TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.11.2010.

14. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodine poslaniče, na veliko zadovoljstvo svih nas, organizovano vreme sukoba između bivših i sadašnjih radikala je daleko u ovom parlamentu od nas i ne bih ga aktuelizovala, tim pre što ste sami koristili u prenosnom smislu određene formulacije koje takođe ne idu u korist poslaničke grupe, niti možemo reći da je vaš način reklamiranja Poslovnika u skladu sa tendencijom da vodimo računa o dostojanstvu Skupštine.

Gospodin Predrag Mijatović ima reč.
...
Srpska napredna stranka

Predrag Mijatović

Napred Srbijo
Ne znam zašto ste na ovaj način ovo objasnili. Nisam nikakav epitet dodao uz deskripciju plavuša i ne znam zašto ste to shvatili tako, ovde ima mnogo plavuša. Trenutno sam zaboravio kako se dotična dama zove, pa sam onda morao tako da kažem. Prema tome, nisam imao nameru da uvredim nijednu damu koja ima žutu kosu.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Molim vas, ponovo govorite isti sadržaj i molim vas da me ne dovodite u situaciju da izričem sankcije.

Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Nikola Lazić. Da li neko želi reč? (Ne.)

Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Nikola Žutić. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima poslanik Nikola Žutić.

Nikola Žutić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom na član 3. Predloga zakona predlažem da se posle reči "usmerene na promovisanje i zaštitu" dodaju reči "nacionalnih i tradicionalnih vrednosti srpskog naroda i građana Republike Srbije".

Posle navedenih nacionalnih zadataka i aktivnosti normalno je da slede i druge aktivnosti nabrojane u Vladinom predlogu člana 3.

Međutim, u Vladinom obrazloženju je navedeno da se amandman ne prihvata iz razloga što je navedeno već obuhvaćeno članom 3, kojim je utvrđeno da se ostvarivanje opštekorisnog cilja smatraju, pored nabrojanih, i druge aktivnosti kojima zadužbine i fondacije ostvaruju opštekorisne ciljeve odnosno interese.

Zamolio bih gospodina ministra Bradića, kojeg nema, nažalost, da mi pronađe u prvom pasusu člana 3. formulaciju koju sam predložio da se ubaci na citirano mesto prvog pasusa.

Inače, moja predložena varijanta amandmana je blaža varijanta, pa i ona nije prihvaćena od Vlade. Po meni, postojeća formulacija člana 3. Predloga zakona je jezički rogobatna, gramatički nepravilna, pojmovno neusklađena i nesistematična u pogledu isticanja u prvi plan nekih novih neistorijskih, sporednih ciljeva u odnosu na primarne srpske nacionalne i građanske ciljeve i evropske tradicionalne ciljeve, odnosno u odnosu na tradicionalne i nacionalne ciljeve većinskog državotvornog naroda.

Zbog javnosti moram da citiram da su, prema Predlogu zakona, u članu 3. na prvom mestu kao opštekorisni ciljevi zadužbine, možete zamisliti, navedene aktivnosti usmerene na promovisanje i zaštitu ljudskih, građanskih i manjinskih prava, zatim promovisanje demokratskih vrednosti, evropskih integracija i nekakvog međunarodnog razumevanja, održivog razvoja, pa čak i regionalnog razvoja, to bih bolje nazvao – federalizacije Srbije, na kraju čak i ravnopravnosti polova.

Tek posle ovih epohalnih ključnih aktivnosti za Vladu, koje su rezultat evropskog diktata, dolaze za njih sporedne aktivnosti, to je za pisce ovoga predloga zakona, kao što su unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, promovisanje kulture, pa tek onda na kraju i nauke, obrazovanja i umetnosti.

Dakle, ovim mojim amandmanom na prvo mesto se stavlja formulacija o ključnoj aktivnosti zadužbina, očuvanje nacije i tradicije srpskog naroda, ali i građana Srbije. Zato sam na kraju u svom amandmanu na član 3. Predloga zakona na prvo mesto u aktivnosti zadužbine stavio promovisanje i zaštitu nacionalnih i tradicionalnih vrednosti srpskog naroda i građana Srbije, univerzalnih evropskih tradicionalnih i demokratskih vrednosti, promovisanje i popularizaciju nauke, prosvete, kulture itd.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Mirko Munjić ima reč.

Mirko Munjić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, evo i ovaj amandman profesora Žutića govori u prilog činjenice da je stav ove vlade prema svemu onome što je srpsko, što je nacionalno, što je tradicionalno, krajnje negativan. To je, po meni, osnovni razlog neprihvatanja ovog amandmana.

U ovoj zemlji se, gospođo ministre, polako vremenom uspostavljaju neka nakaradna pravila, neka krajnje nakaradna merila vrednosti. Na primer, u ovoj zemlji uspostavlja se princip da je važniji zaštićeni svedok od jednog srpskog junaka. Uspostavlja se princip da su pare nekog kriminalca koji pokušava da opere svoju savest mnogo važnije od jedne zadužbine Ilije Kolarca ili nekog velikog srpskog zadužbinara.

Nedavno je supruga jednog od najvećih kriminalaca na ovim prostorima na novinarsko pitanje odakle toliki novac, odakle toliki kapital, odgovorila pitanjem – a niste me pitali koliko smo para dali za crkve, za izgradnju crkava i obnovu manastira? To je ono o čemu mi pričamo.

Ali, ima i svetliji primer. Za života, sada već upokojeni patrijarh srpski gospodin Pavle odbio je da primi novac jednog isto tako, kako ga vi nazivate, biznismena ili kontroverznog biznismena, mada imaju oni mnogo adekvatnije nazive, odbio je novac za dogradnju Hrama Svetog Save u Beogradu.

Očuvanje nacionalnih i tradicionalnih vrednosti srpskog naroda i građana Republike Srbije, kako je to traženo ovim amandmanom, mora brinuti o dve osnovne stvari – o očuvanju srpskih tradicionalnih vrednosti i kulture, i drugo, o opštekorisnom interesu. Dakle, o interesu čitavog društva, a ne pojedinaca ili pojedinačnih grupa. Jer, to je u apsolutnom nesaglasju sa ciljem koji ovaj zakon treba da ima, dakle, koje fondacije i zadužbine treba da imaju.

Svojevremeno je Džejms Vuzli kada je, u svojstvu bivšeg šefa CIA, a kasnije predsednika jedne američke fondacije, forsirao samo jednu grupu ljudi dajući im novac i finansirajući ih ovde u Srbiji, finansirao ih je parama američkih poreskih obveznika. Ali, to nikako nije moglo biti u cilju koji se traži ovim amandmanom, u cilju promovisanja i zaštite nacionalnih vrednosti srpskog naroda.

Naprotiv, bilo je to u jednom jasnom i nedvosmislenom cilju, u cilju koji je postavila američka administracija. Dakle, finansirani su od Amerike da bi se ova država ekonomski porobila, da bi se dovela u totalnu ekonomsku i političku zavisnost, a potom i u dužničko ropstvo.

Dame i gospodo, gospođo ministre, nisu oni, mislim na SAD, kao vi iz današnje vlasti. Ne žive oni od danas do sutra. Kada je u pitanju njihova politika, svaki njihov dolar je u potpunom saglasju sa viševekovnom politikom, između ostalog i Vatikana, kada su ovi prostori u pitanju. Tu nema nikakve dileme.

Zato se ovaj amandman ne prihvata. On pominje srpske nacionalne i tradicionalne vrednosti, a to je u ovoj skupštini postalo jeres. Sve možete da pominjete, o svemu možete da pričate, možete da pričate o interesima indijsko-pakistanskog potkontinenta, ali o srpskim nacionalnim interesima nikako. To je tabu tema za ovu skupštinu.

Postaje sve teže iskazivati ljubav prema svojoj zemlji, prema svojoj otadžbini, prema svom narodu, ali mi ćemo to činiti uprkos svemu. Mi, srpski radikali, to ćemo raditi dokle god budemo trajali. Na to nas obavezuju, kao prvo, ideologija srpskog nacionalizma kao temeljna ideologija SRS i, kao drugo, herojska borba našeg predsednika Vojislava Šešelja u Hagu, koji uprkos svim alama iz ove zemlje i sveta brani srpske nacionalne interese, gospođo ministre, razbija optužnicu te nakazne političko-pravne tvorevine koju vi nazivate Haški sud. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 3. amandman sa ispravkom je podneo narodni poslanik Milisav Petronijević. Da li neko želi reč? (Ne)

Na član 3. amandman u istovetnom tekstu podneli su narodni poslanici Aleksandar Martinović i narodni poslanik Milica Vojić Marković. Da li neko želi reč? (Da) Reč ima gospođa Vojić Marković. Izvolite.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Član 3, naslov iznad njega glasi: "Ciljevi, zadužbine i fondacije". Sada počinje član 3. ovako, prvi stav: "Ostvarivanjem opštekorisnog cilja, u smislu ovog zakona, smatraju se aktivnosti usmerene na promovisanje i zaštitu ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrednosti, evropskih integracija i međunarodnog razumevanja, održivi razvoj, regionalni razvoj, ravnopravnost polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite, promovisanje i unapređenje kulture, promovisanje i popularizaciju nauke, obrazovanja, umetnosti i amaterskog sporta, unapređenja položaja osoba sa invaliditetom, brigu o deci i mladima, pomoć starima, zaštitu životne sredine, borbu protiv korupcije, zaštitu potrošača, zaštitu životinja, humanitarne i druge aktivnosti – interesantno je da su humanitarne aktivnosti iza zaštite životinja – druge aktivnosti kojima zadužbine i fondacije ostvaruju opštekorisne ciljeve odnosno interese.

Naravno da nema nacionalnih interesa, to je potpuno zabranjeno u ovoj skupštini. Hajde da kažemo da se smatraju aktivnosti usmerene na promovisanju i zaštitu ljudskih, građanskih i manjinskih prava, promovisanje demokratskih vrednosti.

Molim vas, kakve su to vrednosti evropskih integracija? To prosto ne znam kakve su to vrednosti? Volela bih da mi neko navede bar jednu od tih vrednosti da bih mogla da kažem, da, u pravu ste ili niste u pravu.

Ono što je sada neverovatno, to je odgovor koji ste napisali. Amandman se ne prihvata iz razloga što je ulazak Republike Srbije u Evropsku uniju nesporan prioritet. Čiji, izvinite? To je ona mantra koju vi nama ponavljate od 2008. godine, da Evropska unija nema alternativu.

Prosto ne mogu da razumem da vi ne pratite ono što se dešava u Srbiji, pojavljuju se istraživanja, juče sam pričala o jednom koje se nekako ne pominje u ovoj skupštini. Vi ste imali priliku da pričate o promovisanju evropskih vrednosti. Ali, vi ste tu ideju potpuno unakazili.

Vi ste tu ideju unakazili time što ste potpuno jedna marionetska država, koja ne vodi računa o sebi, ne vodi računa o nacionalnim interesima ove države i priča neku mantru koja ništa ne znači.

Izvinite, šta su to vrednosti evropskih integracija. Koje su to vrednosti? Da li su one nešto različite od demokratskih vrednosti? Da li su one različite od međunarodnog razumevanja? Šta su to, prosto, te evropske integracije? Vrednosti evropskih integracija.

Prosto, ne vidim ovde, da ne govorimo o tome šta ste sve naveli šta vam je prioritetno u ovom nizanju tih vaših vrednosti, šta je prioritet, a šta nije prioritet, šta se ne pominje uopšte. Izvinite, vi ovde idete toliko daleko, da navodite samo pojmove tek reda radi, a da oni ništa ne znače.

Volela bi da mi odgovori gospođa Kalanović, šta da radimo, ona je došla da brani zakon, šta su to ciljevi evropskih integracija, promovisanje ciljeva evropskih integracija? Šta je to bitno različito u odnosu na demokratske vrednosti i na međunarodna razumevanja?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Aleksandar Martinović, ima reč. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, sa ovim predlogom zakona postoji čitav niz problema i Vlada je ovim predlogom zakona unela potpunu pravnu i terminološku zbrku kada je reč o uređivanju ove materije.

Da se vratimo na etimološko poreklo reči "zadužbina". I šta je reč "zadužbina" značila u srpskoj srednjovekovnoj državi, jer smo mi pojam zadužbine preuzeli iz doba Nemanjića. Ko je mogao da osnuje zadužbinu u to vreme? Zadužbinu je moglo da osnuje isključivo fizičko lice. Reč "zadužbina" ima pre svega duhovno, odnosno religijsko značenje. Uraditi nešto za svoju dušu, za spas svoje duše - podići crkvu, manastir, pomoći bolesnima, nevoljnima itd.

Kada čitate Predlog zakona, onda vam u stvari uopšte nije jasno kakve veze ima zadužbina iz ovog predloga zakona sa zadužbinama koje je poznavala srpska srednjovekovna država. Ovde se kaže da zadužbinu predstavlja pravno lice bez članova, u kojem je osnivač namenio određenu imovinu radi dobročinog ostvarivanja opštekorisnog cilja ili privatnog interesa. Da ste ovako nešto rekli u doba cara Dušana, ovo bi bila jeres.

Dakle, osnivati zadužbinu, nešto za svoju dušu radi privatnog interesa, to je bilo potpuno nespojivo. Vi kada napravite manastir, ili kada napravite crkvu, ili kada napravite put u nekom mestu, ili kada pomognete bolesnicima, ili udovicama, ili sirotinji, a tu nema ostvarivanja privatnog interesa. To se radi zbog spasenja svoje duše.

Znači, ovo što piše u Predlogu zakona nikakve veze nema sa izvornim srpskim značenjem reči zadužbina. Dakle, zadužbinu, ako ćemo da poštujemo srpsku tradiciju, može da osnuje isključivo fizičko lice. U srednjovekovnom pravu, zadužbine su po pravilu bile osnivane od strane fizičkih lica, careva ili određenih feudalnih gospodara. Osnovati zadužbinu od strane pravnog lica, to je sada neka novotarija, koju vi niste uspeli koncizno do kraja da provedete kroz ceo tekst Predloga zakona.

Šta je fondacija po vama? To je kaže – pravno lice bez članova i osnovne imovine. Mislim da Vlada Republike Srbije niti zna šta znači pojam pravnog lica, niti zna šta znači reč "imovina". Samim tim što je jedan subjekt pravno lice, znači da on ima neka prava i obaveze.

Šta je imovina, u izvornom smislu? Pa skup prava i obaveza. Vi ste pojam imovine shvatili onako u laičkom, svakodnevnom značenju te reči. Za vas je imovina neki materijalni predmet-novac, hartija od vrednosti, neka stvar itd.

U pravnom smislu te reči, imovina je skup prava i obaveza. Kako može nešto da postoji kao pravno lice, a da nema prava i obaveze? Kako uopšte može da bude pravni subjekt? Ne može nikako. Ovaj predlog zakona sa čisto teorijskog aspekta je potpuno besmislen.

Dalje, kako može da postoji fondacija bez osnovne imovine? Navodno njeno postojanje treba da služi nekoj opštekorisnoj svrsi. Pa kako da se postigne ta svrha bez imovine? Postojeći zakon o zadužbinama, fondacijama i fondovima mnogo bolje reguliše ovu materiju nego što će ta materija biti regulisana ovim zakonom.

Mora fondacija da ima neku imovinu. Prosto, ne može da postoji bez imovine, pa i bez te takozvane osnovne imovine kojom treba da se ostvare ti opštekorisni ciljevi. Ti opštekorisni ciljevi su u javnom interesu i kod zadužbine i kod fondacije. Ne mogu biti privatne zadužbine, u smislu ostvarivanja nekih privatnih interesa.

Da se ostvaruju privatni interesi, onda se postavlja pitanje - zašto bi ta materija uopšte bila regulisana zakonom, kao što ostvarivanje mojih privatnih interesa nije regulisano zakonom, ili gospođe ministarke, ili gospođe Slavice Đukić Dejanović, tako ni ostvarivanje privatnih interesa nekog pravnog lica ne bi trebalo da bude regulisano zakonom o zadužbinama i fondacijama.

U čemu je suštinska razlika između zadužbine i fondacije, odnosno u čemu bi trebalo da bude razlika, da ste vi Predlog zakona precizno formulisali? Ne u tome što zadužbina ima imovinu, a fondacija nema. Ima je i zadužbina, ima je i fondacija.

Inače, fondacija ne bi mogla da postoji kao pravno lice. Razlika je u osnivaču. Osnivač zadužbine može da bude, ako ćemo da poštujemo tradiciju i ako ćemo da pravimo suštinsku razliku između zadužbine i fondacije, u tome što zadužbinu može da osnuje samo fizičko lice, a fondaciju može da osnuje i fizičko i pravno lice, pri čemu se naravno ostvarivanje privatnih interesa i kod zadužbine i kod fondacije, potpuno treba da eliminiše, jer onda to nije javni interes, to nije materija javnog prava i uopšte ne bi trebalo da bude regulisana bilo kojim posebnim zakonom.

Ono što stvara dodatnu nedoumicu, šta je u stvari Vlada htela da kaže ovim predlogom zakona, biće vam jasno, dame i gospodo poslanici, ako pročitate obrazloženje Vlade zašto ne prihvata određene amandmane.

Recimo, meni je bilo karakteristično obrazloženje zašto Vlada ne prihvata amandman koji je, ako se ne varam, na član 2. podneo gospodin Zoran Kasalović, pa se između ostalog Vlada poziva i na rimsku pravnu tradiciju, pa se kaže da fondacija podrazumeva, kao i zadužbina, zajednicu imovine "universitas rerum" – zajednica stvari. A kažete u članu 2. da je fondacija pravno lice bez članova i osnovne imovine. Pa kakva je to zajednica imovine bez osnovne imovine? Potpuni haos.

Vlada, ako bi htela dosledno i dobro da reguliše ovu materiju, treba da povuče ovaj predlog zakona. Ovo je skup besmislica, koje apsolutno ne znače ništa i koje će u praksi da izazovu čitav niz problema.

Sada nešto o mom amandmanu. Mislim, gospođo Kalanović, da Vlada izgleda ne zna koja je razlika između političkih stranaka i zadužbina. Cilj političkih stranaka je, dame i gospodo narodni poslanici, promovisanje i zaštita ljudskih, građanskih i manjinskih prava. Promovisanje demokratskih vrednosti, evropskih integracija i međunarodnog razumevanja, održivi razvoj, regionalni razvoj, ravnopravnost polova, unapređenje socijalne i zdravstvene zaštite. Tek tamo negde kao 15. cilj zadužbine navodi se nešto što u stvari jeste pravi cilj zadužbine i fondacije, a to je unapređenje kulture, promovisanje i popularizacija nauke, obrazovanja, umetnosti itd.

Dakle, bez ikakve potrebe Vlada Republike Srbije jednu humanitarnu, jednu, ako hoćete, socijalnu i religijsku kategoriju, kao što su zadužbine i fondacije, bez ikakve potrebe politizuje.

To se svodi manje-više na politizaciju u smislu dnevne politike. Znate, to je jeftina patetika kad kažete da se zadužbina osniva radi promovisanja evropskih integracija. To ne znači ništa. Kažite mi jednog čoveka u Republici Srbiji koji je osnovao zadužbinu radi promovisanja evropskih integracija. Niti ga ima, a teško i da će da se nađe neki takav pojedinac ili neko pravno lice koje će da nameni neke pare da bi promovisao evropske integracije.

Ko promoviše evropske integracije u Srbiji? Pojedine političke stranke, mahom vladajuće, ali i one koje nisu vladajuće, a htele bi da dođu na vladu i pojedine nevladine organizacije koje se finansiraju od stranih država ili stranih međunarodnih vladinih ili nevladinih organizacija.

Dakle, povezivati zadužbinu u smislu da se nešto čini za spasenje svoje duše sa dnevno-političkom konstrukcijom evropske integracije zaista je smešno. Naravno, posebno je smešno pričati o evropskim integracijama danas kada EU grca u problemima. Imam utisak da se Vlada Republike Srbije ponaša kao čovek koji boluje od autizma, uopšte ne vidi šta se dešava oko nje.

U Evropi potpuni haos. Neki dan predsednik Evropskog saveta, Herman van Rompej kaže – ako propadne evrozona, propada EU. Nemačka je već spremila gvozdenu metlu kojom će da čisti ove državice koje imaju lošu ekonomiju jer narušavaju stabilnost evra. Proletos i letos, kada je Grčka bila u dugovima do guše, šta su im rekli Nemci – nemate para, gospodo, prodajte ostrva. To su evropske vrednosti. Tamo nema besplatnog ručka. Tamo nema ljubavi. Tamo nema solidarnosti. Tamo nema ničega od onoga što vi tvrdite da ima.

Ne znam da li znate šta se dešava u Irskoj. Irska je država pred bankrotom i pitanje je kada će taj bankrot javno da objave. Isti scenario. Čitajte ove britanske ekonomske analitičare, kažu – isti scenario preti da pogodi Španiju i Portugaliju. Ljudi ne znaju šta će sa svojim problemima.

Pogledajte koliki je stepen nezadovoljstva članstvom Mađarske u EU kod građana Mađarske. Dve trećine bi sada htelo da Mađarska izađe iz EU. Jeste li čitali neki dan istraživanje gde dominira najveća doza evrofanatizma na Balkanu. Znate gde? U Crnoj Gori i Albaniji.

Svako ko nešto zna, svako ko prati međunarodne ekonomske i finansijske tokove, znači zna da od EU apsolutno nema nikakve koristi, kada je u pitanju Srbija. Pitanje je da li će EU da opstane u tom nekom vremenskom periodu koji ste vi projektovali da uvedete Srbiju u EU.

Dakle, pustite EU na stranu, pustite dnevnu politiku na stranu i pustite tu jeftinu političku patetiku. Nema zakona, a da Vlada Republike Srbije ne kaže da se to ne radi zbog nekakvih evropskih integracija. Dobro još niste rekli evroatlantskih integracija. Dobro još niste predvideli da zadužbina može da se osnuje i radi toga da bi se promovisali ciljevi NATO i bombardovanja drugih država i okupacije drugih država.

Dakle, Predlog zakona je loš, sa teorijskog aspekta, sa istorijskog aspekta, sa političkog aspekta, jer nameće zadužbinama i fondacijama da budu promoteri nečega što je nerealno, što je iracionalno, što je u krajnjoj liniji štetno po Srbiju i njene građane.

Pošto ste vi u članu 3. naveli da se zadužbine i fondacije osnivaju pre svega radi promovisanje evropskih integracija, postavlja se jedno praktično pitanje – da li će u Republici Srbiji moći da funkcionišu zadužbine i fondacije koje se ne zalažu za evropske integracije ili čak one koje otvoreno propagiraju neki drugi politički, odnosno spoljnopolitički kurs Srbije, koji nema veze sa evropskim integracijama.

Da li to znači da će one biti onemogućene u svom delovanju jer vi kažete da ne mogu da funkcionišu one zadužbine i fondacije čiji je cilj suprotan Ustavu i zakonu. Ako zakonom propišete, a vi ćete to izgleda propisati, da se zadužbine i fondacije osnivaju radi promovisanja evropskih integracija, a to znači da ne može da postoji ona zadužbina koja taj cilj ne promoviše jer je to u suprotnosti sa važećim zakonom, Zakonom o zadužbinama i fondacijama, a to je besmisleno.

Nema potrebe, dakle, gospođo Kalanović, da politizujete jednu instituciju kakve su zadužbine u Srbiji, koje imaju zaista svetlu i pozitivnu tradiciju. Ne zaboravite, mi se danas dičimo tim našim zadužbinama, u izvornom smislu te reči.

Nekome nije padalo na pamet u srednjem veku da formira zadužbine radi promovisanja bilo kakvih evropskih ili antievropskih integracija, prosto, ljudi nisu razmišljali u tom kontekstu, zadužbine su se formirale isključivo u opštekorisne, u humanitarne, u duhovne, u realizaciju duhovnih ciljeva i duhovnih potreba, radi pomoći onima koji su u tom momentu teško živeli.

Teško da bi se napravile crkve i manastiri, teško da bi se napravile srednjovekovne bolnice i škole, putevi, teško da bi bilo ko pomagao nevoljnima, da nije bilo srpskih careva, odnosno feudalnih gospodara koji su to radili, ne u privatnom interesu, nego u javnom interesu.

Mi se tim zadužbinama i danas dičimo. Umesto da pravno uobličite pojam zadužbine u duhu srpske srednjovekovne tradicije, vi ćete sada da formirate neke zadužbine kojima niko apsolutno neće moći da se podiči, koje neće značiti ništa, eventualno, služiće samo tome da se na brzinu operu pare i da neko zaista realizuje svoje privatne interese jer ste mu vi to, na kraju krajeva, ovim zakonom i omogućili.

Dakle, najpametnije što Vlada Republike Srbije u ovom trenutku može da uradi jeste da povuče ovaj besmisleni zakon iz skupštinske procedure, da angažuje ljudi koji zaista razumeju suštinu zadužbina i fondacija i da u skupštinsku proceduru uđe jedan mnogo kvalitetniji predlog zakona, koji će zaista biti, kako bi rekli naši preci, na opštu polzu svih nas.