PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.11.2010.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milorad Buha. 

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pred nama je predlog rebalansa koji predstavlja još jedan zaokret u stvaranju otežanih sudova u životu građana, a posebno je to bitno u privredi i u uslovima načina privređivanja.

Naime, ono što ova vlast, a posebno ministar finansija mora da objasni jeste kritika od strane članova vladajuće koalicije. Juče smo ovde čuli od jednog predsednika poslaničke grupe, radi se gospodinu Balintu Pastoru, koji je otvoreno rekao da je ovaj rebalans budžeta suprotan odredbama Ustava i protuzakonit. Pored toga, LSV već godina ukazuje na protivustavnost svih budžetskih propisa i ukazuje na neadekvatnu politiku države prema AP Vojvodini.

Ministar finansija se ne oglašava. Vladajuća većina se ne oglašava. Da li je to protivustavno i da li je to protivzakonito? Sa aspekta SRS, budžetski propisi, a posebno ovaj rebalans budžeta i raniji predlozi budžeta, i usvojeni budžeti, bili su i protivustavni i protivzakoniti, i sa aspekta odredaba Ustava koji je odnose na AP Vojvodinu, tako i sa aspekta brojnih zakonskih propisa.

Krenućemo o budžetskom sistemu. Umesto danas da raspravljamo o odredbama budžeta za 2011. godinu, mi tek rebalansiramo nešto što smo potrošili. To je direktno kršenje odredaba Zakona o budžetskom sistemu.

Nadalje, kod Zakona o finansiranju lokalne samouprave jasno je definisan procenat izdvajanja države u lokalnu samoupravu. Ministarstvo finansija, kao predlagač zakonskih propisa iz oblasti budžeta, sada je ovo već treća godina, za 2011. godinu svesno krši odredbe Zakona o finansiranju lokalne samouprave.

Gospođo Dragutinović, morate izaći u javnost i objasniti građanima Srbije zbog čega kršite odredbe Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Godine 2009. uskratili ste 20 milijardi dinara lokalnoj samoupravi, 2010. godine – 15 milijardi, iduće godine ne znamo, ali verovatno 10, 12, 15 milijardi.

Zbog javnosti moramo reći koji je to obim sredstava? To je blizu 400 miliona evra. Sa 400 miliona evra lokalna samouprava može napraviti 200 škola, 400 vrtića, 100-150 sportskih hala, ne znam koliko trgova, koliko igrališta, koliko ulica asfaltirati itd.

To su sredstva koja su uskraćena lokalnoj samoupravi, koja su uskraćena građanima Republike Srbije, a ta sredstva, što je najžalosnije, otišla su u javnu potrošnju. Što je još žalosnije, otišla su u kojekakva razbacivanja, troškarenja Vlade, ministarstava i brojnih državnih institucija.

Krši se odredba, evo, već treća ili četvrta godina Zakona o odbrani. Umesto da se izdvoji 2,4% BDP, uvek se da manje. Krše se odredbe Zakona o javnim nabavkama. Krše se odredbe Zakona o platama državnih činovnika, nameštenika itd.

Pred kraj prošle godine doneli smo Zakon o maksimalnom broju zaposlenih u republičkoj administraciji i u lokalnoj administraciji. Tačno je definisan broj državnih službenika koji će biti zaposlen u državnoj administraciji, 28.000. Šta je učinjeno po tom zakonu? Ništa. Umesto da otpustimo 2.600 državnih službenika, činovnika i nameštenika, mi smo otpustili samo oko 680, 690. Šta je sa ostalim brojem?

Ceo svet ulazi u štednju zbog svetske ekonomske krize, zbog određenih problema u poslovanju, zbog određenih problema u finansiranju javne potrošnje. Spominjao sam ovde i SRS godinama ukazuje na to da moramo smanjiti javnu potrošnju po primeru Velike Britanije.

Ona je u svom programu stabilizacije ukupnog društvenog i finansijskog sistema od 2011. do 2014. godine planirala sledeće: smanjenje 500 hiljada državnih činovnika, 192 državne institucije će biti ugašene, sa obrazloženjem sledećim – nema para.

Šta čini Vlada Republike Srbije, koja se iz godine u godinu zadužuje, deficit budžeta iz godine u godinu je sve veći i veći. Za 2006. godinu bio je 10 milijardi, za 2011. godinu biće 140 milijardi. Kada rebalansiramo za 2011. godinu biće najverovatnije 160-170 milijardi. Koliko je to puta? Ko to može izdržati i ko to može izmiriti, balansirati taj odnos prihoda i rashoda?

Gospođo Dragutinović, vi morate izaći sa jasnom strategijom. Vi strategiju nemate, vi strategiju ne činite, vi ne činite ništa da učinite fleksibilnijim finansije i omogućite ono što se traži od strane Evropske komisije svim korisnicima budžeta, onoliko koliko državne finansije mogu da isfinansiraju.

Vi ste budžetske prihode sveli na 94-95% poreskih prihoda, svega 5-6% su neporeski prihodi. Da li građani, da li privreda može podneti ovu torturu države, javne potrošnje i da li građani mogu izdvojiti toliko poreza i da li privreda može izdvojiti toliko poreza u uslovima nelikvidnosti, nesolventnosti, ogromne strane konkurencije, ogromnih problema u oblasti finansiranja privrede itd? Vi na sve to nemate odgovor, vi nemate strategiju, a jasno vam Evropska komisija već nekoliko godina unazad traži i zahteva od vas da napravite racionalnu politiku održivosti finansijskog sistema.

Više od dve godine ste na mestu ministra finansija, nijedan zakon koji ide u pravcu stvaranja strateških planova smanjenja štednje, stabilizacije finansijskog sistema niste učinili, sem što ste doneli Zakon o budžetskom sistemu, koji vi prvi ne poštujete. Donet je prošle godine, vi ga ne poštujete.

Mi smo danas trebali ovde da razgovaramo o Zakonu o budžetu za 2011. godinu. Pitanje je kada ćemo ga dobiti i kako ćemo raspravljati o njemu i kako se provodi javna rasprava, koja je neophodna u donošenju jednog tako važnog, najvažnijeg državnog akta u jednoj kalendarskoj godini, sa aspekta celokupnog društva svih korisnika, direktnih i indirektnih, jer svi zahvataju pomalo iz tog budžeta.

U kom procentu je zahvaćeno izdvajanje privrede i koji su to novčani iznosi koje privreda trpi da bi namirila ovako veliku državnu administraciju? Pročitaću jedno istraživanje Ekonomskog instituta, koji kaže da je u 2003. godini za državnu administraciju izdvojeno, znači, govori se samo o republičkoj administraciji, 46 milijardi dinara, sledeće godine - 48, sledeće - 54, sledeće - 57, 2007. godine – 66 milijardi, itd, za 2007. godinu, prema ovoj analizi to je ukupno 84,5 milijardi dinara.

Radi se o ogromnim sredstvima. Privreda grca u problemima, a mora izdvajati za državnu administraciju. Gde je tu štednja? Sa kojom merom štednje ste vi sada izašli i rekli – mi ćemo, da bi na određen način pomogli privredi, izvršiti sledeće štednje, pa u ovoj oblasti toliko, u ovoj oblasti tolik itd.

Kada se napravi jedan program, ako se pridržavamo toga, onda ćemo na taj način pomoći privredi? Privreda je sada u kolapsu, to vam mora biti jasno. Ukupan dug privrede je 19,5 milijardi evra. Bankama duguju 10,5 milijardi evra, državi duguju oko milijardu evra. To je sve ono kratkoročno, dugoročno smo već zaboravili.

Privreda duguje penzionom fondu oko 2,5 milijarde, 60% privrednih subjekata je blokirano. U takvim uslovima privreda živi, ali zadatak države, zadatak Vlade, zadatak Ministarstva finansija i drugih državnih institucija je da stvori relaksirajuće uslove za pomoć privredi. Bez toga, sa ovim bankarskim sistemom, sa ovim visokim kamatama pod kojima privreda uzima kredite, ova privreda ne može da opstane?

Šta je sa građanima? Ogromna zahvatanja su takođe. Građani duguju više od pet milijardi evra. Imaju ogromna zahvatanja po osnovu poreza, doprinosa, naknada taksi koje plaćaju državnim organima. Lokalna samouprava je u beznađu zbog toga što ste im vi uskratili određene prihodi koji im pripadaju na osnovu transfernih sredstava, na osnovu obaveza države da finansira lokalnu samoupravu. Naš izlaz je u dizanju lokalnih taksi, lokalnih naknada i sve to dovodi opet do nemogućnosti plaćanja od strane građana.

Gospođo Dragutinović, plaši me jedno i SRS na to već godinama ukazuje. Nemojte dovesti u poziciju državu da se, kada se stvore uslovi, ne mogu izmirivati obaveze. Ovog trenutka je građanin pred tim pitanjem da li plaćati ili ne plaćati. Da li se više mogu zaduživati, pa iz tih zaduženih sredstava namirivati neke državne obaveze.

Velika većina građana danas upravo to čini, zadužuje se. Jedni koji imaju mogućnosti da se zadužuju u bankama, pod vrlo nepovoljnim kamatnim uslovima, a drugi se zadužuju kod rođaka, prijatelja itd. Ono što smo kroz doznake, strane doznake iz inostranstva dobijali iz godine u godinu se smanjuje. Šta gaj građanin može da očekuje? Može da očekuje sutra da mu dođu državni organi i da mu kažu ne možemo više da trpimo, moramo blokirati itd.

Upravo zbog toga, sa aspekta SRS, ovaj budžet nije razvojni, ovaj budžet nije socijalni, ovaj budžet pokazuje koliko država rasipa. Zbog toga ne možemo prihvatiti odredbe ovoga budžeta i nećemo glasati za ovaj budžet.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospođa Branka Ljiljak je na Odboru, pa će kasnije moći da se uključi u raspravu. Dajem reč Veroljubu Arsiću.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, kada se pogleda ovaj budžet i kada se čuje obrazloženje ministra finansija, prvo što se zaključi jeste da je novac već potrošen. To je jedna praksa koja postoji unazad već nekoliko godina, da se pred Skupštinu da Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu, a sve to iz razloga da neko ne ide u zatvor zato što je novac trošio nenamenski.
Ono što zbunjuje u samom obrazloženju ministra, koji nam predviđa lepu budućnost sa pričom oko većeg porasta proizvodnje, većeg bruto proizvoda itd. i da imamo čak i veće prihode u budžetu od očekivanih za nekih tri milijarde dinara, stiče se neki zaključak da u nekom narednom vremenu izlazimo iz ove krize.
Međutim, gospođo ministre, ne delim vaše mišljenje, jer statistika je statistika, metoda je metoda, a budžet je budžet i nešto što ste vi pričali, sa ovim što se nalazi u predlogu, nešto se ne slaže. Sami ste rekli da moramo da izvršimo određeno povećanje sredstava za Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, jednim delom zbog jednokratne pomoći penzionerima a drugim delom zato što se smanjuje broj zaposlenih u državi. Ako imamo rast proizvodnje, ako imamo rast bruto proizvoda, onda ne ide da se smanjuje broj zaposlenih. To je nemoguće. Nešto se tu ne uklapa.
Ako pogledamo razlike koje ste ostvarili, one još više zabrinjavaju. Jedini porast prihoda budžeta koji ste imali i koji je iz realnih izvora, jeste porez na dobit preduzeća, ali gospođo ministre imate porez na dodatu vrednost u zemlji koji je manji za 22 milijarde dinara. Imate porez na dodatu vrednost iz uvoza, što posebno zabrinjava, veći od projektovanog za 18 milijardi dinara. Ne znam šta vi računate više u rast naše proizvodnje, da li rast proizvodnje smatrate kada ulazi u Srbiju? Da imamo rast proizvodnje i BDP bilo bi obrnuto, bilo bi više poreza naplaćenog u zemlji, a manje poreza iz uvoza. Tu leži čitav problem ove države.
Mi ne živimo od našeg novca, mi ne živimo od zarađenog, mi prodajemo, rasprodajemo, zadužujemo se.
Gospođo ministre, voleo bih da bilo koja vlada dok je na vlasti, da im budžet ne služi da opstanu još godinu dana na vlasti, nego da bude nešto što će da napravi jednu politiku u državi koja će da se nastavi i kada ta vlada prestane, odnosno kada prestane njen mandat i da to bude nešto dobro za građane. Ovde imamo situaciju da imamo budžet od godine do godine da bi neko opstao na vlasti.
Najavljujete za 2011. godinu budžetski deficit od 140 milijardi dinara, samo ne znam hoće li to biti iz kredita ili od prodaje Telekoma, a njega prodajete da biste mogli da finansirate izbornu kampanju 2011. ili 2012. godine. Nema realnih osnova za takve stvari.
Kada je u pitanju potrošnja iz budžeta, naravno da ne spominjemo "Zastavu", naravno da je proizvedeno samo 30-ak hiljada automobila, naravno, jedini koji investira u to jeste država Srbija i dovodite bilo koju buduću vlast u situaciju zbog ogromnog novca koji je investiran u "Zastavu", odnosno u "Fijat", da nastavi da finansira ono što je već investirano da ne propadne.
Nije država toliko moćna da može jednom "Fijatu" da finansira proizvodnju. Njegov dohodak je veći nego čitav dohodak našeg budžeta. Postavite malo te relacije da vidimo te iste evre koji stižu iz Italije, a ne samo automobile koji se sklapaju ovde i prodaju nama opet za te iste evre.
O isplatama zarada, ne bih posebno ni da pričam, rekli ste da je tu bilo povećanja zbog povećanja plata u zdravstvu, prosveti, a stavka – plate i dodaci zaposlenih, skoro da se ne menja. Ono što je u porastu, jesu ostali rashodi, dve milijarde dinara, a ostali rashodi su određeni bonusi koji se daju zaposlenima u organima državne uprave. Za neke zakon važi, a za neke ne važi.
Koliko je licemerno sve ovo što se dešava i što radite u poslednjih nekoliko meseci u Srbiji, dovoljno je da pogledate razdeo Uprave za agrarna plaćanja, i po rebalansu budžeta isti iznos predviđen, kao i u Zakonu o budžetu 15 milijardi 474 miliona i 700 hiljada dinara.
Ima jedan problem, smanjili ste subvencije u poljoprivredi za 400 miliona dinara. Povećali ste stalne troškove u toj istoj upravi za 25 miliona dinara.
Usluge po ugovoru, baš bih voleo da vidim kakve oni to usluge po ugovoru imaju, jer samo treba da usmere sredstva iz subvencija, povećane za 120 miliona dinara.
Nematerijalna imovina povećana za 245 miliona dinara.
Onda mi neko priča kako mislite o poljoprivrednicima, a ovo je novac koji je pokraden od poljoprivrednih proizvođača da bi se održavala državna administracija i kroz ugovore uzimao novac iz budžeta i neko ostvarivao fiktivne zarade.
Bez obzira da li je urađeno po zakonu ili nije, tako jeste. Pokrali ste poljoprivredne proizvođače.
Konačno, ovaj deficit od 13 milijardi dinara planirate da nadoknadite iz kredita.
Gospođo ministre, morate da shvatite jedno da dokle god u ovom iznosu država podiže kredit i emituje hartije od vrednosti, a taj iznos je skoro 65 posto likvidnosti bankarskog sistem i sektora, privreda ne može da se razvija zato što nema, prvo, svoje obrtna sredstva, a kredite koje podiže zato što se takmiči sa državom su skupi i jedini profit ostvaruju banke.
Ako bi konačno privreda u Srbiji imala pravu vrednost kredita sa pravim kamatama, ne zelenaškim onda možemo da pričamo o razvoju, možemo da pričamo o novim fabrikama, možemo da pričamo o novim radnim mestima, možemo da pričamo o tome da će da rastu penzije, da će da se povećavaju zarade u organima državne uprave i da će da se smanjuju dotacije penzijsko-invalidskom fondu, do tada grcaćemo, prodavaćemo, dok se to ne desi.
Nadam se da će jedna ovakva politika konačno da se prekine na prvim narednim izborima da se pokažu neki drugi da znaju i oni da vode državu samo na mnogo bolji način nego što ste vi dosad, i potpuno sam uveren da je SNS tome dorasla.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Nemanja Šarović ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, zaista sam pažljivo slušao juče  gospođu ministra kada je govorila i moram priznati da sam tih 20 minuta pažljivo slušao, da sam posle nekoliko sati pokušavao da shvatim šta je to što nam je rečeno i kako je moguće da su ovakvi pokazatelji o onome što smo pročitali o budžetu, a da vi pričate nešto potpuno drugo.
Kada slušamo vas iz Vlade Republike Srbije, kada slušamo gospodina Đelića, vas, Mirka Cvetkovića i ostale, vi nam uporno tvrdite kako Srbija već po peti put u zadnjih godinu dana izlazi iz krize, kako je krenuo oporavak, kako sve cveta.
Međutim, onda se postavlja pitanje, zašto vi danas povećavate budžetski deficit? Ono što bi bilo logično, to je ako je sve krenulo, ako proizvodnja cveta, ako poljoprivreda cveta, ako ljudi u Srbiji žive dobro, da se onda taj budžetski deficit smanjuje, jer valjda se nešto pokrenulo, pa je povećan društveni proizvod, pa naravno postoji više sredstava.
Vi kažete da je obezbeđen oporavak privrede u prvom delu 2010. godine, da raste bruto društveni proizvod, industrijska proizvodnja, spoljnotrgovinska razmena, znači situacija je po ovom idealna. Međutim, već na sledećoj strani govorite o tome da je turistički promet pao za deset posto, da je građevinska aktivnost pala za 19,2%, da je spoljnotrgovinski deficit 3, 9 milijardi evra, da je zabeleženo u periodu od devet meseci 2010. godine smanjenje ukupnog broja zaposlenih za 3,1%.
Dakle, svi ovi podaci ukazuju, naravno da tome treba dodati, da i to ne zaboravimo, da je dinar oslabio za 10,7% uprkos tome što je Narodna banka intervenisala sa 2,47 milijardi evra.
Jasno je na osnovu ovih podataka da to što nam vi pričate nije zaista tako, ali ono na šta bih u ovom trenutku želeo posebno da ukažem pažnju, a to je na primer, vi ovde kažete da u strukturi prihoda, kaže drugi po veličini prihodi su akciza koji su projektovani u iznosu od 133,6 milijardi, a što predstavlja neznatno povećanje. Neznatno povećanje je 2,1 milijardu. To je dva puta više od onog što ste opredelili za sve opštine u Srbiji, to je 3,5 puta više od onih 600 milina koje ste opredelili za poljoprivredu i za povećanje premija za mleko.
Kad se govori o socijalnim davanjima, vi uvek pričate kako ste povećali davanja penzionerima, kako ste povećali druga socijalna davanja. Međutim, vi kad ste dolazili na vlast i kad je Mirko Cvetković, kao mandatar, davao određena obećanja, on je obećao da će prosečna penzija biti dovedena na minimum od 70% prosečne plate. U tom trenutku je bio evro negde oko 80, a nakon toga povećali ste plate za 10%, ali je dinar pao za 30% od tog trenutka.
Vi kao nekakav veliki domet vaše vlasti izdvajate to što ste pet hiljada dinara dali penzionerima, čije su penzije manje od 30.000 dinara, ali vi penzionerima na početku mandata niste obećavali milostinju jedan put godišnje, nego ste im obećali da ćete im povećati penzije i da će oni iz meseca u mesec dobijati ono što su zarađivali tokom svog životnog veka.
Još jedna stvar koju ne mogu da razumem je to što tih pet hiljada dinara niste dali onim penzionerima koji prebivalište imaju u ovom trenutku van teritorije Republike Srbije. To je čista diskriminacija i ne znam zašto diskriminišete one koji su 40 godina radili u Srbiji, ostvarili penziju, a onda odlučili da prebivalište imaju negde drugo, u Republici Srpskoj, Crnoj Gori ili ko zna gde.
Posebno zanimljivo su ove milijarde koje ste odvojili za izmirenje dugovanja budžetskih korisnika, a najveći dug apsolutno se odnosi na grad Beograd. Skupština grada Beograda je donela odluku po kojoj je moguć otpis po osnovu dugovanja na osnovu obračunatih a neplaćenih kamata za izvorne javne prihode, kojih ima pregršt, a jedan od tih su dugovanja za gradsko građevinsko zemljište, dugovanja za grejanje i slično.
Pre nedelju ili deset dana, kad je o tome bilo govora u medijima, izašao je podatak da republički organi i organizacije duguju nekih 60 miliona dinara. Po ovom budžetu to je neuporedivo više, a tačno 370.277.000 dinara. Ovo je samo osnovni dug bez kamata.
Ukupno ovi republički organi i organizacije po osnovu neplaćenog gradskog građevinskog zemljišta glavni dug, bez kamata koji su neuporedivo veće, ali ne znamo koliko su, duguju 2.642.256.000, a kad se tome doda ovih 370 miliona, dakle, vi dajte tri milijarde 12 miliona 533 hiljade dinara za izmirenje dugova republičkih organa i organizacija, ali ste svakako dužni da nam odgovorite na nekoliko stvari.
Prvo, zašto godinama dosad niste plaćali gradsko građevinsko zemljište. Druga stvar, koliki je to period i da li je to pet godina, 15 ili 50. Pedeset, treba i to znati. Treća stvar, da li je moralno da se u gradu Beogradu onima koji nisu platili, na primer Infostan, zaračunavaju kamate od pre deset, 15 ili 20 godina, da im pretite pre mesec dana i objavljujete kako su sudski izvršioci krenuli u popis stvari, ali da još uvek oni koji duguju imaju vremena da plate sve sa kamatom, a da istovremeno država nema istu tu obavezu.
Neki korisnici, poput Uprave za zajedničke poslove, Uprava duguje 703 miliona, Republički hidrometeorološki zavod duguje 454.488.000 dinara na ime neplaćene naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Da li su oni ikad platili tu nadoknadu i kako je to u jednoj uređenoj državi moguće.
Kažete, odvojili ste i predviđate 1.900.000.000 dinara da se izvrši povezivanje staža zaključivanjem ugovora o zaduživanju na teret budžeta za određene privredne subjekte koji imaju neizmirene doprinose za PIO zaposlenih od 1. januara 2004. do 31. decembra 2009. godine. Za koje to privredne subjekte vi odobravate na teret države povezivanje staža? Za Miškovića, za Beka, za Nicovića?
Dakle, moje pitanje, da li će država tražiti vlasnički udeo u privatnim preduzećima za koje plaća doprinose u onoj meri koliko se to izmiruje. Ukoliko neće, zašto neće? Vi pričate o nekakvoj pljačkaškoj privatizaciji i oni koji su time stekli enormnu korist oštetili su, pre svega, radnike, a potom i državu.
Zahvaljujući tome što je država to dopuštala niste plaćali penzijsko i zdravstveno osiguranje, a sad iz nepoznatih razloga za privredne subjekte koji su u privatnom vlasništvu povezujte staž i to nećete nadoknađivati na bilo koji način, a posebno je to sporno što se zna da ta ista gospoda koja su opljačkala Srbiju finansiraju određene političke stranke, a što znači da praktično država finansira tajkune, a tajkuni finansiraju političke stranke.
Jedna od narednih stavki je to da smanjujete redovno finansiranje političkim strankama iz budžeta, jer sad primenjujete drugačiju metodologiju. To neće pogoditi ove koje ionako finansiraju tajkuni, to će pogoditi one stranke koje posluju u skladu sa zakonom.
Treba pitati, i to je stvarno jedno od zanimljivih pitanja, ovde gde kažete – smanjenje rashoda izdataka, prvo smanjenje Državna revizorska institucija - 64 miliona dinara? Državna revizorska institucija, koja nije u stanju da izvrši obavezu koja joj je data zakonom.
Prvi grad Beograd, koji ima najveći budžet, čiji je budžet veći od Vojvodine, u kome vlada najveći lopovluk, Državna revizorska institucija nije kontrolisala. Zato ćete kontrolisati opštinu Crna Trava koja ima 20 ili 30 ili 100 miliona dinara budžet, a grad Beograd koji ima desetine milijardi i koji se prekomerno zadužuje već godinama, e za to neće biti vremena, jer Državna revizorska institucija nema dovoljno ljudi i nema dovoljno sredstava. Vi ste našli da štedite na onome što zapravo treba da spreči kriminal i korupciju u državi.
Ovde nije navedena ni ta milijarda i 70 miliona po sadašnjem kursu, odnosno 10 miliona evra koje ste obećali onome ko izda Ratka Mladića, kao nagradu nekakvu kao 30 Judinih srebrnjaka. Da li je to zbog toga što ste sami svesni da Mladić nije u Srbiji i da ga nećete uhvatiti? Da li je to možda što ste napravili nekakav dogovor sa Srpskom naprednom strankom koja kaže da oni žele da isporuče Ratka Mladića?
Tomislav Nikolić to uporno ponavlja, pa kaže - njemu bi bio ponos da ispunjava zakon, pa će on možda to uraditi i bez tih deset miliona evra, pošto je te pare ionako dobio unapred. Dakle, mi očekujemo sve ove odgovore.
Pored toga, nas zanima i sledeće. Milijardu i 380 miliona ste opredelili za "Fijat". Koliko je ukupno do sada Republika Srbija na razne načine, kroz izgradnju infrastrukture, kroz besplatno zemljište, kroz direktne ovakve injekcije finansijske iz budžeta, dala za nešto što je očigledno promašena investicija?
Vi ste nama 2008. godine rekli - 2010. godine biće 200.000 vozila. Pa ste 2010. godine rekli - 2012. godine ćemo proizvoditi 200.000 vozila. Godine 2012. ćete verovatno reći da će 2014. godine biti 200.000 vozila. U međuvremenu, vi ste kompletno strani proizvod sklapali samo u Srbiji, prodavali ga kao domaći, davali subvenciju od 1.000 evra, ako se ne varam, po vozilu, i na taj način jedino oštetili budžet Republike Srbije, a išli u korist i napravili korist "Fijat".
Vi sada opet proizvodite veoma mali broj automobila. Od tog novog modela koji ste gromoglasno najavljivali, ko zna koliko puta, vi još uvek niste uspeli bilo šta da uradite. Dakle, želimo da znamo koja je to cifra i koliko ste vi spremni da platite, a očigledno je da su vam oni mnogo bitniji od svih drugih opština u Srbiji. Podsećam, za opštine ste dali samo jednu milijardu. Kada se podeli na veliki broj opština, to su sredstva koja su mizerna.
Konačno kažete - kroz robne rezerve 400.000.000 dinara ste obezbedili za mazut, pa ćete pomagati onima koji ne budu mogli da prežive grejnu sezonu. Da li Vlada Republike Srbije planira na bilo koji način da kontroliše lokalne samouprave, koje iz nepoznatih razloga određuju enormne cene grejanja, a to je na primer slučaj u Beogradu? U Beogradu je nedavno cena grejanja povećana za 30%, dok je cena tople vode povećana za 50%. Da li Vlada Republike Srbije planira i na koji način da takvom ponašanju stane u kraj?
Podsećam da su cene grejanja u drugim gradovima u Srbiji i duplo jeftinije, a ono što je ekonomska logika, to je da se sa brojem korisnika daljinskog grejanja smanjuje cena, a ne obrnuto. Dakle, povećanje gasa, koje je bilo za nekih 12 dinara, ako se uzme u obzir da sa 65% navodno energenti utiču na cenu gasa, to znači da bi negde oko 8 dinara bilo ekonomsko opravdano povećanje cene gasa. Povećano je za 30. Gde ide onih 20 i nešto dinara?
Još važnija stvar, ako je ekonomski opravdano da se poveća 30% cena grejanja, kako je onda moguće da je za 50% povećana cena tople vode? Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Oto Kišmarton ima reč.
...
Srpska napredna stranka

Oto Kišmarton

Napred Srbijo
Poštovani narodni poslanici, ovim rebalansom budžeta Vlada je probila prethodno definisani visoki budžetski deficit. Iz Vlade poručuju – najteže je za nama, izašli smo iz krize. Dok je kredita nema krize za ovu vladu, ali kada dođe vreme vraćanja dugova, to neće biti opet problem ove vlade nego naše dece koja će nažalost biti u velikoj dužničkoj krizi.
Rebalansom Vlada više novca izdvaja za sve veći broj socijalno ugroženih, za narodne kuhinje, penzionere, otvaranje novih radnih mesta itd. To ističe sa ponosom, kao da nije sama Vlada kriva za veliku socijalnu ugroženost građana i sve veći broj građana koji su prinuđeni da primaju socijalnu pomoć.
Kaže – Vlada sve što radi, radi za socijalno ugrožene, za nova radna mesta, a građanima je sve gore i gore, sve više ljudi ostaje bez posla, a mnogi nemaju šanse ni da se zaposle.
Građani treba da znaju i to da ovim rebalansom te pare što su predviđene su već i potrošene pare, pa se postavlja pitanje da li treba građani da se raduju ovom rebalansu ili da plaču.
Pročitao sam izjavu ministra finansija, kaže – štedimo koliko možemo, a trošimo koliko moramo. Što bi komunisti rekli, radimo koliko možemo, a uzimamo koliko nam treba. To nije dobro razmišljanje, jer trošiti možemo onoliko koliko imamo.
Moramo imati državu koja je ekonomski održiva. Država treba da živi od svojih tekućih prihoda. Ukoliko trošimo više nego što zaradimo, moramo se zaduživati. Ako mi danas trošimo koliko moramo, naša deca neće trošiti ni minimum potrebe, jer će dugove ove vlade morati da vraćaju. A odakle? Domaćin troši onoliko koliko ima, a ako se zadužio vodi računa da dug može i da vrati, a ne da ostavlja deci ili da rasproda imovinu kako bi dug mogao vratiti. Odakle će vratiti Vlada dugove, ako kredit ulaže u potrošnju?
Nešto bih o poljoprivredi, jer rebalansom je za poljoprivredu izdvojeno mnogo manje od potrebnog novca, a dva i po puta manje od onoga što je ministar poljoprivrede tražio. Recimo, Vlada je za poljoprivredu izdvojila 650 miliona, a za "Fijat" novih milijardu i 383 miliona ovim rebalansom. Time Vlada opet pokazuje nebrigu za poljoprivredu i za današnje poljoprivrednike.
Ova vlada proda fabriku strancu i onda ulaže u platu radnika i u proizvodnju, kako bi strana fabrika kod nas pozitivno poslovala, a u našu poljoprivrednu proizvodnju i seljaka ulaže se minimum.
Međutim, poljoprivreda je veoma važna. Poljoprivreda je jedina privredna grana sa suficitom u spoljnotrgovinskoj razmeni. Mesto poljoprivrede u nacionalnoj ekonomiji, zahvaljujući ovoj vladi, nije na mestu koje poljoprivreda zaslužuje.
Zadatak države, odnosno Vlade, a sve to čini Tadić, jeste da omogući veća budžetska izdvajanja za poljoprivredu i time omogući veće količine hrane, pa ne bi došlo do nestašice mleka. Cene hrane kod nas i u okruženju rastu. Postoji stalna potreba za hranom. Hrana je strateški proizvod, a dogodine će verovatno biti još skuplja hrana. Problem nije u tome što je hrana skupa, nego u tome što nemamo para.
Cena proizvodnje poljoprivrednih proizvoda je cena koštanja, svakako je visoka. Na primer, za proizvodnju mleka cena koštanja litre mleka je 38 dinara, a otkupna cena od skoro je za mleko ekstrakvaliteta 32 dinara.
Rebalansom Vlada duplira premiju, koja je do sad bila 1,5 dinar, sad je duplirana, znači, sad je čak tri dinara. Sad je omogućila da proizvođač mleka i dalje ima gubitak na svakoj litri proizvedenog mleka, a prerađivači mleka mleko prodaju za 60 do 90 dinara. To je država omogućila da prerađivači mleka imaju 30% do 40% marže. Ko je kriv za to? Naravno, Vlada koja je omogućila monopol prerađivačima mlekom.
Pitanje je – zašto se ovim rebalansom povećavaju socijalna davanja, zašto se povećava javna potrošnja, zašto je haos u državi, zašto nema brige za seljacima i poljoprivredom, zašto su izdvajanja viša za narodne kuhinje?
Sve ovo nažalost danas u Srbiji je potrebno i ova izdvajanja su danas, nažalost, potrebna. Zašto? Zato što je Vlada nesposobna, dovela je državu i građane Srbije do prosjačkog štapa. Srbija je postala socijala. Novine pišu ovih dana o nekoj rekonstrukciji Vlade, nije nas briga za rekonstrukciju, šta nas briga ko će gde biti, ovde je potrebno da ova vlada ode.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Lidija Dimitrijević ima reč. Izvolite.

Lidija Dimitrijević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, prethodnih dana nije bilo moguće uključiti televizor, uzeti da pročitate novine, a da ne budete bombardovani pričama o prevelikoj brizi predstavnika vlasti u Srbiji o zaposlenima sa niskim primanjima, o penzionerima koji imaju niske penzije, o onima koji su korisnici socijalne pomoći, kao i o onima koje je, nažalost, zadesila neka elementarna nepogoda.
Sva ta velika briga ispoljena je u vidu ovog rebalansa budžeta, koji se danas nalazi pred nama, koji je predstavljen javnosti kao podrška pomenutim građanima.
Posle ovih srceparajućih izjava, evo građani Srbije, koji nesumnjivo znaju o čemu se radi, imaju prilike da u ovoj skupštinskoj raspravi čuju istinu i tako samo dodatno potvrde ono čega su i sami svesni.
Republika Srbija završiće 2010. godinu sa deficitom budžeta u iznosu od 120,1 milijardi dinara, što znači još 13,1 milijardi više od prvobitno planiranih 107 milijardi. Inače, 107 milijardi manjka nije bilo dovoljno ovoj vladi u toku ove godine, pa mora da napravi manjak još 13 milijardi.
Neću se sada vraćati mnogo unazad da bih napravila poređenje sa iznosima deficita ranijih godina. Uporediću samo sa prošlom 2009. godinom, u kojoj je najpre planiran deficit u iznosu od 49,8 milijardi, da bi kasnije bio uvećan na 70,4, a da bi se konačno godina završila sa 104,8 milijardi. Traženi su izgovori u ekonomskoj krizi i na sve moguće načine pokušalo se da se građanima predstavi neistinita slika.
Kada je usvajan budžet za 2010. godinu, govorili smo mi iz opozicije da je rekordnih 107 milijardi previše, da to nikud ne vodi da se novcem građana Srbije mora domaćinski raspolagati i da se budućnost naše dece ne sme kreirati tako da jedina njihova misao bude velika zaduženost i kako izaći iz tog problema.
Međutim, i tih 107 milijardi nije bilo dovoljno i evo nas opet pred novim iznosom deficita i opet rekordnim.
Prema najnovijim najavama ministra finansija, kako su preneli pojedini mediji, ni u narednoj 2011. godini stanje neće biti ništa bolje. Republički budžet bi u prvoj verziji trebao da ima deficit 125 milijardi, a uopšte neće biti neko iznenađenje ako dođe do promene, tj. da bude još viši iznos deficita i ovo govori sve. Govori o ružnoj navici Vlade Republike Srbije da iz godine u godinu sve više i više zadužuje građane, trošeći iz godine u godinu mnogo više no što može da prihoduje.
Pokušavali su predstavnici vlasti da demantuju da iz godine u godinu kroje potrošačke budžete, trudili se na početku svog mandata da ih predstavljaju kao razvojne, međutim, činjenično stanje u budžetu ih je uvek samo demantovalo. Sada kažu da je budžet sa izraženom socijalnom komponentom, a ova godina biće završena sa učešćem tekućih rashoda od 93,11%.
Ali, pre rashoda, dobro je prvo reći nešto o prihodima budžeta. Kod poreskih prihoda je evidentno odstupanje od prvobitno planiranih. Prihodi od poreza na dohodak građana biće manji za dve i po milijarde, a poreza na dobit preduzeća će biti veći za oko sedam milijardi dinara.
Sada se nameće pitanje - da li su ovakva odstupanja rezultat izmena pomenutih zakona u martu ove godine ili su rezultat toga da je sve manje zaposlenih ljudi i da su njihove zarade niske, a sa druge strane, dobit koju ostvaruju pojedina preduzeća u Srbiji nije beznačajan.
Imamo i pad prihoda od PDV za 4,2 milijarde, ali je jako interesantna struktura ovog prihoda. Prihodi od PDV u zemlji manji su za 21,7 milijardi, dok su od PDV iz uvoza viši za 17,9 što znači da se i ove godine prilično uvozilo, mada treba uzeti u obzir i pad dinara koji ima svoju ulogu u tome i, kako smo čuli od gospođe ministra, blagi porast izvoza.
Takođe, zanimljiv je podatak da će biti viših prihoda od akciza za dve milijarde, a najveće povećanje prihoda je od akciza na duvanske prerađevine. Ostali poreski prihodi biće veći za milijardu dinara, jer građani Srbije plaćaju viši ili dodatni porez na upotrebu mobilnih telefona i registraciju vozila.
Što se tiče neporeskih prihoda, evidentno je smanjenje za 4,4 milijarde. U okviru ovih prihoda, drastično je smanjen prvobitno planirani iznos od novčanih kazni i to za 5,2 milijarde. Tu se postavlja pitanje – da li se radi o tome da se smanjio broj prekršaja, što bi bilo dobro kada bi bilo istinito ili je u pitanju to da nadležni ne obavljaju svoj posao kako treba, ili možda postoje problemi u naplati kazni?
Što se tiče rashoda, već sam pomenula koliki je udeo tekućih rashoda. Neprekidno se u poslednje dve godine govori o potrebi da se smanji javna potrošnja, ali to nikako da se dogodi.
Za rashode za zaposlene i za transfer Republičkom fondu za penzijsko-invalidsko osiguranje, u ovoj godini iz budžeta odlazi 404 milijarde i 129 miliona, što je skoro polovina ukupnih rashoda i izdataka.
Napravljena je velika farsa sa smanjenjem broja zaposlenih u državnoj i lokalnoj administraciji. Govorilo se o racionalizaciji kao načinu da se smanji javna potrošnja, da broj zaposlenih u administraciji bude u skladu sa propisanim.
Epilog svega je da su jedni ljudi ostali bez posla, a drugi se zaposlili opet u državnoj administraciji.
U tom procesu najviše su stradali oni koji su bili zaposleni u lokalnoj administraciji, u mestima sa umrtvljenom privredom, koji su ostali bez ikakve nade za svoju budućnost i budućnost svoje dece.
Sa druge strane, na republičkom nivou se neprekidno osnivaju novi organi, paralelni ustavnim državnim organima, sa velikim brojem zaposlenih, velikim brojem sektora, što podrazumeva i veliki broj rukovodioca. Radi se o mnogobrojnim centrima, komisijama i još mnogobrojnijim agencijama, a agencije imaju upravne odbore, što dodatno uvećava troškove njihovog poslovanja.
Rashodi za zaposlene ovim rebalansom se uvećavaju za milijardu i po. Svaka priča o smanjenju javne potrošnje pada u vodu, a nisu rashodi za zaposlene jedini rashodi kod državnih i paradržavnih organa. Tu su stalni troškovi materijala, mašine i opreme, da ne nabrajam sve, ali moraju se pomenuti neizostavne usluge po ugovoru, koje su neprevaziđeni način za zloupotrebe.
O tome smo puno govorili kada je prošle godine stigao Izveštaj državnog revizora o završnom računu i ovog puta neću govoriti o tome. Ostavićemo mesta da o tome pričamo kada stigne Narodnoj skupštini novi izveštaj revizora.
Što se tiče transfera Republičkog fonda PIO, to su obaveze države prema svojim građanima koji su odradili svoj radni vek, stekli pravo na penzije i te obaveze moraju da se ispune.
Zbog strašne neproporcionalnosti između onih koji primaju penzije i onih koji su zaposleni, sredstva za penzije koja se ostvare od uplata trenutno zaposlenih nikako ne mogu da budu dovoljna i onda je rešenje sredstva iz budžeta.
Sve bi bilo drugačije i mnogo bezbolnije kada bi se obezbedila veća zaposlenost i onda bi budžet bio malo rasterećeniji, ali evo već unazad nekoliko godina plaćaju se ogromne greške koju su napravljene u procesu privatizacije, u kome je umesto oživljavanja proizvodnje došlo do zatvaranja vrata mnogih fabrika, koji je mnogo radnika ostavio na ulici, pa sad imamo na tržištu rada čitavu vojsku nezaposlenih radno sposobnih ljudi.
Ono što je važno kada se analiziraju rashodi jeste da će iz budžeta ove godine za rashode po osnovu otplate kamata biti plaćeno 4,6 milijardi manje.
Pitanje koje se ovde nameće jeste da li se taj iznos izbegava da plati sada da bi se preneo u narednu godinu ili je možda došlo do smanjenja iznosa obaveze za kamate? Ova druga mogućnost je malo verovatna jer se Vlada neprekidno zadužuje. Doduše, većina kredita imaju određeni grejs period pa nekad može da se stvori ovakva nejasnoća.
Vratiću se opet na ono kako su predstavnici vlasti pokušali da opravdaju povećanje budžetskog deficita sa 107 na 120,1 milijardi, da to rade s ciljem da podrže penzionere sa niskim penzijama, zaposlene s niskim primanjima, korisnike socijalne pomoći, a na kraju građane pogođene zemljotresom i drugim nepogodama.
Penzioneri kojima je penzija mala je zamrznuta već dve godine, njima je podeljeno po pet hiljada jednokratno, jer njihov položaj zaista nezavidan.
Milijardu dinara raspoređeno je članom 5. i to polovina iznosa svim jedinicama lokalne samouprave, a druga polovina onim jedinicama lokalne samouprave koje imaju niska budžetska sredstva.
Podsećanja radi, pre nepune dve godine transferi lokalnim samoupravama drastično su smanjeni. Takođe, povećani su izdaci za socijalnu zaštitu.
Činjenica je da su potrebe za ovim vidom zaštite iz dana u dana sve veće zbog opšte ekonomske situacije.
Moram da kažem, jedina pozitivna stvar prezentovana u ovom predlogu zakona jeste to da je u ovoj godini došlo do povećanja broja korisnika naknade zarade za vreme porodiljskog odsustva i korisnika roditeljskog dodatka za preko hiljadu korisnika.
Kada budemo vodili raspravu u pojedinostima, koliko nam tada vreme bude dozvolilo, pokušaćemo da istaknemo više detalja, a sada ću privesti ovu svoju diskusiju kraju. Reći ću još da ovaj rebalans ovako predstavljen kao briga vlasti o onima koji nemaju dovoljno sredstava za život samo je uvod u novu predizbornu kampanju.
Oni građani koji plaćaju najvišu cenu celokupnih dešavanja u Srbiji ne mogu da poveruju u ove priče, ne daju se prevariti da se vlast zadužuje i da stvara veći budžetski deficit kako bi se njihovo trenutno stanje popravilo i kako bi njihova budućnost bila bolja. Zahvaljujem.