DVANAESTO VANREDNO ZASEDANJE, 13.09.2011.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DVANAESTO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

13.09.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 17:15

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko od predsednika poslaničkih grupa ili ovlašćenih predstavnika javlja za reč?

Narodni poslanik Munir Poturak. Izvolite.

Munir Poturak

Za evropsku Srbiju
Poštovani predsedavajući, kolege poslanici, u Novom Pazaru skoro mesec dana radnici TEK-a Raške štrajkuju ispred zgrade opštine, zahtevajući da im se u nekom prioritetu isplate zarade po sudskim rešenjima u vreme kada je TEK-a obustavila sve aktivnosti zbog poznatih događaja od 1993, 1994. pa sve do 1997.

Moje pitanje i moja namera ovde u Skupštini, što govorimo o tom problemu, jesu manipulacije informacijama koje se dešavaju u ovom periodu. Govori se o skoro osam miliona evra koje bi trebalo da se isplati za 1.500 radnika. Da li je to tolika cifra ili ne? Koliko je radnika na tom spisku kojima treba da se isplati? I tu se manipuliše sa informacijama. Da li su radnici koji štrajkuju sad i koji su na spisku bili stvarno u to vreme zaposleni u TEK-a Raška ili su bili negde po inostranstvu ili privatno radili? Na sve ove odgovore, da bi kod nas, da bi u TEK-a Raški, da bi među radnicima TEK-a Raške, koji štrajkuju, moglo konačno jednom da se zna koliko je novca, koliko je radnika i kojom dinamikom ljudima može da se to isplati, neophodni su odgovori od Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj i Agencije za privatizaciju.

Ono što je najvažnije u ovom trenutku jeste da se što pre organizuje sastanak na nivou upravnog odbora direktora TEK-a Raške i predstavnika Agencije za privatizaciju, jer ono što je bilo do zadatka, obaveze lokalne samouprave, sve je urađeno da se TEK-a Raška, kao jedna celovita imovina izdeli na 39 parcela, kako bi se olakšala prodaja zainteresovanim investitorima i ljudima koji su već u tim prostorima TEK-a Raške pod zakup.

Svaki od tih koji su dosad kupili, zaposlili su najmanje još 50 radnika na tom delu u oblasti tekstila, a namera je bila da se od TEK-a Raške napravi industrijska zona u kojima će se svi koji prerađujući džins zagađuju lokalne reke i rečice da se sa svojim kamenjarama ili u svom tehnološkom postupku izmeste u okviru TEK-a Raške i da se kroz taj postojeći kolektor voda preradi, isčisti, isfiltrira i vrati ponovo u reku kao ispravna i čista.

Dosta je na tom planu urađeno, dosta je i državnog i lokalnog novca uloženo. Potrebno je da se omogući tender za prodaju parcela zainteresovanim licima. Samo dva koraka su potrebna da upravni odbor donese odluku, da direktor potpiše i prosledi Agenciji za privatizaciju.

Apelujem na vas zbog onih ljudi koji štrajkuju, neki sa razlogom, a za neke bi trebalo proveriti, da se dođe do stranih podataka. Moja pitanja jesu: koliko radnika su sa zahtevom po sudskom rešenju za isplatu neisplaćenih zarada; koliki je iznos koji treba da im se isplati i kada će se objaviti prodaja zainteresovanim licima delova TEK-a Raške?
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika  poslaničkih grupa javlja za reč da iskoristi svoje pravo iz člana 286. stav 2? (Ne.)
Pošto se više niko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa ne javlja za reč, nastavljamo sa radom.
Obaveštavam vas da je sprečen da sednici prisustvuje narodni poslanik Miloš Radulović.
Obaveštavam vas da je, saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, predsednica Narodne skupštine gospođa Slavica Đukić-Dejanović pozvala da današnjoj sednici, pored predstavnika predlagača Snežana Malović, ministra pravde, prisustvuju i Jovan Ćosić, šef Odseka u Ministarstvu pravde i Zlatko Petrović, rukovodilac Grupe u Ministarstvu pravde.
Nastavljamo rad i prelazimo na načelni pretres 2. tačke dnevnog reda: PREDLOGA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada.
Primili ste izveštaje Odbora za pravosuđe i upravu, Odbora za evropske integracije i Zakonodavnog odbora.
Pre otvaranja načelnog pretresa, podsećam vas da, prema članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se raspodeljuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika pripadnika pojedine poslaničke grupe, odnosno: poslanička grupa Za evropsku Srbiju - jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; poslanička grupa SRS - jedan sat, osam minuta i 24 sekunde; poslanička grupa Ujedinjeni regioni Srbije - 28 minuta i 48 sekundi; poslanička grupa Napred Srbijo - 25 minuta i 12 sekundi; poslanička grupa DSS - Vojislav Koštunica - 24 minuta; poslanička grupa SPS - JS - 18 minuta; poslanička grupa LDP - 14 minuta i 24 sekunde; poslanička grupa Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; poslanička grupa Manjina - osam minuta i 24 sekunde i poslaničkoj grupa PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi ni jedne poslaničke grupe imaju pravo da govore jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika, na osnovu člana 96. stav 4. Poslovnika. Prijave za reč se prihvataju do otvaranja načelnog pretresa o predlogu zakona koji je na dnevnom redu.
Obaveštavam vas, takođe, da će po ovoj tački dnevnog reda poslaničke grupe predstavljati sledeći narodni poslanici: narodni poslanik Đuro Perić, poslaničku grupu PUPS; narodni poslanik Judita Popović, poslaničku grupu LDP; narodni poslanik Đorđe Milićević, poslaničku grupu SPS - JS; narodni poslanik Jovan Palalić, poslanička grupa DSS – Vojislav Koštunica; narodni poslanik Veroljub Arsić, poslaničku grupu Napred Srbijo i narodni poslanik Petar Jojić, poslaničku grupu SRS.
Ukoliko bilo koja druga poslanička grupa želi da ovalsti nekoga od svojih članova ili da promeni ovlašćenog, molim vas da nas o tome informišete, da možemo da obavestimo Narodnu skupštinu.
Saglasno članu 157. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona o parničnom postupku.
Pre nego što pitam da li predstavnica predlagača ministarka Snežana Malović želi reč, na osnovu člana 90. i člana 87, obaveštavam Narodnu skupštinu da ćemo danas raditi i posle 18,00 časova, a do okončanja rada o tački dnevnog reda koja je trenutno u pretresu, dakle, o Predlogu zakona o parničnom postupku. Završetkom rasprave o ovom predlogu zakona, završićemo i naš rad za danas.
Bez obzira što nije striktno poslovnička mogućnost i što ćemo svaki dan davati objašnjenja o tome kako ćemo raditi, plan rada za ovu nedelju je da sutradan, u toku radnog dana, od 10,00 časova do okončanja rada, raspravljamo o Predlogu zakona o rehabilitaciji, u četvrtak od 10,00 časova na dalje da raspravljamo o Predlogu zakona o poslovnoj tajni i spojenim tačkama dnevnog reda koje se tiču odluka, a u petak, ukoliko se steknu Poslovnikom propisani uslovi i stigne mišljenje Vlade o amandmanima, da počnemo pretres u pojedinostima o amandmanima na Predlog zakona o krivičnom postupku, koji smo završili juče. Svaki radni dan će, naravno, u skladu sa Poslovnikom, biti dato obaveštenje.
Ima reč Snežana Malović. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Snežana Malović

Poštovana predsedavajuća, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo osobita je čast i zadovoljstvo mi je što je danas na dnevnom redu parlamenta, Predlog zakona o parničkom postupku. Ovaj zakon je jedan od najvažnijih zakona za građane naše zemlje.
Imajući u vidu da se najveći broj sudskih postupaka odnosi na parnične postupke u kojima građani i pravna lica ostvaruju zaštitu svojih prava u građanskoj materiji. Do sadašnja prakse je pokazala da je neefikasnost sudova u dobroj meri bilo uslovljena nekim rešenjima važećeg zakona o parničnom postupku. U prilog tome govori i veliki broj Ustavnih žalbi kao i predstavki pred evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu koji su podneti od strane građana zbog povrede prava na pravično suđenje, odnosno povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Između ostalog, primećeno je da su dužnici na račun poverioca profitirali kroz dugotrajne i skupe parnice. Dužnički profit i čini se još jedan od negativnih specifičnosti koja mora biti uklonjena iz naše pravne prakse, a naročito u privrednim sporovima. Pored toga, praktična primena pojedinih odredbi materijalnog prava u građanskoj materiji nije efikasna iz razloga manjkavosti zakona koji uređuju parnički postupak. Podsetila bih vas da je važeći zakon o parničnom postupku donet 2004. godine, izmenjen i dopunjen 2009. godine, radi usklađivanja sa Ustavom i pravosudnim organizacionim zakonima.
Međutim, kao što sam već istakla ovaj zakon nije omogućio da se parnice završavaju na brz i efikasan način što svakako šteti ostvarivanju prava građana i pravne sigurnosti. Iz navedenih razloga neophodno je da se donese nov zakon o parničnom postupku koji će omogućiti efikasnije i ekonomičniji postupak pred sudovima i doprineti pravnoj sigurnosti svih pravnih subjekata, što je uslov ekonomskog razvoja naše zemlje.
Takođe, u međuvremenu su doneti Zakon o javnom beležništvu i Zakon o izvršenju i obezbeđenju, pa je stoga neophodno izvršiti usklađivanje parničnog postupka sa navedenim zakonima. U zakonu o parničnom postupku neophodno je da se ugrade sve relevantne preporuke Saveta Evrope, stavovi iz presude Evropskog suda za ljudska prava kao i uporedna zakonodavna rešenja koja su važna za svako demokratsko društvo, kao i za zaštitu ljudskih prava i sloboda proklamovanih Ustavom.
Prilikom izrade predloženog zakona o parničnom postupku posebno je vođeno računa o njegovoj usklađenosti sa međunarodnim aktima i drugim zakonima Republike Srbije, troškovima koja će njegova primena izazvati za sve učesnike u postupku. Radnu verziju predloženog zakona izradila je radna grupa koju su činili predstavnici pravosudnih funkcija svih stepena i vrsta sudova, advokature, profesori Pravnog fakultet kao i predstavnici resornog ministarstva.
Takođe, bih istakla da je o radnim verzijama predloženog zakona vođena široka javna rasprava putem održanih okruglih stolova kao i pribavljanje mišljenja od sudova i od advokature. Pored toga pribavljena je i analiza eksperata Saveta Evrope. Sada bih vam u najkraćim crtama predstavila najvažnija nova rešenja koja sadrži Predloga zakona o parničnom postupku. Predlog zakona je podeljen u četiri dela. Opšte odredbe tog postupka, posebni postupci i prolazne i završne odredbe.
Kada su u pitanju opšte odredbe u Predlogu zakona su u osnovi zadržana sva dosadašnja načela parničkog postupka iz važećeg zakona, s tim da su u tekstu zakona mnogo više razrađena. Od bitnijih novina, kada su u pitanju načela parničkog postupka, istakla bih da je propisano da stranke imaju pravo na zakonitu i jednaku zaštitu svojih prava, a sud nema pravo da odbije donošenje odluke o pravnoj stvari za koju je nadležan. Novinu predstavlja i rešenje kojim je predviđeno da pravosnažna sudska odluka krivičnog suda u parnici ne proizvodi pravno dejstvo prema licu koje nije imalo mogućnosti ili pravo da učestvuje u krivičnom postupku u kome je ta odluka doneta.
Ovako rešenje uzeto u obzir odluku ustavnog suda Austrije kojim je utvrdio da bi dejstvo krivične presude na lica koja nisu učestvovala u krivičnom postupku, a ovde se naročito ima u vidu osiguravajućeg društva, predstavljalo povredu prava na pristup sudu, odnosno povredu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Načelo dispozicije stranaka je afirmisano tako da je ostvareno pravo stranaka na poravnjanje u toku celog postupka sve do pravnosnažnosti, kao i pravo tužioca da povuče tužbu, takođe do pravnosnažnosti.
Važeći zakon predviđa da je sud dužan da utvrdi sve činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti tužbenog zahteva, a što je u praksi sudova dovelo do ekstezivne primene istražnog načela. Za razliku od toga, predloženo je rešenje koje obavezuje sud da uzme u obzir samo one činjenice koje su stranke predložile, u vezi koje se izvode dokazi, dok je sud arbiter koji ceni na osnovu zakonitih pravila.
Kao što sam rekla, predlog zakona posebnu pažnju posvećuje načelu suđenja u razvojnom roku, u tom smislu predviđeno je da će sud već na početku parničnog postupka, zajedno sa parničnim strankama biti dužan da odredi vremenski okvir za preduzimanje parničnih radnji čime se odgovornost za ostvarenje suđenja u razumnom roku ravnomerno raspoređuje kako na sud, tako i na parnične stranke. Propisivanje obaveze suda da odredi vremenski okvir svakako predstavlja jednu od najznačajnijih novina u ovom predlogu zakona. Umesto do sadašnjih zakonskih rešenja propisivanjem kratkih i uniformnih rokova za preduzimanje pojedinih parničnih radnji predloženo je sistemsko rešenje ovog značajnog problema, time što sud na početku postupka utvrđuje vremenski okvir za održavanje ročišta, izvođenje dokaza i preduzimanje parničnih radnji.
Posebna pažnja je posvećena dužnosti savesnog parničenja i procesne discipline. U tom smislu, stranke su dužne da postupaju "bonafide", a sud ima pravo i obavezu da spreči i kazni svaku zloupotrebu procesnih ovlašćenja. Kao posebna novina predloga zakona je uvedena posebna mesna nadležnost u sporovima za zaštitu prava potrošača, a prema prebivalištu potrošača. Ovakva intervencija je bila nužna jer je direktivama EU naložena posebna zaštita potrošača.
Kod delegacije nadležnosti sudova sužena je dosadašnja mogućnost za zloupotrebu instituta, svrsishodne delegacije propisivanjem trenutka do kada može da se podnese predlog za delegaciju. Predlog za delegaciju podnosi stranka ako sud smatra da je takav predlog osnovan, podneće zahtev za delegaciju najvišem sudu određene vrste u Republici Srbiji. Prvostepeni sud može da podnese zahtev za delegaciju po služenoj dužnosti. U pogledu odredaba koje određuju sastav suda zakon je pošao od Ustavnih odredbi gde je pravilo suđenju u zbornom sastavu ali i od činjenice da Ustav predviđa i mogućnost izuzetka od tog pravila.
U tom smislu, zakonom je predloženo, u skladu sa preporukama Saveta Evrope, da u prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac. Međutim, zakon nije ugrozio Ustavno pravo na zborno suđenje jer stranke imaju pravo da zahtevaju da im u konkretnom slučaju sudi veće. U postupku pred drugostepenim sudom i po vanrednim pravnim lekovima uvek sudi veće. U odnosu na dosadašnja zakonska rešenja precizirane su odredbe koje se odnose na isključenje i izuzećem sudije, tako što definisani rokovi i sadržina zahteva za izuzeće ili isključenje, a u cilju sprečavanja zloupotreba ovog instituta.
Takođe, je propisano do kog trenutka se može zahtevati izuzeće i isključenje u postupku po pravnom leku. U glavi, Predloga zakona koji uređuje punomoćnike sadržane su značajne novine. Prema važećem zakonu punomoćnih može biti svako poslovno, sposobno, fizičko lice. Predlogom zakona se predviđa da u postupku stranka može da učestvuje samostalno ili preko punomoćnika koji može biti isključivo advokat. Na taj način omogućava se dosledno sprovođenje Ustavne odredbe prema kojoj pravni pomoć može pružati samo advokatura.
Rešenje iz važećeg zakona kojim je izjednačen advokat i svako drugo lice koje ne mora da poseduje pravničko znanje, pre svega je neprihvatljivo sa stanovišta advokature, kao profesije koja podrazumeva višestruku pravnu kvalifikaciju, završen pravni fakultet, odgovarajuću praksu, pravosudni advokatski ispit, kao i posebne kriterijume za prijem u advokaturu, a takođe nije u skladu sa Ustavom.
Predloženo rešenje garantuje dignitet postupka i samog suda, kao i pravičnu, zakonitu i efikasnu zaštitu prava stranaka, a u krajnjoj liniji i ekonomičnost samog postupka.
Pored toga, predloženo je da stranku u svakom slučaju mora da zastupa advokat po pravnim lekovima.
U skladu sa razvojem savremene tehnologije i odgovarajuće prakse u evropskim i drugim razvijenim zemljama, a prateći domaća iskustva sa primenom elektronske komunikacije, predviđena je veća primena informacionih tehnologija u parničnom postupku.
Mogućnost upućivanja podnesaka u elektronskom obliku, predviđena su predlogom zakona, a koji uređuju oblast elektronske komunikacije, kao što je Zakon o elektronskom potpisu, Zakon o elektronskom dokumentu i drugi.
Kao što sam na početku rekla, deo Predloga zakona koji uređuje rokove i ročišta, predstavlja jednu od najvećih novina u odnosu na važeće rešenje, budući da se ročišta mogu odrediti i održati samo u skladu sa vremenskim okvirom, kojim rešenjem utvrđuje sud, nakon razmatranja predloga parničnih stranaka.
Sud i stranke su dužne da se pridržavaju određenog vremenskog okvira, a ročište može da se odloži samo izuzetno i to samo zbog izvođenja dokaza ili sprečenosti sudije.
U slučaju da se ročište odloži, sud mora da utvrdi novi vremenski okvir za sprovođenje postupka.
Na ovaj način se doprinosi ekonomičnost i efikasnost postupka, a takođe stranke u postupku imaju izvesnost u vezi sa dužinom trajanja parnice.
Predlog zakona sadrži novinu koja se odnosi na vođenje zapisnika. Predloženo je da se zapisnik može sačiniti na osnovu tonskog i optičkog zapisa, ako u sudu postoje tehničke mogućnosti.
Takođe, strankama je dato pravo uvida u tako vođen zapisnik. Predlog zakona predviđa i da se tonski i optički zapis prenosi u pisani oblik koji predstavlja zapisnik a koji se priključuje spisima predmeta.
Na ovaj način se omogućava brže sprovođenje ročišta i obavljanje parničnih radnji o kojima se vodi zapisnik, budući da se oslobađa obaveze diktiranja, navode stranaka i izvođenja drugih parničnih radnji zapisničaru.
Jedna od najvažnijih novina koje sadrži predlog zakona, odnosi se na dostavljanje pismena, budući da postojeća zakonska rešenja ne omogućavaju efikasno vođenje postupka.
Odredbe važećeg zakona o dostavljanju, gotovo su identične sa odredbama Zakona o parničnom postupku iz 1957. godine.
Pored toga što su te odredbe prevaziđene, predstavljaju veliki problem za odvijanje parničnog postupka i omogućavaju zloupotrebu procesnih prava stranaka.
Imajući to u vidu, predlog zakona sadrži rešenja koja su u skladu sa rešenjem iz uporedo pravnog zakonodavstva, naročito Austrije i Švajcarske, gde je dostavljanje izuzetno efikasno.
Predlog zakona predviđa da se pismena koja se moraju lično dostaviti, dostavljaju na adresu iz evidencije o prebivalištu, odnosno na adresu iz registra pravnih lica, ako se lice, o kome se pismeno mora uručiti, ne zatekne na adresi i ostavlja se pismeno obaveštenje da pismeno može podići u sudu u roku od 30 dana i istovremeno stavi na oglasnu tablu suda, nakon čega se smatra da je dostavljanje uredno izvršeno.
Na ovaj način, isključuje se mogućnost bezuspešnog dostavljanja, čime će se omogućiti nastavak postupka i značajno smanjiti trajanje parnice.
Novinu predstavlja i rešenje, gde stranke mogu neposredno, jedna sa drugom, odnosno jedna drugoj dostavljati podneske, pri čemu su dužne da dokaz o dostavljanju podnesu sudu. Predlogom zakona precizira se i postupak za rešavanje spornog pravnog pitanja, imajući u vidu da postojeće rešenje izaziva određene probleme u praksi.
Dosadašnja sudska praksa je pokazala da su prvostepeni sudovi u određenim slučajevima koristili ovaj institut i kada za to nisu postojali propisani uslovi, kako bi se o određenom pitanju unapred pribavio stav najvišeg suda. Iz navedenog razloga predloženo je da Vrhovni kasacioni sud, koji je nadležan za rešavanje spornog pravnog pitanja, dužan da odbije, da reši sporno pravno pitanje, ako ono nije od značaja za odlučivanje u većem broju predmeta, u postupcima koji se vode pred prvostepenim sudovima.
Navedeno rešenje je u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Predlog zakona detaljno propisuje kazne za nepoštovanje procesne discipline i to za vređanje u postupku, zloupotrebu procesnih ovlašćenja i ometanje preduzimanja parničnih radnji i dostavljanje pismena.
Imajući u vidu da su prava parničnih stranaka priznate radi zaštite njihovih prava u postupku, nužno je propisati sankcije za korišćenje ovih prava, suprotno svrsi, zbog čega su priznata, odnosno njihovu zloupotrebu.
Pored toga, preciziran je i postupak izvršenja izrečenih novčanih kazni, budući da su se pojavili problemi u praksi u vezi sa tim. Stoga je predloženo rešenje da u slučaju ne plaćanja novčane kazne, primenjuju se odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koje se odnose na izvršenje novčane kazne.
Drugi deo Predloga zakona uređuje tok postupka. Kada je u pitanju tužba, posebnu novinu predstavlja predloženo rešenje da se prošire slučajevi za podnošenje tužbe za utvrđenje, a što je u skladu sa rešenjem iz zakona koji su doneti u skorije vreme, kao što je Zakon o založnom pravu na pokretnim stvarima, upisanim u registar i Zakon o zabrani diskriminacije, tako što je predviđeno da se tužba za utvrđenje može podneti i radi utvrđenja postojanja, odnosno ne postojanja činjenica.
U skladu sa izmenjenim načelom dispozicije stranaka, data je mogućnost da se tužba povuče, sve do pravosnažnog okončanja postupka, ako tuženi na to pristane, dok je prema važećem zakonu ta mogućnost postojala samo do zaključenja pravne rasprave.
Novinu u predlogu zakona predstavlja rešenje da sud može zastati sa postupkom, samo kada je to izričito propisano posebnim zakonom, a ne i kada oceni da je to celishodno, čime se dodatno ubrzava postupak i pojačava načelo dispozicije stranaka.
U pogledu izvođenja dokaza veštačenja, Predlog zakona predviđa drugačija rešenja u odnosu na važeći zakon.
Prema važećem zakonskom rešenju, veštaka isključivo određuje sud, što je u praksi često dovodilo do toga da od nalaza mišljenja veštaka u potpunosti zavisi presuđenje, a u pojedinim slučajevima su veštaci davali mišljenje i o pravnim stvarima.
U skladu sa doslednom primenom raspravnog načela, odnosno u skladu sa odgovornošću stranaka za formiranje činjenične građe kao osnova za presuđenje, predloženo je rešenje da stranke mogu angažovati veštake iz registra sudskih veštaka i priložiti njihov nalaz i mišljenje, pri čemu sud ceni sve dokaze i zaključuje u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja.
Predlog zakona predviđa da se izvođenje dokaza, saslušavanjem svedoka, odnosno stranaka može sprovesti putem konferencijske veze, odnosno korišćenje uređaja za tonsko ili optičko snimanje.
U vezi sa pripremanjem glavne rasprave, najvažniju novinu predstavlja obaveza suda da zajedno sa strankama, na pripremnom ročištu, utvrdi koje su sve činjenice sporne, odredi dokaze koji treba da se izvedu, kao i da utvrdi vremenski okvir za sprovođenje postupka, čime se uvodi izvesnost u dužinu trajanja postupka, što doprinosi poštovanju prava na suđenje u razumnom roku.
U skladu sa principom koncentracije glavne rasprave, koja je predviđena u Predlogu zakona, sud po pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu, ako oceni da je nužno, i ona se može održati i više dana uzastopno, ili u određenim razmacima, u skladu sa utvrđenim vremenskim okvirom.
U vezi sa glavnom raspravom, najznačajniju novinu predstavlja, zbog ostvarivanja prava na suđenja u razumnom roku, stranke su dužne da na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu sve činjenice i predlože sve dokaze za njihovo utvrđenje, ukoliko pripremno ročište nije održano. Do zaključenja glavne rasprave, stranke mogu da iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze, samo ako bez svoje krivice nisu mogle da ih iznesu, odnosno predlože na prvom ročištu na glavnu raspravu. U delu predloga zakona koji se odnosi na sudsko poravnanje, predviđeno je u skladu sa načelom dispozicije stranaka, veća mogućnost da se zaključi poravnanje, tako što je propisano da se sudsko poravnanje, može zaključiti sve do pravosnažnog okončanja postupka, za razliku od važećeg rešenja, da se poravnanje može zaključiti samo do okončanja prvostepenog postupka.
Ovakvo rešenje je u skladu sa načelom mirnog rešavanja sporova. U skladu sa potrebama sudske prakse, precizirana je definicija međupresude, kao njen predmet, izreka i pravna priroda. Predviđeno je da međupresuda može imati samo pozitivnu izreku, budući da nisu bile retke međupresude kojima su sudovi odbijali tužbene zahteve.
Prema tome, ovom vrstom presude može se odlučiti samo o osnovu tužbenog zahteva, budući da je ona po svojoj pravnoj prirodi utvrđujuća presuda.
U cilju jačanja procesne discipline u Zakonu o parničnom postupku vraćena je presuda zbog izostanka.
Kao i u važećem Zakonu o parničnom postupku, kao redovni pravni lek, predviđena je žalba.
Novinu predstavlja rešenje kojim je predloženo da žalba protiv prvostepene presude, kojom je naložena isplata iznosa koji ne prelazi 300 eura za fizička ili 1000 eura za pravna lica u dinarskoj protivvrednosti, nema suspenzivno dejstvo, što je u skladu sa preporukom Saveta Evrope, kojom je sugerisano da je u takvim slučajevima pravo na žalbu ograničeno ili da uvede sudsko odobrenje za žalbu odnosno nesuspenzivno dejstvo žalbe.
Predlogom zakona je precizirano otvaranje glavne rasprave pred drugostepenim sudom u cilju otklanjanja protivrečne sudske prakse, a imajući u vidu pozitivne efekte zabrane dvostrukog ukidanja prvostepene presude propisane u važećem zakonu.
Kada su u pitanju vanredni pravni lekovi, Predlog zakona sadrži značajne novine koje se odnose kako na broj tako i na mogućnost izjavljivanja vanrednih pravnih lekova.
Imajući u vidu rešenja u uporednom pravu, posebno Austrije i Nemačke kao zemalja koje imaju sličnu pravnu tradiciju gde direktne revizije postoje samo ako je revizija redovan pravni lek, kao i činjenicu da je za vreme primene važećih rešenja bilo svega 26 direktnih revizija u odnosu na 4.000 redovnih revizija, Predlog zakona ne sadrži direktnu reviziju kao vanredni pravni lek. Revizija je u osnovnim osobinama ostala ista, s tim što je predloženo sužavanje kruga apsolutno bitnih povreda parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti revizija, kao i obavezivanje stranke da se na povrede poziva u žalbenom postupku.
Predlog zakona predviđa da je predlog za ponavljanje postupka najvažniji pravni lek. U skladu sa tim, predloženo je i proširenje razloga, kao i proširenje roka za izjavljivanje ovog pravnog leka. Takvo rešenje u skladu sa materijalno-pravnim propisima, u opštem roku zastarelosti, kao i činjenicom da potraživanje koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom, takođe zastareva u roku od 10 godina.
Treći deo Predloga zakona sadrži odredbe koje uređuju posebne parnične postupke. U ovom delu zakona najznačajniju novinu predstavlja uvođenje dva nova posebna postupka i to postupak u potrošačkim sporovima i postupak za zaštitu kolektivnih prava i interesa građana. Uvođenje navedenih postupaka predstavlja usklađivanje sa standardima EU i zakonima drugih evropskih zemalja koji posebnu pažnju posvećuju zaštiti potrošača, kao i zaštiti kolektivnih prava, pa je stoga bilo neophodno da Predlog zakona predvidi posebne odredbe koje će se primenjivati u ovim vrstama sporova zbog njihove specifičnosti.
Četvrti zakona sadrži prelazne i završne odredbe. Iz razloga pravne sigurnosti predviđeno je da će se postupci započeti pre stupanja na snagu ovog predloga zakona sprovesti u skladu sa važećim zakonom. Jedino u slučaju da se ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje novi postupak će se sprovesti u skladu sa novim zakonom.
Pored toga, predviđeno je da zakon stupi na snagu 1. februara 2012. godine kako bi se u međuvremenu sa njegovom sadržinom upoznali svi relevantni učesnici u parničnom postupku i pripremili za njegovu primenu.
Na kraju ovog predstavljanja Predloga zakona o parničnom postupku želela bih da vam se zahvalim na pažnji i izrazim nadu da će nakon rasprave u Narodnoj skupštini Predloga zakona biti usvojen, čime će se stvoriti normativne pretpostavke za efikasniji parnični postupak koji će omogućiti bolju sudsku zaštitu u građanskoj materiji.
Takođe, donošenje ovog zakona predstavlja jednu od obaveza Republike Srbije u procesu sticanja statusa kandidata za članstvo u EU. Zahvaljujem se.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem uvaženoj ministarki.
Poštovani narodni poslanici, htela bih da vas obavestim da je narodni poslanik Mirko Čikiriz ovlašćen za poslaničku grupu ZES.
Da li izvestilac Odbora za pravosuđe i upravu, narodni poslanik Boško Ristić, želi reč? (Ne.)
Da li gospodin Laslo Varga, predsednik Odbora za evropske integracije želi reč? (Ne.)
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora želi reč? (Ne.)
Da li neko od predsednika odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Đuro Perić.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Đuro Perić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovana gospođo predsednice, cenjena gospođo ministarka sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o parničnom postupku spada, kao i Zakon o krivičnom postupku, u stubove pravosudnog sistema ili pravnog sistema u našoj zemlji u celini.
Norme koje sadrži određuju stepen ostvarivanja zaštite u postupku pred sudovima, najbitnijih prava i sloboda utvrđenih međunarodnim aktima, Ustavom i drugim zakonima Republike Srbije.
Nova rešenja koja se predviđaju ovim zakonom proizilaze iz stanja u praksi, koja je pokazala da je neefikasnost sudova u dobroj meri bila uslovljena nekim rešenjima u važećem Zakonu o parničnom postupku.
Pokazalo se, na primer, da su dužnici da račun poverilaca imali korist zbog dugotrajnih i skupih parnica. Dužnika dobit kao loša pojava u dosadašnjoj praksi morala bi biti uklonjena novim rešenjima u zakonu jer je ona vidljiva ne samo u materiji klasično građanskog prava već se umrežila naročito u trgovinskim odnosno privrednim odnosima.
Sve ovo govori da je nužno doneti novi zakon o parničnom postupku, koji je omogućiti efikasniji i ekonomičniji postupak pred sudovima, a time će se povećati brže i bolje ostvarivanje prava građana predviđena materijalnim zakonima.
U vremenu od donošenja Zakona o parničnom postupku, od 2004. godine, izmene koje su izvršene 2009. godine, u međuvremenu su doneti Zakoni o javnom beležništvu, Zakon o izvršenju i o obezbeđenju, a izmenjen je i Zakon o uređenju sudova, pa je samim tim neophodno izvršiti i određena uslađivanja sa ovim zakonima kako bi se stvorilo povoljnije stanje u građanskoj materiji.
Pored toga, bilo je važno da se sve relevantne preporuke Saveta Evrope, kao i presude Evropskog suda za ljudska prava ugrade u zakon.
Predlaže se u zakonu rešenje da na početku parničnog postupka sud zajedno sa parničnim strankama odredi vremenski rok za preuzimanje parničnih radnji. Na taj način stranke ne bi mogle da se pozivaju na povredu ovog načela od strane suda jer i same učestvuju u vremenskom upravljanju parnicom.
U sudskoj praksi naročito je bilo sporno da li tuženi može da prigovori na mesnu nenadležnost i posle odgovora na tužbu ili to mora učiniti u samom odgovoru na tužbu. Predloženo je prihvatljivo rešenje da je tuženi dužan da istakne prigovor mesne nenadležnosti u odgovoru na tužbu, osim kada se tužba ne dostavlja tuženom na odgovor i tada je dužan da prigovori najkasnije na pripremnom ročištu za glavnu raspravu.
U obrazloženju Predloga zakona ističe se da je u praksi bilo problema oko razgraničenja zakonskog zastupnika i zastupnika pravnog lica. Članom 77. je definisano da je zastupnik pravnog lica u parničnom postupku lice upisano u odgovarajući registar, a koje je određeno posebnim propisom, opštim aktom pravnog lica ili odlukom suda.
Novina u zakonu je da stranka u postupku može da učestvuje samostalno ili preko punomoćnika koji može biti isključivo advokat.
Poslaničkoj grupi PUPS u vezi sa rešenjima koja se predviđaju u članovima 77. i 85. stiglo je mnogo zahteva sa obrazloženjima od strane sindikata, organizacija socijalnog osiguranja, privrednih preduzeća, kao i od Advokatske komore Srbije.
Što se tiče Advokatske komore ona prihvata i zalaže se za predložena rešenja u vezi ovih članova, što je očekivano i logično.
Što se tiče ostalih koji su nam se obratili, oni predlažu da se u članu 77, uz postojeći tekst, doda da zastupnik bude i lice sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom u radnom odnosu kod pravnog lica stranke u postupku na koje zastupnik pravnog lica upisan u registar prenese svoja ovlašćenja. Slično se predlaže i u vezi člana 85, da stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično, putem zakonskog zastupnika, zastupnika pravnog lica ili preko punomoćnika, da u postupku po pravnom leku zastupa advokat ili ako je stranka pravno lice koje zastupa lice sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom koje je u radnom odnosu kod stranke.
Navodi se da bi predložena rešenja u zakonu izazvale negativne posledice jer bi neminovno došlo do otpuštanja zaposlenih koji su obavljali poslove zastupanja pravnih lica pred sudovima.
Na primer, u Republičkom fondu PIO ima preko 20.000 parničnih predmeta, a pošto će i vojni fond od 1. januara 2012. godine biti objedinjen u zajednički fond, broj predmeta povećaće se na 50.000.
Smatram da bi profesija advokat bila favorizovana u odnosu na lica sa istim kvalifikacijama. Sumnja se čak i na postojanje tzv. advokatskog lobija koji je uticao na ovakva rešenja koja se nalaze u predlogu.
Pozivaju se na Ustav i na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Sindikati ističu povredu Zakona o radu, Zakona o socijalno ekonomskom savetu i konvencijama broj 87 i broj 98.
Poslanička grupa PUPS imala je neposredne razgovore sa predstavnicima nekih od navedenih organizacija i prihvatili smo njihove predloge da podnesemo u vezi sa njihovim mišljenjima i stanjima u kojima se nalaze odgovarajuće amandmane, o čemu će biti više reči u raspravi u pojedinostima. Mislimo da su oni u mnogo čemu u pravu, jer, na primer, samo u Fondu PIO radi oko 35 ljudi sa položenim pravosudnim ispitom i praksom koja su do sad zastupala ova, a koja bi izgubila ubuduće rešenjima koja se predlažu, radni odnos. Tako je i u većini drugih organizacija.
Najveću novina predloženi zakon predviđa u pogledu rokova i ročišta. Po predlogu ročišta se mogu odrediti i održati samo u skladu sa vremenskim okvirom, koji rešenjem utvrđuje sud nakon razmatranje predloga parničnih stranaka. Ročište može da se odloži smo izuzetno zbog izvođenja dokaza ili sprečenosti sudije.
Posebnu novinu zakon predviđa kada se može podneti tužba za utvrđenje. Predloženo je rešenje po kojem se tužba za utvrđenje može podneti i radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja određene činjenice. U skladu sa uporedno-pravnim zakonodavstvom uvodi se kao novina nužno suparničarstvo, čl. 212. koje postoji u slučaju kada je to zakonom propisano ili kada zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalno pravnog odnosa.
U pogledu izvođenja dokaza veštačenjem Predlog zakona predviđa drugačije rešenje u odnosu na važeći zakon. Po sadašnjem zakonu veštake određuje isključivo sudija, što je često dovodilo do toga da od nalaza i mišljenja veštaka isključivo zavisi i presuđivanje. Mislimo da je ovo bila loša praksa u postupku sa dosta subjektivizma.
Zato PUPS u potpunosti podržava predlog da same stranke mogu angažovati veštake iz registra sudskih veštaka i predložiti njihov nalaz i mišljenje, pri čemu sud ceni sve dokaze i zaključuje u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja.
Značajna je i novina u pripremanju glavne rasprave, gde se predviđa obaveza suda da zajedno sa strankama na pripremnom ročištu utvrdi koje su sve činjenice sporne, odredi dokaze koji treba da se izvedu, kao i da utvrdi vremenski okvir za sprovođenje postupka, čime se stvara izvesnost u dužini trajanja postupka, što doprinosi poštovanju prava na suđenje u razumnom roku.
U vezi glavne rasprave stranke su dužne da na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu sve činjenice i predlože sve dokaze za njihovo utvrđivanje ukoliko privremeno ročište nije održano. Predlažu se promene kod vanrednih pravnih lekova, pošto u važećem zakonu postoji nesrazmera broja redovnih u odnosu na vanredne pravne lekove. Tako se, polazeći od uporednog procesnog prava, predlaže brisanje direktne revizije kao vanrednog pravnog leka. Umesto vanrednog pravnog leka, zahteva za zaštitu zakonitosti predviđa se novi pravni lek, zahtev za preispitivanje pravosnažne presude, koji može podneti isključivo republički javni tužilac. Do sada je to mogla da podnese stranka.
Mišljenja smo da su upravo vanredni pravni lekovi, bilo ih je četiri, bili značajan faktor u dužini trajanja parničnog postupka, jer se to često i zloupotrebljavalo. Velika novina u novom zakonu je uvođenje dva nova posebna postupka: postupak u potrošačkim sporovima i postupak za zaštitu kolektivnih prava, interesa građana. Ovo rešenje predstavlja i usklađivanja sa standardima EU, posebno oko zaštite potrošača.
Na kraju, mišljenja smo da je predugačak rok predviđen u članu 508. i predlažemo da zakon stupi na snagu 1. februara 2012. godine. Bolje bi, po našem mišljenju, bilo da on i stupi 1. januara na snagu, umesto 1. februara.
U celini gledano, u Predlogu zakona izvršeno je mnogo promena, odnosno uneto je mnogo novih rešenja koja su proizašla iz sudske prakse, a koja će biti od velikog značaja za efikasniji i kvalitetniji rad parničnih sudova.
Zbog svega rečenog, poslanička grupa PUPS će glasati za ovaj predlog, u nadi da će Vlada prihvatiti amandmane koje smo predložili. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Milićević. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem.
Uvažena gospođo predsedavajuća, poštovana gospođo Malović, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je rečeno u uvodnom izlaganju, postojeći Zakon o parničnom postupku donet je 2004. godine. Određene izmene i dopune su izvršene 2009. godine u cilju usklađivanja sa Ustavom.
Inače, tačno je da je važeći zakon izazvao određene polemike, a da su pojedine njegove odredbe osporene pred Ustavnim sudom Republike Srbije.
Takođe, dosadašnja praksa je pokazala neefikasnost sudova u parničnom postupku i potpuno je jasno iz svega navedenog da je neophodno doneti jedan novi zakon, koji će, kako je između ostalog rečeno u obrazloženju ovog zakonskog predloga, omogućiti efikasniji i ekonomičniji postupak, a i efikasnija ostvarivanja prava građana predviđena materijalnim zakonima.
Dakle, jedan od najozbiljnijih problema i najbolnijih tačaka našeg pravosuđa je svakako dužina vođenja sudskih sporova. Među njima, nažalost, prednjače parnice. Traju neopravdano dugo, mnoge se i ne okončaju. Činjenica je da od efikasnosti parničnih postupaka, odnosno od zakonskog okvira koji uređuje upravo ovu oblast, zavisi i nivo zaštite građanskih prava pred sudom. Zato donošenje novog zakona o parničnom postupku ima, rekao bih, poseban, izuzetan značaj za funkcionisanje pravne države, zaštita građanskih i ljudskih prava kao obaveza svake moderne, pravno uređene države svedoči kako o zrelosti samog društva, tako i o prilagođenosti međunarodnim normama i dokumentima na koje nas obavezuje članstvo u međunarodnim asocijacijama, ali i naš strateški interes da postanemo član EU.
U cilju stvaranja novog procesnog ambijenta u Srbiji naravno da je važno doneti zakon koji će biti u skladu sa zakonima koje smo nedavno usvojili u Republičkom parlamentu, poput Zakona o javnom beležništvu, Zakona o izvršenju i obezbeđenju, ali i izmenjenom Zakonu o uređenju sudova, a sa druge strane, naravno da je neophodno u zakon o parničnom postupku ugraditi preporuke Saveta Evrope i presude Evropskog suda za ljudska prava i naravno, uzeti u obzir zakonodavna rešenja drugih modernih država, kako je između ostalog i učinjeno i kako je navedeno u obrazloženju ovog zakonskog predloga.
Dobro je da je postojala namera da se održi jedna kvalitetna javna rasprava. O tome je bilo reči u uvodnom izlaganju, ali obzirom da je bilo reč o jednoj izuzetno važnoj oblasti, izuzetno važnoj temi, kako je između ostalog rečeno po jednom od najznačajnijih legislativnih akata jedne države, postavljamo najpre pitanje – na koji način je organizovana javna rasprava. Zašto, recimo, pravna lica koja imaju jedan izuzetan uticaj na privredu Srbije nisu bila uključena u javnu raspravu? Koliko su i da li su uvrštene primedbe i sugestije i koliko se ovaj tekst o kojem danas govorimo razlikuje u odnosu na inicijalni tekst koje je Ministarstvo pravde pripremilo?
Novi zakon treba da parnični postupak učini, kao što smo između ostalog mogli čuti, efikasnijim, ostvarivanje građanskih prava bržim i sigurnijim, a pravosuđe odgovornijim.
Dakle, zakonodavac se u potpunosti želeo baviti suštinskim problemima, kada je u pitanju ova vrsta postupka. Te suštinske izmene se upravo tiču odredbe koje se odnose na efikasnost suđenja. Naime, poznato je da odugovlačenje parničnih sporova, koji se uglavnom vode zbog naknade štete i nenaplaćenih potraživanja, veoma često vodilo zastarevanje predmeta ili presuda koje su bile na štetu strane koja utužuje. Često su građani prinuđeni da se obraćaju međunarodnim sudskim instancama, pri čemu je država dobijala presude na svoju štetu i tako gubila ogromna sredstva, sve to zbog neefikasnosti pravosudnih organa pred kojima se parnica vodi. Veliki broj upravo ovakvih sporova pred međunarodnim sudovima nije, nažalost, pohvala za jednu modernu pravno uređenu zemlju sa efikasnijim propisima iz oblasti parničnog zakonodavstva.
Zato se od novog zakona o parničnom postupku i očekuje mnogo. Predlog zakona sadrži novine koje upravo vode ka efikasnom, ekonomičnom, i za građane, sigurnom postupku pred sudovima što je od izuzetne važnosti. Ovo potvrđuju odredbe zakona koje se odnose na skraćenje rokova. Kao što sam već rekao odugovlačenje sudskih postupaka, uglavnom, vodi naše građane pred Evropski sud za ljudska prava, pred kojim oni tuže državu. Zato je dobro predloženo rešenje da se na početku parničnog postupka sud i stranke u postupku dogovaraju o rokovima za preduzimanje određenih procesnih postupaka. Tako se izbegava sada, rekao bih, najizraženiji problem, a to je upravo pozivanje stranaka u sporu na kršenje načela suđenja u razumnom roku.
Značajne novine, i to je kolega u svom malopređašnjem izlaganju rekao, odnosi se i na mesnu nadležnost suda, ali i što se tiče sastava suda, sud sudi u veću, ali može suditi i sudija pojedinac u prvostepenom postupku. Posebnu pažnju, rekao bih, vidim i kolega poslanika a i stručne javnosti, obzirom da smo i mi unutar poslaničkog kluba dobijali određena saopštenja i dopise, izazvale su odredbe koje se tiču zastupanja pred sudom.
Predloženim rešenjima, to su član 77. i čini mi se član 85. razgraničava se pojam zakonskog zastupnika i zastupnika pravnog lica. Pravni zastupnik je lice koje je upisano u odgovarajući registar, ako je određeno posebnim propisom, opštim aktom pravnog lica ili odlukom suda. U praksi je to advokat. Ovim prestaje mogućnost da pravno lice pred sudom zastupa diplomirani pravnik, koji je zaposlen u pravnom licu, bavi se sudskom zaštitom prava pravnog lica u kojem je zaposlen. Naše mišljenje je da sa sobom povlači jedan ozbiljan problem, a to je mogućnost da, zbog ovakvog zakonskog rešenja, upravo ove odredbe, bez posla ostanu brojni diplomirani pravnici sa ogromnim iskustvima i zanimanjima, a mnogi i sa položenim pravosudnim ispitom. Dakle, sa istim stručnim kvalifikacijama, kao i zakonski zastupnici, odnosno advokati. To, svakako, ubeđen sam, nije želja ni interes zakonodavca, odnosno vas gospođo Malović.
Na ovaj problem skrećemo pažnju i molimo da se još jednom razmotri. U tom kontekstu je poslanička grupa SPS-JS, a čini mi se i poslanička grupa PUPS, podnela amandmane za željom da dođe do što kvalitetnijih sadržaja zakona, koji neće biti na štetu već na korist i građana, i preduzeća u državi, onih koji su najbitniji segment privrede ovog društva.
Novina u zakonu koju želim da pozdravim je mogućnost da stranka koristi savremene oblike komunikacije. Smatramo da je to dosta dobro i da je o tome već bilo reči. Takođe, veliki procesni napredak je i zakonsko rešenje koje se odnosi na rokove i na ročišta. Dobro je što se ročišta mogu samo izuzetno odlagati. Ta izuzetnost se odnosi na potrebe izvođenje dokaza i opravdanu sprečenost parničnog sudije.
Proceduralna novina jeste i u načinu dostavljanja pismene, gde se pored predviđenih načina, uručenje pismene smatra i ostavljeno pismeno obaveštenje o pismenu koje stranka može podići u sudu u roku od 30 dana. Ubeđeni smo da ovo rešenje zaista doprinosi smanjenju mogućnosti izbegavanja stranaka da primi sudsko pismeno, što sve vodi ka odugovlačenju parnice.
Posebnu novinu, a o tome je već bilo reči, čine i odredbe koje se odnose na izvođenje dokaza veštačenje. Potpuno su nova rešenja u odnosu na postojeći zakon. Novo rešenje prema kome veštaka može da predloži i stranka u postupku, a ne isključivo sud, kao do sada, sigurno doprinosi i efikasnosti i pravičnosti u postupku. Važno je i to, da i stranka može angažovati jedino veštaka iz registra sudskih veštaka.
Iz ovoga kao i iz drugih odredbi ovog zakonskog predloga, zaključujemo da će se po odredbama ovog zakona parnični postupak odvijati uz učešće stranaka i suda. Svi učesnici moraju imati jedan aktivan i odgovoran odnos prema sudskom postupku. Za ishod nije odgovoran samo sud, već i stranke u postupku.
Procesna imovina je i mogućnost za sklapanje poravnanja sve do pravosnažne presude, a ne kao do sada do okončanja prvostepenog postupka. Ovo omogućava strankama da mogu da se poravnaju sve do kraja spora, što smatramo da je dobro rešenje.
Veliki uticaj na dužinu trajanja parničnog postupka imala je zakonska mogućnost za korišćenje vanrednih pravnih sredstava, odnosno pravnih lekova. To je, takođe, odugovlačilo postupak. Zato smatramo da će, ukidanje direktne revizije kao vanrednog pravnog leka doprineti skraćenju postupka. Umesto direktne revizije, uvodi se pravo na zaštitu zakonitosti, odnosno na preispitivanje pravosnažne presude, pri čemu to pravo pripada isključivo republičkom javnom tužiocu.
Verujemo da će predviđene procesne novine u ovom zakonu u mnogome doprineti efikasnijem vođenju sudskih parnica, da će doprineti i efikasnijoj i pravednijoj zaštiti ljudskih i građanskih prava, što treba da bude interes svih nas. Kao pozitivne novine ovde ističem novine koje se odnose na institut prava potrošača, kroz novi sudski postupak o potrošačkim sporovima.
Smatramo da su rešenja koja se nude kvalitetnija u mnogome od rešenja u postojećem zakonu koji je donet 2004. godine, a kao što sam rekao, nešto izmenjen 2009. godine, i da bi uz dobru pripremu, reorganizaciju pravosudnih organa veoma brzo morao da da pozitivne efekte.
Ono što još jednom želim da kažem na samom kraju da u načelu prihvatamo ovaj zakonski predlog. Podneli smo određene amandmane i o tome ćemo preciznije razgovarati u raspravi u pojedinostima. Još jednom apelujemo da obratite pažnju i da stavite akcenat na amandmane koje su podnele i kolege iz PUPS i poslaničkog klub SPS-JS. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanik Jovan Palalić ima reč. Izvolite.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo Malović, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je jedan vrlo važan zakon. Možemo reći da je Zakonik o krivičnom postupku nekako zakonik gde pretežu interesi i interesovanja države za uređenje samog Zakona o krivičnom postupku, u odnosu na interesovanje stranaka i građana. Mislim da je Zakon o parničnom postupku nešto što je od suštinskog interesa i od suštinske važnosti svakog građanina. U tom smislu ga smatramo jednim od najvažnijih zakona.
Ovaj zakon bez obzira što se u javnosti, a moglo se čuti i u Skupštini, u poređenju sa Zakonikom o krivičnom postupku tretira kao zakonik koji ima bolja rešenja, sasvim sigurno da ima niz stvarima o kojima želimo danas ovde da razgovaramo i da ukažemo na moguće probleme u toku trajanja samog parničnog postupka.
Može se reći da je kompletan pristup Vlade Republike Srbije i Ministarstva pravde od početka, od 2009. godine bio, da se na neki način izađe iz problema koji se zove neefikasnost. Nekako je to bio motor čitave reforme pravosuđa koja je počela od promena u organizacionom smislu, pa posle kroz promene u zakonodavstvu.
Ključno je pitanje je da li se to postiglo? Danas se mnogo govorilo da će ovaj zakonik o parničnom postupku rešiti tu neefikasnost. Ne može se on odvojeno posmatrati, a da se ne poveže sa samom reformom pravosuđa u smislu organizacionih promena i efekata koje su već do sada dale.
Moram da kažem da je u raspravi koja je bila 2009. godine ovde u Narodnoj skupštini, upravo smo istakli da nije na adekvatan način uzeta u obzir činjenica da se godišnje povećava priliv predmeta u parničnom postupku i da će to, saglasno promenama koje su vršene, a odnosi se na smanjenje broja sudova, na promenu položaja sudija u smislu premeštanja iz jednog suda u drugi, da će to rešiti ili smanjiti i ubrzati rešavanje, konkretno, parničnih sporova.
U svim analizama koje smo do sada imali prilike da vidimo, vidimo da se ta neefikasnost povećala, da je broj predmeta koji se ne rešava mnogo veći nego što je bio pre 2009. godine. Ako hoćemo da budemo pošteni i da kažemo, to je posledica tih promena. Posledica je da se neefikasnost povećala.
Čuli smo priču da će se to sada rešiti kada dođe zakon o parničnom postupku, koji će tu čitavu priču da ubrza i da će parnični postupak, postupak koji je od jednog postupka bio kritikovan, a čuli smo sada u svim izveštajima koji ste izneli u Srbiji, smatram kao jedan zakon koji koči ostvarivanje osnovnih građanskih prava, sada će on tu stvar da popravi.
Naravno, prvo treba popraviti ovo stanje koje je stvoreno reformom od 2009. godine koje nisu uspele. To će biti trenutak kada će sama Vlada Republike Srbije morati to da kaže, a stručna javnost i sudstvo to misle. Ne znam da li govore to ministarki pravde, ali verujem da su ti glasovi do nje doprli i da sama stručna javnost koja je očekivala od te reforme mnogo, sada misli da reforma nije dala rezultat.
Što se tiče Zakonika o krivičnom postupku, opet imamo problem koji smo isticali kada su bile promene 2009. godine. Ne može se kao osnovni prioritet staviti brzina rešavanja sporova, a da se to događa na uštrb pravilnog utvrđivanja i tačnog utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja odluke na osnovu istine koja se utvrdi u parničnom postupku.
Mi ovde sada ponovo to imamo. Ja ću kroz niz instituta koji se ovde pojavljuju to ukazati. Naravno, ima rešenja koja su dobra i koja sigurno mogu, ako se otklone ovi problemi, da parnični postupak dovedu u onaj položaj u koji mi očekujemo da on bude, a to je da postupak ne traje dugo, da se spreči ovo, što ste vi rekli, profitiranje dužnika, ali da u isto vreme omogući da se u jednom raspravnom smislu utvrdi šta je pravo činjenično stanje i da se ne primenjuje materijalno pravo i donosi presuda na osnovu neistine. Bojim se da u nekim rešenjima ovaj parnični postupak može do toga da dovede, da se predmet brzo okonča, da se donese presuda, ali da neko zbog toga trpi nepravdu i da ne smatra da je to bilo pravedno i da je to bilo tačno i istinito.
Naša ključna primedba jeste da nije uvažena realnost u kojoj se trenutno nalazi stanje naših građana i naše privrede i struktura predmeta koju mi imamo danas u praksi. Ne znam šta je bio motiv da se podigne visina vrednosti spora za sporovima male vrednosti? Gospođo Malović, verujem da vi imate uvid u struktura predmeta koji pristižu u parnične sudove. Verujem da znate da je broj predmeta koji su ispod 3000 evra, u dinarskoj protivvrednosti, neuporedivo veći u odnosu na one koji prelaze tu vrednost. To se isto odnosi i na privredne sporove gde se ovde definiše da je spor male vrednosti u privrednim sporovima 30.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.
Šta se realno može desiti u praksi i desiće se? Da ceo opšti parnični postupak, koji ste vi ovde uredili, sa svim ovim novim institutima koje ste ovde naveli, u stvari uopšte u realnom životu ne zaživi, nego da zažive sporovi male vrednosti, da čitav parnični postupak u stvari postane spor male vrednosti. Koliko mi predmeta sada imamo u ovoj osiromašenoj Srbiji, gde građani krpe kraj sa krajem, koji imaju vrednost 300.000 dinara? Vrlo mali broj predmeta. Na koliko će se predmeta primeniti opšti parnični postupak? Jako mali broj.
Sada tu dolazimo do ključnog problema. Šta mi imamo u postupcima gde se primenjuje skraćeni postupak, tzv. postupcima i sporovima male vrednosti? Imamo značajno suženje prava građana u tom postupku. Još jednom ponavljam, ti predmeti su sigurno preko 80% u strukturi predmeta koji stižu, pogotovo u male sudove. Pogledajte, tu ima kolega advokata, neka kažu iskreno kakve su vrednosti sporova koje oni zastupaju, pogotovo u manjim sredinama, koji su u stvara sada najveće pitanje i najveći problem. U sporovima male vrednosti nemate pripremno ročište. Pitanje utvrđivanja činjeničnog stanja, videli ste na koji način se rešava. Pravo žalbe, vrlo bitno pravo, ovde se isključuje pravo pobijanja prvostepene presude za nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i nadasve u realnom smislu vi faktički gubite da izjavite bilo kakav pravni lek. O reviziji nema govora, a zahtev za ponavljanje postupka u tom slučaju skoro je nemoguć. Faktički je nemoguć, jer jedina realna tačka, govorimo o realnom stanju, jedina realna tačka, za koju se svi vežu kada izjavljuju zahtev za ponavljanje postupka, je ta tačka 10, da stranka sazna za nove činjenice i nađe i stekne mogućnost da upotrebi nove dokaze.
Znači, 80% slučajeva, kada se izjavljuje vanredni pravni lek za ponavljanje postupka, je vezivanje za ovu tačku. Vrlo su retki slučajevi da baš ovako sud drastično prekrši zakon, da se koriste ostale tačke za izjavljivanje ovog vanrednog pravnog leka. Znači, u najvećem broju slučajeva u Srbiji, posle usvajanja ovog zakona, stranka neće moći da pobija presude zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i neće moći faktički da izjavi ni jedan vanredni pravni lek. To je stanje do koga ste vi doveli, čime ćete dovesti parnicu u Srbiji podizanjem visine vrednosti spora za sporove male vrednosti na 3000 evra. Ozbiljan i veliki problem.
Isti slučaj je i sa sporovima male vrednosti, kada su u pitanju privredni sporovi. Opet u situaciji kada je privreda u ovakvom stanju u kakvom je sada, koliki je broj uopšte sada sporova koji se vode za 30.000 evra? Preduzeća su u blokadi, nemaju osnovna sredstava da isplate zarade, a mi sada vičemo i pričamo o tome da će se voditi takvi sporovi. Znači, i ti sporovi će se pretvoriti u sporove male vrednosti.
Prema tome, jedno su želje, jedno je realan život, a u realnom životu vaš opšti parnični postupak neće imati realnu primenu i to je osnovni problem. Vi ste to jako dobro znali i to je naša osnovna kritika, jer ćete vi time u stvari da ubrzate postupak, to je činjenica. Ako se primenjuje skraćeni parnični postupak, on će biti realno ubrzan, ali na uštrb istine i na uštrb pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Reviziju smo kritikovali 2009. godine. Tada sam rekao da sam očekivao da će biti milion evra. Nije milion evra, zadržano je isto rešenje, ali nisam ni tada dobio odgovor zašto sto hiljada evra? Pokušajte sada vi u vašem odgovoru da nam date odgovor zašto sto hiljada evra? Revizija je vrlo značajan pravni lek. U situaciji kada stranka ne može da izjavi više zahtev za prepicitivanje pravosnažne presude, kada je ukinuta direktna revizija, zahtev za ponavljanje postupka je faktički sveden na ovo što sam rekao. Ne znam koliko će biti sporova gde će se izjaviti revizija.
Evo, da pitamo i građane da li su oni čuli između dva fizička lica da se vodi spor u vrednosti od 100.000 evra? Koliko je takvih slučajeva u Srbiji? Znači, revizije neće biti. To treba da se kaže. I to je verovatno deo strategije da se sve što je moguće upotrebi da se postupci skrate i da se stranci onemogući pravo da koristi sva ona sredstva koja je do sada imala, da bi se utvrdila istina i da bi mogla da ostvari svoja prava u parničnom. To je takođe primedba i za reviziju u privrednim sporovima, gde je ona podignuta na 300.000 evra.
Ovde se navodi suđenje u razumnom roku i određivanje vremenskog okvira. Slažemo se načelno s tim pristupom, ali tu ima nekoliko problema koji se mogu pojaviti. Prvo, mi nismo sigurni, zbog različitog interesa stranaka, da će one uspeti da se dogovore o tom vremenskom okviru. Mi smo u našem amandmanu smatrali da treba precizirati krajnji rok do kog treba da se okonča prvostepeni parnični postupak i da, bez obzira na sve dileme koje ima tužilac i tuženi koliko postupak treba da traje, a uvek je u interesu tuženog da traje što duže, da te rokove ograničimo. To je nešto što smatramo vrlo bitnim. Kod sudije pojedinca, tačno je da je ovde ispoštovana mogućnost da stranke odlučuju i o tome da sudi veće, ali smo zbog značaja sporova, gde se može izjaviti revizija, smatrali da u sporovima gde se može izjaviti revizija treba da sudi veće. U tom smislu smo i uložili amandman.
Kod pitanja koje se odnosi na podnošenje podnesaka, ne vidim šta smo realno dobili time što ste omogućili da stranke jedna drugoj mogu da podnose podneske, samo što mogu da stvore dodatne probleme i ne potrebno komplikuju stvar, da jedna stranka dostavi drugoj, pa onda da obaveštava sud. Mislimo da je bilo najsigurnije i da može sprečiti bilo kakve zloupotrebe da se zadrži rešenje da ipak dostava podnesaka i dalje ide preko suda.
Ovo je vrlo zanimljivo što ste pomenuli, kako ste rekli, da se presuda u krivičnom postupku ne proteže na lica koja nisu učestvovala. Šta ćemo sa suparničarima? Imate i nužne suparničare, to su parničari koji realno budu obuhvaćeni. Znači, kako možemo da izbegnemo da presuda koja se odnosi na jednog suparničara, protiv koga je vođen postupak, ne utiče na drugog suparničara u postupku? Kolege koje to znaju, prosto je ne moguće da ta presuda ne utiče na postupak. Vi ste naveli da ste imali sugestiju, nisam upamtio tačno od koje međunarodne organizacije, ali institut suparničara vrlo detaljno ovde razrađujete, a ne vidim kako će se rešiti u tom slučaju ta pravna situacija.
Preinačena prvostepena presuda od strane drugostepenog suda, to je po našem mišljenu prvostepena presuda. Mi smatramo da je tu moralo da bude dozvoljeno pravo na izjavljivanje žalbe. Znači, bez obzira na činjenicu što time hoćemo da postupak ubrzamo, ako se da mogućnost da se ta prvostepena presuda preinači, kada drugostepeni sud na to ima pravo, smatramo da je potrebno da se omogući strankama, to je ustavno pravo da stranka tada ima pravo da izjavi žalbu.
Kad su u pitanju veštaci, dosta je tu bilo rasprave o veštacima i ovde se sad potencira to pravo da stranke mogu da predlažu veštake o realnoj praksi. Jeste sud usvajao većinu zahteva koji su se odnosili na predlaganje veštaka, koji su činile same stranke. Ovde se to pravo stranaka povećava, ali ovo ipak nalaže jedan opis. Ta pristrasnost u veštačenjima koja se događa, ima tu kolega koji su imali priliku da se sa tim susreću, uglavnom je vezano za to ko je veštaka predložio. Da pričamo otvoreno, ko plati, taj će moći da očekuje da nalaz veštaka bude više na strani toga ko je i predložio.
Prema tome, trebalo je ostaviti mnogo veću dispoziciju suda kada je u pitanju predlaganja veštaka. Onaj osnovni problem koji je vezan za činjenicu da će većina sporova, kao što sam rekao, se svesti na sporove male vrednosti, faktički, veliki broj slučajeva koji dominiraju, stranke neće imati mogućnost da izjavljuju vanredna pravna sredstva. Još jedan problem koji utiče na to da će se strankama de fakto onemogućiti pristup pravdi, jeste vrednost, troškovi postupka i nadasve taksena politika. Mi ćemo doći u situaciju da će mali broj građana biti u mogućnosti da uopšte pokreće parnični postupak, a i kada ga pokrene, on će biti na ovaj način zbrzan i rešen tako da se neće moći utvrditi tačna istina.
Prema tome, to su neke ključne primedbe. Mi smo kroz naše amandmane pokušali ovu činjenicu da se ograničava rok, popravimo i preciziramo. Kod mogućnosti odlaganja parnice, kako ste ovde predvideli i određivanja novog vremenskog roka, smatrali smo da ne treba ostaviti opet u dispoziciji stranaka i suda da taj rok odrede na nov način koji može biti duži nego što je bio prvobitni rok. Smatrali smo da treba i tu stranke ograničiti, ako se već ide na činjenicu da se smanji trajanje postupka. To smo kroz naš amandman uložili.
Bez obzira što u nekim rešenjima koje se odnose na ograničavanje trajanje roka ovaj zakon ima rešenja koja bi mogla bit prihvatljiva, suštinski problem jeste da ste vi imali krajnju nameru da podizanjem visine vrednosti za sporove male vrednosti i za reviziju, onemogućite da se opšti parnični postupak, saglasno stanju i problemima u kome se nalazi srpsko društvo, u kome se nalaze građani, kažem osiromašeni, koji nemaju mogućnost da plate taksu za pokretanje postupka, uopšte dođu u situaciju da u potpunosti primene ove institute koje ste ovde imali. To je suštinsko pitanje.
Suštinsko pitanje je da li će građanin moći uopšte da ostvari svoje pravo, ovako kako ste vi ovde definisali. Vaša politika promena u pravosuđu, smanjenjem broja sudova, novim ulogama koje sudije imaju na suđenjima, povećanjem taksene politike, povećanjem vrednosti sporova, imala je jedan cilj – dajte da što pre rešimo predmete, ali trpi istina, trpi pravda i, ono što je najvažnije, trpi pravo građanina da ostvare svoje pravo. Mislim da je ovaj zakon o parničnom postupku imao šansu da uredi, ali uz ove probleme, on će stvoriti dodatne probleme i dodatna opterećenja za same građane.
U raspravi o amandmanima ćemo istaći sve naše primedbe, ali bez promena koje se odnose na samo pravosuđe, bez ispravljanja onih grešaka koje su učinjene 2009. godine i koje su dovele suštinski do ne rešavanja predmeta i do ogromnog priliva koji sada stoji u fiokama, ovaj zakon će samo dodatno opteretiti pravosuđe i neće rešiti ključni problem koji smo svi očekivali da će rešiti, a to je kratko trajanje parnice, ali da se utvrdi istina i da se ostvare prava građana. Hvala.