SEDMA POSEBNA SEDNICA, 03.11.2011.

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram Sedmu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini.
Ovu posebnu sednicu sazvala sam da bi se Narodnoj skupštini obratio predsednik Evropskog parlamenta, njegova ekselencija prof. Jirži Buzek.
Čast mi je da u ime narodnih poslanika i u svoje ime pozdravim njegovu ekselenciju, prof. Jirži Buzeka, predsednika Evropskog parlamenta.
Takođe pozdravljam i njegovu ekselenciju gospodina Vensana Dežera, šefa Delegacije Evropske unije u Republici Srbiji, gospođu Roksandu Ninčić, šefa Misije Republike Srbije pri Evropskoj uniji, gospodine Aleksandra Štucmana, političkog savetnika, gospodina Marsina Grajevskog, šefa tima za medije, gospodina Arnoldasa Pranskevičiusa, savetnika, kao i ostale članove delegacije koji su prisutni na galeriji Velike sale Doma Narodne skupštine.
Takođe, pozdravljam i njihove ekselencije i predstavnike ambasada Republike Grčke, Republike Francuske, Republike Poljske, Republike Slovačke, Kraljevine Belgije, Republike Mađarske, Republike Slovenije, Republike Portugala, Kraljevine Španije i Republike Bugarske.
Molim njegovu ekselenciju, prof. Jirži Buzeka, predsednika Evropskog parlamenta, da uzme reč.
Izvolite gospodine Buzek.

Jirži Buzek

Poštovana gospođo predsednice, uvaženi poslanici Narodne skupštine, poštovani prijatelji ambasadori, dame i gospodo, čast mi je da sam danas u Beogradu. Osim toga, čast mi je i što sam prvi predsednik Evropskog parlamenta koji se obraća izabranim predstavnica naroda Srbije.
Obraćam vam se u pravom trenutku. Tokom poslednjih nekoliko godina vaša zemlja je čvrsto potvrdila svoju evropsku opredeljenost. Godine 2008. imali ste u dva navrata izbore. U oba navrata vaši građani glasali su odlučno za evropsku budućnost, našu zajedničku budućnost. Pre tri nedelje Evropska komisija iznela je svoje mišljenje o aplikaciji za članstvo Srbije u EU i srdačno pozdravljam preporuku Komisije da odobri status kandidata za članstvo u EU vašoj zemlji. Imajući u vidu da ona odražava stav većine poslanika Evropskog parlamenta, mojih kolega u Evropskom parlamentu, oni podržavaju dobijanje ovakvog statusa Srbije.
Srbija je naporno radila tokom poslednjih nekoliko godina. Nastavili ste da sprovodite reformu u pravosuđu, vladavinu prava ste jačali i primenjujete druge kriterijume iz Kopenhagena. Ostvarili ste napredak u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala na svim nivoima. Međutim, ovo još uvek nije kraj puta i preostalo je još napornog rada u ovim oblastima. Preduzeli ste i važne korake ka uspostavljanju funkcionalne tržišne ekonomije, što nije lako. Znam iz svog ličnog iskustva. Uprkos globalnoj finansijskoj krizi uspeli ste da održite nivo makroekonomske stabilnosti.
Međutim, povećanje konkurentnosti i borba protiv nezaposlenosti i dalje je prioritet, kao što je slučaj u mnogim našim državama, članicama i svakako je prioritet za naše građane zato što su njima potrebna radna mesta. Oni moraju da ostvaruju prosperitet u budućnosti. Možda je jednako važno to što ste pozitivno delovali u korist pomirenja, u oblast pomirenja usvajanjem baš u ovom Domu, Deklaracije o Srebrenici. Uhapsili ste i preostale odbegle optužene za ratne zločine. Time što ste Gorana Hadžića i Ratka Mladića izveli pred lice pravde Srbija je preduzela veliki korak ka obezbeđenju svoje evropske budućnosti.
Kao što je predsednik Tadić rekao ova hapšenja predstavljaju novo poglavlje u istoriji Srbije i novu eru odgovornosti. Mi smo svi čestitali na hrabrosti ovog poteza, veoma hrabrom potezu.
Poštovane kolege, poštovani prijatelji, nesumnjivo je da je Srbija danas u potpunosti različita u odnosu na Srbiju iz 90-ih godina. Srbija današnjice okrenuta je budućnosti, to je zemlja sa visoko obrazovanim mladim ljudima koji žude, vape za modernizacijom. Oni vape za evropskom budućnošću. Upravo ta žudnja za uspehom je ono što je novu generaciju Srba učinila uspešnom na evropskoj sceni, omogućila im je da uspeju u Evropi, bilo da je u pitanju sfera umetnosti, muzike, kao što veoma dobro znate u oblasti sporta.
Ne bih želeo da vam navodim primere, jednostavne primere ali ranije sam igrao tenis i možete imati u vidu, morate znate da igram tenis već decenijama. Nemam više 20 godina kao kada sam počeo da igram tenis i znam šta to znači za mnoge u Evropi, mnoge mlade u Evropi, šta za njih znači ime Novak Đoković. Gledao sam poslednju rundu Grend slem takmičenja, polufinale sa Rodžerom Federerom. Na primer, sve vreme sam sedeo pred televizorskim monitorom i neverovatne reči koje je uputio vaš igrač Rodžeru Federeru, izvini Rodžer, nakon što ga je pobedio u jednom izuzetnom meču. Vi ste znali da je on gubio u četvrtom setu, servirao je na meč loptu Rodžera Federera, izvrsnog igrača i Đoković je uspeo da preživi, uspeo je da preokrene situaciju zato što je bio uveren da on to zaista može i da učini. To je veoma važno imati u nama takvu snagu, bilo je isto i u mojoj zemlji pre 22 godine ili pre 31 godinu. Bio sam uključen u sve promene, od samog početka u mojoj zemlji, nije bilo lako reći, mi bismo želeli da izmenimo našu zemlju, već to učiniti.
Zato poštujem sve ono što vi činite u vašoj zemlji i uveren sam da ćete u budućnosti biti na stranicama istorije Srbije i evropske istorije. Vaša generacija političara i vaša generacija mladih ljudi koja želi da Srbija ide napred ka pravoj, punoj evropskoj budućnosti. Zato što je velika pouka, važna pouka za Srbiju i Evropu, naporan rad, marljivost, odlučnost koja može da pruži uspeh. Srbija je zemlja koja ne sme da dozvoli da demoni iz prošlosti stanu na put ostvarivanju njenih snova.
Ne bih želeo da se suviše vraćam na svoju ličnu prošlost, već bih nastavio. Uvaženi poslanici, vaša dužnost je da pomognete srpskom narodu da ostvari svoju dobru budućnost, pozitivnu budućnost.
Šta su dalji koraci? Pitamo se šta je ono što moramo učiniti, šta je najvažnije što moramo učiniti? Mogu reći samo da mi možemo pružiti naše lične primere. Mogu reći da mi stojimo uz vas, rame uz rame, spremni da vam pružimo pomoć, ako vam je naša pomoć potrebna. Ako želite da sarađujete, mi smo otvoreni. Mi bismo želeli da vam pomognemo, ako je moguće.
U mojoj zemlji, bez pomoći međunarodnih demokratskih zemalja, van naše zemlje, demokratija, zapadna demokratija, kako god se ona zvala, ne bi bila moguća i ne bi mogla da promeni moju zemlju. Toga se vrlo dobro sećam, kako su se stvari odvijale početkom 90-ih godina.
Dakle, šta su dalji koraci? Kako vi možete da nastavite da ostvarujete napredak? Kako mi možemo sa Srbijom da uspostavimo pravo partnerstvo? Put do integracija i regionalnih integracija je kroz pomirenje. Mi se moramo vraćati na prošlost, ali se moramo i izmiriti sa onim što se dogodilo u prošlosti.
Srbija je mnogo toga prošla i činjenica je da promoviše pomirenje u regionu i to jeste u interesu Srbije, da unapredi svoje napore, kako bi se normalizovali odnosi sa Prištinom.
Dozvolite mi da pomenem glavni grad Kosova. Nova kriza koja prati nasilje u severnom delu Kosova, reći ću otvoreno, neprihvatljivo je za sve nas. Ako zaista mislimo na budućnost i na pravu integraciju u EU, želim zajedničku budućnost i verujem u zajedničku budućnost. Neprihvatljivo je, zato što to nije način na koji se sa teškom situacijom bavimo u EU.
Duboko sam se zabrinuo kada je krajem septembra preko 20 ljudi, uključujući i predstavnike mirovnih snaga KFOR ranjeno. Ne smemo da dozvolimo da duhovi prošlosti utiču na mir danas. Mi moramo da odmerimo dijalog i obostranu dobronamernost, iskrenost. To se zaista može učiniti. Uveren sam i vi ste pokazali da to jeste moguće.
Marta ove godine, razgovori između Beograda i Prištine koji je pod pokroviteljstvom EU, bili su konstruktivni. Rezultirali su dogovorima u nekoliko veoma važnih pitanja. Važno je da se sada ti dogovori i sporazumi primere i da se dalji konstruktivni koraci, koji podrazumevaju konkretni dijalog, i učine.
Naravno, imamo neke teškoće na našoj strani, kao i po običaju. Sve strane moraju da imaju ulogu u ublažavanju tenzije na severnom Kosovu i da obezbeđuju dugoročna rešenja za mir i stabilnost, da omoguće slobodno kretanje ljudi i roba. To je obaveza za dalji napredak ka EU. To nije samo u interesu stranaka koje učestvuju u dijalogu, već je u interesu čitavog regiona i svih koji žive na Kosovu. Duboko verujem da Srbija može, u tom pogledu, da pruži pozitivni doprinos ka daljim integracijama na ovom našem kontinentu.
Poštovani prijatelji, pomirenje ne znači da se zaboravi prošlost. Sećajte se, pamtite prošlost i izvlačite pouke. Pravo pomirenje znači da se oda pošta i da se sećamo svih onih koji su stradali.
Važno je da Srbija i Hrvatska nastave da rade, da ne usporavaju nedavno ostvarene korake ka istorijskom pomirenju. Brojni susreti predsednika Tadića i predsednika Josipovića pokazuju da svi vi delite opredeljenost ka evropskim integracijama i moja iskrena nada je da će svi ovi napori biti nastavljeni u istom pravcu.
Priča Evrope je priča pomirenja. Evropske integracije omogućile su da se Francuska i Nemačka izmire nakon Drugog svetskog rata. One su postale ekonomski pokretač, motor pokretač Evrope i lokomotiva čitavog procesa evrointegracija sve do današnjeg dana. Proširenje je tako pomoglo Poljskoj i Nemačkoj da izmire svoju prošlost. Morate to da shvatite, da razumete. Odnosi između mojih sunarodnika, Poljaka i Nemaca, nakon rata bili su teški. Bilo je u jednom trenutku neophodno, u našem istorijskom razvoju, da utvrdimo zajedničku granicu, da delimo granicu i da kažemo – dosta, stanimo. Nije lako. Naši biskupi uputili su pismo nemačkim biskupima – mi opraštamo i tražimo oproštaj. Možete li vi to da zamislite? Toliko smo propatili tokom rata. Naši biskupi su poslali njima takvo pismo – mi opraštamo i tražimo oproštaj.
Nije bilo lako i nije bilo lako godinu ili dve. Radili smo decenijama na tome, nije se rešilo za godinu ili dve. Mogu reći da na kraju našeg puta danas su obe države članice EU i imamo dobre odnose, ali i dalje moramo da razmišljamo o pomirenju. Svaki dan je dan kada treba na tome da radimo. Ne smemo da uzimamo to zdravo za gotovo zato što se to ne može uzimati zdravo za gotovo, kao ni demokratija, ni mir, ni pomirenje. Veoma je teško i mislim da ste vi na dobrom putu zahvaljujući vašim naporima i vašim predsednicima koji su trenutno na čelu i u Srbiji i u Hrvatskoj.
EU i evropska zajednica, međunarodna zajednica moraju, a to će i učiniti, da učine sve što je u njihovoj moći da unaprede ovaj proces. EU ne može da priušti sebi da zanemari Srbiju ili Balkan. To je nemoguće. Ovu grešku smo napravili u prošlosti i posledice su bile tragične, ali smo mi izvukli pouku, što je takođe za nas veoma važno.
Poštovane kolege, kada danas posmatram vašu zemlju, ja se setim izreke Ive Andrića koju je često koristio da opiše vašu zemlju – to je mala zemlja među svetovima, govorio bi. Ali Srbija nije mala, pre svega, i nije među svetovima. Srbija je deo Evrope i kao deo Evrope Srbija ima veliku budućnost pred sobom. Srbija se nalazi u središtu donošenja odluka u Evropi i u njenim rukama je odluka o budućnosti, svojoj sopstvenoj i o evropskoj budućnosti, jer mi donosimo zajedničke odluke o budućnosti i ne možemo da utičemo na našu budućnost, država članica i EU u celini, osim ako ne donosimo zajedničke odluke.
Evropske integracije nisu više fantazija za Srbiju, to je na dohvat ruke vama, ali samo napornim radom i konkretnim merama Srbija može da održi svoj prodemokratski zamajac, ne samo kako bi ostvarila evropski cilj, već, pre svega, za korist vaših sopstvenih građana. Vi, demokratski izabrani predstavnici građana, poslanici, morate imati na umu da su građani ono što treba da vam bude prioritet, što je najvažnije. Vi ste, još jednom podvlačim, veoma blizu dobijanja statusa kandidata i otpočinjanju pregovora o članstvu.
Ključni uslov jeste da preduzmete konkretne korake ka normalizaciji odnosa sa Kosovom. To je jedan uslov, jedan jedini. Znam da nije lak, znam to vrlo dobro, to nije jednostavan uslov. S toga, vi ćete biti predvodnik u regionu u procesu integracija zapadnog Balkana, jer će bez potpunosti čitavog zapadnog Balkana u EU ovaj proces biti nepotpun. Nema drugog rešenja za nas. Ne smemo zanemariti i nikako nećemo zanemariti Srbiju, vi ste veoma važni za nas. Morate mi verovati, ja sam pripadnik nove države članice i znam istoriju svog kontinenta, znam istoriju moje države. Poznajem prošlost i znam da ste bili zanemarivani u prošlosti, ali tako više neće biti.
Neće biti lako, znam, još jednom, iz mog ličnog iskustva. Pre 30 godina bio sam premijer svoje zemlje i uveo sam niz sveobuhvatnih reformi koje su omogućile da nastavimo evropske integracije i da ostvarujemo veoma bolne reforme, posebno u kratkom roku u penzionom sistemu. To su bile reforme penzionog zdravstvenog sistema, koji je bio u potpunosti promenjen, administracija izmenjena. To je bilo od koristi za hiljade i milione mojih sunarodnika, ali mi smo zatvorili 22 od 60 rudnika uglja u mom regionu, iz koga potičem. To je bilo neophodno da bismo preživeli i da bismo zadržali industriju rudnika uglja. Ostao je veliki broj ljudi bez posla i bilo je neophodno donositi ovakve teške odluke.
Morate znati da sam ja bio veoma nepopularan u tom trenutku, ali nakon nekoliko godina ljudi su shvatili da to nije bilo toliko loše i isplatile su se reforme. Bez ovih reformi Poljska ne bi bila ono što je danas, samouverena, bezbedna zemlja, koja je na čelu predsedništva, koja trenutno predsedava EU i trenutno jedna od najboljih ekonomija u EU. Bilo je neophodno doći do nečega što bismo mogli reći da je pomirenje između mene i mojih građana. Na evropskim izborima sam dobio najveći broj glasova od svih zemalja. To su bili izbori za Evropski parlament.
Dakle, oni su nakon nekoliko godina razumeli da je ono što je učinjeno na početku bilo dobro. Tada nisu znali da je to dobro, ali posle nekoliko godina postalo je jasno. Zbog toga sam sada predsednik Evropskog parlamenta, zato što sam prvo morao da budem izabran u svojoj sopstvenoj zemlji za mesto u Evropskom parlamentu i dobio sam najveći broj glasova u sopstvenoj zemlji nakon tih neverovatno teških reformi.
Kao i Poljska, danas niste sami. Evropska unija će nastaviti da bude za vas i uz vas. Tokom poslednjih 10 godina opredelili smo oko dve milijarde evra za Srbiju u obliku zajmova i grantova, 600 milijardi evra u okviru kredita. Srbija je danas na putu ostvarivanja članstva Evropskoj uniji. Morate da nastavite da radite marljivo. Vrata EU su i dalje širom otvorena i od vas zavisi da napravite taj ključni korak. Mi čekamo da vam poželimo dobrodošlicu. Hvala vam puno.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem njegovoj ekselenciju prof. Jirži Buzeku.
Zaključujem Sedmu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije.
Poštovani narodni poslanici, dozvolite mi da se još jedanput zahvalim njegovoj ekselenciji prof. Jirži Buzeku i da zaključim Sedmu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini. Zahvaljujem.
(Sednica je završena u 11.35 časova.)

Uvodna Reč

DRUGA SEDNICA

DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA

3. novembar 2011. godine

(Deveti dan rada)

(Sednica je počela u 14,15 časova. Sednicom predsedava Nikola Novaković, potpredsednik Narodne skupštine.)

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Druge sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 163 narodna poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim vas da ubacite svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje. Molim vas, proverite kartice.
Na samoj poslaničkoj jedinici imate dovoljno informacija da znate da li je vaša kartica u sistemu ili nije. Molim vas, proverite svako za sebe. Zašto je to toliki problem?
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutno 84 narodna poslanika i da postoje Poslovnikom utvrđeni uslovi za rad Narodne skupštine.
Utorkom i četvrtkom, nakon otvaranja sednice i utvrđivanja broja narodnih poslanika koji prisustvuju sednici, a pre prelaska na dalju raspravu, primenjuje se član 286. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, a to je pravo narodnog poslanika da traži obaveštenje i objašnjenje koje mu je neophodno radi postupanja u Narodnoj skupštini.
Za reč, prema redosledu koji određuje Poslovnik, prijavili su se narodni poslanici Riza Halimi, Zoran Šami, Dejan Mirović i Janko Veselinović.
Reč ima narodni poslanik Riza Halimi.

Riza Halimi

Grupa manjina
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, tražim objašnjenja od ministra prosvete gospodina Obradovića na koji način i kada može da otkloni konfuziju koja je nastala na relaciji Nacionalni savet Albanaca – Ministarstvo prosvete, a u vezi sa sprovođenjem člana 54. stav 4. i 5. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Nacionalni savet se obratio Ministarstvu sa predstavkom u kojoj se tražilo da se urgentno otklone prepreke, problemi koji su nastali nakon nezakonite odluke SO Preševo prilikom imenovanja školskog odbora u školama u naseljima Orahovica, Miratovac, Reljane u opštini Preševo. Tom prilikom nisu uvaženi predlozi koje je Nacionalni savet u duhu zakona dostavio, ali da bi situacija bila teža, Ministarstvo za ova tri meseca još uvek nije dostavilo odgovor na ovu predstavku, ali je zato pre desetak dana dobijen odgovor od strane opštinskog prosvetnog inspektora kome je izgleda Ministarstvo ustupilo predmet. Obzirom da opštinskog prosvetnog inspektora imenuje lokalna samouprava, on je zapravo podržao tu nezakonitu odluku SO i odbio zahtev Nacionalnog saveta Albanaca.
U čemu se sada tu veštački stvara konfuzija? Moj utisak je da se stvara i od predstavnika Ministarstva prosvete u, po meni, nezakonitom tumačenju odredaba st. 4. i 5. člana 54. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja gde nam je poznato da imamo dve kategorije, odnosno dva nivoa. Jedan niži nivo u kome Nacionalni savet daje samo mišljenje u slučaju kada se obrazovno-vaspitni rad odvija i na jeziku manjine, a to znači i kada je 5% odeljenja nastava se odvija na jeziku manjina, tada Nacionalni savet ima pravo da da mišljenje. U ovim školama koje sam naveo, ovu problematiku, u dve od tih škola se nastava odvija u svim odeljenjima na albanskom jeziku, samo je jedna koja je direktno spomenuta u zakonu, a to je ona druga viša kategorija, viši nivo kada se nastava izvodi u većini odeljenja na jeziku manjina.
Tu se veštački stvara dilema da li u školi u kojoj se isključivo nastava odvija na albanskom jeziku treba primeniti niži nivo, kada je zakonodavac tu predvideo samo da se u jednom odeljenju odvija nastava? Ima pravo Nacionalni savet da da mišljenje, a ne onaj viši nivo gde se daju predlozi ispred lokalne samouprave. Šta sada? Tri meseca je prošlo kako se počelo sa ovim postupcima sa kojima sam vas direktno upoznao, otići će meseci i meseci i nastaviće se sa konfuzijom i da se sprečava Nacionalni savet da obavlja zakonom predviđene kompetencije. Time se on do krajnosti devalvira.
Šta ćemo onda dobiti? Kome onda služi Nacionalni savet? Da li nam treba samo zbog inostranstva da kažemo da smo dali manjinama nacionalne savete ili će oni stvarno da obavljaju zakonom predviđene kompetencije? U tom pogledu tražim podhitno da ministar da tumačenje i objašnjenje i da ova konfuzija bude otklonjena. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima profesor dr Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, svedoci smo poslednjih nedelja tužnog, da tako kažem, finala politike ove vlade prema KiM. Kažem – tužnog, jer naš narod na KiM stvarno doživljava veoma teške trenutke. Kompletna država nam je u agoniji, a sve zbog jedne višegodišnje pogrešne politike ove vlade. Skoro četiri godine DSS uporno pokušava da urazumi Vladu da politiku vezanu za budućnost KiM i politiku u odnosima sa EU treba da menja. Zahtevali smo i tražili smo da se ta politika promeni ne zato da bi mi odustali od evropskih integracija, nego da bi tim integracijama prišli kao i sve druge države koje su ili ušle ili hoće da uđu u EU. To znači bez uslovljavanja i bez ikakvih dodatnih ucenjivanja od strane EU koje druge države naravno nisu imale.
Umesto svega toga svedoci smo da iz dana u dan, jedno po jedno, ova vlada prihvata da kosovskim, prištinskim institucijama daje sve nove i nove atribute državnosti. Svedoci smo da se apsolutno ne čini ništa da se tu bilo šta promeni. U drugim državama kada postoji neki problem, evo posmatrajte šta se dešava u Grčkoj, Vlada uredno izlazi pred Skupštinu i traži od Skupštine savet, mišljenje, o rešavanju nekog teškog problema. Ovde veliki broj poslaničkih grupa već više od dve nedelje traži od Vlade da izađe pred Skupštinu da kaže kakvo je stanje i šta misli da čini. Vlada to neće. Umesto toga, izvinite, Vlada se ponaša kao noj koji zabije glavu u pesak i misli da će to da spreči da bude pojeden. Nažalost, obistinjuje se ono što je kazao naš predsednik Republike, koji je rekao da smo mi na dobrom putu da učinimo odlučujući korak napred. Mi smo, nažalost, na ivici provalije i ja se jako bojim da ćemo taj korak napred i da napravimo.
Juče smo bili svedoci kako predsednik Vlade daje izjavu kako tobož problemi na KiM i pitanja vezana za članstvo u EU uopšte nisu povezani, da su to dva neka potpuno različita puta. Pri tome smo svi svedoci da su stanje od strane vrlo ozbiljnih zvaničnika EU stizala krajnje jasna upozorenja da od EU nema ništa dok mi ne priznamo tzv. državu Kosovo.
Znate, čuli smo takođe od strane predsednika države kako moramo da idemo korak po korak ka Evropi. Tobož je veliki uspeh što ćemo da steknemo status kandidata bez datuma početka pregovora, a za naše građane da objasnim da to znači da nema pristupnih fondova EU dok se ne odredi taj datum. Da podsetim da je Turska kandidat više od 20 godina, da je Makedonija kandidat šest godina, da nemaju datum početka pregovora i da prema tome nema nikakve veze što će Srbija da stekne status kandidata bez datuma početka pregovora.
(Predsedavajući: Pet minuta.)
Evo, završavam. Poslednji put sam pitao da li je ovu vladu sramota? Očigledno nije, pa nema razloga to ponovo da pitam. Pitaću je nešto drugo – aman, ima li nameru da dođe ovde u Skupštinu, ako sme, pa da se malo bar pogledamo u oči? Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik mr Dejan Mirović.

Dejan Mirović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, naše konkretno pitanje je u vezi sa temama koje brinu naše građane, a to su pre svega situacija na KiM i pogrešan ekonomski put koji proizlazi iz toga da EU nema alternativu. Naravno, u tom smislu, mi ističemo da smo mi jedina partija koja je i u političkom i u pravnom i u ekonomskom smislu protiv ulaska Srbije u EU.
U tom smislu naša konkretno pitanje je vezano za ugovor sa "Fijatom" ili za ugovor koji je pratio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, navodno istorijski akt koji nas je doveo u ovu situaciju da, naš narod na Kosovu i Metohiji faktički je ostavljen na cedilu i naše konkretno pitanje u vezi tog ugovora koji je doveo sigurno i do jedne vrste zbunjenosti naših glasača da se pomisli da će ulazak u EU dovesti do navodno boljeg života, mi smatramo i dokazujemo iz dana u dan ekonomskim argumentima da to nije tačno, je zašto Vlada Republike Srbije i njoj upućujemo ovo pitanje, ne objavi u celosti ugovor sa "Fijatom".
Videli smo ovih dana i to je skandalozno da jednostavno da čak i poverenik za informacije, Savet za borbu protiv korupcije, ne mogu da dobiju sto strana ugovora jer je on, zamislite zatamljen i jednostavno se ne može doći do jedne definicije da li taj ugovor u ekonomskom smislu dovodi do boljitka za naše građane ili je ono čega se mi bojimo i u šta sumnjamo, da se jednostavno radi o jednoj apsurdnoj situaciji u ekonomskom smislu, da Republika Srbija koja se nalazi u teškom ekonomskom stanju, ne samo u političkom već i u ekonomskom, faktički finansira jednu veliku firmu, jednog giganta iz Italije, kao što je "Fijat".
Prosto je nemoguće da u trenutku kada se toliko govori o transparentnosti, kada je to jedno od osnovnih načela EU, makar na papiru ne možemo da vidimo da li je to dobar ugovor, da li nije ili je ono što mi sumnjamo, da jednostavno država Srbija iz svog budžeta finansira socijalni mir u Italiji ili uspeh kompanije "Fijat".
Sa druge strane mi smo zabrinuti i sa još jednom činjenicom da će Vlada Republike Srbije i državni organi nastaviti da na isti način, kao što se radi u slučaju "Fijata", finansiraju jedno strano preduzeće iz jedne bogate zemlje kao što je Amerika, a to je "US-steel". Videli smo ovih dana da piše u štampanim medijima da jednostavno će se oprostiti negde oko 20 miliona evra "Sartidu" jer navodno "Sartid" tj. " US-steel " i ne postoji nikakav ekonomski pokazatelj koji nam govori da je to dobro za nas, niti da su oni u krizi jer jednostavno i navešću vam taj podatak, proizvodnja u " US-steel " je porasla u odnosu na prošlu godinu.
Dakle, radi se o potpuno neverovatnim stvarima, da mi pomažemo faktički "Fijat", pomažemo " US-steel ", uveli smo jednostranu primenu prelaznog sporazuma, znači još 130 miliona evra dajemo EU i to sve u trenutku kada isti ti, iste te države svoje vojnike šalju i drže na Kosovu i oni pucaju na naše građane. Znači, potpuno jedna apsurdna situacija i jedna situacija koja je proistekla iz ekonomskih, političkih, pravno i u svakom drugom smislu štetne fraze da EU nema alternativu.
U tom smislu tražimo od Vlade Republike Srbije da pokaže jednu vrstu hrabrosti, jednu vrstu neostrašćenosti prema EU, prema celoj toj ideji koja je očigledno propala, ne samo zbog Grčke ili krize evra, nego i zbog mnogih drugih argumenata i da nam pokažu da vidimo to uz benefit analizu ugovora sa Fijatom.
Prosto je neverovatno da to posle skoro tri i po godine nemamo na uvid, nemamo ni mi, nema ni javnost, nemaju čak ni institucije koje se oslanjaju na vlast.
Dakle, ako se taj ugovor ne pokaže u jednom transparentnom obliku, radi se izgleda o obmanjivanju građana. Mi smo protiv toga, kao što smo protiv toga da se traži odgovor za situaciju na KiM kod onih koji ne žele ništa dobro srpskom narodu, a to su pre svega one države članice EU koje su priznale tzv. Kosovo.
Naše pitanje je kompleksno i ono se oslanja i na pravni i na politički kontekst situacije u kojoj se nalazi Srbija zbog lažne i štetne fraze da EU nema alternativu. Zahvaljujem.