Prva sednica, Drugog redovnog zasedanja, 07.10.2009.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Gospođo predsednice, uvaženi gospodine ministre, predstavnici Ministarstva odbrane, dame i gospodo poslanici, svakako da se pred Republiku Srbiju, a time i ovaj visoki dom, postavlja jedan imperativ koji moramo da rešimo na ovom zasedanju, a taj imperativ znači početak jednog normativnog okvira za određene oblasti, oblasti odbrane i Vojske, a istovremeno i proces završenja započetih reformi i iznad svega profesionalizaciju Vojske Srbije.
Set zakona koji se nalazi pred nama predstavlja ne samo jedan normativni i formalno-pravni okvir koji daje pravna rešenja za efikasnije izvršavanje misija i zadataka Vojske Srbije, on istovremeno ima i svoju međunarodnu i diplomatsku dimenziju koja podrazumeva angažovanje profesionalnih vojnih lica i angažovanje naših odbrambenih kapaciteta u regionalnim i međunarodnim inicijativama.
Hteo bih da kažem da kvalitet predloženih dokumenata proizilazi iz činjenice da je transparentnost prilikom izrade nacrta ovih dokumenata bila kao nikada do sada u ovom sektoru, dakle, svi zainteresovani subjekti u društvu, ne mislim samo na vojna lica, mislim i na sadašnje i na buduće regrute, njihove roditelje, na sve one koji su direktno ili indirektno vezani za sistem odbrane, bio je više nego izražen. Dakle, ta transparentnost omogućila je da se dođe do kvalitetnih rešenja, da se Ustavom propisana načela kroz ove zakone i konkretizuju.
Predloženi zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi i zakon o civilnoj službi obezbeđuje efikasno funkcionisanje vojne, radne i materijalne obaveze. Želim posebno da naglasim institut civilne službe, odnosno regulisanje civilne službe, urađene u skladu sa Ustavom, u skladu sa standardima razvijenih evropskih zemalja. Takođe, institut prigovora savesti je dosledno i doslovno razrađen. On je, takođe, ako uzmemo komparativna iskustva pojedinih zemalja, možda čak i napredniji u odnosu na neke države zapadnih demokratija.
Zakon o civilnoj službi, koji takođe imamo u okviru razmatranja ovog seta zakona, obezbeđuje ostvarivanje prigovora savesti regrutu i pripadniku rezervnog sastava. Podsetiću da se civilna služba, prema predloženim rešenjima, izvršava od devetnaeste do dvadeset sedme godine života, u izuzetnim slučajevima do tidesete godine. Određivanje civilnih službi i upućivanje u civilnu službu vrši se u saradnji sa nadležnim republičkim organima, ali i organima lokalne samouprave. Utvrđuju se prava i obaveze lica u civilnoj službi i ustanova u kojima se vrši ta civilna služba i uvodi se obuka lica u civilnoj službi za poslove civilne zaštite. Ovo su funkcionalna rešenja, ali su istovremeno i demokratska rešenja koja omogućavaju i transparentnost ovih zakona i veće učešće i kontrolu civilnih struktura.
Ono što je posebno izazvalo pažnju i stručne i šire javnosti, svakako je ovaj zakon o upotrebi Vojske i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije. Podsetiću da se misija Vojske Srbije ne konzumira i ne sprovodi samo u pogledu odbrane zemlje i pružanju zaštite stanovništvu u bezbednosnim rizicima, ona se obezbeđuje i u učešću naše Vojske u multinacionalnim operacijama, bile one regionalnog ili šireg značaja i karaktera. Ove operacije ne samo da su multinacionalnog značaja, one su i multidisciplinarnog značaja i uključuju ne samo pripadnike Vojske Srbije, one uključuju i pripadnike sastava MUP Republike Srbije i drugih organa.
Čitav set ovih zakona trasira jedan put koji je definisan u našem strateškom opredeljenju ka evropskim integracijama, s jedne strane, a sa druge strane, on je normativni okvir za stvaranje jedne profesionalne, efikasne i jeftinije vojske, što je, takođe, važno, jeftinije u smislu angažovanja materijalnih i ljudskih resursa.
Poseban aspekt koji ne smemo zaobići jeste civilna i uopšte demokratska kontrola vojnih institucija kakvu do sada nismo imali. Zato sa punim pravom i osnovano mogu da kažem da su ovi zakoni ne samo sistemskog karaktera, oni predstavljaju u određenom smislu jedan revolucionarni korak u normativnom regulisanju ove oblasti.
Zakon o Vojnobezbednosnoj agenciji i Vojnoobaveštajnoj agenciji izazvao je dosta polemike u javnosti.
Moram da podsetim da su u javnim raspravama, pre izrade Nacrta ovog zakona i pre upućivanja Predloga u ovaj dom, učestvovali i predstavnici civilnog sektora, udruženja građana, svih onih zainteresovanih subjekata. Jednostavno, potrebno je da naglasimo da se ovaj aspekt, s jedne strane, mora demistifikovati. VOA i VBA moraju se staviti jasno u institucionalne okvire i ovaj zakon upravo to i čini.
Dakle, on decidno i striktno propisuje ovlašćenja VOA i VBA. Njihove aktivnosti su prvenstveno preventivnog karaktera, usmerene na sprečavanje nastupanja rizika i bezbednosnih pretnji i na jedan izuzetno kvalitetan način ovaj zakon pravi balans i ravnotežu, s jedne strane, između potrebe za jednom funkcionalnom vojnoobaveštajnom i vojnobezbednosnom službom i, s druge strane, zaštite korpusa ljudskih prava.
Mislim da ovo poslednje što sam rekao treba posebno analizirati. U svakom slučaju, građanin koji smatra da je njegovo pravo povređeno pojedinim postupcima ili delovanjem službi u svakom slučaju ima pravo da angažuje mehanizme za sudsku i svaku drugu zaštitu.
Zadovoljan sam što i predstavnici pojedinih opozicionih partija najavljuju podršku određenim zakonskim rešenjima, ne svim, ali pojedinim zakonima koji se nalaze danas pred nama. Želim da pozovem sve poslanike da glasaju za ove zakone, kao što sam pozvao i juče na usvajanje dva strateška dokumenta, Strategija o nacionalnoj bezbednosti i Strategija odbrane RS. Ovo su dokumenti lišeni politikanstva. Ovo su važni strateški dokumenti, a set zakona iz oblasti odbrane u svakom slučaju obezbeđuje da Srbija postane lider u ovom delu Evrope. Zahvaljujem. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Ratkoviću.

Reč ima narodni poslanik Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo poslanici, gospodine ministre, pre svega dozvolite mi dve digresije. Prvo, ne mislim da je dobro da od šest vrlo važnih zakona, doduše svi su pod ingerencijom Ministarstva odbrane, raspravljamo u paketu. Zakoni iz ovog domena se ne donose svakog dana. To je valjda svima jasno. Mislim da je trebalo da se potrudimo kao Parlament da o tim zakonima raspravljamo pojedinačno. Ne bi to značilo preterano gubljenje vremena. Naprotiv, polazim od onoga što je uostalom gospodin Ratković malopre rekao da nam je u interesu, svima u ovoj skupštini, da donesemo što kvalitetnije zakone iz ove oblasti.
Drugo, uz uvažavanje prisutnog ministra, mislim da je ovde ipak trebalo da sedi ministar odbrane. Neću da budem maliciozan, ali je čudno da ministar trgovine i usluga sedi umesto ministra odbrane. To priziva neke neobične asocijacije.
Naravno, neću govoriti o svim zakonima. To uostalom u bilo kom suvislom izlaganju nije ni moguće. Govoriću o najgorem zakonu. To je nesumnjivo ovaj zakon o VBA i VOA. Pažljivo sam ga pročitao i imam, moram da kažem, vrlo sumorne utiske o tom zakonu. Nekako mi je utisak da taj zakon ima samo dva člana, kada sam ga dobro pročitao. Prvi član koji bi kazao da ove agencije ne potpadaju ni pod koji zakon i drugi član kada stupa na snagu.
Naime, ovaj zakon u delovima koji opisuju poslove, način rada i tako dalje ovih agencija napisan je haotično, pa mislim i bojim se da je namerno napisan haotično, gde su pomešani i važni i nevažni poslovi, gde se nevažni poslovi prikazuju kao važni a važni poslovi prikazuju kao nevažni. Naprosto mislim da ga je nemoguće popraviti.
Posebno ću se osvrnuti na delove za koje bi po logici stvari trebalo da bude nadležna ova skupština, a to je kontrola svih službi bezbednosti, pa i ovih. Narodna skupština, te dve reči – Narodna skupština pominju se samo na dva mesta u zakonu. Pominju se u članu 52, gde piše: ''Narodna skupština vrši nadzor nad radom VBA i VOA, u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuju osnove uređenja službi bezbednosti Republike Srbije i ovog zakona.''
U ovom zakonu nema ništa o Narodnoj skupštini, sem što jednom godišnje Generalni inspektor izveštava nadležni organ – Narodne skupštine više nema.
Dalje, uvodi se funkcija Generalnog inspektora. To je jako dobro kao ideja. Pazite, kakve on uslove mora da zadovoljava – mora devet godina da radi u toj službi. Očekujete da neko ko je u službi devet godina, ne od juče nego devet godina, dakle, sastavni deo te službe, uz uvažavanje karaktera te službe, za koji svi znamo kakav mora da bude, treba da bude Generalni inspektor te iste službe. Kako mislite da može to da obavlja?
Dalje, taj isti Generalni inspektor, kaže se u članu 54, odgovoran je za rad ministru odbrane. Šta će mu onda Generalni inspektor?
Ministar odbrane je sam po sebi odgovoran za rad svih službi iz ovog domena, pa i ovih. Za svoj rad Generalni inspektor bi morao da bude odgovoran Skupštini.
Ovde fali bar pet članova koji bi detaljno opisali kako Skupština treba detaljno da vrši civilnu kontrolu ovih službi. Gospodo, pravite službe kakve su možda bile primerene 1946. godine, ali vas podsećam da je sada 2009. godina. Puna su nam usta Evrope. Ovaj zakon nema ''e'' od Evrope.
Nisam za to, odnosno, bolje rečeno, jesam za to da imamo jako dobre ove službe, one su jako važne službe za svaku državu, pa i za našu, ali prvo one moraju da budu precizno definisane, da se zna precizno šta smeju a šta ne smeju, iz ovog zakona to ne sledi.
Zatim i da postoje poluge kako se one kontrolišu, ali ne tako što će neko ko je devet godina bio član te službe da kontroliše tu službu. To je nemoguće. Izvinite, to je nemoguće! To može tako što će to biti lice koje će biti odgovorno Skupštini i što će pored tog lica postojati neki mehanizmi kako će Skupština vršiti civilnu kontrolu tih službi.
Da se vratim na početak, ne samo da govorimo, čak, o šest zakona iz domena Vojske u jednom paketu, nego su tu stvarno pomešane i ''babe i žabe''. Imate neke predloge zakona koji su pristojni, a imate i ovo čudo od zakona koje ste predložili i molim vas da to povučete. Doduše, sumnjam da to može uraditi gospodin ministar trgovine i usluga, ali ovo što je predloženo ništa ne valja. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik, gospodin Đorđe Milićević.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem.
Uvažena gospođo predsedavajuća, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije i resorno Ministarstvo odbrane su predložili Skupštini Republike Srbije Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani. Zakon o odbrani je jedan od najznačajnijih zakona i kao što smo rekli u toku rasprave Poslanički klub SPS-JS smatra da predložene izmene i dopune Zakona svakako treba usvojiti.
U dopunama Zakona su preciznije definisani nazivi određenih oblasti, detaljnije se propisuju pojedina prava i obaveze ministra odbrane i samog Ministarstva. Jedina, možda, eventualna primedba bila bi da ministar odbrane ima u neku ruku velika ovlašćenja, a odgovornost nije baš, čini nam se, najbolje definisana.
Zbog predstojećih reformi, ove dopune svakako treba usvojiti, uz razmatranje određenih sugestija, uz razmatranje određenih predloga putem amandmanskih rešenja, a sve u cilju kako bismo dobili kvalitetnije zakonsko rešenje.
Recimo, u članu 24. se predviđa obavezna bezbednosna provera za lica koja obavljaju poslove planiranja i rukovanja planovima odbrane i poslovima značajnim za odbranu, što je osnovni preduslov za funkcionisanje sistema odbrane. Dobro je što je regulisana oblast upotrebe vojnih uniformi i obeležja, ali čini mi se, problem je što imamo puno uniformi koje nisu u upotrebi, a neznatno se razlikuju od važećih. Mislimo da izmene i dopune Zakona o odbrani neće uticati na visinu budžeta, odnosno neće bitnije menjati budžet Republike Srbije.
U izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije jasnije se vidi direktna namena Ministarstva odbrane da uozbilji odnose unutar Vojske Srbije, pre svega, uvođenjem vojnopolicijskog inspektora u sistem odbrane, smanjuje se korupcija i zloupotreba u službi.
Postavljanje vojnopolicijskog inspektora, o čemu govori član 53a, možda bi mogao na jedan određen način i amandmanski da se popravi, recimo, u kontekstu unutrašnje kontrole rada Vojne policije u pogledu zakonitosti primene vojnopolicijskih ovlašćenja vrši organizaciona jedinica koja se organizuje u sastavu Inspektorata odbrane narodne odbrane, uz obrazloženje da se na ovaj način izbegava mogućnost da onaj ko je predložio lice ima uticaj na njega, jer mu je potčinjen i u njegovom je sastavu, iako formalno izveštava ministra odbrane.
Takođe, smatram da, kada je reč o članu 53b, na jedan određen način možemo popraviti ovaj zakonski predlog ako, recimo, na kraju člana dodamo – na osnovu prikupljenih dokaza izveštava nadležno tužilaštvo o prekoračenim ovlašćenjima, ukoliko se uvidom u činjenično stanje dokazima ustanovi da nisu preduzete sve potrebne radnje u pretkrivičnom postupku od strane organa Vojne policije, inicira preko nadležnog tužilaštva preduzimanje potrebnih radnji. O amandmanskim rešenjima govorićemo u raspravi o pojedinostima.
Predlog zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi vrlo korektno i profesionalno, rekao bih, rešava nedoumice sa kojima su se susretali nadležni organi Ministarstva odbrane i vojnih odseka u lokalnim samoupravama, iskustva iz 1999. godine ukazuju da je bilo dosta propusta u zakonu.
Rešena su pitanja ko i kako odlazi u Vojsku Srbije, a ko na civilno služenje, odnosno u civilnu službu, a posebno u delu o radnoj i materijalnoj obavezi.
Kaznene mere za prekršioce ovog zakona su adekvatne, samo treba da budu sprovedene do kraja i bez izuzetaka. Zakon treba vremenom dograđivati, a što je i predviđeno donošenjem propisa koji će bliže definisati pojedine oblasti i pojedine delove zakona.
Član 66. Predloga zakona trebalo bi možda preciznije definisati u delu služenja u Vojsci Srbije lica sa dvojnim državljanstvom. Neke zemlje u okruženju nemaju obavezu služenja vojske, a licima sa dvojnim državljanstvom izdaju potvrdu da su regulisali vojnu obavezu.
Član 54. ovog zakona predviđa aktivnu rezervu kao odlično rešenje ako Vojska Srbije bude profesionalizovana. Zakon o civilnoj službi precizira način odlaska u civilnu službu, prava lica koja odlaze na služenje civilne službe i obaveze privrednih društava i institucija prema licima koja su na odsluženju.
Prema ovom zakonu, čini mi se da na određeni način nije razjašnjen pojam „prigovor savesti“, ali suštinski to u ovom trenutku i nije toliko bitno. Treba zapravo sistemski regulisati u koje organizacije i privredna društva, regruti mogu odlaziti. Čišćenje ulica, naplaćivanje parkinga je ispod časti za služenje u civilu.
Postoji realan problem da male opštine nemaju kapacitete da prime sve koji žele na ovaj način da regulišu vojnu obavezu.
Što se tiče Predloga zakona o upotrebi Vojske i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije, ovaj zakon pokušava da reši ovu oblast, mada ima slabo uporište u važećem Ustavu Republike Srbije.
Mislim da bi u ovom trenutku bilo najrealnije da učešće profesionalnih vojnih lica u mirovnim operacijama ostane na bazi dobrovoljnosti, a uslovi koje nudi Ministarstvo odbrane sigurno će privući veliki broj dobrovoljaca.
Zakonom je dobro regulisana ova oblast po pitanju osiguranja i zaštite naših lica u mirovnim operacijama, ali mislimo da, kada je reč o ovom zakonu, treba postići konsenzus svih relevantnih političkih činilaca.
Član 24, recimo, tim licima garantuje primanja kao u Vojsci Srbije, a član 25. omogućava uvećanje plate, radnog staža i razne nadoknade, ali se ne reguliše kolika su ta primanja.
Bliže uslove i način ostvarivanja prava potpisuje ministar odbrane i možda su na jedan određen način i ovo prevelike ingerencije da reguliše ovu oblast, pogotovo što ovaj zakon nalaže obavezu licima da moraju učestvovati u mirovnim operacijama. Ovaj zakon ne može biti, da tako kažem, u celosti sproveden zbog velikih finansijskih troškova, a budžet je više nego skroman za funkcionisanje Ministarstva odbrane u celini.
Što se tiče Predloga zakona o VBA i VOA čini mi se da je jako profesionalno urađen i jedan je, rekao bih, pored malopređašnjih diskusija, po mom viđenju, od najboljih zakonskih predloga koje treba usvojiti na ovom zasedanju Narodne skupštine.
Jedina primedba je, sa time završavam, na član 5. gde je izbačena oblast – opšte bezbedonosne mere, koje ne treba da obavlja specijalizovana agencija, kao što je bezbedonosna agencija, već je to obaveza organa komandovanja i organa vojne policije koja je do Predloga ovog zakona i radila te poslove jako profesionalno, konstatovao bih na kraju.
Još jednom želim da kažem na samom kraju, poslanička grupa SPS-JS u danu za glasanje pozitivno će se izjasniti o predloženim zakonskim rešenjima. Zahvaljujem. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospodinu Milićeviću.

Reč ima narodni poslanik gospodin Božidar Delić. Izvolite, samo se prijavite, gospodine Deliću.
...
Srpska napredna stranka

Božidar Delić

Srpska radikalna stranka
Uvažena gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, nastaviću tamo gde sam stao kada je u pitanju Zakon o multinacionalnim operacijama.
Rekoh, tom prilikom, da je ministar odbrane, gospodin Šutanovac u intervjuu u listu „Vreme“, broj 978, od 1. oktobra 2009. godine rekao: „Zakon o upotrebi Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije je nov, savremen zakon, koji bi trebalo da omogući da Srbija uzme adekvatno učešće u mirovnim operacijama širom sveta, čime podižemo ne samo ugled Vojske, već i ugled Srbije u svetu. Po Predlogu zakona, Parlament je jedini koji može da odobri odlazak u takve operacije, a svi učesnici mirovne misije prijavljuju se dobrovoljno.“
Potpuno se slažem sa gospodinom ministrom, ali ga pitam onda – zašto se ovaj zakon ne zove zakon o mirovnim misijama ili mirovnim operacijama, već Zakon o multinacionalnim operacijama? A da ministar ne misli ono što govori, govori već sledeća stranica tog intervjua, gde on kaže: ''Žao mi je što nije realizovana odluka o učešću naših pripadnika u misiji u Avganistanu iz 2003. godine, kada je tadašnji premijer Zoran Živković to predlagao Ubeđen sam da bi određeni problemi koji su se stvorili na teritoriji Republike Srbije nakon tog vremena bili sigurno izbegnuti da smo bili partneri u kolektivnom sistemu bezbednosti.
Moja malenkost je dala, te 2003. godine, mali doprinos da se usijane glave oko premijera Živkovića odreknu upućivanja 800 naših vojnika u Avganistan.
Naši vojnici su, po zahtevu Amerikanaca, trebali da budu upućeni u operacije – ''pretraži i uništi'', jer, navodno, mi Srbi smo stekli dobra iskustva u dugogodišnjoj protivterorističkoj borbi.
Na kolegijumu načelnika Generalštaba raspravljali smo o tom zahtevu Vlade, uputili, normalno, naše mišljenje i rekli šta sve Srbiju može da čeka ako donese jednu takvu odluku.
Ali, ono što je tada pokolebalo Vladu jeste to što smo mi izvršili, na kraju krajeva i procenu, koliko je potrebno novca da bi se tih 800 ljudi u prvoj grupi uputilo, znači, za šest meseci do godinu dana u Avganistan. Samo za prvobitno opremanje trenutno je bilo potrebno 50 miliona dolara, a za šest meseci još 50 miliona dolara. Nije se Vlada zadržala kad smo ih mi upozorili da će tamo naši vojnici gubiti svoje živote, ali kada smo im pomenuli 100 miliona dolara, oni više to pitanje nisu pominjali.''
I gospodin Srđan Milivojević, danas je ovde govorio i on kaže mirovne operacije. Pa, gospodo, mi apsolutno nemamo nikakav problem, ako vi ovaj naziv multinacionalne operacije zamenite nazivom – mirovne operacije, onda ćemo se mi sa vama složiti, s tim da su potrebne verovatno i neke intervencije u članu 2. stav 1. ovog zakona i to posebno u tačkama 2), 3) i 4).
Suština amandmana Srpske napredne stranke svodi se na intervenciju u svim članovima, upravo kako bi se ovaj izraz ''multinacionalne operacije'' zamenio izrazom – ''mirovne operacije''.
Da vam skrenem pažnju na još jedan član ovog zakona. To je član 43. stav 2. u Prelaznim odredbama. Ovim stavom se kaže da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe člana 9. stav 2. tačka 9) i člana 12. stav 9. tačka 12) Zakona o odbrani, a koja se odnose na određene ingerencije Skupštine Srbije.
Pravni stručnjaci kao poznavaoci ove problematike znaju, nije ovo baš uobičajen način da se jednim izvedenim zakonom menja osnovni zakon, ali moguće je, jer ako je u ovom zakonu rečeno da će Skupštini biti dostavljan godišnji plan upućivanja u ove operacije i da će ona na taj godišnji plan davati svoje mišljenje, onda se ovim, da kažem, brišu neke ingerencije Skupštine – da prilikom upućivanja na svaku od ovih misija ona daje svoje mišljenje. Tu se, takođe, krije mogućnost za zloupotrebe, koje bi u ime Skupštine mogla da učini Vlada.
O neozbiljnosti Vlade, neprofesionalnosti, već je i ranije bilo reči. Ovde imamo nekoliko vojnih zakona. Evo, malopre smo čuli izraz – ''student'' i ''kadet''. Pred nama su zakoni, u jednom se ta kategorija vojnih lica zovu studenti, a u drugom kadeti. Ti zakoni će biti usvojeni istog dana. Pa, kakva je to Vlada koja nema stručnjake da zakon koji su napisali pre nekoliko meseci prilagodi ovim promenama koje želi danas da nam nametne? Znači, istog dana ćemo usvojiti zakon sa dva različita izraza ili, ovde, mi usvajamo izmene Zakona o odbrani, ali se u tim izmenama nigde ne pominje član 43, o kojima sam sad ovde govorio da se menja u sasvim jednom drugom zakonu. Kakve su to stručne službe Vlade?! To je sramota da se pred Skupštinu upućuju ovakvi dokumenti i da se onda kaže da opozicija sa svoje strane opstruiše rad Vlade. Mi imamo jednu neozbiljnu Vladu!
Da pomenem još i ovaj poslednji zakon, a on se odnosi na vojne službe, da kažem VBA i Vojnu obaveštajnu službu, VOA. Zakoni su svakako bili potrebni. Svojim amandmanima smo skrenuli pažnju na neke članove koji bi trebalo da budu precizirani ili na neke stvari koje bi trebalo da budu promenjene. Ovde je gospodin Šami u svojoj diskusiji dotakao osnovnu srž problema. Kaže – Generalni inspektor. Tu se nalazi taj problem. Neke druge službe bezbednosti već su potpuno stavljene pod partijsku kontrolu. Uvođenjem Generalnog inspektora, to se radi i sa vojnim službama, iako se u 1) tački njegovih dužnosti upravo govori o tome kako on treba da obezbedi tu nepristrasnost, nepartijsku pripadnost i tako dalje i neinteresno angažovanje u okviru tih službi. To je naprosto smešno. I ako se želelo obezbediti ta potpuna civilna kontrola, onda tog glavnog inspektora ne treba nama da predlaže ministar odbrane, onda ga bira Vlada.
Pravo rešenje bi bilo, gospodo, da je Vlada ponudila da ona predloži Skupštini nekoliko kandidata, a da ova skupština izabere Generalnog inspektora, I, onda, da Generalni inspektor Skupštini šalje izveštaje, a obaveštava ministra odbrane o kontrolama i nadzoru koje je izvršio nad radom ovih službi.
I nešto drugo je, takođe, simptomatično u ovom zakonu. Kaže se da taj generalni inspektor treba da ima najmanje devet godina iskustva, odnosno službe na tim poslovima bezbednosti, naš predlog je, inače, da to bude 20 godina. Poznato je da u ovim službama za devet godina ljudi samo prođu kroz osnovne dužnosti, a dužnost Generalnog inspektora je najveća dužnost, maltene, koja se može dostići u ovim službama. Verovatno je neko mislio da možda nema svojih partijskih kadrova koji su 20 godina u ovim službama, pa treba ove mlade koji su stasali za ovih devet godina agonije Srbije staviti na takva mesta?!
Ako bi se usvojio naš amandman, ljudi koji su 20 godina proveli u tim služba došli su do najvećih dužnosti koje postoje u tim službama i mogli bi da odrađuju taj posao, ali ovde je, recimo, institucija Unutrašnje kontrole apsolutno vrlo slabo obrađena u zakonu. To je nešto što ministar treba da obezbedi, što je vezano za njegove direktore agencija i za njega lično. Očigledno se vidi da ih to nije puno zanimalo, jer se pitanjem Unutrašnje kontrole nisu puno bavili, ali Generalnim inspektorom jesu.
Stav Srpske napredne stranke je da je ovo rešenje i ovaj zakon, ukoliko bi ostao u dosadašnjoj formi da Generalnog inspektora bira Vlada, neprihvatljiv i mi za njega nećemo glasati. Ali, bio bi svakako prihvatljiv ukoliko bi bilo prihvaćeno nekoliko amandmana, između ostalog i ovaj amandman da Skupština bira Generalnog inspektora i da bude odgovoran Skupštini i skupštinskom Odboru za odbranu i bezbednost, a da povremeno i prisustvuje sednicama skupštinskog Odbora za bezbednost.
Mi stalno, gospodo, govorimo o civilnoj kontroli Vojske. Evo, dobijamo čak i primedbe od ministra odbrane i sa različitih drugih mesta da se kao Skupština nismo dovoljno angažovali i kao najodgovorniji zakonodavni organ ne sprovodimo svoj deo i ne preuzimamo svoj deo odgovornosti za civilnu kontrolu Vojske. A kako ćemo kad se u ovoj Skupštini donose samo okvirni zakoni, a onda se Vladi, odnosno ministrima daje da sami pišu uredbe i određuju samu suštinu zakona.
Zato uvek kažem – ružno se osećam kad čitam neke od ovih zakona i gledam ovde nas 250, posebno gledam opozicioni deo, jer ovde će se sve usvojiti, sve što bude poslato iz Vlade. Mi smo obična transmisija Vladine volje i nikad se za ova dva mandata, od kada sam u Skupštini, nije desilo da im se odavde kaže – stanite, ovo ne valja, ovo nije u interesu građana Srbije. Hvala. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik Ljubiša Petković. Izvolite.

Ljubiša Petković

Srpska radikalna stranka
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, poznata vam je činjenica da SRS posvećuje maksimalnu pažnju svakom predlogu zakona koji nam dostavi Vlada Republike Srbije i da savesno i odgovorno pristupa temeljnoj analizi predloženih zakonskih rešenja. Tako smo postupili i sa predlogom seta zakona koji nam je dostavila Vlada, a koji regulišu najosetljivija pitanja vezana za odbranu suvereniteta, teritorijalne celovitosti i opstanak Republike Srbije.
Kada je u pitanju Predlog zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, SRS je generalno cenila da su predložena rešenja neprihvatljiva, jer se sa takvim zakonom sistematski urušava borbena sposobnost i odbrana države Srbije.
U setu predloženih vojnih zakona jasno se vidi da DS svesno ispunjava naloge zapadnih sila i da je nosilac projekta slabljenja odbrambene moći i Republike Srbije.
Da su zapadne sile, a posebno SAD, već duži niz godina radile na razbijanju Vojske Jugoslavije, a sada i Vojske Srbije, potvrđuje činjenica da je državni sekretar Kolin Pauel, još 26. februara 2001. godine, zatražio od tadašnjeg premijera Zorana Đinđića da se Vojska hitno reformiše. Te iste 2001. godine, krajem avgusta, u Prištini su se sastali glavnokomandujući NATO Vesli Klark i vođa terorističke OVK Hašim Tači. U toku razgovora, u jednom trenutku, Klark je rekao Tačiju:
"Ne brinite, sve ide po planu. Ministarstvo odbrane svešće teško naoružanje u planirane okvire. Mora se uništiti još najmanje 250 tenkova T84 i izbaciti iz upotrebe više od 42 višecevna bacača raketa".
Vesli Klark je još dodao:
"Potpuno smo svesni toga i radimo sve kao što vam je saopšteno ranije. Njihov oružani potencijal biće sveden na takvu meru da više nikada neće moći da vas vojno ugroze. Pogledajte samo šta se desilo sa njihovom avijacijom. Avioni su prizemljeni jer nema kerozina. Njihovi vojnici nemaju osnovne uslove za borbenu obuku. Mi moramo da znamo gde je svaki metak potrošen. Naši ljudi, koji su kod njih kao savetnici, države stvar pod kontrolom.''
Dame i gospodo, građani Srbije, nedvosmisleno je da je na delu udruženi zločinački poduhvat protiv Republike Srbije, u koji su, po svemu sudeći, osim Amerike i drugih zapadnih sila, uključeni i neki državni funkcioneri iz dela vladajuće koalicije!
SRS smatra da Predlog zakona o civilnoj službi treba povući iz skupštinske procedure sve do trenutka kada prestanu potencijalne opasnosti po državu Srbiju, odnosno agresiju u celini ili delove njene teritorije.
Svi dosadašnji pritisci i ucene Zapada i Amerike u vezi promene nekoliko hiljada zakona radi pristupanja EU, hapšenje optuženih za navodne zločine, a posebno Ratka Mladića, ucene MMF, otimanje Kosova i Metohije, otvaranje novih žarišta u Vojvodini i sipanje ''soli na ranu'' izazivanjem međunacionalnih i verskih sukoba i netrpeljivosti u Staroj Srbiji, odnosno Raškoj oblasti, samo su uvertira za definitivno razbijanje Republike Srbije.
Dame i gospodo, sve zemlje sveta posvećuju izuzetnu pažnju vojnoj obavezi, jer se kroz način njenog ostvarivanja, koji se reguliše zakonom, na najdirektniji način iskazuje opredeljenje države prema sistemu odbrane, odnosno definiše se obaveza državnih organa, drugih pravnih lica i preduzeća, a posebno prava i obaveze građana u sistemu odbrane. To praktično znači da se ovim zakonskim rešenjima država Srbija opredeljuje o načinu kako će se organizovati, kako pripremati i kako izvršavati odbranu svog suvereniteta na izazove i pretnje po bezbednost zemlje i njenih građana.
Da li se možemo složiti da je bezbednosni ambijent, odnosno okruženje Srbije, tako povoljno da možemo sebi dopustiti da se u odbrani suvereniteta oslonimo samo na "moćnu" diplomatiju i da u sistemska rešenja potpuno nekritički ugrađujemo preporuke vlasti i međunarodne standarde i sporazume koji su dati samo u vidu preporuka, što znači da nisu obavezujući, pre svega, EU, i pored toga što nas ta EU neće pod svoj bezbedonosni kišobran.
SRS smatra da svi predloženi vojni zakoni treba da se u Skupštini Srbije donesu konsenzusom i treba da budu rezultat saglasnosti svih ili većine parlamentarnih stranaka, a ne da se nameće rešenje jedne političke opcije koja po svaku cenu nastoji da nametne zahteve inostranih mentora.
Definitivno uništavanje Vojske počelo je 15. marta 2003. godine, dolaskom Borisa Tadića na dužnost ministra odbrane Srbije i Crne Gore, (sada aktuelni predsednik Republike Srbije) koji je tada sa svojim savetnikom gospodinom Rakićem (sada šef Kabineta) bio na konsultacijama, u stvari, brifingu u ''Maršal'' centru, gde je dobio precizne smernice kako da sistematski reformiše Vojsku i njenu borbenu gotovost svede na tanak nivo, tako da ne može realizovati nijedan zadatak koji Vojska po Ustavu ima.
Zbog toga molim sve narodne poslanike da se izdignu iznad uskostranačkih interesa i da kritički analiziraju predložene zakone, a posebno Predlog zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, kako bi se doradio u cilju jačanja borbene gotovosti Vojske, kako bi pomogli Vojsci da ojača i kao takva odbrani suverenitet zemlje i postane faktor stabilnosti na Balkanu.
Koliku važnost ovim zakonima poklanja vladajuća koalicija govori činjenica da su za poverenike za ovako važne i ključne zakone, za opstanak Vojske i države u celini uputili lica bez ključnih kvalifikacija i kredibiliteta.
Nisam siguran da bi gospođa Slavica Jerković, kao poverenik Vlade, mogla da razume i pravilno oceni da li neki predloženi amandman treba prihvatiti, budući da je reč o običnom pravniku, koja je, prema našim informacijama, doskoro radila kao pravnik u jednoj zemljoradničkoj zadruzi u Obrenovcu i da se ovde nalazi samo po partijskoj liniji kao kadar DS.
Drugi poverenik Vlade, gospodin Igor Jovičić je kadar DS. Gospodin Jovičić je svima poznat kao generalni sekretar Savezne vlade, čovek koji je slepo izvršavao naređenja separatiste Svetozara Marovića, a zaslužan je i za neke nerasvetljene afere, posebno oko afere "Satelit", sada je državni sekretar u Ministarstvu odbrane. Kakve su njegove kvalifikacije za ove veoma važne oblasti, nije teško zaključiti.
Za trećeg poverenika koga je Vlada odredila, pukovnika Gorana Zekovića, SRS raspolaže informacijama iz Ministarstva odbrane da se radi o dobrom saveznom oficiru koji je do sada časno obavljao dužnost, radio na jačanju borbene gotovosti u jedinicama u kojima je službovao.
Gospodine pukovniče, kao vrstan oficir nemojte da pokleknete zaverama i zamkama DS i povucite se iz odbrane ovako loših zakona i, za razliku od haških optuženika koji su izgubili sve ali sačuvali vojničku čast, vi nemate šta da izgubite.
Pretpostavljam da za ovako nakaradne i antisrpske zakone ipak neće glasati poslanik PUPS gospodin Konstantin Arsenović, general-potpukovnik u penziji, koji je ceo svoj radni vek proveo radeći na jačanju borbene gotovosti.
Uveren sam da će poslanik Arsenović uspeti da prepozna loša rešenja i da će uveriti poslanike iz svoje poslaničke grupe da predlozi zakona ne odgovaraju sadašnjem vremenu i da će se tako opredeliti prilikom glasanja.
Morao bih da skrenem pažnju da Predlog zakona o civilnoj službi, koji nam je dostavila Vlada, u suštini predstavlja ne samo razgradnju sistema odbrane, nego direktno podrivanje borbene gotovosti koje je Demokratska stranka započela 2003. godine, a sad ovim zakonom samo želi da ih realizuje.
Sva rešenja u Predlogu zakona već su u suštini ugrađena u važećoj Uredbi o civilnoj službi i sada se od nas traži da Skupština Srbije taj akt legalizuje, da mi poslanici budemo saučesnici u samouništenju sopstvene države, nacije i vere.
Danas postavljam pitanje i ministru Šutanovcu i pukovniku Zekoviću i Vladi Srbije i svim poslanicima – da li će nam državu braniti obučeni oficiri i vojnici ili neko ko je prao klozete po bolnicama i staračkim domovima, izdavao knjige u nekoj biblioteci, radio kao čuvar u banci ili pošti, pogrebnom zavodu ili nekoj drugoj službi gradske uprave? Neće! Jer, takvi, sutra ne bi mogli da odbrane ni sebe ni svoje porodice.
Kada je u pitanju odbrana države, nema prigovora savesti koji je predviđen ovim zakonom. Sva vojno sposobna lica moraju na redovno služenje vojnog roka. Prigovor savesti bi mogao biti zloupotrebljen a vojnici koji bi časno služili vojni rok bili bi pokolebani, jer lice koje služi u civilnoj službi je u ogromnoj prednosti.
Navešću samo neke primere.
Regrut u civilnoj službi služi u svom gradu. Regrut koji služi u kasarni, uglavnom služi u drugom gradu. Regrut u civilnoj službi je posle radnog vremena slobodan, spava u svojoj kući i čitavo vreme je u civilu. Regrut koji služi u kasarni nema radno vreme, spava u kasarni, gde provodi vreme i, gotovo, uvek je u uniformi. Regrut u civilnoj službi je svakodnevno sa svojom porodicom i prijateljima. Regrut koji služi vojni rok u kasarni sa porodicom i prijateljima je onda kada ga puste kući, vikendom ili na redovno odsustvo. Regrut u civilnoj službi ne može da bude pod bilo kakvom zabranom niti kažnjen zatvorskom kaznom. Regrut koji služi vojni rok u kasarni može biti kažnjen zabranom izlaska iz kasarne, kao i zatvorom.
Najdrastičnija razlika ih ipak očekuje tek kao vojnike u rezervnom sastavu Vojske Srbije. Regrut koji je služio u civilnoj službi nikada neće biti pozvan na vojnu vežbu, manevar ili u rat! Regrut koji je časno služio vojni rok, pod oružjem, u kasarni, sve do svoje 60 godine života podleže obavezi, vojnim vežbama, manevrima i obaveznog učešća u ratu.
Recite mi – ko je onda voljan da služi vojni rok pod oružjem, u kasarni, pored ovako destimulativnih i drastičnih razlika?!
Dame i gospodo, ovako loši predlozi vojnih zakona rezultat je stručnog rada navodnih eksperata koji su uveli haos u sistem odbrane, jer daje mogućnost regrutima da vojni rok služe u školama, bibliotekama, fakultetima i drugim gradskim službama. Sva je sreća da još nije usvojen zakon o legalizaciji prostitucije, tako da, bar za sada, neće vojni rok služiti u javnim kućama.
Predlozi vojnih zakona o kojima raspravljamo formulisani su sa ciljem – što gore po sistem odbrane, to bolje za izvršenje postupanja stranih mentora. Ovome mora doći kraj, a Parlament Republike Srbije ima obavezu da analizira i naloži preduzimanje mera na sistematskoj odbrani, kako bi Vojska mogla da realizuje Ustavom utvrđene obaveze.
Gospodine ministre, ako ne povučete iz procedure Predlog zakona o civilnoj službi, onda saopštite građanima Srbije da dolazi kraj najstarijoj državi na Balkanu! Ukoliko se, pak, usvoji i stupi na snagu pre raspada Evropske unije, onda recite građanima – zbogom, Srbijo! Jer, u tom slučaju, ni ime nećemo moći da joj odbranimo.
Dame i gospodo, neophodno je preurediti, sistematizovati, ovaj zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, kao i druge vojne zakone, a ministru odbrane smanjiti neka ovlašćenja jer se radi o Vojsci Srbije, a ne o privatnoj vojsci Demokratske stranke. Ova poglavlja i ovlašćenja su posebno izražena u odeljku – Odlaganje, prekid i oslobađanje od obaveze služenja vojnog roka.
Ovo poglavlje se nalazi na strani 11. Predloga zakona, od člana 39. do člana 46, gde nisu navedeni ozbiljni razlozi zašto baš ministar odbrane treba da odlučuje ko će biti član komisije i kakva je potrebna stručna sprema ili je dovoljno samo da je član DS? Demokratska stranka je upravo u ovim članovima Predloga zakona izabrala najbolji put ka zloupotrebi, jer bi, prema sopstvenoj proceni nestručnih lica, neki regruti bili privilegovani i oslobođeni služenja vojnog roka, a možda i mobilizacije, u slučaju rata, neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja.
U Predlogu zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, u poglavlju III – Radna obaveza, i u poglavlju V – Materijalna obaveza, Poslaničku grupu Srpske radikalne stranke interesuje kako misli ministar da u praksi sprovede članove ovog zakona, od člana 82. do člana 125? Jer, ovim predlogom zakona nije precizirano kakve obaveze imaju strane firme, ustanove ili banke u sprovođenju ovog zakona.
Da li vi, zaista, očekujete da će strane firme učestvovati u obavezama odbrane Republike Srbije, ako bi agresija nastupila upravo iz država odakle potiču? Neće i to nemojte ni očekivati! Niti će vlasnici stranih firmi staviti na raspolaganje Vojsci svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, niti će omogućiti zaposlenima povratak na radna mesta ako se odazovu na vojnu vežbu ili na mobilizaciju. Oni će, kao i ambasadori, bankari, prvi pobeći i sa sobom poneti sav srpski kapital.
Dame i gospodo, građani Srbije, Srpska radikalna stranka će u raspravi o pojedinostima ukazati na sve pogubne posledice ovako loših zakona i svojim amandmanima pokušati da popravi zakone, iako smatra da je sa nekim predlozima preuranjeno.
Na kraju, želim da dodam da Poslanička grupa SRS u potpunosti odbacuje Predlog zakona o civilnoj službi, mada nema ništa protiv da se prihvati deo koji se odnosi na prigovor savesti, odnosno služenje vojnog roka bez oružja, a koji bi se odnosio samo na verska lica koja služe verske obrede i to priznatih verskih zajednica u Republici Srbiji.
Obrazloženje predlagača i pozivanje na Ustav Republike Srbije za usvajanje zakona o civilnoj službi nema utemeljenja, jer se u Predlogu zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi obezbeđuje prigovor savesti i služenje vojnog roka bez oružja.
Podnetim amandmanima na predlog seta vojnih zakona, a posebno o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi i civilnoj službi, SRS ima nameru da i pored loših rešenja, nedostataka i manjkavosti, da svoj doprinos kako bi se otklonile mnoge nedoumice i protivurečnosti.
Zakone treba uskladiti sa Ustavom Republike Srbije, ne dovodeći u pitanje sistem odbrane zemlje i pored toga što strateško opredeljenje da se brani celovitost Republike Srbije nije operacionalizovano kroz predloženi zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi. Zahvaljujem. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospođa Nada Kolundžija reklamira povredu Poslovnika. Izvolite.