TRINAESTO VANREDNO ZASEDANJE, 22.09.2011.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TRINAESTO VANREDNO ZASEDANJE

3. dan rada

22.09.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:15 do 19:30

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Da li je ovo od vremena ovlašćenog? Da. Zahvaljujem.
Na član 22. amandman je podnela Vlada.
Odbor za finansije je prihvatio amandman i Zakonodavni odbor smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom, pa konstatujem da je ovaj amandman posao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 22. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milan Lapčević, Miloš Aligrudić i Željko Tomić.
Reč ima gospodin Milan Lapčević.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospodo predsedavajući, poštovani potpredsedniče Vlade, na član 22. smo podneli amandman koji isključuje mogućnost slobodnog odlučivanja u onim slučajevima kada nosilac prava kod korišćenja određene imovine, tu imovinu koristi suprotno zakonu, propisu ili prirodi nameni nepokretnosti, odnosno nosioca prava korišćenja već da to mora da bude obaveznost odlučivanja organa koji tu nepokretnost dao.
Dakle, Vlada Republike Srbije treba da odlučuje da se nepokretnosti u svojini Republike Srbije na koje je dato pravo korišćenja, a koje se koristi suprotno zakonu oduzima od nosioca prava korišćenja, a ne da ima mogućnost da može da odlučuje da oduzme ako se koristi suprotno zakonu.
Svaka proizvoljnost u odlučivanju da neko može da odluči ali i ne mora, nas dovodi u situaciju koja se ponavljala verovatno stotine puta i može da se ponovi i u budućnosti da nešto što je očigledno suprotno zakonu će zavisiti od političke volje ljudi koji sede u određenom organu. Pa kao već stoji da može da odluči Vlada Republike Srbije da oduzme neku imovinu od nekog ko je zloupotrebio pravo korišćenja onda će na primer neke poslaničke grupe koje učestvuju u lokalnoj vlasti ili pokrajinskoj vlasti, a uradile su tu zloupotrebu da ucenjuju tu istu vladu da će pasti, da neće glasati za određene zakone ako im se to desi, da im se oduzima imovina.
Dakle, svaka proizvoljnost u ovakvim slučajevima je po nama ne dopustiva i smatramo apsolutno ne primerenim objašnjenje koje je dato od strane Vlade da se amandman ne prihvata iz razloga što je predloženo rešenje prikladinije. Šta znači, rešenje prikladnije? Prikladnije da piše da Vlada može odlučiti da se oduzme određena imovina koja je data na korišćenje ako je taj zloupotrebio tu imovinu i prodao je nekome suprotno zakonu. Može, a ne mora, ako bude zavisilo od političke volje separatista iz Vojvodine onda Vlada pošto će pasti neće odlučiti da mu se oduzme imovina i oni će to jednostavno prodati i nikom ništa.
Mislim, takve situacije su vrlo opasne i ne treba dozvoliti da u zakonu tako nešto stoji. Mora da se jasno kaže, da kada su zloupotrebe zakona u pitanju, kršenje zakona da norme koje definišu tu materiju moraju da budu imperativ. Vlada mora da odluči da nekom oduzme nešto ako je zloupotrebio, ako se određena imovina ne koristi u skladu sa namenom ili u skladu sa prenetim pravom. Imate takvih slučajeva na pretek.
Na primer Zakon o platama u državnim službama. Jedan te isti za teritoriju čitave Srbije, a suprotno tom zakonu se isplaćuju mnogo veće plate na teritoriji AP Vojvodine u organima AP Vojvodine i to je ustanovio i državni revizor i ustanovili su sve moguće inspekcija, a Vlada Republike Srbije nema mogućnost da ispoštuje taj zakon i da naredi birokratiji na teritoriji AP Vojvodine da u skladu sa zakonom koji važi i za njih se isplaćuju plate.
Da li znate da su plate, prosečno plate u administraciji na teritoriji AP Vojvodine 50% veće nego što su u državnoj administraciji u Republici Srbiji ili u lokalnim samoupravama?
Mislim da su takve stvari nedopustive i da ovaj odnos koji je ova vlada uspostavila, a uspostavila je odnos poprilično vazalski, da ni jedan zakon ne može da donese bez saglasnosti pokrajinske vlasti, pokrajinske politike, političara, da za sve što dođe u ovaj parlament mora prvo da se pita Bojan Pajtić, da li će njegovi poslanici prihvatiti, ili neće, to je zaista nedopustivo.
Srbija se danas nalazi u mnogo težem položaju nego što se nalazila 1974. godine. Ima ministar sa teritorije Vojvodine za urbanizam i građevinarstvo koji nije nadležan za teritoriju Vojvodine. To je apsurd nad apsurdima. Zakon o železnicama neće biti izglasan zato što poslanici sa teritorije Vojvodine neće podržati ako njima nije u prilog. Naravno, gospodine predsedavajući, pa sve je to materija.
Dakle, Vlada mora u takvim slučajevima da ima odlučujuću ulogu i da mora da im oduzima imovinu, a ne može da dozvoli da neko zbog privatnih interesa tu imovinu zloupotrebljava. Vlada će možda odlučiti, a možda neće. Nema obavezu da im oduzme tu imovinu. To je prosto neverovatno. Takva odredba mora da bude brisana, jer se zloupotrebe koje proizilaze iz takve odredbe, mogu biti katastrofalne po ovu zemlju, kao što su i odnosi i u vodećoj koaliciji, kao što smo, nažalost, došli u poziciju da je država Srbija talac manjinskih i separatističkih stranaka iz Vojvodine.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 22. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Judita Popović, Nebojša Aranđelović, Zoran Ostojić, Bojan Đurić i Marija Bugarčić.
Reč ima gospođa Judita Popović.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Poštovani gospodine predsedavjući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, evo još jedno rešenje Vlade koje daje prilično velike mogućnosti i za zloupotrebe.
Dakle, Vlada može odlučiti da se nepokretnost u svojini Republike Srbije na kojoj postoji pravo korišćenja iz člana 18. ovog zakona oduzme od nosioca prava korišćenja i u slučajevima koji nisu navedeni u stavu 7. ovog člana, pod uslovom da se nosiocu prava korišćenja obezbedi korišćenje druge odgovarajuće nepokretnosti.
Dakle, morala sam da pročitam ovaj stav da bi bilo zaista u potpunosti jasno šta se predviđa kada se ne definišu razlozi zašto može da se oduzme pravo korišćenja.
U prethodnom stavu tačno se definiše kada se može oduzeti pravo korišćenja, što takođe daje određene mogućnosti, proizvoljnosti, pa na kraju krajeva i zloupotrebe. Dakle, ovde imamo dva pristupa kada se može oduzeti pravo korišćenja. Ovaj član se poziva na član 18. kao člana koji definiše one koji imaju pravo korišćenja. Iz ovoga člana proizilazi da pravo korišćenja imaju i ustanove i javne agencije i druge organizacije čiji je osnivač Republika Srbija, AP, ili jedinice lokalne samouprave, ali nosioci prava korišćenja su, između ostalog, i gradske opštine i mesne zajednice. Onda je interesantno to da, ukoliko Vlada već hoće da malo smanji svoje nadležnosti i svoja ovlašćenja, zašto ponovo pribegava ovakvoj vrsti rešavanja problematike tako što će, u stvari, na sednicama Vlade odlučivati o tome da li će oduzeti pravo korišćenja mesnoj zajednici, ili gradskoj opštini.
To u svakom slučaju ne vodi nekoj efikasnosti rada, ali daje široke mogućnosti zloupotreba. Kada god u zakonu nešto nije definisano, to daje upravo mogućnost zloupotreba.
Međutim, osvrnula bih se na ono malopre što smo govorili i jednom i u drugom slučaju, jer Vlada je dala obrazloženje da se amandman ne prihvata iz razloga što je predloženo rešenje prikladnije. Dakle, i na amandman poslanika LDP na član 18. kao i na ovaj član 22. Ovde mi ne pričamo o kurtoaziji, nego pričamo o tome da je neki amandman, odnosno rešenja iz amandmana u skladu sa Ustavom ili ne.
Vi ste, gospodine ministre, citirali član 89. stav 4. Ustava i kaže se da ovo rešenje iz amandmana na član 18. poslanika LDP nije u skladu sa ovim stavom Ustava. Ne vidim zaista zašto nije u skladu, s obzirom da ovaj stav predviđa da Statutom grada može se predvideti da se na teritoriji grada obrazuju dve ili više opština. Dakle, to nema nikakve veze sa tim što smo mi predložili da se Statutom grada predvidi mogućnost da se gradskim opštinama da pravo vlasništva na nekretnine i pokretnine.
Prema tome, kao što je proizvoljno obrazloženje dato u Mišljenju Vlade kojim su odbijeni amandmani, tako je u stvari proizvoljan bio i ovaj odgovor, zašto na sednici Vlada nije usvojila amandman na član 18. poslanika LDP.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 22. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Laslo Varga, Elvira Kovač i Arpad Fremond.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 25. amandman je podnela grupa od 21 narodnog poslanika poslaničke grupe Napred Srbijo.
Reč ima narodni poslanik Mićo Rogović.

Mićo Rogović

Napred Srbijo
Član 25. bavi se upisom prava javne svojine i pravima korišćenja i u svom prvom stavu govori da pravo javne svojine i pravo korišćenja na nepokretnosti javne svojine upisuje se u javne knjige, o nepokretnosti i pravima nad njima u skladu sa zakonom kojim se uređuje upis prava na nepokretnosti i tu nemamo primedbe.
Primedbe su na sledeći stav koji govori da u slučajevima iz člana 19. stav 1. tačka 1) i 2), a u istom se govori da korisnici stvari u javnoj svojini su državni organi i organizacije, zatim organi i organizacije AP i jedinice lokalne samouprave mogu se pored nosioca prava javne svojine upisati, znači, korisnik nepokretnosti ako je to aktom nadležnost organa određeno.
Mislim da nema razloga da ne prihvatite amandman SNS, jer on nije kao u delu slučaja na član 18. u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije, jer predlažemo da se ovaj stav promeni i da se obaveza korisnika, odnosno nepokretnosti, odnosno organa i organizacija javnih preduzeća i nosilaca prava korišćenja, ustanova, raznih agencija i drugih, budu obavezna, a ne mogućnost kao što ste vi naveli u stavu 2.
Ovo je potrebno i bitno kako bi se u svakom trenutku znalo ko je korisnik nepokretnosti, odnosno nosioci javne svojine i takođe, u skladu sa 24. ko upravlja stvarima, da bi se te stvari jasnije definisali i da bi se dopunio stav 24, odnosno da bi se znalo u svakom trenutku ko upravlja nepokretnostima, a što vašim predlogom nije definisano, jer reči vezane za član 18. može i ne mora, zaista vrlo malo se razlikuju u našoj, u srpskoj terminologiji, tako da vas molimo i zahtevamo da ovo ostavite kao obavezu, a ne kao mogućnost, jer, niti je u suprotnosti sa Ustavom, definicija je zaista jasna i obaveze korisnika nepokretnosti i nosilaca prava korišćenja i ona su potpuno definisana.
Samim tim bi se otklonile i eventualne zloupotrebe i u procesu utvrđivanja odgovornosti, sam proces bi bio pojednostavljen. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 26. amandman je podnela Vlada.
Odbor za finansije je prihvatio, Zakonodavni odbor smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 26. amandman je podnela grupa od 21 narodnog poslanika poslaničke grupe Napred Srbijo.
Reč ima gospođa Tabaković.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Član 26. zakona u opštim odredbama govori o tome šta se podrazumeva pod raspolaganjem sredstvima. U tekstu osnovnog zakona piše da se raspolaganjem stvarima u javnoj svojini, u smislu ovog zakona smatra davanje stvari na korišćenje, davanje stvari u zakup, prenos prava javne svojine na drugog nosioca javne svojine, uključujući i razmenu, i ono gde smo mi intervenisali, jeste da pod tačkom 4. kaže – otuđenje stvari iz javne svojine.
Nije samo jezički čisto izbrisati ono što smo tražili, a to je - brisati reči: "iz javne svojine", jer kad kažete: "otuđenje stvari", a govorite o javnoj svojini, to znači da jeste otuđenje iz javne svojine, pa je nepotrebno reći, a ako jeste iz javne svojine, to je slučaj koji ste vi predvideli u tački 3, taj međusobni prenos prava javne svojine sa jednog na drugog korisnika.
Znači, ovo odbijanje za član 26. da ono što jeste zaista suvišno izbrišete, gde ste rekli da je prikladnije vaše rešenje, to je prosto suvišno sitničarenje koje mogu da oprostim.
Ali, kako objašnjavate to što ste odbili naš predlog u ovom članu 26, gde smo tražili da se pod pravom raspolaganja i pojmom raspolaganja tretira i zalaganje pokretnih stvari? Gospodine Đeliću, da li ima ljudi kojima su automobili vredniji od malog i starog stana u kojem žive? Šta je definicija raspolaganja da li nepokretnost ili pokretna stvar ili vrednost ili pravo da uopšte nečim raspolažete? Znači, ne prihvatajući da ste zaboravili da je i zalaganje pokretnih stvari vrsta raspolaganja, vi ste dali obrazloženje i napisali: "Naše rešenje je prikladnije", iako ste u tački 4. ovog stava napisali da je to raspolaganje i zasnivanje hipoteke na nepokretnostima, kao i ulaganja u kapital, ali zalaganje pokretnih stvari, ne mogu da kažem drugačije nego da ste namerno ispustili. Jer, ako ste zaboravili, a mi vas amandmanom podsetili, a vi odbili da to uvrstite, šta je drugo nego namerno ispuštanje?
Sada ja vas pitam – da li tretirate raspolaganjem sredstvima u javnoj svojini zalaganje pokretnih stvari ili ne? Zašto insistiram na ovome? Koliko je izuzetno vrednih pokretnih stvari, osnovnih sredstava, mašina za rad, zaboravljeno prilikom procesa privatizacije da se unese u prospekt privatizacije? Koliko je ugovora zbog toga raskinuto? Mislite da će neko to da zaboravi?
Jednostavno, ovim amandmanom smo predložili da se u pojam raspolaganja uvrsti i zalaganje pokretnih stvari, imajući na umu da te i takve pojedinačne stvari mogu da budu i mnogo veće vrednosti nego što ste vi samim predlogom zakona predvideli i potvrdili sami u članu 27. stav 2. Znači, vi ste sami sebe demantovali zaboravljanjem ovog da prihvatite. Ali, tada govorite o pribavljanju i otuđenju opreme veće vrednosti i prevoznih sredstava o kojima odlučuje Vlada. S obzirom da ste u toj odredbi koristili termin: "otuđenje", a ne raspolaganje, kako smatramo da treba, mi smo predložili izmenu onako amandmanom kako i valja.
Kad vi kažete da je otuđenje nešto što treba da bude pod kontrolom, a mi tražimo da i zalaganje bude pod kontrolom u smislu raspolaganja, vi podrazumevate samo da pokretna stvar može da se proda. Čekajte, zalaganje je privremeno zalaganje koje treba negde da se evidentira i tretira, što ne znači da taj zalog obavezno bude realizovan kao otuđenje.
Iz razloga koje smo naveli i smatramo da je naše rešenje ne prikladnije nego zakonitije i pravednije, molim vas, gospodine Đeliću, da ako imate ta ovlašćenja, usvojite predloženi amandman na član 26.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima gospodin Đelić.

Božidar Đelić

Vlada prihvata ovaj amandman, pod uslovom da se pre  dana za glasanje ispravi, verovatno tehnička greška koja se potkrala, da posle tačke 7. piše: "posle tačke 6." i da se doda nova tačka 7. koja glasi: "zalaganje pokretnih stvari".

Whoops, looks like something went wrong.