Prva sednica, Drugog redovnog zasedanja, 13.10.2009.

5. dan rada

OBRAĆANJA

Vladan Batić

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, ovaj zakon odnosi se na regulisanje obaveza Srbije prema MMF.
Juče smo od potpredsednika Vlade i ministra za ekonomiju čuli veoma obećavajuće nagoveštaje. Po njemu će Srbija, navodno, iduće 2010 godine izaći iz ekonomske krize, a bolji život građana Srbije po Mlađanu Dinkiću započinje 2011. godine. To je po onom principu "ne lipši magarče do zelene trave".
To neodoljivo podseća na vreme Slobodana Miloševića i na onu tvrdnju da će sankcije podsticajno delovati na neke grane privrede, da će Srbija moći da hrani, greje celu Evropu.
Naravno, ako još građani dobiju onih obećanih 1.000 evra na ime besplatnih akcija – eto boljeg života za građane Srbije. Bolje bi bilo da nam Mlađan Dinkić objasni kako je, shodno pravilniku njegovog ministarstva, to sam danas pomenuo, čovek koji se zove Stevan Moldovan, stečajni upravnik ''Agroživ'' naplatio 250.000 evra i treba da naplati još 500.000 evra. Dakle, 750.000 evra za posao koji maksimalno može da se obavi za godinu dana.
Molim vas, dame i gospodo narodni poslanici, svi zapamtite ovo i da se upitamo – u kakvoj mi to zemlji živimo kada jedan čovek za godinu dana zaradi više nego neki hirurg, profesor, eminentni, ugledni, za čitav život? Pa, je l' to priča o socijalnoj pravdi, socijalno odgovorne vlade?
Dajte da mu se te pare odmah uzmu, da se naprave narodne kuhinje! Pa, imamo podatak da 500.000 ljudi u Srbiji gladuje, evo gledajte kampanju na jednoj televiziji svakog dana, 500.000 gladnih u Srbiji, a čovek ''ni luk jeo, ni luk mirisao'', treba da zaradi 750.000 evra. Ostavite mu 7.500 evra, ovo lepo da mu se uzme i da se podeli onima koji vape za koricom hleba.
Srbija je krenula u zaduživanje. Svakog dana slušamo priče o novim dugovima, o novim kreditima. Vi ste, gospođo Dragutinović bili u Rusiji. Moljakaju se Rusi da nam udele, ili ste razgovarali sa predstavnicima Rusije, svejedno, milijardu evra, ovde ili tamo, nije bitno, ali je tako, jeste.
Koliki je dug Srbije – preko 20 milijardi, 22 milijarde? Ko će to da vraća?! Naši potomci, naša deca, naši unuci. Da li im to ostavljamo u nasleđe? Da li je to put u njihovu srećnu budućnost?
MMF određuje uslove. I, sad, kada građani gledaju polemiku kako će se izaći iz krize i kako će se rešiti zahtevi MMF, više nikom ništa nije jasno. Guverner priča jedno, Vlada priča drugo. Unutar Vlade vi ste imali polemiku sa kolegama oko toga: da li je povećanje PDV, da li je smanjenje javne potrošnje, koliko ljudi treba da bude otpušteno, kao rogovi u vreći, ne zna se ni ko pije ni ko plaća! A tamo desetine hiljada ljudi u pravosuđu, prosveti, opštinskim upravama, u zdravstvu, strepe u zebnji i iščekivanju, u nedoumici, u strahu, u bojazni da li će ostati bez posla, da li će zbog toga njihove porodice doći na ivicu prosjačkog štapa, i tako dalje.
I to sve do neke sledeće runde, jer ovo je kao igra bez granica, kao meksičke serije. Onda će iduće godine opet da dođe MMF, onda će opet silne polemike – šta ćemo sad, koga sad da otpuštamo? Valjda je i pticama na grani jasno da bez proizvodnje, bez stvaranja novih vrednosti, bez stvaranja novih dohodaka, ne može jedna država da živi, ne može da se zadužuje beskrajno i ne može da otpusti sve svoje radnike. Imate gradove u kojima više niko ne radi. Idite na jug Srbije: Babušnica, Bela Palanka, Lebane, Bojnik, Žitorađa, Kuršumlija, tamo niko ništa ne radi, tamo je sve zaraslo u trnje i korov. Ne vrede ove priče, treba krenuti putem proizvodnje ne bi li izašli iz ove krize. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Batiću.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Markićević. Izvolite.
...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Poštovani potpredsedniče, gospođo ministarka, poštovani građani Srbije, koji gledate ovaj prenos, gledajući ministarku samu u redovima gde sede ministri mogli bismo da pomislimo da je finansijska situacija, odnosno ''kasa državna'', tako narodski da kažem, u dramatičnom stanju, pa i po izgledu gospođe ministarke vidimo jedno lice koje ne zrači optimizmom, nego velikom zabrinutošću.
Pre neki dan smo ovde imali jednog ministra koji je upao kao kauboj, sa čitavim vodom i vojnih i civilnih lica, galamio, ali ono što smo bili navikli od vas jeste da odgovarate na pitanja poslanika i na njihove neke dileme. Vi ovoga puta ćutite i to u meni povećava zabrinutost i brigu, na stranu stranačke podele, političke poene – šta će sa ovom zemljom da se dogodi?
Tačno je da ste svi vi iz Vlade 2008. godine govorili da će ova kriza da pogoduje državi Srbiji. Tačno je da ste govorili, ono što je kolega Radulović ovde veoma lepo izneo, o nekim procentima rasta proizvodnje i rasta privrede i zaposlenosti. Tačno je i da, koliko juče, jedan potpredsednik Vlade kaže da na proleće gotovo izlazimo iz Vlade, možda će biti tada izbori, pa zbog toga on to govori. Drugi govori – 2011. mi ovde poslanici borimo se koliko možemo, koliko znamo i umemo, ali, sve zajedno, što narod kaže – mrka kapa!
Znači, u narodu, kod građana, doslovce, situacija je veoma kritična. Prema podacima radi se o 300.000 neuhranjene dece, o 500.000 ljudi koji gladuju, čak se na jednoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom, ne znam da li oni to shvataju ozbiljno ili kao neki novi rialiti šou program, treba čovek da se prijavi da gladuje, da bi tek onda gladni dobili da jedu, gospođo ministarka.
Doskoro je bila kovanica kod Srba – nema problema, sad je – nema para! Sa ovoliko znanja koliko imam, ne zamerite, gospođo ministarka, ako ono ne bude baš na nivou na kojem vi očekujete, očekujem da mi odgovorite na neka pitanja – želeo bih da vas podsetim, ako pratite sednice Skupštine, već sam u utorak postavio jedno pitanje, nadam se da ste to pitanje već dobili. Trebaće vam malo vremena i podataka, a najviše, čini mi se, ljudske i građanske hrabrosti da odgovorite na moje pitanje koje sam postavio u utorak, između ostalog i vama, kao ministru finansija, a u stvari to je jedan dobronamerni predlog – gde da se nađu pare.
Tvrdim da u ovoj državi ima novca, ima para, dovoljno da ne pravimo zaduženja i nove kredite. Ali, to podrazumeva verovatno pad Vlade i hapšenje ljudi iz vrha vlasti.
Da vas podsetim šta sam pitao u utorak – četiri čoveka iz najbližeg okruženja predsednika Republike, gospođo Dragutinović, i njihove privatne kompanije prihodovale su od 2005. godine 43 milijarde dinara! U to vreme je kurs evra bio između 75 i 80, a to je preko 500 miliona evra. Ako su oni zakonito poslovali, ako su oni legalno sticali toliki prihod, ne bi trebalo vi da se stidite, ni svi mi, ni svi ekonomisti ove zemlje i biznismeni, već da pozovemo te ljude – gospodina Šapera, gospodina Krstića, gospodina Đilasa, gospođu Milicu Delević-Đilas, izvinjavam se, što moram to da kažem, još uvek verujem u vaše stručno znanje, najiskrenije vam to kažem, i da održe svima vama u Vladi predavanje – kako se pravi novac.
Ako neko može sa 11 zaposlenih za četiri godine da napravi prihod od preko 20 milijardi dinara, zašto Vlada ne osnuje neku agenciju ili dve-tri agencije, konačno da neke agencije budu od koristi ovom narodu, po 11 zaposlenih i da prihodujemo 500 miliona evra, gospođo ministarka?!
Sve ovo što govorim nije politička propaganda, ovo nisam ja izmislio, niti je izmislila moja stranka, nije to niko izmislio, ovo piše na zvaničnom sajtu Agencije za privredne registre. Građanima Srbije koji ovo gledaju preporučujem da uzmu olovku i papir i da napišu: . Sve ovo što govorim piše na tom sajtu.
Istina je, gospođo ministarka, ono što kod mene izaziva zebnju i sumnju, da su pomenute kompanije, a radi se o „Multikom grupu“, „Meken Eriksonu“, „Univerzal Mekenu“ i „Novu komunikejšens“, kako stoji na sajtovima tih kompanija, donedavno bile javna preduzeća, državna preduzeća, preduzeća, čiji su, bar bi tako trebalo da bude, vlasnici svi građani Srbije. Jedno od tih je, u ovo vreme, pre godinu dana, izražavajući dobit od 120 miliona evra povećalo građanima svoje usluge za 63%. Niko od vas iz Vlade ni prstom nije mrdnuo!
Osnovano sumnjam sada da se ta dobit i taj kapital, iako ste vi doneli, čini mi se, u Vladi neku uredbu da sva javna preduzeća svu dobit moraju da uplaćuju u budžet zbog ove krize, sumnjam da su se nelegalno ova sredstva, pare građana, prelila u privatne džepove! Ako su ovi ljudi poslovali legalno, legitimno, ako je ovo sve po zakonu, ponavljam, da oni treba prvo vama svima u ekonomskom delu Vlade, vama, gospodinu ministru ekonomije, da održe predavanja, da ih dovedemo ovde na direktan prenos iz ove sale Narodne skupštine, pa da onda svi zajedno, svih nas 250, sednemo i potpišemo i predložimo ih za Nobelovu nagradu iz ekonomije.
Na kraju svog izlaganja, sa vašim odobrenjem, ja ću vam prići i dati ovaj papir, a sve ovo možete, nadam se da do sada ovo niste znali, i da ćete uvesti ono što je govorila gospođa Jorgovanka Tabaković, a čini mi se da se to zove, ona je ekonomista – finansijska disciplina. To ja, onako, blago govorim – ''finansijska disciplina'' (pod znacima navoda). Dobro građani Srbije razumeju o čemu govorim i kako se to zove u civilizovanim zemljama, gde je stepen korupcije na nekom civilizovanom nivou!
Pošto ide i nov zakon o informisanju, da ne pravim i vama probleme, ni ''Javnom servisu'', koji je isto ovde uvezan i umešan sa ovim ljudima, dakle, ''Javni servis'' koga plaćaju građani Srbije, a mnogima je polovina penzije to što plaćaju taj javni servis godišnje.
Kažem vam, to ću vam uručiti, a vi se potrudite, da kažem, finansijski da disciplinujete neke ljude, ili podnesite ostavku. Imaćete simpatije svih građana Srbije.
Ovako, bez potrebe da navlačite prezir i mržnju, možda ni krivi ni dužni, zato što ovo govorim drugi put, a niko da demantuje. Gde je sad Specijalni tužilac? Gde je Tužilaštvo? Gde je Tomo Zorić? Gde su ti ljudi? Da li je ovo istina ili treba ukinuti taj sajt Agencije za privredne registre, jer dezinformiše građane, pa i mene, koji nisam diplomirani ekonomista ali umem da čitam i latinicu i ćirilicu, kao i većina građana Srbije.
Svedoci smo, koliko juče, i danas je bilo u medijima, u stručnim medijima, to su vaše kolege ekonomisti, Boris Begović i ostali, mislim da se ta publikacija zove „Fokus“, da javno preduzeće kupuje deonice od privatnog preduzeća, već u gubitku, bez odobrenja Vlade. Da li vi znate za to? Da li ste vi čuli za to?
– „Srbijagas“ kupuje, mislim da se to preduzeće zove „Informatika“ i da su akcije posle kupovine od tog javnog preduzeća pale za 30%! Znači, samo po tom osnovu se prave gubici!
Da su to privatna preduzeće i da su ovi ''biznismeni'', (pod znacima navoda) ovih četvoro ljudi, poslovali samo sa privatnim preduzećima, ko bi šta imao protiv privatnog, pa neka gledaju šta im je interes i kako će da prođu. Ali, javna preduzeća, jedan direktor se već javio i svaljuje na direktora, kaže – tačno je, sve je rađeno bez tendera! A on je nastavio tako da radi još godinu i po dana. Kaže – bio je to prethodni direktor, iz prethodne vladajuće garniture. Što to mora da interesuje građane Srbije. Šta njih briga ko je prethodno bio na vlasti, ko je bio direktor tog javnog preduzeća? Žele građani da znaju gde je njihov novac, pogotovo u situaciji, gospođo ministarka, kada je, ponavljam, 300 hiljada dece neuhranjeno.
Mi koji imamo 50 i više godina, nije nikakva šteta ni godinu, ni dve, ni tri, ni pet, da se lošije hranimo, ali oni koji imaju šest ili sedam godina, oni koji su na pragu puberteta, to što se nekvalitetno hrane nekoliko meseci ili, ne daj bože, nekoliko godina, to nikada više neće moći da nadoknade. Da li neko razmišlja o tome?
I, šta vam je smetalo prošli put kada smo tražili rezultate i zahteve MMF-a da isto dođete ovde, pa da zajedno podnesemo odgovornost … sada, kako sam i obećao, ovo ću vam uručiti. (Aplauz.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Markićeviću. Isteklo je vreme predviđeno za vašu poslaničku grupu.
Reč ima gospođa narodni poslanik Jorgovanka Tabaković.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Hvala, gospodine Novakoviću.
Upravo je moj kolega Markićević potvrdio da je bilo neophodno da pre odlučivanja o bilo kojoj vrsti zaduživanja iskoristite rezerve u poreskoj politici i da izvršite kontrolu javnih sredstava svih tokova novca, počev od budžetskih.
Podsetiću sve ovde, bila je velika buka kada smo o tome pričali. Upravo sam, ispred Poslaničke grupe Napred Srbijo-SNS, imala amandman – da po Zakonu o javnim nabavkama moraju da vrše nabavke sva preduzeća koja posluju javnim sredstvima. Taj amandman ste odbili. Da ga niste odbili ne bi se moglo desiti danas da se neko brani da su te i takve nabavke omogućile nekome da zaradi nezamislive količine novca, u današnje vreme, zato što se nisu radile po javnim nabavkama. Zato što biste vi, kao neko ko je ispred države odgovoran, da se saglašava sa tim javnim nabavkama, morali da podelite odgovornost. A da je trebalo da je delite, ne biste dozvolili da trougao – moć, novac i politika, onako grubo i izrazito, od Đelića do danas, postane simbol uspeha! To je ono što će ovu državu i ovo društvo da košta dugoročno i protiv čega moramo da se borimo svi!
Vama je u jednom delu moj kolega malo i neopravdano zamerio da nemate optimizma. Zašto kažem neopravdano?
Mislim da svi moramo da imamo optimizma i da ne možemo svi da se ukalupimo u onu Dinkićevu kategoriju – da je on jedan od retkih koji ima: stručnost i energičnost i efikasnost. U samoprocenjivanju je to moguće, ali ja mislim ako građani budu procenjivali onako izrečenu njegovu izjavu od juče, da građanima treba davati dobre vesti, u stvari, treba da znači – građanima ne treba takva vlast u kojoj im neko saopštava šuplje dobre vesti, već treba za njih da čini ono što mu je obaveza.
Ja danas nigde u novinama nisam mogla da pronađem podatak koji sam juče sama čula, u izjavi gospodina Dinkića, a to je – da će nam 760 miliona evra nepotrošenih para iz privatizacije omogućiti da pokrijemo deficite. Dugo se nije pominjalo da li je uopšte nešto ostalo od tog novca, a svi znamo da su potrošene uglavnom za dobijanje izbora, ili za ono što ekonomisti eufemistički zovu za ''javnu potrošnju''.
Ono što mene zanima i građane treba da zanima, to je jedna vrsta priznanja pogrešne politike i Vlade i Narodne banke koju je juče gospodin Dinkić saopštio, verujući da će iskreno priznanje značiti i oprost od strane građana. Jedna je sadržana u rečenici – da će država lagano da se povuče sa finansijskog tržišta, kako bi se smanjivale marže.
U toj izjavi potpredsednika Vlade, znači, ne pojedinca, nego potpredsednika Vlade, pa je samim tim on neko ko predstavlja i ovde 126 glasova većine, i čitavu Vladu, zvanično je izrečena tvrdnja da su marže dobrim delom povećane i zaslugom Vlade, zato što je ona korisnik kredita, ja mislim da je to ovih 90 miliona poslednjeg zaduživanja, za koje vas molim da se zaista razdužite i da u toj meri povučete sredstva od Međunarodnog fonda, a da kamatu od 6% zamenite kamatom od 0,26%. Ali ono što je za sve nas pogubno, to je – da Vlada i Narodna banka ispravljaju međusobne greške, a preko naših leđa!
Gospodin Jelašić, ispred Narodne banke tvrdi da mu Vlada otežava posao i da on za to mora da vodi restriktivnu monetarnu politiku, a ona košta strašno mnogo, jer je gospodin Jelašić neko ko svojom restriktivnom politikom stvara uslove da trenutno poslovne banke drže 154 milijarde dinara u hartijama od vrednosti ili 1,66 milijardi evra.
Dakle, poslovne banke drže u hartijama od vrednosti 1,66 milijarde evra! I ne samo da se tim novcem ne kreditira privreda, nego to košta 124 miliona evra ovu državu! Znači, 50% više od kredita sa kojim se država zadužila, 90 + 45 je 130 i nešto miliona, a to je cena nekorisne monetarne politike koja nije ni obuzdala inflaciju, niti je dovela do stabilnih cena, ni do stabilnih uslova privređivanja, niti do jeftinijih kredita!
Šta radi Vlada? Pošto je tom i takvom politikom, guvernera Jelašića, poskupljen svaki kredit i enormno povećana kamata, sad Vlada subvencioniše kamate na kredite koje daju poslovne banke, a Vlada ih promoviše i iz budžeta koji pune svi, ona samo nekima subvencioniše, dotira ili plaća deo kamate.
Šta je važno? Plaćaju građani, plaća Vlada, ali banke uvek ostaju zaštićene. Znači, od kamate koje daju korisnicima kredita do one pune tržišne – Vlada dotira. Čime je finansijski sektor zaslužio takvu zaštitu u ovoj državi?
I da li je to je jedina aktivnost koju treba forsirati u ovo vreme, ako je to jedna od retkih grana koja je ostvarila značajan prihod i u prošloj godini, a ostvaruje ga i u ovoj godini.
Ko je u ovoj državi vlastan, nadležan, odgovoran, a nije Vlada, a nije guverner, da oporezuje i finansijsku delatnost, ali ne tako da se banke povuku, nego tako da ih nagovore pametnom fiskalnom politikom da ulažu u privredu? Da li je to druga Vlada i drugi guverner ili je to neko koga čekamo, ''čekajući Godoa'' dok privreda propada i građani trpe.
Morate da shvatite, koliko god da ignorišete, konferencije za štampu Srpske napredne stranke, podatke koje iznosimo, koliko god da ćutite na podatke koje je izneo gospodin Markićević, koliko god da se pravimo ludi da ne znamo da je zlatna kiša za stečajne upravnike obezbeđena ''pravilnikom i činjenjima ovih ljudi'' i delom ovih ljudi u ovoj vladi, pre dve ili više godina – da ne može sva odbrana od vrlo osnovanih primedbi i dokaza koje iznosimo da bude ignorisanje, prećutkivanje i neobaveštavanje.
Danas je gospodin Ostojić pominjao ''Televiziju Srbije'' i vrlo lepo rekao – da, nije prvi posao ''Televizije Srbije'', kao sportskog kanala, da prenosi utakmice, nego bi mogla da objavi rezultate tih utakmica.
Tako nama gospoda sa RTS kažu da treba da prenose skupštinska dešavanja, da daju izvode iz onoga o čemu smo mi govorili. U tim izvodima dok god neko drugi odlučuje o postavljenju tih ljudi, direktno ili indirektno, neće se čuti ono što jeste pravi problem zbog čega trpimo svi.
– Mi nemamo mnogo moći, sem ove javne reči koju imamo, da je odgovorno koristimo i da iznosimo prave argumente. Na vama je sva moć! Ta moć nije u svrhu izbornog ciklusa. Ta moć je u svrhu našeg boljeg života!
Mnogi od vas, ne vi lično, na primer, gospodin Dinkić je čak tuđi koristan posao koji je uradila jedna agencija, koja je snimila 200 nekorisnih procedura, uglavnom podzakonskih akata, zbog kojih imamo izuzetne troškove u privredi i prilikom pribavljanja određene dokumentacije, valorizovao kao posao svoje saradnice, ranije na poslu, sada predsednice Upravnog odbora Agencije za privredne registre, gospođa Andrea Marušić, kao zasluga, pa, oni su utvrdili taj ''odeljak za seču propisa'', da je tih 200 procedura nekorisno, prećutkujući činjenicu, koju treba da sazna javnost – da je agencija NALED, precizno se zove, Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj, objavila ''sivu knjigu'' sa tih 200 nekorisnih procedura, od kojih je jedna čak i urodila plodom, a to je olakšano dobijanje ''poreskog identifikacionog broja''.
Pa, da li u ovoj državi mora sve da bude predmet marketinga i političkih poena, ili neko treba da radi posao za koji prima platu. I, što je najgore, sada se to istraživanje koristi kao kriterijum koji će pomoći da se otpusti višak zaposlenih ljudi u državnoj upravi. To je vrhunac cinizma, gde oni koji uz skute Vlade dugo i davno spremaju okrugle stolove, izdaju časopise, hvale i pozdravljaju takvu odluku, zaboravljajući da Zakon o radu te ljude, kao i mnoge druge, mora da tretira ocenjivanje uspešnosti na način kako to radi za sva javna preduzeća i državnu upravu.
Sticajem okolnosti znam da se ta ocenjivanja sprovode godinama unazad i ne možete vi nekoga sada oceniti ''jedinicom'' u jednom mesecu da bi brzo sproveli ono što vam se zove ušteda u otpuštanju, koju, da ponovim, ne traži od vas MMF, jer se on zalaže za zaposlenost, kao što piše u Statutu, nego vi ne želite da se upustite u uštede već idete najlakšom metodom – ili potpiši kredit, ili otpusti ljude, pa one koji nisu vaši zamenite vašima.
Ne može se član 179. Zakona o radu tako zloupotrebljavati i da iskoristite da ljude koji su, na primer, radili 20 godina umesto sa 20 otpremnina otpustite sa četiri zarade zato što vam to omogućava taj član 179. koji kaže – ako neko nema potrebna znanja i sposobnosti, da on može da dobije otkaz od poslodavca i da time, navodno, uštedi ovoj državi!!
Međutim, da li ja mogu od vas da očekujem odgovornost, pa i od vas lično? Zloupotrebom člana 144. Poslovnika, 29. jula ostavljeni smo bez mogućnosti da na sve vaše odgovore kažemo jednu reč kada smo pričali o onih 90 miliona zaduživanja kod poslovnih banaka. Sve u svemu, taj zakon nije izglasan krajem jula, kao što je trebalo, nego je, zbog pogađanja oko Zakona o informisanju, objavljen 3. septembra u "Službenom glasniku" i u članu 3. vi ste velikodušno prihvatili amandman – da ćete u ime Vlade u roku od 30 dana od dana zaključivanja dostaviti ugovore Narodnoj skupštini radi informisanja o tom kreditu.
Niste zaključili ugovor?! Mi te ugovore još nismo dobili! Čemu je bila žurba da se raspiše tender, o tome raspravlja, i još nema ugovora?!
Da li postoji način da uvažite ovaj dom i da date argumentaciju za ovaj zakon, gospođo, malo širu nego što dajete u novinskim intervjuima? To rade i ostali ministri. Umesto da nama ovde obrazložite detalje specijalnih prava vučenja, raspoloživosti, od čega zavisi povlačenje, okvirni troškovi, vi ste nama na strani 4. dali objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja. Molim sve kolege, građani će mi poverovati, da nam više ne dostavljate ovakva objašnjenja koja su prepisani članovi zakona, samo ne piše član. Znači, ni jedna jedina reč obrazloženja, ponovljeno je ono što u zakonu piše na strani 4!!
Molim vas, iako ovo nije papir onaj skupi, kunsdruk, za koji kritikuje predsednik Vlade, ali 250 poslanika, 250 stranica koliko članova Odbora i onih drugih, poštedite nas onog što nije objašnjenje nego je ponavljanje teksta zakona. Uvažite nas, obrazložite i izađite sa preciznim podacima. Budite u okviru vaših nadležnosti, poslušajte savet opozicije o kontroli tokova novca koga ovde ima dovoljno ili će zaista neka druga rešenja biti jedina moguća.
Znamo da vi pristajete na sve! I na otpuštanje, i na nova zaduživanja, samo ne na raspisivanje izbora! Ali, čak i da ih odlažete do redovnih, oni se ne mogu u beskonačnost odložiti, a ceh ovog ovakvog površnog i neodgovornog pristupa prema državnoj kasi, prema građanima i prema nama koji predstavljamo građane, zaista vas neće prijatno iznenaditi.
Mi za ovakav zakon ne možemo glasati, ne samo zbog toga što je ovaj sporazum skup, nego zato što je on jedna od mera koja je haotična u onom što se zove ''ekspanzivno restriktivna monetarna politika i fiskalna politika Vlade''. Iz tog razloga Srpska napredna stranka neće glasati za ovaj zakon. (Aplauz.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, gospođi Tabaković.
Reč ima narodni poslanik Milan Lapčević.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon, koji nam je objasnila gospođa ministarka da treba da nam omogući da povučemo kredite koji su daleko jeftiniji nego neki drugi, ponovo se prikazuje kao još jedno spasonosno rešenje za naše nagomilane probleme.
Prosto, ne prođe nijedan mesec od kada radi ova skupština, od početka ove godine, da mi na dnevnom redu nemamo neki od zakona koji je u suštini ratifikacija nekog međunarodnog ugovora o nekom zajmu, bilo da se radi o zajmu za izgradnju određenih objekata infrastrukture, bilo da se radi o zajmovima koji će popuniti naše, čini mi se, prevelike rupe u budžetu.
Mesecima unazad se priča o tome kako će nam kredit koji treba da dobijemo od MMF-a pomoći da prebrodimo probleme i da će popuniti određene budžetske rupe. Pri tome je Vlada još prošle godine najavila da će, po prethodnom sporazumu, pokušati da smanji svoje izdatke i svoju javnu potrošnju kako bi uravnotežila budžet i kako ne bismo imali preveliki budžetski deficit. Naravno, ta priča je trajala sve dok je bila delegacija MMF-a u Srbiji, a nakon toga se počelo ponovo raditi po starom i od silnog obećanja, a ja se sećam da je to obećanje bilo decembra prošle godine, da će Vlada smanjiti svoju javnu potrošnju, čak i broj zaposlenih, to se do današnjeg dana nije pomerilo ni za jotu.
Da se malo podsetimo kakva su sve obećanja dolazila od strane vladajuće koalicije, što preko potpredsednika Vlade za privredu, gospodina Dinkića, što preko vas. Od oktobra prošle godine počeli ste da pričate kako će se novi budžet za 2009. godinu bazirati na rastu bruto društvenog proizvoda od 6,5%.
Nakon toga uz upozorenje MMF-a taj procenat se korigovao na 3,5%, kasnije na dva, pa smo aprila meseca čuli od gospodina Dinkića da će to biti nula. Sadašnje prognoze, opet od istih aktera i od vas, kreću se od minus tri procenta, a ozbiljni ekonomisti su u startu rekli, i danas stoje iza toga, da će pad društvenog bruto proizvoda u 2009. godini u Srbiji biti oko 5%.
Na osnovu takve loše procene, pre svega od vaše strane jer ste vi ministar finansija i vi treba da vodite računa o tome koliki će biti budžet ove zemlje, imali smo Predlog budžeta za 2009. godinu i prihode u njemu u visni od 700 milijardi dinara. Tada smo, pri usvajanju tog budžeta, mi iz DSS-a upozoravali više puta za govornicom da je to neostvarivo, da su suviše negativna kretanja, da je srpska privreda u jako teškom položaju, da su poreski nameti preveliki i da je prosto nemoguće ostvariti tolike prihode. Više smo apelovali na Vladu i tražili od vas da pokušate da smanjite budžetske troškove, odnosno da smanjite javnu potrošnju.
Pri tome smo vam ukazivali da nijedna vlada u okruženju nema toliko ministarstava, toliko državnih sekretara, toliko pomoćnika, toliko rasipanja para, ali naravno za vas je vaš koalicioni sporazum mnogo bitniji od interesa građana Srbije i od toga kako oni žive.
Nakon prva četiri meseca, katastrofalnih po stanje i privrede i društva u Srbiji, početkom ove godine došli smo do rebalansa za 2009. godinu, gde su se budžetski prihodi korigovali na 650 milijardi, a rashodi na 720 milijardi. Pri tome ste, gospođo ministarka, ovde objasnili da će budžetski deficit biti 70,5 milijardi, a pre desetak dana je u javnosti izašla vest da je budžetski deficit probijen i da već u ovom trenutku, odnosno 1. oktobra 2009. godine iznosi 74 milijarde dinara.
Pitam vas, ko vam je dozvolio da probijete budžetski deficit?! Zašto niste predložili rebalans budžeta?
Danas je 13. oktobar, niti imamo rebalans budžeta, niti imamo od vas dato obećanje ovoj skupštini, pre nekoliko meseci, da će ove godine, uprkos svim problemima, biti ispoštovan budžetski kalendar i da će sve doći na vreme, dakle, da će i predlog budžeta za 2009. godinu biti u oktobru mesecu pred poslanicima, odnosno da će biti usvojen do 1. novembra.
To su bile vaše reči. Nažalost, sada je 13. oktobar, niti je Vlada raspravljala o rebalansu budžeta, koliko znam, niti o budžetu za 2010. godinu, tako da ste se nažalost i vi, iako pokušavate da se pokažete kao vrlo simpatičan ministar pred javnošću Srbije, pridružili plejadi mnogih ministara i potpredsednika Vlade kojima reč ne znači ništa.
Od izborne kampanje gde su pljuštala predizborna obećanja o 200 hiljada novih radnih mesta, došli smo u situaciju da imamo 150 hiljada ljudi više na Zavodu za zapošljavanje nego što je to bilo prošle godine. O hiljadu evra po glavi stanovnika ne treba ni pomišljati, jer smo pre dva meseca videli procenu ''čuvenog'' potpredsednika Vlade, gospodina Dinkića, da će od NIS građani Srbije moći da očekuju 20 do 30 evra. ''Obećanje – ludom radovanje'', dok ne prođe izborna kampanja, a onda sve po starom. Kao što se sada dešava sa MMF, pričamo i obećavamo sve dok je MMF tu, kada se potpiše sporazum – onda je sve po starom.
Čuli smo kako će Vlada na osnovu razgovora sa čelnicima MMF smanjiti javnu potrošnju otpuštanjem 14 hiljada radnika u javnoj upravi, državnoj administraciji, lokalnim samoupravama itd. Pre neki dan ste usvojili zakon kojim treba da se reguliše ta materija, a u kome piše da će najveći broj zaposlenih u državnoj administraciji biti 28.400. Da li hoćete da kažete da danas u Srbiji ima 28.400 zaposlenih? Kakvo je to smanjenje? Koliko znam, pričali ste prošle godine o cifri od 27 hiljada i nešto, blizu 28 hiljada zaposlenih. Sada će najveći broj biti 28.400. To je povećanje u odnosu na postojeću cifru.
Sve ono što smo vam naglašavali pri usvajanju budžeta Republike Srbije i rebalansa sada nam se, nažalost, vraća kao bumerang. Došli smo u situaciju da sa probijanjem budžetskog deficita već u oktobru za četiri milijarde dinara verovatno možemo da očekujemo do kraja godine da će preko 120 milijardi dinara biti manjka u budžetu.
Međutim, juče je ''čuveni'' potpredsednik Vlade, gospodin Dinkić, izašao ponovo sa veoma optimističnim izjavama – da izlazimo iz krize već početkom 2010. godine. Koliko se sećam, bukvalno takve ili vrlo slične izjave bile su u martu ili aprilu ove godine, kada je za jesen najavljeno poboljšanje u našoj privredi, a kako u privredi tako i u primanjima u budžetu.
Gospodin Dinkić kaže da će Srbija izaći iz recesije najkasnije u prvom tromesečju 2010. godine, što je još jedna u nizu prevara koje dolaze sa te strane i od tog gospodina, jer svi ozbiljni ekonomisti upozoravaju da će 2010. godina za Srbiju, nažalost, biti isto tako teška, ako ne još gora nego 2009. godina, bez obzira što su drugačija kretanja i što je drugačija situacija u razvijenim zemljama, jer se ta kretanja baziraju na jakoj privredi, što se u našem slučaju ne može reći.
Naša privreda je na izdisaju. Kamate koje treba da podstaknu razvoj te privrede su previsoke, pre svega bazirane na velikoj referentnoj kamati koju daje Narodna banka i onda te poslovne banke nemaju motiva da plasiraju gotov novac u privredu za podsticaj proizvodnje, već im se više isplati da to daju Narodnoj banci i da dobiju veliki novac za to.
Država je emitovala i zapise kako bi pokrila budžetski deficit, a pre neki dan u novinama smo pročitali da je neko na tome zaradio blizu 20 miliona evra.
Da li smo toliko bogati da možemo da plaćamo toliko visoke cene kredita, odnosno visoke cene vaših koalicionih dogovora, da ne želite da smanjite javnu potrošnju, već da samo namirujete jedni druge, vaše prohteve kroz dalje zaduživanje.
Više desetina ugovora, raznih ratifikacija, prošlo je kroz ovu skupštinu od kada ste preuzeli vlast, koji se mere u nekoliko milijardi evra. Čuli smo podatak da će Srbija krajem ove godine dostići svoju zaduženost otprilike od 24 milijarde evra i nije mi jasno na čemu bazirate vaš dalji optimizam da možemo da se zadužujemo do besvesti, da pri tom nemamo želju da smanjimo svoju potrošnju, da komotno živimo. Ko će vraćati te dugove? Na osnovu kojih prihoda i kojih privrednih kretanja možemo da očekujemo da ono što smo uzeli od stranih kreditora možemo da vratimo?
Juče je bila još jedna od genijalnih izjava gospodina Dinkića – da Srbija ima 758 miliona evra u rezervama Narodne banke, a pošto se očekuje da će deficit budžeta u narednoj godini biti 4%, za njegovo pokrivanje biće potrebno 1,6 milijardi evra.
Srbija ima ugovoren zajam za jednu milijardu evra, a dobiće 400 miliona od Svetske banke i 400 miliona evra od EU i 211 za Koridor 10, dok ćemo ostatak pokriti sa kreditom od Rusa.
Da li je moguće da jedan potpredsednik Vlade, a naravno sa njim i vi, razmišljate tako da ćemo svaku godinu svoje prevelike prohteve pokrivati zajmovima od milijardu, milijardu i 600 miliona evra ili već koliko? Dokle tako?
Umesto da smanjite prohteve, da smanjite javnu potrošnju, svake godine ovu zemlju dovodite u situaciju da se dalje zadužuje i to će ići dotle dok Srbija potpuno ne bankrotira i dok ne bude primorana da prodaje svoja prirodna bogatstva, koja se ogledaju u velikim i jakim javnim preduzećima, poput EPS, "Telekoma" i onoga što je ostalo za privatizaciju, što još uvek nije privatizovano. To je potpuno neodgovoran odnos.
Ono što je za mene bilo frapantno, pre izvesnog vremena je najavljen, kao veliki uspeh Vlade, zajam od Rusije u visini od milijardu evra. Nismo ovde čuli ništa više ni o aranžmanu sa MMF, ali smo čuli da će taj zajam biti utrošen, oko 300 miliona evra, za pokrivanje budžetskog deficita. Još jednom sipanje u rupu bez dna. Ostatak će biti utrošen za izgradnju metroa u Beogradu i za završetak izgradnje Obilaznice.
Takođe, je najavljeno da ćemo uzeti robni kredit od Kine koji će se utrošiti na izgradnju mosta od Borče do Zemuna ili obrnuto, svejedno. Dakle, sve ono što se tiče investicija u Srbiji država će pokriti zajmovima, državnim zajmovima, ali te investicije će se uglavnom odvijati u Beogradu. I što reče gospodin Batić malopre – šta će raditi oni ljudi koji žive u Surdulici, Trgovištu, Vranju, Pirotu, Toplici, koja je opustela ili Nišu, koji ima 37 hiljada nezaposlenih i stalne štrajkove na ulicama?
Kažite mi, koja je logika da građani cele Srbije vraćaju kredit kojim će biti izgrađen metro u Beogradu? Da li to znači da će od tog kredita biti izgrađeno još nešto u Srbiji ili će se samo graditi Beograd? Dokle ta više parola – hajde da Srbija radi, da se Beograd gradi! Ne treba da vas podsećam kakve su paralele i kakvi su odnosi primanja u Beogradu, kakav je životni standard u Beogradu i koliki je broj zaposlenih, odnosno nezaposlenih u Beogradu u odnosu na druge delove Srbije.
Valjda vam je poznat podatak da se svake godine u Beograd doseli jedan grad veličine Aleksinca ili Prokuplja, 40 hiljada ljudi se preseli u Beograd. Verovatno će ove i narednih godina taj podatak biti još veći, jer će mnogo veći broj ljudi morati da napusti svoja mesta življenja, zato što tamo ne mogu da ostvare egzistenciju.
Za mene je bio poražavajući podatak da sam ministar finansija da mi neko predoči da se mladi i obrazovani ljudi iz drugog ili trećeg grada po veličini u Srbiji iseljavaju i iz njega dolaze u prvi grad, a to je slučaj sa omladinom i mladim i obrazovanim ljudima iz Niša koji se sele masovno u Beograd ili Novi Sad, jer tamo mogu da nađu posao, a u svom rodnom gradu, a da ne pričam o manjim gradovima Srbije, nažalost, to ne mogu.
Ne mogu zato što su sve državne investicije fokusirane na glavni gradi i na ovaj deo Srbije. Jugoistočna Srbija je u potpunom kolapsu, ništa ne radi, nikakvi podsticaji od strane države ne dolaze u te krajeve, investicije su minimalne ili nikakve u te delove Srbije, a pored toga, situacija sa državnim institucijama, sa javnim preduzećima, koje su sve fokusirane u ovom delu Srbije dovoljno govori koliko su ogromne regionalne razlike i razlike u razvoju, da apsolutno ova vlast više ne zaslužuje da se na ovaj način odnosi prema građanima Srbije i onima koji najteže žive.
Doći ćemo u poziciju da oni koji najteže žive u krajevima koji su nerazvijeni vraćaju dugove za ono što će se graditi u Beogradu, a pomenuo sam metro i da ne pričam o drugim stvarima.
Takav odnos vlasti mora pod hitno da se promeni, inače će ova zemlja imati velike probleme, i to socijalne, u onim najugroženijim krajevima.
Naravno, mi ne možemo da podržimo koncept stalnog zaduživanja da bi se održao socijalni mir i da bi se održala Vlada. Za nas je važno da država bude što jeftinija i što ravnomernije razvijena, a to sigurno sa vama ne može da se ostvari, posebno ako se ima u vidu da su vam sva obećanja lažna i da je sve što ste do sada rekli apsolutno neistinito, da svakog dana iznosite nova i nova obećanja, i nova i nova zaduženja, i nove laži koje građane Srbije vuku daleko od boljeg života.
Za vas bi bilo najbolje da kao častan ministar pogledate ono što ste pričali pre pet-šest meseci, godinu dana, da se preslišate kakva je danas situacija u Srbiji, da na osnovu toga što ste izrekli neistine podnesete ostavku i da se povučete sa scene, kao i čitava Vlada Srbije. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović. Vaša poslanička grupa ima 67 minuta i 12 sekundi.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, onaj ko e želeo da čuje i da prepozna, namera SRS jeste, između ostalog, danas kada govorimo o ovom zakonu, i to se svakako moglo prepoznati u diskusiji mog kolege Borisa Aleksića, jeste da demistifikujemo ovo ime i naziv ovog vida kreditiranja. On je to u najvećoj meri vrlo eklatantno objasnio i prikazao.
Naravno, ono što smatram da treba da kažem i da dodam jeste činjenica da javnost treba da zna o čemu se ovde danas radi i da se na osnovu ovog jednog mističnog naziva "specijalna prava vučenja" u javnosti, koja nije dužna da zna o čemu se radi, ne stvara utisak da mi imamo neki poseban, odnosno specijalan status, niti da ćemo kroz ovo kreditno zaduživanje dobiti neke posebne benefite. Po svojoj suštini, ovo predstavlja kredit, ovo predstavlja samo još jednu dužničku omču oko vrata našoj državi i svih nas koji živimo u Srbiji i žalosno je što ćemo zajedno sa svim ostalim kreditima na koje se ova vlast i ova Vlada opredelila to dugo, dugo i ko zna kako da vraćamo.
Naravno, na početku svoje diskusije, gospođo ministre, vi ste, vešto vladajući teorijom javnih finansija i bankarstva, ovo predstavili kao nešto potpuno benigno, čak, rekao bih, i korisno za ovu državu, a po svojoj suštini i sami znate, zbog situacije kakva danas jeste u ekonomskom smislu u državi, ovaj kredit to nije i to ne predstavlja.
Ono što SRS smatra i želi da vas podseti, to je činjenica da od usvajanja Zakona o budžetskom sistemu u ovom parlamentu vi kao predstavnik Vlade niste branili nijedan zakon, a da se on ne odnosi na neko zaduživanje Republike Srbije. Istovremeno, za taj isti period, nijednom u javnosti niste izašli sa pričom koja se, ponavljam, opet ne odnosi na vaš aranžman sa MMF, sa jedne strane, i sa druge strane, na otpuštanje u javnom sektoru, odnosno kako vi to volite umiveno i upakovano da kažete, redukovanje, odnosno smanjenje javnog sektora i javne potrošnje.
Suštinski problem ovog zakona nalazi se upravo u članu 3. Koliko sam mogao na početku vaše diskusije da čujem, rekli ste da ćete se vi truditi da ova sredstva u najvećoj meri koristite za to i to, a onda je čak i jedan od predstavnika skupštinske većine ovde rekao da su ova sredstva namenjena za reformu, od penzionog sistema, pa tako dalje. Mislim da i jedno i drugo nije tačno i vi ste članom 3. ovog zakona vrlo jasno definisali u šta ćete koristiti i za kakve namene predviđate ova sredstva.
Nažalost, to je pokrivanje budžetskog deficita i refinansiranje duga Republike Srbije. To je ono što suštinski izaziva sva suprotstavljanja, sva sučeljavanja koja su do sada bila predmet u okviru ove rasprave po ovom zakonu i koja će svakako biti kamen spoticanja u raspravi nadalje.
Kada je u pitanju zaduživanje naše države, SRS ima dijametralno suprotstavljen stav u odnosu na vaš stav, kao ministra, i vaše Vlade koju ovde predstavljate. Mi uopšte ne sumnjamo da ćete vi, ponavljam, kao neko ko vlada teorijom javnih finansija, da prepoznate i da nađete argumente kojima ćete da opravdate ovo zaduživanje.
Međutim, praksa i surova ekonomska stvarnost u Srbiji pokazuju da stvari stoje drugačije, s jedne strane, o čemu ću malo kasnije da govorim, a sa druge strane, neke ''relevantne finansijske institucije'' govore da Srbija nije spremna za novo zaduživanje. Zašto ih zovem relevantnim? Ne zato što ih tako doživljava SRS, nego zato što ih tako doživljavate vi koji ste se u vremenu iza nas neretko pozivali na tu istu referentnu, odnosno po vas referentnu instituciju, Svetsku banku, kada ste neke svoje ekonomske poduhvate i poteze hteli da branite i opravdavate, da promovišete ovde u parlamentu, a onda svakako i u javnosti Republike Srbije.
Ta Svetska banka kaže da će do kraja ove godine Srbije biti kritično zadužena država. Vama i vašim kolegama je najlakše da kažete – znate, mi smo zaduženi, svega 30% je ukupan javni dug u odnosu na BDP, što nam daje pravo na to da se još zadužujemo, odnosno da nismo zadužena zemlja. Vidite, Svetska banka prepoznaje neke druge kriterijume koje smatra bitnim i koji ovu državu kvalifikuju kao visokozaduženu zemlju, odnosno da će do kraja ove godine biti kritično zadužena zemlja.
Koji su to kriterijumi? Jedan od tih kriterijuma je pre svega odnos BDP i spoljnog duga. Ako te dve cifre uporedite i njihov iznos do kraja godine, videćete da je odnos skoro 80%, odnosno da će spoljni dug dostići 80% vrednosti BDP. I to ovu državu svrstava u visokozadužene zemlje. Drugi kriterijum na koji se, takođe, Svetska banka poziva jeste odnos izvoza na godišnjem nivou i spoljnog duga. Kada te dve cifre stavite u realnost, znate li šta dobijate? Spoljni dug ove države će do kraja ove godine biti otprilike 24 milijarde evra, kada povučete sve ove tranše što treba da povučete i što planirate, a ukupan izvoz na godišnjem nivou s kraja godine biće nešto oko osam milijardi. Kada to stavite u odnos, dobijate koeficijent 3, a Svetska banka smatra da je država kritično zadužena kada on pređe 2,2.
Treći kriterijum na koji se, isto, poziva Svetska banka, jeste odnos rate duga prema ukupnom godišnjem izvozu. Da bi država bila srednje zadužena, potrebno je da taj odnos ne prelazi 25%. Kod nas će do kraja godine taj odnos biti oko 40%, što daje sliku ovde države da je visokozadužena zemlja.
Postoje još neki kriterijumi za kojima ne bih potezao, jer smatram da nisu toliko relevantni i bitni koliko su bitni i relevantni oni kriterijumi, ponavljam, koji odslikavaju našu svakodnevnicu.
Kada govorimo o našoj kapacitativnosti da se zadužujemo, o našoj ekonomskoj slici, treba da govorimo o likvidnosti koja je u državi, o javnoj potrošnji, o kojoj najviše pričate, o stanju u privredi, o stanju u našem izvozu i svim onim ostalim ekonomski parametrima koji bi vam možda dali za pravo da pričate da nije problem Srbiji da povlači ovakve tranše, odnosno ovakva finansijska sredstva.
I taj MMF, o kome pričate mesecima unazad, i on smatra da vaša vlada nema kredibilitet. Vi ste u pregovore sa njima ušli sa stanovišta opredeljenja da ćete se baviti javnom potrošnjom. Mogli ste da se bavite i prihodnom stranom budžeta, odnosno vi ste se opredelili za rashodnu stranu.
Evo, objasnite nam i recite nam, SRS vas pita – u kontekstu smanjenja javne potrošnje, od počinjanja priče o njenoj restrikciji i redukciji, šta ste uradili osim što ste smanjili plate narodnim poslanicima?
Da li ste ukinuli jedno jedino regulatorno telo, komisiju ili agenciju? Niste, gospođo ministre! To je jedan banalna primer.
A, zašto niste to uradili i zašto stvarate nekredibilnu ili lošu sliku ove države i kod te vaše institucije MMF? Zato što ste upravo vi, kao predstavnici Vlade, koja jeste jedan kontinuitet od 5. oktobra, upravo napravili javnu potrošnju kakvu danas Srbija ima! Vi ste formirali agencije, vi ste formirali komisije, regulatorna tela i u njih zapošljavali.
E, šta je „čar“ cele ove priče? Donošenje zakona i formiranje tih agencija pravdali ste kao pozitivnu evropsku praksu u svojim zakonima, a iza te pozitivne evropske prakse zapošljavali ste vaše partijske činovnike, čauše, službenike, one koji su vas na bilo koji način u političkom smislu zadužili.
I danas obećavate da ćete javni sektor da umanjujete, ali niste spremni da podnesete političku odgovornost otpuštanjem onih koje ste po političkoj osnovi zaposlili i da nju podredite javnom interesu, ekonomskom opravku ove države.
Kakva je situacija sa likvidnošću u ovoj državi? Za prvih osam meseci ove godine, skoro 8.000 deviznih kredita je otišlo u privredu koje je subvencionisala država. Preko 250 dinarskih kredita do septembra meseca ove godine. Znate li za šta su dominantno uzimani? Za očuvanje likvidnosti. Nijedan nije uzet da se otvori novi proizvodni pogon, novo radno mesto, da se stvara osnovica iz koje ćete krpiti budžetske rupe koje ste svojom neodgovornošću napravili kao neodgovorna vlada. I vi pričate o kapacitativnosti ove države, da podiže neke nove kredite, odnosno da stvara sebi te dužničke obaveze i kači ih sebi na vrat!
Istovremeno, šta se dešava u Srbiji? Vi imate gomilu preduzeća koja su rukovodioci, direktori, funkcioneri, vodili svesno u stečaj, ali istovremeno Vlada, svojom neodgovornošću, u ta ista preduzeća nikada nije ni uvela stečaj, pa su oni postali blokirani i deo celog nelikvidnog ambijenta srpske privrede, stotine miliona dinara je u tom smislu zarobljeno u Srbiji.
Mi, gospođo ministre, ovde razgovaramo o odlikovanjima i o nagradama, umesto da govorimo o unapređenju stečenog postupka. To je zakon koji ste poslali u skupštinsku proceduru.
O tome smo govorili pre nekoliko dana, kada je bio zakon o odlikovanjima.
Po čemu je stečajni postupak poznat u Srbiji? Umesto kao sredstvo da se ekonomija stabilizuje, mi ga ovde prepoznajemo po nekom Stevanu Moldovanu. Niko ne zna koliko je novca uzeo, jer mu je država svojom neodgovornošću dala na to pravo ili su mu mnogo velike političke zasluge, pa takvo pravo i ima ili ga je za sebe prisvojio.
Zašto ne kažete da smo u okruženju među državama koje od 1989. godine ne uspevaju da prevaziđu svoj BDP? Da li znate koje su dve države u našem okruženju jedine to, na našu nesreću, žalost i sramotu, uspele da urade? To su Albanija i Hrvatska! Mi se predstavljamo liderom u regionu?!
Zaista sramota i to nikome ne treba na čast da služi! I nemojte da mislite da SRS zbog svega ovoga likuje, ali ovo su poražavajuće činjenice zbog kojih će generacije iza nas da ispaštaju. A vi ste deo političkog aparata koji u svemu tome učestvuje i moraćete i vi da ponesete deo odgovornosti zbog svega toga.
Umesto da se danas bavimo zakonima koji će unaprediti i podići finansijsku sigurnost, pravnu sigurnost u ovoj državi, koji će promeniti investicionu klimu u ovoj državi, evo, opet se pozivajući na neke podatke vama dragih institucija – znate li šta kaže Svetski ekonomski forum? Kaže da je Srbiji u proseku potrebno 275 dana da dobije dozvolu za jednu grinfild investiciju. Pre nekoliko dana vam je pobegla ''Ikea''. Treba vam u proseku 625 dana da oni koji hoće ovde da investiraju ostvare svoja ugovorna prava ostvarena na sudu.
Pa, ko normalan da dođe da ulaže i investira u takvu državu? Ko da stvara ekonomski supstrat iz kojeg ćete vraćati dugove koje ste nam na vrat natovarili?
Niko pametan neće da dođe. Možete vi, služiću se teorijom, da pravdate, da branite i da ovu sliku Srbije, surovu i sivu sliku Srbije predstavljate koliko god hoćete šareno, život, praksa i naša stvarnost nam govore nešto potpuno drugačije.
Na kraju, gospođo ministre, rekao sam da ćete i vi, kao deo Vlade, snositi deo odgovornosti. SRS nema nameru da učestvuje u svemu ovome, ali ono što moramo na kraju da izrazimo kao žaljenje, jeste činjenica što će naša deca, ne daj bože naši unuci, plaćati cehove neodgovorne, nesposobne i nedomaćinske ekonomske politike koju vodite vi, kao predstavnici Vlade, DS i Boris Tadić. Zahvaljujem. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Vladan Jeremić