PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 03.03.2010.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

03.03.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 19:00

OBRAĆANJA

Aleksandar Pejčić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala. Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, ministre, predstavnici Vlade, pred nama su dva zakona iz oblasti prosvete. Pošto smo usvojili jedan ''krovni'' zakon, Zakon o osnovnom sistemu obrazovanja, vreme je bilo da razradimo tu materiju.
Međutim, moram na početku izraziti žaljenje zbog toga što su ova dva zakona sublimirana u jednu tačku i zato što se o njima ne raspravlja posebno. Mislim da i vi delite moje mišljenje, kao i vaše kolege, da je o ovim zakonima trebalo pričati ponaosob.
Dobra je praksa, gospodine ministre, što ste posetili Poslanički klub Demokratske stranke Srbije. Vi ste jedan od nekolicine ministara koji posećuju redovno poslaničke klubove, gde prezentuju svoje zakone, gde u bliskom kontaktu s poslanicima primaju određene sugestije, određene inpute, i nadam se da ste pregledali naše amandmane, koji su suvisli i kvalitetni, i da ćete određene amandmane ugraditi u ove zakone.
Kada pričamo o prosveti, onda moramo da znamo da je to jedan od osnovnih stubova jedne zemlje i zato je bitno kakve ćemo zakone danas doneti, zbog budućih generacija. Mnogo je bilo eksperimentisano u prošlosti s našim generacijama, što se i odrazilo na te generacije, kao i na celokupno naše društvo. Poslanička grupa Demokratske stranke Srbije je ozbiljno i studiozno pristupila ovim zakonima, uradila je određeni broj amandmana, koji su, kao što rekoh, suvisli i osnovani. Neki su tehničke prirode, neki su suštinske prirode. Naša intencija je bila da popravimo tekst zakona.
Kada je reč o zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, možda ću ponoviti ono što su rekle moje kolege, da je ovaj zakon rađen skoro devet godina, verovatno, studiozno, i da se dugo čekalo na njega. Ovaj zakon je trebalo možda mnogo ranije da se donese, jer nije pet do dvanaest, već je dvanaest i petnaest za nas, za našu naciju, kad je reč o njegovom donošenju.
Ako pogledamo statističke podatke, da je naša zemlja treća od pozadi po broju obuhvatanja dece predškolskim ustanovama, onda je trebalo ovaj zakon mnogo ranije da donesemo. Ne imputiramo da ste vi krivi za ovaj zakon, ali će sigurno nacija pretrpeti određene konsekvence.
Mi smo analizirali ovaj zakon i na osnovu toga imamo određene sugestije. Pre svega, gospodine ministre, imamo sugestije kada je reč o jeziku.
Ovde je bilo polemika o tim dvojezičnim odeljenjima. Naime, mišljenja smo da ste vi, kao inokosni organ, taj koji treba da propiše dvojezično ostvarivanje vaspitnog rada, da odredi način korišćenja jezika nacionalnih manjina i da to treba uskladiti s ovim zakonom.
Takođe ste rekli, gospodine ministre, da su Republika, autonomne pokrajine, lokalne samouprave, dužni i jedini koji mogu osnovati predškolske ustanove.
Ono sa čime se ne slažemo u ovom članu, to je mogućnost formiranja ustanova za od pet do sto vaspitnih grupa. Mislimo da je to veliki galimatijas i da je najbolje formirati odeljenja do 50 grupa, zbog kvalitetnijeg rada, kvalitetnijeg praćenja vaspitača i profesora pri radu.
Naime, određene lokalne samouprave su se žalile da ne mogu na taj način reagovati, pa smo proverili tu mogućnost. Oni su se žalili da Ministarstvo prosvete ne šalje dovoljno transfere i da ne mogu organizovati ta odeljenja.
Međutim, iz samog Ministarstva smo dobili dokument da vi na vreme transferišete sredstva prema lokalnim samoupravama, a druga je stvar što oni ta sredstva koriste u druge svrhe. Time bi trebalo da se pozabave druge institucije, mislimo na budžetsku inspekciju, koja treba da preispita ove stvari.
Kada je reč o osetljivim grupama, vi ste u jednom članu naveli, u nomenklaturi, koje osetljive grupe imaju prednost pri upisu. Mislimo da je taj amandman u koliziji sa Zakonom o diskriminaciji, pošto te socijalne grupe još nisu definisane. Mi smo uložili jedan amandman koji samo govori o osetljivim grupama. Mislim da to tako treba da ostane.
Kada je reč o stručnoj službi, o vaspitačima i o drugim ljudima koji se bave vaspitno-obrazovnim radom, videli smo jedan propust, verovatno, tehničke prirode. U poglavlju 5. stoji da treba pedagoški asistent, a u članu 35. ga nema. Verovatno je greška tehničke prirode i verovatno ćete to uvrstiti u član 35. koji govori o tim vaspitačima.
Mi smo amandmanom zatražili da taj pedagoški asistent ima najmanji treći stepen obrazovanja, kako bi mogao da se bavi tim poslom. Toga u ovom zakonu nema, pretpostavljam da je opet tehničke prirode i da ćete vi to, takođe, implementirati u ovaj zakon.
Drugo, pošto je reforma srednjeg obrazovanja, pretpostavljamo da ima prostora i za druge obrazovne profile, pa smo tako mislili da bi bilo dobro da u ovoj nomenklaturi vaspitača stoji i – pedijatrijska sestra tehničar, koja bi mogla, sa svojom kompetencijom, da se u toj nomenklaturi nađe.
Ono što je bitno, gospodine ministre, mi smo tražili jednim amandmanom da školovanje za pripremni predškolski program mora biti besplatno, kao što je i osnovno školovanje, samo da se naznači u tekstu zakona da će tako i biti.
Kada je reč o zakonu o učeničkom i studentskom standardu, DSS je ozbiljno pristupila ovom zakonu, analizirala ga je, jer mislimo da je ovaj zakon i te kako bitan za buduću inteligenciju, za one ljude koji će u nekom narednom periodu voditi ovu zemlju, a mi smo ti koji treba da im stvore uslove i pretpostavke da se kvalitetno školuju. Mi smo uložili određeni broj amandmana, naročito oko uslova prijema u učeničke i studentske domove, kao i njihove obaveze i prava, posebno u vezi s upotrebom i konzumiranjem narkotika, jer mislimo da su takvi studenti i učenici latentna opasnost za sve one koji žive u studentskim domovima.
Iskoristio bih priliku, gospodine ministre, da vas upoznam s jednim problemom koji se desio u lokalnoj samoupravi Leskovac. Znate ko je tamo predsednik Skupštine opštine, ne bih sada da pričam o imenima. Naime, SO Leskovac je na prethodnoj sednici imenovala članove školskog odbora i saveta roditelja. Normalno, to je u školi urađeno na kvalitetan način, onako kako nalaže Zakon o osnovama sistema obrazovanja. Tajnim glasanjem su izabrana tri roditelja, dostavljen je zapisnik školskoj upravi.
Vi znate da je tripartitni školski odbor. Lokalna samouprava je izglasala te ljude, da bi na sledećoj sednici, bez ikakvih argumenata, razrešila iste te članove i sada Ekonomska škola "Đuka Dinić" u Leskovcu ima samo šest članova školskog odbora, što je veliki paradoks i sramota za samu lokalnu samoupravu, jer je na brutalan način prekršila Zakon o osnovama sistema obrazovanja.
Dakle, očekujemo od vas da reagujete, gospodine ministre. Mi smo podneli i krivičnu prijavu prema načelnici društvenih delatnosti zbog falsifikovanja ovog dokumenta. Takođe ćemo se obratiti i Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu da poništi ovu odluku Skupštine, a nadam se da ćete vi iskoristiti svoj autoritet i pomoći ovoj školi da popuni taj školski odbor. Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospodine Pejčiću.
Reč ima gospođa Olena Papuga.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Olena Papuga

Za evropsku Srbiju
Poštovani predsedavajući, ministre Obradoviću, predstavnici Vlade, kolege poslanici, danom stupanja na snagu zakona, delatnost predškolskog vaspitanja i obrazovanja će postati deo sistema obrazovanja i po prvi put će se zakonom urediti osnovi sistema obrazovanja, na koje se jako dugo čekalo. Dobro znamo da je tekst Nacrta zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju razmatran duže vreme i u Ministarstvu i na javnim raspravama, čiji su nosioci bili resorno ministarstvo, kao i vaspitači koji rade u toj oblasti.
Oni su upozoravali na to da donošenje takvog zakona treba da bude prioritet, jer predškolske ustanove funkcionišu bez svog zakona.
Ovaj zakone je u članovima 5, 9. i 17, ima osam tih članova, odredio oblast predškolskog obrazovanja koja se odnosi na izučavanje maternjeg jezika nacionalnih manjina.
Članom 5. se konstatuje postojeće stanje, odnosno omogućava vaspitno-obrazovni rad predškolske dece na maternjem jeziku u sredinama u kojima u većem broju žive pripadnici nacionalne manjine, što i dalje treba ostvarivati i unapređivati. Dvojezičnu pedagošku praksu, odnosno vaspitno-obrazovni rad u dvojezičnim vaspitnim grupama iz članova 5. i 32. je, takođe, moguće ostvariti i u sredinama gde žive pripadnici nacionalnih manjina, što treba pozdraviti.
Međutim, zbog migracionih kretanja i manjeg broja nacionalnih manjina u većim gradskim sredinama, gde ne postoji mogućnost formiranja vaspitnih grupa u kojima bi se vaspitno-obrazovni rad odvijao na maternjem jeziku, pozdravljam mogućnost ostvarivanja aktivnosti koje se odnose na izborne programe, a ta je mogućnost data u članovima 17. i 26.
Što se tiče drugog zakona, praksa je pokazala da je učenički i studentski standard specifičan kao sistem da ne može da funkcioniše u zakonu koji se odnosi na sistem srednjeg obrazovanja. To je iziskivalo samostalni zakon. Zato pozdravljam što donosimo, tj. danas raspravljamo o tom drugom zakonu.
Hoću još jedanput da naglasim da će poslanici LSV-a glasati za predloge ovih zakona, ali molim resorno ministarstvo da usaglasi član 12. zakona o učeničkom standardu, pošto nije u skladu sa Zakonom o nacionalnim savetima. Znamo da je Zakon o nacionalnim savetima donesen 31. avgusta, tako da to nije vaš propust, u suštini, još uvek ima vremena za tako nešto. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, gospođo Papuga.
Sada ću da pročitam redosled govornika, zbog toga što je stalnim pretumbacijama ovaj redosled… Da, zbunio sam se. To otprilike izgleda ovako i to nije dobro, jer se ta disciplina u redosledu poremeti.
Sledeći ima reč gospodin Goran Mihajlović, pa gospodin Milan Vučković, onda gospoda Dušan Marić, Srđan Milivojević i Milan Avramović, zatim, gospođica Jadranka Jovišić, gospodin Slađan Mijaljević i, na kraju, gospođica Tijana Nikolić. Time bi lista bila iscrpena. Hvala na razumevanju.
Reč dajem gospodinu Goranu Mihajloviću, kao što sam rekao. Hvala.

Goran Mihajlović

Srpska radikalna stranka
Lepo, gospodine Novakoviću.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, danas u okviru ove sednice raspravljamo o dva predloga zakona vezana za obrazovanje i vaspitanje, a to su Predlog zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i Predlog zakona o učeničkom i studentskom standardu.
Oba ova predloga zakona su vrlo delikatna i specifična, iz prostog razloga što obuhvataju dve veoma osetljive kategorije. Prva kategorija su deca predškolskog uzrasta. To su deca, kao što je poznato, koja su najmlađi subjekti našeg obrazovno-vaspitnog sistema i samim tim su ciljevi obrazovanja i vaspitanja mnogo drugačiji u odnosu na populaciju starijeg uzrasta. Znamo, isto tako, ta je praksa pokazala, da što se pre ta deca uključe u predškolsko vaspitanje, lakše se socijalizuju i kasnije snalaze u društvu i životu uopšte.
Druga kategorija su učenici i studenti, koji, po pravilu, uvek traže znatno više od onoga što im se zvanično nudi, bilo da su u pitanju smeštaj, prava ili određena materijalna ili druga davanja, pa samim tim svaka vlada i svaka vlast znaju da s ovom kategorijom treba biti maksimalno obazriv.
SRS, kao i uvek, ovoj problematici daje veliki značaj. U prilog tome ide činjenica da smo mi na ova dva predloga zakona podneli, ako sam dobro izbrojao, nekih 63 amandmana, 13 na ovaj predlog o predškolskom obrazovanju i 50 amandmana na Predlog zakona o učeničkom i studentskom standardu. Te amandmane ćemo braniti i obrazlagati kada bude bila rasprava u pojedinostima.
Pošto je ovo rasprava u načelu, iznećemo neka naša generalna zapažanja i sugestije. S obzirom na to da su moje uvažene koleginice Nataša Jovanović i Radica Jocić vrlo detaljno i podrobno obrazložile zakon o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, ovom prilikom ću se nadovezati na to njihovo izlaganje i fokusiraću se malo više na ovaj drugi zakon – o učeničkom i studentskom standardu, kako bi građani Srbije stekli zaokruženu celinu o stavovima naše poslaničke grupe.
Kada govorimo o zakonu o učeničkom i studentskom standardu, treba da znamo da je taj zakon u tesnoj vezi sa druga dva zakona koja smo u ovoj skupštini već usvojili, a to su Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji je usvojen prošle, 2009. godine, i Zakon o visokom obrazovanju, koji je usvojen 2005. godine. Međutim, oba ova zakona su bila opšteg karaktera, jer su tretirali svaki svoju problematiku, dok je zakon o studentskom i učeničkom standardu specifičan, jer je specifična i problematika koju on tretira.
Inače, prvi zakon kod nas o učeničkom i studentskom standardu donet je 1992. godine, pa je nešto neznatno modifikovan 1993, 1994. i 2005. godine, ali pošto je to bio zakon ondašnje države SRJ, predlagač je našao za shodno da predloži nov zakon, kako bi on bio usklađen sa pravnim sistemom i novim ustavom Republike Srbije.
Postoje dve stvari koje mi se čine vrlo pozitivnim kod ovog zakona. To je što se ovog puta nigde u obrazloženju ne pominju niti EU, niti neke druge međunarodne organizacije. Čini mi se da je Vlada po prvi put pomalo mislila i svojom glavom, što bi trebalo da bude praksa i u budućim prilikama, jer se zakoni ne donose za strane naručioce, nego za građane Srbije i za njihove interese. Druga dobra stvar je što nema dodatnih novčanih sredstava za realizaciju ovog zakona, ni neke nove agencije za njegovo sprovođenje, što je, kao što znamo, bila gotovo svakodnevna praksa kod prethodnih zakona.
Sada ću dati jednu kratku analizu, odnosno glavne sugestije naše poslaničke grupe na ovaj predlog zakona, ali ne na pojedinosti, nego na generalne stvari, pošto je ovo načelna rasprava.
U prvoj glavi, gde su date osnovne odredbe, navedeni su predmet, cilj zakona, subjekti na koje se odnosi itd. U jednom delu ove glave kaže se da, pored državljana Republike Srbije, pravo na usluge učeničkog i studentskog standarda imaju i oni učenici i studenti koji imaju državljanstvo neke od država u regionu, takođe, i državljani neke strane države.
Nisam mogao tačno da shvatim na koje se to države u regionu misli. Nelogično bi bilo da ti učenici i studenti imaju ista prava kao naši državljani. Zbog toga predlažem da se tu nekim podzakonskim aktom, koji će kasnije biti donet, ovo malo bliže obrazloži, jer je sigurno da to nisu iste kategorije – student naš državljanin i student strani državljanin.
Drugo, ponoviću nešto što sam juče istakao na sednici Odbora za prosvetu, gospodin ministar i njegovi saradnici su bili prisutni, znaju o čemu se radi, ali zbog ostalih narodnih poslanika. Kada su u pitanju osetljive kategorije, u zakonu je navedeno da su to deca palih boraca, pa onda raseljena lica, romska populacija itd. Pitao bih – šta je sa decom učesnika ratova od 1990. do 1999. godine? Jer, ti ljudi, vidite, svakog dana protestuju, traže da se ispune njihova prava, zaslužena prava, ali Vlada nikako da im izađe u susret, pa eto prilike da se u ovom predlogu zakona, nekim podzakonskim aktom, daju neke beneficije za ovu decu, koja bi imala prednost pri dobijanju doma, odnosno ostalih usluga vezanih za studentski i učenički standard.
Dalje, u glavi 3. je izvršena kategorizacija ustanova učeničkog standarda na četiri grupe, i to na dom učenika, učenički centar, učeničko odmaralište i učenički kulturni centar, dok su ustanove studentskog standarda kategorizovane u tri grupe: studentski centar, studentsko odmaralište i studentski kulturni centar. To je samo po sebi u redu da član 32. ne predviđa mogućnost da usluge u studentskom i učeničkom standardu može pružati i druga organizacija, odnosno drugo pravno ili fizičko lice, na osnovu ugovora zaključenog s Ministarstvom i u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.
Zar vam se ne čini da ovaj član daje mogućnost za velike manipulacije, jer ako tome dodamo i član 23, koji predviđa i neku drugu delatnost u ovim ustanovama, odnosno usluge koje se mogu pružati trećim licima, ko garantuje da se jednog dana te ustanove neće pretvoriti u neke ustanove hotelskog tipa ili tome slično? Nažalost, mi u ovoj zemlji imamo mnogo takvih primera gde su fabrike koje su privatizovane izgubile svoju namenu, čak su i vojni objekti, pojedine kasarne, rasprodati, pa su postali magacini i slično. Znači, ovo je latentna opasnost da ustanove učeničkog i studentskog standarda vremenom odu dalje od svoje prvobitne namene.
Dalje, u glavi 4. govori se o ustanovama studentskog i učeničkog standarda. Da ne bih sad sve ponavljao, reći ću šta je naša glavna primedba. To je broj članova upravnog odbora u pojedinim ustanovama. Konkretno, smatramo da je premalo ljudi u upravnom odboru iz reda zaposlenih.
Evo nekoliko primera. Predviđeno je da ustanove učeničkog standarda imaju sedam članova upravnog odbora – tri iz reda osnivača, dva iz reda roditelja i samo dva iz reda zaposlenih. Isto i ustanove studentskog standarda, ako je do 1500 mesta smeštajni kapacitet – devet članova upravnog odbora, a samo dva iz reda zaposlenih, odnosno za ustanove preko 1500 mesta – 13 članova odbora, od toga samo tri iz reda zaposlenih i, na kraju, u studentskom kulturnom centru – devet članova odbora, opet samo dva iz reda zaposlenih.
Smatramo da je to premalo i da se ovim vrlo lako može izvršiti dalja politizacija ovih ustanova, što ne bi trebalo da bude cilj nikome od nas.
Preskočiću 5. glavu. U 6. glavi se govori o Republičkom fondu za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka. Dati su uslovi za dobijanje stipendija za posebno nadarene i talentovane učenike i studente. Izvori finansiranja u ove svrhe jesu budžet Republike Srbije, pa onda donacije i pokloni, kao i drugi izvori. Iz iskustva znamo da su ove donacije i drugi izvori vrlo nesigurni i nestabilni izvori prihoda, pa ostaje kao primarni budžet Republike Srbije.
Postavio bih pitanje – da li je ovih 8,4 milijardi dinara, koliko je predviđeno budžetom za 2010. godinu za učenički i studentski standard, dovoljno za finansiranje ovog fonda? Jer, citiraću nešto što je gospodin ministar rekao na sednici Odbora za prosvetu 11. decembra 2009. godine. On je tada izjavio da 97% sredstava iz budžeta prosvete odlazi na zarade za zaposlene. Da li se onda od onih 3% preostalih za celokupnu prosvetu može finansirati jedna ovakva institucija kakav je ovaj fond za talentovane učenike?
Naredne tri glave – 7, 8. i 9, bave se finansiranjem subjekata učeničkog i studentskog standarda. Smatramo da je ovo mnogo manje osetljiva problematika nego finansiranje ustanova predškolskog obrazovanja i vaspitanja, jer, kao što znamo, tamo postoji velika varijacija od jedne do druge lokalne samouprave. Predlažemo da se to na neki način ujednači, da bi ljudi u predškolskom ustanovama koje obavljaju isti posao bilo gde, na severu ili na jugu Srbije, imali istu nadoknadu za svoj rad.
Na kraju, želeo bih još jednom da istaknem da će naša poslanička grupa, u okviru rasprave u pojedinostima, kada ova 63 amandmana dođu na red, detaljno građanima Srbije obrazložiti naše stavove o ovim pitanjima koja su vrlo važna i zadiru u samu suštinu zakona o obrazovanju i vaspitanju. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala lepo. Iskorišćeno je 13 minuta i 25 sekundi od vremena Poslaničke grupe.
Reč ima gospodin Milan Vučković.

Milan Vučković

Za evropsku Srbiju
Uvažene kolege narodni poslanici, drago mi je da posle svih tih promena redosleda imam priliku da vam u nekoliko minuta izložim zašto mislim da treba glasati za zakone koji su na dnevnom redu. Svoju pažnju, odnosno vašu pažnju i svoje vreme ću usmeriti, pre svega, na Predlog zakona o učeničkom i studentskom standardu, o tome kakvi su studentski domovi, kako izgledaju prostorije u kojima studenti borave i spavaju, kakva je hrana u studentskim centrima, kakva je ponuda u studentskom kulturnom centru.
Ne govorimo o našim učenicima i studentima samo to koliko su nam oni važni, mi kao društvo i kao Parlament koji donosi neke zakone. Takođe im kažemo koliko je obrazovanje važno za njih i njihovu budućnost, za njihovu perspektivu, koliko se znanje i obrazovanje isplati u Srbiji.
Zbog toga, iako se ovaj zakon direktno ne odnosi na samu nastavu, niti na ono što je metodologija učenja, on je od suštinske važnosti. Ovaj zakon, odnosno njegova primena, a nadam se da ćemo ga izglasati sa što većom većinom, dovešće do toga da institucije i ustanove studentskog standarda bolje funkcionišu. U praksi će to značiti da će svako ko prvi put, otac ili majka, šalje svoje dete u veći grad, ili veliki grad, imati makar 1% manje brige oko toga ko će ga tamo sačekati, da li će imati dobru hranu, da li će mu biti toplo, da li će morati da se brinu oko elementarnih stvari ili ne, pošto ovaj zakon tretira i druge ustanove, kao što su studentski kulturni centar, odmor i rekreaciju, odnosno oporavak studenata i učenika, čime je još značajniji.
Očekujem da se, osim kvaliteta, poveća i kvantitet ustanova, kroz nekoliko rešenja. Mislim da je to omogućeno. Ovaj zakon, odnosno Predlog zakona ne polazi od toga da smo Švedska i da možemo da ostvarimo sve. On uvažava realnost, ali predlaže neke konkretne stvari koje će u budućnosti dovesti do toga da studentske i učeničke ustanove bolje funkcionišu. Pre svega, reč je o nekoliko vrlo efektivnih rešenja. Jedno od njih jeste decentralizacija kod osnivanja. Čuli smo od strane opozicije nekoliko puta danas da je to pogrešno.
Član 24. kaže – ustanovu može da osnuje Republika Srbija autonomna pokrajina, jedinice lokalne samouprave i drugo domaće ili strano pravno ili fizičko lice.
Mislim da je jako važno, s obzirom na to da je to do sada mogla da radi samo Republika Srbija, što je osnivanje ovih ustanova decentralizovano. Naročito je značajno to što lokalne samouprave sada mogu da osnivaju ustanove studentskog i učeničkog standarda, zbog toga što ljudi u lokalnim samoupravama raspolažu i potrebnim znanjima, vrlo često i prostorom da tako nešto urade, a kapaciteti su apsolutno ispod potreba građana Srbije i našeg obrazovnog sistema.
Ako se ograničimo samo na studentske centre, a ja ću se ograničiti samo na moj grad, Kragujevac, u studentskim centrima danas boravi 630 studenata u Kragujevcu. Ako znamo da je broj studenata koji studiraju na kragujevačkom univerzitetu, a koji nisu iz Kragujevca, preko deset hiljada, onda vidite da ti ljudi, takođe, negde moraju da spavaju, moraju i da se hrane, a to je najčešće po privatnim stanovima. Mislim da je to prilika i za lokalne samouprave da takvu šansu iskoriste i ovo je mogućnost i da se kapacitet poveća, da se omogući da u nekim kvalitetnim uslovima živi veliki broj tih studenata, koji, inače, moraju da se snalaze privatno i da plaćaju rentu privatnim vlasnicima stanova. Iako s ekonomske tačke gledišta to nije loše za grad Kragujevac, mislim da je mnogo kvalitetnije da žive u studentskim domovima i da se tu hrane.
Drago mi je što je ministar pomenuo da će u Nišu biti izgrađen jedan takav centar, ali nadam se da ni Kragujevac neće biti zaboravljen. Ako vam treba jedan par ruku, da nosim šta god treba, cigle, evo, tu sam, ili bilo kakva druga pomoć, a mislim da ćete takav odgovor dobiti od svih u Kragujevcu.
Pored ovoga, drago mi je što je velika pažnja posvećena tzv. osetljivim grupama. To je jedna civilizacijska tekovina, da se posebna pažnja obrati na one koji imaju posebne potrebe ili koji potiču iz marginalizovanih grupa. To je nešto što bih istakao i pohvalio u ovom predlogu zakona, između ostalog.
Mnogo toga je rečeno i o Republičkom fondu za razvoj naučnog i učeničkog podmlatka i drago mi je što je ministar u diskusiji razvejao neke dileme, pogrešne pretpostavke koje su iznosili neki poslanici, ali mi je žao ono što sam čuo da osnivanje ovog fonda ovim zakonom neće podrazumevati veća sredstva. Nadam se da će biti većih sredstava u budžetu, ako ne za ovu, onda za naredne godine, jer nam je to jako bitno. Drago mi je što postoji koordinacija s drugim ministarstvima, s obzirom na to da sam i sam primetio, čitajući razne strategije zakona i uređenja naše države, da postoje fondovi koji se vrlo često preklapaju. Znate, kao u matematici, kad se preklapaju skupovi u određenim tačkama. Mislim da treba to sve koordinisati, jer svi se oni, ni manje ni više, finansiraju iz jedne iste tačke, a to je od naših građana, odnosno budžeta Republike Srbije.
Ono što bih naglasio jeste i jedan demokratski princip koji je ugrađen u ovaj predlog zakona, a to je da oni kojih se tiče, pre svega, ova materija, budu učesnici, kroz upravne odbore, u odlučivanju u ustanovama. Kod učenika su to njihovi roditelji, a kod studenata, sami studenti. To je u redu i vidim da se taj princip i kod drugih predloga zakona koji su se donosili u prethodnom periodu ispred Ministarstva prosvete poštuje, i kada je reč o srednjim školama, i kada je reč o osnovnim i svim ostalim ustanovama koje su pod ingerencijom Ministarstva prosvete, i da će biti tako i dalje.
Kao neko ko je stranački aktivista i političar po profesiji, jer sam poslanik, naglasio bih da nam je neophodna depolitizacija studentskog organizovanja i rada studentskih ustanova i to je nešto što je uneto u ovaj zakon. Meni je to jako drago, jer ne smemo da dozvolimo da se na tu materiju u Srbiji reaguje na pogrešan način, pošto zakoni fizike i hemije važe svuda jednako, a zakoni politike i odnosa ne važe baš svuda jednako. Ono što je u Švedskoj kompatibilno, to u Srbiji izaziva pogrešnu reakciju, tako da je, iako su standardi u mnogim zapadnim zemljama drugačiji, kod nas dobro što je odvojena politika od studentskog organizovanja. To je za pohvalu i očekujem da to i drugi poslanici podrže.
Zadovoljan sam i čestitam Ministarstvu na tome što je u izradu ovog zakona i u javnu raspravu uključilo sve relevantne činioce, i studentske organizacije, i zdravstveno-potporna udruženja, studentske kulturne centre. Znam, jer sam razgovarao s njima, da su svi oni bili uključeni u javnu raspravu i da su svojim predlozima doprineli da ovaj zakon bude kvalitetan kao što jeste. S obzirom na to šta smo čuli danas od strane opozicije, siguran sam da su svi uočili da nemaju nekih posebnih zamerki na ovaj predlog zakona.
U ovom parlamentu smo doneli mnogo zakona u prethodnoj godini. U ovoj godini je krenulo sve kako treba i svi oni su jako važni za građane Srbije, jer menjaju realan život u Srbiji. Ovi zakoni zaslužuju naš poseban senzibilitet i posebnu pažnju, jer se tiču naše budućnosti i onih koji treba da nose budućnost Srbije u narednom periodu. Zbog toga ću još jednom naglasiti da je neophodno da glasamo za ovaj zakon i drago mi je što je diskusija pokazala da nemamo velikih prepreka da to mirne savesti učinimo. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama.
Osam minuta i 15 sekundi.
Reč ima narodni poslanik gospodin Dušan Marić.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Hvala.
Dame i gospodo, iskoristiću ovu priliku da se osvrnem na dva zakonska rešenja iz Predloga zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju. U članu 11. predviđa se da predškolske ustanove u Srbiji mogu da osnivaju i stranci.
Mi iz SRS-a smatramo da je to nedopustivo, iz sledećih razloga. Činjenica je da su deca u Srbiji već izložena teroru koji SAD i druge razvijene zemlje vrše kroz televizijski program, crtane filmove, video igrice i druge masovne medije. Taj teror je svakodnevan, poprima sve agresivnije oblike i ostavlja trajne posledice, posebno po psihičko zdravlje naše dece. Kao rezultat toga, imamo porast nasilja, ne samo u školama i drugim obrazovnim ustanovama, nego i u predškolskim ustanovama i u vrtićima. Skoro da ne prođe nijedan dan a da se negde u unutrašnjosti Srbije, do Beograda, ne dogode incidenti tipa da dođe do masovnih tuča učenika nižih razreda osnovne škole. U pitanju je ozbiljan problem, prava društvena elementarna nepogoda, kojoj se ne pridaje dovoljan značaj ni u porodici, ni u društvu u celini.
Smatram da ova skupština treba da usvaja zakonska rešenja koja će taj problem rešavati, koja će tu elementarnu nepogodu umanjivati, a ne rešenja kao što je ovo koje je predloženo, koje će, po mom mišljenju, tom negativnom trendu predstavljati vetar u leđa.
Drugo rešenje je rešenje iz člana 13. istog zakona, kojim se predviđa da deca zaposlenih roditelja imaju prednost prilikom prijema u predškolske ustanove, u odnosu na decu nezaposlenih roditelja.
Mi smatramo da je u pitanju nedopustiva, bukvalno, sramotna diskriminacija, zaostala iz nekih prethodnih vremena. Ona se pravdala i pravda se obrazloženjem da roditeljima koji su na stalnom radu nema ko da čuva decu dok se nalaze na svom radnom mestu. Ispada da roditelji koji nisu stalno zaposleni nemaju šta da rade, nemaju nikakvih obaveza, imaju višak vremena, pa nema potrebe da im deca za to vreme budu u vrtićima ili u predškolskim ustanovama.
Stvari stoje potpuno drugačije. Roditelji koji nemaju stalan posao prinuđeni su da se bore za egzistenciju svoje porodice, prinuđeni su da se bore za vaspitanje i obrazovanje svoje dece i prinuđeni su, samim tim, da rade sezonske i druge povremene poslove, u mnogo težim uslovima nego što ih rade roditelji koji imaju stalno zaposlenje, s radnim vremenom koji je u proseku nekoliko časova duže i s mesečnim primanjima koja su, uglavnom, znatno manja od primanja roditelja koji imaju stalni posao.
Druga stvar, roditelji koji imaju stalan posao, imaju, da tako kažem, jednu sigurnost, mogu ući u neke aranžmane koji se odnose na angažovanje ljudi koji će čuvati njihovu decu, dok roditelji koji nemaju posao nemaju nikakve izvore prihoda i ne mogu sebi dozvoliti taj luksuz. Imate jedan apsurd, ukoliko ostane ova odredba, da se može dogoditi, recimo, da narodni poslanik čija supruga radi, imaju zajedno primanja 150 hiljada dinara, ima prednost prilikom prijema dece u vrtić, u odnosu na, recimo, bračni par koji ima dvoje ili troje dece, a u vreme ove tranzicije i jedno i drugo su ostali bez posla. Mi smatramo da je to nedopustivo i iz tog razloga smo podneli amandman u kojem predlažemo da se ovo zakonsko rešenje briše.
Iskoristiću priliku da ministra prosvete obavestim, da mu ukažem na jedan problem, on se tiče Velike Plane. Naime, u Krnjevu kod Velike Plane već mesec dana traje vanredno stanje, koje je posledica odluke Vlade i pokušaja Ministarstva za zaštitu životne sredine da u vojnom objektu koji se nalazi na brdima iznad tog sela odloži opasni otpad.
Postoji najmanje deset zakonskih razloga zbog kojih taj objekat ne može biti iskorišćen za te svrhe. Da ne bih izlazio iz teme, navešću samo tri zakonska razloga koji se direktno tiču nadležnosti Ministarstva prosvete. Prvi razlog – po pravilniku o načinu postupanja s materijama koje se tretiraju kao opasne, zabranjuje se odlaganje i skladištenje tih materija na udaljenosti manjoj od pet kilometara od naselja.
Objekat u Krnjevu je nekoliko stotina metara udaljen od prvih seoskih kuća i nalazi se na kilometar i nekoliko stotina metara udaljenosti od seoske škole koju pohađa nekoliko stotina učenika. To je prvi razlog zbog kojeg smatram da treba da obratite pažnju na rešavanje ovog problema.
Po istom propisu, otpad mora biti udaljen najmanje tri kilometra od zaštićenog prirodnog dobra i spomenika kulture. Ovo skladište se nalazi na nekoliko stotina metara od zgrade najstarije seoske škole u Srbiji i, koliko sam upoznat, ministar Obradović je prilikom posete Krnjevu posetio i tu školu. Znam da ste bili u Krnjevu zbog izgradnje sportske hale, pa mislim da ste posetili i školu koja je stvarno najstarija seoska škola u Srbiji.
Treći razlog je što se skladište nalazi u neposrednoj blizini pitke vode, kojom se Krnjevo i seoska škola, u kojoj se nalazi nekoliko stotina učenika, snabdevaju vodom iz vodovoda, koji ima kapitalne objekte u neposrednoj blizini ovog vojnog objekta.
Apelujem na ministra prosvete i Ministarstvo da založe svoj autoritet i izvrše pritisak na Vladu da promeni ovu svoju odluku. Samo želim da obavestim i ministra i javnost da su građani Krnjeva pre mesec dana blokirali navedeni vojni objekat. Ne dozvoljavaju da se tamo izvrši odlaganje otpada i stoje čvrsto na stanovištu da će te straže, koje traju 24 časa, držati sve do trenutka dok Vlada ne promeni ovu svoju nerazumnu odluku. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Iskorišćeno je šest i po minuta.
Gospodin Milivojević nije tu. Gospođica Jadranka Jovišić ima reč.

Whoops, looks like something went wrong.