Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 23.10.2012.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja

23.10.2012

Sednicu je otvorila: Vesna Kovač

Sednica je trajala od 10:25 do 18:10

OBRAĆANJA

...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Srđan Šajn.
...
Romska partija

Srđan Šajn

Srpska napredna stranka
Poštovane dame i gospodo, predstavnici Vlade Republike Srbije, kada govorimo o ovom zakonu, onda je to za mene prvenstveno posledica jedne odgovorne politike Vlade, koja želi da stvori jednu pravnu uređenu državu i ukoliko donošenje ovog zakona gledamo kao jedan niz aktivnosti koji žele dosledno da podele vlast na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, ako gledamo u kontekstu politike Vlade, koja želi da stvori nezavisno sudstvo, koja želi da stvori na pravi način jednu novu mrežu sudova u Srbiji koja odgovara potrebama građana Srbije, onda u tom kontekstu posmatram i donošenje ovog zakona koji brine i o ljudskim pravima onih za koje nekada govorimo da možda ne trebaju da imaju ljudska prava.
Činjenica da je neko osuđen i da je na izdržavanju zakonske kazne, ne govori da smo ga isključili iz društva, ne govori, barem kako naše zakonodavstvo posmatra, da ta osoba gubi sve elemente ličnosti, već naše zakonodavstvo, a u tom smislu i evropsko i tu ja vidim kvaku ovog zakona sa evropskim integracijama, i te kako govori o potrebi poštovanja ljudskih prava lica koja su na izdržavanju zatvorskih kazni. To moramo da pogledamo još kroz jednu drugu perspektivu. Nije problem što vi zatvoreniku ne stvorite uslove u zatvoru da živi u onoliko kvadrata koliko garantuje njegovu resocijalizaciju. Problem je ako i u prostoriji za prijem svojih članova porodice, odnosno za posete, ne stvorite uslove da on može da taj jedan sat vremena koji mu je garantovan ili koliko već, da ima najneposredniji kontakt sa svojom porodicom, umesto u jednom prostoru, gde ne mogu da ga čuju druga lica, da ostvari u jednom prostoru gde ga čuju i neki drugi i onda nema to negativne posledice samo za osuđenika, već i za njegove članove porodice i za decu.
Dakle, ovim zakonom, vidim stvaranje uslova za ostvarivanje elementarnog ljudskog prava, za održavanje porodice, i u tim uslovima na onaj način kako to garantuje današnji zakon.
Da li je za to kriva nova vlast? Sigurno da nije.
Da li je problem što će ovim da izađe pre nego što je sudija rešio neko na slobodu, mislim da je to klasičan primer nepoštovanja ljudskih prava i da je to u stvari razlika između dve logike. Dakle, između logike nove Vlade za koju su svi ljudi isti i koja ne donosi zakon da bi ga doneli po meri jednog pojedinca, jer taj pojedinac je najbitniji u Srbiji i on mora da ostane u zatvoru ili mora da izađe iz zatvora, pa ako njegovo ime navedemo i u zakonu njega osudimo, a ne u sudskoj presudi, onda je to u redu. Ova Vlada na sve građane gleda isto i ne možemo da govorimo u Skupštini Republike Srbije o pojedincima koji će da izađu pre vremena na slobodu, nego što je to definisano u presudi suda.
Vađenjem iz konteksta određenih pojedinaca, kršimo njihova ljudska prava, stvaramo jedan problem u državi gde postavljamo ljude u odnosu preko drugih, a to je karakteristika nedemokratskih režima, jer su oni skloni da prave zakone prema pojedincu, da bi se obračunali sa pojedinim sa pojedinim političkim protivnicima, da bi se obračunali sa pojedincima koji ih ugrožavaju, a karakteristika demokratskih režima jeste da ne vide pojedince kada donose te zakone, već donose zakone u odnosu na to da li ti zakoni odgovaraju filozofiji tog društva i oceni društvene opasnosti u tom trenutku.
Mislim da je upravo razgraničenje koje je izvršeno, koga pogađaju mere ovog zakona i kome se kazna ublažava, odnosno oslobađa se od kazni izvršenja same kazne, da je tu jako dobro odmereno i da ona prati filozofiju ove vlade koja je u
izbornoj kampanji rekla da je protiv korupcije, da je za zaštitu osnovnih prava i zato su sva krivična dela kojima se praktično napadaju i porodice, gde se stavlja u promet droga ili opojna sredstva, da je ova vlada vrlo dobro to razlučila i da je rekla u ovom trenutku, ta krivična dela, ne mogu da budu, odnosno izvršioci tih krivičnih dela ne mogu da budu lica kojima će da se smanji kazna za 25% ili za drugo kako je rečeno.
Sa druge strane mislim da je pravično to, jer socijalno ugrožene kategorije su one kategorije stanovništva koje nemaju para da plate, pa zbog toga budu osuđeni, zbog nekog banalnog prekršaja na mesec, ili na tri meseca, a oni koji su puni para, koji su u procesu korupcije, oni koji su zaradili puno para, njima nije problem da se ponašaju bahato na ulici, njima nije problem da plaćaju kazne i oni nikada neće ni da dođu u tu situaciju da budu krivično gonjeni.
Dakle, kroz taj element posmatram činjenicu da je samo za tu kaznu od tri meseca, kojima je sud osudio da su oni oslobođeni od izdržavanja tih zatvorskih kazni.
Da se vratim još na jednu dilemu, mislim da nije korektno da obmanjujemo javnost i da kažemo da predlagač zakona nije razlučio dve stvari.
Oslobađaju se ljudi od potpunog izvršenja kazne onih koji su kažnjeni kaznama do tri meseca, a to što se nekome smanjuje kazna za 25%, pa će sticajem okolnosti da izađu na slobodu, možda osam meseci ranije, taj čovek bi izašao na slobodu i posle osam meseci i opet postoji mogućnost da on vrši krivično delo.
Ako je neko osuđen na devet godina, pa izađe posle sedam godina na slobodu, šta smo mi onda radili sedam godina, jer ona treba ministar da postavi, mislim na ministra pravde, sebi pitanje, pod čijim nadzorom je sedam godina taj čovek bio u zatvoru i šta su radili sa njim ako ga nisu u to vreme prevaspitali.
Ne možete da ga prevaspitavate u poslednjih godinu dana izdržavanja kazne i tu je suštinska stvar. Znaju gospoda pravnici da Srbija nije u redu onih zemalja čije zakonodavstvo želi da vrši represiju nad onim koji su učinili krivična dela, da nasuprot tome mi hoćemo da doprinesemo resocijalizaciji tih ljudi.
Zaista ne vidim nikakve veze sa viznim režimom, sa azilom, jer vi jako dobro znate, mi imamo danas problem lažnih azilanata da su u pitanju socijalno ugrožene kategorije koje traže azil. Međutim, oni koji imaju visoke kazne, oni su daleko od socijalno ugroženih, naročito oni koje ste vi spominjali u svojim izlaganjima. To su ljudi koji imaju para i koji sigurno neće da odu u azil zbog toga i to zaista nema nikakve veze sa viznim režimom.
Ne mogu da ne pomenem stvar vezano za predsednika države.
Ne vidim ništa nedemokratično i ništa nelegitimno. Ukoliko je neko u izbornoj kampanji, kao deo svog programa, izneo nešto i dobio poverenje građana za to, pa zašto to onda ne bi sproveo u delo? Zašto bi mu to osporavali? Zašto bi osporavali onda Skupštini Srbije da nešto o čemu je predsednički kandidat govorio u izbornoj kampanji za to dobio podršku naroda, sada mi ovde to menjali, kažu – ne, ne, narod to nije čuo. Vređamo taj narod, vređamo građane Srbije. Itekako građani Srbije znaju šta je predsednika Srbije Tomislav Nikolić u svojoj kampanji govorio. Itekako oni znaju zašto su dali poverenje ovoj vladajućoj većini u Skupštini Srbije. U tom smislu bih ja zamolio, na kraju, sve političke partije da zaista pokušamo danas, ukoliko imamo konkretnih ideja za izmenu zakona, da onda te ideje i još uvek, dok eventualno može odbor ili sa ministrom da se dogovorite, i da zaista ne bude ovo tema na kojima ćemo da dobijemo sitne političke poene. Da ne bude ovo tema na kojima će politički da se obračunavamo, već da ovde pokažemo jedinstvo, kao kod nekih pitanja, kao kod ombudsmana ili drugih, jer radi se o velikom broju građana, državi i ozbiljnim pitanjima o kojima razmatramo, samo toliko. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
 Hvala.
Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz. Ne vidim, da li je tu? Nije.
Reč ima narodni poslanik Dragan Tomić.

Dragan Tomić

Poštovana gospodo narodni poslanici, pa i na ovoj temi očigledno da, i ako je ovde u pitanju jedan zakon sa kojim se pokušava kod najnižih društvenih slojeva, građana koji su došli u situaciju da odgovaraju za određena krivična dela, za koja se izriču najniže kazne, da se političari, da se preti, ucenjuje ili pravi zabuna pred građanima.
Predstavnici bivšeg režima očigledno pokušavaju da nekakvim ekstremnim diskusijama opet uplaše građane Srbije, da mi donosimo nekakve zakone, a usput da napravi aluziju u kojoj će se videti nekakva veza između nas koji pripadamo vladajućoj koaliciji sa nekakvim kriminogenim grupama ili interesima. Suština predloga je da su sagledane brojne činjenice, da se ovde radi o više od 2000 lica koja su samo zato što su učestvovala u sitnim krađama, šumokrađama, sitnim prevarama, lica kojima su izricane novčane kazne 30, 60 i više hiljada dinara, došla u situaciju zbog nemogućnosti da finansijski plaćaju takve obaveze prema državi, da se dobrovoljno prijavljuju i da odlaže na izvršenje novčan ih kazni. Jeftinije je da odleži tri meseca u zatvoru, nego da plati kaznu, jer se nema.
Bili smo svedoci da se u prethodnom periodu brojne državne institucije nadmetale u tome kako da budu oštre prema građanima. Posebno je interesantna, recimo, komunalna policija koja u poslednje vreme, pored toga što zavrće ruke, izriče kazne zato što neko, ili predlaže izricanje kazne, se parkirao na zelenoj površini, ili zato što prodaje poljoprivredne proizvode na nedozvoljenom mestu, itd, što je izneo robu ispred prodavnice, a nije smeo da uradi, itd, predlažu se kazne. Kazne kod suda za prekršaje su od pet, 15, 20, 30 i više hiljada. Tako dolazimo u situaciju da će preko 2000 lica perspektivno otići u zatvor, zato što nemaju tih 20, 30 ili više hiljada dinara da plati tu kaznu. Nismo mi ovaj narod doveli u situaciju da nema ovih 20, 30 hiljada dinara. Nismo ni naterali ovaj narod da se bavi sitnom šumokrađom u zimu, jer nema drva za ogrev, da se bavi sitnom krađom poljoprivrednih proizvoda, jer nema čime da se prehrani, da se bavi sitnom prevarom, itd.
Upravo je sagledavanje ove amnestije u tome da se obuhvati najširi deo stanovništva i da se pokuša da se eliminiše jedna mrlja koja stoji na teretu i države, a ne treba da ostavimo i na obraz našim građanima i da to sklonimo sa lica i da ljude pustimo da ovu jesen čekaju mirno.
Upravo mislim da se tu nalaze, pre svega, motivi predlagača, gde je ključ i predloga zakona, upravo da se ti najniži društveni slojevi, da se građani koji nemaju novčanih sredstava i ljudi kojima su izrečene sitne kazne od jednog, dva ili tri meseca, jednostavno amnestiraju i da se opuste da mogu normalno da žive kao civilizovani građani. Iako je predsednik Nikolić mislio na nešto, mislio je sigurno na te niže društvene slojeve, na ljude koji su dovedeni do bede, siromaštva, a dovođeni su zato što su propale brojne privatizacije u ovoj zemlji, što ovih dana ne možemo da se naslušamo priča o milionima evra koje je neko uzimao za proviziju ovde ili onde, zato što ne možemo da utvrdimo ko su ta lica koja treba da izađu pred lice pravde i da odgovaraju za ozbiljna krivična dela.
U bogatom društvu, za kakvo se, navodno, zalagala DS u prethodnom periodu, mi smo došli do sive zone. Kad pozivamo na amnestiju, pozivamo samo zato što mislimo da treba pomoći našim sugrađanima, da nemaju taj beleg na obrazu jer su svoj život do sada čestito živeli, živeli pošteno i pošteno prema svojoj deci, porodici, prijateljima i kumovima obavljali sve obaveze koje pripadaju ovom društvu. Danas treba da im stavimo beleg zato što nisu mogli da plate komunalnim policajcima neku kaznu, zato što su bili prinuđeni da izvrše sitnu šumokrađu da bi ogrejali svoju decu, zato što su učinili saobraćajni prekršaj jer teraju polovni automobil, zato što nisu imali para da registruju motorno vozilo, itd.
Svega ovoga ima toliko puno, da mogu da govorim čitav sat, a vi ste se ovde vezali za svega nekoliko činjenica i za nekoliko elemenata, pokušavajući da celu ovu priču o amnestiji zamenite jednom tezom i da pokušate da sejete među građanima, ponovo, određenu vrstu nemira. Jasno je da ovaj Zakon o amnestiji treba podržati, da treba omogućiti građanima da i za ova sitna krivična dela izađu iz zatvora i da se vrate normalnom životu, a na ove vaše primedbe ne treba ni odgovarati jer očigledno nemaju smisla i ne znače ništa ozbiljno za naše građane.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik, gospođa Judita Popović.
Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala vam gospodine predsedavajući, poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi danas ceo dan raspravljamo o ovom predlogu zakona i čuli smo šta misle poslanici  vlasti, vladajućih stranaka i šta misli konstruktivna opozicija.
Dakle, bilo bi dobro da malo poslušate predloge i argumentaciju ove konstruktivne opozicije, s obzirom da su izneti mnogi argumenti zašto postoji ogroman problem u ovom predlogu zakona. Naravno, LDP ne može podržati ovaj predlog Zakona o amnestiji. Izneću vam nekoliko razloga, i ako su već prethodno, gospodin Đurić i gospođa Mićić o tome se izjašnjavali i u potpunosti, normalno, podržavam sve te argumente o kojima su govorili.
Dakle, ako ćemo krenuti od amnestije, moramo naznačiti da se ovde radi o aktu milosrđa. U obrazloženju ovog predloga zakona možemo naći samo da se radi o aktu političke volje. Dakle, nekako se to milosrđe gubi iz vida i jednostavno u obrazloženju ga nema, a humanizma i te kako treba da bude, pa čak i u funkcionisanju organa državne vlasti.
Dakle, generalno protiv amnestije nemamo ništa. Ovom narodu je zaista potrebno da se pruži čak i na ovaj način akt milosrđa, s obzirom na šta je sve propatio tokom 90-ih godina, kada su upravo ove političke stranke, koje su danas u bilo kojoj formi na vlasti i koje čine koaliciju na vlasti, vodile ovu državu, upravljale sa njom i dovele nas u ovu poziciju u kojoj se nalazimo.
Ne bih govorila ni o onom zakonu o amnestiji iz 2001. godine, pošto je to davno ispričana priča, međutim, prosto moram da se osvrnem na obrazloženje zašto se donosi ovaj zakon o amnestiji. Tu se navode dve stvari. Prvo, radi se o nekim društveno-političkim i ekonomskim promenama i, drugo, trebalo bi da dostignemo određene evropske standarde o funkcionisanju naših zatvorskih ustanova. Dakle, pre svega nismo shvatili o čemu se tu radi kada se govori o društveno-ekonomskim i političkim promenama. Jedino ako mislite da je došlo da tako drastične promene u politici koja je dominantna u ovoj državi, a to mislim da ne bi trebalo da bude razlog da se donese jedan zakon o amnestiji, jedino ukoliko je ta politika predvidela i obećala određenim licima da će pre ili kasnije drastično da im se smanje zatvorske kazne.
Što se standarda tiče, slažem se da imamo nehumane uslove u zatvorima. Imamo tu negde oko 12.000 zatvorenika, a kapacitet zatvora je oko sedam – sedam i po hiljada. To je zaista previše. Prosto ne možete da sa jednom štednjom i sa jednom pričom oko toga da želite da ispraznite zatvore, em što ćete omogućiti onima koji ostanu da imaju humaniji tretman, em što ćete napuniti budžet, odnosno novac koji ćete uštedeti ovom amnestijom usmeriti na neke druge namene.
To nije način da vi uđete u tu politiku tretiranja izvršenja krivičnih sankcija. To je daleko kompleksnije pitanje koje jednostavno prevazilazi ovakvu vrstu amnestije koju predlažete ovim predlogom zakona.
Vi prosto gubite iz vida društvenu opasnost koja mora da bude ona linija vodilja oko koje treba da odlučite koga da amnestirate, a koga ne.
U ovom zakonu čak i nije taj problem ono što piše, nego je problem ono što nedostaje, odnosno ono što ne piše i nema u Predlogu zakona. Šta je to što ne piše? Pa ne piše nešto što bi trebalo da se doda u izuzetke koji bi onda mogli na neki način da poboljšaju ovaj stav 1. Predloga zakona, koji i te kako predstavlja smetnju da se ovaj akt milosrđa zaista i pokaže kao milosrđe.
Mi nemamo ništa protiv toga da amnestirate ove zatvorenike, osuđena lica sa ovim malim zatvorskim kaznama, jer je tu i društvena opasnost mala, ali u stavu 1. pretpostavlja se da je društvena opasnost znatno veća, jer je tu predviđena kazna zatvora znatno veća od one koja je obuhvaćena amnestijom iz stava 2. Dakle, ako je tako, to znači da je i predlagač zakona imao u vidu društvenu opasnost, ali jednostavno tu društvenu opasnost minimalizuje tako što u te izuzetke neka određena krivična dela ne unosi, pa iako se ovde spominje da se amnestija neće odnositi na terorizam, neće se odnositi na organizovani kriminal itd. Nigde se ne spominje da se neće odnositi na ona krivična dela koja imaju i elemente nasilja.
Ova država je prošla kroz tako težak period svog postojanja u kojem je nasilja bila i previše. Nasilja ima i danas previše. Prosto ne smete da izostavite taj element nasilja kada govorite o humanizmu, kada govoriti o milosrđu, jer država će funkcionisati samo tako što će zaštiti i one koji trpe nasilje, a na neki način će voditi računa i o onima koji budu osuđeni zbog upravo tog nasilja koji čine tako što će humanizovati odnose, odnosno humanizovati izvršenje krivičnih sankcija. Očigledno je da ovim predlogom zakona ni jedna od ovih funkcija nije ispunjena.
Ima još vremena, Odbor za pravosuđe i upravu i te kako može da interveniše slušajući sve argumente koji su ovde iznošeni. Od strane opozicije ti argumenti su usaglašeni, jasni i veoma korektni i objektivni i samo su u funkciji poboljšanja zakona i poboljšanja rešenja koja bi mogla da se implementiraju u ovaj zakon o amnestiji. Dakle, slušajući sve to mogli bi da preduzmu određene korake i da izmene ovaj predlog zakona amandmanima Odbora za pravosuđe i upravu.
Dakle, ne može se odgovornost svaliti na poslanike, jer, dozvolićete, ovaj zakon je, kao i neki drugi, stigao u hitnu proceduru, pa kada su se određene zamerke čule u vezi hitnosti te procedure brže bolje se promenilo pa je možda neko propusti u tom smislu neki rok za podnošenje amandmana. Ovo je parlament i rasprava u ovom parlamentu bi trebala da ima tu ulogu da jedan zakonski predlog osvetli iz svih uglova i ukoliko dobijete tako dobre preporuke i dobre argumente, bez obzira što predstavljate jednu komotnu većinu u ovom parlamentu i komotnu većinu u Odboru za pravosuđe, vi možete te argumente da ublažite i u tom smislu da promenite ovaj predlog zakona.
Dakle, u ovakvom izdanju i u ovakvom sastavu ovog predloga zakona mi ne želimo da učestvujemo. Dakle, LDP ne može da podrži ovaj zakon, iako mi jesmo i za milosrđe i za humanizam i za promenu kompletnog sistema izvršenja krivičnih sankcija, što inače i postojeći zakon o izvršenju krivičnih sankcija sadrži u sebi.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Hvala lepo.
Vreme vam je isteklo.
Za reč se prijavio narodni poslanik Vladimir Cvijan.
Izvinite, po kom osnovu se javljate?

Vladimir Cvijan

Javljam se kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe.
Dame i gospodo narodni poslanici, hajde ponovo da razjasnimo nekoliko elemenata i da odgovorimo na pojedina pitanja.
Kao prvo, imao sam prilike da čujem više puta da se pominju pojedinačna imena ko će ovim zakonom o amnestiji biti pogođen, što mi je drago da koleginica nije sada pominjala, jer nije poenta ovog zakona, za razliku od pomilovanja, pomilovanje je pojedinačni akt. Pomilovanje donosi predsednik države, donosi i bivši predsednik, donosi i sadašnji predsednik, gde se određuju pojedinačna imena. Zakon o amnestiji, kao i svaki drugi zakon, mora važiti za svakog na jednak način.
U tom kontekstu, zaista mi je drago da ova diskusija odlazi u jednom smeru koji ne plaši građane bez razloga da se ovim zakonom oslobađaju neki kriminalci, ubice ili šta ja znam. To nije tačno. Ovo je zakon koji će važiti jednako za sve i zakon kao takav će biti primenjivan jednako za sve koji potpadaju pod samu amnestiju.
Što se tiče činjenice da se spočitava Ministarstvu pravde kroz ovaj zakon da će nekim ljudima biti smanjena kazna, moram da podsetim da već u sada važećem Zakonu o krivičnom postupku, postoji institucija uslovnog otpusta posle dve trećine odslužene kazne za maltene sve osuđenike, pod uslovom da se dobro vladaju, da su prošli program resocijalizacije, da su se ponašali kako treba i da vaspitači daju svoj pozitivan stav.
Jednom rečju, želim da građane obavestim i da objasnim i građanima a i koleginicama i kolegama koji nisu pravnici, da mogućnost izlaska sa jednom trećinom odslužene kazne već postoji u važećem zakonodavstvu. Dakle, nije ovaj zakon po tom pitanju ništa novo, teorijski, ali se to u praksi jako slabo primenjuje.
Što se tiče samih amandmana i same kritike konstruktivne opozicije, kako je malo pre rečeno, zaista sam pažljivo prelistao i pročitao i gledao svu dokumentaciju koja ide uz ovaj zakon. U ovom momentu ima sedam amandmana o kojima će Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbor za pravosuđe da razmatraju. U tih sedam amandmana nema nijedan jedini amandman predat od strane opozicije o kome bi bar mogli da raspravljamo.
Zahvaljujem se koleginici Batić, ona je skrenula pažnju da su predati amandmani, nažalost sa tehničkim zakašnjenjem. Mislim da je vrlo korektno sa naše strane, dobili smo te amandmane i uzećemo ih u razmatranje. Ipak, nije dovoljno samo kritikovati zakon, hajde bar i neki tekst da dobijemo, da vidimo čime bi taj zakon mogao da bude unapređen.
Konačno, mnogo se priča o nekoj političkoj pozadini donošenja Zakona o amnestiji. U našoj zemlji nije ovo prvi put da se suočavamo sa amnestijom. Imali smo zakon iz 2001, imali smo Zakon o amnestiji lica osuđenih za krivična dela protiv Vojske iz 2006, ona čuvena amnestija za lica koja su odbila da služe vojni rok. Mnoge stranke su u predizbornoj kampanji obećavale bolje uslove u zatvorima, obećavale su čak i amnestiju.
Kao advokat, imao sam prilike da srećem ljude u zatvorima, oni ne poznaju politiku, ne poznaju političke stranke. Oni su svi u istoj, lošoj situaciji zbog lošeg stanja u zatvorima. Ova amnestija jednako pogađa i ljude koji su u zatvorima, koji su članovi vladajuće koalicije, ali i članovi opozicionih stranaka. Znam dosta takvih ljudi, svojevremeno sam ih i zastupao.
Mislim da nema potrebe da pravimo neku politizaciju same amnestije. Jasan je razlog zašto se amnestija donosi. Donosi se zato što su zatvori prenatrpani, donosi se zato što nema logike da ljudi koji su osuđeni na dva meseca zatvora sede u zatvoru, bolje da odu kući da rade, da budu uz porodicu. Naravno, moramo građanima objasniti da sve posledice osude ostaju. Dakle, i dalje stoji u evidenciji da je neko bio osuđivan, bez obzira na amnestiju, i dalje je dužan da plati nadoknadu štete ako je, na primer, u zatvoru zbog neplaćanja alimentacije ili zbog krivičnog dela iz bezbednosti saobraćaja.
Jednom rečju, nema potrebe, i to posebno želim da ukažem građanima, da amnestiju doživljavamo kao politički akt. Ovaj akt jednako pogađa sve ljude u zatvorima, koji ispunjavaju uslove, bez obzira na njihovu političku pripadnost. Ne bih se složio sa izrečenim stavovima da amnestija, kakva je predložena, ne vodi računa o krivičnim delima sa elementima nasilja.
(Predsedavajući: Ja vas molim – vreme.)
Koje vreme? Neograničeno je.
(Predsedavajući: Ja vas molim, samo momenat da se razjasnimo.)
Evo, završavam.
Amnestija neće pogoditi ljude osuđene za krivično delo nasilje u porodici, što je jako važno da naglasimo. Dakle, to je odgovor na onu konstataciju da Vlada nije vodila računa o krivičnim delima sa elementima nasilja. Dakle, nasilje u porodici neće biti pogođeno amnestijom. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Gordana Čomić.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Demokratska stranka
 Zahvaljujem gospodine potpredsedniče. Povredili ste član 27, kojim ste u obavezi da se starate o redu na sednici, odnosno da primenjujete član 96. Poslovnika Narodne skupštine. Povreda se dogodila neposredno pre nego što sam, zahvaljujući članu 106, od vas dobila reč.
Ovlašćeni predstavnik i predsednik poslaničke grupe ima pravo da dobije reč u delu sednice u kojem se trenutno nalazimo, dakle, kada teče rasprava po prijavama za reč, samo ako dobije repliku. Ako je malopređašnji tok sednice bio takav da ste dozvolili ovlašćenom predstavniku repliku, onda je opet povređen član 27, jer se niste starali o redu na sednici, obezbeđujući da vreme za repliku traje dva minuta.
Molim vas da se, zalažući se za pravo i pozivajući se na poznavanje prava, da ne kršimo tako očito, sasvim jednostavno, odredbu koju je sasvim jednostavno naći u članu 96. Poslovnika Narodne skupštine. Ako ne znamo koji je deo sednice u toku, onda lako možemo da pitamo i da ako je tok sednice u kojem narodni poslanici imaju pravo na reč, onda ovlašćeni predstavnici i predsednik poslaničke grupe nema pravo na debatu. Ima pravo na repliku diskrecionom odlukom predsedavajućeg. Zahvaljujem.