ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.11.2009.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

24.11.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 22:40

OBRAĆANJA

...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Gospođo predsednice, zašto slušate toliko tu Čomićku? Stvarno ne razumem. Pa vi ste predsednica. Nisam vas glasao, ali zbog toga što sam opozicija. Hteo sam da vas glasam i mislio sam da ste tolerantni. Zašto dozvoljavate? Niste ni bili u sali. Ona je samo vama rekla - ne daj reč Markićeviću. Zašto vi nju slušate?
Opametite se socijalisti. Pre sat vremena sam dobio od Odbora za sprečavanje sukoba interesa da je pokrenut postupak zbog kršenja zakona protiv gospodina Krstića. Očekujem od predsednika Tadića da ga momentalno suspenduje zbog kršenja zakona.
Zašto kažem vama, socijalisti? Vaš ministar Škundrić, da li je prekršio zakon ili nije neka utvrdi Vlada. Sedam dana se provlači kroz medije. Pogledajte malo dnevnike večeras pa vidite da li će savetnik predsednika Republike da bude u medijima, da je prekršio zakon, da nije prijavio da ima privatnu firmu kao visoki funkcioner u okruženju predsednika Republike.
Slušajte i dalje Čomićku. Kako znate šta je bilo da ona kaže da nemam pravo na reč? Prepoznao sam našu poslaničku grupu u diskusiji gospodina Bajatovića. Mislim da nije imao nikakvu lošu nameru, samo da nas je pogrešno razumeo.
Hteo sam da kažem pet rečenica. Da li je ovo Narodna skupština? Zašto ne mogu da kažem pet rečenica?
Shvatam da mi dozvoljavate da kažem gospodinu Bajatoviću pet rečenica. Gospodine Bajatoviću, predsednik naše poslaničke grupe i stranke govorio je o autoputu za Kragujevac. Vi ste razumeli da smo protiv gradnje tog autoputa. Daleko bilo, sačuvaj bože. Dobro znate koliko se borio za to.
On je samo rekao da ne mogu da se ispunjavaju hirovi i uslovi privatnih kompanija, recimo, iz Italije, koje ne poštuju ugovor sa državom Srbijom i nisu platile ni jedan evro na račun ove države Srbije, a država Srbija iz budžeta plaća automobile po 1.000 evra, a budžet je od svih građana Srbije. Ko je koga ovlastio? Ko je ovlastio Vladu? Ko je ovlastio Mlađana Dinkića za to? To je hteo gospodin Velimir Ilić da kaže. Niste razumeli.
Vidite, gospođo predsednice, ništa nije strašno.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Vreme. Nema povrede Poslovnika.
Gospodin Palalić ima reč. Izvolite.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ministri u Vladi RS, na ovoj sednici raspravljamo o dva vrlo važna akta, zakonu o utvrđivanju nadležnosti i odluci o potvrđivanju statuta.
Oba potpuno suprotna Ustavu, oba državno štetna, sa pogubnim posledicama po Srbiju i srpski narod. Nisam siguran da su narodni poslanici svesni istorijske odgovornosti kakvu će odluku doneti u danu za glasanje.
Čitava Srbija gleda ovu raspravu i osećaju građani da nešto duboko nije u redu sa ovim predloženim aktima, jer nikada ovakva rasprava sa ovolikom zabrinutošću svih koji su govorili o ovim aktima nije vođena u Narodnoj skupštini.
Ovi akti, pogotovo statut o kome ćemo sutra pričati, sadrže rešenja koja zaista stvaraju pretpostavke da se na tlu Srbije stvori još jedna država i stvaraju pretpostavke da se otvore procesi separatizma na prostoru Vojvodine. To nisu parole. To nisu strahovi.
Stvaraju se institucije, uvode se nadležnosti, remete se odnosi između državnih organa i pokrajinskih organa. Ruši se hijerarhijski pravni poredak, pa može da se stvori nova tvorevina na prostoru Srbije.
Niz stvari koje se definišu, rešenja u ovim zakonima, a pogotovo u statutu, zaista ukazuju na to. Da ne govorim o sramoti koja nam je priređena, da Narodna skupština raspravlja o zakonu koji se prilagođava jednom podzakonskom aktu, po rešenjima koje vidimo u zakonu o utvrđivanju nadležnosti vidimo da su mnogi članovi prepisani iz Predloga statuta.
Umesto da pravac državne politike i autonomije određuje izvršna vlast i Narodna skupština usvajanjem ovog zakona, pa da se posle toga donosi statut koji će biti usaglašen sa Ustavom, politika se krojila izvan izvršne vlasti, izvan Vlade i izvan ove Narodne skupštine.
Definicije i teritorija, međunarodna saradnja, nadležnosti, imovina, odnosi između organa, sprovođenje zakona, institucije - sve su to elementi nove tvorevine i nove države na prostoru Srbije. Već u samoj definiciji vi u statutu, u prva dva stava, imate potpuno suprotno određenje Vojvodine.
Ustav Srbije kaže: "Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive". Statut kaže: "Vojvodina je autonomna pokrajina građanki i građana". Potpuno suprotno. Zašto se ovde ne definiše i Vojvodina kao - autonomna pokrajina srpskog naroda i svih manjina, kojima treba da budu zajamčena najšira prava, koje žive na prostoru autonomne pokrajine? Određuje se kao regija, koja kao pravni pojam ne postoji?
O međunarodnoj saradnji kaže se: "Vojvodina će da zaključuje ugovore", "Vojvodina će da sarađuje". Nigde nema: "da poštuje spoljnu politiku Republike Srbije". Ali, nigde nema "nadležnosti Vlade Republike Srbije", koja će da obezbedi da se ne izađe izvan okvira državne politike Republike Srbije. Zašto se izostavlja nadležnost Vlade Republike Srbije?
Institucije - institucije se popunjavaju sadržajem. Institucije predstavljaju temelj onoga što će se događati u Vojvodini - vlada Vojvodine, glavni grad Vojvodine, akademija nauka Vojvodine, Razvojna banka Vojvodine, mreža sudova u Vojvodini, Savet nacionalnih zajednica koji ne postoji kao pojam u Ustavu, zaduživanje. To su pretpostavke procesa koje ćemo gledati na prostoru AP Vojvodine.
O nadležnostima ovde u nekoj diskusiji neko je rekao - te nadležnosti može sutra da menja ova Narodna skupština. Ne lezi vraže, oni koji su definisali i ovako hoće da vide Vojvodinu - pobrinuli su se da naredni sazivi Skupštine i Vlada to ne mogu da čine. U članu 2. stav 2. se kaže: "U postupku donošenja zakona vodiće se računa o dostignutom nivou prava građana u pokrajinskoj autonomiji..." To znači - sad što se napisalo, ne može da se menja.
Kada je u pitanju odnos između organa i ovde često pominjane nadzorne uloge republičkih organa, neverovatno je ovo što ste vi ovde uradili.
Da li će zakoni Republike Srbije biti sprovođeni i kako će biti sprovođeni, i da li će se reagovati od strane nadležnih organa Republike Srbije na nezakonitosti odluka koje budu donete u sprovođenju zakona?
Vrlo jednostavno i jasno je to sprečeno. Neće moći državni organi Republike Srbije to da poništavaju, ako se ne budu dogovarali sa organima AP - što nigde nema. Dogovaraju se i pregovaraju, kao što je rečeno, kao što je bilo nekada u bivšoj SFRJ, pa su međusobno republike dogovarale kako će se primenjivati zakoni.
Kada je u pitanju imovina Ustav kaže - da će se imovina definisati zakonom o javnoj svojini, koji će da utvrdi imovinu AP, vrstu i visinu prihoda.
Vi već ovde definišete vrstu prihoda, i u statutu i u zakonu. Prejudicirate unapred zakon o javnoj svojini. Prepustimo zakonu da on definiše koje će vrste prihoda imati AP, a vi ih već prebrojavate.
Znači, isto kao što ste statutom prejudicirali rešenja ovog zakona i dovodite sada ministra ovde - da brane jednu svršenu stvar, tako ćete sutra dovesti jednog ministra finansija da objašnjava o prihodima AP koji su već utvrđeni u statutu i u ovom zakonu.
Kada su u pitanju odnosi za izvršavanje zakona, vi dajete mogućnost AP Vojvodini, kažem - neverovatno poniženje je ova vlada priredila sebi i Narodnoj skupštini, da AP donosi propise kojima se izvršavaju zakoni - ako ih Vlada Srbije nije donela. Pazite, to je neverovatno.
Ne može AP da donosi propise kojima se izvršavaju zakoni - to može da donosi samo Vlada Republike Srbije koja sprovodi zakone. To piše po Ustavu, kao što ni Vlada Vojvodine ne može da utvrđuje i sprovodi politiku - to može samo Vlada Srbije.
Želim da ukažem da su vrlo čudni procesi i vrlo čudna politika koja se definiše u okviru ove vladajuće koalicije. Rekao bih da to živi duh komunizma i ideje koje je taj duh stvarao decenijama. Nekada su komunisti govorili - slabo srpstvo, jaka Jugoslavija. Sada gledamo procese - slabo srpstvo, jako evropejstvo.
Sve što se čini kroz zakone, kroz stvaranje ovih institucija - Euleks, statut Vojvodine, mešetarenje po Raškoj oblasti, pritisci na Republiku Srpsku, jeste čudna politika koja sigurno ima za cilj da slabi državu Srbiju, da slabi srpski korpus.
Da ne govorimo da ste kroz uvođenje Saveta nacionalnih zajednica, faktički, a o tome ćemo pričati sutra, stvorili od srpskog naroda nacionalnu manjinu.
Molim vas da povučete ovaj predlog zakona - da se ova vlast više ne ponižava, da ne ponižavamo građane i da sprečimo pogubne procese na prostoru AP Vojvodine, po našu državu.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Željko Ivanji ima reč. Izvolite.

Željko Ivanji

Ujedinjeni regioni Srbije
Uvažena predsednice Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospodo ministri, kada govorimo o pravnom aktu koji je danas pred nama, moramo da se osvrnemo i na formalnopravni aspekt koji je ovde potvrđen ovim zakonom i koji je definisan Ustavom i usaglašen sa njim.
U tom formalnopravnom aspektu želim da napomenem samo da je ovaj akt usaglašen sa odredbom člana 12. Ustava Republike Srbije, članom 176, članom 183. i kada nabrajamo sve te članove, onda možemo jednostavno da zalutamo u toj šumi pravnih normi, ali je važno govoriti prvenstvo o suštini.
Hajdemo još malo o tom formalnopravnom aspektu, pogotovo o onom delu koji se tiče međuregionalne saradnje, koja je toliko sporna i koja se navodi kao sporna od strane pojedinaca.
Dakle, međuregionalna saradnja je definisana članom 3. zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine i u stavu 1. se već navodi više puta - da je to u okviru spoljne politike Republike Srbije, uz poštovanje teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka Republike Srbije. Toliko, dakle, "Republike Srbije" u samo jednom stavu pokazuje naravno i želju koji je napravio ovaj pravni akt - da se jednostavno ne izađe iz okvira Republike Srbije.
Suštinsko pitanje ipak jeste pitanje regionalne saradnje koja je priznata, prihvaćena i nužna na nivou svih modernih, civilizovanih država, prvenstveno u okvirima EU, koja apostrofira regionalnu saradnju, koja pomaže regionima da budu ravnomerno razvijeni, kako bi bili međusobno konkurentni i kako bi pobedili u utakmici koja će doneti benefit regionu i državama koje ti regioni čine. Ta regionalna saradnja kako u okviru same države, tako i u okviru drugih država.
Što se tiče teritorije i simbola, mogao bih da navodim toliki broj i simbola i zastava, grbova koje imaju regioni nekih evropskih zemalja. To je uobičajeno, ali hoću da podsetim da i drugi gradovi u Srbiji imaju svoju zastavu i svoj simbol predviđeni statutom.
Na primer, to je grad Niš, koji takođe ima svoju zastavu i svoj grb, to je član 8. Statuta grada Niša.
Takođe, kada govorimo o Nacionalnom parku "Fruška Gora" i kada se apostrofira da taj nacionalni park predstavlja element tzv. državnosti Vojvodine, on govori, taj član 27. govori - da AP Vojvodina osniva javno preduzeće za upravljanje Nacionalnim parkom "Fruška Gora".
Znači, Nacionalni park "Fruška Gora" je dakle nacionalni park u okviru Republike Srbije kojim će upravljati javno preduzeće sa teritorije Vojvodine.
Normalno je da tim nacionalnim parkom upravlja onaj ko živi tamo i normalno je da on bude više zainteresovan od nas za taj nacionalni park.
Zakon o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine kao pravni akt je usaglašen sa svim pravnim aktima Republike Srbije i to je taj formalnopravni aspekt priče o ovom zakonu i statutu Vojvodine. Uz kozmetičke promene koje su pravnim laicima izgledale kao kozmetičke, a kolegama pravnicima suštinske, iscrpljena je priča o pravnim aspektima jednog pitanja koje nedeljama opseda javnost u Srbiji.
Suština ovog pitanja prevazilazi taj, slobodno mogu reći, dosadno formalnopravni aspekt i naravno, kao i neka druga pitanja u Srbiji, dobija jednu višu dimenziju, koja na neki način, plašim se, može u nekim slučajevima da postane bezobrazna ili politikantska, kao što je neko to danas nazvao, i predstavlja udaljavanje odgovornosti prvenstveno za ono što smo činili sebi i drugima, ali i zaborav na ono što su drugi radili i nama i drugima.
U svim našim podelama, i sami podeljeni, bez imalo osećaja iskrene pripadnosti jednom ili drugom, prečesto smo paranoični, prečesto smo i očajni, jer imamo u sećanju devedesete godine kada smo bili vođeni onima koji su napravili krpu od sopstvene zemlje.
Dakle, krajnje je vreme da prihvatimo odgovornost, Srbiji treba Vojvodina koja će imati svoj pravni akt, koji će biti izraz njenih specifičnosti, koji će biti izraz najboljeg lica Srbije, njen simbol koji predstavlja i Srbiju iz vremena izgona sa patrijaršijom koja je tada bila u Karlovcima, sa drugim nacionalnostima, drugim kulturama, običajima. Taj deo Srbije bio je inspiracija, taj deo Srbije je bio slobodan, taj deo Srbije je bio temelj i čuvar naše duhovnosti i kulture. To je tada bila jedina Srbija, dok je sve ostalo tada predstavljalo mit.
Srbija je danas ono mesto na kojem smo mi koji smo gradili njenu istoriju i koji smo imali odnos prema toj istoriji, bila ona srpska, šumadijska, sremska, bačka, banatska. U ime komšija koji su dolazili na Božić i u ime nas koji smo odlazili na njihov, takođe naš Božić, i nas koji smo se radovali i Deda mrazu i Božić bati, nastala je Vojvodina kao fenomen i kao ponos.
Vodim poreklo iz svinjskog Srema, volim vino iako nisam iz vinskog i volim i Banat i Bačku, ali ne volim one koji bi da posvađaju, one koji bi da zakrve, ne volim one koji će na našoj grbači, potcenjujući ovo ili ono, koji će se profilisati u one koji će sutra da dele.
Ne volim one koji će da sude i presuđuju u ime suda i za račun i na račun naroda, koji će da presuđuju u ime Ustavnog suda. Ne volim one koji bi od Vojvodine da naprave krpu, izlizanu krpu kao što je zamalo postala priča o statutu. Nisam ni na strani onih koji bi od Vojvodine da naprave vojvodstvo, isto tako kao što nisam voleo ni one koji se kunu u Kosovo, a o Kosovu ne znaju ništa. I Vojvodina i Kosovo pripadaju nama koji ih znamo, znajući šta nam oni znače.
Institucije imaju značenje samo ukoliko im mi damo značenje. Zato Akademija nauka nema značenje ukoliko nema akademika koji bi popunili tu akademiju. Glavni grad pripada građanima, zato moramo imati i građane, ali smo devastirani godinama koje su bile iza nas, 90-im godinama koje su uništile građane, ali su uništavale i institucije.
Nijedna centralna vlast nije dobra ni za jednu regiju zato što centralna vlast ubija svaku inicijativu ili na inicijativu ne reaguje, a ukoliko bilo ko želi da realizuje svoju inicijativu, onda preti opasnost da budete brutalno ugušeni birokratijom, a poneko čak i političkim linčom.
Centralizam ubija individualnost, individuu, on ubija različitosti i posebnost. On ubija pojedinca koji želi da preuzme odgovornost, a ubistvo se sastoji u tome da umesto da nam omogući da preuzmemo odgovornost, centralizovana država poziva na odgovornost za poteze koje nismo ni imali nameru da preduzmemo.
Zato je G17 plus i spremio giljotinu propisa kojim ćemo centralizovanoj državi odseći pipke kojim nas je grlila u želji da nas zaštiti od nas samih.
Nikome nije cilj da ovim zakonom, kao što smo čuli - Pančevac ide kod lekara u Novi Sad, umesto u bliži Beograd, cilj je da Novi Sad može da bude konkurentan Beogradu po kvalitetu zdravstvenih usluga. Dakle, suština je u konkurentnosti.
Ovaj suštinski deo ne piše u Ustavu, bar ne na ovaj način. Ponešto piše u statutu, više ili manje u formalno-pravnom smislu, a da li cela ova priča ima smisla, zavisiće isključivo od nas samih.
Kada je neko postavio pitanje šta će se desiti sa celom Srbijom, da li će i ona biti regionalizovana, obećavam da će cela Srbija biti podeljena u regione jer ravnomerni regionalni razvoj podrazumeva odgovor na pomisao da će bilo ko, bilo kada pomisliti na secesiju jer regioni moraju imati druge regione za trku koja podstiče konkurentnost, a ukoliko nemate više trkače, nećete imati ni trku, u kojoj centralna država jedino mora da obezbedi uslove da svi potrče u isto vreme.
Dakle, nema privilegije ni za koga, jednaki uslovi u konkurentnoj državi konkurentnih regiona koji će podstaći razvoj cele Srbije.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Mašić ima reč.

Zoran Mašić

Napred Srbijo
Poštovano predsedništvo, gospodo ministri u Vladi Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, govoriću pre svega o neustavnom prenošenju nadležnosti državne uprave na organe AP Vojvodine, inače nadležnosti koje kod nas, a i svugde u svetu, u suštini obavljaju ministarstva kao državni organi. Krenuću pre svega od poljoprivrede, a govoriću i o oblasti visokog obrazovanja i nauke i tehnološkog razvoja.
Istine radi, što se tiče poljoprivrede, u članu 183. Ustava stoji da autonomne pokrajine, u skaldu sa zakonom, uređuju pitanja od pokrajinskog značaja i to u oblasti poljoprivrede, vodoprivrede, šumarstva, lova i ribolova.
To u suštini ne bi trebalo da bude sporno, međutim sporno je ono što se ovim predlogom zakona daje ili poverava pokrajinskim organima u oblasti poljoprivrede.
Krenuću prvo od oblasti same poljoprivrede i to u tački 1) u članu 13. stoji da organi autonomne pokrajine donose, sprovode i nadziru mere agrarne politike i mere ruralnog razvoja.
Mere agrarne politike i mere ruralnog razvoja u ovoj državi je donosila država i tako je određeno i Zakonom o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji smo u ovoj Narodnoj skupštini doneli pre par meseci, i normalno je da u svakoj državi postoji jedna strategija razvoja poljoprivrede, a u okviru razvoja poljoprivrede, svakako i razvoja na tim ruralnim ili marginalnim područjima.
Međutim, predlogom ovog zakona daje se u suštini nadležnost pokrajinskim organima da oni sami donose i utvrđuju mere agrarne politike. Mislim da to nije od interesa za poljoprivredu u Republici Srbiji, a ni u samoj AP Vojvodini.
Posebno ono što je krajnje i nesuvislo, moram tu grubu reč upotrebiti, to je ono što je u tački 7) ovog člana 13. regulisano. Kaže - autonomna pokrajina preko svojih organa predlaže nadležnom ministarstvu uslove izvoza i uvoza određenih poljoprivrednih proizvoda.
Da li to znači da određeni ili ne znam koji poljoprivredni proizvodi se iz ove države ne mogu izvoziti ili uvoziti ako organi Pokrajine ne daju određene saglasnosti ili izvrše procenu uslova za izvoz ili uvoz.
Mislim da je to krajnje nepotrebno u ovom zakonu i da to nije u okviru ovih ustavnih nadležnosti koje su regulisane. Ono što je takođe zabrinjavajuće, to je inspekcijski nadzor u oblasti poljoprivrede.
Dosad je inspekcijski nadzor u oblasti poljoprivrede bio isključivo u republičkoj nadležnosti i to je svuda u svetu da državna inspekcija kontroliše tako značajan privredni resor ili privredni subjekt kakva je poljoprivreda.
Ovim predlogom zakona u suštini inspekcijski nadzor u oblasti poljoprivrede, zatim stočarstva kao grane poljoprivrede, vodoprivrede, šumarstva, lova i ribolova prenosi se na pokrajinske organe. Pitam i Vladu, i ministra poljoprivrede, i vas iz vladajuće većine – šta će Generalni inspektorat koji postoji u okviru Ministarstva poljoprivrede nadzirati u AP Vojvodini, ako se sve ove nadležnosti u okviru inspekcijskih poslova prenose na AP?
Ubiranje sredstava iz određenih poljoprivrednih oblasti takođe se u potpunosti prenosi AP, a to su naknade za korišćenje i upotrebu voda, zatim ribarskih područja i poljoprivrednog zemljišta. Prema postojećim zakonima, deo ostvarenih prihoda iz ovih oblasti je fakat pripadao Vojvodini, ali veći deo je pripadao i ulazio u budžet Republike Srbije. Sada se u potpunosti to usmerava u AP Vojvodinu.
Mislim da su samo ovih nekoliko činjenica dovoljni da se može utvrditi da se ovim zakonima u oblasti poljoprivrede prenose određene nadležnosti koje nisu u skladu ni sa Ustavom, ni u skladu sa postojećim zakonima, i na kraju, sa jednom pravnom i civilizovanom praksom svugde u svetu.
Želim nešto da kažem oko visokog obrazovanja. Žao mi je što nema ministra Obradovića, kao nadležnog ministra, da ga pitam kakve će njegove nadležnosti ubuduće biti u oblasti visokog obrazovanja u AP Vojvodini, kada se AP Vojvodini preko njenih organa daje ovlašćenje da izdaje dozvole za rad u visokoškolskim ustanovama na teritoriji Vojvodine, zatim da vrši samostalno osnivanje visokoškolskih ustanova, svakako da donosi odluku i o ukidanju visokoškolskih ustanova čiji je osnivač.
I ono što takođe nije do sada nikako bila praksa i što mislim da takođe nema smisla, da donosi odluku o broju studenata za upis u prvu godinu studija iz studijskih programa koji se finansiraju iz budžeta?
Istine radi, stoji da ustanove treba da pribave mišljenje visokoškolske ustanove, ne znam samo koje, i Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje, najkasnije dva meseca pre raspisivanja konkursa.
Sve u svemu, najveći deo nadležnosti u oblasti visokog obrazovanja u potpunosti se prenosi na organe AP i Ministarstvo prosvete u suštini, po meni, nema gotovo nikakvih nadležnosti, jer bukvalno od osnivanja do kompletno nadziranja svih visokoškolskih ustanova, pa čak upisne politike, prenosi se na pokrajinske organe.
Dalje, ono što je najdrastičnije kršenje Ustava, to je u oblasti nauke i tehnološkog razvoja. Našim Ustavom, članom 97, isključiva ustavna nadležnost je precizirana u tački 12, u oblasti nauke i tehnološkog razvoja, ona pripada Republici Srbiji.
Međutim, ovde u Predlogu zakona u članu 64. utvrđene su određene nadležnosti AP upravo u oblasti nauke i tehnološkog razvoja. U tački 1) stoji da organi AP donose strategiju tehnološkog razvoja za AP Vojvodinu. U svakoj normalnoj državi, strategija tehnološkog razvoja se donosi na nivou države i ona je jedinstvena i za sve pokrajine i za sve lokalne samouprave koje imaju interesa za razvoj određenih, da kažem, tehnoloških inovacija ili nekih drugih poslova u oblasti ovog sektora. Ovde se daju, iako je to potpuno neustavno, ovlašćenja organima AP.
Ono što je posebno takođe neosnovano i nedopustivo, a što je u krajnjem već ostvarena stvarnost u AP, to je da se u tački 9) člana 64. ovog predloga zakona određuje da Vojvođanska akademija nauka i umetnosti faktički postoji kao takva institucija i da se u budžetu AP Vojvodine obezbeđuju finansijska sredstva za njen rad.
Istine radi, zbog javnosti, još nekoliko minuta ću posvetiti upravo ovoj VANU, malo pažnje i izneti šta ta akademija danas predstavlja, šta je čini, šta je njen program rada i kakvu delatnost i uticaj je ona u proteklom periodu ostvarila. Uz sva uvažavanja i uz prethodno izvinjenje pojedinim članovima te akademije, koje lično poznajem i o kojima imam dobro mišljenje kao univerzitetskim nastavnicima, ali prosto zbog činjenice da je to akademija koja je osnovana, pre svega, kao politička institucija i kao želja i opredeljenje određene političke garniture, a s druge strane imamo SANU kao nacionalnu naučnoistraživačku instituciju, prosto moram javnosti radi neke stvari da kažem.
Pre svega, želim da kažem da je ta akademija osnovana 23. oktobra 2003. godine, da je Skupština svojim aktom osnovala, a u to vreme je predsednik Pokrajinske skupštine bio gospodin Nenad Čanak. Od osnivanja te akademije, SANU više puta se oglašavala i osporavala i iznosila činjenice da je nepotrebno postojanje i osnivanje takve institucije. Međutim, nadležne institucije u Republici Srbiji su se oglušavale u pogledu stava SANU i samo ću podsetiti da je još negde u novembru prošle godine predsednik SANU, gospodin Nikola Hajdin, izjavio da je formiranje još jedne akademije na tlu Republike Srbije potpuno nepotrebno i da svugde u svetu akademija nauka i umetnosti se osniva kao nacionalna ustanova i uobičajeno je da svaka država ima jednu nacionalnu državnu ili kraljevsku akademiju, a da se akademije prevashodno osnivaju kao naučne ustanove i da je mogu osnovati samo državni organi koji raspolažu nadležnošću u oblasti nauke. Već sam rekao da nadležnost u oblasti nauke upravo ima Republika.
Trenutno VANU ima 17 članova, od toga tri redovna, 14 dopisnih i jednog počasnog, u stvari 18 članova.
Ima dva odeljenja, Odeljenja društvenih nauka i umetnosti, koja imaju šest članova, i to sekretara i pet članova, i Odeljenje prirodnih i tehničkih nauka, koje ima 11 članova, i to sekretara i 10 članova.
Program rada Vojvođanske akademije nauka i umetnosti je to, kaže – Vojvođanska akademija nauka i umetnosti, kao regionalna akademija sa ambicijama da se ostvari kao srednjeevropska, a orijentiše se prema sistemu vrednosti prostora i okruženja u kome deluje, polazeći od sledećih osnovnih principa: Vojvodina ima specifičnosti koje traži da se naučno opišu i objasne i umetnički izraze, ali je ona istovremeno prostor koji korespondira sa drugim heterogenim evropskim i svetskim regijama; pa rezultat Vojvođanske akademije nauka i umetnosti pruža mostove za povezivanje Vojvodine i Srbije sa svetom, nasušno potrebnim, nakon zbivanja u poslednjoj deceniji na ovom i širem području.
Nauka i umetnost ne smeju da budu sluškinje politike, već treba da izučavaju prirodne i društvene, privredne, stručne, kulturne, naučne probleme u sredini u kojoj deluju i da pomognu politici i političarima da bolje uočavaju i rešavaju probleme društvene zajednice.
Vojvođanska akademija nauka i umetnosti će u prvom četvorogodišnjem periodu koordinirati sa proširenim naučnim timovima i realizovati strateški projekat od značaja za Vojvodinu pod zajedničkim naslovom „Prirodni i duhovni resursi Vojvodine“. Taj strateški projekat grana se u nekoliko potprojekata, koje koordiniraju odeljenja društvenih nauka i umetnosti, odeljenja prirodnih i tehničkih nauka. To su izvodi iz programa Vojvođanske akademije. U 2008. godini iz godišnjaka Vojvođanska akademija je imala prvenstveni zadatak u potpunom afirmisanju akademije kao regionalne akademije nauka i umetnosti vezane za prostore Vojvodine, a to je značilo ulazak VANU u statut Vojvodine i u budžet Vojvodine.
Dalje, razrada dugoročnih podataka vezanih za prirodne i ljudske resurse Vojvodine, jedan od takvih projekata je Enciklopedija Vojvodine.
Realizacija potpisanih ugovora o međunarodnoj saradnji sa Austrijom, Slovačkom, Mađarskom, kao i sklapanjem novih ugovora sa akademijama u okruženju, te omogućavanje učestvovanja u međunarodnim projektima.
Dalje, dobra intenzivna i proširena saradnja sa pokrajinskim institucijama, pre svega Sekretarijatom za nauku i kulturu, te proširenje saradnje sa Novosadskim univerzitetom i njegovim fakultetima, kao i proširenje sadašnje individualne saradnje sa Maticom srpskom i odeljenjem SANU u Novom Sadu na institucionalnu saradnju.
Za sada ili u ovom proteklom periodu postojala je samo individualna saradnja članova akademije sa Maticom srpskom ili pojedinim ljudima i iz odeljenja SANU.
Posebno je interesantna ostvarena međunarodna saradnja akademije. U 2008. godini Akademija nauka i umetnosti nastavila je da proširuje svoju saradnju sa akademijama, inostranim naučnim institutima i u protekloj godini realizovana je saradnja sa sledećim institucijama: Austrijska akademija nauka, Slovačka akademija nauka, Dukljanska akademija nauka i umetnosti, Naučnoistraživački institut za vodoprivredu iz Bratislave, Mađarska akademija nauka, javno telo Mađarska sekcija evropskog udruženja društava za podsticanje korišćenja biomase, Katedra za međunarodno javno pravo Instituta za državne i pravne nauke Pravnog fakulteta i Univerziteta u Miškolcu, regionalno odeljenje Mađarske akademije nauka u Segedinu itd.
Gospodo, iz ovoga samo kratko što sam izneo može se videti šta je osnov delovanja ove akademije, koliko ona unapređuje naučnoistraživački ili je unapređivala i kroz program rada koliko će unaprediti naučnoistraživački rad u Vojvodini, koliko će poboljšati obrazovni rad.
Mislim da postoje svi preduslovi da se učini sve od strane republičkih vlasti da se ta akademija ugasi, da se ljudi koji su birani tamo, koji zaslužuju i imaju sve ono što je potrebno prevedu ili, da kažem, budu izabrani u SANU i da tamo ostvare svoje delovanje.
Mislim da će nam se svet smejati da u jednoj ovako maloj državi imamo dve akademije nauka, a sredstva za nauku su na nivou manjem nego što izdvaja i Albanija, kao jedna od najnerazvijenijih zemalja na području Balkana. Evo, toliko.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ministar Žarko Obradović ima reč.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovane kolege poslanici, želeo bih da vam ukažem samo nekoliko reči vezano za pitanje osnivanja visokoškolskih ustanova.
To pravo AP da osniva samostalne visokoškolske ustanove je utvrđeno Zakonom iz 2002. godine. Želeo bih da vas podsetim da ceo postupak vezano za osnivanje visokoškolskih ustanova je vrlo jasno, precizno utvrđen i da ima nekoliko koraka.
Narodna skupština Republike Srbije je izabrala Nacionalni savet za visoko obrazovanje. Nacionalni savet za visoko obrazovanje je formirao Komisiju za akreditaciju provere kvaliteta, kao svoju radnu grupu. Nacionalni savet za visoko obrazovanje, koji je izabrala ova Narodna skupština, utvrđuje standarde vezane za osnivanje visokoškolskih ustanova.
Komisija za akreditaciju sprovodi ceo postupak koji se sastoji iz dva koraka.
U prvom koraku se daje mišljenje o osnivanju visokoškolskih ustanova, mišljenje podrazumeva ispunjavanje određenih uslova. Ceo postupak akreditacije koji sledi podrazumeva utvrđivanje, odnosno ispunjavanje od strane visokoškolskih ustanova određenih pravila, vezanih za prostor, za nastavno osoblje i za naučne kompetencije izabranih nastavnika.
Samo dobijanje dozvole za rad stvarno, posle ispunjenosti svih uslova, nema značaj koji mu se pridaje ili može imati u javnosti.
Uostalom, ceo postupak izdavanje dozvole za rad je tek jedna od karika u lancu rada visokoškolskih ustanova i ne treba prenebregnuti činjenicu da sve visokoškolske ustanove, bez obzira na deo teritorije Republike Srbije u kom se nalazi, da li je reč o AP Vojvodini ili negde drugde, jesu i biće predmet provere kvaliteta.
To je nešto što nas tek čeka, a na šta se zaboravlja, jer programi se dobijaju, uverenje o akreditaciji traje nekoliko godina, i posle nekoliko godina će se proveravati da li svi oni uslovi koji su ispunjeni još uvek vrede. To će važiti za sve. Neće ni visokoškolske ustanove na teritoriji AP biti izuzete od tog celog postupka, odnosno na taj način se vidi da će uslovi biti isti za sve. Ko ispuni uslove, dobiće dozvolu, ko ne ispuni uslove, naravno da neće.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Nenad Čanak ima reč.