Deveto vanredno zasedanje, 04.09.2014.

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Isteklo vam je vreme.
Reč ima narodni poslanik dr Ninoslav Stojadinović. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Ninoslav Stojadinović

Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije
Poštovani gospodine Bečiću, uvaženi gospodine Verbiću, koleginice i kolege narodni poslanici, slušajući moje prethodnike kako hvale ovaj zakon, uplašio sam se da će i autori zakona zaista poverovati da je predlog dobar.
Smatram da jednu kritičku notu uvek treba dati, jer bez konstruktivne kritike ništa ne može da se poboljša. Podsetiću ekipu iz ministarstva, nadam se da su to sve autori ovog predloga zakona, da su u kampanji za poslednje parlamentarne izbore bukvalno sve političke partije na listi prioriteta imali obrazovanje i nauku, što samo po sebi nije značilo ništa, nije bila garancija da će i nova Vlada to tretirati kao prioritet.
Međutim, poruke u vezi obrazovanja i nauke iz ekspozea premijera Vučića, pa i sam naziv reforme obrazovanja i nauke, dale su nadu da će se konačno ući u korenite promene ovih oblasti, od presudnog značaja za modernu i prosperitetnu Srbiju.
Ovde ću, podsećanja radi, citirati samo neke od poruka. Nešto je i kolega Đurović citirao. „Ova Vlada će reformisati obrazovni sistem. Nama će obrazovanje biti na prvom mestu. Znanje je temelj od koga krećemo da gradimo našu zajedničku kuću, našu novu Srbiju“. Briljantno.
Kada se radi o visokom obrazovanju, što je danas na dnevnom redu, glavna poruka iz ekspozea bila je – ova Vlada će se posebno baviti kvalitetom visokoškolskih ustanova, njihovom akreditacijom i stvaranjem uslova da se olakša povratak naših stručnjaka iz inostranstvo.
Iskreno govoreći, teško bi se mogla naći bilo kakva zamerka u delu ekspozea premijera Vučića u domenu obrazovanja, ali nažalost, učinak resornog ministarstva u proteklom periodu bio je katastrofalan.
Osim relativno uspešno sprovedene male mature, sve aktivnosti na planu obrazovanja praćene su brojnim neuspesima i aferama, pa i ovo oko male mature je anulirano izjavom ministra pre neki dan da će se ponovo menjati sistem. Od sistema 60-40 u bodovima u korist prethodnog uspeha u prethodnim godinama školovanja, kaže se – došli smo do zaključka da je bolje preći na 70-30. Takvi eksperimenti, tako česti eksperimenti u našem školstvu ničemu ne vode. Ovo kažem uz rezervu da je iz medija izjava, nisam je lično čuo.
Po svoj prilici, sledeće godine nećemo učestvovati u PISA testovima, ako je verovati medijima. Ono u šta sam se uverio, ponovo se u novu školsku godinu ušlo sa štrajkom u osnovnim i srednjim školama, to je definitivno.
Šta se još u međuvremenu desilo? Pojavile su se brojne afere u vezi sticanja doktorata, ali ne samo na privatnim, i na državnim, zašto ne reći, fakultetima i univerzitetima.
Dalje, postoji osnovana sumnja u kvalitet nekih studijskih programa pojedinih fakulteta i univerziteta, kojima je Komisija za akreditaciju… U međuvremenu se Komisija malo ohrabrila, kritike u medijama, pritisak javnosti. Komisija je postala hrabrija, nema više rektora Jovanovića na „Megatrendu“. Šta se dešava? Komisija je uvela mere tzv. naknadnog praćenja jednom univerzitetu i na dva fakulteta, čak i na jednom državnom fakultetu, a to je Pravni u Kragujevcu.
Najsvežiji primer, to sam rekao juče ministru na odboru, pa je našao za shodno da mi objašnjava da je to u redu. Otpuštanje tzv. kliničkih asistenata na Medicinskom fakultetu u Nišu i ne samo to, anuliranje, poništavanje odluke o članstvu gospodina Perišića, gradonačelnika Niša, u Savetu Medicinskog fakulteta.
Ne mogu da shvatim, možda je sve to u redu sa nalazom Prosvetne inspekcije, da se u nedelji koja prethodi donošenju izmena zakona, gde se jasno uvodi zvanje kliničkih asistenata, radi nešto tako. Takođe, kada na mnogim fakultetima članovi saveta nisu imenovani od 2008. godine, to je katastrofa. Neću uopšte da diskutujem da li je to ispravno, u skladu sa Zakonom, ali šta se dešava? Poslednja informacija vanredne mere, provera, akreditacije fakulteta po nalogu Ministarstva. Mislim da je to nedopustivo, jer takvih fakulteta, takvih rešenja ima od Niša preko Kragujevca, Beograda do Novog Sada. Mislim da dvostruki standardi nisu potrebni.
Moram da naglasim, takođe sa žaljenjem, da je i veliki problem bio da ubedimo ministra Verbića da se pojavi na Odboru, da dođe na sednicu Odbora i da izloži tekuće aktivnosti i plan rada Ministarstva. To nam je uspelo. Nažalost, u samom cajtnotu, pred istek prvih 100 dana nove Vlade.
Saglasno u dogovoru sa te sednice, na kojoj je Ministarstvo bilo veoma kooperativno, organizovano je javno slušanje o Nacrtu zakona, a sada Predlogu zakona o kome danas diskutujemo, u smislu naravno ministra sa saradnicima, predstavnika akademske zajednice, možemo reći KONUS-a, rektora, prorektora privatnih i državnih univerziteta i predstavnika SANU. Tokom skoro šestočasovne diskusije u kojoj su, i to moram da vam kažem, strašno iznenadili veoma oprečni stavovi Nacionalnog saveta, tačnije predsednika Nacionalnog saveta i članova Komisije za akreditaciju i praćenje kvaliteta. Čulo se puno kvalitetnih predloga za poboljšanje Nacrta zakona. Nažalost, gotovo ništa od toga nije ugrađeno u konačnu verziju, tj. u predlog koji je danas pred vama.
Moji prethodnici su već rekli da je poslednji zakon, ne mislim na izmene, usvojen posle našeg pristupanja bolonjskom procesu 2005. godine, onda je menjan na dve godine, pa na godinu dana, sad počinje da se menja. Znači, četiri puta; osme, desete, dvanaeste i trinaeste. Ovo je peta izmena, budimo iskreni, pre svega, zbog usklađivanja sa međunarodnim propisima. Ali i zbog nečega što je dobro, omogućavanja da se studije završe po starim programima i po starim pravilima, to bi bilo dobro zbog brojnih studenata koji bi izgubili pravo na studiranje u statusu redovnog studenta.
U obrazloženju predlagača iskreno se kaže da su iz ova dva razloga, znači propisi, usklađivanje sa propisima i omogućavanje studentima da završe po starim propisima, ove izmene urađene, moraću i ovo da citiram, i zbog prevazilaženja problema uočenih tokom primene zakona. Naravno, tu su akreditacije i dobijanje dozvole, obezbeđivanje javnosti ustanove, priznanje stranih i visokoškolskih isprava, baze podataka i sadržine evidencije, angažovanja nastavnika i saradnika.
U kratkoj analizi predloga koji je pred nama treba reći da ovaj zakon zaista rešava probleme studenata u vezi gubitka statusa studenta i pragova za upis naredne godine, član 32. ovog zakona. Takođe, omogućava studentima koji su po starim pravilima magistrirali da se upišu na treću godinu doktorskih studija, znači da mogu da nastave na doktorskim studijama, član 34. Predloga zakona.
Ovde treba biti iskren i odati priznanje predlagaču za dva dobra rešenja. Prvo je uređenje informacionih sistema, odnosno to su softver i hardver. Ono što je bitno baze podataka i sadržina evidencija koje se koriste u visokom obrazovanju. To je član 26. Priznavanje i nostrifikacija, nostrifikacija se odomaćila kod nas, stranih diploma, to su članovi od 28-30, pre svega u smislu razdvajanja priznavanja diploma radi zapošljavanja, profesionalno, i nastavka studiranja, akademsko, kao i zbog dramatičnog skraćenja rokova.
Ima primera, znate svi da sam ja profesor Univerziteta, kao i da sam u toku sa tim stvarima, da se nekim ljudima više isplatilo da ponovo napišu, dorade doktorate odbranjene u zemljama EU, SAD, nego da čekaju nostrifikaciju, kako po pitanju roka, tako i u smislu cene. Znači, treba biti iskren, bilo da smo vlast ili opozicija, ovo su dobra rešenja i treba ih pohvaliti.
Nažalost, ovaj predlog ima i loših rešenja. Neću sva loša rešenja navoditi. Navešću samo katastrofalna rešenja, kako bi predstavnici ministarstva mogli da se fokusiraju na ta rešenja.
Pod jedan, to je uvođenje strukovnih master studija, i to su članovi od 6-10. Drugi, ugrožavanje nezavisnosti Komisije za akreditaciju i praćenje kvaliteta. Nešto o tome je govorio, samo biranim rečima, naravno, kolega Đurović. To su čl. 2. i 4.
Ni stari zakon, ni prethodni zakon, što se tiče nezavisnosti komisije, nije bio idealan, ali su nas uslovno primili u jednu asocijaciju komisija, uz preporuku da se obezbedi, pojača nezavisnost, kako finansijska, tako i u pogledu odlučivanja. Na dugom štapu je prijem naše zemlje u ovu drugu, a to je Registar evropskih akreditacionih agencija, gde su pravila jasna.
Šta mi sada dobijamo ovim predlogom zakona? Umesto da jačamo nezavisnost komisije, mi je ugrožavamo.
Samo da objasnim zašto je ovo značajno. Hvalimo se i hvalimo rešenja o priznavanju stranih diploma kod nas. Poenta je da se izborimo, da uđemo u integrisani prostor EU u oblasti obrazovanja i nauke, gde bi se naše diplome priznavale. O tome ste nešto govorili. Da bi se naše diplome priznavale, neophodan korak je članstvo naše Komisije za akreditaciju i naše zemlje u ovim međunarodnim asocijacijama. Imajte to u vidu.
Ne kažem da se mi uslovljavamo, ali kada su u pitanju, ono o čemu ću govoriti, strukovne studije kažemo – EU. Ovde niko ne pominje EU i integrisan prostor. Prema tome, razmislite dobro o ovome. Ovo je rešenje koje nas udaljava od priznavanja naših diploma.
Kada se radi o strukovnim studijama, u obrazloženju za izmene zakona, nigde se ne postojanje strukovnih studija ne pominje kao problem. To je indikacija jedan. I druga indikacija u nabrajanju dobrih rešenja, šta je ovim zakonom postignuto, opet se ne kaže šta omogućava uvođenje ovih studija. Znači, želelo se na mala vrata nešto uvesti. Naravno, na predlog Nacionalnog saveta.
Uprkos tome što su na javnom slušanju svi, ponavljam svi članovi Odbora i svih političkih partija, odgovorno tvrdim iza toga imamo stenogram koji smo dobili, predstavnik akademske zajednice, svi univerziteti u Srbiji i privatni i državni. Znači, to je stav KONUS. I Srpske akademija nauka i umetnosti. Imali smo člana predsedništva i potpredsednika akademije. Uprkos tome su svi bili protiv toga, svi tvrdili da je to loše rešenje, iznenađujuće i rektor jednog privatnog univerziteta koji je mogao da profitira na tome neverovatno, ali čovek je pošteno rekao da je to loše rešenje.
Uprkos tome na mala vrata se uvode strukovne studije, master strukovne naravno. Master studije su, radi javnosti, pre svega namenjene studentima koji su završili osnovne akademske studije i treba da im omoguće nastavak obrazovanja i stvore uslove i pripreme ih za doktorske studije. S druge strane strukovne studije su namenjene osposobljavanju studenata za obavljanje stručnih poslova. Stoga uvođenjem ovog drugog nivoa u strukovne studije je u suprotnosti sa samom njihovom prirodom. I što ne reći, suvišno, jer već postoje na tom nivou strukovne specijalističke studije sa istim brojem bodova ili kredita kako hoćete.
Kod potencijalnih poslodavaca stvorena je velika zabuna u vezi stručnih, naučnih, akademskih naziva, recimo ne shvataju razliku između strukovnih osnovnih i akademskih osnovnih studija. Zabunu stvara naziv diplomirani sa 240 kredita. Neki fakulteti imaju studije u trajanju od četiri godine. A još veću zabunu stvara razlikovanje tog zvanja od zvanja diplomirani, po zakonu koji je važio do 2005. godine.
Sada ono najgore. U najmanju ruku je nekorektno koristiti argumentaciju koju je predsednik Nacionalnog saveta koristio i na odboru prvom i na javnom slušanju, žao mi je što ga nema danas, da se ovo uvodi radi usaglašavanja sa regulativom koja važi i u EU i u oblasti obrazovanja i još gore, rekao je to, i toga ima u stenogramu, zato što to od nas zahteva EU. Apsolutno ne stoji, jer master strukovnih studija nema u sistemu visokog obrazovanja u većini članica EU. Odgovorno tvrdim da je situacija takva.
Istine radi, strukovne master studije uvedene su samo u tehnološki najrazvijenijim zemljama, članicama EU, tipa Nemačke, u Britaniji ih nema, sa izuzetno jakom industrijom, a zahtevaju izuzetnu opremljenost i kadrove. Onaj komentar da je u međuvremenu ojačala industrija i tome slično apsolutno ne stoji.
Na kraju vreme mi ističe, bar u ovom prvom nastupu, treba ukazati, nama su rokovi, svi rokovi u prelaznim odredbama nedopustivo dugi. To su članovi 36. do 42. Treba ih drastično skratiti.
Recimo ministar već prošle nedelje, a i danas izjavljuje, čim ovo završimo idemo na novi zakon do kraja 2015. godine. Pa, ima li smisla onda da u zakonu stoji da ministar u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona donese podzakonske akte, član 36. Ili da Vlada u roku od šest meseci imenuje članove Saveta visokoškolskih ustanova. A od 2008. godine ima fakulteta na kojima saveti ne funkcionišu iz tog razloga. Znači to treba smanjiti.
Samo na kraju da kažem. Ovim predlogom mera vrlo bitna stvar nije uzeta u obzir. To su izbor, nadležnost i odgovornost organa poslovođenja dekana, rektora, direktora, što je bilo neophodno uraditi u skladu sa Nacionalnom strategijom za borbu protiv korupcije za period 2013/2018. godine i Akcionim planom za njeno sprovođenje. Time je bilo potrebno da se izmeni pravni okvir koji se odnosi na izbor položaja i ovlašćenje organa poslovođenja.
Poštovani gospodine Bečiću, uvaženi ministre Verbiću, sa brojnim saradnicima, samo da kažem da smo uložili napor kao poslanički klub Boris Tadić – NDS – Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije, da brojnim amandmanima od kojih ima dobar broj amandmana suštinske prirode, drugi su posledica ovih amandmana, da popravimo zakon koliko je to moguće. Hvala na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem gospodine Stojadinoviću.
Reč ima narodna poslanica mr Zlata Đerić, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe. Izvolite.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre sa saradnicima i poštovana javnosti Srbije.
Kada govorimo o ovoj važnoj temi u Srbiji i kada govorim ja lično onda se moram vratiti pre svega na svoje lično polazište i izvorište, a ja dolazim iz grada koji ovde baštini zaista najznačajniju tradiciju u obrazovanju. Dolazim iz Sombora u kom je još 1778. godine osnovana prva preteča današnjih visokih škola „Učiteljska norma“ po ugledu na najznačajnije nemačke škole tog vremena, koja je već 1816. prerasla u „Preparandiju“, a u Beogradu je „Visoku školu“ Dositej Obradović osnovao 1808. godine uz najznačajnijeg svog saradnika polaznika iste te somborske „Norme“ Ivana Jugovića. Dakle, volim da to istaknem zbog mog grada koji zaista baštini tu najsvetliju i najznačajniju tradiciju, možda čak i u ovom delu Evrope.
To je ono što me direktno upućuje i preporučuje da govorim danas o ovom zakonu, jer sam i ja učenik upravo te tradicionalne učiteljske škole Sombora koja je postala i ostala značajan izvor kadrova obrazovanja.
Što se tiče vas, gospodine ministre, moram da vam kažem ono što rado kažem svakom ministru obrazovanja, jer ja sam ovde četvrti mandat ovde, kao što i vama želim da kao mlad čovek budete bar četiri mandata ministar prosvete, jer kontinuitet u obrazovanju je jako važan. Vi kao naučni radnik to znate. Hoću da kažem da ste vi ministar najznačajnijeg ministarstva u ovoj zemlji. Ministar ste ministarstva koje raspolaže najskupljim resursom ove zemlje, a to je znanje. To treba da znate. Bez obzira koliko ekonomska kriza diktira interesovanje za neke druge oblasti i neka druga ministarstva, zaista kroz istoriju se pamte ministri finansija i pamte se ministri prosvete.
Jedna država koja gradi svoj temelj u obrazovanju ima odličan krov. Visoko obrazovanje je krov obrazovanja ove države. Ono sa čime se ne bih uslovno složila u vašoj današnjoj diskusiji je to kada ste rekli da smo prepoznatljivi, da je naše visoko obrazovanje najkvalitetnije, to ne sporim i na to sam ponosna kao i vi. Rekla bih da je ono najvidljivije, ali samo jedan dodatak tu. Naše visoko obrazovanje je najkvalitetnije upravo zato što smo uspeli da očuvamo koliko smo god mogli u ovim turbulentnim i teškim vremenima, najkvalitetnije osnovno obrazovanje. Osnovno obrazovanje je izvorište celokupne građevine obrazovanja jedne države, kvalitetno osnovno obrazovanje.
Dopustiću sebi da budem lična i da budem emotivna i da kažem da u svakom od nas i u svakom našem ličnom uspehu je ugrađen uspeh našeg učitelja. Dakle, pravi učitelji su temelj jednog dobrog društva. U vašem mandatu gospodine ministre i u vašem ličnom uspehu, svakako će te prepoznati onaj davni koren postavljen u tim vremenima.
Ono što je svojevremeno rekao Klauz Mozer – obrazovanje je skupo, ali je neznanje mnogo skuplje i mnogo više se plati u društvo, mi se danas bavimo izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju za koje ste i sami rekli da smo ga menjali 2008, 2010, 2012. i 2013. godine, menjaćemo i ovaj zakon. Ovo neće biti kraj jer ćemo donositi nov.
U svakom slučaju, obrazovanje je živ proces. Ono nikada ne prestaje. Osvajanje znanja je živi proces, nikada ne prestaje. To je doživotni proces i kako reče Lao Ce - slično je veslanju uzvodno, čim stanete, krenuli ste nazad.
Dakle, jeste naporno, ali je znanje jedini resurs lični i neotuđivi. Ono što se Srbiji dogodilo i zbog čega se ovaj zakon danas našao pred nama, to je da nikada više nije bilo ljudi sa diplomama a nikada manje funkcionalnog znanja. To je suština.
Dakle, do diploma se dolazilo na različite načine, čak, nećemo kriti, ponekad i na vrlo problematične načine ali diplome nisu bile, visokoškolskih ustanova, nisu bile u recipročnom odnosu sa osvojenim znanjem. To je problem koji mi prepoznajemo u našem svakodnevnom životu.
Priznaćete da je ekonomski analitičari kažu da je bruto društveni proizvod upravo dramatično pao zbog nedostatka funkcionalnog znanja. Da bi se funkcionalno znanje osvojilo i usvojilo i postojalo i moglo efikasno da služi u jednom društvu, ono se ne osvaja na visokoškolskoj ustanovi, njegovo osvajanje počinje mnogo ranije, čak i pre osnovne škole u predškolskoj ustanovi, ali osnovna škola je zaista temelj. Osnovna škola nije osnovna zato što je ona manje važna, nego zato što ona zaista jeste osnov sveg društva i sveg kasnije nadogradnje.
Pozdravljam zaista rešenja u ovim izmenama i dopunama zakona koje su pred nama. Mislim da ste uspeli ponuđenim rešenjima da jedan značajan deo problema u postojećem zakonu rešite. Jedan značajan deo dilema da rešite, da ga vrlo jasno usmerite da bude efikasan, da bude primenjiv. Život će pokazati da li ste i vi i mi, da li smo bili upravu kada ovaj zakon stupi na snagu.
U svakom slučaju ono što ovaj zakon treba da omogući, to je da se u visokom obrazovanju smanji korupcija koje smo svi svesni, na ovaj ili na onaj način i da se vrati dostojanstvo visoko obrazovnim ustanovama. Dostojanstvo koje one zaslužuju.
Da bismo imali sve to, pošto govorimo o obrazovanju, o jednom vrlo specifičnom i neospornom procesu jednog društva, bez kog društvo ne može da opstane, ja ću se vratiti na ono što sam svojevremeno još 2010. godine govorila tadašnjem ministru prosvete i tada mu u ovoj istoj skupštinskoj sali predala, predlog jednog zakona, jer danas je ministar govorio da će doći u proceduru neki novi zakon. Znači, Zakon o inspekcijama, takođe to pozdravljam i smatram da treba da to bude vrlo brzo.
Takođe ste najavili, mislim da sam videla negde u novinama, da ćete vršiti izmene i dopune Zakona o udžbenicima ili doneti čak i nov. To je zaista nešto što je veoma važno i nužno. Ono što vam sugerišemo i predlažemo visokom obrazovanju za koje smatram da će morati opet malo da se menja i što ću vam, i vama kao ministru lično podneti predlog, to je da se donese zakon po ugledu na neke druge države u okruženju koje su to rešile i neke države koje nisu u našem direktnom okruženju, to je Zakon o učiteljskim vežbaonicama.
Visoko obrazovanje onih koji obrazuju druge. Znači, to je polje koje nije uređeno, gde su učitelji kao prvo polazište obrazovanja u životu, prvo polazište obrazovanja jednog društva, prvo polazište sticanja znanja, najznačajniji u našim životima. Pazite, vi možete da provedete život da nikada ne sretnete lekara, ako imate sreću i dobro zdravlje. Možete da provedete život da nikada ne sretnete sudiju, advokate, živite jedan život u kom vam te institucije, ne sretnete se sa njima. Možete da nikada ne sretnete policajca ili neke druge profesije, ali niko od nas u 21. veku i 20. veku i tome celo društvo, ceo svet teži, ne može da proživi život, a da nema učitelja. Dakle, to je ono što je nezaobilazno. Zbog toga na tome insistiram i lično i profesionalno, ali zaista onako i kao čovek koji poznaje tu profesiju i živi u nekom životu gde jednostavno vidim značaj te institucije.
Da bi se ta institucija visoko obrazovana zaista očuvala, jer kako rekoše Kinezi – vojska vas nauči kako da koristite oružje, ali učitelj protiv koga, toj profesiji moramo vratiti dostojanstvo. Da bi smo njih obrazovali najvažnija je spona, onaj metodično didaktički pristup, a to su mentori učitelji, oni koji su iz praktičnog rada, koji buduće učitelje uvode u praktični rad sa svim onim resursom znanja.
Tu nećemo zanemariti i onaj problem koji se u ovom tržišnom razmišljanju nametnuo u Srbiji, a govorimo o znanju kao najskupljem resursu, da bi se znanje kao najskuplji resurs osvajalo i njime moglo biti konkurentan na svetskom tržištu, sada govorim tim ekonomskim rečnikom, ono mora biti usvojeno na adekvatan način i kvalitetan način, a mi imamo zaista jedan problem i to sam postavila kao poslaničko pitanje ministru i dobila sam odgovor, a to je problem velikog broja udžbenika sa materijalnim greškama. Kao naučni radnik svesni ste šta je materijalna greška u usvajanju znanja.
Dakle, to je nešto što je nedopustivo. Udžbenik je institucija. On nije knjiga. Udžbenik je institucija. On mora biti neprikosnoven u svakoj svojoj naučnoj činjenici. Naučni rad je kontinuitet rada. Činjenice moraju biti jasne, nedvosmislene, neoborive jer na osnovu tih činjenica gradite i oblikujete jednu svest, jedan svet i ako dopustite, oblikujemo društvo.
Ono što smatram, gospodine ministre, u vašem odgovoru koji sam dobila da nije adekvatno, rekli ste mi da će se pristupiti ispravljanju udžbenika, odnosno materijalnih grešaka. Tu je toliko toga da vrlo stručno u pojedinim predmetima moraju biti angažovani ljudi i biće vrlo zahtevno i teško, jer je to pre svega skup proces za izdavače koji su već uložili u to i samo očekuju da to prodaju, a dopustili smo šumu izdavača i dopustili smo neselektivno štampanje udžbenika i njihovo distribuiranje. Dakle, biće vrlo teško izboriti se sa tim. Mislim da će vam to biti jedan od težih zadataka kao ministra i da ćete naići na ozbiljan otpor i ozbiljno neprijateljstvo, ali rizikujte. Imaćete i sa druge strane vrlo ozbiljnu podršku da taj posao izgurate do kraja.
Udžbenik sa materijalnom greškom, da ne kažem sa brojnim materijalnim greškama ruši autoritet svih institucija. Znate, kada sam jednom bila u prilici da sa jednom koleginicom razmatram konkretnu materijalnu grešku u jednom udžbeniku, baš u mom predmetu, srpskom jeziku, pitala sam je kako se postavlja pred decom kada dobije taj zadatak u kom ili morate da dete učite namerno pogrešno ili da mu kažete da udžbenik ne valja? Kako se snaći u toj situaciji? Koji autoritet zaštiti, svoj ili udžbenik, a morate da delujete jedinstveno. Udžbenik, škola i nastavnik. To je jedna od sitnica za koju koristim priliku da mogu da govorim, uopšte u visokom obrazovanju i ovom zakonu. To su izmene i dopune. Moraćemo menjati u tom delu obrazovanja, visokog obrazovanja učitelja i obrazovnog kadra u nastavi.
Ono što očekujemo svakako je da ovaj zakon, ove izmene i dopune zakona skrate nedopustivo duge rokove i mi smo kao poslanička grupa uneli, predali nekoliko amandmana koji se odnose upravo na te rokove jer osim znanja jedan drugi resurs ne može ni da se nadoknadi ni da se kupi, ni da se potkupi, a to je vreme i zaista postoji prostor da se u nekim segmentima neke procedure još više skrate u odnosu na ono što ste vi predložili. Dakle, ti su amandmani čisto dobronamerni. Očekujemo da ako bude dovoljno razumevanja, ja ću obrazlagati u raspravi u pojedinostima, da ih usvojite, a ako ne, bože moj, biće prilike da još neke stvari popravimo ako se pokaže u praksi da to nije dobro.
U svakom slučaju, moramo poštovati vreme koje imamo pred sobom i gledati da zakon bude efikasan, a zakon je efikasan samo ako se brzo, lako i jednostavno sprovodi. To jeste cilj svakog zakona i da bude, naravno, pravedan za sve.
Pozdravljamo dosta transparentnost ovog zakona, pozdravljamo jasnost i transparentnost akreditacija univerziteta koja je veoma važna, ono što sada sve postaje javna informacija i jasna i ono što treba da bude cilj visokog obrazovanja u Srbiji.
Ne bih se složila sa nekim stanovništvima, čak našeg društva, da obrazovanje, visoko obrazovanje treba da omogući da mladi odu odavde sa jednim kvalitetnim znanjem. Naše visoko obrazovanje sa zaista visokim kvalitetom, koje ste naveli u svom uvodnom izlaganju, treba da bude konkurentno u tom smislu da nam mladi iz sveta dolaze da se obrazuju ovde. Mi moramo da imamo univerzitete, mi moramo da budemo izvoznik znanja, ne mladih ljudi. Dakle, da se naši univerziteti svrstaju u red po kvalitetu i da budu atraktivni za studente iz EU, kako je predviđeno jednim članom, da dođu ovde da se obrazuju po svim kriterijumima, da znaju da će znanje koje ovde osvoje biti kvalitetno, primenjivo bilo gde da odu.
Ono što mi očekujemo, bilo je jedno retoričko pitanje u jednom izlaganju jedne prethodne koleginice šta mladi ljudi mogu da očekuju od našeg visokog obrazovanja. Ako se budemo obračunali sa onim problemima profesija koje ne postoje i koje su iznuđene nekim pomodnim trendovima u obrazovanju i koje su neprimenjive, kao što su neprimenjiva i znanja koje oni kroz te profesije steknu, ako izostavimo te razne kič kvalifikacije zvanja i znanja, onda ćemo doći do toga da mladi ljudi treba da očekuju da sa ovih visokoškolskih ustanova izađu spremni, obrazovani, obučeni i naoružani znanjem da promene svet u kojem žive, da aktivno oni menjaju svet u kojem žive, odnosno Srbiju u kojoj žive u novu modernu zemlju po svojoj meri.
Dakle, mi smo kao generacija učinili ono što smo mogli, a naše je da im samo pripremimo teren na kome će oni steći potrebnu snagu, samouverenost, znanje, sposobnosti i veštine i, kako već rekoh, da im to bude polazno oružje da promene svet u kojem žive, da ga učine poželjnim i bogatim mestom u kome će se dobro osećati, prema svojoj meri.
Visoko obrazovanje ima veliku šansu u ovom trenutku u Srbiji da povrati svoje dostojanstvo, da ga učvrsti i da bude upravo jedan od najznačajnijih promotera moderne Srbije i Srbije kakvu želimo. Hvala vam lepo.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.       
Reč ima narodna poslanica mr Aleksandra Jerkov, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka
Hvala vam gospodine Bečiću.
Uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, koleginice i kolege narodni poslanici, ovo jeste jedan od zakona o kome smo mi u Narodnoj skupštini mnogo pričali, mi na Odboru za obrazovanje smo isto tako o njemu mnogo govorili.
Najpre bih se gospodinu ministru zahvalila na takvom jednom odnosu koji je imao prema Skupštini kada je u pitanju i izrada ovog zakona i razgovor o njemu, ali bih istovremeno iskazala žaljenje, kao i gospodin Stojadinović, što mnoge od stvari koje je i od narodnih poslanika, članova Odbora mogao čuti, nije ipak odlučio da inkorporira u ovaj predlog zakona.
Pre nego što počnemo da razgovaramo o konkretnim odredbama ovog zakona, pitala bih vas jednu veoma važnu stvar, a koja će nam dati odgovor na pitanje u kom tonu mi o ovome danas razgovaramo i šta vi zapravo od ovog zakona od ove primene, kada je u pitanju stanje u visokom obrazovanju, očekujete?
Šta je gospodine Verbiću bilo sa doktoratom Nebojše Stefanovića? Šta je završetak te priče, šta je epilog te priče? Objasniću vam zbog čega sam ja uverena da je ovo u direktnoj vezi sa odredbama ovog zakona. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je ministar policije optužen za plagijat, to zaista jeste u neku ruku stvar njegovog ličnog morala na koji način će od tih optužbi da se brani, da li će da se brani, da li će da dokazuje da nije tako, to je isto stvar stranke kojoj pripada da li će se odlučiti da na politički način i politički brani ministra koji je optužen za najteži akademski prestup, taj nam je slučaj otkrio velike probleme u sistemu visokog obrazovanja.
Vi ste danas dužni nama da odgovorite na pitanje na koji način će ovaj Predlog zakona da omogući da se takve i slične stvari više u budućnosti ne dešavaju? Na koji način će ovaj zakon da spreči da se sutra desi da se ispostavi da neki fakultet nema zadovoljavajući nivo doktorskih studija, na koji način će sutra da se spreči da se desi da se ispostavi da od petoro članova komisije dva uopšte nije moglo da vidi doktorat zato što ne poznaje jezik na kom je doktorat napisan, da jedna članica komisije ni ne prisustvuje odbrani, da jedan član koji je mentor uopšte ne ispunjava osnovne uslove da bude mentor, na koji način će ovaj Predlog zakona da spreči da se takve stvari dešavaju u budućnosti i na koji način će ovaj Predlog zakona da reši najveće probleme koji postoje u visokom obrazovanju danas kod nas?
Vidi se iz onoga što ste vi i sami rekli i već u nekoliko navrata, kada smo na Odboru i na javnom slušanju razgovarali o Predlogu ovog zakona, ali i onoga što ste rekli danas, da ni vi sami u potpunosti niste zadovoljni obuhvatom izmena i dopuna koje ste ovde pred nas danas ponudili, da ste vi spremni da se radi jedan potpuno novi zakon o visokom obrazovanju, za šta naravno imate podršku poslanika DS. Međutim, rekli ste jednu čudnovatu stvar danas. Naime, izgovorili ste da postoje, citiram ono što ste rekli, naši predlozi koji nisu mogli da uđu u ovaj Predlog zakona. Da li možete da nam kažete ko smo to mi koji smo nešto predlagali i ko je taj ko nije dozvolio da nešto što ministarstvo ili radna grupa za izradu zakona predlaže, ko je taj ko nije dozvolio da svi ti predlozi uđu u Predlog zakona?
Ovo pomalo liči na ono što smo imali prošle godine u ovo vreme, a to su ti čuveni kočničari reformi. Ako postoje takvi ljudi, molim vas da kažete ko vas to sprečava da unesete sve izmene u Predlog zakona za koje smatrate da ih je neophodno uneti.
Imajući u vidu da ste vi nama, narodnim poslanicima, građanima itd, predstavljeni kao čovek sa planom, kao čovek koga je upravo i preporučilo to što ima jedan sveobuhvatni plan za reformu obrazovanja, pa samim tim i visokog obrazovanja, pomalo nas razočarava ovo sa čime ste se pojavili pred Narodnom skupštinom, jer ukoliko taj plan za reformu imate, zašto ga niste uvrstili u ovaj zakon? Da li vas je neko sprečio? Ako vas je sprečio i ako niste imali podršku u Vladi za sve reforme koje ste želeli da podnesete, zna se šta se radi. Eno vam ga gospodin Krstić, imao je plan reformi, Vlada nije želela da ih sprovede, podneo ostavku zato što ne želi u takvom timu da učestvuje. A ako nemate plan, zbog čega je onda, odnosno ako je ovo sve što vi imate u ovom trenutku da ponudite, zbog čega je nas premijer Vučić ovde obmanuo govoreći nam da vi imate nekakav sveobuhvatni plan reformi visokog obrazovanja.
Imajući u vidu da vas je predložio za ministra predsednik stranke koja je za najprljaviju kampanju u istoriji političkih kampanja proglasila činjenicu da se neko usudio da pita gde je predsednik Republike stekao svoje univerzitetsko obrazovanje, imajući u vidu da vas je predložila stranka čiji je predsednik isto tako
politički odlučio da politički brani ministra unutrašnjih poslova optužen za plagijat, mislim da se odgovor sam nameće, da vi, pre će biti, niste imali podršku da sprovedete ono što ste želeli da sprovedete, a ne da niste znali šta tačno treba uraditi.
Da krenemo od članova ovih zakona koje nam predlažete. Već kada je u pitanju prvi član zakona koji se danas nalazi pred nama, vi ovde dodajte jednu odredbu kada se govori o autonomiji univerziteta, da se prava iz stava 1. ovog člana ostvaruju uz poštovanje principa otvorenosti prema javnosti i građanima. U teoriji to vrlo dobro zvuči, međutim praksa je pokazala da to ne znači apsolutno ništa. I to zbog toga što takva jedna odredba, taj princip otvorenosti prema javnosti građanima, već postoji u starom zakonu, u članu 4. ali bez objašnjenja šta to znači, koje su obaveze fakulteta prema javnosti građanima, ko procenjuje da li je fakultet poštovao svoju obavezu da sve to radi u skladu sa principom otvorenosti prema javnosti građanima. Takva jedna odredba ovde ne znači apsolutno ništa. Upravo u slučaju plagijata ili optužbi za plagijat, ministra Stefanovića, se pokazalo da ta odredba koju sada ponavljate u članu 6. i ponovo dodajete u član 6. iako ona već postoji u članu 4. ne znači ništa.
Grupa narodnih poslanika iz DS je predložila način na koji bi se ovoj odredbi mogao dati neki smisao. Slično je onome što su predložili poslanici nove stranke da se ovaj zakon mora staviti na čelo akademske čestitosti, zbog toga što bi stoga, bez insistiranja na tom načelu nikakva reforma sa kojom vi ovde dolazite neće biti reforma, nego samo tako nekakve tehničke izmene i dopune koje zapravo neće ništa izmeniti. Verujem da ste vi čovek koji u Vladu nije došao da bi predlagao tehničke izmene i dopune.
Onda dolazimo do dela koji se bavi akreditacijom visoko školskih ustanova. Vi ste odabrali da promenite čak pet članova koji se odnose na akreditaciju visoko školskih ustanova. Međutim, niste izabrali, a ja očekujem da mi odgovorite, zbog čega niste izabrali da promenite najvažniji član koji govori o tome i koji zapravo stvara probleme u sistemu visokog obrazovanja, a to je član 15. u starom zakonu, koji kaže da komisija obavlja proveru ispunjavanja obaveza samostalne visoko školske ustanove i visoko školske jedinice u njenom sastavu u vezi sa kvalitetom prema godišnjem planu poslova, isključivo po posebnom nalogu Nacionalnog saveta, na zahtev samostalne visoko školske ustanove ili ministra.
Zbog čega mi, gospodine Verbiću, nismo uveli obavezu stalne kontrole da li visoko školska ustanova ispunjava obaveze, ispunjava uslove i održava standarde zbog kojih je dobila akreditaciju?
Javna je tajna i sve kolege u Odboru za obrazovanje znaju to i sve kolege koje rade na univerzitetima znaju to, da je visoko školskim ustanovama najmanji problem da dobiju akreditaciju, zato što oni u momentu kada se obavlja njihova akreditacija oni tada ispunjavaju sve uslove. Pred vama smo govorili i sa vama smo razgovarali o problemu da postoje nastavnici koji tezgare od fakulteta do fakulteta i onda kada dođe vreme da se taj fakultet akredituje, on ima i potreban broj nastavnika i studijske programe, ispunjava sve uslove za akreditaciju, ali je to samo za potrebe akreditacije. Ti fakulteti, ti univerziteti znaju da njih pet godina dok ne dođe ponovo vreme za akreditaciju niko neće kontrolisati da li oni imaju te nastavnike, da li oni imaju te studijske programe, da li imaju dovoljan broj studenata. I vi ste izabrali da takvo stanje zadržite.
Vi umesto da uvedete da se ta provera vrši stalno, vi ste zadržali odredbe iz starog zakona koje predviđaju da se ta provera vrši samo kao izuzetak, a ne kao pravilo i to na zahtev te iste ustanove, tog istog fakulteta koji treba da se kontroliše i na nalog ministra to je vaše pravo koje uprkos očiglednim potreba niste izabrali da iskoristite u slučaju univerziteta Megatrend.
Tako da to što ste vi predložili za akreditaciju jeste dobro i ne postoji niko ko će reći da je to loše, ali nije dovoljno jer niste izmenili najvažniju stvar i nije dovoljno jer niste uradili, niste rešili ono što je zapravo najveći problem.
Dalje, kada govorimo o akreditaciji, nekoliko kolega je već govorilo o tom problemu na koji ne ukazuju poslanici opozicije, nego problemu na koji su nama ukazali ljudi iz Komisije za akreditaciju. Svi koji su bili prisutni na javnom slušanju su imali prilike da čuju svojevrsnu raspravu koja je nastala između predstavnika Nacionalnog saveta i predstavnika Komisije za akreditaciju. Oni su vrlo nezadovoljni tretmanom koji imaju u ovom zakonu. Vrlo su nezadovoljni time što se stavljaju direktno zavisnom položaju od budžeta Republike Srbije, ali manji je problem u tome što su oni nezadovoljni time. Mnogo je veći problem što njima preti opasnost da budu isključeni iz međunarodnih organizacija u kojima se nalaze, što znači da će zaista studenti sa diplomama naših fakulteta imati problem sa tim da njihove diplome budu priznate, budu prepoznate i budu vrednovane u skladu sa nivoom obrazovanja, nivoom znanja koje imaju.
To je jedan veliki problem kada je u pitanju akreditacija gde ta rešenja, generalno nisu loša, ali daleko od toga da su dobra i daleko od toga da su dovoljna. Sadašnje rešenje nije bilo dobro, ali vi umesto da ga popravite vi ste se odlučili da još dodatno pogoršate ionako loše rešenje. Nejasno je zbog čega ne želite da to ustanove i da li one održavaju nivo zbog kojeg su dobile akreditaciju, zbog čega odbijate da se to kontrolišete.
Sada dolazimo do drugog velikog problema o kojima su isto, čini mi se, sve kolege, svi rektori univerziteta, ljudi iz nacionalnog saveta govorili, a to su te čuvene master strukovne studije.
Vi niti ste nedostatak master strukovnih studija prepoznali u onim problemima osnovnim koje ste nabrojali kao razlozi za donošenje zakona, niti se realno oseća nedostatak tih studija, ili se stvara problem na tržištu rada zbog tih studija. Međutim, vi se ipak pod netačnim izgovorom da se radi o zahtevu EU odlučujete da to bude jedna od prvih izmena koje vi unosite u Zakon o visokom obrazovanju.
Te maser strukovne studije zaista postoje u nekim zemljama EU. To su zemlje sa razvijenom privredom, to su zemlje sa razvijenim industrijskim centrima, sa planiranom socijalnom infrastrukturom, dakle, planirano zdravstvo, planirano obrazovanje itd. U takvim zemljama veći nivo, viši nivo strukovnih studija zaista i ima smisla i takve škole u kojima se te studije izvode imaju veoma blisku saradnju sa kompanijama u gradovima u kojima se nalaze i one zapravo školuju stručnjake za već unapred poznata radna mesta.
Dalje, na tim školama predaju ljudi koji imaju zaista visoki nivo praktičnih znanja. To su ljudi iz privrede, ljudi iz industrije, ljudi koji imaju veliko iskustvo, a te škole su i veoma dobro opremljene upravo za rad sa takvim studentima i za njihovo osposobljavanje i prenošenje praktičnih veština iz te struke za koju se školuju. Razlika između običnih akademskih master studija i strukovnim master studija je u tome što akademskim master studijama studenti dobijaju jedan veliki nivo opšteg znanja, dok za slučaj strukovnih master studija to nije situacija, oni se zaista školuju za jedno usko polje, što u našem slučaju znači da se oni školuju za radna mesta koja ne postoje.
Mi niti imamo industriju, niti imamo industrijske centre u kojima bi ti ljudi sutra mogli da se zaposle i za koje bi se školovao takav kadar specifičnih profila. U našim strukovnim školama dominira kadar koji nema praktičnog iskustva, što znači da oni praktična znanja ne mogu da prenesu na te nekakve buduće studente i škole, kao ni sve druge škole, nemaju taj nivo opremljenosti da bi mogle da uspostave saradnju sa nekakvim firmama, preduzećima, industrijama da vide gde ti ljudi mogu da se zaposle i, naravno, nemaju ni dobre laboratorijske uslove koji bi mogli da isprate takav nivo njihovog osposobljavanja.
Ukoliko bi smo mi u Srbiji uveli te master sturkovne studije, a sva je prilika da hoćemo, iako su svi protiv toga, a samo ministarstvo je za to, vi ste rekli da su mišljenja bila podeljena, nisu bila podeljena mišljenja, samo ste vi bili za to, asvi ostali su bili protiv toga, mi ćemo kao rezultat imati to da ćemo mi obrazovati profile koji neće imati gde da se zaposle, zato što će se oni školovati za jednu užu specijalnost za koju prosto kod nas ne postoji poslodavac. To nema veze sa vama, ima veze sa tim da ćemo mi školovati ljude koji neće imati gde da rade.
Stukovno obrazovanje na master nivou neće biti potrebnog kvaliteta, a ako bi te škole pretendovale da daju nekakvo šire obrazovanje da bi se prevazišao ovaj problem, a ne samo strukovno obrazovanje, to znači da bi one postale neka vrsta loših imitacija akademskih master studija, što bi zapravo uvelo samo još dodatni haos i stvorilo neku vrstu paralelnog sistema obrazovanja, ali pre svega bi se napravio haos na tržištu, jer bi one bile samo loša kopija akademskih studija.
Zbog čega se onda ovo predlaže? Gospodin Stojadinović je u jednom momentu rekao, čini mi se na javnom slušanju, da neki koji mrze reforme kažu da se ovo uvodi zbog medicinskih sestara. Mi zaista odbijamo da verujemo da to jeste slučaj. Međutim, vi biste morali nama da obrazložite zbog čega se to radi i da to bude istinito objašnjenje, jer su to sve nekakvi stručnjaci čije će školovanje plaćati građani koji neće imati prosto gde da se zaposle.
Završiću pošto se i približava istek 20 minuta. Mi imamo veliki broj amandmana. U zavisnosti od toga na koji način ćete vi odlučivati o našim amandmanima, i mi ćemo odlučivati o ovom predlogu zakona.
Ono što sada vidimo je da ono što je dobro nije uopšte toliko dobro, ono što predlažete. Ono što predlažete, a loše je, je katastrofalno loše, a sva najvažnija pitanja, svi najvažniji problemi koji postoje u sistemu visokog obrazovanja, vi na njih uopšte ne odgovarate.
Ako nemate podršku za reforme, recite, podršku ćemo vam pružiti mi, ali nemojte kao reformu da predstavljate nešto što to nije. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospođice Jerkov.
Narodni poslanik dr Aleksandar Martivnović, replika. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, na dnevnom redu je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, a što se tiče iskonstruisane i ispolitizovane afere oko doktorata Nebojše Stefanovića, aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, mislim da su poslanici SNS, kao i jedan deo stručne javnosti, pružili dovoljno dokaza da se radi o jednoj isfabrikovanoj aferi čiji predmet u stvari nije sam doktorat Nebojše Stefanovića, nego namera ministra unutrašnjih poslova, namera predsednika Vlade Aleksandra Vučića da se u Republici Srbiji jedanput zauvek iskoreni kriminal i korupcija.
Mi smo na Odboru za prosvetu, samo da podsetim uvaženu koleginicu koja je govorila pre mene, pokazivali doktorat Nebojše Stefanovića i upoređivali ga sa svim onim navodima koji su se pojavili na sajtu „Peščanika“, a za koje je rečeno da su ga pisali navodni eksperti iz Velike Britanije i to je bila do te mere stručna ekspertiza da je stala na, zamislite, nepune četiri strane od kojih su se na te četiri strane nalazile dve fotografije, tako da je od prilike teksta bilo na jedno dve stranice. Toliko o iscrpnoj analizi doktorata Nebojše Stefanovića.
Mi smo na sednici Odbora za prosvetu dokazali da navodi koji su objavljeni na sajtu „Peščanika“ faktografski i numerički nisu tačni. Ovo govorim ne zbog poslanika bivšeg režima, ovo govorim zbog građana Srbije, zbog javnosti, pa i zbog gospode iz Ministarstva prosvete. Dakle, ta tema je završena. Mi smo dokazali da je doktorat Nebojše Stefanovića autentičan, a da su navodi protiv tog doktorata potpuna neistina i laž.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Martinoviću.
Za reč se javio po povredi Poslovnika narodni poslanik dr Vladimir Pavićević. Izvolite
...
Nova stranka

Vladimir Pavićević

Samostalni poslanici
Dame i gospodo narodni poslanici,  poštovani predsedavajući gospodine Bečiću, poštovani ministre, poštovani gosti, smatram da je malopre povređen član 104. Poslovnika Narodne skupštine, kojim se definiše kada jedan narodni poslanik ima pravo na repliku.
Molim vas da mi dozvolite da iskoristim dva minuta da objasnim kako ste povredili Poslovnik, a da me ne prekinete.
Gospodin Martinović se malopre javio da replicira gospođi Jerkov.
U članu 104. piše: „Ako se narodni poslanik u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine uvredljivo izrazio narodnom poslaniku koji nije član iste poslaničke grupe“, što gospođa Jerkov nije uradila, „navodeći njegovo ime, prezime ili funkciju“, što gospođa Jerkov takođe nije uradila, „odnosno pogrešno protumači njegovo izlaganje“, što gospođa Jerkov nije uradila, „narodni poslanik na koga se izlaganje odnosi ima pravo na repliku“.
Poštovani predsedavajući Bečiću, nije bilo nikakvog osnova da date sada reč gospodinu Martinoviću da replicira gospođi Jerkov samo zbog toga što je gospođa Jerkov gospodinu ministru saopštila da u Predlog izmena Zakona o visokom obrazovanju treba da bude unesen princip akademske čestitosti.
Molim vas, gospodine Bečiću, da u buduće, ni danas, ni narednih dana, ne vršite ovakve prekršaje Poslovnika Narodne skupštine, da dozvolite da se vodi rasprava oko toga da li je nešto plagijat, da li nešto nije plagijat, da li princip akademske čestitosti treba da bude… (Isključen mikrofon.)