PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.03.2010.

7. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Među onima koji su izdvojili svoje mišljenje na Odboru je i gospođa Nataša Jovanović, koja želi reč. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Hvala vam. Gospođo predsedniče, gospodine ministre, u ovom izdvojenom mišljenju ću govoriti samo o jednom sporazumu koji ste potpisali u avgustu mesecu 2009. godine, ne umanjujući značaj ovog sa Kraljevinom Španijom, vezano za vozačke dozvole, o čemu je govorio gospodin Todorović. Ali, ovo je zaista od izuzetne važnosti, kada je u pitanju sporazum sa Švajcarskom o policijskoj saradnji u borbi protiv kriminala, zato što je to put koji će omogućiti da rešite jedan nezavršeni slučaj, a to je duvanska mafija, na čijem čelu je Stanko Subotić Cane.
On se, po nekim informacijama koje su preneli mnogi evropski mediji, u najvećem broju dana u godini, osim u Crnoj Gori, gde ima utočište od svog političkog mentora Mila Đukanovića, čiji je finansijer i za koga obavlja sve prljave poslove unazad petnaest godina, nalazi u Švajcarskoj. Čak postoje ozbiljne indicije da on ima švajcarsko državljanstvo, svakako ima i državljanstvo neke druge zemlje, ali njegov najveći kapital je koncentrisan u Švajcarskoj, pored onoga što ima u Crnoj Gori, a što po predlogu naše zemlje, pošto je on stavljen na Interpolovu crvenu poternicu u avgustu mesecu 2007. godine, crnogorska vlast nije htela da mu oduzme, odnosno da stavi zabranu na korišćenje te imovine u Crnoj Gori.
Međutim, ovde sada postoji ozbiljna opasnost da će švajcarske vlasti da ga štite, iako se on, po saznanjima koja su izneli neki potencijalni svedoci u postupku protiv njega, a naročito gospodin Ratko Knežević, poznati crnogorski biznismen i nekadašnji predstavnik te države, odnosno Republike Crne Gore, dok smo još bili u zajedničkoj državi, u Vašingtonu...
Dakle, Stanko Subotić je ozbiljan kriminalac i vi to vrlo dobro znate. On ne samo da je označen kao vođa duvanske mafije, koji je naneo ogromnu finansijsku štetu državi Srbiji u periodu od više od deset godina, već je i neko ko se sumnjiči da je naredbodavac pojedinih ubistava u Srbiji, najpre Radovana Stojčića Badže, nekadašnjeg zamenika ministra policije, a zatim i drugih ljudi u lancu, koji su označeni kao deo duvanske mafije.
Ovaj sporazum u članu 2. kaže da će naša država da sarađuje sa Švajcarcima u oblasti borbe protiv svih kriminalnih aktivnosti, a naročito, i onda su nabrojana (od slova a. do slova l.) ta krivična dela. Međutim, gospodine ministre, mi smo sada u velikom problemu zbog činjenice da se na poternici koja je izdata za Stankom Subotićem u avgustu 2007. godine koristi isključivo jedna reč „fraud“, što znači prevara. Prevara, on jeste zaista evropski poznat i na Balkanu je jedan od najvećih kriminalaca, svi u Srbiji znaju da je prevarant, ali to nije pravno dobro uobličeno krivično delo na toj poternici.
Ovde imamo pod tačkom a. organizovani kriminal; zatim, pod tačkom f. trgovinu narkoticima, što može da ga dovede i te kako u vezu sa braćom Šarić, o čemu će naknadna istraga pokazati da je tačno; zatim, pod slovom j. pranje novca i privredni kriminal, što je tačno; korupcija, što se odnosi na kupovinu pojedinih političara u zemlji, pre svega Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. Jer, kao što vam je poznato, gospodine ministre, BIA nas je obavestila pre 15 dana, na naše direktno pitanje, da su Nikolić i Vučić imali sastanke u hotelu „Ric“ u Parizu odmah pošto je za Stankom Subotićem Canetom raspisana Interpolova poternica zbog toga što je označen kao vođa duvanskog kartela, najvećeg na Balkanu, kao jedan od najopasnijih kriminalaca.
Dakle, po svedočenju, odnosno iskazima upravo malopre pomenutog gospodina Kneževića u više medija, kako u Srbiji tako i u drugim državama, oni su tog dana kada su se sastali, prvi pa drugi, pa ko zna koliko puta, BIA je rekla da ne zna prirodu i karakter tih susreta, ali svakako ih je bilo, dobili najmanje pet miliona evra za razbijanje SRS i za otimačinu stranke u trenutku kada je najveća opasnost pretila našem predsedniku, koji se već sedam godina herojski bori u Haškom tribunalu.
Sada možete da intenzivirate …
(Predsednik: Vreme.)
… završavam, saradnju sa švajcarskim vlastima ako oni to budu hteli, ali sam sigurna da ga oni štite i da pre svega imaju, i uvek će vam reći, tu pravnu proceduru i smetnju zbog toga što je, ponavljam, pogrešno pravno formulisana poternica koja je raspisana za Stankom Subotićem; umesto reči „prevara“, trebalo je da bude „organizovani kriminal, krijumčarenje“ i sve ono što sam rekla. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko od narodnih poslanika koji su izdvojili mišljenje želi reč?
Gospodin Jadranko Vuković i Branimir Đokić nisu tu.
Da li predsednici, odnosno ovlašćeni predstavnici poslaničkih grupa žele reč? Gospodin Velimir Ilić. Izvolite.

Velimir Ilić

Nova Srbija
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, želim da pozdravim to što se donosi ovaj set zakona, ali ne na ovakav način. Veoma je loše kada jedanaest zakona ili sporazuma ide u paketu, o čemu je govorio gospodin Todorović. Ovo je trebalo razvrstati u više tačaka da bismo mogli da prodiskutujemo o svakom problemu, da nam se ne provuku neke greške koje su se do sada u mnogim zakonima koje smo donosili, u mnogim odlukama provlačile.
Imamo problem zato što ovde dođu ministri i donesu jedan paket zakona. Sećam se poljoprivrede, petnaest zakona odjednom, pre podne, sve u paketu usvojimo, načelna rasprava, i uveče se pohvalimo u medijima da je usvojeno jedanaest zakona u načelu, petnaest zakona u načelu i to je uspeh. Svi ponavljamo jedno – to je EU, to su evropski zakoni, mi se približavamo EU itd.
Juče smo imali drugog ministra, koji je, nažalost, na ovakav način, u paketu, zloupotrebljavao neke odluke Vlade, a možda i parlamenta. Pričao nam je priče, čak je upotrebio i jednu rečenicu koja ne može da se opravda u parlamentu, čudim se da ga predsedavajući nije opomenuo kada je rekao – onaj ko to kaže laže kao pas. Narodna poslovica kaže da pas može da bude veran, a ne može da laže kao pas; to nisam čuo, prvi put sam čuo od ministra Sada mogu da kažem – laže kao ministar. Zašto? Zato što je izneo niz laži.
(Predsednik: Gospodine Iliću, samo da vas malo usmerim na današnju temu.)
Vraćam se odmah na temu. Očekujem od ministra Dačića da preduzme neke mere da bi mnogi sporazumi sa državama bili u redu, da o njima ovde prodiskutujemo. Samo da pročitate dnevni red treba vam vreme, a tek da nabrojite tačke dnevnog reda, a tek da prodiskutujete o svakoj tački, onda vam treba izuzetno mnogo vremena.
Prema tome, ovo nije dobro. Pitam vladajuću koaliciju – gde se žurite, čemu tolika žurba? Zašto ovoliki paketi? Čuli smo pre neki dan da je EU najranije 2017. godine.
Da se ne bi provlačile neke greške, koje se ovde provlače jer se lovi u mutnom... Kada se nešto usvaja u jednom paketu svašta se provuče i ljudi ne obrate pažnju, o pojedinim tačkama niko ne kaže nijednu reč. Imamo slučajeve i juče smo raspravljali, učestvovao sam u toj raspravi …
Od vas, gospodine ministre, očekujem da razrešite veliki problem, a s obzirom na to da je ugroženo ministarstvo koje je dobila vaša partija, Ministarstvo za energetiku, čiji je ministar gospodin Škundrić, očekujem i njegovu reakciju, očekujem i javnu reakciju EPS-a, da se oglasi, iz više razloga.
Pre nekog vremena Vlada Republike Srbije je donela jednu odluku i odobrila EPS-u zaduženje od 32.000.000 evra, da postavi optičke kablove na koridorima. EPS je završio, postavio i to je mreža optičkih kablova koje je postavio EPS u Srbiji i zadužio se kreditom od 32.000.000, a taj kredit sad stupa na otplatu. Da li smo se nekada na Vladi dogovorili da neko od javnih preduzeća Srbije dobije dodatne prihode od korišćenja koridora optičkih kablova?
Juče je ministar Dulić opravdavao da je dobro da uđe sa optikom neka „Nuba invest“, firma koja pere pare u Srbiji. Ko je uplatio „Putevima“ pet miliona evra?
(Predsednik: Gospodine Iliću, opet ću morati malo da vas usmerim.)
Ovo su sporazumi koji se potpisuju sa državama. Imamo sporazum sa Slovenijom, ali nemamo sa njihovim kriminalcima. Potpišemo sporazum sa Španijom, sporazum sa mnogim državama potpisujemo, ali ne sa kriminalnim grupama, koje peru pare preko Srbije i sve se to uvrsti posle kao da imamo određene sporazume sa tim državama.
Molim vas da jedan sistem u ovoj državi, koji je kompletno završen i koji se sada koristi sa 20% kapaciteta, a 80% je slobodnog kapaciteta … Sada neko pravi nov sistem, paralelan sistem, izbacuje EPS iz korišćenja u sistemu telekomunikacija. Kako je moguće da neko ko nema dozvolu, licencu, odobrenje RATEL-a uđe u ovako veliku investiciju?
Ako vozite i zaustavi vas saobraćajni policajac, gospodine ministre, i prvo vas pita da mu date vozačku dozvolu, a vi kažete – nemam dozvolu, on dalje sa vama ne razgovara. Znači, napravili ste prekršaj, niste kvalifikovani da vozite. Ne možete da vodite velike investicije u Srbiji itd.
Džaba svi ovi sporazumi što se potpisuju kada paralelno članovi naše vlade, ljudi iz vladajuće koalicije koriste i zloupotrebljavaju vlast, pribavljaju na brzinu odobrenja od javnih preduzeća. Ovde smo imali ministra infrastrukture koji je rekao da nema pojma o tome; u njegovom je resoru, uvode nam raznorazne Tomažiće, raznorazne Subotiće, raznorazne ljude ovde koji dolaze i rade određene poslove.
Prema tome, molim vas da kao resorni ministar preduzmete sve radnje, a ja ću vam dostaviti kompletnu dokumentaciju, da vidite o čemu se radi. Nazovite gospodina Škundrića, popričajte sa EPS-om da li je tačno da je ova država uložila u prirodni resurs; uzela kredit i napravila veliku investiciju u Srbiji, sprovela optičke kablove i pokrila celu teritoriju Srbije. EPS kaže u svom izveštaju da je to najsavremenija optika na Balkanu trenutno, kompletno završena.
Sada dolazi firma koja ima 3.000 evra na računu, nema direktora, nema nikoga, ne postoji nijedan zaposleni i dobija ogroman posao, na mala vrata. Kako je to moguće u jednoj državi koja hoće da uđe u EU? Ovde smo slušali svašta juče, slušali smo odbranu ministra koju mali Đokica ne bi razumeo, a kamoli neko drugi. Molim vas da preduzmemo sve mere.
Druga stvar, što se tiče Kosova, molim vas, da li će se ove dozvole za transport tretirati... Već sada na Kosovu traže, evo, „Lasti“, „Putniku“ i mnogim drugim našim firmama, za ulazak na Kosovo traže dozvole koje važe za Nemačku, Francusku, ostale zemlje. Da li će to postati praksa ili će se sa Euleksom dogovoriti da Srbi sa svojom pokrajinom mogu komunicirati u prevozu kao što je to sada bilo? Ili će morati da se ponašaju kao da je Kosovo treća država i da imaju CEMT-ove i sve one dozvole koje važe za čitavu Evropu?
Prema tome, to je veoma važno pitanje, koje moramo pokrenuti i videti kakav je status srpskih prevoznika i prevoznika sa Kosova u ovoj situaciji. Da li će ovo što se tražilo ovih dana „Lastinim“, „Putnikovim“ autobusima i ostalima da se konačno primenjuje i mi iz toga nećemo moći da izađemo?
Upozoravam vas da u pregovorima, koji će sigurno biti ovih dana, Kosovo treba da se tretira onako kako Ustav Srbije nalaže, a nikako kao treća država, potpuno nezavisna i da koristi Euleks, nešto što nije deo Rezolucije 1244 i nije u dogovorima koji su do sada postignuti. Prema tome, to je izuzetno važno za Srbiju. Nadam se da ćete tu nešto uraditi.
Drugo, sa Crnom Gorom ovih dana su se dogovarali mnogi sporazumi, a ja postavljam jedno pitanje, gospodine ministre, pošto je u vašem sektoru aviosaobraćaj, kako je za avio-prevoznik iz Crne Gore dobio dozvolu da leti iz Srbije, da bude preduzeće formirano u Srbiji? Čija su to sredstva? Čija je to privatna kompanija?
Kada sam bio ministar i kada smo bili zajedno, Srbija i Crna Gora, isti je zahtev podnela jedna sumnjiva kompanija i nismo joj dali dozvolu, ali je htela da leti iz Pljevalja, iz Crne Gore. Sada je pitanje, da li je to ista kompanija koja je došla u Srbiju da potopi JAT, koji je veliki srpski brend, i da počne da preuzima kompletno linije koje je koristila srpska nacionalna aviokompanija JAT? Prema tome, koja je uloga tog prevoznika? Ko je taj prevoznik? Čiji je kapital? Ko je otvorio firmu? Čija je firma? Ko je dao odobrenje? Da li je to stav Vlade ili je neko pojedinačno dao odobrenje za tako nešto?
Što se tiče ovih optičkih kablova, molim vas da se pregleda da li je tačno da je EPS dao saglasnost na to, a trebalo je da da. Da li je tačno da je RATEL dao dozvolu distributeru ili nije dao? Da li je tačno da je Ministarstvo za telekomunikacije dalo saglasnost ili nije? Ovo je međunarodni tranzit i on će se izuzetno mnogo koristiti u Srbiji i donositi izuzetno velike prihode. Samo ovo što se sad radi donosi 45.000.000 evra godišnje, čisto od tranzita.
Prema tome, očekujem da se sve ovo proveri i preispita i da se u ovim međunarodnim sporazumima povede računa o Srbiji, da se prirodni resursi Srbije ne daju u bescenje i da se ono što je vekovima sticano u Srbiji i ono što je bogatstvo ove države ne troši u bescenje, a posebno ne daje nekim evropskim, slovenačkim, hrvatskim, bilo kojim tajkunima da ovde na osnovu investicija peru pare i da ulažu u Republiku Srbiju svoj, izuzetno sumnjiv, kapital. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Kako sada ne bih ponavljao ove primedbe zbog povezivanja jedanaest tačaka dnevnog reda u jedinstvenu raspravu i da ne bih ponavljao ono što godinama priča SRS, a neko ne želi to da čuje, neko ne veruje u to što mi pričamo, za današnju raspravu ću da koristim podatke iz inostranstva, podatke iz SAD, podatke iz Evropske unije, kojoj vi fanatično stremite. Ako u ovim podacima koji dolaze iz Brisela prepoznate današnje diskusije od pre nekoliko godina, nije to slučajnost.
Ova vrsta uvoda je mnogo važnija za građane koji prate ovaj prenos da bi mogli jednostavno da shvate da je greška Srpske radikalne stranke samo ta što nije povezana sa tajkunima, nije povezana sa organizovanim kriminalom, ne radi za strane obaveštajne službe. Ako je to neka greška, onda mi to priznajemo kao grešku. Uvek smo iznosili političke stavove koji izražavaju, pre svega, elementarne interese naroda i države. No, da krenemo redom.
Dana 4. februara 2008. godine Evropska unija je objavila u svom službenom listu jedan dokument koji se zove „Misija Euleks“. Dana 9. januara 2008. godine Hašim Tači je izabran za predsednika te njihove vlade. Dana 16. februara 2008. godine Evropska komisija je odlučila da misija Euleks dođe na Kosovo i Metohiju. Dana 17. februara 2008. godine 109 navodno poslanika, sa bogatom terorističkom prošlošću, koji su predstavljeni kao poslanici njihove skupštine, doneli su odluku o nezavisnosti Kosova.
Ako tu stanemo i pogledamo šta se dešavalo, vidimo da su SAD 18. februara, znači, jedan dan posle proglašenja, priznale nezavisno Kosovo. Francuska je to uradila 18. februara 2008. godine, Italija 21. februara 2008. godine, Švajcarska 27. februara 2008. godine, Hrvatska 19. marta 2008. godine, Norveška 28. marta 2008. godine i tako dolazimo do nekog broja od 65 ili možda i više država koje su priznale nezavisno Kosovo.
Samo da vas podsetim, 8. oktobra 2008. godine Generalna skupština je odlučila da zatraži savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde. Da vas podsetim i da te 2008. godine Narodna skupština, odnosno većina u Narodnoj skupštini nije dozvolila da se raspravlja o nekoj budućoj rezoluciji koja se tiče Kosova i Metohije i statusa Euleks misije.
Ujedinjene nacije kažu da je, krajem decembra 2008. godine ta misija je došla na teritoriju Kosova i Metohije, zadužena za tri tačke: policiju, pravosuđe, carinu. Misija ima nekoliko hiljada učesnika koji treba da pomognu da se ojačaju pravni aspekti i pravni kapaciteti nezavisne države Kosovo, na čelu sa Hašimom Tačijem.
Naravno, Evropska unija je požurila, ona je 18. februara, dan posle proglašenja, donela jednu odluku, koja nije bila baš obavezujuća, više kao preporuka, pa su 22 države od 27 koje su činile EU priznale nezavisno Kosovo. To, naravno, nisu uradile Slovačka, Grčka, Rumunija, Španija i Kipar. To nikakva smetnja nije za Euleks, jer oni u Briselu kažu – Boris Tadić je prihvatio misiju Euleks. A, 2008, 2009, 2010. godine i u nastavku sledi i onaj drugi deo operacije koju vodi NATO pakt, da se formiraju kosovske oružane snage od 2.500 vojnika i 800 rezervista.
Vidite i sami da se polako, korak po korak, ali sigurno završavaju neke vrlo važne deonice da se napravi pritisak da neko dođe na vlast u Srbiji, da prizna nezavisno Kosovo i Metohiju i da se završi posao što se tiče Saveta bezbednosti, Ujedinjenih nacija, Međunarodnog suda pravde i svega i svačega.
Onda imamo jedan dijabolični pristup toj politici – neću da priznam, neću ništa da potpišem, ali se sve čini da se Kosovo i Metohija faktički udaljava od Republike Srbije. Ono što su bile paralelne šiptarske institucije sada su paralelne srpske institucije, pa se sada skače i na srpske paralelne institucije, kako to kažu, preko Gorana Bogdanovića i Borisa Tadića. To sve stoji u dokumentima Saveta bezbednosti i EU, jer oni računaju na ove svoje igrače.
Samo da ovu čisto činjeničnu osnovu dopunim sa nekoliko vrlo važnih detalja. Znači, pored onih struktura koje dolaze preko EU, i Hrvatska, Turska, Švajcarska, Norveška i SAD maksimalno su uključeni da pomognu misiju Euleks. To bi bilo kao Euleks plus. Samo da vas podsetim, Hrvatska i Slovenija su odavno u tom procesu, pre nego što se to i ozvaničilo. Već deset godina oni pripremaju buduće administrativne kadrove nezavisne države Kosovo. Oni su samo nastavili nešto u kontinuitetu da rade.
Kakvo je sada stanje? Da vam objasnim, nekada se pričalo da je Avganistan teritorija gde se proizvodi droga; Kosovo i Metohija pod upravom Tačija i OVK, pa bez obzira na to da li bili teroristi ili sada oprani, amnestirani borci za velika ljudska prava, Kosovo se tretiralo kao veliko skladište droge. Naravno, onaj deo NATO pakta koji kontroliše i jednu i drugu lokaciju nalazi se u Napulju, a znate da i tamo neka mafija vlada. Međutim, u međuvremenu se nešto promenilo.
Gospodine Dačiću, poslednji izveštaj koji su Amerikanci napravili, a koji se tiče Balkana, sadrži jedan deo koji daje najbolju sliku o demokratskoj vlasti u Republici Srbiji od 2000. godine do danas. Kaže se da imaju taj dokument i prema tom dokumentu Rumunija, Srbija i Turska su važne tranzitne zemlje za šverc narkotika, a prema tom istom izveštaju putevi krijumčarenja takođe su, ali u mnogo manjoj meri, u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, zamislite, na Kosovu i Crnoj Gori. Albanija se smatra snabdevačem kanabisom, dok Bugarska proizvodi nešto drugo. Znači, demokratski smo se našli među nekoliko vodećih država koje omogućavaju nesmetano krijumčarenje droge preko ovog prostora.
Samo da vas podsetim na vizionarske poteze koje je već 9. januara 2008. godine preduzeo Hašim Tači. Jedna rečenica kaže – kada je on imenovan za petog premijera... Zapamtite, on je peti premijer Kosova. Kad kažem peti premijer Kosova, onda se setite i Nebojše Čovića i svih onih koji su od 2000. godine naovamo raznim sporazumima i pričama o tome da se na teritoriji Kosova i Metohije nalaze naši prijatelji, naši partneri... Vidite, ti prijatelji i partneri su napravili petog premijera 2008. godine. Znači, oni od početka ne kriju kakav je njihov koncept.
Šta je on rekao 9. januara? Da proglašenje nezavisnosti sledi za nekoliko nedelja, ali da nezavisnost neće biti proglašena bez odobrenja SAD i najvažnijih država EU.
Da vas podsetim, pošto je većina bila 21. februara na onim mirnim i dostojanstvenim protestima gde je trebalo da pokažemo kao narod i kao država da se ne slažemo sa otimanjem teritorije, samo je jedan bio odsutan, otišao na turističko putovanje u Rumuniju, a onda su neki izazvali neke nemire da bi omalovažili skup... Slično su uradili i posle nekoliko meseci na Trgu Republike, ali to njima na dušu, pa neka razmišljaju. Hvala Bogu, ima ljudi koji još nisu zaboravili i pamte sve šta se dešava.
Da sada malo ispričamo o toj Švajcarskoj. Vidite, Švajcarska je bila na čelu onih koji su 1990. godine primali azilante. Neki put su pričali da su to azilanti, neki put uopšte nisu hteli ni da definišu tu grupu ljudi, ali se tamo proširila i bila je vrlo organizovana ta narkomafija Albanaca. Da vas samo podsetim na neka imena i na neku vladu iz perioda od osamdeset i neke godine, krajem devedesetih godina, Bukoši itd., uvodili su poreze da finansiraju OVK, nezavisnost itd. Sve je to pomagala Švajcarska. Švajcarska već nekoliko godina predvodi jednu drugu ekipu država, koja želi na sve moguće načine da uspostavi dobrosusedske odnose između Srbije i Kosova, pod navodnicima, kako bi se iz Švajcarske prebacio što veći broj ljudi koji predstavljaju smetnju za Švajcarsku.
Slična je situacija i sa drugim državama EU. Kada su donosili neku odluku o ukidanju tih viza za državljane Republike Srbije imali su u vidu samo one državljane Republike Srbije koji imaju para za naučni, turistički i neki drugi boravak u zapadnoj Evropi. Znači, imali su u vidu samo one koji će da potroše pare. Nisu oni imali razumevanja za one koji ne mogu da prežive u Srbiji zato što je u Srbiji takva privredna struktura, znate i sami kolika je ekonomska kriza, koja se svakodnevno produbljava, i kolika je socijalna beda.
Sada se postavlja pitanje azilanata. Nisu politički, nego su socijalno-ekonomski, traže utočište, ali zapadna Evropa zatvara. Nemojte da se čudite, nije to samo prema Srbiji, koja nije članica EU, nešto slično imaju i prema Rumuniji. Napisi kažu da se u Beču vlastima tresu noge zbog toga što mogu da nagrnu ljudi iz Srbije, a već imaju problema sa onima koji su iz Rumunije. U Italiji odavno razmišljaju kako nekim posebnim zakonom da regulišu status Rumuna koji nelegalno borave, doduše sa pasošem koji važi u EU, pošto je Rumunija članica EU, ali ne znaju kako da izađu sa tim problemima na kraj. Drže tu priču.
Javna je tajna da u Rimu verovatno ima 40% više žitelja nego što statistika kaže. Slična je situacija i sa drugim evropskim gradovima. Ne pokazuje EU ili svaka od država posebno – pa, imali ste prilike pre nekoliko dana da gledate gospođu iz Brisela – neku humanost i opredeljenost za ljudska prava. I socijalno ugrožena lica treba da imaju neka ljudska prava. Ne, šalju ih u Srbiju, jer su Srbi nametnuli priču o jednom karantinu.
Sada je poenta u tome šta radi naša vlast. Kako se naša vlast ponaša? Naša vlast se ponaša po sistemu – sto lica; kako se ukaže potreba, tako se menja, pa može Boris Tadić da se pojavi sa blagim licem, može da se pojavi sa ljutim licem, može da se pojavi i da kaže – EU nema nikakve alternative, i uopšte mu ne smeta da sutradan kaže – Rusija je naš najvažniji partner, prekosutra da kaže – neću ništa da potpišem, a onda kaže – idemo u EU, neću da priznam nezavisno Kosovo, idemo u NATO pakt, moramo da vodimo računa itd.
Milijardu finesa postoji u medijskom predstavljanju. Šta je to državna politika? Jedna jedina je državna politika, bez obzira na ove boje i na ove maske koje se pojavljuju – to je ostati na vlasti, pa može i minus, može i plus, samo je potrebno da se dovoljno nasekiraš ili da izgledaš zabrinut kako bi građani sa tobom podelili brigu. Pojavi se neka takva grimasa da čovek jednostavno po 24 sata dnevno samo razmišlja o tome šta će da se desi, šta se to dešava.
Juče je Mirko Cvetković podneo izveštaj o radu Vlade, ali Miškoviću na Kopaoniku, a ne u Narodnoj skupštini. Šta je sa institucijama? Ne treba da postoje. Samo je jedna institucija važna, koalicioni kapacitet, nema Narodne skupštine, pa ni ministri nisu bitni toliko, vidite i sami, mogu da rade šta god hoće. Lokalne vlasti, šta to njih interesuje? Da se opstane na vlasti, da se završi posao.
Koliko ćemo još godina da slušamo – za evropsku Srbiju, za evropski Negotin, za evropski Pirot, za evropski Aranđelovac? Sve je evropsko. Vidite li vi kakav odgovor dolazi od te vaše fantazije zvane Evropa? Nije mi jasno kako mi možemo da zaključimo neki sporazum sa Švajcarskom, koja je priznala nezavisno Kosovo. Kako da zaključimo ugovor sa jednom Francuskom, koja je među prvima priznala nezavisno Kosovo?
Poneo sam ovde da vam pročitam šta je rekao Sarkozi kada je izabran za predsednika Republike u Francuskoj, kako on vidi Francusku, pa azilante, pa proširenje itd.
Mi smo žrtve. Zašto? Ne vodimo računa. Imamo takvu vlast koja ne vodi računa o interesima građana. Šta je interes građana? Verovatno ili sigurno se nalazi u Ustavu Republike Srbije. Koja je to država na svetu koja bi zbog nekog sporazuma kojim će da se obuhvati hiljadu lica žrtvovala deo svoje teritorije i onda krenula u razgovore kao da ništa nije bilo?
Pre nekoliko dana je jedna komisija u američkom Kongresu sa glasanjem 23-22 usvojila Predlog rezolucije gde se Turcima prigovara nešto što su uradili 1915. godine sa Jermenima, kada je, po nekoj proceni, milion i po ljudi stradalo, gde od Baraka Obame traže samo da aprila ove godine u obraćanju naciji pomene da je taj masakr kao genocid. Turska je odmah povukla svog ambasadora, nije bila potrebna vlada, nije potreban akcioni plan, nije bilo ništa potrebno, ali je reagovala kao ozbiljna država.
Kada kod nas treba da se reaguje ozbiljno kao država naši ministri moraju da idu u „Utisak nedelje“ da podnesu izveštaj, da se pravdaju. Kome se pravdaju? Zašto se pravdaju? Zato što poštuju Ustav? Moraće da se pravdaju ovde ako ne poštuju Ustav. Ustav mora da se poštuje.
Švajcarska sada organizuje seminare, pa i u okviru NATO pakta, finansira, iako nema veze tamo sa njima, samo da se iznađu modaliteti kako da se vrati neki građanin. Slično je i sa drugim državama EU. Mi idemo da sa njima zaključujemo sporazume.
Naravno, ova moja kritika ne odnosi se na Španiju, pošto ona ne priznaje nezavisno Kosovo, ne odnosi se na ugovor koji se odnosi na Izrael. Izrael je ozbiljna država. Da li se nekome sviđa ili ne sviđa njihova politika i ono tamo, ali oni su ozbiljna država. Na svakom koraku kažu – država smo.
Ako mi kao država držimo do našeg ponosa, do našeg dostojanstva, do naših interesa, svi će da nas poštuju. Ako mi idemo po ovom sistemu, readmisija, policijska saradnja... Kakva policijska saradnja, oni proterali 500.000 ljudi iz Republike Srpske Krajine?!
Šta bi se to promenilo ako ne bi bilo ovih sporazuma? Ništa. Zašto? Postoji Interpol. Kako poštuju ovi u Interpolu i ove države članice Interpola naše zahteve i naše poternice? Znate i sami, iz 17 pokušaja počinju ozbiljno da razmatraju, pa te zaustave na aerodromu, pa ga puste, pa zaustave, pa ga puste. Čekua iz Kolumbije su dovodili Francuzi, pa je morao Artemije da se pomeri da bi Kušner došao jer neće on da prođe kao Bajden.
To je sve vaša politika, koja uništava ovu državu. Ovo nije priča o EU, ovo nije priča o NATO paktu, ovo je priča o ljudima koji su na vlasti u Republici Srbiji, koji su u stanju da nam prikažu svaki ovaj sporazum kao neku korist. Za koga? Koliko njih? Petnaest, dvadeset hiljada? Šta da radimo sa stotinama hiljada onih koji su proterani sa Kosova i Metohije? Valjda smo pokrenuli postupak pred Međunarodnim sudom pravde zbog tih ljudi i zbog države.
Kaže se – priča se o teritoriji, a zaboravlja se na ljude. Pa, na toj teritoriji valjda žive neki ljudi. Evo, ovi koji samo pričaju o ljudima, poput EU, vrše diskriminaciju. Želimo u EU one koji imaju pare, koji će da dođu da pokažu…
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Vreme. Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Dragan Šormaz.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo narodni poslanici, parlament je mesto gde treba da se iznose različiti politički stavovi, najbitnije i najvažnije mesto u zemlji, ali treba da se radi ozbiljno na izgradnji celog našeg društva, institucija i svega ostalog što jednu državu čini državom.
Da se nadovežem na izlaganje prethodnog kolege, Izrael ne samo da kaže da je država, nego pokazuje da je država svakog dana. To je ono što je razlika između njih i nas. Mi govorimo, ali često ne pokazujemo da smo država, u mnogim situacijama.
Ovaj set zakona je nešto što je, po mom dubokom ubeđenju, dobro za državu. Treba da se nastavi ovim putem, pre svega u borbi protiv organizovanog kriminala i radi jačanja institucija, jer je očigledno da naše institucije nisu dobre. Dobro je da učimo od onih država koje imaju jake institucije, da u saradnji sa njima učimo dobre stvari i da ih primenjujemo kod nas, pošto je činjenica da kod nas institucije ne funkcionišu.
Tačno je, takođe, da imamo ovde više različitih zakona, sporazuma, o kojima moramo da govorimo u jednoj raspravi, pa ću se bazirati tokom ovih dvadesetak minuta kroz tri dela na ovih jedanaest tačaka. Na neke od njih neću se ni osvrnuti, već sam rekao da nisu sporne i potrebne su državi Srbiji, ali, reći ću zašto je bitno potpisivati sporazume o policijskoj saradnji sa što većim brojem država, naročito sa državama kao što je Francuska, a takođe je veoma bitno, reći ću i zbog čega, potpisivanje sporazuma o policijskoj saradnji sa Švajcarskom Konfederacijom i Izraelom.
Iz prostog razloga što, već sam o tome govorio kada smo govorili o strategijama nacionalne bezbednosti, strategiji odbrane, to su zvanični podaci UN, 93% ukupne proizvodnje heroina u svetu se proizvodi u Avganistanu, a skoro sto posto prodaje na tržištu EU, pa i nekih država koje nisu u EU, poput ovde pomenute Švajcarske, obavlja albanska mafija, koja se po podacima UN zvanično u njihovim aktima vodi kao četvrta mafija po snazi u svetu. Ali, ta albanska mafija nisu Albanci iz Albanije, nego Albanci sa Kosova i Metohije u 99% slučajeva, znači, naši građani, pošto je Kosovo i Metohija sastavni deo države Srbije.
To su ljudi koji, zahvaljujući tom novcu, već decenijama unazad finansiraju taj projekat nezavisnosti Kosova. Naravno da je potrebno, u čitavoj ovoj našoj borbi za Kosovo i Metohiju, da imamo policijsku saradnju sa tim državama. Reći ću vam da se upravo u Švajcarskoj i Nemačkoj nalaze baze tih kriminalnih grupa koje prodaju avganistanski heroin na tržištu EU. Ima tri miliona registrovanih zavisnika u državama EU. Ko zna koliko ima korisnika. Verovatno je dvocifren broj, još ako se uzme u obzir i Švajcarska, koja nije u EU, Norveška, velike države kao što su Rusija, Ukrajina, naš deo Balkana, uglavnom 99% tog tržišta i prodaje heroina kontrolišu upravo Albanci sa Kosova i Metohije.
Onda nije ni čudo što je Avganistan prvi priznao Kosovo kao nezavisnu državu, čak pre nego SAD ili susedna Albanija. Oni su to prvi uradili, naravno, pošto su im komplementarne privrede. Najvažniji proizvod iz Avganistana, gde se sada nalazi već preko 100.000 NATO vojnika, jeste heroin, a desetak hiljada NATO vojnika se nalazi u Bondstilu, pre svega američkih, na Kosovu i Metohiji. Vidite, imaju te veze preko toga i sa Albancima.
Kolege koje su u delegaciji u Parlamentarnoj skupštini NATO pakta, koja predstavlja Srbiju tamo, znaju... Otvoreno govorim o tome i vaše kolege koje su u toj delegaciji mogu da potvrde da se često poslanici iz Italije ili Švajcarske u toj delegaciji slažu i podržavaju tu priču i govore da bi to pitanje već jednom trebalo da bude rešeno, da oni ne šalju svoje vojnike u Avganistan da bi neko štitio tamo proizvodnju heroina, nego pravljenje civilnog društva, ali izgleda da se dešava nešto sasvim suprotno.
Zbog toga je baš potrebno sa Švajcarskom i sa Izraelom, koji se i protiv toga bori, jer deo tog novca od prodaje heroina se sigurno koristi i protiv države Izrael, u borbi muslimanskih ekstremista protiv države Izrael...
Zato je potrebno još više ovakvih sporazuma praviti, ali ne samo sporazuma, nego je potrebno i sarađivati. Mislim da mi kao država, bez obzira na kapacitet, snagu, ekonomsku situaciju, imamo dobru policiju i moramo i po tom pitanju, uz dužno poštovanje... Pričaću i o tom kokainu iz Južne Amerike, on nije bio u najvećoj meri namenjen našem tržištu, iako se radi o ljudima koji su sa ovih prostora, nego tržištu zapadne Evrope.
Ovo pitanje je daleko opasnije po nas i mislim da bismo morali da počnemo da pravimo možda čak i čitave timove ljudi koji će se time baviti i, ako treba, tamo, u saradnji sa tim policijama, razbijati te šiptarske narkokartele. Jer, na taj način ćemo slabiti poziciju Hašima Tačija i onih koji vladaju na Kosovu i Metohiji, gde privreda ne postoji, gde je nezaposlenost 80% i gde se oni samo zahvaljujući tom novcu i političkoj pomoći država koje ih priznaju održavaju na vlasti. Još uvek nema socijalnih nemira, iako su na Kosovu i Metohiji i Albanci veoma nezadovoljni životom.
Drugi deo ovih zakona su ovi sporazumi o readmisiji. Oni se baziraju, kao što je rekao ministar, na Zakonu o potvrđivanju sporazuma između Republike Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koji nezakonito borave. Govorio sam o tome kada smo ovde pričali o produženju plavih pasoša. Taj zakon je donet na osnovu sporazuma koji su potpisali u ime EU Rui Karlos Pereira i Franko Fratini, a u ime Srbije Dragan Jočić. Toliko o tome kako je ova vlast zaslužna za viznu liberalizaciju itd. To je nešto što je država Srbija radila u kontinuitetu i prethodne dve vlade su to radile i, ponavljam, mnogo više onoga što je bilo potrebno da se uradi da bismo došli do vizne liberalizacije urađeno je tada. Hvala bogu, došli smo.
Naravno da će biti negativnih efekata, kao i danas, ili incidenata, koji se pojavljuju. Toga je bilo i sa Rumunima i sa Bugarima, sa svima onima koji su ili postajali članice EU ili imali ovakve vrste sporazuma.
Ono što želim da kažem, što je veoma bitno, na osnovu ovog zakona se vidi da, u suštini, samo sa jednom državom članicom sada potvrđujemo, to je Italija, ali radimo i nešto što je bitno sa Norveškom i Švajcarskom. Po ovom zakonu smo dužni, jer su i to zemlje „šengena“, da nešto slično potpišemo i sa tim državama; to se i vidi na kraju ovog zakona, lepo piše da se preporučuje da takve sporazume potpišemo i sa tim državama i dobro je što smo ih potpisali.
Međutim, ono što je bitno reći za čitavu ovu situaciju kod nas sada, kada smo već tu i kada potpisujemo ove sporazume, a zaista se radi o državama koje su priznale nezavisnost Kosova, znači Norveška, Švajcarska i Italija, kao članica Evropske unije... Međutim, šta su definicije ovog zakona? Ovi sporazumi nam to omogućavaju. Pitanje je samo kako ćemo mi kao država i ova vlada u nekoj kampanji o tome da je Kosovo naše, koju bi trebalo da radimo, a ne da gledamo kampanju koju vodi kosovska vlada o tome da su oni najmlađa evropska država i njihove spotove koji se pojavljuju na svim bitnim evropskim televizijama...
A, te iste članice Evropske unije potpisuju sa nama sporazume u kojima, na primer, definicija u članu 1. pod b) kaže da je državljanin Srbije bilo koje lice koje ima državljanstvo Srbije, u skladu sa njenim zakonodavstvom. Znači, praktično Italija potpisuje sa nama, i ovim sporazumom mi to ratifikujemo, da su za nju državljani Srbije oni koji su u skladu sa našim zakonodavstvom. Znači, u skladu sa našim zakonodavstvom i oni kojima je prebivalište na Kosovu i Metohiji treba da se da vrate nazad. Džabe to njihovo priznanje. Kad pričamo o onome da li je posredno, neposredno, pravi se jedno zamešateljstvo, što u ovom slučaju nama može da odgovara, da kažemo – čekajte, kako vi to priznajete?
Recimo, baš je u Italiji Kosovo priznala vlada koja je bila u padu, a posle toga su raspisani izbori. Nikad u parlament sa tim pitanjem nisu smeli da uđu kao vlada, a to i ova izbegava da uradi, zato što znaju da ne bi imali podršku parlamenta. Čak je sadašnji premijer Italije rekao da će, shodno odluci Međunarodnog suda pravde, tom savetodavnom mišljenju, Italija možda i promeniti stav po pitanju nezavisnosti Kosova. Da vidimo da li će se to desiti ili ne. Teško je to u ovim situacijama, naročito ako znamo kakav je odnos SAD prema tome.
Zašto mi ne bismo sve ovo koristili sada i u svrhu našeg interesa i govorili – čekajte, mi to potpisujemo, mi uvodimo evropske standarde i pokazujemo da smo odgovorna država, vi sa nama potpisujete, potpisujete, podržite nas da pregovaramo već jednom normalno o tom statusu i stanite iza toga, a ne iza jednostranih akata.
Takođe, u članu 3, gde je readmisija državljana trećih zemalja i lica bez državljanstva, imamo jedan stav koji kaže: „Srbija će takođe prihvatiti, na zahtev države članice, državljane bivše SFRJ koji nisu stekli nijedno drugo državljanstvo i čije se mesto rođenja i prebivalište na dan 27. aprila 1992. godine nalazilo na teritoriji Srbije“. Znači, ako je u Đakovici, on je naš državljanin zbog prebivališta. To predviđa ovaj zakon, koji je važeći, kao sporazum i za države članice EU i za nas.
Zato mislim da je potrebno ovo ratifikovati i mislim da je možda čak potrebno krenuti u jednu bržu akciju, bez obzira na to što će neko reći da trošimo novce u vreme ekonomske krize, ali da se ministar rastrči malo po tim zemljama EU, naročito onim koje su priznale Kosovo i Metohiju, i da potpisuje ove sporazume, da ih ratifikujemo što pre.
Opet kažem, uz to je potrebna jedna kampanja, gde bismo to objašnjavali javnosti, jer je javnost veoma bitna na Zapadu i građanima i državama članicama EU. Vidite li kako neke stvari mogu da se promene i kod njih kada saznaju pravu istinu? Vidite kako se napušta odjednom taj entuzijazam za borbu u Avganistanu ili Iraku kada su saznali pravu istinu o svemu što se dešava tamo i kako se sve veći broj država članica NATO pakta povlači i traži da povuku vojnike? Englezi imaju velike probleme da objasne svojoj javnosti zašto su tamo poslali još dodatnih 500 vojnika. Barak Obama, koji je obećao da će povući vojnike, sada mora da objašnjava kako šalje novih 40.000 vojnika da bi onih 70.000 koji su bili tamo što pre vratio nazad, da završi posao.
To mi malo liči na ove ovde kod vas, savetnike koje ima predsednik države. Čini mi se da oni više vladaju ovom zemljom, nego on. Iz nemoguće situacije spinuje se neka priča da je nešto sasvim dobro, dok narod vidi se da sve teže živi, da su sve niže plate, sve veći broj nezaposlenih. Sutra ćemo, kod sledećih tačaka dnevnog reda… Sada nešto što je aktuelno, nešto što se od Srbije stalno traži.
Samo, zaboravio sam jednu rečenicu, ovo je bitno i za rad parlamenta, vezano za albansku mafiju, heroin i sve ostalo. Bio sam u poseti Albaniji ispred ovog parlamenta u okviru Parlamentarne skupštine NATO pakta, tri dana. Bilo je trinaest poslanika iz cele Evrope, bili smo primljeni onako... Podneću izveštaj Odboru inostranih poslova, primili su nas predsednik države, predsednik Vlade, predsednica Skupštine, ministar inostranih poslova, koji bi danas trebalo da bude ovde.
Inače, reći ću vam, taj ministar inostranih poslova ispred mene je izgovorio (ministre, to da znate, da se tamo proveri ili kada se razgovara sa njim) da je pre desetak, petnaest ili dvadeset dana dao 40.000 evra ovoj srpskoj partiji (liberalna ili kako se već zove) koja učestvuje u kosovskim organima vlasti i koja tamo radi, a dobija ispod 1% glasova građana Srbije, kao pomoć srpskom stanovništvu. Pitao sam ga kojem to srpskom stanovništvu pomaže, koga oni predstavljaju, sa tih 40.000 evra? On je ostao bez odgovora, nije znao koji je procenat na izborima bio ni koliku su podršku građana dobili na tim izborima.
Jedna stvar je interesantna, na direktno pitanje koje je jedan kolega poslanik postavio – koji su bezbednosni rizici za Albaniju, ministar odbrane je rekao – sever Kosova, zato što tu teritoriju niko ne kontroliše, pa preko te teritorije... Vidimo, kolega Krasić je pročitao, da nije tako, Dunav ne ide kroz Kosovo i Albaniju, naravno da je tranzit iz Avganistana preko Turske, Crnog mora i Dunavom lakši preko Rumunije i Srbije itd., ali to da ne objašnjavamo. Rekao je da je ta teritorija opasna zato što se preko te teritorije, jer je niko ne kontroliše, ni Priština, ni Beograd, vrši tranzit droge i ljudi, trgovina belim robljem praktično ide, što je potpuni nonsens i glupost.
To može biti opasna stvar za nas i možda jedna od stvari o kojima treba da razmišljamo, da se ne dogodi da tamo upadne KFOR ili ne znam ko, Euleks, KFOR, policija, vojska neka, na sever Kosova, u ove opštine i da kaže kako su upali da jure kriminalce koji diluju drogu po Evropi, da im to bude način i opravdanje da taj deo integrišu u celo kosovsko društvo. Teza o kojoj treba razmišljati i za koju se treba pripremati, možda treba već unapred da je razbijemo. Vreme polako prolazi.
Sporazum sa Hrvatskom o policijskoj saradnji je potreban zbog te regionalne saradnje, borbe protiv kriminala, koji ne zna za granice, ali nemamo sa Crnom Gorom, a juče je bila žestoka rasprava u crnogorskom parlamentu o tome.
Mogu da pozdravim ova nova hapšenja Šarićevih saradnika u Srbiji, sve u skladu sa onim što sam govorio pre dve nedelje, kada ste vi aplaudirali ovde predsedniku Vlade, a ministar, nažalost, nije bio prisutan. Ispostavilo se da je sve ono što sam govorio tačno, a da je sve ono što je govorio predsednik Vlade bila neka maska, koju je koristio Tijanić posle na onaj način na koji je koristio, a videli smo posle šta se dešavalo sa SMS porukama sve ovo vreme i kakvi su bili izveštaji sa te sednice od četvrtka.
Pohapšeni su opet neki Pljevljaci, Marinko Vučetić, koji je bio direktor na Paliću. Sve je to rađeno za Darka Šarića. Onda je pretresen stan Nebojše Jestrovića, koji ne može da se nađe, inače je bivši direktor „Future plus“ Caneta Subotića. Policija radi to, nastavlja se „Memfis akcija“ itd., Antona Stanaja koji je imao ovde… Inače, taj Nebojša Jestrović, koji je pobegao, takođe je Pljevljak i traži se.
Tada sam postavio pitanje i za načelnika UBOPOK-a, koji je takođe Pljevljak i bio je dobar prijatelj sa Terzićem, u naše vreme postavljen za sekretara za bezbednost, ali je sada načelnik UBOPOK-a. Da li radi posao kako treba ili ne, to je vaš deo i vi ćete to utvrditi.
Očigledno je da sa onim što sam tada govorio o „Metals banci“, o Antonu Stanaju, uhapšenom, o Prvoj crnogorskoj banci Ace Đukanovića, dolazimo i do samog Mila Đukanovića i Caneta i čim se ta dva imena spomenu, odmah se pojave ovde neki političari koji počnu njih da štite i pričaju kako treba da govorimo o dobrosusedskoj saradnji, a borba…
(Predsednik: Vreme.)
… protiv organizovanog kriminala, završavam, traži mnogo više.
Samo želim na kraju da kažem da je potrebno u svemu ovome naći političku pozadinu. Ne mislim da je u vašem kabinetu, to nikada nisam ovde ni rekao, ali sam jasno rekao da zbog onih koji su držali novac u toj banci, koji danas pokušavaju od te banke da naprave razvojnu banku Vojvodine, jasno sam rekao na koga ciljam i gde mislim da se nalazi politička pozadina svih ovih vezanih za slučaj Šarić, Stanaj i svih ostalih …
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodo narodni poslanici, htela bih da vas obavestim da je generalni sekretar RTS-a gospodin Veljković dostavio u pismenoj formi obaveštenje da danas, u četvrtak 11. marta 2010. godine zbog ranije preuzetih obaveza RTS neće biti u mogućnosti da direktno prenosi sednicu od 17.30 časova. Biće odložen prenos.
Da li još neko od predsednika, odnosno predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)
Obaveštavam da su, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja pretresa prijave za reč u pisanom obliku sa redosledom narodnih poslanika podnele poslaničke grupe: Nova Srbija, LDP, SPS - JS i SRS.
Dajem reč narodnom poslaniku Miletiću Mihajloviću. Samo se prijavite.
...
Socijalistička partija Srbije

Miletić Mihajlović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsednice, gospodine ministre i saradnici iz Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa SPS - JS razmatrala je predložene zakone o ratifikaciji, odnosno potvrđivanju ovih sporazuma koji se odnose na readmisiju i policijsku saradnju, kao i na još neke oblasti koje se tiču pogranične saradnje, saobraćaja i vozačkih isprava, kada je reč o sporazumu sa Španijom. Zaključili smo da pred sobom imamo veoma značajne zakone, koje treba podržati, jer su oni u nizu svih tih aktivnosti i dokumenata koji povezuju Srbiju sa ostalim zemljama i sa okruženjem.
Jasno je da je Ministarstvo unutrašnjih poslova u poslednje dve godine, od kada deluje u ovom sastavu, odnosno u ovoj strukturi i pod vođstvom gospodina ministra, zamenika premijera Ivice Dačića, pokazalo jednu živu aktivnost, veliku agilnost i sposobnost da se nosi sa svim problemima i pitanjima koja su u domenu rada ovog ministarstva.
Na jednoj strani, na unutrašnjem planu imamo veliku efikasnost Ministarstva unutrašnjih poslova u suzbijanju kriminala, otkrivanju počinilaca krivičnih dela, pre svega, teških krivičnih dela iz oblasti organizovanog kriminala, kao i drugih krivičnih dela koja se odnose na trgovinu oružjem, posedovanje nelegalnog oružja, trgovinu drogom, ljudima itd. Na drugoj strani, MUP pokazuje jednu živu aktivnost kojom zemlja Srbija daje veliki doprinos na međunarodnom planu kroz povezivanje našeg ministarstva, te delatnosti sa delatnostima ministarstava iz drugih zemalja.
Kada je reč o potvrđivanju sporazuma koji se odnose na readmisiju, pre svega imamo nastavak onih aktivnosti koje proizilaze iz sporazuma o readmisiji između Republike Srbije i EU koji su potpisani u ranijem periodu.
Naravno da Ministarstvo unutrašnjih poslova ne postoji samo od juna 2008. godine, svakako je postojalo i pre toga. I pre toga je Ministarstvo unutrašnjih poslova, kada su bili drugi ministri, davalo određene rezultate. Ako osvetlimo ovaj ugao oko onoga što jeste rad Ministarstva u ovom periodu, smatramo da možemo reći da je ovo ministarstvo zaista dalo veliki doprinos u mnogim oblastima, u onome što je polje rada ovog ministarstva, pa i na međunarodnom planu.
Ovaj jedinstveni sporazum o readmisiji koji je potpisan sa Evropskom zajednicom podrazumeva potpisivanje protokola kojim se preciziraju odnosi između Republike Srbije i zemalja članica Evropske zajednice. U tom smislu je i ovaj sporazum sa Italijom.
Kada je reč o readmisiji i sporazumima sa drugim zemljama koje ne primenjuju šengenski režim i nemaju taj pravni, da tako kažem, šengenski milje, reč je o zaključivanju sporazuma između Republike Srbije i tih zemalja na bazi bilateralnih odnosa, ali u istom duhu i otprilike sa istom tom namerom kao što je i ovaj prethodni sporazum sa Evropskom zajednicom. To pokazuje da je Republika Srbija svakako spremna na međunarodnu saradnju, i ona je veoma plodotvorna u tom sistemu stvaranja određenih pretpostavki i uslova za šire funkcionisanje međunarodne zajednice, što pokazuje da smo zapravo deo te međunarodne zajednice.
Postoje i drugi sporazumi koji se odnose na policijsku saradnju između Srbije i drugih zemalja, jer, kao što je rekao i gospodin ministar u svojim ranijim obraćanjima, vrlo lako taj kriminalni svet, naročito u oblasti organizovanog kriminala, nalazi svoj zajednički jezik. Oni se povezuju po raznim linijama i poštuju i sarađuju na veoma organizovanim principima, tako da i to bratstvo i jedinstvo, koje je nekada bilo sistem vrednosti u našem regionu, odnosno u bivšoj SFRJ, sada naročito postoji i dolazi do izražaja u ovom kriminalnom svetu.
Ovim sporazumima se zapravo predupređuje i pokušava se da se spreče takve organizacije koje kriminalno deluju, što je svakako u interesu zemlje, odnosno Republike Srbije, a i drugih zemalja. Ne možemo da postignemo, da ostvarimo određene ciljeve, niti određeni napredak na društvenom, političkom, ekonomskom, pravnom planu itd. ako nismo uspešna zemlja u borbi protiv kriminala. Kriminal nije zatvoren u okviru granica jedne zemlje.
Nikakav rigidan stav o tim pitanjima, naročito što se tiče međunarodnih odnosa i saradnje sa ministarstvima unutrašnjih poslova drugih zemalja, nije poželjan, niti on može da da neke velike rezultate.
Mislim da naše Ministarstvo unutrašnjih poslova pokazuje strpljivost, upornost, sposobnost da ovim problemima priđe na jedan racionalan način, nalazeći razloge da uspostavi saradnju radi ostvarivanja nekih viših ciljeva, a određeni problemi koji postoje između Republike Srbije i neke druge zemlje se rešavaju u jednom, da tako kažem, kontinuitetu. Kroz aktivnost i rad MUP-a na jedan ovako racionalan način praktično se razbijaju barijere i prepreke u normalizaciji odnosa između naših zemalja, odnosno Republike Srbije i drugih zemalja sa kojima zaključujemo ugovore.
Rekao bih da je Republika Srbija zaista učinila jedan napredak u poslednje dve godine na planu približavanja EU kroz stvaranje određenih pretpostavki da budemo što bliže i bliže. MUP je svakako dao veliki doprinos ovom približavanju. Pored onoga što jeste i što građani vide, da je naše Ministarstvo unutrašnjih poslova veoma rešeno, sposobno, i to je dokazalo, da se na unutrašnjem planu suočava sa raznim izazovima i suzbija kriminal (naravno, to je stalan posao i nikada kraja tome neće biti), ono je pokazalo da je veoma sposobno i na ovom međunarodnom planu i dalo je veoma značajne doprinose ovoj viznoj liberalizaciji, koja nije tako pala sa neba, čitav niz aktivnosti i uslova je trebalo pre toga stvoriti. Zaista je tu naše ministarstvo bilo veoma efikasno.
Kroz tu aktivnost što se tiče vizne liberalizacije, ali i kroz aktivnost sklapanja bilateralnih i drugih sporazuma sa zemljama EU i drugim zemljama, bilo našom inicijativom, odnosno inicijativom našeg ministarstva ili prihvatanjem inicijative drugih ministarstava drugih zemalja, zapravo smo pokazali da je zemlja Srbija jedna respektabilna zemlja, kredibilna, da je pouzdan partner. Stvaranju jedne takve slike je, svakako, naše ministarstvo dalo doprinos.
Naravno, spremni smo da kažemo, i to je činjenica, da je moguće određene probleme u ovoj oblasti i ova pitanja posmatrati iz više uglova i sa više strana. Uvek može da se nađe kritika za bilo koju delatnost i bilo koji posao koji obavlja MUP, kao što se to može naći i u drugim ministarstvima. Naravno, ako smo zluradi, ocenićemo to najgorim i najcrnjim, ali svakako moramo priznati da postoji jedan efekat, da je utrošena jedna pozitivna energija, koja je dala vidne rezultate u jednom drugom smislu. O tome treba pričati, pohvaliti i preneti sa ove skupštinske govornice da veliki broj građana veoma pozitivno ocenjuje rad MUP-a, kako u užem smislu, kada je reč o suzbijanju kriminala, tako i kada je reč o drugim delatnostima koje se odnose na potrebe naših građana, kao i na ono što je međunarodna aktivnost našeg ministarstva.
Dakle, Poslanička grupa SPS - JS pozdravlja takvu aktivnost i svakako će podržati ove predloge zakona. Poručujemo da MUP treba jednakom snagom i voljom, kao što je to do sada činio, da nastavi dalje i svakako će dati jedan doprinos onome što su ciljevi naših građana i naše zemlje. Zahvaljujem.