Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 22.10.2013.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja

6. dan rada

22.10.2013

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:20 do 18:00

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Dragan Nikolić.
Imate minut. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Nikolić

Srpska napredna stranka
Gospođo predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pošto je mojoj poslaničkoj grupi ostao samo jedan minut od vremena koje je dozvoljeno, imajući u vidu da su sve moje kolege veoma iscrpno i detaljno rekle da ćemo u danu za glasanje podržati potvrđivanje Konvencije o nasilju nad ženama, želim samo da kažem dve stvari. Srpska napredna stranka osuđuje svako nasilje, a osuđuje naročito nasilje prema ženama i deci. Srpska napredna stranka želi da pošalje poruku građanima Srbije i čitavoj svetskoj javnosti, usvajajući ovaj zakon o potvrđivanju konvencije, da želimo pristojnu, normalnu, nenasilnu i naprednu Srbiju. Želimo Srbiju koja će biti deo EU i na tom putu, naravno, ništa nas ne može zaustaviti. Juče smo održali veličanstven skup u Areni, u Beogradu i pokazali smo da 50.000 ljudi želi da promeni Srbiju i SNS će u danu za glasanje, dajući glas za promene, ići u EU. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog jedinstvenog pretresa, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika?
Reč ima narodna poslanica Tamara Tripić. Izvolite.

Tamara Tripić

Demokratska stranka
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, danas se završava rasprava u načelu na temu ratifikacije Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Negde je rasprava učesnika na ovu temu pokazala spremnost i saglasnost, manje više, svih poslanika da se ova konvencija usvoji i ratifikuje, ali to naravno nije dovoljno. Mi smo se saglasili da država mora da reaguje na počinjena nasilja, ali kao i sa drugim ljudskim pravima, sada sa tog deklarativnog stava nekako to treba sprovesti u delo.
Kada bi pitali građane Srbije da li su za borbu protiv nasilja, verujem da biste dobili uniforman odgovor da jesu, to je nekako opšte mesto i svi će se sa tim složiti. Ali, kada krenete u sprovođenje te borbe protiv nasilja, onda nailazite na pitanje svesti i odgovornosti ili neodgovornosti države prema ovom problemu. Ne očekujem ja od građana da vode borbu protiv nasilja. Nije to njihov posao, to je posao Vlade i to je posao države. U tom smislu, Vlada ne sme, i to ponavljam, Vlada ne sme da svoj deklarativan stav da je protiv nasilja i nasilnika demantuje skoro svakodnevno.
Vi ste, ministre, vlast, predstavnik ste izvršne vlasti i sada nema promišljanja da li ste sada za obračun sa nasilnicima ili niste, već u to mora odlučno da se krene. Nažalost, statistika pokazuje da je eskalacija nasilja u poslednjih godinu dana i više nego evidentna. Isto tako, ona pokazuje jednu neodlučnost države, za razliku od toga kako je jaka i gromoglasna odlučnost kada treba da se samo deklarativno govori o tome.
Znate, meni ovo lični na situacije kada priznamo neko pravo i svi se saglasimo da to pravo treba da se prizna, ali ne znamo kako da to pravo onda pronađe svoj put u svakodnevnom životu. Isto tako, ovde imamo situaciju da moramo da pronađemo put kako da država u ovom slučaju osigura da borba protiv nasilja nekako zaživi kao sistemska odluka države.
Gospodo, dok smo mi pričali u parlamentu o borbi protiv nasilja, mi ga još uvek nismo zaustavili. Ona traje i živi nezavisno od ovih naših poruka i nezavisno od naše deklarativne spremnosti da je osudimo. Samo za prethodna dva dana mediji su objavili da je pretučena jedna kondukterka u gradskom prevozu, jedan čovek je pokušao da siluje svoje dete, a jutros sam pročitala da je u Nišu jedan čovek pucao na neku ženu zato što je po njemu presporo vozila.
Dakle, nasilje i nasilnici još uvek nisu ustuknuli, ali zato imamo brojne slučajeve kada država jeste ustuknula. Nasilje je fenomen koji mora da se posmatra u širem kontekstu. Nasilnik u kući će izaći na ulicu pa će da vrši nasilje. Onda će da ode na posao, pa će i tamo da vrši nasilje. Nasilje, nažalost, rađa nasilje. Zato mora da se sagleda sva širina ovog problema.
Ako država pokaže slabost prema jednoj vrsti nasilja, tog trenutka će da ohrabri nasilnike u svim oblastima društvenog života. Država je zadnjih meseci pokazala slabost i, nažalost, poklekla pod pritiskom nasilnika. Gospodo, odmah da vam kažem, ne pratim fudbal, ali za mene je bila strašna činjenica kada sam čula da su neki navijači naterali fudbalere da skinu dresove, kada je neki nasilnik usred utakmice, odnosno navijač, ušao na teren i tražio fudbaleru da skine kapitensku traku. Poslednje što sam čula je da su polupani prozori na automobilima nekih fudbalera i ubačeni šamponi. Reakcija države, koliko ja znam, nije baš bila, odnosno nije bila adekvatna.
Interesantno je da su mediji ovom problemu prišli kroz rasprave o potrebi za šamponom, o vrstama šampona, svesno ili nesvesno, slučajno ili namerno, previđajući činjenicu da smo bili svedoci jednog psihičkog, a bogami i fizičkog nasilja i kao društvo ostali bez reakcije. Žao mi je, moram priznati, i što se u kampanje za političke izbore vratilo nasilničko ponašanje. Duboko sam verovala da je matrica prebijanja, fizičkog zlostavljanja i kidnapovanja političkih oponenata za nas prošlost. Devedesete su bile obeležene i represijom i torturom. Mislila sam da smo to vreme ostavili za nama. Tužno je što se te matrice ponašanja vraćaju na političku scenu Srbije, ali i opasno kada se uzme u obzir kontekst čitavog razvoja, odnosno nerazvoja Srbije u tom periodu. To je koncept koji ne sme da postane saveznik države, ne sme da postane saveznik državnih organa, ali ni vas kao Vlade.
Ovde moram da se osvrnem i na izlaganje moje koleginice iz SNS. Ne razumem šta znači – mi radimo, a vi koristite za dnevnopolitičke poene. Da biste radili, znate, onda ste morali da reagujete kada je pre nedelju dana jedna Ines fizički napadnuta samo zato što je nosila letke DS. To je nasilje nad ženama. To se dešava u trenutku dok je ova konvencija na dnevnom redu u parlamentu. Tu se pokazuju dela.
Takođe, moram da kažem i da je koleginica Jelena Mijatović koja je pokazala potresne slike žrtava porodičnog nasilja. Moram da vam kažem, te slike ne morate da pokazujete nama, DS će vam uvek biti saveznik za suštinsku borbu protiv nasilja ali vi prvo te slike morate da pokažete svom kolegi Ninoslavu Giriću i da njemu postavite pitanje da li su te žene na neki način izazvale nasilnika da izvrši tu vrstu nasilja.
Vratiću se sada na temu. Deca u školi takođe trpe nasilje. Ozbiljna analiza bi sigurno pokazala da deca nasilnici su bili ili su još uvek žrtve porodičnog nasilja. Nasilje je kao što vidite gospodo model ponašanja. To je svojevrstan vid borbe za opstanak ljudi koji imaju pomeren pristup stvarnosti. Zato glasanje za ratifikaciju konvencije ne sme da bude samo glas protiv nasilja. Glas nam je dovoljan, neće nas abolirati od daljeg razvoja nasilja u društvu jer smo mi zaboga rekli da se sa tim ne slažemo. Gospodo, to nažalost nije dovoljno i dešavanja u Srbiji nas svakodnevno na to podsećaju. Nasilje je problem, a mi kao država imamo problem i samo ozbiljna i akcija i reakcija koja će za posledicu imati suštinsko ne nasilju i ne nasilniku može dugoročno da dovede do boljitka celokupnog društva.
Nom Čomski je rekao – nije potreban argument protiv nasilja ali je potreban za nasilje. U tom smislu država mora otvoreno, bez kalkulacija, nevezano od dnevne političke dinamike da kaže ne, nasilje ne tolerišemo, nasilniku ne tolerišemo, on će da trpi sankcije i da zaista na kraju trpi te sankcije. Da li je lako? Da li nam otežava to što smo mi postkonfliktno društvo? Naravno da ne i sve to mi imamo u vidu kada pričamo o ovoj temi ali za pitanje nasilja, naročito nasilja koje se dešava u domu nema isprike, nema opravdanja. Bez izuzetka i bez obzira na okolnosti i učesnike u nasilju država svaki put mora jasno da pokaže da je jača od svakog nasilnika.
Ponavljam, poslanička grupa DS nesumnjivo podržava usvajanje i ove i Haške konvencije i ova dva međudržavna sporazuma. Apelujemo na izvršnu vlast da se što pre povuku rezerve koje su izrečene u pogledu Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici ali vas podsećam da time nasilje neće biti zaustavljeno sve dok država i izvršna vlast, odnosno Vlada ne donesu suštinsku odluku da će ući u borbu sa ovim narastajućim problemima. U suprotnom nastavićemo da čitamo morbidne razrade mogućnosti kako sve možete da naudite svojim ukućanima.
Da neke stvari razjasnimo. Nasilje kuca na sva vrata. Naša deca takođe idu u školu. Naša deca žive sa decom koja su žrtve nasilja. Usvajaju modele ponašanja koji su prihvaćeni od strane okoline. Ne smemo da zaboravimo, mi smo ta okolina i Vlada je ta okolina i mediji stvaraju trendove te okoline. U skladu sa tim svako mora da preuzme svoj deo odgovornosti i da sa jedne strane osiguramo bezbrižno detinjstvo za našu decu, da omogućimo građanima ambijent sigurnosti, poverenja u organe države, a država mora da postane stub i najozbiljniji garant civilizacijskih osvojenih osnovnih ljudskih vrednosti. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Gospođo Obradović vi ste želeli repliku?
Replika. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marija Obradović

Srpska napredna stranka
Izgleda slušajući kolege iz DS da je nasilje u porodici nad ženama u Srbiji počelo 31. maja prošle godine. Imali smo rok ovih nekoliko meseci da rešimo taj problem. Nismo ga rešili i mislim da SNS treba da ide na giljotinu zbog toga. Tako je trebalo da shvate danas građani Srbije slušajući kolege iz DS.
Neprijatno sam iznenađena izlaganjem koleginice Tripić jer današnja priča, ponovila sam više puta i tokom prethodnih dana, treba da pronađe i da nas ujedini, da pronađe načine da što pre sprovodimo Istanbulsku konvenciju. Izgleda da kolege iz DS, da to njima nije među prioritetima. Među prioritetima je da unize SNS, sve uspehe koje smo napravili u prethodnom periodu. Ovo je, poštovani gledaoci, a i drage kolege, početak još jedne pojačane kampanje protiv SNS gde će svako hapšenje, svako ukazivanje na kriminalce, korupcionaše, ljude koji su napravili ozbiljne prestupe biti prozvano kao politički progon. To vam neće proći. Jednostavno, ljudi koji su osumnjičeni moraće da odgovaraju nakon završenih sudskih procesa za ono što su radili prethodnih godina.
Nasilje u porodici je jako ozbiljan problem i nasilje nad ženama dugo traje i dugo će nam trebati da umanjimo brojke koje se odnose na nasilje o kome govorimo danas. Ne možemo to da pripisujemo isključivo periodu od kada je SNS na vlasti u Srbiji, odnosno ova vladajuća koalicija.
Mislim da je građanima Srbije to apsolutno jasno i vaš pokušaj da umanjite sve uspehe ove vlade zaista neće proći. Zamena teza ne prolazi u Srbiji.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Tamara Tripić, replika.

Tamara Tripić

Demokratska stranka
Slažem se, nasilje nije počelo od 31. maja prošle godine ali nesumnjivo jeste eskaliralo. Ako vi imate do 2012. godine za 12 meseci bude ubijeno 32 žene u porodičnom nasilju, a samo za prvih devet meseci 2013. godine bude ubijeno 37, onda zaista imam pravo da govorim da mi imamo eskalaciju nasilja.
Samo se pitam gospodo iz vladajuće stranke, pre 15 meseci ste preuzeli vlast, koji je to trenutak kada ćete biti spremni da preuzmete i odgovornost za ono što radite. Znate, najlakše je za sve osuditi DS i sve koji se nalaze ispod plavo-žute zastave ali to i dalje neće oživeti ovih 37 žena, neće njihova deca zbog toga prestati da budu siročići. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Doktor Janko Veselinović, replika u ime DS.
...
Stranka slobode i pravde

Janko Veselinović

Demokratska stranka
Činjenica je da nasilje nije počelo dolaskom SNS na vlast u Srbiji, muškarci su tukli svoje supruge i za vreme Karađorđevića, za vreme Obrenovića, za vreme Tita i za vreme Miloševića, tukli su ih i za vreme prethodne vlasti, tuku ih i za vreme SNS. Međutim, svaka vlast ima svoju odgovornost da to nasilje spreči.
Prethodna vlast je donela sistemske zakone koji sprečavaju nasilje. Kažnjavani su počinioci tog nasilja. Suđeno im je i stavljani su u zatvor. Od kada je došla SNS na vlast ti kriminalci su pušteni iz zatvora. Amnestirano je 3.000 lica a među njima i nasilnici koji su tukli svoje supruge ili su ih ubijali. Od dolaska SNS na vlast stvorena je atmosfera da možete slabijeg tući, da možete slabijeg vređati. To pokazuju ministri kada dođu ovde u Skupštinu, pa viču na poslanike. To pokazuju ministri, odnosno prvi potpredsednik Vlade u Vrbasu se obraća gledaocima, kao što kaže koleginica sada, pa vređa novinarku ispred 30 polu pijanih pristalica koji aplaudiraju na svaku njegovu reč. To podstiče nasilje. To stvara nadu svakom nasilniku da će njegovo nasilje ostati nekažnjeno.
Tu je problem SNS i ove vlasti da stvara jednu atmosferu iz koje se teško vraćamo u jedno normalno stanje u kome će svako nasilje nad ženama, decom i drugim slabijim od sebe biti kažnjeno.