TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.10.2010.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

19.10.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 17:30

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 17 minuta i 15 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić. Posle njega narodni poslanik Paja Momčilov.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Koliko je još ostalo?
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Ostalo je 36 minuta i 12 sekundi.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospođo Čomić, na početku bih da skrenem pažnju ovima što pripremaju sednicu. Znate, usvojen je novi Poslovnik i rečeno je da će mnogo ozbiljniji dokumenti da dolaze pred narodne poslanike. Mislim da niko u sali nema ništa protiv da se to poštuje, da to tako i bude.
Kada recimo uzmemo ovaj dokument, Predlog odluke o pravu razvoja zdravstvene zaštite RS, pa recimo, pogledam nešto što je napisano na 47. strani, pa te iste pasuse prepišete, predlagač prepiše na 49. strani. Znači, razlozi za donošenje plana i objašnjenje pojedinih delova plana, isti tekst. Znate, da je bar neko uložio neku literarnu sposobnost da promeni red reči. Ovde je ono kopi-pejst, prebačeno, stavljeno vamo. To pokazuje da se neozbiljno pristupa nečemu što je izuzetno važno.
Gospođo Čomić, skrenuo bih vama pažnju na jednu rečenicu. Samo bih vas zamolio na početku da se ne smejete. Drugi pasus objašnjenja pojedinih delova plana, na strani 49. glasi, molim vas nemojte da se smejete – zdravlje ima izuzetno važan uticaj na sposobnost ljudi da žive svakodnevni život. Ipak ste se nasmejali gospođo Čomić, i vama je smešno šta neko iz Vlade Republike Srbije potura, po onom Lane Gutović to kaže –"Gde bili i gde ne bili, laku noć".
Kako možemo da tumačimo ove papire, kao ozbiljan dokument, molim vas? Kako možemo da verujemo da je ovo proevropsko, a menja se ono što je usvojeno pre nekoliko godina, a takođe je bilo proevropsko? Šta se to dešava sa Evropom? Jeste da je Angela Merkel, pre nekoliko dana podigla tri prsta i rekla – multikulturalni koncept Nemačke i EU je promašaj, to mogu da shvatim. Oni stoje iza svojih reči.
Kako možemo da verujemo u nešto, kada smo sigurni da uvek kad nam nešto poture kao dokument i kažu – evropsko, ispostavi se da treba da se menja jer se Evropa, u međuvremenu, promenila, pa je postala turboevropska. Sada dobijamo dokumentaciju, dobijamo neke ozbiljne dokumente, a oni neozbiljni. Apsolutno neozbiljni.
U znak pristojnosti prema Narodnoj skupštini i prema temi zdravlje građana, ne vredi da se ovo javno cepa i da se baca u papire. Međutim, to realno zaslužuje. Ovo treba da se vrati, da se baci u kantu za smeće i da se krene ozbiljno da se radi i da se napravi. Sve podržavam što su rekli svi koji su diskutovali danas povodom ovog zakona.
Da li je pacijent u centru zdravstvenog sistema? Nije. Zašto nije? Zato što čovek koji trideset i kusur godina radi, uplaćuju se doprinosi po osnovu njegove plate i to radi poslodavac u svoje ime i u ime zaposlenog. Akumuliraju se sredstva i čovek trideset i kusur godina ne ide kod doktora, hvala bogu, živ je i zdrav.
Kada se privi put pojavi kod doktora ulazi u mrežu priče, standardne, nestandardne, primarna, sekundarna, tercijalna, milion, bilion izgovora i razloga zbog kojih se kaje što je ušao u čekaonicu. Takav zdravstveni sistem nama ne treba. Pravo na život, pravo na zdravlje je univerzalno pravo. Država ga garantuje svakom građaninu RS. Nemojte da ga razvodnjavate u sistemu, u mreži itd. Ili ste sposobni to da obezbediti ili niste sposobni to da obezbedite.
Nego, da se vratim na prvi deo teme. To je Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji se menja. Šta se menja? Menja se ono zbog čega je Vlada, kada se donosio taj zakon, kritikovala Bojića. Sada se traže rešenje koje je bilo u vreme Bojića. Što ste kritikovali čoveka? Pravo na dopunski rad, to je jedna trećina radnog vremena koje je zagarantovano svakom zaposlenom. Može da ga ostvari u nekoj drugoj firmi.
Slažem se da postoje neke specifičnosti kada je u pitanju zdravstvo. Ne možete vi specijalistu ili vrhunskog lekara da nađete gde god hoćete. Molim vas, sada da vas podsetim na jednu priču od pre dvadeset ili trideset godina, bio je neki čuveni Peda Vidojković u Nišu. Bavio se zdravstvenom politikom.
Tada, još u vreme Tita, hteli su da stanu na put beloj mafiji, zdravstvenoj mafiji. Rečeno je – nije svojstveno socijalističkom samoupravnom sistemu da lekari budu i na klinici, da budu na fakultetu, da rade u domu zdravlja, da imaju još tezgi jer su imali tri četiri kvaziradna odnosa i primanja itd. Peda Vidojković lepo dođe u Komitet i kaže – ljudi, nemojte to da radite. Zašto? Lekari su posebna fela. Ako to uradite, nastupiće veliki problem. Tito se uplašio belih mantila.
Zato oni danas deluju tako prepotentno. Nepogrešivi. Ne svi lekari, ne generalizujem, ali zdravstvene vlasti su nedodirljive. Zašto? Zato što je to još u našoj psihi, ono što postoji još pre nekoliko stotina godina. U selu glavni i najpoštovaniji ljudi su sveštenici, učitelji i lekari. Zašto? Zato što su po svojoj definiciji morali da budu nepogrešivi, veliki stručnjaci i veliki humanisti.
Da li je danas situacija sa ovim profesijama takva? Danas su svi grešnici. Naravno, svi padaju na materijalnom aspektu njihovog položaja. Vidite, očekivao sam da će Ministarstvo zdravlja izmenama i dopunama ovog zakona da reši problem, a taj problem je na strani 9. ovog plana. Tu je navedeno, da imamo prema podacima iz 2008. godine, 3102 zdravstvena radnika koji čekaju na posao. Tu je 1752 doktora medicine itd.
Kakva je njihova perspektiva da se zaposle? Ne može svako da završi medicinski fakultet. Bez obzira, ima tu nekih anomaliju oko privilegovane dece. Ali, neko godinama muči se da završi težak fakultet i treba da bude na birou. Gde je plan da se oni reše? Ministarstvo priča o tim planovima.
Posle ću vam dati jedan primer, jednog koji je ušao u taj plan našeg Ministarstva zdravlja. Čovek je iz Prokuplja, da ne spominjem imena. Obećao se Ministarstvu. Kaže – primili ste me po konkursu, rasporedite me tamo gde ste me primili. Nisu hteli ni da razgovaraju iz Ministarstva zdravlja.
Da li može neko ko demonstrira tu vrstu prepotentnosti da shvati da postoje ljudski problemi? To će da vam dam. Daću vam i ovo što Vlada radi od 1. septembra ove godine. Naravno, u koordinaciju nekih ministarstava, naravno, ovi za privatizaciju i ovi za zdravlje. - Specijalna bolnica "Zvezda " – Vrnjačka banja. Strateški partner, te Fontana, te ovo, te ono. Da li će da se izgubi ta bolnica? Da li će to da ode negde?
Gde su limiti zdravstvene politike? Dokle može, a odakle ne može. Ili imam 126, pa mogu da radim šta god hoću. Verovatno je to najveći problem. Da ne ponavljam neke stvari koje su moji prethodnici pomenuli, ali shvatite jednu stvar, bilo šta da kažete ovde o ovoj oblasti, nećete pogrešiti. Svi ćete biti u pravu. Takva je stvarna situacija.
Sada nemam nameru da budem Sveti Sava i da mirim one koji su u Vladi, ali mislim da vi koji ste u Vladi treba da sednete i da se dogovorite. Pogotovo vi iz G17 plus. Ne može u ovom dokumentu na strani 5 da se kaže, da je u 2008. godini stopa nezaposlenosti bila 14,7%, kada za dva dana imamo tačku dnevnog reda Zakona o zapošljavanju, gde se kaže da je 2008. godine, ta stopa bila 25%. Kakav je to dokument? Da li je ovo ozbiljna dokument, gde Vlada demantuje samu sebe? Nama Vlada nudi podatke onako kako njima odgovara u datom trenutku, kao se to procenjuje.
Idemo dalje. Ovde se priča, nije situacija za smeh, ali pazite, kada neko ko treba da diktira zdravstvenu politiku napiše rečenicu – hronične nezarazne bolesti, vodeći se uzroci obolevanja, invalidnosti i prevremenog umiranja stanovnika RS.
Prevremenog umiranja. Zamislite, oni čak i procenjuju koliko čovek može da živi. Prevremeno umiranje. Vi, gospođo Čomić, tražite da ja ozbiljno diskutujem o ovom dokumentu. Samo mogu da prihvatim da postoje problemi sa mentalnim zdravljem, ima i taj deo ovde u ovom dokumentu. Molim vas, dajte da lociramo gde se nalaze mentalni problemi.
Idemo dalje. Saopštavaju se podaci i nema evropskog standarda. Postoji evropski prosek. Molim vas, po novom Poslovniku vi treba na kraju da date izjavu o usklađenosti nekih akata. Evo vam izjave za zakon o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Nema, nema, nema, nema. Ne postoji nikakva obaveza usklađivanja sa EU jer oni nemaju propis.
Kako koji ministar dođe, on nam priča kako je to evropski standard, to je ovo, to je ono. Kad se govori istina? Kada kažete istinu? Još se kaže – nacionalna zdravstvena politika je u nadležnosti svake države članice EU zasebno. Zašto? EU ne interesuje zdravstvo. Njih interesuje slobodan protok roba, kapitala, usluga. Zato je potrebno da se uklone granice, da zaradi privatni sektor. Zdravstvo je humana oblast, nema tu neke zarade. Ako se pojavi zarada, onda se prave neki drugi propisi i neki drugi standardi.
Idemo dalje. Smešan dokument, tragikomičan, šta da radim. Kaže se ovako – izdvajanja, sada tu ide čuvena priča o BDP i izdvajanju za zdravstvo. Neću da je komentarišem. Zašto? Zato što apsolutno ništa ne znači. To je kao kada upoređujete babe i žabe. Ali, mi imamo stručnjake koji su u stanju da uporede babu sa žabom i da nam to predstave kao vrhunski domet nauke, evropskih nauka, kako beše.
Kaže – zdravlje je stanje potpunog psihičkog, fizičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti. Da li neko može da protumači šta je pisac hteo da kaže? Kaže – unapređenje mentalnog zdravlja. Dajem veliki doprinos unapređenju mentalnog zdravlja. Ovde se priča o emocijama. Adekvatni odgovori, priča se, borba protiv droge. Rešite BIA, rešili ste problem. Ali ne, oni pričaju.
Molim vas, sada bih molio da ovo date gospodinu Čipliću jer će ovo za njega biti stvarno interesantna tema. Šta misli Vlada po jednom pitanju? To je strana 22, 2.2. Smanjenje obolevanja i umiranja od HIV (AIDS). Sada se priča koje se aktivnosti planiraju od strane zdravstvenih vlasti. Kaže – treba da se smanje štetne posledice.
Sada se navodi – muškarce koji imaju seksualne odnose sa muškarcima. Podržavam vas, gospodine ministre. Vi ste stvarno po definiciji to definisali. Koji ste krivak tražili 10. oktobra ovde u Beogradu? Koja je vaša politika? Ona što je bila 10. oktobra ili ona što vi stavljate u zdravstvenim propisima?
Ljudi, definišite se. Definišite se, kažite šta je šta. Ovamo nam se javljaju neki stručnjaci pa kažu – to je samo mali poremećaj, kao levom rukom pišeš, desnom rukom pišeš. Ministar je lepo definisao, to je zdravstveni problem države.
Država se bori protiv zdravstvenog problema, ali oni vam podmeću klipove u točkove, gospodine Milosavljeviću, i to ovaj Čiplić. On vam podmeće. Vi sedite u Vladi, pa se dogovorite. Ili se izdelite ko će šta da zastupa, ali nemojte da idete nejedinstveni prema građanima, jer onda građani dobijaju podeljeni sistem vrednosti. Oni ne znaju šta je dobro, kao nekada što je bilo – kondomom protiv kordona, prihvatljivo, sad kondom zašao iza kordona, pa opasno. Vraćajte bre ovaj dokument, nemojte da se brukate, brukate državu.
Kaže – unapređenje zdravlja žena u reproduktivnom dobu, da preskačem ove stvari, uvredljive stvari sam pročitao ovde.
Molim vas, gospođo Čomić, gde je ona gospođa Plavšić? Očekujem da me ona podrži zbog ovoga što ću da kažem. Unapređenje i očuvanje zdravlja marginalizovanih grupa stanovništva. Braćo Srbi, sestre Srpkinje, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo Čomić, znate li ko su te marginalizovane grupe stanovništva? Definišu se strategijom za smanjenje siromaštva i strategijom za unapređenje položaja Roma. Siromašni su marginalizovani, oni vas ne interesuju. Dajete aktivnosti u dva i po reda. Dakle, oni su vam balast, oni su vam smetnja.
Kaže – rezultat ekspertski vođenog konsultativnog procesa, ovo što su navodno uradili. Teško onome kome ovakvi eksperti pišu dokumente. Kaže – plan je integralni deo svih strategija, itd. Sve strategije izviru iz plana. Od opšteg se ide ka pojedinačnom, a ne od pojedinačnog ka opštem. Analiza i sinteza jesu neki oblici naučnog sagledavanja problema, ali zakon je postavio prvo plan, pa onda razradu tog plana sa nekim drugim dokumentima.
Molim vas, dajte jedanput, pošto zdravlje mora da se garantuje svakom čoveku na svakom kvadratnom santimetru Republike Srbije, definišite ove odnose Republika, AP, jedinica lokalne samouprave. Kako ste lepo prihvatili proces decentralizacije. Pitajte ljude u Vojvodini koliko im je popravljena zdravstvena zaštita od kada je prošao Čankov koncept cepanja Srbije.
Nemojte da se igrate državom. Država je vrlo ozbiljna institucija. Teške su promene u državi. Dugotrajno se pripremaju, planiraju, do detalja sprovode. Moraju da budu i poprilično prihvatljive, moraju da budu i obrazložene zašto je to što se preduzima baš pravo rešenje, a onda se ide, prekinite sa tim proevropskim improvizacijama. Molim vas, to nekako treba da sagledate. Bilo bi dobro, što reče pre neki dan jedan – huligani neće upravljati Srbijom, dovoljni su ovi, novi ne trebaju, ovi već uporno i lepo završavaju poslove sa Srbijom.
Pozivam sve poslanike, možda sam neke delove na šaljiv način ispričao da bi to ostalo zapamćeno, situacija jeste ozbiljna. Zamolio bih vas da svi učinimo dodatni pritisak da se ova dva predloga akata povuku sa današnje sednice, da se to lepo uradi, naravno, i polazeći od nekih principa, da građanin, pacijent bude u centru zdravstvenog sistema, da se preispitaju mnoge druge stvari i da onda izađe sa jednim dokumentom oko koga možemo svi da se složimo.
Zdravlje nije pitanje koje ide na licitaciju. Treba iskoristiti priliku da sve ono što predstavlja potencijal i da sve ljudske resurse koje možemo da uključimo u sistem zdravstvene zaštite da to uradimo, da se manemo politike, imaš člansku kartu, izvolte, nemaš člansku kartu, neću sa tobom da razgovaram. To je prisutno i to svi znamo.
Dajte da razvijamo tu našu zdravstvenu politiku po nekom drugom sistemu. Moramo vremenski da ga oročimo, da pravimo alternative i da napokon shvatimo još jednu stvar, privatna svojina treba da bude svetinja. Dajte da pokušamo sa nekim drugim sistemom, lični karton svakog osiguranika, ali da neko ne pravi improvizacije. Naravno, podržavam sve ove poslanike koji se nalaze u struci da se definiše šta su to usluge. Neka se prekine više sa tim pojmovima koji više ništa ne znače ili predstavljaju neki izgovor. Naravno, svi oblici svojine treba da budu ravnopravni.
Još jedna stvar, gospodine Milosavljeviću, sada se obraćam lično vama, gledajte da VMA vratite u sistem civilnog zdravstva. Mislim da je neprihvatljivo da za najobičniju stvar, čak i savetodavno mišljenje, a to je bila situacija ovih 15 dana, kardiolog koji je zadužen od sekretarijata Haškog tribunala ne može ni da razgovara, jer sve mora da ide preko ministra odbrane Dragana Šutanovca.
Znači, morate da se obratite Šutanovcu, pa da on prosledi Jevtiću, pa Jevtić Milojeviću, pa Milojević opet unazad, a šta će za to vreme biti sa pacijentom? Da li mi imamo razloga da verujemo da se pruža adekvatna medicinska zaštita u Haškom tribunalu?
Imamo iskustvo sa Slobodanom Miloševićem, pred kraj postupka pojavio se problem visokog krvnog pritiska i svi su rekli, jeste, to je pod kontrolom, lečite se na vrhunski način i 11. marta 2006. godine je umro.
Hoćemo li to da dozvolimo? Ja to neću da dozvolim. Hoćete vi da budete saučesnici ili neko ko gleda direktan prenos ubistva, pozivajući se na to da li je savet ovaj ili onaj? Pokažite svoju humanost na delu u svakom trenutku. Zdravstvena vlast treba da podigne glas, ali to se ne sme, zato što sledite politiku koju je napisala Karla del Ponte.
Dana 17. februara 2003. godine Zoran Đinđić joj je rekao – vodite Vojislava Šešelja i ne vraćajte ga više. Malo ste pobrkali.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 22 minuta i 33 sekundi vremena poslaničke grupe, na raspolaganju je 14 minuta i 12 sekundi.
Sada određujem pauzu.
Rad nastavljamo popodnevnim delom sednice u 15.10 časova. Prvi prijavljeni govornik u popodnevnom delu je narodni poslanik Paja Momčilov, a posle njega narodna poslanica Vesna Pešić. Hvala.
(Posle pauze – 15.10)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad u popodnevnom delu raspravom po redosledu narodnih poslanika, a prema prijavama za reč u zajedničkom načelnom i jedinstvenom pretresu o predlozima akata iz tačaka 1. i 2. dnevnog reda.
Reč ima narodni poslanik Paja Momčilov, posle njega narodna poslanica Vesna Pešić. Vreme na raspolaganju poslaničke grupe je 14 minuta i 12 sekundi.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pa evo nastavljamo ovu raspravu, mada nas je poprilično malo u ovoj sali.
Kada se donosi plan i program zdravstvene zaštite neke razvijene zemlje, onda obično dokument koji bude upućen prema poslanicima ima uvodno izlaganje premijera. Recimo, tako je i sa britanskim planom i nemačkim i nekih drugih razvijenih zemalja. Nažalost, izgleda zdravlje nije problem koji se tiče i premijera naše Vlade, a bogami čini se da se ne dotiče mnogo ni narodnih poslanika.
Ono što bih želeo da kažem, sigurno da, kako god mi se dotaknemo ovog plana, uvek nailazimo na niz problema, on je sa svake strane problematičan. Pokušao sam da ukažem u ovom svom prvom delu koji se ticao zdravstvenog stanja stanovništva da nije sagledao osnovni problem - očuvanje biološkog integriteta naroda koji je ugrožen niskim natalitetom i visokom stopom opšteg mortaliteta, gde dominiraju dve grupe bolesti, a to su kardiovaskularne i maligne bolesti, gde imamo dve epidemije u našoj zemlji, a osnovno je što mi imamo da je taj mortalitet u velikoj meri izazvan prevremenom smrtnošću kod ovih bolesti.
Šta je ono što treba tu posebno kazati? Treba kazati to da li ima leka kada imaš ovako tešku situaciju? Da, imaš leka, ali onda moraš napraviti ozbiljnu reformu zdravstvenog sistema, pa onda moraš sistem preorijentisati na promociju zdravih stilova života i zaštitu zdravlja, prevenciju. To su jeftine benefitne mere koje daju u jednom dužem vremenskom periodu i te kako dobre rezultate.
Sada, ako bi čovek išao redom, imate drugu stavku koja glasi otprilike, zdravstveno stanje stanovništva smo videli otprilike kako je ovde istaknuto. Kada se govori o zdravstvenoj službi i raspoloživim kapacitetima, onda vi samo imate da pročitate uopštene konstatacije.
Životna sredina, kada je ona objašnjavana, takođe je uopšteno opisana, bez ocene u kojoj meri faktori koji se nabrajaju utiču na zdravlje, od finansiranja zdravstvene zaštite obrađenog stanovništva, prikupljanje raspodele sredstava po namenama. Ovde imate distribuciju u kojoj je samo u naznaci, uopšte se ne distribuiraju sredstva prema potrebama, a daleko bilo tamo i po glavi stanovnika, da vi vidite koliko se po glavi jednog stanovnika troši za koje stvari, što bi jedan ozbiljan plan morao da ima.
Naravno, rekao sam što je glavno, problem kod ovoga je da uopšte nije usklađen sa zakonom, sa članom 16. koji kaže da zdravstvena politika trasira put za donošenje programa i strategija. Ovde je kod nas sve obrnuto, ali to što je obrnuto to je i nedozvoljeno, da budem potpuno konkretan, često ste čuli da se na isti dokument pozivam, a to je evropsko udruženje Svetske zdravstvene organizacije, odsek je dao dokument koji je za nas obavezujući i pročitaću kako izgleda cilj redukcije nezaraznih bolesti.
Da bude potpuno jasno, kaže: "do 2020. godine mortalitet, invaliditet i prevremena smrtnost izazvana glavnim hroničnim bolestima treba da budu sniženi na najviši mogući nivo u celom regionu"; pa onda kaže: "smrtnost od kardiovaskularnih bolesti kod osoba mlađih od 65 godina treba da se smanji za 40%, naročito u zemljama koje imaju visok mortalitet", a mi smo ti.
Gde to možete da nađete u ovom dokumentu? "Smrtnost od raka bilo koje lokalizacije kod osoba mlađih od 65 godina treba da se snizi u proseku za 15%, a smrtnost od karcinoma pluća za 25%" itd. Svi ciljevi su na ovakav način definisani. Toga nema u ovom planu.
Rekao je gospodin Krasić da je ovo jedan nedorečen plan, nekompletan plan, u suštini loš plan koji bruka i parlament i državu Srbiju. Naravno, nije ni čudo. Pitam se, ako je zakon donet 2005. godine, a sada je 2010. godina, zašto tek sada donosimo plan? Molim konkretan odgovor. Imamo ministra, verovatno će odgovoriti. Koje su to objektivne okolnosti naterale Vladu i Ministarstvo da toliko dugo čeka i da dobijemo ovakav plan?
Šta je sa planom interesantno? Ako se već toliko čekalo, zašto nismo dobili kvalitetan papir? U pismu radne grupe koja je radila ovo, kaže se: U zadatom, izuzetno kratkom roku za izradu plana (koliko mislite da su dobili rok da urade ovo; mesec dana; ovo je sramota, grupa je dovedena u vrlo neprijatnu situaciju), rešenjem Ministarstva zdravlja ili Vlade, ne znam već koga, od 21. septembra 2009. godine obrazovana je radna grupa da do 30. novembra 2009. godine izradi tekst plana.
Oni su 18. dali ovako loš predlog koji uopšte ne korespondira ni sa srpskim zakonom, ne treba ponovo da čitam čl. 16. i 17, ni sa evropskim uzansama kojih bi morali da se držimo.
Ako pogledate šta je sa privatnom praksom – katastrofa. Mi nemamo vremena, za ovako ozbiljne dokumente moramo imati vremena. Nažalost, neko ne dozvoljava kvalitetnu, stručnu, odgovornu i objektivnu raspravu smandrljavanjem ove rasprave. Trebalo bi ići od stavke do stavke i stvarno videti koje su ogromne manjkavosti ovog papira.
Kaže se da treba razvijati partnerski odnos. Kakav partnerski odnos? Evropa, kapitalizam i sve što je savremeni svet i što je zdravstvo, zahtevaju integraciju u jedinstveni sistem privatne lekarske prakse. Jedino tako možete imati dobre rezultate. Nije ni to garant, naravno, ali je pretpostavka i preduslov da bi se do toga došlo, a ovde se govori o nekom partnerskom razvijanju odnosa. Nedopustivo.
Ako gledate prioritete, u svim stavkama koje se navode, recimo, kaže se: kod smanjenja povređivanja predviđa se sprovođenje, praćenje i evaulacija nekoliko nacionalnih strategija, ali preciznog, jasnog cilja nema. Nema kvantifikacije nego praćenje evaluacije, eventualno, na kraju ili, ukoliko postoji još neki program, onda ćemo ga još napisati.
I sam predlagač je rekao da, ukoliko imaš mnogo programa i strategija, možeš da se izgubiš u njima i da imaš mrtvo slovo na papiru. To je naša situacija. Mi imamo strategiju za borbu protiv raka, Nacionalni plan za borbu protiv raka i sistem je potpuno trokirao.
Problem srpskog zdravstva u ovom trenutku je da imamo razvaljen sistem. Razvaljen sistem je sam ministar priznao kada je rekao da on ne upravlja njime, da on ne može da sprovede jedinstvenu zdravstvenu politiku na teritoriji čitave Srbije. To je rekao pre neki dan u Vršcu.
Neko od mojih prethodnika je primetio da je Ministarstvo zdravlja najviše napadano ministarstvo od svih. Tačno, dobra konstatacija. Bio bih slobodan da dodam – s pravom. Mi imamo jedan urušen sistem. Da li je tačno to što kažem? Indikatori zdravstvenog stanja ovog naroda o tome govore.
Pre desetak dana sam bio na Evropskom zdravstvenom forumu u Austriji, 13. godinu se tamo sastaju ljudi koji kroje zdravstvenu politiku u Evropi. Znate koje su teme? Personalna medicina. Kad ćemo mi čuti o tako nečemu i gde je to u ovim dokumentima? Ne kukam ja za nečim što je nerealno. Gde ćete vi u ovom dokumentu videti koliko ljudi nije moglo da kupi lek koji je bio prepisan, a pripada vulnerabilnoj grupi Roma, izbeglica i siromašnog stanovništva?
Te studije postoje. Pare evropskih obveznika su plaćene za takve studije, a gde je to u ovom dokumentu? Ne, strategije, planovi, programi, opšta mesta, suma i zamagljivanje realne situacije da je ovaj narod u strašnom problemu i da on sa ovih terena jednostavno biološki nestaje. To je osnovni i glavni cilj koji bi jednom, ne kažem samo akcijom Ministarstva zdravlja, koje to ne može samo da postigne, usmerenom i zajedničkom akcijom svih aktera Vlade, ministarstava i društva, trebalo da pokušaju da preokrenu.
Ono što, takođe, želim da kažem, i dužan sam da kažem, da ovo apsolutno, po meni, treba vratiti. Kada 800.000 invalidnih osoba dođe na Odbor i kažu – mi invalidi žene nemamo gde da se pregledamo ginekološki i zbog toga imamo problema i sa malignim oboljenjima i mi smo neravnopravne, ne možemo mi preko toga da pređemo i da mirno ćutimo i pišemo uopštene pamflete koji ne liče ni na šta. Mnogo reči, mnogo reči, ali nikakvih činjenica.
Gospodin ministar, koji se slatko smeje, koji je demisionirao praktično sa svoje funkcije u zadnje vreme, doduše njega ni na Odboru nema već dugi niz vremenski. Šta to znači? Velika prezauzetost, verovatno, možda i nešto drugo, ali realnost je da za njega Odbor nije značajan.
Mi sad pričamo o stanju zdravlja gospodina Vojislava Šešelja u Hagu. Kao lekar, kao čovek koji pripada jednom esnafu, pa ga obavezuju i posebne etičke norme, mogu da se čudim kako odgovorni faktori ove zemlje ćute na ubijanje građanina ove zemlje, Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu, ali nemam pravo na to, kad gospodin ministar ovakvim dokumentima zamagljuje surovu istinu, da je zdravlje građana Srbije opasno urušeno i da nam preti nestanak.
Voleo bih da me pobije brojkama, a ne večitim pričama koje traju već osam godina, kako je strašno bilo i sad su samo posledice toga. Jeste bilo strašno i kad su nas bombardovali i kad smo imali sankcije, ali sada toga nema, a imate i kredite i nemate 390 dolara. U ovom dokumentu ste napisali 500 i nešto dolara po glavi stanovnika, a godinama već izlazite sa tim podatkom o 395 dolara po glavi stanovnika.
Zbog svega toga, uvaženi poslanici, pozivam vas da ne glasate za ovako nekvalitetne, neevropske, cinično je kazati evropske dokumente, jer ovo ne ide u korist građana Srbije.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Vesna Pešić ima reč.

Vesna Pešić

Liberalno demokratska partija
Prvo bih htela da kažem da bi bilo dobro ako bismo počeli u našim zakonodavnim aktima koje dobijamo da primenjujemo ipak jedan moderniji tip izražavanja, nego što vidimo u ovim dokumentima, recimo u ovom zakonu.
Mogla bih da pitam gospodina ministra da li on kada je otišao u Nemačku da se tamo leči, nemam ništa protiv, da li se tamo lekar koji vas operiše zove radnik, zdravstveni radnik ili se zove lekar? U ovom zakonu kada ga čitate, naročito za obične ljude, toliko ste zadržali tu terminologiju nekakvih radnika. Lekar nikad nije radnik.
Onda imate drugo, neki saradnici tih zdravstvenih radnika, pa druga lica tih radnika. Stavite imena profesija, tako da znamo ko u tim timovima učestvuje. Ako je zdravstveni radnik lekar, neka se zove lekar. Ako je saradnik, neka se zove medicinska sestra ili medicinsko osoblje. Ako je tehničar, neka se zove tehničar.
Upotrebljavajte te modernije termine, nego termine koji strašno rogobatno u zakonima zvuče kada čitamo o tim raznim tipovima radnika koji ovde postoje, a vrlo često to nisu nikakvi radnici.
Znači, ne možemo mi da se zovemo radnicima, mi smo poslanici i molila bih da takva zastarela terminologija jedanput izađe iz naših dokumenata, nego da lekare zovemo lekarima, a ne da ih zovemo radnicima, jer oni se nigde na svetu ne zovu radnicima.
Drugo što zameram ovom zakonu, to je stalna boljka da kada se predlažu određene izmene i dopune zakona bilo bi jako dobro ukoliko bi prvo zaista formulisali problem koji hoćete da rešite.
Kad počnemo da čitamo razloge zašto se donosi ovaj zakon, vi u stvari kažete da je to stvaranje uslova za zadovoljavanje stalno rastućih potreba stanovništva u korišćenju zdravstvene zaštite kroz obezbeđivanje dostupne zdravstvene zaštite svim građanima na teritoriji Republike Srbije i, kaže, organizovanjem dopunskog rada zdravstvenih radnika.
Šta vi u stvari rešavate? Ne vidim šta vi time usavršavate kada smo mi u pitanju. Mi smo i dosad kao pacijenti, kao građani, mogli da idemo i da platimo određene zdravstvene usluge. Takođe smo mogli da to dobijemo u državnoj zdravstvenoj ustanovi. Znači, ne vidim kako vi usavršavate neke naše mogućnosti, usluge građanima, preko toga što ćete da obezbeđujete dopunski rad lekarima. To je ono prvo što mi nije jasno.
Ono što ja kao sociolog mogu da vidim, to je dopunski rad koji vi regulišete i koji je već ranije bio predmet velikih rasprava i u prethodnom zakonu koji je bio donet 2005. godine, a problem je u tome što taj radnik, koji je u stvari lekar, treba da bude u ovoj državi najčešće neko ko ima strašno malu platu, nedozvoljivo malu platu i nigde na svetu ozbiljni lekari ili normalni lekari neće da rade za takvu platu.
Da biste vi rešili taj problem što ne možete da platite lekare, vi sad izmišljate ovaj dopunski rad. Prvo su oni krenuli u privatne klinike, pa su tamo nadopunjivali te plate koje su nedostojne, a isto se odnosi i na drugo medicinsko osoblje, na medicinske sestre, tehničare.
Znači, vi ovim zakonom umesto da kažete – pokušavamo da rešimo statusno pitanje medicinskog osoblja, lekara i drugih, a pre svega lekara, zato što ovaj sistem zdravstvene zaštite i ovim novcem kojim vi raspolažete ne možete da platite lekare normalno, nego morate praktično da im obezbedite neku vrstu honorarnog rada. Tako se za mene, kao prvo, postavlja pitanje kako uopšte definišete taj dopunski rad? Šta je taj dopunski rad? Da li je to mogućnost dvostrukog zaposlenja? Da li je to neka vrsta prekovremenog rada? Zašto uopšte to postoji?
Znate, živim jako dugo, ranije kada sam odlazila u bolnice nikakav dopunski rad lekara nije bio potreban, ulazilo se u bolnice, lečilo se u bolnicama, a oni nisu morali nikakve dopunske radove da imaju. Mogli su da žive od neke svoje plate, a danas je situacija takva da lekari ne mogu da žive od svoje osnovne plate i treba da im napravimo mogućnost da oni to učine.
Volela bih da razgovaramo stvarno o tom problemu, nego da se lažno prikazuje kako su sada neki bolji servisi za građane, a mi u stvari rešavamo jedan vrlo važan problem, a to je status lekara i medicinskog osoblja. To je ovo o čemu se ovde govori.
Znači, kada se formuliše tačno problem onda možemo kao poslanici i kao javnost da razumemo problem i da onda u tome adekvatno učestvujemo i da kroz raspravu damo određeni doprinos. Ovako, kada se to pretvori kako je to nešto zbog građana što se radi, to nema nikakve veze. Mi smo bili građani nekada, ulazili smo u bolnice, niti je lekar radio od sedam do devet noću, niti smo imali privatne klinike, ništa nam to nije bilo potrebno, a sada, pošto ne možete da platite lekare, sada morate da izmislite da oni mogu da rade prekovremeno u sopstvenim bolnicama i da na takav način dobiju određene prihode.
Nemam ništa protiv, ali bih mnogo više volela da možemo našim lekarima da obezbedimo normalnu platu. Ne možete da pretvarate lekare u ljude koja su neka niža, srednja klasa. Oni moraju da imaju prihod bar na nivou normalne srednje klase. Naši lekari nemaju to i to je katastrofa, a da ne govorim o drugom medicinskom osoblju koji bi takođe trebao. I medicinska sestra bi trebalo da bude pripadnik te srednje klase, možda malo niže, međutim, to je jedno belo roblje koje radi za užasno malu platu. O tome govorimo.
Šta možemo iz osiguranja koje izdvajate iz prihoda, šta možemo od toga, o čemu sada ja vama kao sociolog govorim, da obezbedimo?
Možemo sada da vidimo kakav je čiji položaj iz ovih izmena koje ste predložili. Ako pogledamo ovo kako ste predložili ovde, prvo što zapažam gde stvari meni nisu jasne je to da kažete da će se dopunski rad omogućiti u jednoj trećini radnog vremena.
Postavljam pitanje da li lekar koji ispunjava određeni broj časova, određeno radno vreme, da li je to još jedna trećina? Ako uzmemo da se radi, recimo, osam sati dnevno, pa raspoređeno dežurstvo, slobodne dane, to je jedan ukupan fond časova, da li to znači da taj lekar koji ima dopunski rad, bilo privatno, bilo u istoj državnoj službi, da li on 11 sati dnevno radi?
U mom interesu nije da imam jednog totalno iscrpljenog lekara koji čeka, koji nema vremena da gleda pacijenta da bi sačuvao svoju energiju da radi posle toga privatno još tri sata, kada znamo da ono što on inače radi već dovoljno da živi na jedan pristojan način. To je veliki problem.
Dakle, mi smo u situaciji da kao pacijenti ne znamo šta on sa nama radi, da li nas muva da nam nešto fali da dođemo u bolnicu ili posle radnog vremena pa da platimo ili me muva da dođem u privatnu kliniku, a kada sam pacijent kao osiguranik, onda gleda da me se otrese što pre da bi sačuvao energiju da dođem onda kada će da bude plaćen za ono što radi.
Mislim da ne možete na ovaj način da rešite zato što ćemo uvek na taj način biti gubitnici, jer lekari moraju da rade mnogo više da bi imali pristojnu platu, a nas treba da zapostave da bismo išli tamo i u situaciji kada se to plaća bilo privatno, bilo u državnoj ustanovi.
Interesuje me kako ćete ove timove da organizujete. Vi kažete da su to timovi. Kako će taj tim ako lekar sebi obezbedi privatnu praksu u nekoj privatnoj klinici, da li će ta privatna klinika da mu dozvoli da ponese ceo ovaj tim sa sobom ili će taj tim da radi sa njim ili će neka medicinska sestra dobiti neko povećanje prihoda, recimo, samo kada je u svojoj bolnici.
Koja će privatna klinika da primi tuđe timove. To je nemoguće jer vi kažete da će to biti u skladu sa ovim zakonom, ti će timovi raditi i u privatnoj praksi i u državnoj. Kako će to da se organizuje?
Da se vratim još na ovo, kako ćete da računate trećinu radnog vremena? Imate lekare koji su istovremeno lekari u bolnici, ali su oni istovremeno i profesori univerziteta i već imaju dva prihoda. Sada kada uđete u bolnice svi su naši lekari asistenti, docenti i profesori. Retko kad se sretne da neko nije profesor, tako da na jednom predmetu, što je neverovatno, recimo na internoj imate 150 profesora. Da li imamo toliko studenata da nama treba toliki broj profesora?
Imamo ogromnu proizvodnju doktorskih disertacija da bi se zauzeo položaj na univerzitetu, da bi se opet rešilo ovo elementarno socijalno pitanje naših lekara, pa onda dobiju neku platicu na fakultetu, pa platicu ovamo. Sada je ovo neka treća platica.
Molim vas, odgovorite mi koja je to trećina radnog vremena, da li od ove profesure, da li od ovoga što rade u bolnici? Šta se dešava sa lekarima u domovima zdravlja? Da li su ti jadnici osuđeni da rade za tu najmanju platu? Gde će oni honorarno da rade i gde će oni da se zapošljavaju u ovom dopunskom radu? Da li će tu noću da rade specijalno ili se to odnosi samo na druge lekare?
Ovako kada se ovo čita, ovo je jedna neviđena papazjanija, umesto da ste bar nekakav sistem napravili da mi kao građani znamo šta će da nam se dešava kada dođemo u bolnicu ili na neko drugo mesto, da li će usluga biti pogoršana zbog ovoga, a lekarski položaj popravljen, ali moj položaj će biti mnogo gori. To je pitanje koje se ovde postavlja i bolje da smo išli na rešavanje položaja medicinskog osoblja nego što pričamo o građanima. Ovde građani ničim nisu zastupljeni.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Nikola Lazić ima reč.