Četvrto vanredno zasedanje, 27.06.2014.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrto vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/156-14

27.06.2014

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 14:45

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Četvrtog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2014. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 93 narodna poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 143 narodna poslanika, odnosno da su prisutna najmanje 84 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Vesna Martinović, Krstimir Pantić, Vladimir Pavićević, Vladeta Kostić, Dijana Vukomanović, Branko Ružić, prof. dr Janko Veselinović, Aleksandar Senić i Aleksandar Čotrić.
Saglasno članu 86. stav 2. i članu 87. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam ovu sednicu sazvala u roku kraćem od roka utvrđenog člana 86. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine i izuzetno za petak, dakle mimo dana utvrđenom u članu 87. stav 1. Poslovnika zbog potrebe da Narodna skupština što pre razmotri Predlog zakona iz dnevnog reda koji je određen u zahtevu Vlade za održavanje vanrednog zasedanja.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine obaveštavam vas da sam pored predstavnika predlagača Nikole Selakovića, ministra pravde pozvalo da sednici prisustvuje i Miroslav Panić, savetnik direktora Bezbednosno-informativne agencije.
Pre nego što pređemo na rad želim da vas obavestim da su se stekli uslovi i predlažem da konstatujemo potvrđivanje mandata narodnog poslanika u Narodnoj skupštini za upražnjeno poslaničko mesto kako bismo omogućili njegovo učešće u radu Narodne skupštine.
Uručeno vam je odluka Republičke izborne komisije o dodeli mandata narodnog poslanika radi popune upražnjenog poslaničkog mesta u Narodnoj skupštini.
Takođe, uručen vam je izveštaj Odbora za administrativno-budžetska i mandatna-imunitetska pitanja Narodne skupštine koji je utvrdio da su se stekli uslovi za potvrđivanje mandata narodnog poslanika sa predlogom da Narodna skupština shodno članu 27. stav 5. Zakona o izboru narodnih poslanika konstatujem potvrđivanje mandata narodnom poslaniku Dušanu Jankoviću, izabranom sa Izborne liste ALEKSANDAR VUČIĆ – BUDUĆNOST U KOJU VERUJEMO (Srpska napredna stranka, Socijaldemokratska partija Srbije, Nova Srbija, Srpski pokret obnove, Pokret socijalista).
Na osnovu Odluke Republičke izborne komisije i Izveštaja i predloga Odbora za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja Narodne skupštine, a shodno članu 27. stav 5. Zakona o izboru narodnih poslanika, konstatujem potvrđivanje mandata narodom poslaniku Dušanu Jankoviću.
Čestitam narodnom poslaniku.
Poštovani narodni poslaniče, molim vas da saglasno članu 17. Zakona o Narodnoj skupštini pristupite polaganju zakletve.
(Predsednik čita tekst zakletve, a narodni poslanik ponavlja.)
"ZAKLINjEM SE DA ĆU DUŽNOST NARODNOG POSLANIKA OBAVLjATI PREDANO, POŠTENO, SAVESNO I VERNO USTAVU, BRANITI LjUDSKA I MANjINSKA PRAVA I GRAĐANSKE SLOBODE I PO NAJBOLjEM ZNANjU I UMEĆU SLUŽITI GRAĐANIMA SRBIJE, ISTINI I PRAVDI".
Molim narodnog poslanika da pristupi potpisivanju teksta zakletve.
Dozvolite mi da vam poželim uspešan zajednički rad u tekućem mandatnom periodu.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, uz saziv Četvrtog vanrednog zasedanja Narodne skupštine u 2014. godini, koje je sazvano na zahtev Vlade, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije, članu 48. stav 3. Zakona o Narodnoj skupštini i članu 249. Poslovnika Narodne skupštine, dostavljen vam je zahtev za održavanje Četvrtog vanrednog zasedanja u 2014. godini, sa određenim dnevnim redom sadržanom u tom zahtevu.
Kao što ste mogli da vidite, za Četvrto vanredno zasedanje Narodne skupštine 2014. godini, određen je sledeći
D n e v n i r e d:
1. Predlog zakona o izmenama i dopuna Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji.
Prelazimo na rad po dnevnom redu.
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada.
Primili ste izveštaje Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbora za kontrolu službi bezbednosti.
Pre otvaranja načelnog pretresa, podsećam vas da, prema članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 157. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji.
Da li predstavnik predlagača Nikola Selaković, ministar pravde želi reč?
Reč ima ministar Selaković.
...
Srpska napredna stranka

Nikola Selaković

| Ministar kulture
Uvažena gospođo predsednik, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, na početku rasprave u načelu, daću nekoliko uvodnih napomena u vezi sa Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o Bezbednosnoj-informativnoj agenciji, koji je danas pred vama na dnevnom redu.
Najvažniji razlog za donošenje ovakvog zakona svakako leži u činjenici da je Ustavni sud Republike Srbije svojom odlukom do 26. decembra 2013. godine utvrdio da odredbe članova 13,14. i 15. Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije. S tim što je objavljivanje navedene odluke odloženo za šest meseci od dana njenog donošenja.
Reč je o veoma važnim zakonskim odredbama, o posebnim merama kojima se odstupa od ustavnog načela nepovredivosti tajnosti pisama i drugih sredstava opštenja, kao i o krugu lica i uslovima pod kojima se takve mere mogu odrediti.
Ovim izmenama potrebno je u potpunosti obezbediti ustavno pravo kojim se garantuje nepovredivost tajnosti pisama i drugih sredstava komunikacije, uz propisivanje ograničenja ovog prava, ako je to neophodno radi zaštite bezbednosti Republike Srbije u skladu sa odredbom člana 41. stava 2. Ustava.
U tom smislu članom 1. Predloga zakona su za razliku od važećeg rešenja iz člana 13. Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji, precizno određene vrste posebnih mera za koje se može odstupiti od ustavnog načela nepovredivosti tajnosti pisama i drugih sredstava opštenja, a u svrhu obavljanja poslova zaštite bezbednosti Republike Srbije, za koje je nadležna BIA.
Predlogom zakona određene su četiri posebne mere i to: prva – tajni nadzor i snimanje komunikacije bez obzira na oblik i tehnička sredstva preko kojih se obavlja ili nadzor elektronske ili druge adrese; dva – tajni nadzor i snimanje komunikacije na javnim mestima i mestima kojima je pristup ograničen ili u prostorijama; tri – statistički i elektronski nadzor komunikacija informacionih sistema u cilju pribavljanja podataka o komunikaciji ili lokaciji korišćenja mobilne terminalne opreme; pod četiri – računarsko pretraživanje već obrađenih ličnih i drugih podataka i njihovo upoređivanje sa podacima koji su prikupljeni primenom ostalih mera.
Treba napomenuti da je predviđeno da se uz dve posebne mere, koje se odnose na tajni nadzor i snimanje komunikacije, može odrediti tajni nadzor i snimanje mesta, prostorija i predmeta, uključujući i uređaje za automatsku obradu podataka i opreme na kojoj se čuvaju ili se mogu čuvati elektronski zapisi.
Članom 2. Predloga zakona bliže je određen krug lica prema kojima se posebne mere mogu odrediti, čime je popunjena praznina iz važećeg zakona. Naime, reč je o licu, grupi ili organizaciji za koju postoje osnovane sumnje da preduzima ili priprema radnje usmerene protiv bezbednosti Republike Srbije, a okolnosti slučaja ukazuju da se na drugi način te radnje ne bi mogle otkriti, sprečiti ili dokazati ili bi to izazvalo nesrazmerne teškoće ili veliku opasnost.
Treba naglasiti i da je primena posebnih mera uređena u skladu sa načelima srazmernosti i supsidijarnosti, te da se one mogu primeniti samo u obimu ograničavanja ljudskih prava, koji je neophodan da se zaštiti bezbednost demokratskog društva.
Članom 3. Predloga zakona uređena je sadržina predloga za određivanje posebne mere koju direktor Agencije podnosi nadležnom sudu. Za razliku od važećeg zakonskog rešenja predviđeno je da o predlogu direktora Agencije odlučuje predsednik Višeg suda u Beogradu ili sudija koga on odredi među sudijama posebnog odeljenja tog suda koje je nadležno da postupa u predmetima organizovanog kriminala, korupcije i drugih teških krivičnih dela.
Predloženo rešenje je u skladu sa nadležnostima Višeg suda u Beogradu, koji je posebnim zakonom određen da sudi za krivična dela protiv bezbednosti Republike Srbije, kao i sa licencom da su u tom sudu raspoređene sudije koje su specijalizovane za postupanje u tim predmetima.
Pored toga, ovakvo rešenje je ispravno sa još dva stanovišta. Prvo, jer je zadržana koncentracija nadležnosti, što znači da se o predlogu odlučuje u jednom sudu za celu teritoriju Republike Srbije, a sa druge strane, ovakvo rešenje je u skladu sa Načelom dvostepenosti u odlučivanju koje nije postojalo, odnosno ne postoji u važećem zakonu, s obzirom da po tom zakonu o predlogu direktora Agencije odlučuje samo Vrhovni kasacioni sud.
Odredbu člana 3. Predloga zakona treba povezati sa odredbama člana 4. ovog zakona kojima se u tekst Zakona o bezbednosnoj informativnoj agenciji, između ostalog, predlaže dodavanje i novog člana 15a. Prema odredbi člana 15a data je mogućnost podnošenja žalbe od strane direktora Agencije ukoliko Prvostepeni sud ne usvoji njegov predlog za određivanje posebne mere. U skladu sa predloženim rešenjem da u prvom stepenu o predlogu direktora Agencije odlučuje predsednik Višeg suda u Beogradu, odnosno sudija posebnog odeljenja tog suda za odlučivanje u drugom stepenu nadležno je veće od troje sudija posebnog odeljenja Apelacionog suda u Beogradu koji postupaju u predmetima organizovanog kriminala, korupcije i drugim teškim krivičnim delima, uključujući i krivična dela terorizma i određena krivična dela protiv bezbednosti Republike Srbije.
Imajući u vidu da se posebnim merama ograničavaju ljudska prava, Predlogom zakona predviđeno je češće preispitivanje opravdanosti tih mera, određivanja tih mera.
Naime, Predlogom zakona je zadržano postojeće rešenje da primena ovih mera može trajati najviše 12 meseci, ali za razliku od postojećeg zakonskog okvira koji propisuje mogućnost produženja mere posle isteka šest meseci za još šest meseci, Predlog zakona predviđa da se opravdanost primene posebnih mera preispituje na svaka tri meseca. Napominjem da je reč o maksimalnom trajanju posebnih mera, s tim da se ove mere uvek ukidaju bez odlaganja ukoliko više ne postoje razlozi za njihovu primenu.
Novinu predstavlja i odredba člana 15b Predloga zakona, čije se uvođenje predlaže, a odnosi se na mogućnost da se primena posebnih mera proširi u slučaju da lica protiv kojih se mere sprovode koriste neko drugo sredstvo komunikacije koje nije sadržano u odluci suda. Ako pripadnik Agencije dođe do saznanja da se koriste druga sredstva komunikacije, dužan je da o tome odmah obavesti direktora Agencije koji može narediti proširivanje posebnih mera i na ta sredstva komunikacije.
Međutim, direktor Agencije je dužan da odmah, a najkasnije u roku od 48 časova podnese nadležnom sudu predlog za naknadno odobrenje proširenja primene posebnih mera, a sud je dužan da o tome predlogu odluči u roku od 48 časova. Ako sudija odbije predlog za proširenje mera prikupljeni materijal se obavezno uništava u prisustvu sudije. Slično rešenje sadrži Zakonik o krivičnom postupku.
Novinu predstavlja i obaveza vođenja posebnog upisnika u kojem se čuva materijal o primeni posebnih mera koji se uvodi u skladu sa Zakonom koji uređuje tajnost podataka.
Imajući u vidu odloženo dejstvo odluke Ustavnog suda, neophodno je da zakon stupi na snagu danom objavljivanja u „Službenom glasniku RS“, jer bi u suprotnom moglo da dođe do štetnih posledica po rad BIA, koja bi nedonošenjem ovog zakona ostala bez značajnih ovlašćenja. Time bi bila dovedena u pitanje i mogućnost Agencije da delotvorno zaštiti ustavno uređenje i bezbednost Republike Srbije, a to bi moglo da ima štetne posledice po bezbednost građana i ostvarivanje i zaštitu njihovih sloboda i prava. Ovo je suština najznačajnijih novina ovog predloga zakona.
Na kraju, dozvolite mi da izrazim prvo zahvalnost na vašoj pažnji, ali i nadu da će nakon rasprave u načelu i pojedinostima Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosno-informativnoj agenciji biti usvojen. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem ministru Selakoviću.
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne.)
Da li predstavnici ili predsednici poslaničkih grupa žele reč? Izvolite.
Reč ima narodna poslanica Olgica Batić.
...
Demohrišćanska stranka

Olgica Batić

Srpski pokret obnove - Demohrišćanska stranka Srbije
Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, predstavniče ispred BIA, dame i gospodo kolege i koleginice, danas pred sobom imamo Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o BIA koji suštinski samo predstavljaju ispravljanje onih neustavnih odredaba osnovnog teksta zakona, a čija je neustavnost utvrđena upravo odlukom Ustavnog suda od 26. decembra i neustavnost se ogleda u smislu već pomenutih članova 13, 14 i 15.
Kako je odluka Ustavnog suda, kako se to u obrazloženju Predloga zakona i navodi, doneta dana 26. decembra, a njenog objavljivanje trebalo je da usledi šest meseci iz razloga opšte poznatih, a ti opšte poznati razlozi su upravo održavanje izbora. Žao mi je što nije poštovan taj rok od šest meseci, te je odluka Ustavnog suda zaista i bila objavljena u blagovremenom roku, a taj rok protekao je juče, pošto je juče bio 26. a ujedno i poslednji dan za njenog objavljivanje.
Izmene i dopune Predloga zakona koji danas imamo pred sobom mislim da predstavljaju nužnost. Mislim da po tom pitanju apsolutno svi možemo biti saglasni, baš kao što su istog mišljenja, kao što su upravo ove izmene i dopune je i inicirao Ustavni sud, a nakon njega i Zaštitnik građana koji je dao mišljenje na Nacrt predloga ovakvog zakona, izmena i dopuna Zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji.
Mislim da se od te nužnosti i potrebe moglo otići jedan korak dalje, da sam ispred DHSS sasvim sigurna da će se u nekom narednom periodu naći neke opet nove izmene i dopune Zakona o bezbednosno-informativnoj agenciji, budući da za tako nešto ima potrebe, ima smisla.
Stvarnost je tu da postojeće neke odredbe upravo idu u pravcu toga i govore o tome da ih je vreme davno demantovalo i da jednostavno moraju biti usklađene, u skladu sa savremenim potrebama i naše države, ali i našeg društva.
Svakako je učinjen jedan pomak da se izmenama konkretizuju posebne mere, ali istovremeno da se konkretizuje i sadržaj posebnih mera, što svakako predstavlja daleko značajniju činjenicu kada o ovome govorimo. Svakako se omogućuje bolja primena zakona, a u praksi, ono što je još bolje, ovim se omogućuje i njegova predvidivost upravo kada govorimo o primeni u praksi.
To je odličan iskorak, za razliku od onog osnovnog teksta zakona, gde su upravo odstupanja od načela nepovredivosti i pisama i drugih sredstava opštenja bila regulisana na jedan prilično konfuzan način, potpuno nerazumljivim odredbama, pa je, recimo, u tadašnjem članu 14, koji se hvala bogu menja i proglašen je neustavnim, bilo predviđeno da odstupanje od načela nepovredivosti tajnosti pisama i drugih sredstava opštenja, na predlog direktora Agencije, se odobrava odlukom predsednika Vrhovnog kasacionog suda, odnosno sudija. To je posebno konfuzna odredba, odnosno deo odredbe - tog suda koji je ovlašćen da po ovim predlozima odlučuje u slučaju odsustva predsednika suda, u daljem tekstu – ovlašćeni sudija. Bili su predviđeni daleko duži rokovi od sada predviđenih. Potpuno su pobacana ovlašćenja direktora Agencije, s brda-s dola, u pogledu njegovog postupanja u slučajevima hitnosti, itd.
Trudiću se da pođem nekim redom, budući da se izmene i dopune odnose na tri člana koje je Ustavni sud proglasio neustavnim.
U članu 1. taksativno su navedene posebne mere, ima ih četiri, kojima se upravo odstupa od već pomenutog načela, Ustavom garantovanog načela tajnosti pisama i drugih sredstava opštenja, s tim što se upravo poslednjim stavom ovog člana 1. predviđa da se uz ove prve dve navedene posebne mere može odrediti tajni nadzor, snimanje mesta, prostorija, predmeta, uključujući i uređaje za automatsku obradu podataka i opreme na koju se čuvaju ili se mogu čuvati elektronski zapisi. Dobro je što je jedna ovakva mera predviđena i to kao prateća mera i što se za ovakvu jednu istu meru traži odluka suda.
Naravno, po ovom pitanju moram biti saglasna sa onim što je u svom mišljenju, kada se izjašnjavao o nacrtu Predloga zakona istakao gospodin Saša Janković, a to je da iako se ovakvom jednom posebnom merom, govorim o posebnoj meri iz poslednjeg stava ovog člana, ne zadire u tajnost komunikacije u svom punom obimu, ipak se mora voditi računa o tome da se ovakvim posebnim merama zadire u pravo građana na privatnost i uopšte pravo na život. To je garantovano i članom 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a budući da je takva evropska konvencija ratifikovana, ona je sastavni deo našeg pozitivnog pravnog sistema.
Ustav Republike Srbije u svom članu 41. stav 2, upravo ste pomenuli taj član, dopušta odstupanje tajnosti opštenja samo radi vođenja krivičnog postupka i zaštite bezbednosti Republike Srbije, što je članom 2. Predloga izmena i dopuna ovog zakona i navedeno. To je pohvalno i to moram napomenuti.
Time je izmenjeno rešenje koje je predviđao nacrt ovog zakona, a po kome se posebne mere mogu odrediti kada postoje osnovi sumnje da se preduzimaju ili pripremaju radnje usmerene protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije.
Da je takvo rešenje ostalo i prekopirano upravo u ovaj predlog zakona, a iz njegovog nacrta zakona, onda bi ostao onaj deo – ustavno uređenje, te bi onda opet neko mogao pokrenuti pitanje ocene ustavnosti takve jedne odredbe. Sigurna sam da bi u tom slučaju Ustavni sud zauzeo stav kakav je i zauzeo povodom odredbi 13, 14. i 15. i takvu jednu odredbu proglasio kao neustavnu.
Dobro je što se upravo ovakvim jednom članom predviđa osnov sumnje kao materijalni uslov, a s druge strane kao zaštitni objekt uzima se bezbednost Republike Srbije, a ne ona celokupna formulacija – ustavno uređenje i bezbednost Republike Srbije i time je uvaženo mišljenje koje je u svojim decidno navedenim stavkama dao Zaštitnik građana.
Ono što takođe treba napomenuti, ovim članom se vodi računa i poštuju se i načela supsidijarnosti, ali i načelo srazmernosti, i to upravo u pogledu primene ovih posebnih mera taksativno navedenih članom 1. Pre svega, ogleda se u delu zakonske formulacije u članu 2. i njegovom stavu 2, u obimu neophodnom da se svrha ograničavanja zadovolji u demokratskom društvu. Naravno, u pogledu tog člana imala sam određene amandmane kojima mislim da se jedan ovakav član može konkretizovati. Recimo, da se ovde umesto tačke stavi zarez i da se navede – a u skladu sa Ustavom i ratifikovanim međunarodnim konvencijama, budući da smo neke od njih ratifikovali.
Dalje, umesto da o primeni ovih posebnih mera odlučuje predsednik Vrhovnog kasacionog suda, kao što je to predviđeno osnovnim tekstom zakona, ili sudija koga on odredi, kako je to bilo potpuno nebulozno navedeno – ovlašćeni sudija koji ga je menjao u slučaju njegovog odsustva, i kako je skaradno glasio ceo taj član 14. osnovnog teksta zakona, koji je glasio – odnosno sudija tog suda koji je određen da po ovim predlozima odlučuje u slučaju odsustva predsednika tog suda.
Sada je ovakvo rešenje daleko ispravnije i sada takvu odluku donosi predsednik Višeg suda u Beogradu, odnosno, kako glasi – sudija kojeg on odredi među sudijama koji su raspoređeni u posebno odeljenje tog suda za koje je zakonom predviđeno da postupa u predmetima krivičnih dela, organizovanog kriminala, korupcije, posebno teških krivičnih dela. Naravno, ovde treba podvući – nikad i nikako ne treba smetnuti sa uma da se nadležnost posebnog odeljenja Višeg suda u Beogradu prostire na celu teritoriju naše zemlje.
Ono što je dalje dobro u ovim izmenama i dopunama, jeste što se članom 4. Predloga zakona uvodi dvostepenost u odlučivanju suda u primeni posebnih mera. To je nešto što svakako predstavlja dobro rešenje, ali isto tako mi se donekle čini da je možda poražavajuća činjenica da ta dvostepenost koja je predviđena ovakvim jednim izmenama i dopunama nije omogućena i nije data onim licima čija su prava, recimo, ograničena upravo odlukom prvostepenog suda. Mislim da se nije vodilo računa o tome ili da se jednostavno tako nešto previdelo, a nije se smelo prevideti.
Takođe, kada se u nekom članu ovog predloga zakona kaže da odluku o žalbi donosi veće, to veće uvek morate definisati, morate ga odrediti, morate reći da je to vanraspravno veće, iz razloga jer je to bolje radi preciziranja. U tom smislu sam isto podnela amandman. Bolje je i zbog nomotehnike, zapravo sa stanovišta nomotehnike, jer ovaj zakon ne treba da bude jasan samo predlagaču, niti treba da bude jasan samo nama, već treba da bude jasan svakome ko želi da ga pročita, odnosno svim građanima Republike Srbije.
Kada se govori o mogućnosti koju predviđa član 4. upravo istog ovog Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona Bezbednosno-informativne agencije, tačnije radi lakšeg pregleda, to je navedeno u članu 15b, u svom prvom stavu, a tiče se, naravno, proširenja posebne mere po odluci direktora Agencije, to rešenje svakako jeste celishodnije, to rešenje jeste efikasnije i, ako hoćete, možda jeste i racionalnije, ali to rešenje mora imati svoj balans, a taj balans jeste restriktivnost. Takve mere se moraju potpuno restriktivno primenjivati. Dakle, morao bi se ojačati zapravo taj mehanizam kontrole sprovođenja proširenja posebnih mera.
U stavu 2. ovog istog člana kaže se da direktor Agencije u roku od 48 sati podnosi predlog za naknadno odobrenje proširenja primene posebne mere.
Moje prvo pitanje jeste, a šta ukoliko je direktor Agencije, recimo, opravdano odsutan, nalazi se na službenom putu, otišao je u Ameriku ili je ne daj Bože bolestan, ili ima smrtni slučaj, ko će njega menjati? To nije predviđeno zakonskom odredbom, a mislim da bi trebalo biti predviđeno i mislim da se mogao ubaciti još jedan stav. Pretpostavljam da bi ga onda menjao dežurni agent, ili da bi ga menjalo lice, u svakom slučaju koga bi on po tom pitanju ovlastio. Mislim, da je upravo jednim takvim stavom trebalo decidno, zakonski i odrediti. U tom cilju sam podnela amandman, tehničke je prirode, a radi preciziranja.
U pogledu ostavljenih rokova, smatram da je ovo rešenje potpuno opravdano, s tim što je paradoks da se mogu braniti potpuno dva različita rešenja, ono koje je navedeno ovim predlogom zakona, ali i rešenje da su ovi rokovi preveliki. Objasniću zašto lično smatram da su takvi rokovi predugi.
U pogledu svih tih ostavljenih rokova, s jedne strane imamo 48 sati koji stoje na raspolaganju direktoru Agencije da podnese predlog, govorim o ovom proširanju, da podnese predlog za naknadno odobrenje proširanja primene posebnih mera, a onda, sa druge strane, imamo 48 sati koliko sudu ostaje na raspolaganju da o takvom jednom podnetom predlogu direktora odlučimo. Ako saberemo 48 sati matematički, koji pripadaju direktoru Agencije i sudu, koliko mu je na raspolaganju vremena da o tom predlogu direktora Agencije za naknadno odobrenje proširenja primena mere odlučujemo, onda dobijamo 96 časova vremena za podnošenje i donošenje odluke o predlogu.
Moje pitanje jeste zašto baš ovoliki rokovi? Recimo, na primer, za 96 sati ja, vi ili bilo ko može da doleti iz Australije, da uradi nešto ili da uradi mnogo toga, da se vidi i sretne sa nekim, ili da se vidi i sretne sa mnogima, da se vrati u Australiju i da ne istroši vreme od 96 časova. Sporno mi je samo i ne znam zašto baš rok od 48 sati i za direktora. Mislim da se tu trebalo ići na automatizam odmah, a navešću iz razloga što je učinjena jedna greška u obrazloženju ovog predloga i to kada govorite o objašnjenju osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja, i to na strani petoj, pasus drugi, rečenica druga, peti red, kažete – u tom slučaju direktor Agencije ima obavezu da odmah podnese predlog za proširenje primene posebne mere o kojem odlučuje sud. Ili vam obrazloženje nije usaglašeno sa odredbom teksta zakona, a smatram da ono što se navodi u obrazloženju da direktor odmah, a ne u roku od 48 sati, svakako predstavlja celishodnije i daleko prihvatljivije rešenje.
Kada govorite u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuje tajnost podataka, sigurna sam da mislite na Zakon o tajnosti podataka koji je stupio na pravnu snagu 1. januara 2010. godine u setu paketa, čini mi se, ispravite me ako grešim, tada 54 zakona, a o kome bi naravno imala mnogo šta da kažem i to ne baš tako pohvalnog, koji je donet da bi eto tako bio donet, a ne da bi živeo u praksi, jer ne može da zaživi u praksi, budući da mu za njegov život u praksi nedostaju neophodni podzakonski akti koji još uvek nisu doneti. Ovde svakako treba napomenuti, treba istaći činjenicu da smo mi ratifikovali Sporazum o razmeni tajnosti podataka i sa EU i sa NATO.
Moje pitanje je isto, oko kojeg imam nedoumica, kada govorite u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuje tajnost podataka, da li sve vreme mislite upravo na Zakon o tajnosti podataka koji je stupio na snagu 1. januara 2010. godine? U svakom slučaju uvažavajući pre svega odluke Ustavnog suda i ovaj predlog o kome danas raspravljamo, DHSS isto kao i SPO ovakav predlog zakona podržaće u danu za glasanje.
Istaći ću ovde činjenicu što sam već spomenula nekoliko puta u svom obrazlaganju, jeste da sam podnela nekoliko amandmana kojim se vrši, mislim, i tehničko preciziranje, a suština se pak ne menja, a suma tehničkih pravila predstavljaju daleko, po meni bar lično, celishodnija rešenja i to je zapravo jedna poboljšana tehnička korektura, za rad veće preciznosti i razumljivosti, apsolutno svim građanima Srbije i nadam se da oni neće biti tek tako i apriori odbijeni.
U svakom slučaju ovako predloženim rešenjem, prikupljanje podataka uvodi se u kolosek, a to je ono što se mora istaći kao pohvalno, jedno potpuno kontrolisanog procesa. Naravno da se ovakvim predlogom zakona omogućuje još veća transparentnost. U stvari ovakvim predlogom zakona se tek omogućuje transparentnost, jer osnovnim tekstom zakona tako nešto nije moglo biti učinjeno. Ta transparentnost u pogledu samog načina prikupljanja podataka i to je naravno svakako pohvalno.
Naravno, mogla bih još nešto da kažem o svemu ovome, budući da sam i podnosilaca amandmana, u nekakvu detaljniju analizu svih ovih članova o kojima danas raspravljamo, ipak govoriću kada bila određena i kada budemo govorili u raspravi u pojedinostima. Kao što sam već napomenula poslanička grupa SPO i DHSS svakako će podržati ovakav predlog izmena i dopuna Zakona o BIA. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se gospođici Batić.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Petar Petrović. Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Jedinstvena Srbija
Poštovano predstavništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, samo ću sa par rečenica u ime poslaničke grupe JS obrazložiti zašto ćemo mi u danu za glasanje podržati Predlog izmena i dopuna Zakona o BIA.
Prvi i osnovni razlog jeste što kao što je poznato ovaj zakon u osnovnom tekstu donet je 2002. godine, a 2011. godine su donete izmene i dopune ovog zakona. Posle toga od strane određenih predlagača, pred Ustavnim sudom je pokrenuta inicijativa za ocenu i ustavnost i zakonitosti određenih odredbi ovog zakona. Kao što nam je svima poznato Ustavni sud je krajem prošle godine doneo odluku sa odloženim dejstvom od šest meseci da određeni članovi ovog zakona nisu u saglasnosti sa važećim Ustavom Republike Srbije.
Iz tog razloga, mi poslanici JS, a i svi ostali poslanici u ovoj Narodnoj skupštini, a i Vlada Republike Srbije, sigurno nismo imali mogućnosti drugačije, prvo Vlada, a sada i mi, nego da jednostavno razmatramo predlog ovog zakona o izmenama i dopunama uvažavajući sve one primedbe koje je Ustavni sud u svojoj odluci naveo. Imajući to u vidu Vlada je izašla sa određenim predlogom izmena i dopuna Zakona o BIA i oni su danas pred nama.
Ono što je za poslanički klub JS veoma bitno, jeste da se u svim ovim merama koje se predlažu u izmenama ovog zakona predviđeno da one ne mogu da traju beskonačno već mogu da traju određeni vremenski period do godinu dana. Vrlo je bitno to što na svaka tri meseca se po predlogu zakona vrši ocena tih predloženih mera od strane nadležnih organa u ovoj zemlji. Takođe je bitno da je uvedena jedna novina, a to je dvostepenost u odlučivanju, o tome da li mere koje su donete po predlogu direktora Agencije, od strane nadležnog predsednika suda Višeg suda u Beogradu ili posebnog sudije koga on odredi iz kruga sudija koji rade u posebnom odeljenju, da one mogu da idu na ocenu kod Vrhovnog kasacionog suda.
To je za razliku od postojećih zakonskih odredbi vrlo bitno, jer se omogućava da ipak neki drugi i viši organi ocene da li su neke predložene mere od strane direktora i eventualno prihvaćene od strane predsednika suda ili sudije u skladu sa postojećim propisima koje regulišu ovu oblast ili u skladu sa Ustavom.
Ako smo zemlja koja želi da uđe u EU, zemlja koja mora da prati tekovine savremenog evropskog zakonodavstva, mi smo u obavezi i da prihvatimo i mišljenje Ustavnog suda i da to njegovo mišljenje sa određenim primedbama i sugestijama unesemo u Predlog izmena i dopuna Zakona o BIA. To je ovog puta i urađeno.
Ne bih sada posebno svaku meru koja je predviđena ovim zakonom komentarisao, dovoljno je gospodin ministar to u svom uvodnom izlaganju na jedan jezgrovit i razuman način nama svima prihvatljivo objasnio. Na nama poslanicima svih, a posebno nama iz JS dovoljno je jasno to da u danu za glasanje damo svoju podršku Predlogu izmena i dopuna Zakona o BIA.
Iz ovog razloga, i iz razloga koje sam naveo da je na prvom mestu najvažnije da moramo da poštujemo, i da se naučimo da poštujemo u ovoj zemlji sve odluke Ustavnog suda, bez obzira da li se one nama svidele ili ne, iz tog razloga mi ćemo u danu za glasanje kao poslanički klub Jedinstvene Srbije podržati ovaj predlog zakona. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se gospodine Petroviću.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe, narodni poslanik Marko Đurišić. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije
Hvala poštovani predsedavajući, gospodine ministre, današnji zakon, verovatno se ne svrstava u red ovih reformskih zakona koje je pre dva meseca najavljivao predsednik Vlade, kada je Vlada izabrana, ovo su izmene koje su nužne, zbog Odluke Ustavnog suda, donete pre šest meseci.
Ono što nama nije jasno, zašto se čeka bukvalno poslednji dan za donošenje ovog zakona, s obzirom da, pretpostavljam da su izmene napisane dosta ranije, a i mogle su u svakom slučaju da budu napisane.
Radi se o zakonu koji ima pet članova, koji menja tri postojeća člana zakona, i ono što je loše, što smo doveli državu u situaciju da ako ovaj parlament ne usvoji zakon u naredna dva dana, praktično objavljivanjem Odluke Ustavnog suda, prestali bi da važe članovi 13, 14. i 15. važećeg Zakona i Bezbedonosno -informativna agencija ne bi mogla da primenjuju tajne mere ni protiv koga zakonito u ovoj zemlji.
Mislim da je to jedna loša praksa i da je za ova dva meseca koliko je mandat Vlade, bilo dovoljno vremena da se ovaj predlog zakona dostavi Skupštini i da se razmatra ne u ovakvom vremenskom cajtnotu. Rešenja iz ovog zakona su, da kažem dobra, ona idu jedan korak napred u odnosu na rešenja iz prethodnog zakona i poštuju u najvećoj meri Odluku Ustavnog suda, odnosno zamerki koje je Ustavni sud imao kada je donosio odluku o neustavnosti tačaka 13, 14. i 15, i mislim da će doprineti da na bolji način budu zaštićena ljudska prava svih građana, koji se nađu pod tajnim merama.
Ono što ja ne vidim da će ovaj zakon doneti, to je transparentnost u radu Bezbedonosno-informativne agencije i mislim da se ove tačke zakona ne tiču transparentnosti i mislim da o tome treba raditi nekim daljim izmenama zakona u drugim članovima koji govore o kontroli rada Bezbedonosno-informativne agencije kao i drugih agencija. Problem sa transparentnosti rada Bezbedonosno-informativne agencije ima jedno duže vreme.
Godine 2006, prvi put je inicijativa mladih za zaštitu ljudskih prava podnela zahtev BIA da se dostavi broj ukupno lica koja se u toku prethodne godine 2005, našle pod primenom tajnih mera.
BIA je odbila taj zahtev, koristila je sve moguće zakonske metode u našem pravnom sistemu da ne dostavi taj zahtev. Na kraju se taj problem našao i pred Sudom za ljudska prava u Strazburu i on je u junu ove godine kada je doneo odluku da je BIA obavezna da dostavi tu informaciju.
Nažalost, na zahtev iste organizacije iz juna ove godine da se taj broj za 2013. godinu dostavi njima, praktično time postane i javan, Bezbedonosno-informativna agencija koliko ja znam nije odgovorila pozitivno.
Nisam uspeo da pratim da se to dešava bukvalno ovih dana, možda sam pogrešio, tu je gospodin Panić iz BIA, pa on možda ima informaciju, s obzirom da se i Poverenik za zaštitu informacija je zatražio od BIA da pozivajući se upravo i na odluku Suda za zaštitu ljudskih prava u Strazburu, da se ta odluka dostavi, pozvao je BIA da postupi u skladu sa zahtevom.
Nemam informaciju da je to urađeno i loše je ako se jeste, e onda ne bi bilo loše da se nastavi sa praksom da se odluke Suda za zaštitu ljudskih prava u Strazburu ne poštuju.
Ono što uvek prati rad BIA, drugih agencija i službi bezbednosti je ta tajnost i mogućnost da se naruši tajnost u njihovom radu i često je to predmet i medijskih raznih spekulacija.
Tako smo imali na jesen 2012. godine jednu veliku aferu kada je predsednik Republike izjavio da ga službe naše zemlje prisluškuju.
To je nekoliko dana bila tema u medijima, bila je tema i u izjavama najviših državnih funkcionera, obećano je da će se razjasniti da li je prisluškivanja bilo, ili nije bilo, šta se tu dešavalo nažalost, nismo dobili nikad odgovor na to.
Mi ne znamo da li je bilo prisluškivanja, ili ne, ako ga je bilo, da li je ono rađeno po zakonu ili ne, ako je rađeno po zakonu, na koji način se predsednik Republike našao pod tajnim merama i kakve su posledice svega toga što se dešavalo.
Jedna dobra stvar u toj kontroli nad radom službi bezbednosti i BIA je činjenica da je pre dve godine formiranjem saziva Skupštine 2012. godine, formiran poseban Odbor Skupštine za kontrolu službi bezbednosti i to je jedan korak ka većoj kontroli i da kažem većoj transparentnosti.
Međutim, mislim da postoji prostora i da se krene u naredne korake kako bi ta kontrola bila bolja i kako bi se skinula, možda i razbila to jedno razmišljanje u Srbiji o kome je vidim i premijer juče govorio, a to je da svako misli da je bitan i da svakome se prisluškuje telefon u državi Srbiji.
Takođe, imamo ovih dana natpise i u novinama da su snimci nekih sastanaka državnih funkcionera i ljudi koji rade u pravosuđu odgovorne funkcije sa ljudima za koje postoji osnovana sumnja da su učestvovali u radu kriminalnih grupa, da su se sastajali i da je BIA imala te snimke, a da su ti snimci na volšeban način nestali i mislim da je vrlo važno da se te sve stvari razotkriju, kako ne bi ostajala nikakva sumnja u načinu i zakonitosti rada BIA, VBA i drugih koje imaju ovu mogućnost tajnog nadzora.
Mislim da je jedan problem koji imamo i koji omogućava nažalost, da ne bude dovoljno transparentnosti u radu državnih organa koji se bave primenom tajnih mera, je činjenica da postoji nekoliko agencija koje se time bave.
Znači, BIA, VBA, policija. Svi oni imaju tehniku, tehničke mogućnosti da primene tajne mere i mislim da je to jedno loše rešenje i da možda u budućnosti treba razmišljati i o jednom modelu koji postoji u nekim zemljama, a to je da se sva tehnika stavi na jedno mesto, da se formira jedna posebna, da li agencija ili uprava, koja bi onda svako ko ima potrebu u skladu sa zakonom, da vrši primenu tajnih mera, bi se obraćao sa odlukom suda i onda bi se te tajne mere primenjivale.
Ovako kada ne znam, evo kažem taj primer, kada predsednik kaže da je prisluškivan, prvo treba da se utvrdi ko bi od državnih organa koji imaju tu mogućnost i tehničke mogućnosti, koji je to državni organ uradio, ako je uopšte uradio, a kažem za to još uvek nemamo odgovor.
Dobro je što će se sada i za takozvane listinge biti potrebna odluka suda, iako ja znam da je u radu, pre svega, policije u otkrivanju nekih lakših krivičnih dela nekada to bilo od pomoći, znači vađenje listinga ili utvrđivanje lokacije gde se određeni mobilni brojevi, odnosno pretplatnici nalaze.
Međutim, ako je tačna informacija koju sam juče čini mi se pročitao, da je kontrolom koju je započeo Poverenik za zaštitu informacija, samo od jednog operatera ustanovljeno da je u prošloj godini 270.000 puta zatražen praktično listing. Mislim da su to mnogo veliki brojevi i pitanje je da li je primena te mere srazmerna efektima koje ona daje u borbi protiv kriminala i mislim da sada jako će biti otežan rad, da kažem nekim lakšim krivičnim delima, da je ipak dobro što će i za uzimanje tih takozvanih listinga biti potrebna odluka suda.
Konkretno rešenje u zakonu, postoje određene stvari za koje mi iz poslaničke grupe Boris Tadić - Nova demokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije smatramo da treba da se izmene. Dali smo određene amandmane, tako da ćemo naš konačan stav o tome da li ćemo glasati za ovaj zakon, videti posle završetka rasprave u pojedinostima i odluke Vlade da li da prihvati ili ne naš amandman. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se gospodine Đurišiću.
Reč ima ovlašćeni predsednik poslaničke grupe, narodni poslanik Borislav Kovačević. Izvolite.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Borisav Kovačević

Partija ujedinjenih penzionera Srbije
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, poštovane koleginice i kolege poslanici, rad službi bezbednosti uopšte, pa naravno i BIA, je takve prirode da je uvek, kao i u svim zemljama, u principu u sudaru sa mogućnošću kršenja prava građana, odnosno suprotstavljeni su uvek u njihovom radu tajnost i transparentnost. Zato je rad službi bezbednosti svugde, pa i kod nas, jedna od najdelikatnijih delatnosti u okviru ukupnog sistema bezbednosti u jednoj zemlji.

Mislim da je ovim izmenama postignuto nekoliko stvari i na ovom pravcu, a to je da su kod primene posebnih mera službi bezbednosti, odnosno u konkretnom slučaju BIA, garantovano, više nego do sada, obezbeđivanje i čuvanje prava građana, s jedne strane. S druge strane, mislim da je ovim izmenama obezbeđen sigurniji pristup primeni ovih posebnih mera od strane službe. Dakle, ja cenim da je data veća sigurnost ljudima u službi kod primene ovih mera.

Treće, mislim da je uvedena daleko više nego do sada, da tako kažem, uloga uslovno rečeno kontrolna od strane pravosudnih organa. Treće, postignuta je veća efikasnost u efektu primene tih mera, između ostalog i time što je skraćeno vreme od inicijative za primenu mera do njihove primene. Kao što znamo bili su termini 76 časova itd, sad je to 48.

Međutim, mislim da bi trebalo još tekst ovih izmena, tekstualno precizirati, o tome je govorila koleginica Batić, u smislu da su sada pomalo neke od tih predloženih odredbi pomalo tekstualno nemušte, nejasne, pa bih ih trebalo pojasniti.

Treće, mislim da ima mesta još da se skrate ovi ostavljeni rokovi. Ako je potrebno direktoru BIA 48 sati kada mu inspektor, radnik, nagovesti potrebu i saznanje da treba uključiti nove prostorije, nova komunikaciona sredstva za primenu posebnih mera, ako je njemu ostavljeno 48 sati, to mi je još i razumljivo, jer treba da pribavi i preciziraju sve činjenice koje treba da dostave sudu. Ali zato mislim, možda grešim, nisam pravnik, nisam iz te branše, ali zato mislim da je mnogo 48 sati sudu da donese odluku, odnosno naredbu da se posebna mera primeni.

Hteo bih da kažem još nekoliko stvari, koje kad dođu ovakve stvari kao što su ove izmene i dopune, koje podstiču na razmišljanje i potrebu da malo šire, kada je u pitanju bezbednost i bezbednosni sistem, pogledamo, mislim da ove stvari i mnogo druge o kojima smo govorili, sećate se kada smo raspravljali o Zakonu o VOA i VBA, itd, mislim da je potrebno što pre i ja predlažem, ako mogu sebi da dozvolim, prosto tražim kao poslanik pa i u ime svoje poslaničke grupe, da se što pre pristupi dopuni, odnosno doradi strategije bezbednosti iz razloga što imamo nastale nove okolnosti. Usput, izgleda da je za ovu temu malo efemerno, ali nije. Poplave su pokazale koliko nam je potreban i na tom planu sistem samozaštite.

Mislim da u strategiju bezbednosti treba ugraditi daleko snažniji sistem samozaštite kada su u pitanju najkorenitije stvari sistema bezbednosti zemlje, to je jedna stvar. Druga stvar, strategijom treba obezbediti, što sada po meni nije slučaj, da građanin bude ne objekat bezbednosti kao što je to sada pretežno, nego da se postavi u funkciju subjekta bezbednosti u daleko većoj meri nego što je to sada vidljivo u strategiji, a to bi nametalo onda i potrebu takvog postavljanja suštastvenog subjekta i kroz zakone i dovelo bi do nekih izmena zakona kao što su i ove sada o kojima danas ovde govorimo i mnoge druge.

Treća stvar koja bi se morala revidirati strategijom bezbednosti, to je funkcija i uloga onako kako je danas postavljena medija u celini kao dela sistema bezbednosti. Ne možete govoriti o medijima kao delu sistema bezbednosti po strategiji kako ona govori, a da istovremeno imate medije koji imaju svoje izvore preko kojih čitamo svakog dana, dobijaju i podatke o konkretnom dosijeu, o podacima iz dosijea, a da nikome direktno i konkretno iz propisa dosadašnjih nije naloženo, mada to treba da rade već po opštim propisima, da mora da istraži gde je prekršena tajnost. Očigledno je prekršena i niko ne reaguje godinama na takve stvari. Naravno, ja medije ne krivim zato, oni traže ekskluzivnost, traže senzaciolizam, pogotovo kod privatnih medija, vlasnici teraju urednike, urednici teraju novinare na to i to je na neki način i logično, ali gde smo mi država, kao sistem?

Mislim da bi takođe trebalo dograditi i već iz ovog dvogodišnjeg iskustva Odbora za kontrolu službi u tom segmentu bezbednosnom, način, metodologiju, sadržaj kontrole od strane kontrolne funkcije Skupštine kroz Odbor u službama bezbednosti i u sistemu bezbednosti kao takvom.

Bez želje da povredim bilo koga, čini mi se da u ovoj sada situaciji mi imamo kontrolu bezbednosti, odnosno službi bezbednosti spolja.

Mislim da za dobru kontrolu mora se ući u sistem iznutra, ako sam dobro shvaćen. Iznutra znati suštinu stvari i onda nam se ne bi moglo desiti, pomenutoj ovde, pa ću ja uzeti taj primer, da se govori, kao što znate, dizana je velika halabuka oko toga, da je prisluškivan predsednik države, predsednik Vlade itd.

Oko toga se postavlja kao krunsko pitanje – ko je to izvršio? Krunsko pitanje nije ko je to izvršio, krunsko pitanje je - šta nam radi kontraobaveštajna služba, odnosno kontraobaveštajna zaštita? Krunsko pitanje je – kako je taj mogao da dođe i da prodre do funkcionera koji se štiti? To je suštinsko pitanje. Dakle, te stvari moramo da ispravimo na ovom planu kada govorim o potrebi revidiranja strategije bezbednosti.

Još jedna stvar je vrlo bitna. Kada je upitanju kontrola službe bezbednosti, oprostite ali moj utisak je sa strane je takav da smo zaboravili kod kontrole službi bezbednosti, kada se radi o skupštinskoj kontroli, na kontrolu i Biroa za koordinaciju službi bezbednosti kao sastavnog segmenta tog kompleksa.

Ja ću reći samo jednu situaciju. Imamo ovih dana situaciju sa generalima policijskim itd. Svugde se pominje to da li su trebali ranije da urade ovi ili oni, ali šta je radio tu Biro za koordinaciju službi bezbednosti? On je morao to da vidi i da prati, odnosno kontrola skupštinska, odbor morao je da vidi to i da upozori ako to Biro za koordinaciju službi bezbednosti nije video.

Zato mislim da ima mesta da se u sistem bezbednosti kao sistem bezbednosti uđemo i da studiozno, sistemski i sistematski da krenemo, a da ovo danas što radimo bude početak kada su upitanju propisi iz oblasti bezbednosti zemlje. Hvala vam lepo.