Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 22.10.2013.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja

6. dan rada

22.10.2013

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:20 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sa radom.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam povodom zajedničkog jedinstvenog pretresa o predlozima odluka iz tačke od 13. do 20. dnevnog reda pozvao da sednici prisustvuje predstavnik predlagača Miroljub Tomić, zamenik predsednika Visokog saveta sudstva.
Saglasno Odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički jedinstveni pretres o predlozima odluka iz tačke 13. do 20 dnevnog reda, a pre otvaranja zajedničkog jedinstvenog pretresa, podsećam vas da prema članu 192, a shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe. Vreme imate u prilogu.
Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa međusobno se dogovaraju i dogovorom određuju najviše tri učesnika u raspravi u kojoj imaju pravo da govore svako po jednom od pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika, prema članu 96. stav 4. Poslovnika.
Saglasno članu 192. stav 3. a shodno članu 157. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o: Predlogu odluke o izboru predsednika Vrhovnog kasacionog suda, Predlogu odluke o izboru predsednika Upravnog suda, Predlogu odluke o izboru predsednika Privrednog apelacionog suda, Predlogu odluke o izboru predsednika Višeg prekršajnog suda, Predlogu odluke o izboru predsednika Apelacionog suda u Beogradu, Predlogu odluke o izboru predsednika Apelacionog suda u Nišu, Predlogu odluke o izboru predsednika Apelacionog suda u Kragujevcu i Predlogu odluke o izboru sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju.
Da li predstavnik predlagača Miroljub Tomić, zamenik predsednika Visokog saveta sudstva, želi reč? (Da.)
Izvolite.

Miroljub Tomić

Predsedavajući Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi najpre da vas sve pozdravim u ime Visokog saveta sudstva. Ja sam Miroljub Tomić, zamenik predsednika Visokog saveta sudstva i danas sam ovde u republičkom parlamentu kako bih vama, ali i građanima Srbije, ukoliko prate prenos ovog skupštinskog zasedanja, izložio i obrazložio predlog Visokog saveta sudstva koji se odnosi na izbor predsednika najviših sudova u Republici Srbiji, kao i izbor sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju.
Kao što znamo, na sednici Visokog saveta sudstva od 28. maja 2013. godine doneta je Odluka da se oglasi izbor za predsednika Vrhovnog kasacionog suda, Upravnog suda, Privrednog apelacionog suda, Višeg prekršajnog suda, Apelacionog suda u Beogradu, Apelacionog suda u Kragujevcu, Apelacionog suda u Nišu i Apelacionog suda u Novom Sadu. Nakon toga, a na osnovu člana 47. u vezi sa članom 80. stav 1. Zakona o sudovima, Visoki savet sudstva je 31. maja 2013. godine oglasio izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda i predsednika napred navedenih sudova.
U postupku predlaganja kandidata za izbor predsednika napred navedenih sudova, Visoki savet sudstva je dana 25. juna 2013. godine doneo odluku o obrazovanju Komisije za izbor predsednika sudova, koja je obavila razgovore sa svim prijavljenim kandidatima. Uz prijavu, to želim da napomenem, da su svi kandidati za predsednike sudova, podneli kratku biografiju, program rada u kome su izneli svoje viđenje problema u funkcionisanju suda za koji su aplicirali, zatim, način njihovog prevazilaženja i ideje za unapređenje rada toga suda.
Na osnovu izveštaja Komisije za izbor predsednika sudova, a uzimajući u obzir i pribavljeno mišljenje sednice svih sudija, Visoki savet sudstva je na sednici održanoj 16. jula 2013. godine utvrdio da predloženi kandidati, a čija imena su navedena u materijalu koji vam je dostavljen, da ispunjavaju sve kriterijume i merila za izbor predsednika suda za koji su konkurisali, pa je na osnovu člana 13. alineja 4. Zakona o Visokom savetu sudstva, a u vezi sa članom 70. Zakona o sudijama, Visoki savet utvrdio predlog odluke za izbor predsednika napred navedenih sudova i predložio da isti budu izabrani od strane ovog parlamenta.
Bez namere da vam kao republičkim poslanicima oduzimam vreme koje je itekako dragoceno, smatram da je ipak neophodno da i vi, ali i građani Srbije, ukoliko prate prenos ovog skupštinskog zasedanja, da iznesem jednu kraću biografiju o svim predloženim kandidatima, obzirom da se radi o relativno malom broju ljudi, posebno i tim pre što se radi o izboru predsednika najviših sudova u Republici Srbiji.
Kada je reč o Vrhovnom kasacionom sudu, Visoki savet sudstva je predložio za predsednika Vrhovnog kasacionog suda Dragomira Milojevića, koji je rođen 1954. godine u Kragujevcu, gde je 1978. godine završio Pravni fakultet, a za sudiju Opštinskog suda u Kragujevcu izabran je 1982. godine, nakon čega je raspoređen za rad u krivičnom odeljenju i to kao istražni sudija. Godine 1984. je postavljen za predsednika Veća u krivičnom odeljenju Opštinskog suda u Kragujevcu. Za sudiju Okružnog suda u Kragujevcu izabran je 1992. godine i bio je predsednik Veća krivičnog odeljenja Okružnog suda u Kragujevcu do novembra 1999. godine, kada je izabran na dužnost sudije Vrhovnog suda Srbije. Raspoređen je, takođe, za rad u krivičnom odeljenju Vrhovnog suda Srbije, a 2004. godine postavljen je za predsednika Veća i obavljao je poslove zamenika predsednika krivičnog odeljenja i zamenika predsednika Odeljenja sudske prakse.
U 2008. i 2009. godini bio je zamenik predsednika Vrhovnog suda Srbije, a obavljao je i poslove sudije u Veću za ratne zločine Vrhovnog suda Srbije. Odlukom Prvog sastava Visokog saveta sudstva prestala mu je dužnost sudije Vrhovnog suda, a u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda od 24. jula 2012. godine Visoki savet sudstva je 18. septembra 2012. godine doneo odluku kojom se Dragomir Milojević bira za sudiju Vrhovnog kasacionog suda.
Opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda postavila je 20. februara 2013. godine Dragomira Milojevića za vršioca funkcije predsednika suda, od kada obavlja i funkciju predsednika Visokog saveta sudstva.
Napominjem da je kolega Milojević aktivno učestvovao u velikom broju seminara i okruglih stolova u zemlji i inostranstvu, da je iznosio svoje stručne radove, da je učestvovao u radu međunarodnih saveta, ujedno i konferencija koje su se odnosile na primenu Evropske konvencije o ljudskim pravima, Evropske konvencije o transnacionalnom kriminalu, borbi protiv organizovanog kriminala i ratnih zločina. Bio je učesnik okruglih stolova u međunarodnim sudovima u Hagu i Strazburu i na Institutu „Maks Plankt“ u Frajburgu. Bio je član više radnih grupa za izradu zakona iz oblasti krivičnog zakonodavstva i koautor komentara Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima.
Želim posebno da istaknem da se radi o jednom od najstručnijih sudija krivičara u srpskom pravosuđu, da se radi o kolegi koji je sudio najteže predemte, te da ga odlikuje posvećenost sudijskom poslu, izuzetna ažurnost i ekspeditivnost u radu i da je kao takav uzor mnogim sudijama u Republici Srbiji.
Možda najbolje u prilog tome govori činjenica da ga je Opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda jednoglasno podržala za funkciju predsednika upravo tog suda.
Ukazujem i na to da je od trenutka imenovanja za vršioca funkcije predsednika Vrhovnog kasacionog suda pa do danas proteklo više od osam meseci, da je u tom periodu kao čelni čovek srpskog pravosuđa preduzeo niz aktivnosti usmerenih ka podizanju nivoa stručnosti, ažurnosti, kvaliteta, ali i odgovornosti u sudovima i vraćanju ugleda pravosuđu, koji su naišli na nepodeljenu podršku u pravosuđu.
Verujem da se slažemo da u svakoj branši, pa i među nama sudijama, svi znamo između sebe ko je dobar, ko je loš i ko je najbolji i da je najvažnije i najbitnije ukoliko vas sama struka podrži. Zato i Visoki savet i ja smatram da je značajno da čovek ovakvih kvaliteta, i stručnih i moralnih, čovek i sudija koji je bezuslovno podržan od strane svojih kolega, dođe na čelo srpskog pravosuđa.
Kada je reč o Upravnom sudu, za oglas za izbor predsednika Upravnog suda prijave su podneli: Slađana Bojović, Stevo Đuranović, Jelena Ivanović i Jadranka Injac. Visoki savet sudstva je predložio Jelenu Ivanović za predsednika Upravnog suda.
Koleginica Jelena Ivanović je rođena 1959. godine u Kraljevu. Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu završila je 1981. godine, a za sudiju Opštinskog suda u Kraljevu izabrana je 1986. godine i postupala je u parničnoj materiji.
Za sudiju Okružnog suda izabrana je 1996. godine, gde je radila u građanskom odeljenju, postupala u prvostepenoj i drugostepenoj parničnoj materiji i upravnim sporovima.
U septembru 2004. godine izabrana je za sudiju Vrhovnog suda Srbije, od kada se bavi upravno-sudskom materijom. Za sudiju Upravnog suda izabrana je 16. decembra 2009. godine.
Koleginica Jelena Ivanović je, takođe, aktivno učestvovala u velikom broju seminara i stručnih obuka, a autor je više od 20 stručnih radova objavljenih u biltenima sudske prakse Vrhovnog suda Srbije, kao i drugim stručnim časopisima.
Za predsednika Privrednog apelacionog suda predložen je Miroslav Nikolić, koji je rođen 1959. godine u Deliblatu.
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu završio je 1984. godine. Nakon završetka fakulteta najpre je radio u SIZ za građevinsko zemljište opštine Kovin, a bio je i sekretar preduzeća u Deliblatu.
U periodu od 1987. pa do 1991. godine bio je sudijski pripravnik i saradnik u Opštinskom sudu u Pančevu. Za sudiju tog suda izabran je u januaru 1991. godine. Dužnost je obavljao do 1995. godine, kada je izabran za sudiju Privrednog suda u Pančevu.
U periodu od 2001. do 2009. godine obavljao je dužnost predsednika Trgovinskog suda u Pančevu.
Decembra 2009. godine izabran je za sudiju Privrednog apelacionog suda, a odlukom Visokog saveta sudstva postavljen je za vršioca dužnosti predsednika Privrednog apelacionog suda počev od 1. januara 2010. godine.
Predsednik je Odeljenja sudske prakse u Privrednom apelacionom sudu, a učestvuje u radu u većima prema godišnjem rasporedu. Učestvuje u radu i organizacije savetovanja sudija privrednih sudova u više slučajeva.
Za predsednika Višeg prekršajnog suda predložen je od strane Visokog saveta sudstva Zoran Pašalić, rođen 1958. godine u Beogradu.
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu završio je 1991. godine. Od 1991. do 1997. godine radio je advokatskoj kancelariji, a od 1998. do 2003. godine radio je na poslovima savetnika za pravna pitanja u domaćim i međunarodnim preduzećima.
Za sudiju Gradskog sudije za prekršaje Grada Beograda imenovan je 2003. godine. Za starešinu Gradskog sudije za prekršaje Grada Beograda imenovan je u decembru 2008. godine. Dužnost je obavljao do 31. decembra 2009. godine, a odlukom Visokog saveta sudstva iz decembra 2009. godine izabran je za sudiju Višeg prekršajnog suda, da bi od 1. januara 2010. godine bio postavljen za vršioca funkcije predsednika Višeg prekršajnog suda.
Od 2004. godine bio je član Udruženja sudija za prekršaje i predsednik Udruženja do 2008. godine. Član je Upravnog odbora Pravosudne akademije.
Na oglas za izbor predsednika Apelacionog suda u Beogradu prijave su podneli: Radmila Dragičević Dičić, Maja Kovačević Tomić, Duško Milenković i Sonja Manojlović.
Visoki savet sudstva je ovom parlamentu predložio da za predsednika Apelacionog suda u Beogradu bude izabran Duško Milenković, koji je rođen 1966. godine u Užicu.
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu završio je 1992. godine, a pravosudni ispit položio je 1995. godine.Od novembra 1995. godine bio je stručni saradnik u Okružnom sudu u Beogradu. Za sudiju Prvog opštinskog suda u Beogradu izabran je 1. avgusta 1997. godine. Dužnost je obavljao do aprila 2003. godine, kada je izabran za sudiju Okružnog suda u Beogradu.
Decembra 2009. godine izabran je za sudiju Apelacionog suda u Beogradu, a od januara 2010. godine postupa u krivičnim predmetima. Od januara 2011. godine postupa i u posebnom odeljenju za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu.
Takođe je rukovodilac sudske prakse u krivičnom odeljenju Apelacionog suda u Beogradu i član je Redakcijskog odbora Biltena sudske prakse Apelacionog suda u Beogradu.
Odlukom vršioca funkcije predsednika Vrhovnog kasacionog suda postavljen je za vršioca funkcije predsednika Apelacionog suda u Beogradu počev od 12. aprila 2013. godine.
Aktivno je učestvovao u više seminara u zemlji iz oblasti krivičnog prava. Poseduje sertifikat o posebnim znanjima iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih.
U Biltenu Okružnog suda 2003. godine objavio je rad pod nazivom „Preduzetnik kao novi subjekt kaznenog zakonodavstva“.
Na oglas za izbor predsednika Apelacionog suda u Kragujevcu prijave su podneli: Milunka Cvetković i Dubravka Damjanović. Visoki savet sudstva je predložio Dubravku Damjanović za predsednika Apelacionog suda u Kragujevcu.
Koleginica Dubravka Damjanović je rođena 1957. godine u Beogradu. Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu završila je 1981. godine, a pravosudni ispit položila je 1984. godine.
Za sudiju opštinskog suda u Rači izabrana je u novembru 1984. godine, a od 1992. pa do 1999. godine vršila je dužnost predsednika Opštinskog suda u Rači.
Za sudiju Oružnog suda u Kragujevcu izabrana je decembra 1999. godine. Sve vreme je radila u krivičnoj materija.
Dana, 16. decembra 2009. godine izabrana je za sudiju Apelacionog suda u Kragujevcu. Bila je i predsednik veća odeljenja za postupke prema maloletnim licima.
Odlukom vršioca funkcije predsednika Vrhovnog kasacionog suda postavljena je za vršioca funkcije predsednika Apelacionog suda u Kragujevcu, počev od 12. aprila 2013. godine.
Aktivno je učestvovala u velikom broju seminara i stručnih obuka. Poseduje sertifikat pravosudnog centra za postupanje sa maloletnim učiniocima krivičnih dela i sertifikat Pravnog fakulteta Univerziteta UNION o pohađanju seminara „Zakonik o krivičnom postupku“.
Napominjem da sam u periodu od 2002. godine, pa u naredna dva mandata bio lično predsednik Okružnog suda u Kragujevcu, tako da sam imao lično prilike da se uverim i neposredno u rad i rezultate rada koleginice Dubravke Damjanović. Mogu da kažem odgovorno da se radi o jednoj veoma stručnoj, odgovornoj i korektnoj osobi, koja u potpunosti može da obavlja funkciju predsednika Apelacionog suda u Kragujevcu.
Na oglas za izbor predsednika Apelacionog suda u Nišu prijave su podneli Jocić Dragan i Mitrović Miomir. Visoki savet sudstva je predložio za predsednika Apelacionog suda u Nišu Dragana Jocića koji je rođen 1953. godine u Smederevu. Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu završio je 1977. godine, a pravosudni ispit položio je 1979. godine. Od 1979. do 1981. godine bio je saradnik u Okružnom sudu u Smederevu, nakon čega je izabran za sudiju Opštinskog suda u Smederevu, a za sudiju Okružnog suda u Smederevu izabran je 1992. godine. Za sudiju Vrhovnog suda Srbije izabran je 2005. godine, gde je postupao u krivičnoj materiji, a 2007. godine je raspoređen u posebno odeljenje Vrhovnog suda Srbije za postupanje u predmetima krivičnih dela sa elementima organizovanog kriminala.
Odlukom prvog sastava VSS od 25. decembra 2009. godine, prestala mu je dužnost sudije Vrhovnog suda Srbije. U postupku izvršenja odluke Ustavnog suda Srbije, Visoki savet sudstva je 13. novembra 2012. godine doneo Odluku kojom se Dragan Jocić bira za sudiju VKS. Odlukom vršioca funkcije VKS postavljen je za vršioca funkcije predsednika Apelacionog suda u Nišu, počev od 12. aprila 2013. godine. Autor je više stručnih referata, bio je predavač Pravosudnog centra u ciklusu edukacije i implementacije krivičnog zakonodavstva.
Dakle, uvaženi narodni poslanici, to su biografije u najkraćem sudija koje je VSS predložio za funkcije unapred navedenim sudovima. Prilikom predlaganja bili smo svesni činjenice da već tri godine u ovim, kao i gotovo svim sudovima u Srbiji je stanje vršioca funkcije predsednika sudova, da se radi o funkcijama predsednika najviših sudova u Republici Srbiji, da je značajno, obzirom da predstoji sprovođenje nacionalne strategije razvoja pravosuđa i reforme pravosuđa u narednom periodu, kao i akcionog plana, da je dakle, značajno da na čelo ovih, još jednom kažem najviših sudova u Republici Srbiji dođu stručni, visoko moralni ljudi, sa izraženim organizacionim sposobnostima, kako bi dali maksimalan doprinos da se u pravosuđu Srbije poveća efikasnost, kvalitet, stručnost, ažurnost, ali i odgovornost, što je značajno, ne samo za nas koji radimo u pravosuđu, već i za sve građane Republike Srbije.
Imajući u vidu da je predsedavajući napomenuo da su danas objedinjene tačke dnevnog reda i tačka dnevnog reda koja se tiče izbora predsednika sudova, u vezi čega sam predlog prethodno obrazložio, ali da je i objedinjena tačka dnevnog reda koja se odnosi na izbor sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju, ja ću samo u nekoliko rečenica da obrazložim predlog Visokog saveta u tom delu.
Na osnovu člana 47. Zakona o sudijama, a u vezi sa Odlukom o broju sudija u sudovima, Visoki savet sudstva je 17. aprila 2013. godine, oglasio izbor sudija u sudovima posebne nadležnosti u Republici Srbiji i to za popunu upražnjenih sudijskih mesta u Upravnom sudu, Privrednom apelacionom sudu, Privrednom sudu u Beogradu, Valjevu, Novom Sadu, Pančevu, Somboru i Privrednom sudu u Subotici.
Na navedeni oglas prijave je podnelo 224 kandidata. U postupku izbora i predlaganja kandidata za izbor sudija, VSS je na osnovu člana 44. Poslovnika o radu VSS, dana 23. aprila 2013. godine doneo Odluku o obrazovanju Komisije za izbor sudija, koja je izvršila proveru podnetih prijava na navedeni oglas, utvrdila njihovu blagovremenost i potpunost i ono što je vrlo značajno, obavila razgovore sa svim prijavljenim kandidatima i ocenila da li kandidati ispunjavaju kriterijume i merila za izbor.
U skladu sa odredbom člana 49. Zakona o sudijama, Visoki savet sudstva je za sve kandidate koji su podneli prijave na oglas pribavio mišljenje o stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti za obavljanje sudijske funkcije. Za kandidate koji dolaze sudova pribavljeno je mišljenje sednice svih sudija suda iz koga potiče kandidat, mišljenja sednice svih sudija neposredno Višeg suda, a za kandidate iz reda sudijskih pomoćnika pribavljena je i ocena rada, shodno odredbi člana 50. stav 2. Zakona o sudijama.
Za kandidate, s obzirom da je i takvih bilo, koji ne rade u sudu, pribavljeno je mišljenje o stručnosti, osposobljenosti, dostojnosti za vršenje sudijske funkcije od organa i organizacija u kojima kandidati rade, a za kandidate iz reda advokata pribavljeno je mišljenje advokatske komore u čiji imenik je advokat upisan.
Odlučujući o prijavama kandidata za izbor sudija u Upravni sud, Privredni apelacioni i privredne sudove, VSS je na sednici održanoj 11. jula 2013. godine doneo odluku o izboru sudija na stalnu sudijsku funkciju i odluku o predlogu kandidata za sudije koje se prvi put biraju na sudijsku funkciju.
Prilikom predlaganja kandidata VSS je utvrdio da kandidati ispunjavaju sve uslove za izbor koji su propisani Zakonom o sudijama i odredbama odluke o utvrđivanju kriterijuma i merila za ocenu stručnosti, osposobljenosti, dostojnosti za izbor sudija i predsednika sudova, a odnose se na prvi izbor na sudijsku funkciju.
Visoki savet sudstva je posebno ocenio vrstu posla koji je kandidat obavljao nakon položenog pravosudnog ispita, shodno odredbi člana 50. stav 1. Zakona o sudijama. Stoga VSS predlaže Narodnoj skupštini da na osnovu člana 147. stav 1 Ustava Republike Srbije i član 51. stav 1. Zakona o sudijama izabere za sudiju Upravnog suda Gordanu Bogdanović iz Beograda, Vesnu Danilović iz Beograda, Radojka Marinkovića iz Beograda, Nenada Stojanovića iz Niša, Marijanu Tafru Mirkov iz Beograda i Biljanu Šunderić iz Beograda, za sudiju Privrednog suda u Beogradu Aleksandra Vasića iz Beograda, za sudiju Privrednog suda u Valjevu Jasminu Đurđević iz Valjeva, za sudiju Privrednog suda u Novom Sadu Oliveru Lazić Rusov iz Novog Sada, za sudiju Privrednog suda u Pančevu Boška Vukovića iz Beograda i za sudiju Privrednog suda u Somboru Biljanu Perić iz Sombora.
Po oceni VSS radi se o kandidatima, sudijskim pomoćnicima koji su od strane sudova u kojima rade dobili maksimalnu podršku, kandidati koji su ocenjeni u proteklom periodu sa maksimalnom ocenom – naročito se ističe i ispunjavaju sve uslove u pogledu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti da budu birani na sudijsku funkciju. O rezultatima njihovog rada, po kvalitetu i po kvantitetu su znatno iznad proseka.
Uvažene dame i gospodo narodni poslanici to bi bilo u najkraćim crtama obrazloženje predloga koji je VSS uputio ovom parlamentu vezano za izbor predsednika sudova za najviše sudove u Republici Srbiji, kao i za izbor sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima predsednik Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu Petar Petrović. Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Jedinstvena Srbija
Gospodine predsedavajući, gospodine Tomiću, dame i gospodo narodni poslanici, Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu je na svojoj sednici održanoj pre nekoliko dana razmatrao predloge koji su stigli od strane VSS za izbor predsednika VKS, predsednike apelacionih sudova u Srbiji, predsednika VPS, predsednika Apelacionog privrednog suda i doneo je odluku da predloži narodnim poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije da prihvati sve predloge VSS koji su dali.
Posebno kako je to predviđeno članom 144. Ustava Republike Srbije, Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu je dao mišljenje kada je u pitanju izbor predsednika VKS. To mišljenje je takvo da predlaže Narodnoj skupštini Republike Srbije da za predsednika VKS izabere gospodina Dragomira Milojevića, sudiju tog suda.
Čuli ste obrazloženje od strane gospodina Tomića, čime se sve rukovodio VSS kada se opredelio za ove kandidate da ih predloži za najviše sudske funkcije u Republici Srbiji i ne bih o tome posebno pričao, jer bi se ponavljali i ne bih oduzimao vreme.
Imam obavezu da u dve rečenice samo kažem da kada je u pitanju predlog za izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda, gospodina Milojevića, da je taj predlog podržan i na opštoj sednici Vrhovnog kasacionog suda i to, posebno naglašavam, jednoglasno. Retke su prilike i retki su izbori kada su u pitanju nosioci ovako važnih pravosudnih funkcija u jednoj državi, pa i u Srbiji, da kolege, a u ovom konkretnom slučaju opšta sednica Vrhovnog kasacionog suda jednoglasno predloži, odnosno da mišljenje da gospodin Dragomir Milojević bude izabran za predsednika Vrhovnog kasacionog suda.
Ne mogu da završim a da ne kažem da sam imao to zadovoljstvo i čast da budem deo generacije, doduše ispred pošto sam malo stariji, u Kragujevcu na Pravnom fakultetu koji je studirao sa gospodinom Milojevićem i za njega mogu da kažem da je čovek od reči, profesije, principa, poštovanja zakona. Prema tome, izborom gospodina Milojevića za predsednika Vrhovnog kasacionog suda dobiće na značaju važnost i stručnost, svi sudovi u Republici Srbiji i siguran sam da u vreme dok bude gospodin Milojević predsednik Vrhovnog kasacionog suda da se u srpskom pravosuđu neće dešavati nešto što se dešavalo ranije. Istovremeno želim da kažem da izborom nosilaca najviših pravosudnih funkcija u Republici Srbiji konačno ćemo prekinuti vefe stanje, kako se to popularno kaže, koje već traje dosta dugo i da možemo da kažemo da počinjemo da na jedan Ustavom utvrđen i zakonom propisan način uređujemo srpsko pravosuđe onoliko koliko je to Ustavom i propisima ove države dato pravo Narodnoj skupštini Republike Srbije da to radi.
Pozivam sve narodne poslanike ovog visokog doma da jednoglasno damo podršku predlogu Visokog saveta sudstva i Odboru za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu i da izaberemo kandidate za predsednike sudova koje vidite iz materijala. Mislim da na taj način ćemo učiniti jedan veliki korak u poboljšanja rada funkcionisanja srpskog pravosuđa uopšte. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Marko Milutinović. Izvolite.

Marko Milutinović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, cenjeni dome, gospodine Tomiću zadovoljstvo mi je što ispred poslaničke grupe DSS i svoje lično ime danas na dnevnom redu imamo predložene tačke i to najmanje iz dva razloga. Prvo, upravo kao što su i prethodni govornici rekli, što najzad nakon više od tri ili četiri godine izlazimo iz tzv. vefe stanja u koje smo uvedeni od 1. januara 2010. godine. Kao narodni poslanici pojedinačno, kao Narodna skupština u celosti, kao prva grana vlasti treba da imamo svest o značaju koji sudska grana vlasti treba da ima u jednom uređenom državnom sistemu i zato stanje koje je do sada bilo, stanje koje je poprilično sklono zloupotrebama baš zbog toga što nisu predsednici sudova birani, već su bili vršioci funkcija kako republičkog ranga tako i nižestepenih sudova, posebno nas raduje što ovo uvodi i uspostavljanje konačnog redovnog stanja u smislu rukovođenja sudovima u Srbiji, te da će nakon donošenja novog zakona o sedištima i područjima sudova i javnim tužilaštvima biti izabrani i svi predsednici nižestepenih sudova.
Dobro je što danas počinjemo od Vrhovnog kasacionog suda, od suda republičke nadležnosti i od apelacionih sudova.
Druga stvar koja me lično raduje jeste današnja tačka dnevnog reda vezanog za izbor sudija u Upravni sud i u privredne sudove, iz tog razloga što sam i ja neko ko dolazi, ko je po svojoj struci diplomirani pravnik, iz pravosuđa, neko ko dolazi u ovaj dom sa pozicije sudijskog pomoćnika, nekoga ko, mogu slobodno reći, razume sistem pravosuđa u Srbiji kako on iznutra funkcioniše.
Baš zbog toga me raduje što danas imamo priliku da danas biramo sudijske pomoćnike za sudije Upravnog suda i privrednih sudova. Zašto ovo sve kažem? Zato što svi mi koji smo u tom pravosudnom sistemu znamo koliko sudijski i tužilački pomoćnici, a u ovom slučaju pričamo konkretno o sudijskim pomoćnicima koji treba da budu birani na mesta sudija, rade i doprinose funkcionisanju celokupnog pravosudnog sistema u Republici Srbiji. Do donošenja novog zakonika o krivičnom postupku svima koji su direktno ili indirektno učestvovali u radu pravosuđa je bilo poznato koliko je posla palo na pleća sudijskih pomoćnika u prethodnom, odnosno istražnom postupku i koliko su oni samostalno preduzimali određene istražne radnje po ovlašćenju svoji ovlašćenih sudija principala.
Takođe znamo koja je uloga sudijskog pomoćnika u vanpretresnim većima, koji praktično pripremaju odluke i predlažu donošenje odluka svojim nadređenim sudijama, kako sudijski pomoćnici u krivičnom i parničnom odeljenju pišu skice odluka, šta je ono što predlažu u donošenju odluka svojim prinicpalima i sve u svemu koliki uticaj na efikasnost rada pravosuđa u tom sistemu imaju. Ne treba ne pomenuti značaj koji sudijski pomoćnici su imali u vanparničnom, pre svega ostavinskom postupku u smislu samog vođenja postupka.
Dakle, sve su to stvari koje govore koliko sudijski pomoćnici, osobe koje iz samog tog sistema dolaze i znaju kako taj sistem funkcioniše i ono što je još bitnije, ne samo teoretski nego i praktično, je da su stekli sva neophodna znanja koja ih kvalifikuju da sutradan budu, nadam se, sudije, pre svega zbog toga što imaju iskustvo u radu u sudu na jedan drugi način i imaju iskustvo već u samom sudijskom postupanju na ovaj indirektni način, kako sam ga do sada opisao.
Raduje me što u biografijama predloženih kandidata se vidi da su to mahom iskusni sudijski pomoćnici sa višegodišnjim radom u sudovima i to, mislim i na savetnika u Vrhovnom kasacionom sudu i na pomoćnike u nižim sudovima koji su sigurno 10 i više od 10 godina zaposleni na pozicijama sudijskih pomoćnika. Utoliko pre i po odluci, odnosno predlogu Visokog saveta sudstva, po mom ličnom ubeđenju ne stoji ona izjava ministra pravde koju je izneo pre nekolik meseci, možda u afektu, hoću da verujem da je tako, kada su sudijski pomoćnici negodovali za izbor raniji za izbor sudija, da sudijski pomoćnici uglavnom služe da nose sudijama burek.
Današnji predlog Visokog saveta sudstva je taj dokaz o svim kvalifikacijama koje po mom dubokom uverenju, a vidim i uverenju Visokog saveta sudstva, a nadam se i ovde prisutnih narodnih poslanika govore o svim tim kvalifikacijama koje sudijski pomoćnici imaju da bi bili izabrani za sudije.
Zaista lično želim da pohvalim ovaj predlog Visokog saveta sudstva. Gospodin Tomić je, osim što je zamenik predsednik Visokog saveta sudstva, i predsednik Nacionalne komisije za sprovođenje Strategije reforme pravosuđa. Znam da gospodin Tomić odlično zna o čemu govorim i želeo bih ovu priliku da iskoristim da ovu raspravu uvežemo sa nečim što je bilo i sa nečim što nas tek eventualno čeka. Nas u narednom periodu očekuje, koliko već na sledećoj sednici set izmena i dopuna zakona vezanih za pravosuđe.
U novom Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama, u njegovom članu 18, a koji govori da se član 5. stav 3. menja i glasi: „Visoki savet sudstva predlaže Narodnoj skupštini jednog kandidata za izbor na jedno sudijsko mesto. Visoki savet sudstva dužan je da prilikom predlaganja kandidata za izbor sudije Prekršajnog ili Osnovnog suda predloži kandidata koji je završio početnu obuku u Pravosudnoj akademiji u skladu sa posebnim zakonom.“. To praktično znači da će odredba iz Zakona o Pravosudnoj akademiji biti preneta u Zakon o sudijama, u zakon po osnovu kojeg se danas i biraju sudije Upravnog i Privrednog suda i to na neki način predstavlja odstupnicu izvršne vlasti koja predlaže ovakav zakon, kako ne bi upala verovatno nesvesno u klopku u koju je tada upala, prilikom izbora koji smo imali prilike ovde da sprovodimo pre nekoliko meseci.
Prvo, ta odredba Zakona o Pravosudnoj akademiji, odredbe čl. 26. i 40. su osporene pred Ustavnim sudom. Ustavni sud je možda i simbolično, na dan izbora polaznika prve generacije početne obuke Pravosudne akademije za sudije, pokrenuo postupak ocene ustavnosti odredbe Zakona o Pravosudnoj akademiji, koju ćemo mi, po ovom predlogu zakona, prepisati u Zakon o sudijama. Tada u postupku predlaganja kandidata za izbor, to se vidi iz zapisnika sa sednice Visokog saveta sudstva, izneta je dilema više članova Visokog saveta sudstva – da li ima mesta primeni takve odredbe Zakona o Pravosudnoj akademiji, odnosno da li je ona ustavna ili ne. Sreću imamo pa će Ustavni sud, nadamo se, želimo da verujemo, u skorije vreme po ovom predlogu, odnosno u toku trajanja ovog postupka ocene ustavnosti, i odlučiti o toj dilemi koja nesumnjivo postoji u stručnoj i pravosudnoj javnosti.
Tada je, u toj diskusiji, a kada je predsednik tada formirane komisije Visokog saveta sudstva, vezano za predlaganje sudija, iznela svoje mišljenje da, ukoliko se primeni Zakon o sudijama, po kome je konkurs i raspisan, eventualno nekoliko kandidata koji su završili početnu obuku Pravosudne akademije mogu da budu predloženi za sudije, dok velika većina bi bila predložena verovatno, ne želim da govorim u tuđe ime, iz redova preostalih kandidata, od kojih su skoro svi bili iz redova sudijskih pomoćnika. Tada je pomenuto da je uslov daljih evropskih integracija Srbije i potpuna primena Zakona o Pravosudnoj akademiji.
Odmah da se razumemo, niti ja, niti bilo ko iz poslaničke grupe DSS ima išta protiv ijednog kandidata koji je završio početnu obuku Pravosudne akademije, već današnja rasprava je rasprava o sistemu u kojem treba da funkcioniše u budućnosti srpsko pravosuđe. Dakle, svesni smo da će u budućnosti verovatno biti samo jedan način ulaska u pravosuđe, verovatno preko Pravosudne akademije, ali u mišljenju Venecijanske komisije, koje imate po pitanju Pravosudne akademije, stoji da i Venecijanska komisija smatra da je to jedini način ulaska u pravosuđe, za biranje na poziciju sudije i tužioca, ali da Pravosudna akademija nije još dostigla planiran i bitan stepen osposobljenosti, da programi koje je trebalo do sada da donese nisu usvojeni, te da ne ispunjava u celosti svoje zakonske obaveze i neki način rada koji je, kao sama ideja, predviđao.
Naravno, dolazimo do još jedne diskutabilne stvari prilikom ondašnjeg izbora, što me raduje da nema prilikom ovog sadašnjeg izbora, a to su rang liste. Imali smo, sticajem okolnosti, situaciju gde je ovde, u Narodnoj skupštini, prošli put predložen jedan kandidat koji nije bio iz redova ljudi koji su završili početnu obuku Pravosudne akademije. Tada je ovde, u biografijama koje su narodni poslanici imali priliku da vide, stajalo da Visoki savet sudstva predlaže kandidatkinju, u tom slučaju, kao prvoplasiranu na rang listi koju je utvrdio. Da bi naknadno, kada se tražila od strane zainteresovanih lica rang lista, Visoki savet sudstva odgovorio da rang lista ne postoji, jer nikad nije ni utvrđivana. Meni nije ni cilj, niti interes da urušavam na bilo koji način instituciju Visokog saveta sudstva, ali to su stvari koje zaista, u najmanju ruku ne smeju da se dešavaju.
Među predloženim današnjim kandidatima za predsednike sudova su ljudi koje ja sa stručnog aspekta izuzetno cenim, kao vrhunske krivičare. Pričam o osobama koje poznajem, što direktno, što indirektno, preko rada svojih pretpostavljenih sudija i čije znanje i stručnost izuzetno cenim i poštujem i to zaista ne kažem reda radi, nego duboko verujući u ovo što pričam. Oni bi možda mogli da procene da li tu ima i nešto više od toga što ja kažem da ne bi smelo da se desi.
Te rang liste su nam izuzetno bitne jer se kroz njih vidi ono što je danas vidljivo u ovom predlogu, a to je koliko zapravo sudijski pomoćnici, pogotovo oni sa više iskustva, sa ocenama koje imaju, sa podrškom svog kolektiva, odnosno svojih pretpostavljenih sudija sa svojih sednica imaju, odnosno koliko Srbija već sada ima školovanog kadra koji može da preuzme dužnost vršenja sudijske dužnosti, odnosno sudijske funkcije.
Pitam vas ovde – zar nije paradoksalno da mi danas za sudije Upravnog suda i privrednih sudova, Upravnog suda koji je sud republičkog ranga, biramo za sudije kandidate koji su došli iz reda sudijskih pomoćnika, a da ćemo biti u obavezi sutra ako se, nadam se da neće biti izglasana ova odredba u Zakonu o sudijama, gde ćemo za prednost da damo za sudije osnovnih i prekršajnih sudova polaznicima Pravosudne akademije? Zar to samo po sebi nije paradoksalno? Ako ispunjavaju uslove i ako su dobri i po ovom konkursu, a prijavljena su 224 kandidata, iz onoga što proizilazi iz teksta pretpostavljam da je bilo kandidata koji ne dolaze iz redova sudijskih pomoćnika, ako su oni toliko kvalitetni da danas budu birani za sudije upravnih sudova, zašto ne bi bili kvalitetniji da budu birani za sudije osnovnih i prekršajnih sudova?
Još jedanput apelujem na Visoki savet sudstva, na Komisiju o sprovođenju reforme pravosuđa. Potreban nam je period tranzicije, ako mogu da ga nazovem, po pitanju funkcionisanja Pravosudne akademije i po pitanju izbora za sudije. Ne treba uvek da silimo neke stvari, a da sve vreme pričamo kako je to uslov evropskih integracija. A ja vam odgovorno tvrdim da to nije uslov evropskih integracija, niti da se postavlja u nekoj bližoj perspektivi kao bilo kakav uslov. Na stranu to što ja, kao i moja poslanička grupa, nismo za dalje evropske integracije Srbije.
Dakle, da ponovim, mi principijelno podržavamo i raduju nas ovi predlozi koji danas dolaze, ali zaista je izuzetno bitno da Visoki savet sudstva, da narodni poslanici, da cela stručna javnost shvati da je današnja tema mnogo šira problematika od one o kojoj danas konkretno glasamo. U perspektivi, veliki broj sudijskih pomoćnika i tužilačkih pomoćnika, mogu slobodno analogno da pričam, izaći će iz pravosuđa ukoliko ne vidi bilo kakvu perspektivu izbora, a onim što vi planirate da promenite u Zakonu o sudijama, odnosno da prepišete odredbu iz Zakona o Pravosudnoj akademiji, sasvim sigurno neće nikoga zadržati u struci. Pri tom, već danas se dešava da veliki broj njih, vi to vrlo dobro znate, gospodine Tomiću, napušta profesiju, jer ne vidi bilo kakvu perspektivu za kasnije izborom.
Zahvaljujem vam se.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Judita Popović.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala vam gospodine predsedavajući.
Poštovani gospodine Tomiću, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega da izrazim zadovoljstvo što danas možemo da porazgovaramo sa vama, gospodine Tomiću, kao sa ovlašćenim predlagačem izbora kandidata za visoke sudijske funkcije.
Drago nam je što je parlament shvatio ozbiljno sve one naše primedbe koje smo isticali pre nekoliko meseci kada smo razgovarali ovde o kandidatima koji su prvi put birani za sudije u osnovnim sudovima. Drago mi je što možemo da raspravimo neke stvari koje se tiču direktno Visokog saveta sudstva, izbora sudija i uopšte kakva je politika pravosuđa i na koji način se pravosuđe određuje prema određenim činiocima političkog života u Srbiji.
Meni je samo žao što pored vas ne sedi danas i kandidat za budućeg predsednika Vrhovnog kasacionog suda, gospodin Milojević. Jako je bitno da čovek koji će zauzeti najviši položaj pravosudne funkcije u Srbiji bude prisutan kada se razgovara o njegovom izboru, kao i kada se razgovara o ostalim predsednicima apelacionih sudova i upravnog suda, kao i prekršajnog. To jeste bitan nedostatak današnje rasprave. Ali, nezavisno od toga, da krenemo od merituma, kao što biste vi, gospodine Tomiću, rekli kada sudite.
Dakle, zaista verujem da vi vrlo dobro poznajete stanje u pravosuđu. Vi poznajete kakvo je stanje bilo, kakvo je sada i zaista mislim da ne bih mogla da vam kažem ništa novo što vi već ne znate. Nijedna kritika, nijedna opaska i nijedan predlog u tom smislu da se razjasne neke stvari o prošlosti i sadašnjosti ne bi imao efekta, zato što je to prosto već utvrđeno činjenično stanje. Toliko puta smo govorili o tome koji su problemi srpskog pravosuđa, tako da je to već jedno opšte mesto da je srpsko pravosuđe u ozbiljnoj krizi. U ozbiljnoj je krizi zato što se mnogo šta propustilo da se uradi, mnogo šta se pogrešno radi i mnogo šta prosto ne može da se uradi jer postoje određena ograničenja.
Mi bismo trebali u stvari da razgovaramo o budućnosti srpskog pravosuđa, u kom smeru se ono kreće i šta ste vi kao Visoki savet sudstva, koji je u stvari glavni kreator celokupnog rada pravosuđa, u obavezi da uradite i kako mislite da poboljšate trenutno stanje stvari.
U poslednjih godinu dana donete su dve značajne odluke u domenu pravosuđa i obe odluke su u stvari političke prirode. Dakle, politika je umešala svoje prste i u odluku koja se tiče vraćanja sudija u sudove koji nisu izabrani 2009. godine i u pogledu smene predsednice Vrhovnog kasacionog suda. To ne možemo jednostavno da gurnemo sa strane i ne može da kažemo da to neće uticati na budući rad pravosuđa. Obe te odluke su pronašle svoj pravni osnov u odlukama Ustavnog suda. Međutim, fingirajući samo sprovođenje odluka Ustavnog suda, i ministar pravde i vršilac funkcije predsednika Vrhovnog kasacionog suda u stvari su samo potvrdili činjenicu da ostaje glavni problem u radu pravosuđa, a glavni problem se tiče nezavisnosti njegovog rada.
Dakle, kada govorimo o nezavisnosti rada pravosuđa, mislimo na njegov odnos prema izvršnoj vlasti, na njegov odnos prema parlamentu, na njegov odnos prema svim državnim institucijama koje imaju određenog upliva u rad i funkcionisanje celokupnog državnog aparata. Da li je srpsko pravosuđe ikada bilo nezavisno, to je ozbiljno pitanje. Odgovor zavisi od toga da li je politika koja je imala trenutnu vlast u određenom vremenskom periodu vršila veći ili manji upliv u rad pravosuđa.
Sve reforme pravosuđa koje su i započete su u stvari krenule od toga da na neki način distanciraju položaj i rad pravosuđa u odnosu na vlast, u odnosu na dominantnu političku liniju koja je bila aktuelna. Koliko se uspelo, govori u stvari situacija u kojoj se pravosuđe nalazi. Sve bombastično najavljene reforme uglavnom su negde zapele zbog nedostatka političke volje da se stvari isteraju na čistac i da zaista pravosuđe dobije taj najznačajniji kvalitet, a to je nezavisnost, kao uslov svih uslova da pravosuđe funkcioniše efikasno, da pravosuđe funkcioniše nezavisno, samostalno i stručno, da pravosuđe zauzme taj položaj koji mu je Ustavom i predviđen.
Gospodine Tomiću, kada razgovaramo o ovim kandidatima o kojima ste vi danas govorili i predložili ih, zaista ne bismo pojedinačno izdvojili nijednog kandidata i ne bismo zaista ulazili u takvu vrstu diskusije da bilo koga na bilo koji način omalovažavamo ili da dovedemo u pitanje uslove koji su po vama ispunjeni da svi ovi kandidati danas budu tema skupštinske rasprave. Ali, postoji tu neka nejasnoća u pogledu predlaganja kandidata, jer kada čitamo obrazloženje zašto su upravo pojedini kandidati predloženi, mi možemo ustanoviti da imate šest stavova u tim obrazloženjima i da poslednja tri stava predstavljaju identične tekstove, samo se imena menjaju.
Dakle, vi ste kao u nekom formularu obrazložili zašto upravo te kandidate smatrate kao najkvalitetnije sudije, odnosno ljude koji mogu da zauzmu tako visoke pravosudne funkcije u srpskom pravosuđu. Nije čak ni to problem, što ste zaista šturo obrazložili razloge vaše odluke, već je problem u tome što na taj način šaljete jednu poruku koja nam ne daje pravo da budemo optimistični u pogledu ishoda i trenutne reforme pravosuđa. Jer, ukoliko ne radite transparentno, ukoliko ne dajete jasan uvid javnosti u taj vaš rad, govorim pre svega u rad Visokog saveta sudstva, jer vi ste bili ti koji ste predložili određenu odluku na usvajanje ovom parlamentu, u tom slučaju mi dalje možemo očekivati da će se raditi neke stvari o kojima javnost neće znati ništa. Prema tome, možemo da potvrdimo i postojanje jedne osnovane sumnje u jedan kvalitetan rad Visokog saveta sudstva, u smislu predlaganja budućih kandidata za sudije.
Mislim da bi osnovni cilj Visokog saveta sudstva trebao da bude da se radi na tome da se napokon prestane sa generisanjem lojalnog i politički zavisnog sudijskog kadra, jer ćete samo na taj način postići taj još veći cilj, a to je nezavisnost pravosuđa.
Nedostaje transparentnost u predlaganju ovih kandidata. Mi zaista ne sumnjamo u stručnost kandidata, niti u njihove biografije, ali, sumnja se javlja u vaše motive zašto ste upravo te kandidate predložili, kada ste imali više kandidata pred sobom, koji su svi, pretpostavljam, ispunili određene uslove koje je zakon predvideo. To je naša osnovna zamerka i naše osnovno pitanje koje vama upućujemo.
Gospodine Tomiću, kada god smo razgovarali o pravosuđu u ovom parlamentu, mi smo postavili jedno konkretno pitanje – koji je trenutni broj sudija u Srbiji? Nikada konkretan odgovor na to nismo dobili. Ja ponavljam to pitanje, iz razloga što smo pre par meseci birali sudije na prvi izbor. Danas opet imamo 11 sudijskih kandidata za sudijske funkcije. Znamo da je najmanje 600 sudija vraćeno u sudove odlukom Ustavnog suda, znamo da je na početku reforme bilo 34 sudija na 100 hiljada stanovnika, što je skoro duplo premašivalo evropske standarde po broju sudova, znamo da imamo problem sa mrežom sudova. Predlog zakona u pogledu mreže sudova ide na tu soluciju da se udvostruči broj geografskih položaja sudova.
Ako se uzme u obzir da su izabrane sudije 2009. godine ostale da sude i da rade, da ste vratili neke koji nisu izabrani, da sada birate nove, kako je to moguće da mi dostignemo neke evropske standarde u pogledu potrebnog broja sudija? To je jedno praktično pitanje – da li je nama potreban upravo taj broj sudija? To je jedno.
Drugo, gospodine Tomiću, zaista nas interesuje da li ste analizirali situaciju rada sudova pre povratka svih tih sudija u sudove koji nisu izabrani 2009. godine i njihovog rada za prošlu godinu, recimo, od kada oni već rade punim kapacitetom? Da li ste uočili određeno poboljšanje u funkcionisanju pravosuđa, u brzini efikasnosti suđenja, stručnosti i slično? Da li imate neke pokazatelje koji govore o tome da je podignut nivo kvaliteta i efikasnosti suđenja za godinu dana?
Sve su to neka organizaciona pitanja, neka pitanja koja su od ključnog značaja za građane koji jako loše ocenjuju rad pravosuđa i koji zaista nemaju poverenja u velikom procentu u rad pravosuđa, i što se tiče stručnosti, i što se tiče efikasnosti i što se tiče nezavisnog rada.
Sledeće pitanje koje nas zaista interesuje jeste – kako vi mislite da isključite uticaj izvršne vlasti na rad pravosuđa i na rad sudova kada usklađujete novim predlogom zakona o sudijama odredbu koja se odnosi na izbor sudija sa odredbama Zakona o Pravosudnoj akademiji? Pravosudna akademija predviđa u stvari jedno telo kao izuzeto od javnosti u smislu prijema novih kandidata kao polaznika Pravosudne akademije koji će sutra da se pojave ovde kao kandidati za buduće sudije. Imate upravni odbor, imate programski savet, imate komisiju za sprovođenje polaganja prijemnog ispita, ali, u svakom od tih tela vi imate jasno naznačenu ulogu izvršne vlasti, imate jasno utvrđeno pravo te izvršne vlasti da utiče na prijem polaznika, a samim tim da negde u senci utiče i na izbor budućih sudija.
Meni je drago što ste vi danas izašli ovde sa predlogom 11 sudijskih pomoćnika za buduće sudije. Time ste pokazali da cenite rad tih sudijskih pomoćnika jer svako od tih kandidata već prilično dugo radi kao sudijski pomoćnik. To je u redu. Međutim, nije u redu ta konfuzija koju vi stvarate i sad sa ovim dobrim predlogom. Generalno je to problem, i pravosuđa i uopšte funkcionisanja ove države, da se nekako teško zauzima jedna jasna linija razvoja i modernizacije i nekako se stalno vraćamo na početak. U čemu se sastoji ta konfuzija?
Dok smo pre par meseci govorili i kritikovali koliko je veliki problem to što su svi kandidati bili polaznici odnosno kandidati koji su završili Pravosudnu akademiju, samo je jedan kandidat bio iz redova sudijskih pomoćnika, tada smo odgovor dobili da je to predviđeno Zakonom o Pravosudnoj akademiji. Pri tome, izgubilo se iz vida da je to u potpunoj koliziji sa određenim odredbama Zakona o sudijama.
Danas vi ne predlažete kandidate koji su završili Pravosudnu akademiju, već predlažete isključivo sudijske pomoćnike, a pri tom imamo Predlog zakona o sudijama koji se opet prilagođava potrebama Zakona o Pravosudnoj akademiji. Dakle, to je poprilično nejasna poruka.
Gospodine Tomiću, zaista je otvoreno dosta pitanja u pogledu rada pravosuđa. Otvorena su pitanja u pogledu funkcionisanja sudova koji su prošli kroz jednu reformu, koji prolaze kroz drugu reformu i koja je garancija da ćemo mi ikada i da stignemo do neke realizacije svih tih reformi koje su protutnjale kroz srpsko pravosuđe poslednjih 20 godina? Da li se Visoki savet sudstva bavi tom problematikom u smislu usmeravanja političkog faktora odnosno izjašnjavanja o sopstvenom značaju u smislu da je pravosuđe kvalitetno samo onda ukoliko može da odlučuje o svom postojanju, o svom radu i u stvari o funkcionisanju.
(Predsedavajući: Vreme, gospođo Judita, već 20 minuta govorite.)
Samo još jedno pitanje.
Hvala vam što ste me saslušali, ja očekujem određene odgovore na postavljena pitanja.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Ima reč narodni poslanik Mirko Čikiriz. Izvolite.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

SPO-DHSS
Gospodine predsedavajući, gospodine predsedniče Visokog saveta sudstva, SPO i DHSS su jako pažljivo proučili biografije i budući da imamo dosta i u našoj poslaničkoj grupi poslanika koji poznaju stanje u našem pravosuđu, većina predloga pre svega za predsednike sudova su za nas prihvatljivi, jer se radi o ljudima koji imaju i dobre stručne biografije, o ljudima koji ispunjavaju većinu uslova koju treba da ispuni neki sudija. Obično kada se kaže sudija aluzija je da treba da bude stručan, treba da bude nepristrasan, da treba da bude objektivan, da treba da bude ažuran, ali po nama treba da bude i hrabar.
Mi smo imali do 1941. godine, jedan pravosudni sistem koji je bio u velikoj meri nepristrasan i objektivan i nezavistan od političke vlasti. Nasilnom revolucijom dobili smo političko pravosuđe gde se bukvalno u centralnim komitetima komunističke partije donosile su se odluke koje se tiču sudbina ljudi. Matrica zavisnosti našeg pravosuđa od političke vlasti je u velikoj meri obeležila sve pokušaje reforme pravosuđa od 1990. godine pa na ovamo. Čini mi se da se sada pojavljuje jedna pozitivna vrsta diskontinuiteta davanjem šansi ljudima iz pravosuđa, ljudima od struke i ljudima od ugleda.
Ne zaboravimo, i to je čini mi se, evo i prethodni diskutanti nisu imali nekih posebnih prigovora na predložene biografije, pre svega predsednika najznačajnijih sudova u Srbiji, upravo zbog činjenice da uglavnom potiču iz pravosuđa, da su se dokazali u pravosudnoj praksi i da pre svega imaju podršku ljudi od struke.
To je dobar znak za građane i dobar znak za Visoki savet sudstva da konačno pokušavamo da merimo nekim drugim merilima u odnosu na ona koja smo imali ranije. Sva istraživanja to pokazuju, i to svakodnevno u susretima sa građanima vrlo lako zaključujemo da su procene građana identične analizama koje mi sprovodimo i izveštaja Evropske komisije, da je naše pravosuđe i dalje dosta sporo, da su sudije zatrpane predmetima, da je dosta neefiksano, da ona osnovna ustavna prava, pravo na suđenje u razumnom roku su u velikoj meri i dalje se ne poštuju.
Problemi našeg pravosuđa su zaista veliki. Pitanje ko ih može rešiti? Mogu ih rešiti pre svega dobre sudije. Naravno, dobra organizacija rada suda, ali ne zaboravimo da od sudije najveći deo toga i zavisi.
Kakva je bila praksa i sa ljudima koji su predloženi, recimo poput gospodina Dragomira Milojevića, za predsednika Vrhovnog kasacionog suda. Gospodin Dragan Milojević je Kragujevčanin. Sam sam lično upoznat i mislim ne samo pravosudna javnost i već i opšta javnost da je to sudija koji je prošao bukvalno svaku stepenicu u našem pravosuđu, od sudskog pripravnika, od istražnog sudije, od rada u krivičnom veću, od predsednika krivičnog odeljenja Okružnog suda u Kragujevcu. Onda je radio u krivičnom odeljenju Vrhovnog suda Srbije, bio zamenik predsednika odeljenja sudske prakse, pa zamenik predsednika Vrhovnog suda Srbije, radio u odeljenju za ratne zločine, i nastupao i postupao i pre svega stručno i hrabro presuđivao u nekim veoma složenim predmetima za koje je bila zainteresovana i naša javnost.
Onda se dešava nešto što je eto ta matrica nasleđa naše prošlosti. Jednog takvog sudiju, kakvog bi svako poželeo u svojim redovima i koji i sada ima opštu podršku, pre svega svojih kolega.
Visoki savet sudstva ga je 2009. godine razrešio sudijske dužnosti. Jedan takav kadar sa ogromnim iskustvom, sudija koji, kažem pre svega, uživa poštovanje svojih kolega, biva razrešen i u nekim godinama kada najviše može da da srpskom pravosuđu počinje da se bavi advokaturom.
Ono što je dobro, to je da je ta velika nepravda koja je učinjena ne samo prema tom sudiji, prema mnogim sudijama ovim predlogom otklonjena. Nisam do sada od prethodnih dvoje kolega čuo bilo kakve prigovore na izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda, ali bih zaista sa puno zadovoljstva osluškivao da li će se pojaviti neko ko jednoj ovako briljantnoj sudijskoj biografiji ima nešto da prigovori.
Čini mi se, unapred smem da se kladim, da takvih procena neće biti, ako ih bude one će u svakom slučaju zbog svih razloga koje sam ja izneo i koje pokazuje biografija, biti apsolutno paušalna.
Što se tiče izbora predsednika Upravnog suda, Privrednog apelacionog, Višeg prekršajnog suda, Apelacionog sud u Beogradu, Nišu i Kragujevcu, opet se radi o ljudima iz struke, ljudima iz pravosuđa, ljudima sa ogromnim iskustvom. Ne bih se bavio posebno ni jednom biografijom, jer čini mi se, da je Visoki savez sudstva u ovom delu prilično dobro to odmerio.
Ono što je za našu poslaničku grupu uz priložene biografije, što se tiče izbora sudija koji se prvi put biraju na sudsku funkciju nepoznanica, to je upravo ta vrsta izbora i to je sasvim logično, jer kao sudski pomoćnici nisu imali u toj meri ni priliku ni šansu koja im se sada ukazuje da se dokažu kao sudije. Ono što u svakom slučaju može da ohrabri to je da eto biramo sudije koji su bili sudski pomoćnici koji su sigurno učestvovali često donošenja odluka. Naravno da je to potpisivao sudija ali svi znamo da sudijski pomoćnici obavljaju jako važne poslove i od velike su pomoći u radu sudija. U svakom slučaju je uvek po nama bolje uzeti nekoga ko ima takvu vrstu iskustva u radu u sudu, u odnosu na nekog ko dolazi iz privrede ili neke druge grane prava, ko treba bukvalno da se upoznaje sa onim osnovnim poslovima u radu suda. Taj proces upoznavanja sa poslovima i proces sazrevanja sigurno zahteva jedno određeno vreme. Ovako u velikoj meri imamo prilično spremljene kadrove.
Zbog činjenice da smo mi i ranije svim personalnim rešenjima prilazili prilično oprezno, i retko kada smo se usuđivali da posebne hvalospeve unapred dajemo određenim kandidatima, prvi put sam u ime moje poslaničke grupe ovako nešto izrekao za kandidata za predsednika Vrhovnog kasacionog suda, zbog toga što sam apsolutno upoznat sa dosadašnjom biografijom i dosadašnjim radom tog sudije, kao i sa kandidatima za predsednike najznačajnijih sudova u Srbiji.
Zbog toga očekujte da će naša poslanička grupa u danu za glasanje podržati ove predloge s tim što se na tome neće završiti naš politički rad. Mi ćemo pratiti vrlo pažljivo zbog jako loših iskustava iz prošlosti rad svih predloženih kandidata, posebno predsednika sudova, efikasnost u njihovom radu, kvalitet donošenja odluke, nezavisnost u njihovom radu. Nadamo se i verujemo doći dan kada će i poslanici i građani i Evropska komisija i opšta javnost sa mnogo više poverenja, pre svega poverenja odlaziti na mesto gde se traži pravda. Hvala.