološkom kriminalu koji se odnosi na inkriminaciju dela rasističke i ksenofobične prirode izvršenih preko računarskih sistema, Predlogu zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima, Predlogu zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju terorizma, Predlogu zakona o potvrđivanju Protokola o izmenama Evropske konvencije o suzbijanju terorizma i Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Kraljevine Danske o olakšanoj proceduri za izdavanje viza.
Na osnovu člana 85, određujem pauzu jedan sat. Nastavljamo rad u 15.00 sati trećom tačkom objedinjene rasprave, Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji. Hvala.
(Posle pauze – 15.05)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo, nastavljamo rad.

Prelazimo na 11. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI (načela)

Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada. Primili ste izveštaje Odbora za finansije i Zakonodavnog odbora.

Pre otvaranja načelnog pretresa podsećam vas da, prema članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju poslanika članova poslaničke grupe.

Pošto ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, devet minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa DSS - Vojislav Koštunica – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa Napred Srbijo – 24 minuta; Poslanička grupa SPS - JS – 18 minuta; Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.

Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanik Vladan Batić, koji nije član nijedne poslaničke grupe, ima pravo da govori do pet minuta.

Molim poslaničke grupe da podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika, ako to već nisu učinile.

Obaveštavam vas da će po ovoj tački dnevnog reda poslaničke grupe predstavljati: poslanik Sreto Perić – SRS; ostali se nisu do sada izjasnili i nema drugih predloga za ovlašćene predstavnike.

Saglasno članu 142. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres.

Da li predstavnik predlagača dr Diana Dragutinović, ministar finansija, želi reč? Da. Sa zadovoljstvom joj dajem reč. Izvolite.

Htela bih da vas zamolim da ovu tačku dnevnog reda radimo i nakon 18.00 časova. To neće biti dugo, jer imamo direktni prenos do 19.00 časova. Pretpostavljam da ćemo u tom intervalu i završiti.

Izvolite, gospođo Dragutinović.

Diana Dragutinović

Hvala. Poštovano predsedništvo, poštovane dame i gospodo poslanici, pred vama se nalazi Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji koji je Vlada uputila Narodnoj skupštini na razmatranje i usvajanje.
Veći je broj razloga zbog kojih se predlažu izmene i dopune ovog zakona. Htela bih da vas podsetim da je trenutno važeći zakon donet još davne 1995. godine, a da je sa donošenjem novog Ustava Republike Srbije i niza novih zakona bilo potrebno izvršiti terminološko usklađivanje. Naravno, ovo su više formalni ili, ako hoćete da se tako izrazim, formalnopravni razlozi, a ja bih se ipak više fokusirala na suštinske razloge predloga dopuna i izmena Zakona o eksproprijaciji.
Suštinske razloge podelila bih u tri osnovne grupe: prvo, proširenje kruga subjekata koji mogu biti korisnici eksproprijacije; drugo, dopuna odredaba o mogućnosti utvrđivanja javnog interesa i treće, dopuna odredaba koje uređuju nadoknadu za eksproprisane nepokretnosti.
Što se tiče proširenja kruga subjekata koji mogu biti korisnici eksproprijacije, pored dosadašnjih korisnika kao što su Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinice lokalne samouprave, javni fondovi, javna preduzeća, predviđeno je da se eksproprijacija može vršiti i za potrebe privrednih društava koja su osnovana od strane javnih preduzeća, kao i za potrebe privrednih društava sa većinskim državnim kapitalom osnovanih od strane Republike Srbije, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave.
Takođe, omogućeno je da se službenost u postupku eksproprijacije može ustanoviti ne samo u korist građana, već i svih korisnika eksproprijacije.
Drugi suštinski razlog izmena i dopuna ovog zakona jeste da se proširuju slučajevi u kojima se može utvrditi opšti interes. Postojećim zakonom javni interes za eksproprijaciju može se utvrditi ako je eksproprijacija nepokretnosti neophodna za izgradnju objekata, za različite delatnosti, pa, pored ostalog, i za eksploataciju rudnog blaga. Međutim, prilikom eksploatacije mineralnih sirovina ne grade se samo objekti, već se izvode radovi na iskopavanju mineralnih sirovina. Primer za to jeste eksploatacija rude uglja koju vrši rudarski basen "Kolubara". Zato je izmenama i dopunama ovog zakona predviđeno da se javni interes može utvrditi i za izvođenje radova.
Takođe, izvođenje radova je češće nego izgradnja objekata ne samo u oblasti iskopavanja mineralnih sirovina, već i radi obezbeđenja zaštite životne sredine i zaštite od elementarnih nepogoda.
Pored toga, kada se radi o izvođenju radova na iskopavanju uglja, što ima za posledicu raseljavanje naselja radi širenja površinskog kopa (primer sela Vreoci), a imajući u vidu činjenicu da vlasnici isključivo traže da im se kao vid naknade dodeli drugo zemljište radi preseljenja, bilo je neophodno proširiti utvrđivanje javnog opšteg interesa i na pribavljanje zemljišta koje se daje na ime naknade ranijim sopstvenicima koji se raseljavaju. Konačno, u slučajevima kada Republika Srbija ugovorima o zajedničkom ulaganju u privredno društvo ili o zajedničkom osnivanju privrednog društva preuzima obavezu obezbeđenja nenovčanog uloga u tom privrednom društvu, predviđena je mogućnost utvrđivanja javnog interesa za eksproprijaciju.
Treća grupa suštinskih razloga jeste i uređivanje naknade. Novim izmenama Zakona predviđeno je da u slučaju eksproprijacije poljoprivrednog zemljišta radi izgradnje linijskih infrastrukturnih objekata prvenstveni vid naknade za to zemljište bude davanje u svojinu odgovarajućeg poljoprivrednog zemljišta iste kulture i klase odgovarajuće vrednosti, u istom mestu ili bližoj okolini. Tek ukoliko korisnik eksproprijacije nije u mogućnosti da ponudi ovakvo zemljište naknada se utvrđuje u novcu.
Prvenstvo je dato ovom vidu naknade zato što je na područjima koja su obuhvaćena izgradnjom Koridora 10 došlo do nerealnog povećanja tržišne cene kvadratnog metra poljoprivrednog zemljišta, što bi zaista u značajnoj meri poskupelo izgradnju.
Pored toga, predviđa se pravo ranijeg sopstvenika i članova njegovog domaćinstva čiji je stambeni objekat eksproprisan zbog eksploatacije mineralnih sirovina da im se u okviru ukupne naknade dodeli jedna građevinska parcela, uz kumulativno ispunjenje dva uslova – da se zbog eksproprijacije praktično vrši raseljavanje dela naselja ili naselja u celini i da je u momentu donošenja rešenja on zapravo prebivao u tom objektu.
Postoje još dve grupe promena. Jedna grupa promena odnosi se, praktično, na to ko procenjuje tržišnu vrednost nepokretnosti, a to je organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnosti.
Konačno, peta grupa promena, koja nije u toj meri suštinska kao navedene, jeste izmena samog postupka eksproprijacije koja ima za cilj da zapravo ubrza samu eksproprijaciju.
Sve predložene izmene i dopune praktično imaju osnovni cilj da se stvore uslovi da se mere eksproprijacije koje država sprovodi u javnom interesu usklade sa ekonomskim rastom i razvojem zemlje. Ovo je zaista bolji zakon od važećeg zakona, stoga vas pozivam da podržite ovaj predlog i usvojite zakon. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospođo ministre.

Da li izvestilac Odbora za finansije narodni poslanik Branka Ljiljak želi reč? (Ne.) Izvestilac Zakonodavnog odbora? (Ne.)

Predstavnici, odnosno predsednici poslaničkih grupa? Izvolite, gospodine Aligrudiću.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala. Ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, nažalost, još jedan je od dokaza za nesposobnost Vlade Republike Srbije da na valjan način uređuje ili predlaže rešavanje ove zakonske materije.
Od svega što smo maločas čuli jedno je tačno. Ovaj predlog zakona vrši neko formalno jezičko usklađivanje teksta sa novom terminologijom, pogotovo u oblasti svojinskih prava, i Ustavom Republike Srbije. Sve drugo što je ovde navedeno činjenično jeste tačno, to jesu proklamovani ciljevi, kako ih je gospođa Diana Dragutinović pročitala, ali postavlja se pitanje da li postoje u ovom zakonu izvesni skriveni ciljevi. Čak i ako nisu skriveni ciljevi ovog zakona, postavlja se pitanje da li se ciljevi koji se žele ostvariti ovim zakonom ostvaruju dobrim sredstvima u ovom zakonu. Odgovor na ovo pitanje, na žalost onoga ko predlaže ovaj zakon, negativan je.
Dakle, proklamovani ciljevi se ne brane adekvatnim sredstvima u ovom zakonu, niti su rešenja koja su predviđena u ovom zakonu u nekim slučajevima kompatibilna ustavnom poretku, tj. samom Ustavu Republike Srbije i poimanju zaštite suštinskih vrednosti kao što je svojina, jer vi znate da se u Ustavu Republike Srbije svojina smatra neprikosnovenim pravom, koje se može ograničiti samo zakonom i iz razloga koji su tamo navedeni.
Postoje određena rešenja preko kojih se olako prešlo u samom obrazloženju Predloga zakona, a na koja valja skrenuti pažnju da bi se utvrdilo ili lako videlo na osnovu toga da je reč o nepotrebnom i suvišnom ograničenju prava svojine. Pokušaću da dodirnem nekoliko segmenata u ovom zakonu, pa ćete videti da sam u pravu.
Dakle, sumarno rečeno, to sam već rekao, ovaj predlog zakona, prvo, nije ni napisan krajnje korektno, niti se vodilo mnogo računa o tome da ovaj zakon bude deo celovitog pravnog poretka, jednog celovitog sistema, a u odbranu interesa vladavine prava i pravne države.
Mi imamo jedan drugi zakon koji je na neki način povezan sa ovim zakonom u jednom segmentu, to je Zakon o planiranju i izgradnji, i taj zakon reguliše način na koji se može pribavljati zemljište u državnu svojinu. Postoji više modusa, načina pribavljanja zemljišta u državnu svojinu, a jedan od tih načina je i ovaj. Tamo lepo stoji da se ne može pribavljati zemljište u državnu svojinu bez planskog akta.
Ovaj zakon uvodi jedan drugi modalitet, daje alternativnu mogućnost da se zemljište pribavi u državnu svojinu i tako što se javni interes dokazuje putem ugovora kojim se osniva određeno privredno društvo koje će obaviti neku aktivnost na terenu, koja će biti procenjena kao aktivnost od javnog interesa. Bez obzira na to što se ovim zakonom širi pitanje javnog interesa, to nije sporno. Dakle, taj element da se eventualno pitanje javnog interesa može tretirati drugačije je nesporan.
Ali, gledajte sad, jedno privredno društvo koje je osnovano tako što država ima pretežni udeo u njemu ili je osnovano od strane javnog preduzeća može da obavi određenu delatnost koja će biti protumačena od strane Vlade Republike Srbije, a na predlog Ministarstva finansija, jer ono pokreće inicijativu, kao javni interes. U tom slučaju, prema odredbama ovog zakona, nije potreban planski akt. Planski akt za realizaciju tog interesa, da bi se nekome eksproprisala nepokretnost, recimo zemljište, nije potreban. Dovoljno je, dakle, da Vlada Republike Srbije to proceni na osnovu ugovora. To jednostavno nije dobro. To nije dobro jer nije u saglasnosti sa jednim drugim propisom. Onda je trebalo ići simultano sa izmenom oba propisa kako bi se to pitanje rešilo. Znači, nije nemoguće, može se to i tako uraditi, ali ne možemo u pravnom sistemu praviti ovakav haos.
Ono što ovde definitivno nije dobro, bez obzira na to da li ugovor jeste osnov osnivanja privrednog društva, da se proceni da će to privredno društvo obaviti određenu delatnost na određenom mestu, na određeni način, što bi bilo u skladu sa javnim interesom, to je što se ovde procena javnog interesa ostavlja Vladi Republike Srbije, na osnovu predloga samo za ovu aktivnost koja se ima obaviti, bez obzira na onog ko tu aktivnost obavlja. Ako se uvodi ovaj pojam privrednog društva koje to može da učini, onda je valjalo reći još jednu stvar – da to privredno društvo mora biti registrovano, njegova delatnost mora biti u javnom interesu, znate, nije dovoljno samo ovo.
Možemo zamisliti da će jedno javno preduzeće osnivati neko drugo privredno društvo i da će državni kapital biti značajan udeo u nekom privrednom društvu, ali da iza toga stoji takođe privatni interes.
To je, praktično, privatizacija eksproprijacije, na kraju krajeva.
Ako to povežemo sa članom 17. Predloga ovog zakona i vidimo da se tu radi verovatno i o određenoj manipulaciji kod administrativnog prenosa, onda iz toga proističe da neko kome je eksproprisano zemljište, na primer, može biti dezavuisan; ne on, nego država i državni interes može biti dezavuisan na taj način što bi se to pravo dalje prenosilo bez obzira. Ko zna gde će to da završi.
Mi nemamo ni jedan jedini dokaz da će odredbe koje su ovde predložene biti korektno primenjivane, u saglasju sa onim što je gospođa Diana Dragutinović nama ovde rekla. Ono što je ona rekla zvuči super, ali ako čitamo odredbe zakona koje su predložene, to onda može dovesti do izvesnih manipulacija na terenu i do određenih zloupotreba.
Ono što je takođe neverovatno u ovom predlogu zakona jeste da se predviđa da lice kome je eksproprisano, na primer, zemljište ima rok od pet godina po zaključenju ugovora o naknadi da traži poništaj rešenja o eksproprijaciji. Ima još jedan uslov, nije bitno, uglavnom pet godina je taj rok. To je neverovatna stvar.
Dakle, Ustavom se jemči pravo svojine. Postupak eksproprijacije ne pokreće vlasnik objekta ili zemljišta. Zašto bi bilo u interesu vlasnika objekta ili zemljišta da se pokrene postupak eksproprijacije? On se pokreće u javnom interesu, a postupak eksproprijacije trpi vlasnik objekta.
Da li vlasnik objekta ili zemljišta želi zemljište ili objekat da proda? Ne. Da je to hteo, prodao bih ga u nekom privatnom ili pravnom poslu, u nekom obligaciono pravnom ugovoru bi ga otuđio. On to ne želi, on je prinuđen da proda svoje zemljište po tržišnim uslovima zato što to država od njega traži, zato što je doneto rešenje za tako nešto.
To samo znači da se ne može pretpostaviti da je to njemu odgovaralo. Čak i kada zaključi ugovor o naknadi, čak ni tada on nije dobrovoljna strana u tom ugovoru, on je nateran na taj ugovor.
Ustav ove države štiti pravo svojine, ono je neprikosnoveno. Ne možemo reći da neko čije je zemljište eksproprisano, a koje nije nikada privedeno nameni zbog koje je eksproprisano (nije izgrađen objekat, nije realizovan put koji tu treba da prolazi) u roku koji je određen zakonom, gubi pravo na tzv. rešenje o eksproprijaciji zato što je proteklo pet godina.
Pa, gde ste vi to čuli i videli? Ako ste negde to čuli i videli, to svakako nije u saglasnosti sa osnovnim pravnim principima i postulatima demokratske države koja štiti pravo svojine kao jedno od elementarnih prava.
Ako išta od ovih amandmana budete imali nameru da prihvatite, nakon ove rasprave biće amandmana, oni su već predati, odmah na vas apelujem da prihvatite amandman DSS-a kojim se predviđa brisanje te, da kažem, gluposti koju ste napisali u Predlogu zakona, jer je prosto neverovatno da se nekome sprečava da traži da eksproprijaciju (on ili njegov naslednik) bilo kada, ako zemljište nije privedeno nameni niti to, očigledno, u rokovima utvrđenim zakonom može biti.
Zašto moramo da postavimo ograničenje u odnosu na korisnika eksproprijacije? Zbog toga što je eksproprijacija izuzetak, što se utvrđuje u javnom interesu i što je javni interes da se ono što treba da se izvede na nečijem zemljištu, zbog čega mu se oduzima uz naknadu, što je zapravo suština eksproprijacije, zato što je njegov interes preči, po Ustavu Republike Srbije, od korisnika eksproprijacije, od javnog interesa u tom trenutku. Ako postoji javni interes, onda je javni interes da se to što se izvodi kao rad uradi što pre, da se što pre završi.
Gospođa ministar je to rekla u svom uvodnom izlaganju, da je, između ostalog, jedan od ciljeva koji se ovim hteo postići to da se postupak ubrza. To nije sporno. Svako od nas bi želeo da ti postupci kratko traju, da se to brzo završi i da se realizuje javni interes.
Ovde govorimo o situaciji – šta ako to ne bude učinjeno? Ne može to zemljište ostati večito u državnom vlasništvu, ukoliko onaj kome je oduzeto uz naknadu (jer to je pravna priroda i suština eksproprijacije) bude želeo da to vrati u svoj posed. Znate, neko je nasledio neko zemljište negde od svog čukundede. Nekome je to možda drago, znate, postoji i afekciona vrednost prema stvarima. Nekome nije svejedno da li će za to zemljište dobiti neko drugo zemljište ili novčanu naknadu. Odakle vam ideja da u Predlogu zakona ograničite pravo ljudi da zatraže da u jednom trenutku eksproprijaciju, ukoliko ta eksproprijacija nije realizovana, ponište?
Nisam mogao ni da sanjam da tako nešto mogu dobiti kao predlog ove Vlade Republike Srbije, bez obzira na sve mane koje ima, o kojima mesecima govorimo.
Dakle, ako hoćemo da ozbiljno razgovaramo na ovu temu, onda je bilo potrebno pripremiti ozbiljan predlog zakona, koji mora biti u saglasnosti sa Ustavom i ustavnim principima, mora biti u saglasnosti sa drugim pravnim propisima ove države, a ne da se bode rogovima sa svima.
Trebalo je da na Vladi Republike Srbije prođe odgovarajući predlog izmena Zakona o planiranju i izgradnji i da se to da u paketu, jer je to vezano. Takođe, trebalo je voditi računa o tome da pojedine odredbe ovog zakona ne budu takve da stvaraju pometnju ili smutnju kada je reč ne o sukobu interesa (ja ovo govorim zbog javnosti, da ljudi bolje razumeju), nego o sukobu kompetencija.
Vi imate Ministarstvo finansija koje će predložiti pitanje javnog interesa, odnosno pokrenuće pitanje javnog interesa, a onda ovaj predlog zakona predlaže da procenu tržišne cene u slučaju eksproprijacije vrši organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnosti. Kako to može? Izvinite, u redu, možda se to vama čini logičnim, ali nije logično. Nije logično da tako bude, odnosno da organ koji pokreće pitanje javnog interesa u konkretnom slučaju bude u osnovi organ koji će utvrđivati tržišnu cenu naknade. To ne može biti. Možda može u vašoj glavi, ali u glavama onih ljudi koji žele da naprave jedan razuman pravni poredak to ne može da bude slučaj. Možda se to vama sviđa, možda je to vama super, ali to nije super.
Ako u uporednom pravu postoje takvi primeri to ne znači da je svaki slučaj u uporednom pravu koji ste negde videli genijalan i ne znači da je to put kojim moramo da idemo. Postoji nešto u pravnom poretku što mora da se štiti. Očigledno to vama nije bitno. Važno je da se proklamuje cilj, važno je da gledate kako da dođete do tog cilja sa Predlogom zakona koji ste predložili, a šta će se pri tome porušiti, kakav će se kermes u pravnom sistemu ovim napraviti, šta će tu sa čim da se sukobljava i na koji način će ovaj predlog zakona, ako se ovaj zakon u ovom izmenjenom obliku usvoji, oštetiti osnovne postulate i vrednosti koje Ustav Republike Srbije brani, to uopšte nije važno.
Znate, jedno je kada izađete za govornicu i pričate o proklamovanom cilju, ja bih bio spreman da sa vama potpišem sve što ste rekli o proklamovanim ciljevima ovog zakona, sve, nije sporno, problem je tehnika. Problem je da li je Vlada Republike Srbije – ne mislim pri tome na vas lično, vi ste svakako šef državnog organa kao ministar – da li je Vlada Republike Srbije u celini, da li je Ministarstvo ustrojeno na taj način, sa svojim kompetencijama i kompetentnim ljudima u njemu, da iznese pred nas tehnički valjan predlog, koji nema ove mane na koje sam ja ukazao. Ove mane su nesumnjive. Mi se oko njih ne možemo sporiti. Različito gledanje na ova pitanja koja sam ovde izneo ne otkriva razliku u shvatanjima pojedinih pravnih pojmova i njihovog značaja i upotrebe u životu, nego otkriva razliku u znanju, to je poenta priče.
Sada da vidimo šta biste ovde hteli da branite, to je ono što nas interesuje. Dakle, mi smo podneli jednu grupu amandmana, mislim da ih ima desetak, i očekujemo da veliki broj amandmana usvojite. Ako ih budete usvojili, a oni ne diraju suštinu intencije ovog teksta, onda je to zakon koji može biti relativno prihvatljiv.
Ovako kako ste ga napisali, ako bude usvojen u izmenjenom obliku, on je ne samo... Ni u jednom ni u drugom slučaju nećemo glasati za njega, naravno, jer je u pitanju vaš predlog, ali u ovom drugom slučaju to je katastrofa. Mi nećemo glasati za taj predlog zakona, jer ste doneli zakon koji je dibidus užasan, koji je katastrofa za pravni poredak u Srbiji.
Naravno, mislio sam da je ovo moje izlaganje dovoljno što se tiče ove načelne rasprave. Mi smo se u poslaničkom klubu DSS dogovorili da ću samo ja govoriti u ovom načelnom pretresu. Sačekaćemo raspravu u pojedinostima, kada se bude razgovaralo o amandmanima i onda ćemo govoriti o pojedinačnim rešenjima i šta je to što pojedinačnom članu zakona zameramo i šta mi mislimo kako bi bilo bolje da se taj član zakona napiše. Tada vi imate pravo, kao ministar u Vladi, da neposredno odgovorite na svaki naš predlog i na svaku našu sugestiju kada je reč o amandmanima koji su podneti.
Ja vam predlažem, prvo, da ovaj predlog zakona povučete, da ga vratite na Vladu i da stavite na dnevni red i predlog izmena Zakona o planiranju i izgradnji, ukoliko ste o tome uopšte razmišljali i ukoliko je bilo šta tome slično spremno u Vladi Republike Srbije, da napravite koordinaciju i da napravite neke smislene i kompatibilne odredbe. Zatim, da prilikom iznošenja novog predloga povedete računa o zaštiti principa koje garantuje Ustav Republike Srbije i onda da to dođe u Skupštinu Srbije. Ako to ne učinite, druga mogućnost je da razmotrite pažljivo amandmane koji su podneti na ovaj predlog zakona i da spasete što se spasti da. Toliko od mene za sada a svakako se vidimo u raspravi o pojedinostima, kada budemo iznosili pojedinačne primedbe na pojedine članove. Hvala. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Među predstavnicima poslaničkih grupa najpre se javila gospođa Jasmina Milošević iz Poslaničke grupe SPS - JS, a zatim gospodin Sreto Perić, pa gospođa Judita Popović.