Prva sednica Drugog redovnog zasedanja, 06.10.2016.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/197-16

3. dan rada

06.10.2016

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 00:25

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Druga stvar, neću da vam vratim vreme, niti da vas pustim da govorite o svom amandmanu zato što ste bili tu kada je počeo nastavak sednice.
...
Demokratska stranka

Balša Božović

Poslanička grupa Demokratska stranka
Pa kažete deset minuta, a počnete za pet. Kakav je to način?
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Bilo je deset minuta.
...
Demokratska stranka

Balša Božović

Poslanička grupa Demokratska stranka
Nije bio deset minuta.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sreto Perić. Izvolite.
Samo jedno pitanje, da li želite da se Skupština u danu za glasanje izjasni o povredi Poslovnika?
...
Demokratska stranka

Balša Božović

Poslanička grupa Demokratska stranka
Naravno, zato što smatram da je ovo velika sramota za Skupštinu Srbije.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Izvolite gospodine Periću.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Samo da kažem, nadam se da mi neće zameriti kolega Milojičić, da ste Vajfert ne bi veću popularnost doživeli nego što, ne znam ko ste, šta li, baš puno puta, a to je krenulo čini mi se od premijera u ekspozeu.  Ne bih da se bavim tim ovde, principijelno mi imamo neke velike razlike.
Gospođo ministre, ja vas razumem. Vi ste dva meseca na čelu tog ministarstva, ali ne razumem ministra Vujovića koji je takođe ovlašćeni predlagač zajedno sa vama vezano za ovaj zakon. Otprilike biće da je rečeno da treba neka sredstva da se namaknu u budžet Republike Srbije i vi možda niste ni imali dovoljno vremena da sagledate odakle bi to moglo da bude i onda ste predložili da se smanji porez na zarade na uštrb lokalnih samouprava.
Budžet Republike Srbije neće oprihodovati mnogo. Zna se tačno da je to 4,8 milijardi. To nije mnogo, ali je za mnoge lokalne samouprave to puno sredstava. Pa vi kažete najmanje su oštećene najsiromašnije opštine, a Grad Beograd najviše. Tu ne mogu da kažem da to nije tačno, ali će Grad Beograd mnogo lakše da izađe iz tih finansijski problema koji mu se budu nametnuli 2017. godine vezano za ove izmene i dopune zakona. Biće dalje da je MMF kao svetski policajac, on samo kontroliše jednu situaciju.
Neke kolege koji su bili nekad bivši režim, vi koji ste sadašnji kažete da nam je to potrebno. Mi iz SRS smatramo da ne treba MMF da kontroliše finansije, odnosno finansijske tokove u državi Srbiji. Ako nismo dovoljno odgovorni, dovoljno savesni, dovoljno stručni, onda nam ni oni neće moći da pomognu. Ali oni rade to što rade i kad su primetili da bi moglo da nedostaje sredstava za neku našu obavezu, oni su onda rekli, mora da se u budžet nadomesti i onda ste vi rekli – odakle da uzmemo? Od lokalnih samouprava.
Ponekad je dobro, razmišljam kao čovek koji se bavi politikom, dobro je kad je po vertikali ista vlast na republičkom i na lokalnom nivou, a u praksi se pokazalo vrlo često da je to opasno. Dolaze nesposobni, nestručni i oni kojima državni nivo pomogne da dođu na vlast svojom popularnošću, svojim uticajem kod građana Srbije i oni ostvaruju neke interese građana Srbije na potpuno pogrešan i na način koji tu nije dobar, a sredstva odlaze i tamo.
Znam, kao što svi znamo, postoje vrlo uspešni gradonačelnici i vrlo uspešni predsednici opština. To su ljudi koji imaju menadžerske sposobnosti, koji imaju neki kapacitet, ljudi koji su spremni da se menjaju, ljudi koji su spremni da se usavršavaju, da sami na tome dosta rade i koji stvaraju timove koji građanima, koji su ih izabrali, rade dobro. Postoje oni koji su nesposobni. Vrlo često želja za apsolutnom vlašću dovodi do toga da to tako bude i postoje oni koji su u kriminalu. Da li oni lično ili povezani sa kriminalom u lokalnim sredinama, o tome govorim, i onda to dovodi do određenog problema za sve građane u toj lokalnoj samoupravi.
Mislim da ovo nije način da im se uzmu sredstva, pa onda da kaznimo takve. Oni moraju da odgovaraju za to što nije u skladu sa zakonom, a nije ponekad krivično delo samo ono što se uzme i odnese. Krivično delo je za profesionalce i ono kad se ne uradi što su bili obavezni da urade. Postoji Državna revizorska institucija, postoji Ministarstvo finansija, postoji Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu koji moraju da to iskontrolišu.
Šta bi bilo dobro i ako hoćete ovo kao sugestiju, gospođo ministre, da prihvatite, jer tvrdite da vam je želja da se lokalne samouprave razvijaju, da stvaraju ambijent za bolji život građana, probajte malo u vašem Ministarstvu da napravite neke timove koji bi možda tim lokalnim samoupravama pomogla na jedan drugi način, ne preko stalne konferencije gradova i opština, nego tako što bi odlazili u lokalne samouprave, sagledavali te probleme i predlagali način kako oni da se reše.
Sad je ovde jedan profesor koji, ne mogu da osporim da to nije tačno matematički, rekao kako mi možemo doći do, ako se smanji osnovica, možemo doći do većeg prihoda. Da, to bi moglo, kad bi mi imali građana koji imaju potencijal, snage i mogućnosti da otvaraju nova radna mesta, da zapošljavaju nove ljude, pa svejedno ono što bi se oduzelo, kad bi umesto 500 zaposlenih bilo gde, eto u malim sredinama ja verujem da ima lokalnih samouprava u Srbiji koje nemaju ni 500 zaposlenih, računajući javni sektor, zaposlili 1.500. Pa, onda bi moglo njima umesto 80% ili 74%, da im se vraća 60% to bi bio veliki prihod za njih.
To bi bilo povoljnije, jer bi onda tamo radili radnici, ostvarivali dohodak za sebe i ta lokalna samouprava bi mogla da se razvija. Ali nema ko više tamo da se zaposli, nema ko da pokrene inicijativu i neko je ovde govori simbolično, a zaista u Srbiji postoje i sela i škole, postoje škole. Nažalost u mestu iz kojeg ja dolazim koje ima više prosvetnih radnika ima škola koja je pre par meseci proslavila 175 godina postojanja, ima više angažovanih nastavnika nego učenika. Sa roditeljima se razgovara da bi još te godine poslali dete u tu školu iako nema tu kvalitetnog programa, nema kvalitetnog obrazovanja ako je jedan nastavnik, odnosno jedan učitelj i jedan učenik. Tu nema konkurencije, tu nema motiva za nastavnika. Nažalost, i ovo je Srbija.
Sigurno da ovo što vi sad pokušavate da uradite ni najmanje neće doprineti rešenju tih problema, ne da zadržimo ovo što sad imamo, nego što su neke kolege čak predlagale povećanje sa 80% na 90%, ma na 150% kad bi povećali neke stvari ne možemo da razrešimo, jer to moramo da rešavamo na neki drugi način.
Evo, da prihvatimo sve da je tačno, da je određeni broj fabrika premijer otvorio i da su one počele da rade i da određeni broj građana se zaposlio, a šta tamo gde on ne ide? Šta gde ne ide? Možda malo nije ni primereno da ja sad kažem – eto, kreče se, čiste se toaleti, ali imamo zdravstvene centre gde se ne kreče bolničke sobe, gde se posteljine ne peru, gde pacijenti imaju problema da se to otkloni.
Nije to nastalo sa ovom Vladom. To je problem koji prati dugi niz godina. Kada čujem da razgovarate i vi i ovi pre vas o decentralizaciji, odmah sam siguran da će građani lokalnih samouprava plaćati određenu cenu. Ne treba reći, ali znamo Zakon o ograničenju broja zaposlenih to znači sama država sebi kaže i ograniči zapošljavanje, da to nije decentralizacija, nego da je to najklasičniji oblik centralizacije, ali to nije zbog toga da bi imali evidenciju, da bi znali, da bi pomogli i pospešili kvalitetnije zapošljavanje, nego upravo da bi dirigovali.
Sada je to neko dobro rekao, čini mi se čovek koji je i vodio uspešno ili manje uspešno, nije ni bitno, jednu lokalnu samoupravu, pa kaže - skoro za svaku opštinu možemo reći da ima višak 50 sa jedne strane, sa druge manjak 50 zaposlenih. To nije slučaj verovatno u beogradskim opštinama, u razvijenim opštinama, ali u opštinama koje imaju problem finansijske prirode jeste i to problem. Oni imaju višak zaposlenih, ali po strukturi nemaju dovoljno zaposlenih koji bi mogli da pruže kvalitetne usluge lokalne samouprave koji očekuju građani.
Ko da uradi program i projekat i kako reče Krasić - ko u ime nekih lokalnih samouprava da aplicira? To treba da budu stručni ljudi, treba da budu ljudi sa vizijom, a bogami treba da budu i u dosluhu sa centralnom vlašću da znaju šta će biti aktuelno u određenoj kalendarskoj godini, šta bi moglo da se finansira i na šta oni mogu da računaju kao neku podršku.
Mi smo čuli ovde da su neke apotekarske ustanove dobro radile. Imamo slučajeve da su neke radile loše. Sve je to u domenu lokalne samouprave i vi ćete zaista imati dosta posla. Ne znam da li ste vi najpozvaniji bili da branite ovaj zakon. Ne zameram ja to, nego da rešavate, već da uđete u rešavanje nekih problema koje će biti kasno sutra, ne danas, nego sutra, a možda ovde treba da pred Narodnom skupštinom, odnosno narodnim poslanicima o ovom zakonu govori ministar finansija.
Mislim da ćete vi usvojiti ovaj zakon, ali nijedan problem nećemo rešiti i nije tačno da su predsednici opština i gradonačelnici zadovoljni sa ovim i vi to gospođo ministar znate dobro. To nije tačno, samo neki su čak i pričali da to nije dobar način. Oni ne spore da treba konsolidovati budžet, ali nije ovo način na koji treba uzeti pare od lokalnih samouprava. Neću da kažem da neko otima, nego prosto zakonom pokušavate da rešite neke stvari koje možda ne bi trebalo rešavati na taj način. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala. Reč ima Ivan Manojlović.
...
Srpska napredna stranka

Ivan Manojlović

Poštovana gospođo ministarka, članovi Vlade, gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, eto imali smo priliku da i dok se vodila rasprava u načelu čujemo raznorazne poteškoće narodnih poslanika da shvate razliku u procentima. Više pokušaja je bilo od strane poslanika da pruže pojašnjenjem i vidim da to i dalje ljudima nije jasno.
Najpre, začuđujuće je da ovde postoji jedna vrsta, mogu slobodno da kažem, fenomena. Ne znam samo kako da ga nazovem, da li postizborni fenomen ili možda procentualni fenomen , jer 24. aprila naročito one stranke koje su se borile da pređu cenzus sa 0,1, 02, 05% sada kada pomenete da se nešto smanji za 2, 3, 4 procenta, mislim da danima nisu spavali.
Žalosno je eto da i nakon pojašnjenja i to vrlo dobrog klasičnog primera kolege da pojasni da postoje razlike i da nije uvek 80% više od 77, ako postavite pitanje od čega. To ste valjda trebali svi da sagledate još u osnovnoj školi kada smo učili da je 50% od jabuke mnogo više nego 100% od kriške jabuke.
Sada kada imamo od Fiskalnog saveta projekciju i prognozu da će doći do povećanja budžeta iz koga će se to izdvajati, upravo tih 77% biće potpuno isto kao i sada 80%.
Zaista mislim da su i narodni poslanici više umorni od slušanja te jedne iste priče, pojašnjenja, objašnjavajući ljudima ovde koji sede šta je to procenat, šta su to brojevi i ako zaista u parlamentu trebamo time da se bavimo, onda ćemo zaista sporo ići u donošenje i ostalih zakona, čeka nas izuzetno puno posla.
Svedoci smo i meni je žao da i podnosioci amandmana čak nisu prisutni u sali. Neću da ih po imenima pominjem zato što nisu prisutni tu, ali izneli su kako su oni pomno pratili izlaganja, a svi smo svedoci da su se pojavili samo onog trenutka kada su trebali da obrazlože amandman i opet ih u sali nema. Postavlja se pitanje – kako su to oni pomno pratili pa smo slušali silne neke zaključke, zaključak broj jedan, zaključak broj dva. Nije validan, nijedan utemeljen u praksi.
Ono što mogu da kažem to je da od 2012. godine na sreću većina gradonačelnika iz redova SNS je dokazalo da su dobri domaćini u svojoj kući, da su savesni i odgovorni u obavljanju svojih funkcija.
U Kruševcu upravo ta železnica koju malopre pominjete više od deset godina nije radila do 2012. godine. U Kruševcu je bilo mnogo problema, da ne ređam jer nema toliko vremena i ne želim da zamaram, ali ono što takođe ovaj zakon može da donese dobro to je da ako se osvrnemo na onu staru kinesku poslovicu koja kaže – daj čoveku ribu nahranićeš ga za jedan dan, nauči ga da peca nahranićeš ga za ceo život.
Upravo će verovatno ovaj zakon dovesti do toga da i gradonačelnici svih gradova pristupe temeljno, odgovorno i savesno u obavljanju svojih dužnosti. Zahvaljujem.