Treća sednica Drugog redovnog zasedanja, 21.10.2015.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Treća sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/409-15

2. dan rada

21.10.2015

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 10:15 do 16:35

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica Nada Lazić.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Nada Lazić

Liga socijaldemokrata Vojvodine
Poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministarka sa saradnicima, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, na početku želim da naglasim moj lični stav, odnosno stav poslaničke grupe Lige Socijaldemokrata Vojvodine da bi, recimo, ovaj današnji Predlog zakona o izmeni Zakona o šumama trebalo razmatrati kada smo razmatrali Zakon o nacionalnim parkovima ili buduća izmena zakona, ako sam dobro razumela prošli put kada smo pre dve nedelje razmatrali Zakon o nacionalnim parkovima da se predviđa, odnosno očekuje izmena Zakona o zaštiti prirode. Mislim da je ovo izuzetno važno, da bi bilo dobro da su se ova tri zakona prosto u nekoj vrsti paketa zajedničke rasprave razmatrali i da bismo onda dobili, čini mi se, bolji dokument.
Opšti utisak je, a i ovde u vašoj diskusiji u kojoj ste rekli ko je sve učestvovao u javnoj raspravi itd, vidi se da je zapravo ovaj zakon unutarsektorski, imao je unutarsektorski pristup, tj. unutar sektora šumarstva. Ono što je dato u zakonu tiče se pretežno unapređenja kontrole nad radnjama u šumama i šumarstvu. U tome će doneti značajni napredak, što se svi manje-više i slažemo. Naime, doprineće boljoj kontroli i sankcionisanju nelegalne seče i trgovine šumskim proizvodima.
Međutim, u javnoj raspravi koja je bila održana, koliko sam videla sa sajta, u julu mesecu, vidim da je 15. jula bila održana u Nacionalnom parku „Fruška gora“ i kada sam se malo raspitala, vidim da nisu učestvovali predstavnici Zavoda za zaštitu prirode. Nije mi poznato ni da li su neki drugi predstavnici iz sektora zaštite životne sredine, odnosno pre svega zaštite prirode učestvovali u ovoj javnoj raspravi, što mislim da je manjkavost u ovome svemu. Mislim da je to izuzetno važno, jer će se tek u toku primene uočiti eventualne neusaglašenosti sa zahtevima zaštite prirode, odnosno onim elementima koji su dati u propisima koji ovu oblast uređuju.
Iako je, normalno, na sajtu bilo objavljeno i dostupno je bilo svima koji su bili zainteresovani, ali ja prosto želim da znam da li su predstavnici iz oblasti zaštite životne sredine bili pozvani da učestvuju aktivno u ovoj raspravi?
Druga stvar, odnosno ona na šta ja želim da fokusiram svoju raspravu, je upravo ono što se odnosi na razloge za donošenje ovog zakona o izmenama Zakona o šumama koji se navode u obrazloženju, a to je, možete da pretpostavite, vezano za nadležnosti AP Vojvodine. Naime, jedno od obrazloženja je, ponoviću, to smo već i čuli ali mislim da ne smeta to ponavljati više puta, da se odredbe zakona usklađuju sa odlukom Ustavnog suda od 13. jula 2012. godine, a u vezi su sa nadležnostima AP Vojvodine u oblasti šumarstva, kojom se kao neustavna proglašava odredba člana 18. tačka 1. Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine iz 2009. godine, da AP Vojvodina uređuje šumarstvo na teritoriji Pokrajine i obezbeđuje ostvarivanje javnog interesa u ovoj oblasti. Malo pre smo u obrazlaganju ministarke čuli da je ovo upravo oduzeto, da bi Republika Srbija ostvarivala javni interes, kao da AP do sada nije ostvarivala na svojoj teritoriji javni interes.
Dakle, ako se analiziraju članovi zakona kojim se vide ove nadležnosti koje ukidaju, dobija se jedan sledeći niz, pa ću ja proći kroz taj niz članova. Naime, u članu 4, kojim je dopunjen član 10. stav 2. Zakona o šumama, propisano je da pored šuma, propisano je da se promena namene šumskog zemljišta iz člana 10. vrši uz saglasnosti Ministarstva i ukinuta je saglasnost pokrajinskog organa nadležnog za poslove šumarstva, opet u skladu ovom ustavnom odlukom. Zatim, članom 12. menja se i dopunjuje član 19. Zakona o šumama. To je taj član koji se odnosi na program razvoja šumarstva za celu teritoriju Republike Srbije, kao najviši planski dokument, program razvoja šumarstva na teritoriji AP se ukida opet zbog, kažem, Odluke Ustavnog suda o nadležnosti AP u oblasti šumarstva.
Međutim, ovde je još jedna druga interesantna novina u ovom članu, propisano je da navedeni program, kao krovni dokument, donosi Vlada umesto Narodne skupštine, a da ministarstvo podnosi Vlade svake pete godine izveštaj o sprovođenju programa razvoja šumarstva, što drugačije znači da mi sada kada donesemo ovaj zakon, to će biti naš praktično poslednji susret sa programom razvoja šumarstva, jer će ga ubuduće donositi Vlada i ministarstvo će podnositi izveštaj Vladi, a mi ćemo imati dodira sa ovom temom samo kada se budu donosili eventualno novi zakoni ili izmene postojećeg zakona, što mislim da nije dobro.
Član 14. - propisuje se nova sadržina plana razvoja šumskog područja i tu se ukidaju ovlašćenja AP, tj. ukida se pravo AP da donosi plan razvoja šuma na području AP, opet zbog navedenih razloga, da je to proglašeno protivustavnom odlukom.
Tek kod narednih članova pokrajina, tako mogu da kažem, dobija mogućnost da odlučuje, tj. moglo bi se reći da postoje punoletna, ali ne baš potpuno. Naime, u članu 17. propisuje se postupak donošenja osnova, šumskih osnova, da pokrajinski organ nadležan za poslove šumarstva može da donese program gazdovanja, ali uz saglasnost ministarstva, čime se obezbeđuje sprovođenje opet one odluke Ustavnog suda. Znači, od ovog momenta Ustavni sud nam je omogućio, ali uz nadzor ili tako da kažem uz tutora, da možemo da odlučujemo kada su šume u pitanju.
Članom 28. vrše se izmene u članu 42. koji propisuje obaveze zaštite šuma i ovde se kaže da sopstvenici i korisnici su šuma su dužni da postupaju po preporukama naučno-istraživačke institucije koja vrši izveštajno-dijagnozne prognoze, a to smo čuli da je prešlo u potpunu nadležnost Republike Srbije, ali sada mogu podnose izveštaje nadležnom pokrajinskom organu. Znači, nadležni pokrajinski organ može da dobije izveštaj, isitna, ne odlučuje o nekim drugim stvarima, ali može da dobije izveštaj, makar da imaju informaciju šta je to naučna institucija koju je angažovala Republika, našla, odnosno njen izveštaj.
Članom 30. dopunjuje se član 44. u vezi vršenja izveštajno-dijagnozno-prognoznih poslova u zaštiti šuma od biljnih bolesti i štetočina, na način da ove poslove obezbeđuje, čuli smo, to je već i ministarka rekla, ali ponoviću, obezbeđuje Republika Srbija na celoj teritoriji, a briše se ovlašćenje autonomne pokrajine. I u obrazloženju se kaže da su, to želim da naglasim, da su prihvaćene primedbe koje se odnose na finansiranje određenih poslova iz budžeta AP Vojvodine, s obzirom da je u postupku usaglašavanja Predloga zakona sa odlukom Ustavnog suda.
Mislim da deo nadležnosti, znači, ukinut je i prenet na Republiku Srbiju. Znači, davanje nadležnosti na parče, bojim se da će teško u praksi dati dobre rezultate i ja sama prosto nisam uspela da shvatim koliko je to sad novaca, šta se to sve oduzima, šta se to sve daje, na koji način će se to puniti, koristiti, gde su takse, gde su naknade, ja prosto se u tome, moram priznati, nisam snašla i jednostavno, očekujem da će to praksa pokazati kako će to zapravo u budućnosti funkcionisati.
Sledeće u mom izlaganju želim da se osvrnem na to kakvo je stanje, neke stvari, odnosno neke procente i podatke smo čuli, ali ja pre svega želim da prvo o nekim globalnim stvarima želim nešto da kažem, jer dolazim iz sveta zaštite životne sredine.
Nažalost, mi se važnosti šuma obično setimo kada se obeležavaju značajni datumi, kao što je Svetski dan šuma 21. mart ili kao što je Svetski dan zaštite životne sredine 5. jun, onda se priređuju razne priredbe, izvode se deca iz škole itd, to se pojavi u medijima i tada se mogu čuti fraze kako je cilj obeležavanja Dana šuma podizanje svesti građana o značaju šuma i unapređenje održivog gazdovanja šumama. Jedna floskula koja se u obrazloženju ovog predloga izmena Zakona o šumama upravo kao najveći argument navodi se bolje gazdovanje šumama.
Neke opšte činjenice su da se površine pod šumama u svetu ubrzano smanjuju. Tome doprinosi i proces globalnog zagrevanja planete. Kažu prema podacima UN da su se poslednjih 15 godina šumske površine u svetu smanjile za više od trostruke površine Nemačke. Po obimu i ulozi u životnoj sredini, šume imaju veliki značaj, to smo i sada mogli čuti, jer one su stabilizator klime, glavni su regulator kiseonika i ugljendioksida u vazduhu, učestvuju u prečišćavanju zagađenog vazduha. Zbog toga su i stekle epitet pluća biosfere.
Šume u najvećoj meri utiču na prečišćavanje vazduha od prašine i drugih čestica koje dospevaju u atmosferu, imaju hidrološku i vodozaštitnu funkciju, značajnu ulogu u sprečavanju poplava. Šume sprečavaju eroziju. Imali smo prilike, nažalost, da se uverimo na licu mesta šta to znači kad ignorišemo ulogu šuma u zaštiti od erozija i kada se gradi potpuno bez kontrole. I kod velikih kiša dogodi se ono što se, nažalost, u Srbiji dogodilo. Znači, sprečava pojavu klizišta i zabarivanje zemljišta, a naročito sprečava eolsku eroziju, nešto što je posebno važno kada je u pitanju Vojvodina.
To su činjenice koje vi možete da pročitate ili na internetu ili u bilo kom udžbeniku. Ali, ono što je karakteristika našeg područja, a tu ću se pre svega osvrnuti na stanje u Vojvodini, naime, prema podacima Svetske banke za period od 2012. do 2015. godine, najmanje šume u regiji imaju Srbija i Albanija. Taj podatak sam iznela i kada je bila rasprava o nacionalnim parkovima. U Srbiji, čuli smo, šume prekrivaju prosečno oko 30%. Prosek je čudo. Vojvodina ima negde oko 6,8 do 7%, barata se tim podatkom, a uža Srbija preko 30%, BiH, kao poređenje, ima oko 43%, iako se kaže da je tamo veoma prisutna nekontrolisana seča, ali da i dalje imaju pristojnu pošumljenost. Zatim, Crna Gora, u kojoj je oko 40% pošumljenosti, Makedonija nešto ispod 40%, Hrvatska blizu 35% i od zemalja šire regije Balkana ili od bivših republika Jugoslavije, najbogatija u zelenom blagu je Slovenija, koja ima preko 60% pošumljenost. Da ponovim ono što sam i pre dve nedelje rekla, da zato sigurno u Sloveniji nemaju alergije respiratornih organa i nemaju prašinu u vazduhu.
Da se vratim samo na uže područje Vojvodine, rekla sam već, negde oko 6,8, to je neki podatak koji se pojavljuje u zvaničnim dokumentima. Evo, sad čujemo da će se praviti inventura. Mislim da je puno toga do sada već i napravljeno, ali ako je dobijen neki projekat koji će da snimi stanje, da jedanput konačno imamo presek i da ne baratamo sa proizvoljnim podacima. Samo se onda pitam kakve smo podatke Svetskoj banci dali ako nemamo inventuru, ali dobro, neću sada o tome.
U Vojvodini je poseban problem raspored šuma, jer je ona skoncentrisana na šest površina, oko 90% i tog malog procenta ukupne pošumljenosti je skoncentrisano na 90% površine Vojvodine. To su Fruška Gora, Posavina, Deliblatska peščara, Vršački Breg, Subotička peščara i uski pojas uz Dunav i Tisu.
Uvažavajući sve funkcije koje imaju šume, stanje pošumljenosti u Vojvodini je, moglo bi se reći, zabrinjavajuće. Planirano povećanje pošumljenosti na osnovu nekih dokumenata koje sam imala prilike da vidim je negde oko 12% i za to je potrebno osnivanje oko 100.000 hektara novih različitih oblika šume i zaštitnog zelenila. Kada kažem zaštitno zelenilo, tu bih se zaustavila i mislim da je veoma važno podizanje upravo zaštitnih zelenih pojaseva, pre svega vetrozaštitnih pojaseva uz puteve, koji su zaštitnici od smetova, zaštita od bočnog udara vetra, a Vojvodina inače ima problem sa periodima sa jakim vetrovima, leti sprečavaju pregrevanje asfalta. To je sve svrha tih zaštitnih pojaseva.
Nažalost, uz autoput Beograd-Subotica još uvek nisu zasađene sadnice vetrozaštitnih pojaseva, iako je, ako se sećate, u februaru mesecu 2014. godine, tačnije 5. februara, premijer učestvovao u spašavanju dece i smetova kod Feketića i tada je bilo rečeno da će se pod hitno krenuti u podizanje vetrozaštitnih pojaseva. Sem nekih 15-ak zakržljalih tuja u jednom delu koje smo videli, verovatno je sam vlasnik samoinicijativno zasadio, ništa drugo od nekog organizovanog, planskog zasađivanja nema, bar se ne vidi na terenu.
Po Zakonu o javnim putevima, želela bih da se zaustavim na tome koja će tu biti nadležnost. Po Zakonu o javnim putevima, to je obaveza „Puteva Srbije“. Pokrajina nema nadležnost nad putevima, odmah da razjasnimo, imaju opštine i imaju „Putevi Srbije“, zavisno od kategorije. Znači, „Putevi Srbije“, kada je u pitanju autoput, svoju zakonsku obavezu da održavaju zeleni pojas, koja njima piše u njihovom Zakonu o javnim putevima, realizuje samo košenjem trave. Jutros kada sam dolazila vidim samo da kose travu, niko nigde nikakva stabla ne sadi.
Masovna je pojava da se uz puteve uklanja čak i žbunje i nisko rastinje i da se parcele, to je bar ono prisutno u Vojvodini, obrađuje do samog asfalta, ako se zna da Vojvodina ima negde oko 80% obradivih površina i velike su table uz puteve, onda se to jasno može videti. To, nažalost, rade i opštine i mesne zajednice i rade i sami vlasnici parcela, bez ikakvih sankcija. Treba samo preći u neku od susednih zemalja, da li u Mađarsku ili Hrvatsku, i videti kako je to u drugim zemljama, sada članicama EU, uređeno, kako imaju čitave pojaseve zaštitnih stabala. Nažalost, to kod nas još uvek nije prisutno.
Zatim, vetrozaštitni pojasevi su važni i uz obradive površine zbog erozije vetrom. Prema nekim podacima koje sam imala prilike da vidim iz Instituta za ratarstvo u Novom Sadu, u Vojvodini se godišnje vetrom odnese oko jedna tona zemlje po hektaru sa oranica. Nažalost, novi vlasnici su ukrupnjavanjem svojih parcela uništili i one pojaseve koji su ranije tu bili zasađeni, a uloga im je bila upravo da spreči eolsku eroziju.
Pošumljenost oko naselja i u samim naseljima je zabrinjavajuće mala. Ima opština u Vojvodini koje imaju pošumljenost ispod 1%. Veoma se lako seku stari drvoredi kao bolesni, svedoci smo toga i u gradovima, recimo u Novom Sadu, ili da se nestručno ošišaju krošnje, pa trebaju godine da prođu da se to stablo oporavi, a osnovna mu je svrha da stvori hlad, da spreči vetar da pravi štetu.
Ovim zakonom status šuma ima samo šuma veća od pet ari za koju je nadležan šumarski inspektor. Za sve druge manje zasade ili pojedinačna stabla nadležne su druge inspekcije, odnosno navodi se komunalna inspekcija. Bojim se, svedoci smo, da se vrlo lako građani odlučuju za seču, pogotovo sada u nestašici ogreva. Bojim se da će i toga biti. Nažalost, to smo imali 90-ih godina kada su i uz kanale i uz naselja posečena mnoga stabla.
Znači, dok se ne pozove pravi inspektor da spreči štetu, šteta može već da bude napravljena. Ako znamo da jednoj topoli treba otprilike 10 godina da dostigne punu krošnju, a da hrastu treba i 40 godina, onda se bojim da tu moramo mnogo preciznije definisati koji će inspektor u kojim situacijama biti nadležan, da bi građani znali kome da se obrate. Oni se najčešće obrate policiji, normalno, koja za to nije nadležna. Događa se da je bukvalno trka sa vremenom da se spreči nekakva bespravna seča.
Moj domen interesovanja je značaj šuma za postizanje čistijeg vazduha. Naime, ispitivanjem kvaliteta vazduha u pojedinim gradovima u Vojvodini pokazala su prekoračenja suspendovanih čestica, a to su, laički da objasnim, lebdeće čestice koje sadrže prašinu imaju sastojke izduvnih gasova, industrije i iz energetskih objekata. Upravo veća pošumljenost lišćarima pomogla bi da se ovo zagađenje smanji, a u letnjim mesecima da se smanji korišćenje klima uređaja, jer jedna krošnja može da zameni nekoliko klima uređaja.
Prema nekim procenama, odnosno podacima, za pošumljavanje neobraslog šumskog zemljišta i za unapređenje stanja postojećih šuma i očekivanog povećanja proizvodnje drveta, koja se i normalno očekuje od šuma, u Vojvodini je potrebno uložiti oko 110 miliona evra, ali mi sada ne vidimo iz kojih izvora bi Vojvodina uopšte u ovakvom odnosu snaga mogla da obezbedi ova sredstva.
Još nešto, na kraju, da napomenem da smo kao Republika potpisnici Razvojne agende UN, koja sadrži ciljeve održivog razvoja za naredni period, odnosno 2016-2030. godina, koju su usvojile 193 članice UN.
Tu ima 17 osnovnih ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva. U cilju pod rednim brojem 15. se kaže da će naša obaveza kao potpisnice, kao i svih drugih potpisnica, biti da se zaštiti, obnovi, promoviše održivi zemaljski eko-sistem, održivo upravljanje šumama, suprotstaviti se dezertifikaciji i zaustaviti i preokrenuti degradaciju zemljišta i zaustaviti gubitak biodiverziteta. To je tačna definicija koja u ovom dokumentu stoji.
Mi smo od septembra meseca u obavezi da uskladimo svoju razvojnu politiku sa ovim usvojen činjenicama i da definišemo model finansiranja. To je ono što je uvek kamen spoticanja kod nas – kako će se i iz kojih sredstava finansirati?
Koristim priliku da pitam – kada će se usvoji Zeleni fond, jer vi ste ga najavili još za septembar mesec, ali se sada on više ne spominje? Dakle, ako svi ne krenemo i ne okrenemo se ka zaštiti šuma i njihovoj pravoj ulozi, teško da ćemo nešto postići, sem ovakvih periodičnih izveštaja da se slabo šta postiglo. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima ministar.
...
Socijalistička partija Srbije

Snežana Bogosavljević-Bošković

Zahvaljujem.

Hvala poslanici na ovako dobroj diskusiji i razmatranju različitih aspekata predložnih izmena i dopuna Zakona. Prosto, puno ste pitanja pokrenuli, a ja ću samo na neka, koliko mi vreme dozvoli, i odgovoriti.

Želim da kažem da nije tačno da mi nemamo podatke iz inventure. Ja sam to malopre govorila. Vi ste postavili pitanje – kako smo dostavili podatke Svetskoj banci za inventuru šuma, ako ih ne posedujemo? Mi imamo. To je inventura koja je rađena 2004, 2006. godine i malopre sam rekla da smo za tu inventuru obezbedili sredstva iz donacije Kraljevine Norveške u vrednosti od 600 hiljada dolara.

Obično se inventure rade na 10 godina. Znači, sledi nam da od naredne godine uđemo u novi posao inventura šuma, a rekla sam da smo ovaj projekat za koji smo konkurisali dobili tehničku saglasnost, da je njegova vrednost 3,5 miliona dolara. Očekujemo i konačnu saglasnost od Upravnog odbora globalnog fonda za životnu sredinu i na taj način ćemo imati mogućnost da zaista napravimo jednu sveopštu inventuru, ne samo drvne mase, već i svega onoga što su ostali benefiti koji se dobijaju od šuma. Rekla sam da su to i biodiverzitet i lovna struktura i produkcija ugljenika, itd. Imamo inventuru koja je još uvek važeća.

Vi ste pominjali podatke o stepenu pošumljenosti, odnosno šumovitosti Srbije. Poredili ste te podatke sa zemljama iz okruženja sa Slovenijom, sa Rumunijom, Bugarskom, sa kojim već i rekli ste da imamo najmanju pošumljenost. Ne možemo ni tako jednostavno porediti Srbiju i Sloveniju. Postoje neki drugi prirodni faktori, geografske karakteristike koje određuju šumovitost nekog područja.

Ono što ste vi u pravu, a to je da je stepen šumovitosti Vojvodine manji, nego što je prosek na nivou cele države. Zaista je skroman stepen šumovitosti, ali i to možemo na neki način opravdamo činjenicom kakvo je to područje, da je to jedna nizija u kojoj dominira ili preovladava poljoprivredno zemljište. U svakom slučaju, taj stepen je nizak i na njegovom povećavanju treba raditi.

Pri tom, moram da kažem da postoji fond, budžetski fond za šume pri Republici i budžetski fond za šume pri autonomnoj pokrajini, koji se puni od naknada za korišćenje šuma. Ne znam da li su dovoljno dobro korišćena ta sredstva u Pokrajini ili nisu ili treba u narednom periodu obratiti pažnju da ona baš budu usmerena na pošumljavanje.

Vi sada kažete – odakle? Znači, iz naknada, taj budžetski fond se ovim predviđenim izmenama koje su posledica odluke Ustavnog suda, AP ne oduzima, naprotiv ostaje na nivou AP i ona sasvim sigurno će ga uložiti u poslove koji se tiču pošumljavanja i povećanja procenta pošumljenosti Vojvodine.

Izrazili ste malopre neku vrstu sumnje kako će sve ovo sada funkcionisati kada smo izmenili zakon uskladili ga sa zakonom, odnosno sa odredbom Ustavnog suda. Prosto, želim da vam kažem da je to ono što smo mi morali da uredimo i da uradimo, dakle, neka instanca, institucija iznad nas je procenila šta je ustavno, a šta nije. Ja moram da vam kažem da na nivou pokrajinskog sekretarijata i našeg ministarstva, odnosno organa u sastavu ministarstva koji je nadležan za poslove šumarstva, postoji veliki stepen saglasnosti i nema razloga sada da im unosimo neku sumnju da li su to oni dobro dogovorili.

Ja sam sigurna da su se oni kao kolege odlično razumeli, da su shvatili potrebu tog jednog strateškog dokumenta na nivou države, da su shvatili potrebu zajedničkog nastupa kada se radi o inventuri, a sve ostalo je, znači, ono praktično što je i ranije bilo osim, eto, promene namene zemljišta šumskog u neku drugu vrstu itd. koje se sada opredeljuje i za koje će raditi ministarstvo. Sve drugo oni su ljudi dogovorili, to je za primer i za pohvalu i ja prosto želim da kažem to da je među njima nije, bar do mene nije stigla takva informacija da među njima postoji neko ne saglasje u tom smislu.

Kada govorimo o tome, postavili ste i pitanje da li su učestvovali zavodi za zaštitu prirode? Učestvovali su. Vi se pominjali ovu zvaničnu javnu raspravu koja je organizovana negde s leta, ali pre zvanične javne rasprave bilo je izuzetno puno tih zajedničkih radnih sastanaka sa različitim zainteresovanim stranama, uključujući i zavode za zaštitu prirode, uključujući nevladine organizacije, udruženja itd. Tako da i u tom delu mi imamo kompletnu statistiku koju možemo da vam dostavimo da ne opterećujem sada sve prisutne narodne poslanike, tačno, kada, gde i kako je održana prezentacija, radni sastanak, itd.

Na kraju je bila ova zvanična i javna rasprava. U okviru zvanične javne rasprave su održane tri prezentacije, tri javne tribine i zaista je bio širok krug učesnika koji su razgovarali, odnosno koji su analizirali svaki predložen član.

Što se tiče ovih pojaseva pored puteva koje ste pominjali, mi smo ovim zakonom jasno precizirali šta je to šuma. Znači, svako drvo nije šuma. Ono što ste vi pominjali, što je jako važno izuzetno je bitno i dobro to, opet nije u nadležnosti naših ministarstva nego to su više komunalna pitanja. Mi ovim zakonom utvrđujemo da je šuma prostor najmanje pet ari sa odgovarajućom pokrivenošću šumskim krunama, odnosno drvećem. Tako da to ne pripada nama i nije naš delokrug.

Pošto sam se javila, evo i što se tiče naknada za koje je malopre poslanik Čikiriz pitao, za naknade za korišćenje šuma. Nije tu, ali zbog drugih poslanika da odgovorim. Dakle, naknade uređuje poseban zakon. Taj zakon o visini naknada za korišćenje prirodnih resursa ili prirodnih dobara je u pripremi. Mi ovim zakonom nismo mogli da uđemo u sve detalje. Samo smo odredili osnovicu za utvrđivanje naknade za korišćenje šuma, odnosno drveta. Ta osnovica nije kao što je sada ukupan prihod od gazdovanja, već ukupan prihod od korišćenja šuma. Zato što ukupan prihod od gazdovanja šumama ne podrazumeva samo šumski sortiment, odnosno drvo, nego niz drugih proizvoda odnosno prihoda koji se ostvaruju, a kojima je izvor šuma.

Što se tiče dokumentacije, kaže – da li ćemo uspeti, odnosno da li će naši sopstvenici moći lako da pribave dokumentaciju koja mora da prati sada drvo u prometu? Da, biće dokumentacije više, ali to je nešto što je ranije postojalo, za šta su bili priviknuti i šumarskim inspektori i čuvari šuma i posebno sopstvenici i korisnici šuma. Ta dokumentacija je ukinuta 2010. godine. Mi je sada vraćamo, jeste veći posao, ali to je jedna od mera koje se prepoznaju kao bitne za smanjenje bespravnih seča šuma. Tako da se moramo prosto svi navići na to i ta dokumentacija mora pratiti drvo u prometu.

Vraćamo i ovlašćenje šumskom inspektoru. On je sa zakonom iz 2010. godine dobio ulogu kontrole samo u okviru šume. Više iznad šume on nije imao nadležnosti. Sada će on imati nadležnost da prati drvo u prometu. Dakle, mi i na taj način želimo da smanjimo bespravne seče. Malopre smo rekli, oko 2,9 miliona kubnih drveta mi registrujemo kao posečeno, a svi naši projekti i sva naša istraživanja kažu da godišnje se poseče šest miliona kubika. Znači, polovina je mimo zakona. pri tom smo se ogradili i hoćemo da kažemo da ne mislimo da je svih 50% krađa. Od tih 50 značajan je deo šume koju poseku sopstvenici. To su oni vlasnici koji hoće da obezbede sebi drvo za grejanje. Ali, zbog njih mi ne možemo da ne uvedemo taj sistem praćenja odnosno sledivosti drveta od panja, od mesta porekla do krajnjeg potrošača.

Tako da ćemo svi morati da se disciplinujemo, jer nam je cilj da zaštitimo šume, ono što imamo i da ih koristimo na pravi način. Jer isto toliko koliko je važno da sprečimo bespravnu seču, važno je i da sprečimo seču koja nije pod kontrolom stručnih lica, jer u nekim slučajevima kao što su i primetili narodni poslanici, seku se drva koja praktično ne bi trebala da budu posečena, izostavlja se onaj neophodan stručan nadzor i to nam je isto tako velika šteta. Dakle, i bespravna seča i nestručno upravljanje šumama i naknade i sve ono drugo što nosi takav jedan postupak.

Tako da mi sada vraćamo veću nadležnost šumskim inspektorima i prosto nudimo sistemska rešenja i želimo da budemo ozbiljni u daljim programima razvoja šumarstva, da doprinesemo da zaista ovaj sektor bude znatno bolji nego što je on danas. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ovlašćeni predstavnik dr Muamer Bačevac.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Muamer Bačevac

Socijaldemokratska partija Srbije
Uvažene koleginice i kolege, narodne poslanice, narodni poslanici, uvažena ministarko, gosti, kako odmiče rasprava sve je jasnije da je reč o jednom jako bitnom zakonu. Zahvaljujemo i ministarki koja je sada vrlo opsežno objasnila sve ono što možemo zakonskim rešenjima da unapredimo, jednu zaista zapuštenu oblast.
Mi smo ministarku viđali u vrlo skoro vreme. Ovo pokazuje i dokazuje ono što sam ja rekao, jednu ozbiljnu želju da se zakonski uredi dosta problematična materija, kao što je i materija šuma.
Ovaj zakon je izuzetno bitan i to pakuju njegovi ciljevi, da se napravi jedna koherentna upravljačka struktura, da se napravi kvalitetni planovi, programi razvoja, da se vrši ozbiljnija kontrola. To je svakako najveći problem, kao i da se brine o kvalitetnom gazdovanju ovim resursima.
Naravno da je to smanjenje krenulo naglo od Drugog svetskog rata, kao posledica podizanja većih naselja, industrijalizacije, podizanja objekata domaćinstva za upotrebu ishrane stoke, prodaje drveta itd, a obnavljanje šuma i šumskog potencijala je išlo vrlo sporo i slabo organizovano. I, evo, imamo ovo što imamo danas. Ako tome pridodamo i česte nepogode, videli ste u zadnjih deset godina da smo imali ozbiljne požare koji su uništili oko 10.000 hektara šuma, te bespravnom sečom, eto, sve je to dovelo do ovog stanja kakvo je danas.
Meni je drago što ovakvim zakonskim rešenjem pokušavamo, praveći neka kvalitetna oruđa koja će imati ljudi koji se bave šumama, da zaustavimo gorući problem, a to je uništavanje, bespravna seča i praktično krađa šuma i drveta u našim šumama. To jeste poseban kvalitet ovog zakona. Vidimo da se ukidaju one odredbe Zakona iz 2010. godine, koje su se na terenu pokazale kao izuzetno loše. Ne može šumar biti odgovoran za drvo samo u šumi, kao što ste sada rekli, on mora pratiti ceo tok i to je odlično rešenje. Jasno je da naša tržišna inspekcija nije ni imala mogućnost da svojim kapacitetima to isprati. To je bilo jako loše rešenje i ne znam kome je palo na pamet.
Pa i ovaj primer koji je rekao kolega, da ako zaustavi policija nekog ko prevozi određeno drvo, a koji nema dokumente, niti žig, niti propratnicu, oni su mogli samo da dignu ruke i da jave šumskom inspektoru koji nije imao nikakvu nadležnost. To se ispravlja ovim zakonom i to je najbitniji deo. I ne samo to, videćemo da se daje još niz nekih drugih modela kojim će se dokinuti krađa, jer je stanje u ovom sektoru zaista loše.
Vidimo da još jedan od tih predloga jeste i predlog i mera da se uvede obavezna dokumentacija, propratnice, pored žiga koji će biti na drvetu i koji će morati u svakom trenutku u toku prevoza da pokažu ljudi koji se bave transportom ili prodajom ovog materijala, što će biti još jedan od zaštitnih dodatnih mehanizama.
Poseban problem, osim ove klasične krađe, jeste i velika količina drveta koju seku vlasnici u svojim šumama, a mi znamo da jedan veliki dio pripada njima i u tom prometu oko 700.000 do 800.000 kubnih metara prodaju oni. I tu postoje najveće malverzacije, obzirom da to drvo uglavnom prodaju na crno i izbegava se obaveza plaćanja naknada, čime država Srbija dodatno gubi u ovom svom šumskom potencijalu.
Izmene odredaba koje se tiču šumskih inspektora, odnosno da preuzimaju te odgovornosti praktično šumski inspektori, a ne više tržišni inspektori, daju im odgovarajuća oruđa kojima će moći da spreče bespravnu seču šuma.
Takođe smo videli da će od sada i sudovi moći da vrlo ekspresno odlučuju po prijavama na osnovu ovog zakona i direktnu meru izreknu, a to je oduzimanje drveta i drugih pribavljenih proizvoda. Kao što rekoste, ima više proizvoda koji se mogu koristiti u šumama. To je još jedan od zaštitnih mehanizama i oruđa kojima možemo i trebamo dokinuti bespravnu seču.
Ja sam se obraćao vašem ministarstvu, čini mi se dva puta, kroz pitanja i ukazivao na jedno teško stanje u šumskom sektoru u celoj zemlji, a pogotovo u Sandžaku, obzirom da su požarima, ali pre svega jednom ljudskom nemarnošću, ilegalnom sečom i zloupotrebama šume u ovom kraju opustošene. Uputio sam molbu da se dodatno ispita poslovanje u šumskim upravama u ovom kraju. Brojne novine su pisale o nekakvoj šumskoj mafiji i pisale o načinima kako se krade taj naš rudni potencijal. Mi smo kao čitaoci bili zgranuti na koji način su ljudi toliko neodgovorno zloupotrebljavali to naše opšte dobro. Jedan od glavnih načina je preklasifikovanje drveta, odnosno tih trupaca, gde su ljudi određeno drvo koje je prvog kvaliteta prikazivali kao treće itd. Na taj način nanosili su veliku štetu državi Srbiji. Ovim propratnicama, ukoliko i ovim ingerencijama koje dobija i saobraćajna policija i šumski inspektori, moći ćemo da izbegnemo ovo što se do sada dešavalo.
Druga stvar, takođe se navodilo u tim novinskim člancima da se dosta zloupotrebljava i zemljište koje je na raspolaganju šumskoj upravi, pa vas stoga molim da se ozbiljno pozabavite ovim pitanjem i ovim na šta mi sugerišemo.
Nažalost, moj kraj je granični kraj i tu je bilo dosta krađe od strane ljudi, i to organizovane krađe, organizovanog delovanja od strane ljudi koji nisu sa naših teritorija nego sa okolnih teritorija, koji su ulazili na naše teritorije, teritoriju Republike Srbije i opustošili jedan deo šumskog bogatstva. Na to treba posebno država Srbija da obrati pažnju i povede računa.
Predloženim zakonom ispravlja se još jedan propust prethodnog zakona, jer nije bilo predviđeno da lokalna samouprava direktno zakonski raspolaže, odnosno javna preduzeća u čijoj su nadležnosti da gazduju šumama. Sada je to omogućeno. Takođe se jedinicama lokalne samouprave daje mogućnost da finansiraju očuvanje, zaštitu i unapređivanje stanja šuma. Lokalne samouprave mogu da doprinesu i očuvanju i obnavljanju šumskog blaga.
U gradu Novom Pazaru, odakle ja dolazim, zaista u zadnje vreme, u zadnjih pet godina, od kako je na vlasti SDP i od kako mi sa našim koalicionim partnerima praktično vodimo grad, učinili smo mnogo toga na ozelenjavanju i obogaćivanju flore u samom gradu. Ko dođe u Novi Pazar videće da smo pokušali da potpuno promenimo izgled grada i to smo, verujem, i uspeli. Sadili smo plemenita stabla i cveće. Posađeno je nekoliko stotina stabala uz dve velike reke. Takođe su i centralne ulice oplemenjene bagremovim drvećem. Imali smo jednu donaciju iz Republike Turske od 400 mladica drveća itd.
Svakako ovo zakonsko rešenje daje veću odgovornost, ali i obavezu lokalnim samoupravama da mnogo više učine na ozelenjavanju i obogaćivanju eko-sistema kojim raspolažu, misleći i na šume koje im pripadaju. Mislim da mi to u Novom Pazaru radimo jako dobro i na pravi način.
Trenutno važeći Zakon o šumama predviđa postojanje Komore inženjera šumarstva. Međutim, ona već pet godina nije funkcionisala iz razloga što je imala nedostatak u zakonskoj odredbi, imala je nedostatak finansija, nisu obezbeđene finansije. Ovim izmenama zakona mi omogućavamo rad ove komore od 1. januara, što je jako bitno jer ona brine o struci, ona će vršiti evaluacije, ona će obrazovati ljude koji se bave šumama i ona će na kraju izdavati licence i obnavljati licence. Hoću da kažem da je to jedan vid na koji će se ona i samoodržavati. Znači, neće u trošku biti samo republički novac, nego će ona imati i svoju zaradu i svoja zarađena sredstva.
Za mene je jako bitno što će u okviru ove komore postajati sudovi časte i profesionalne odgovornosti, koji će nagrađivati verovatne one koji postižu određen doprinos, ali i kažnjavati ljude koji zloupotrebljavaju svoju poziciju. Mogu da kažem da mnoge indicije upućuju da je toga bilo dosta i da ti ljudi, ako ih ima, budu kažnjeni i izbačeni iz samog sistema, jer oni moraju biti glavni promoteri i oni moraju najviše i brinuti o šumama, ali i prenositi znanje o šumama.
Evo, mi ovim zakonom dodeljujemo šumarima još jednu beneficiju, oni će dobiti status službenog lica. Na taj način mi želimo da pokažemo koliku mi brigu vodimo o njima, ali i njima, znajući da je njihov posao izuzetno težak i odgovoran, dajemo jedan ovakav status, ali se i od njih zaista traži jedna odgovornost, pre svega u promovisanju vrednosti kojima raspolažemo.
Uvodi se ukupno sedam šumskih oblasti, to je definisano. Vezaću se za prethodni zakon koji smo obrađivali ovde, koji je vaše ministarstvo odlično uradilo, o nacionalnim parkovima, naravno. Uviđajući neophodnost zaštite vrednije ekosistema u Srbiji do sad je na različite načine stavljeno pod posebnu zaštitu 534.000 hektara šuma u okviru nacionalnih parkova, 15 parkova prirode, 50 strogih i 21 specijalni rezervat prirode. To je još jedan od načina na koji ste vi, zajedno sa nama omeđili ovu šumu i onemogućili da se ona zloupotrebljava.
Značaj šuma, čuli smo ovde, za očuvanje ekosistema je ogroman i čuli smo od očuvanja biosfere, kvalitetnog zdravlja, pa do sprečavanja nekih stvari koje bi bile zaista katastrofalne po našu državu.
Sa druge strane, danas u celom svetu, pa i u Republici Srbiji, postoje i planske šume koje služe za industriju, industrijsku proizvodnju, pre svega, to su vrbe i topole, odnosno njihove šume koje služe za proizvodnju celuloze, odnosno papira, a u poslednjih 20 godina je pojačano interesovanje za podizanje namenskih šuma za proizvodnju biomase koja je sve traženija na evropskom i na svetskom tržištu. Meni je drago i dobar je zaista podatak koji smo čuli danas ovde od ministarke, da ukupna vrednost dobara, odnosno koristi koje imamo od našeg šumskog blaga, godišnje oko 700 miliona evra, što je zaista velika stvar, značajno, i što zaista trebamo negovati.
Želim da, osvrtom na ovo, ukažem da mi moramo razvijati i tu predispoziciju da naše šumsko blago nam može poslužiti uz kvalitetno obnavljanje i brigu i za industrijski napredak i to je nešto na čemu treba raditi.
Na kraju, ja se vama zahvaljujem i na podatku, i pismeno sam dobio, da se pošumljavanje i dalje nastavlja, da izgorele regije u mojem kraju, ali i u svim krajevima se redovno pošumljavaju, da imamo dobar trend. Dobro je i ono što je, neko je od poslanika rekao da treba raditi više na promociji, da je to jedini siguran put koji možemo obnoviti, jer, svi pamte ovu državu po šumama. Znate kako kaže ona pesma – po šumama i gorama, koju su pevali naši oslobodioci.
Želim da zaključim. Lepo je rekao veliki Montej, da brodu koji nema cilj, svaki vetar je nepovoljan. Hvala bogu, mi imamo dobrog kormilara u Ministarstvu poljoprivrede i želim da verujem da je ovaj zakon još jedan od zakona kojim ćemo krenuti napred u rešavanje ozbiljnih problema kojih ima.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem gospodine Bačevac.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe, narodni poslanik Ivan Karić. Izvolite gospodine Kariću.
...
Zeleni Srbije

Ivan Karić

Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, potrudiću se da budem brz, koncizan i ne previše opširan, da na početku konstatujem da ne bi bilo zabune, ovaj zakon nije katastrofalan, da preventivno delujem na kaznu koja može da se desi kada se govori istina, a ovog puta je istina da ovaj zakon nije katastrofalan, ali je i prethodni put bila istina da je prethodni Zakon o nacionalnim parkovima katastrofalan i to se pokazalo samo u ove dve sedmice.
Međutim, to što ovaj zakon nije katastrofalan, to što ovaj zakon nije tako loš zaista, ne znači da nije mogao da bude malo savremeniji. Ne znači da ovaj zakon nije mogao da koristi malo više principe zelene ekonomije i u jednom delu da odlučnije podstiče proizvodnju bio mase i, da kažemo, na neki način, jasnije obaveže sopstvenike, korisnike, javna preduzeća da moraju da investiraju na degradiranim površinama. Na primer, samo u Kolubarskom basenu gradacija i degradirane površine i jalovišta se mere hiljadama hektara, a pošumljenost se meri eventualno desetinama hektara.
Mi imamo deklarativno da oni moraju to da obavljaju, nažalost, i to nije zamerka vašem ministarstvu nikako, ali već koliko godina i decenija postoji Kolubara, nedovoljno, nedovoljno, nedovoljno ulaže u sanaciju i nedovoljno ulaže u rekultivaciju degradiranih površina.
Osnovna zamerka ovom zakonu naše poslaničke grupe SDS – Zajedno za Srbiju – Zeleni Srbije, jeste nedovoljno sredstava za investiranje u oblasti šumarstva. To se negde oseća u ovom zakonu. I dalje se držimo onog staromodnog, rigidnog, budžetskog fonda koji ne daje dovoljno inventivnosti, koji ne daje dovoljno mogućnosti da se ubrza ulaganje u obnavljanje i, pre svega, u sadnju novih šuma. To mi imamo i u nekoliko amandmana. Ja nisam rekao na početku da mi nećemo glasati za ovaj zakon, nisam rekao ni da smo protiv ovog zakona, mi smo spremni da u razgovoru o amandmanima, ukoliko ozbiljno razmotrite naše amandmane, ukoliko budete spremni da prihvatite naše amandmane, mi ćemo svakako podržati ovaj zakon.
Posle toga, Zeleni Srbije, pre svega, ali i naša poslanička grupa SDS – Zajedno za Srbiju – Zeleni Srbije, smatraju da nedostaje investicioni šumski fond. Vi znate da Zeleni insistiraju na tome svaki put kada govorimo o životnoj sredini, o prirodnim resursima, mi moramo da mislimo o podizanju energetskih zasada na degradiranim površinama, mi imamo mnogo klizišta, mi imamo mnogo erodovanog zemljišta i mislimo da bi iz tog jednog investicionog fonda mogle da se finansiraju korisne funkcije šuma, plus da razmišljamo o prevenciji prirodnih katastrofa.
Imajte u vidu i da, možda je to neko danas i izgovorio, 50% kiše koja padne na dobru šumu, ostaje u toj šumi, u zemljištu, u korenu. Kako bi bilo da je pošumljenost Kolubarskog regiona bila znatno veća, koliko bi efekti poplave u Obrenovcu i u celom Kolubarskom regionu bile manje.
Znači, ovo su preporuke koje mi uvek izgovaramo i koje uvek da bismo podržali napore Ministarstva, vi nas možda nekad ne shvatite dobronamerno, ponekad su rasprave žučne ali mora da postoji investicioni fond u zaštiti životne sredine i u šumarstvu koji će da podstiče, da gura da bi predupredili prirodne katastrofe, da bi predupredili klimatske promene o kojima mnogo govorimo. A, da ne govorim juče smo bili na predstavljanju programa OUN za održivi razvoj i u sedamnaest tačaka koji je veoma zahtevan i obiman i za državu Srbiju i za nadležno ministarstvo. To što se mi nekad razilazimo da kažem u unutrašnjoj politici ili u ovom delu politike koja se tiče zaštite životne sredine, naravno, da Zeleni zahtevaju maksimum zaštite životne sredine. Naravno da neoliberalni kapitalizam zahteva minimum ili po mogućstvu ukidanje zaštite životne sredine. Moramo da razmišljamo o tim investicionim fondovima koji pokazuju da je ulaganje u zelenu ekonomiju dobitak i da nije nikako zaštita životne sredine trošak.
Treća glavna zamerka je sanacija usled prirodnih nepogoda, snegolomi, požar, vetar, ne sme biti prepuštena individualno, ne sme biti prepuštena sopstvenicima, a pre svega, a to smo govorili i kad su bile u pitanju poplave i ekološke katastrofe, mi moramo da kažem, da napravimo i predlažemo nacionalno obavezno osiguranje i reosiguranje šuma od rizika nastanka šteta usled prirodnih nepogoda i ekoloških katastrofa. Naša poslanička grupa SDS – ZZS – ZS o tome je govorila i kada smo govorili o poplavama i o ekološkim katastrofama i nikada nismo našli način da napravimo jedno nacionalno obavezno osiguranje i reosiguranje od rizika koji mogu nastati usled ekoloških i drugih prirodnih katastrofa.
Zeleni smatraju da više nema elementarnih nepogoda i da u 21. veku sve predstavlja ekološku katastrofu, zato što je najveći uzročnik čovek.
Ova tri nedostatka koje sam naveo su glavna zamerka ovom zakonu. Mi mislimo da bi on bio bolji ako bi ove tri stvari bile integrisane u zakon i zbog toga, da kažem, naša poslanička grupa SDS-ZZS-ZS na ovaj način preporučuju kako bi zakon mogao biti bolji. Da ne govorimo sada o prirodnim štetočinama, o gubarima i o svemu onome što se dešavalo u istočnoj Srbiji. Znam da postoji Fond za šume iz kojeg se to delimično saniralo, ali verujemo da moraju da postoje sredstva koja su rezervisana, obezbeđena i sa kojima može uvek da se interveniše. Za razliku od fonda u ovoj trećoj stavki, mi govorimo o Investicionom fondu, poput onog Zelenog investicionog fonda koji ste vi najavljivali.
Srbija se nalazi na sredini lestvice evropskih zemalja gde se bespravno seku šume i to nije, da kažem, poražavajući podatak, a naša poslanička grupa SDS-ZZS-ZS smatra da ovo može biti potencijalno opasno za Srbiju i da bespravna seča može ugroziti prirodno blago Srbije. Posebno postoje slučajevi na jugu Srbije kada se nedovoljno ažurno i nedovoljno brzo reaguje.
Mi smo vam se i obraćali sa poslaničkim pitanjima i u prethodnoj Vladi, ali i vama, dobijali smo odgovore, vi ste sada u poslednjih godinu i po dana jedna od ministara, znači ministarka ste koja najrevnosnije odgovara na poslanička pitanja i hvala vam na tome. Postoje ministarstva koja ignorišu poslanička pitanja i uopšte ne prosleđuju odgovore, ali mi smo vam se obraćali upravo zbog tih seča na jugu Srbije, Kozijak, Kukavica, Dolina Pčinje. I, molim vas, ne sme u Srbiji da postoji selektivna pravda.
Nema veze ko bespravno seče šumu i molim vas da se kažnjavaju podjednako svi, bez razlike da li su to sopstvenici, da li su to javna preduzeća, da li je to lokalna samouprava, da li je to crkva. Svako ko seče mora biti kažnjen, bez obzira što u državi Srbiji nažalost, koja je deklarativno sekularna, postoje zaštićene grupe ljudi koji su nedodirljivi. Crkva ne sme biti izuzeta iz ovog pravila, zbog toga što se vrlo često dešava da nepravilno gazduje šumskim blagom.
Zanimljiv podatak je takođe da je šumovitost u Srbiji po glavi stanovnika 0,3 hektara za razliku od Srbije ali je i razumljivo da je u Rusiji to 11,11 hektara, da je u Norveškoj 6,93 hektara, da je u Finskoj 5,91 hektar po glavi stanovnika, da je u Bosni i Hercegovini 1,38, u Hrvatskoj 1,30. I ono što je za nas poražavajući podatak, a čini mi se da ste ga i vi pomenuli, da postoji između 60 i 70% izdanačkih šuma.
Mi smatramo da i taj Investicioni fond o kome govorimo može da preuzme obavezu na sebe, da umesto izdanačkih šuma mi imamo šume od kojih u budućnosti, u perspektivi 2050, 2100. godine možemo da očekujemo veliku dobit i veliku vrednost, ne samo u gubicima, nego u onome što liberalni ekonomisti uvek zaboravljaju, a to je vazduh, čista voda, pijaća voda i naravno zaštita od ekoloških katastrofa.
U protekle dve godine, kada smo već kod ekoloških šteta i katastrofa, mi smo pretrpeli od tih nazovi prirodnih nepogoda, bujica pre svega i poplava, preko jednu milijardu evra štete. To je za Srbiju nedopustivo, za malu ekonomiju i malu zemlju sa ograničenim resursima kao što je Srbija, a to je nedopustivo, da se čista seča mora smatrati, sve ono što se dešava ispod dalekovoda za PTT provodnike. Ja se bojim da je ovo izuzimanje pre svega urađeno zbog žičara. Zeleni smatraju da to mora biti promena namene šume i da se obavezno mora plaćati naknada za podizanje novih šuma za sve ono što se seče, bez obzira koji je razlog i koji je povod.
Ono zbog čega apelujemo na vas ovde, da treba dati mogućnost i drugim javnim ustanovama koje imaju potencijal da gazduju šumama, podrazumevamo institute, fakultete, ali pre svega privatne kompanije, zadruge, investicione fondove, imamo veoma zanimljiv koncept esko kompanija koje takođe mogu biti nosioci ovih velikih i značajnih investicija i energetskih ušteda o kojima govorimo.
Pothitno EPS treba primorati da pošumi sve degradirane prostore, zatvorena jalovišta i deponije pepela. Njih pothitno treba i stimulisati, ne samo, da kažem, naterati, a to ne možemo bez Fonda za zaštitu životne sredine, stimulisati da što pre započnu uvođenje bio mase u proizvodnju struje i da smanje količine uglja i fosilnih goriva u ležištima, a da povećaju udeo bio mase.
Mi danas, 100% proizvodnja struje se zasniva na fosilnim gorivima, ne govorim o onom delu obnovljivih izvora energije koji mogu biti i diskutabilni s obzirom da visoke brane nisu obnovljivi izvori energije i to vrlo brzo ćete saznati od Evropske komisije i od EU u toku pregovora o Poglavlju 27, tako da moramo brže postizati te ciljeve u obnovljivim izvorima energije.
Mi razumemo potrebu i bogatstvo ugljem u Srbiji, ali cilj Zelenih Srbije jeste napuštanje fosilnih goriva što pre, po mogućstvu sutra. Mi to ne možemo da uradimo ako ne primoramo EPS da ozeleni svoju proizvodnju struje i da to što pre počne da radi. Brzorastuće vrbe, brzorastući zasadi, paulovnie viskantus giganteus.
Postoje namenske vrste koje mogu da pospeše proizvodnju, uz to povećavaju i proizvodnju kiseonika, ali i smanjenje proizvodnje ugljen dioksida.
Definicija šume i šumskog zemljišta u početku može biti diskutabilna jer livade polja, zaparložene njive, ako se ne obrađuju može se pojaviti šumsko rastinje i kroz nekoliko godina, da kažem potencijalno cela Srbija može postati šuma ili šumska zona.
Zbog odsustva relevantnih strategija, zbog odsustva moći da razmišljamo kao ozbiljna država mnogo godina unapred, nama se može desiti ono što niko ne priželjkuje, ali to je političko i strateško pitanje da imamo šumu a da nemamo građane Srbije. Cela Srbija može postati šuma, ali cela Srbija može postati ispražnjen prostor. Mi moramo da razmišljamo i o demografskim uticajima i, da kažem, u jednoj strategiji razmatramo impakte svih ostalih socijalnih, ekonomskih i drugih ekoloških efekata. Naravno, Zelenima takav razvoj šumarstva ne treba niti ga priželjkujemo.
Još jednom, da kažem, osnovne tri zamerke jesu staromodan i rigidan budžetski fond. Želimo i mislimo da investicioni šumski fond može da pospeši ulaganja, može i u energetskom sektoru da pospeši ulaganja, a da smanji uticaj ugljen dioksida na klimatske promene.
Mi moramo da nateramo kao zaštitari, da nateramo i da pronađemo ekonomske instrumente da energetici i rudarstvu ne dozvolimo da izrabljuju prirodna bogatstva nego da sve vraćaju u prvobitnu namenu i prvobitan izgled.
Mi, čini mi se, u poslednjih 70 godina nemamo ni jedno pravilno rekultivisano ležište, pravilno rekultivisan rudnik i opet je to naša zajednička greška, a ne samo vaša greška i ono na čemu ćemo zaista insistirati nacionalno, obavezno osiguranje i reosiguranje šuma od rizika nastanka šteta usled prirodnih i ekoloških nepogoda.
Mi smo spremni zaista kao poslanička grupa SDS, ZZS, ZS da glasamo i da podržimo ovaj vaš predlog zakona ukoliko vaše ministarstvo ozbiljno, pažljivo razmotri vaše amandmane ukoliko je spremno da prihvati neke od amandmana, amandmani ne ruše koncepciju vašeg zakonskog predloga, čini mi se da je malo pospešujemo, čini mi se da je malo ozelenjavamo i da na ovaj način i sa ovim amandmanima možemo da učinimo ovaj zakon boljim.
Zahvaljujem se na pažnji i nadam se da ćemo imati prilike i u raspravi u amandmanima, sada nisam govorio o amandmanima da neke detalje razjasnimo. Zahvaljujem se.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Snežana Bogosavljević-Bošković

Pre svega, želim da izrazim svoje zadovoljstvo što su Zeleni Srbije danas na istoj liniji sa Ministarstvom poljoprivrede i zaštite životne sredine i zalažu se za zaštitu i očuvanje životne sredine, danas kada govorimo o šumama za unapređenje stanja u šumarstvu Srbije. To stanje, vi znate, da nije od pre godinu, od pre dve ili od pre deset godina, to je stanje tako koje je nasleđeno i koje traje više decenija, ali ne mogu da kažem samo da je nasleđeno, stanje je u nekom delu i poboljšano.

Malopre sam govorila o stepenu šumovitosti Srbije posle Drugog svetskog rata i današnjem stepenu šumovitosti koji je značajno povećan sa 16,7% posle Drugog svetskog rata, danas na oko tridesetak procenata.

Ono što želim da kažem, a što ste vi istakli kao glavnu zamerku predloženim izmenama i dopunama ovog zakona, to je pitanje finansiranja, kako obezbediti sredstva da se poveća površina pod šumama u Srbiji? Moram da vam kažem da niste u pravu. Ovde je situacija da imamo sredstava, ali teško možemo da poboljšamo, da povećamo površine pod šumama.

Šta je naš problem? Naš problem je taj što su šume prisutne na oko 2.252.000 hektara. Od ove površine 51,98% su državne šume, 48% su privatne šume, znači, otprilike pola, pola. Kada se radi o privatnim šumama, situacija je takva da je veliki broj malih sopstvenika sa po 20 do 30 hektara obično, prosek.

Sada, kada mi želimo da povećamo šumovitost, mi imamo problem sa ogromnom površinom koja pripada privatnom sektoru i ne možemo da ih motivišemo da oni povećavaju šumovitost u onom delu šuma koji je proređen ili da povećavaju površine pod šumama. Dakle, mi svake godine u okviru budžeta izdvojimo sredstva za pošumljavanje. Ove godine smo recimo izdvojili 75 miliona dinara za pošumljavanje 2.000 do 2.500 hektara.

„Srbijašume“, javno preduzeće, takođe, svake godine opredeljuju značajan broj šumskih sadnica, ali nažalost, nemamo dovoljno zainteresovanih koliko bismo mogli da opredelimo tih sadnica. Dakle, finansijska sredstva ovde nisu problem, a još više moram da vam kažem da problem nije u Vojvodini, gde smo malopre pričali o niskom procentu šumovitosti.

U Vojvodini oko 90 miliona dinara je opredeljeno za pošumljavanje, ali nema zainteresovanih. Privatne šume nemaju zainteresovanih, jer prosto zemljište je visoko kvalitetno, visoko vredno, koristi se kao poljoprivredno zemljište, tako da je ovo šumarstvo zaista izuzetno specifično po ovim osobenostima.

Pri tom, moram da vam kažem, to ste vi u nekom delu i pomenuli, pitanje pravilnog gazdovanja, upravljanja, korišćenja šumama u pojedinim delovima Srbije se zaista dovode pod znak pitanja. Zašto? Zato što su sela devastirana, što su nam otišli i vlasnici šuma i vlasnici poljoprivrednog zemljišta i kuća i imanja. Tako da nimalo nije jednostavno da se preko noći nešto poboljša ili promeni, ali je dobro da naša šumarska struka postigne konsenzus da sagleda stanje i da nama kao Ministarstvu i vama kao poslanicima i građanima Srbije, predoči svoje viđenje, odnosno svoje smernice za razvoj šuma i šumarstva u narednim godinama.

Mislim da svi zajedno, ovo su stručna pitanja, pitanja koja prevazilaze partijsku opredeljenost ili bilo kakvu netrpeljivost, dakle, svi zajedno treba da pomognemo struci, da nam da i ukaže koje su to smernice i koji su to pravci, jer su šume zaista više od onoga što se dobije korišćenjem drvne mase, mnogo, mnogo, mnogo više. Ja verujem da ste bili iznenađeni kada ste čuli šta sve mi kao država i kao društvo treba da ispunimo u kontekstu naših globalnih i regionalnih obaveza prema životnoj sredini i prema šumarstvu. Hvala lepo.