Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja , 24.04.2018.

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ja se obraćam predsedniku Vlade, Ani Brnabić.

Nakon informacije da Vlada razmišlja kakve recipročne mere da provede prema Hrvatskoj nakon ovog ponižavajućeg hrvatskog akta o zabrani ulaska ministra odbrane Aleksandra Vulina u tu državu. Imam konkretnu sugestiju koja je najprimerenija ovakvoj situaciji. Sugerišem premijeru Ani Brnabić da Vlada Republike Srbije prizna Vladu Republike Srpske Krajine u egzilu.

Prošlo je već 23 godine od okupacije Republike Srpske Krajine koja nije bila međunarodno priznata država, ali je faktički bila država, kako to konstatuje i Međunarodni sud pravde i ona je okupirana američkom operacijom čiji su izvršioci na terenu bili Hrvati. Proterano je više od 200 hiljada Srba iz zapadnih delova Republike Srpske Krajine i nekoliko hiljada zverski pobijeno, žena, dece, staraca.

Srbija ne sme skrštenih ruku da sedi i da čeka i da se ponaša kao da se ništa nije desilo. Srbije ne sme nijednog trenutka da dozvoli da neko smatra da smo se pomirili sa okupacijom Republike Srpske Krajine. Republika Srpska Krajina kad-tad mora biti oslobođena.

Vlada Republike Srpske Krajine u egzilu formirana je pre nekih 12, 13 godina, uspešno funkcioniše, obavlja mnoge poslove, funkcioniše i Narodna skupštine Republike Srpske Krajine. Međutim, svi režimi koji su se izmenjivali do današnjeg, suzbijaju svaku informativnu delatnost medija u pogledu izveštavanja o aktivnostima Vlade Republike Srpske Krajine u egzilu.

Zato je danas najlogičniji, najnormalniji, najočekivaniji i najbolji potez, priznavanje te Vlade. Postoji dodatni razlog, Republika Hrvatska je priznala nezavisnost Kosova među prvima. Tada je još trebalo doneti odluku o priznavanju Republike Srpske Krajine i njene Vlade u egzilu.Zašto se preko toga prešlo? Ako ne možemo velikim silama da udarimo po nosu, a možemo ovim veštačkim državnim tvorevinama, koje su velike sile, privremeno uspostavile. Dame i gospodo, nadam se da će Vlada Republike Srbije da dobro razmisli i da na kraju prihvati moju sugestiju.

Drugo pitanje imam takođe predsedniku Vlade, Ani Brnabić zašto toleriše nakon što je Ivica Dačić, ministar inostranih poslova saopštio da će Srbija razmisliti u kojim evropskim državama da ukine svoja diplomatska predsedništva, zato što ona nisu funkcionalna, ne proizvode nikakav efekat, a da treba da se otvore u drugim prijateljskim azijskim, afričkim, latino-američkim državama. Među njima u Vijetnamu, a Vijetnam ima 100 miliona stanovnika, sada je i Vijetnam velika ekonomska sila, a našem narodu Vijetnam i vijetnamci su prirasli za srce, najviše našim generacijama koje su bili očevici velike vijetnamske oslobodilačke epopeje, dugog rata za nezavisnost u kome su stradali milioni ljudi. A postoje države koje su bukvalno veštačke tvorevine, poput Litvanije, Letonije, Estonije. Glupost bi bilo tamo uspostavljati ambasade, a sutra im može biti ukinuta nezavisnost. To je istorijski incident što su one uopšte proglašene nezavisnim državama. Da li je tako Lazanjski?