Peta sednica Prvog redovnog zasedanja , 01.04.2021.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Poštovani narodni poslaniče, ja se zaista trudim da uz svoje najbolje znanje i umenje vodim računa o redu na sednici, u skladu sa Poslovnikom.
Zaista sam maksimalno tolerantna što se tiče širine teme i sadržaja i da obezbedim svakom narodnom poslaniku, bez obzira na pripadnost bilo kojoj poslaničkoj grupi, slobodu govora, u skladu sa članom 103. stav 2. Ustava, jer smatram da su građani upravo izabrali narodne poslanike da ovde slobodno govore.
Da li želite da se u danu za glasanje izjasnimo o povredi Poslovnika?
(Aleksandar Martinović: Ne.)
Hvala.
U skladu sa članom 87. Poslovnika Narodne skupštine, sada određujem pauzu u trajanju od jednog časa.
Rad nastavljamo u 15.00 časova.
(Posle pauze.)
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Dame i gospodo, nastavljamo sa radom.

Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić.

Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, kad god raspravljamo o nosiocima pravosudnih funkcija, bez obzira da li se prvi put biraju na funkciju ili im prestaje mandat po raznim osnovama, uvek to nekako privuče i pažnju narodnih poslanika, ali i naše javnosti. Međutim, nikada se do sada nije desilo da se ode toliko daleko da se narodni poslanici napadaju da krše Ustav, da vređaju nosioce pravosudnih funkcija, da ne poštuju pravila lepog ponašanja, pa čak i kodeks koji smo mi sami doneli.

Ja ću samo jedan deo da pročitam, jednog teksta, koji je danas izašao u nekom nedeljniku, neću da kažem kome, ali u tom tekstu kao podnaslov ili uvodni tekst možete da nazovete kako god hoćete - Novi napadi u Skupštini Srbije na sudiju Miodraga Majića, bivšeg Poverenika Rodoljuba Šabića i Dragana Đilasa pokazuju da poslanici ne znaju ili ne žele da znaju svoj posao i mandat, ali da svesno krše i Ustav i zakone neprimerenim uvredama i klevetama sudija, advokata i političkih komponenata.

Ja u samom tekstu nisam pronašao ništa što bi se moglo nazvati kršenjem Ustava Republike Srbije, ništa što bi bilo i uvreda čak, bilo je komentara raznih, ali smatram da mi kao narodni poslanici treba da zaštitimo nosioce pravosudnih funkcija od pojedinaca koji su zaista u velikoj manjini i koji krše Ustav i stvaraju lošu sliku o našim sudijama.

U tom tekstu navodi se jedan deo moje diskusije, tendenciozno interpretiran, u kome se kaže: „Narodni poslanik Veroljub Arsić optužio je tako sudiju Majića da bi on zaštitio i silovatelje i pitao kada će on kao sudija doći u Skupštinu“.

Istina, voleo bih da dođe jednom u Skupštinu, verovatno tada neće biti sudija, nego će biti poslanik, pošto vidim da se više naginje angažovanju u politici. Nemam ništa protiv to je njegov izbor. Rekao sam sledeće, što su kasnije, doduše prilično nemušto preneli, ako tumačim presudu kojom je sudija Majić poništio prvostepenu presudu koja je bila osuđujuća za lice koje je izvršilo obljubu nad maloletnim detetom i koje je u tom trenutku imalo 13 godina, postavio sam pitanje - da li bi i takvu analogiju primenio za brojne slučajeve afera gde su štićenice bile na neki način, videćemo to su afere, sudovi neka daju svoju konačnu odluku, ali zasad se neki ljudi sumnjiče za takva dela, da su izvršili obljubu nad tim svojim štićenicama i da bi, kako sam rekao, Majić rekao da se presuda poništava zato što je spreman da uvredi sve naše umetnike, znači, ne ja, nego Majić, kao što je već uvredio sve pripadnike romske nacionalne manjine i kaže da je takav stav o ponašanju među njima uobičajen.

Samo sam povukao jednu paralelu o jednoj jako štetnoj presudi koju je doneo sudija Majić, a kasnije ćemo malo da se pozabavimo time.

Dalje se navodi, ne mogu da kažem da se novinar nije potrudio da napiše ovaj tekst prema važećem zakonu, „Rad svih sudija i predsednika sudova vrednuju komisije Visokog saveta sudstva, Visoki savet sudstva, a ne postojeći ili vladajući ili bilo koje političke opcije. U ostalom sudski Poslovnik nalaže svim sudovima da Ministarstvu pravde redovno dostavi izveštaj o radu svih sudija. U skladu s tim vrednovanje rada sudija mogu da obave samo komisije Visokog saveta sudstva dok Ministarstvo pravde od sudova dobija redovne izveštaj o njihovom radu“.

Sve je tačno, ali su samo zaboravili jednu stvar - ko preispituje presude apelacionih sudova? O tome ni reči, a ovde je reč bila baš o tome, o presudi Vrhovnog kasacionog suda. Malo kasnije ćemo da se vratimo na tu presudu Vrhovnog kasacionog suda i ko ovde narušava samostalnost i nezavisnost nosilaca pravosudnih funkcija ko se bavi politikom. Prvo, da te stvari rešimo.

Pazite sada ovo, što je po meni i uvreda i svih narodnih poslanika i kršenje dostojanstva Narodne skupštine, sudija Apelacionog suda Miodrag Majić kaže: „To je očigledno postala jeftina zabava. Takođe, kod određenog dela ljudi takav način vređanja izaziva pozitivnu emociju i potvrdu da su nam baš ljudi koji vređaju potrebni za vođenje države“. To kaže jedan sudija, sudija koga su birali narodni poslanici, doduše, ne ovi neki drugi, ali je sudija. „Očigledno je, dodao je on, ukazivanje na nedopustivost, vređanje u Skupštine nema efekta na ljude koji sede u parlamentu“. Znači, mi smo bez mozga. „Mi stalno nešto komentarišemo, a očigledno da je vulgarno ophođenje prihvaćeno kao način na koji se vodi debata u Skupštini, ali i u društvu. Očigledno je i da naše reagovanje nema efekta. Šta više, dodaje gorivo onima koji vređaju da intenziviraju napade i na protivnike se obruše još neprimerenijim jezikom. Do sada se više puta pokazalo da nema kodeksa ponašanja u Skupštini, naglašava Majić“.

Pazite, ne može sudija da da ocenu niti da presuđuje narodnim poslanicima u Narodnoj skupštini, ali to se dešava, nažalost.

Oglasilo se čak i Udruženje sudija koje je izdalo svoje saopštenje. U saopštenju se kaže: „Udruženje je pozvalo poslanike da se uzdrže od podsticanja nepoverenja građana u sudstvo, a nosioce javne vlasti da znanje i energiju usmere na kvalitetno obavljanje svojih nadležnosti, umesto na međusobne optužbe i prozivanje pojedinaca“. Sasvim ispravno, potpuno se slažem, ali dali su narodni poslanici ti koji čine da građani Srbije gube poverenje u nosioce pravosudnih funkcija ili to dolazi od jednog manjeg broja nosilaca pravosudnih funkcija.

Taj isti Majić kaže 28. decembra 2019. godine – sve smo bliži krahu pravne države. To kaže sudija Apelacionog suda. Slušajte sad dalje, 15. novembra 2020. godine – pravosuđe u Srbiji funkcioniše u atmosferi preživljavanja i strahu da je u takvim uslovima nemoguće ostvariti funkciju koja je pravosuđu poverena u demokratskom društvu. Jesu li poslanici ti koji stvaraju nepoverenje u pravosudni sistem Republike Srbije ili nosilac pravosudne funkcije sudija Majić? Ili - 3. avgusta 2020. godine - Srbija je postala zemlja apsurda. Ovde komedijaši postavljaju pravila. Ne znam na koga je mislio da je komedijaš, da li na predsednika države Aleksandra Vučića, da li na predsednika Vlade, gospođu Anu Brnabić, da li na ministre u Vladi Republike Srbije, da li na narodne poslanike, da li na predsednika Skupštine? Ne znam.

Slušajte dalje, nastavak - ovde komedijaši postavljaju pravila, a od genijalaca prave kriminalce i budale. Ko je genijalac? Možda sebe ubraja u genijalce. Kasnije ćemo o njegovoj genijalnosti. Jel genijalac možda po njemu i Dragan Đilas? Pa, jesmo mi ti koji smo izneli tolike silne pare po Mauricijusu. Jel zbog toga genijalan? Izgleda mi da jeste. Da li je genijalan njegov satrap Šolak? Moram da priznam da jesu, način na koji su pljačkali državu zaista je bio uspešan na stotine miliona evra. To koliko je Đilas zaradio za te četiri godine meri se sa onih 100 evra koji je svaki građanin Srbije dobio kao podsticaj Vlade u merama izazvanih korona virusom.

Znači, od svakog građanina Srbije Dragan Đilas je ukrao 100 evra i od bebe i od penzionera po 100 evra, što znamo. Da li je zato genijalan? Mora mu priznati da jeste. Da li je zato kriminalac? Pa ne pravim ga ja kriminalcem, jer Bože moj, pa što kriješ pare po Mauricijusu, egzotičnim ostrvima i drugim državama? Što ne držiš novac u Srbiji? Što si menjao Zakon o deviznom poslovanju ovde u Narodnoj skupštini da bi mogao da iznosiš taj novac ako je on legalan i ako nije kriminalnim radnjama stečen i onda su narodni poslanici ti koji napadaju nosioce pravosudnih funkcija. Ma nije baš tako. Nije baš tako.

Isti taj sudija Majić 22. septembra 2016. godine – politika upravlja srpskim pravosuđem. Da se vratimo šta kaže Udruženje sudija – poslanike da se uzdrže od podsticanja nepoverenja građana u sudstvo. Oni nas pozivaju, a njihov sudija to radi godinama unazad.

Neću da komentarišem njegovu presudu za Gnjilansku grupu, pozabavićemo se time neki drugi put. Jeste ta presuda bila sramota, ali se kaže između ostalog i u tom istom saopštenju Udruženja sudija da su sudovi i sudije dužni da nakon zakonito sprovedenog postupka donesu zakonitu i obrazloženu odluku zasnovanu na pravno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primenjeno materijalno pravo i tu dolazimo u stvari do početka i kraja svega ostalog što se dešavalo u toj diskusiji koja je bila prošle nedelje, prošlog četvrtka.

Naime, moja malenkost, kao narodni poslanik, a i moje kolege narodni poslanici napadali su presudu sudije Majića koju je on doneo kao apelacioni sudija i kojom je lice koje je ranijom presudom bilo proglašeno krivim oslobođeno odgovornosti sa obrazloženjem da je to opšte prihvaćena norma u etničkoj grupi kojoj pripadaju i oštećeno lice i izvršilac krivičnog dela.

Sva sreća na to se oglasio Vrhovni kasacioni sud koji ima pravo da preispituje odluke nižih sudova, u ovom slučaju Apelacionog, pa kaže Vrhovni kasacioni sud, čiji stav sam ja branio u svojoj diskusiji, da je pravosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu povređen zakon u korist okrivljenog koji je pod obrazloženjem pravne zablude tom presudom oslobođen od optužbi za obljubu devojčice 2017. godine, koja je u to vreme imala 13 godina, ja sam tu presudu branio Vrhovnog kasacionog suda, oslobađajućoj presudi septembra prošle godine, koju je potpisao sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić, i pravnička i laička javnost je zamerala obrazloženje u kojem je bilo navedeno da su optuženi devojčici, pripadnici romske nacionalne manjine, u kojoj su polni odnosi sa decom prihvatljivi. Ljudi, da li vi znate šta ovo znači u toj presudi? Ima li neko predstavu? Pričamo o pravosnažnoj presudi, konačnoj. Samo Vrhovni kasacioni sud u postupku zaštite zakonitosti koji mora da pokrene Republički javni tužilac može da poništi ovu presudu i sva sreća da je pokrenuto i sva sreća da je poništena. Ta presuda da je ostala na pravnoj snazi napravila bi Srbiji ozbiljne probleme jer kada neki građanin iz bilo kog razloga pokrene postupak pred međunarodnim sudovima, šta mislite koga on tuži? Da li mislite da tuži sudiju? Ne. Da li sud koji je doneo presudu? Ne. On tuži državu Srbiju. Sud je država, deo države, ali je država zahvaljujući svom ustavnom poretku, mestu u ustavnom poretku.

Šta bi značila jedna ovakva presuda da je ostala na snazi? Moram da pitam kolege poslanike, ako vi pripadnike jedne etničke grupe ili nacionalne manjine izdvajate, izopštavate iz pravnog sistema Republike Srbije ili bilo koje druge države, šta to znači? Ima više negativnih posledica. Prvo, to je velika i ozbiljna posledica po samu tu etničku grupu, ali osim što ih zatvarate u geto, na mala vrata pokazujete da nisu ravnopravni građani Republike Srbije, da nisu isto vredni kao i mi, da za njih ne važe zakoni koji važe za nas, da za njih ne važe prava koja imamo mi, da njihov život manje vredi nego naš. Koja je to ideologija? U šta nas je to uvlačio Majić - u fašizam, najmračniji deo ljudske istorije, civilizacije?

Država hapsi pedofile za razmenu pornografskog materijala, a on kaže – to je kod njih opšte prihvaćeno. Pa nije, prvo to moram da kažem. Nije u pravu i to je slagao. Kod velike većine Roma to nije opšte prihvaćeno. Moj školski drug iz osnovne škole, sa mnom je sedeo u klupi, bio je Rom. Išao sam kod njega kući, dolazio je kod mene kući. To nije imalo nikakve veze šta je ko. Nikakve veze. Boja njegove kože što je malo tamnija od moje. Odgovarali smo kao drugovi jedan drugom. Zato smo se i družili, a on bi hteo da iz izmesti, da budu manje vredni, da se ne snose posledice za krivična dela koja se čine prema njima ili koja oni čine. To nije usluga tom narodu.

Sva sreća da je Vrhovni kasacioni sud poništio tu presudu. Recite mi, molim vas, kakve to veze ima, reč je o devojčici od 13 godina, da li ona… u obrazloženju presude Vrhovni kasacioni sud navodi da obljuba sa detetom ne predstavlja samo povredu prava, već istovremeno povredu moralnog poretka, zbog čega i prema domaćem zakonodavstvu i međunarodnim standardima maloletna lica uživaju posebnu zaštitu u pogledu polnih odnosa, naročito deca koja nisu dostigla dovoljan stepen fizičke i psihičke zrelosti.

Pa, da li nečija nacionalna pripadnost ili pripadnost nekoj etničkoj grupi opredeljuje koliko to dete ima fizičke i psihičke zrelosti? A to je radio sudija Majić i na to se odnosila moja diskusija. Zato što je on taj koji narušava poverenje građana u pravosudni sistem. Zato što je on taj koji blati i sramoti veliku većinu poštenih sudija koji sude po zakonu. On je i naša i njihova sramota, sramota našeg društva. Pokušao je da prevari Srbiju da uđe u jednu fašističku ideologiju. Može on da se posipa pepelom i da se pere koliko god hoće, to je uradio. Nikad u ovoj skupštini neće imati podršku za takve stvari koje je radio.

Sama ta presuda je sramota za pravosudni sistem Republike Srbije, ali ne mogu da krivim sudije koji nisu učestvovale u tome, ne mogu da krivim Vrhovni kasacioni sud ni Visoki savet sudstva. Krivim onoga ko je potpisao i nemoj da se zaklanja da je to donelo sudsko veće, zato što kao predsedavajući on sprema referat za sudsko veće i on je taj koji brani i zastupa referat. U referatu je pisalo to da zato što je ona Romkinja, da zato što je on Rom, mogao je da izvrši obljubu nad devojčicom koja ima 13 godina. Pa neka tabloidi naklonjeni Đilasu i Šolaku njega brane, samo postavljam pitanje - oni koji ga brane da li bi ga branili da se njihovom nekom poznaniku to desilo? Da li bi ga branili da se desilo njihovoj deci? Ja sam siguran da ne bi. To samo pokazuje dvostruke standarde i dvostruke aršine, jer ono što se dešava nekom drugom to ne boli, boli samo kada se dešava nama.

Mi smo sa takvom Srbijom raščistili 2012. godine i više nikad to vreme u Srbiju neće da se vrati. I ova presuda je samo opomena da sudije moraju odgovorno da rade svoj posao, da se brinu da zaštite sve stranke u postupku i kao što kaže Udruženje sudija – da donose presude nakon zakonito sprovedenog postupka, donesu zakonitu i obrazloženu odluku zasnovanu na pravno utvrđenom činjeničnom stanju na koji je pravilno primenjeno materijalno pravo. To traži Narodna skupština od nosilaca pravosudnih funkcija, pa i od sudije Majića. Ništa više, samo to i sva je sreća da velika većina sudija, zaista velika većina sudija, zaista ovako vodi postupke, a ne kao ova bruka i sramota zvana sudija Majić.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Mirković.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Mirković

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Poštovani predsedniče, poštovane koleginice narodne poslanice i kolege narodni poslanici, na samom početku svog izlaganja moram da istaknem da ću i ja kao i poslanička grupa Srpska napredna stranka Aleksandar Vučić – Za našu decu podržati ovu odluku. Mislim da diskusija koju su moje kolege narodni poslanici vodili pre mene najbolje oslikava sve ono što danas, pre svega, građani misle.

Iako je danas 1. april, dan koji je u svetu poznat kao dan šale ili dan smeha, jedna politička grupacija iskoristila je i taj dan da nas uveri da, iako 1. aprila drže konferenciju, da im njihove konferencije i liče jedna na drugu, pa se tako ne razlikuje konferencija Dragana Đilasa mnogo od one konferencije koju je držao danas njegov stranački saborac Borko Stefanović.

Naime, danas je održana sednica Skupštine Grada Beograda koju Dragan Đilas sa svojim ostalim koalicionim partnerima, a sada već bivšim koalicionim partnerima bojkotuje već dve godine. Ali, ne bojkotuje kasu, kao što su neki prethodni poslanici u prošlom sazivu bojkotovali ovaj parlament, pokušali da se na nasilan način u njega uvuku, kako bi Boško Obradović rekao, pokušali zastavom da razbiju vrata iako u svako doba dana i noći kao narodni poslanik mogu da uđu.

Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da smo danas i mi kao gradski odbornici, ali i građani Beograda, a bogami i cele Srbije, mogli da vidimo jedan kontinuitet politike pretnji i zastrašivanja svakog ko pripada SNS ili je deo vladajuće koalicije.

Pre te konferencije za štampu, a koja se pretvorila u monolog Borka Stefanovića, većina odbornika koja je dolazila na tu sednicu je pretrpela nekakve uvrede i pretnje. Naravno da to nikog iz SNS, iz naše odborničke grupe nije zastrašilo, kao što ni narodne poslanike nije zastrašilo to što nas već sada mesecima unazad satanizuju i svaku diskusiju narodnog poslanika ovde u Skupštini pokušavaju da izvrgnu ruglu.

Pored ovih stvari koje samo usput pominjem, a neka i pravosuđe porazmisli da li tu ima posla za njih, mnogo je bitnije ono što se dešavalo na toj konferenciji, a to je iznošenje neistina i još jedno izvrgavanje ruglu svega onog što čini demokratiju i demokratski proces u Srbiji.

Naime, Borko Stefanović se danas na konferenciji grubo našalio misleći valjda da je duhovit, a bogami ni ovi najbliži ljudi koji su stajali do njega se nisu nasmejali, pokušao da sakrije svu nervozu i histeriju koja ih je zahvatila, a sve zbog ovih mnogobrojnih računa koji se iz dana u dan pojavljuju u javnosti i svojevrsne Đilasove zanimljive geografije, gde upoznajete ekskluzivna mesta na planeti zemlji tako što vidite gde Dragan Đilas ima račune.

Današnju konferenciju je počeo izjavom da je njihov bojkot uspeo, bojkot prethodnih izbora. Možda neko ko ne prati politiku ili ga uopšte ne zanima bi mogao da poveruje, ali lako je to proveriti. Ti ljudi koji su bojkotovali prethodne izbore, koji su održani prošle godine u junu mesecu, danas na političkoj sceni faktički ne postoje, ali su najagresivniji u iznošenju pretnji i u iznošenju nekakvih zahteva.

Hajde taj bojkot, koliko oni smatraju za sebe da im je uspeo, ne znam zašto pokušavaju da građane ubede da onaj istorijski rezultat koji je SNS postigla nije takav.

Dakle, poštovana gospodo iz tog dela opozicije, žao mi je Borko Stefanoviću, vama se obraćam gospodine Stefanoviću, što ne možete da objasnite Draganu Đilasu da su prošli izbori pokazali samo da građani Srbije prepoznaju politiku SNS i predsednika Aleksandra Vučića kao jedinu politiku koja donosi prosperitet našoj zemlji.

Ako već pričamo o tom delu, njihov očaj je njihov problem, tako da oko bojkota i njegove izjave da je bojkot uspeo ne bih se više obazirao, koliko na neke druge stvari. U svom nemuštom obraćanju Borko je nastavio sa politikom koju ima Dragan Đilas, a to je da se pojedini ljudi ili funkcioneri SNS kriminalizuju pominjući njihova imena, dovodeći ih u konotaciju za šta nema nikakav osnov, dovodeći ih u nekakav nezgodan položaj i to, eto, samo zato što ne može da objasni odakle Draganu Đilasu 68 miliona evra na raznoraznim računima.

Pominjao je jednog od funkcionera danas u gradu, pitao za njegov stan. Da se odmah razumemo, bilo ko, a da je deo SNS, ako se ogrešio o bilo koji zakon ili zloupotrebio svoju funkciju i poziciju odgovaraće pred zakonom i nema tu nikakve dvojbe i nema tu nikakvog dvoumljenja.

Od 12. marta je počeo da se primenjuje Zakon o poreklu imovine i, kao što smo više puta to naglasili, predsednik Aleksandar Vučić je prvi rekao da se ispita njegova imovina. Apsolutno sam uveren da svi poslanici koji sede u ovom parlamentu neće imati problem sa tim, ali je u najmanju ruku smešno, baš kao što se na današnji dan mnogi ljudi šale i smeju, zvuči kao prvoaprilska šala da se Borko Stefanović bavi nečijim nekretninama, dok mu je gazda Dragan Đilas koji ne može ni dan-danas da objasni odakle mu 25 miliona evra samo u nekretninama ili odakle njegovom bratu Gojku Đilasu više od 35 nekretnina. Zašto nije zapitao svog gazdu odakle mu i kako se do tog enormnog bogatstva stiže i kako se to bogatstvo stiče.

Ono što se sada pojavljuje kao praksa, a kolega Orlić je o tome danas pričao i na sednici Gradske skupštine, jeste činjenica da je ovo sve uvertira za predstojeće gradske izbore, za izbore za grad Beograd. I sada pokušavaju da se sakriju, pošto im je rejting takav da su na nivou statističke greške, pokušavaju da se sakriju iza raznoraznih udruženja građana. Tako su pokušali da daju na težini nekim udruženjima građana.

Pazite sad. Dakle, Skupštinu koja je njima omogućila da oni budu u gradskom parlamentu zato što su učestvovali na izborima 2018. godine Borko Stefanović je proglasio nelegitimnom. On je verovatno od mene duže u politici, ne verovatno, sigurno, pa bih sad želeo da čujem kako je ta Skupština nelegitimna, ako ste vi učestvovali na tim izborima, osvojili neki broj glasova i sada samo zbog svoje nemoći vi bojkotujete tu Skupštinu, ne želite da se pojavljujete na tim sednicama, ali uredno primate naknade, i kako je ta Skupština nelegitimna sada, a nije vam bila nelegitimna na početku zasedanja?

Nije mi jasno i zašto su u ovoj bici sada zajedno i Dragan Đilas i Borko Stefanović i Boško Obradović koji je tada bili na suprotnim stranama. Ljudi koji se ne sećaju, Boško Obradović je tada bio sa Radulovićem na toj gradskoj listi. Njihova lista se zvala „Da ovi odu, a da se oni ne vrate“, misleći da SNS ode sa vlasti, ali da se ne vrati Dragan Đilas na vlast. U svojoj kampanji je optuživao Dragana Đilasa za raznorazne mahinacije, lopovluke, za zloupotrebu službenog položaja, ali nedugo zatim, nakon godinu dana kada je interes njihov i slepa želja za vlašću i gola mržnja prema Aleksandru Vučiću i SNS brzo su se dogovorili i ujedinili. Tako od: „Đilase, lopove“ i „Koliko si ukrao na mostu?“, Boško Obradović kreće sa kampanjom: „Đilas je najbolji“.

Nevolje u raju im se dešavaju i ovih dana kada jedni druge na najbrutalniji način vređaju na društvenim mrežama. Tu ja ništa ne bih dodao, samo bih rekao da se oni ipak najbolje poznaju između sebe. Ali ovako obmanjivati javnost i iznositi ovakve neistine u najmanju ruku je nekorektno. Ja znam da u njihovoj političkoj borbi je sve dozvoljeno i da oni ne prezaju ni od čega, ali naša je dužnost kao narodnih poslanika da govorimo o svemu onome što se na dnevnopolitičkom nivou dešava.

Ova konferencija za štampu Borka Stefanovića ući će u istoriju kao jedna od najsmešnijih i ne znam da li ga je u to povukao 1. april kao Dan šale, ali toliko je očajan bio i toliko je nebuloza izgovorio da danas za nekih sat vremena, malo jače, u 17 časova ima popravni na jednoj od Đilasovih televizija, gde će pokušati da izvadi sve one fleke koje je danas napravio na ovoj konferenciji.

Izgovoriti danas da grad Beograd, država Srbija ne misli o deci i ne misli o vrtićima može neko ko je u najmanju ruku zlonameran. Radi istine, o ovome smo pričali i ovde i to vam je egzaktan primer kako je Dragan Đilas vodio grad Beograd, kao poslednju njegovu funkciju koja može najbolje da ga preporuči građanima Beograda, apsolutno. Dakle, dok je bio gradonačelnik čak 15.000 porodica je oštetio jer im je duplo naplaćivao vrtiće i te dugove danas vraća grad Beograd. Kada to prevedete u proste brojke i u cifre, ta cifra iznosi više od 35 miliona evra koje grad Beograd mora da isplati roditeljima jer im je totalno bez bilo kakvog prava naplaćivan vrtić u tom iznosu. Trideset pet miliona evra, da bi građani to plastičnije videli i razumeli, je negde oko šest novih škola komplet ili 15 novih vrtića.

Radi istine, u periodu od tri godine grad Beograd će imati 25 novih vrtića i trenutno se ili grade ili je izgrađeno čak osam. Ali ono šta građane Srbije mora najviše da zanima jeste činjenica da, na primer, u mnogim lokalnim samoupravama liste čekanja za vrtiće više i ne postoje. Grad Beograd teži ka tome i najbolji podatak koliko je on vodio računa o najmlađima jeste i činjenica da je u njegovo vreme vrtićima bilo obuhvaćeno svega 44.000 dece, a danas je ta cifra preko 73.000. Onda se zapitate da li Borko Stefanović po komandi Dragana Đilasa misli da neko može da poveruje u ove stvari.

Za sam kraj, ono što želim da građanima Srbije ostane kao najjači utisak je opasna izjava koja samo govori koliko su oni zadojeni tom nekom mržnjom i željom da se po svaku cenu vrate na vlast, a onda da se svakom od nas osvete, pa isto tako i građanima da li Beograda ili cele Srbije.

Borko Stefanović je izjavio da će, pazite sad, to će preslikati i na republički parlament, takva im je politika, anulirati sve odluke koje je doneo do sada gradski parlament, a to će primeniti kasnije, jelte, i na ovaj republički. Ljudi moji, ne znam da li neko ozbiljan može da pomisli da će sve odluke koje su donete anulirati samo zato što, jelte, on tada nije imao većinu ili nije bio vlast. Mene samo zanima u ovom konkretnom slučaju – da li to znači da ćete nas vratiti u prošlost, kada je grad Beograd bio zadužen za 1,2 milijarde evra, danas je taj dug negde oko 300 miliona? Da li ćete nas vratiti u onu situaciju kada je budžet grada Beograda bio 565 miliona evra, a 2020. godine je bio 1,2 milijarde? Da li ćete nas vratiti u prošlost kada su plate u Beogradu bile prosečno 452 evra, a danas su 628? Da li ćete sada preoravati sve one ulice, a ima ih preko 400 koje su renovirane, sanirane, da li ćete sada preorati, kako ste obećavali, i Trg republike, da li ćete izvući, iščupati fontanu? Da li ćete ići po prigradskim opštinama i ljudima koji su prvi put dobili kanalizaciju sada tu kanalizaciju iskopati, prekopati i da li ste toliko spremni daleko da idete u svojoj frustraciji i histeriji samo zato što je svaki novi projekat, svaka nova dobra stvar urađena i za građane Beograda i za građane Srbije dokaz vaše nesposobnosti i dokaz da umesto da se tu priliku kada ste bili na vlasti iskoristili da radite u interesu građana, vi ste samo koristili za svoj lični interes i svoje lično bogaćenje?

Ovim ću završiti. Šta god oni pokušali da urade, koliko god oni pokušali nekoga da zastraše ili koliko god njihovi potezi bili očajni i u toj mržnji više nekontrolisani, volju građana ni Beograda ni Srbije neće uspeti da promene, jer prošla su ta vremena kada je Srbija bila na kolenima, kada smo bili na ivici ponora, kada smo razmišljali o tome da li ćemo imati da isplatimo plate i penzije i prošlo je to vreme kada nam je zemlja izgledala katastrofalno samo zato što je i Draganu Đilasu i Vuku Jeremiću, pa i tom Borku Stefanoviću bilo preče da se šetkaju po belom svetu, pare građana stavljaju na svoje račune i sebe i svoje najbliže čine još bogatijim. Neće ove laži uspeti da opravdaju, niti da sakriju malverzacije koje je Dragan Đilas evidentno počinio, neće uspeti bilo kome od nas da zapuše usta i da nas spreče da pričamo o tome da je 68 miliona evra rasporedio na više od 50 računa u različitih 17 zemalja u svetu i neće sprečiti ovim lažima da Srbija ide napred i da se razvija.

A što se tiče pravosuđa, sudija, ja ću to ponoviti još jednom, neka sude po zakonu, neka sude u interesu građana Srbije, jer samo kada tako budu radili, samo kada tako budu sudili Srbija će ići u onom smeru koji svi želimo, a to je jaka, stabilna, napredna i Srbija u kojoj naša deca žele da ostanu i da žive. Hvala i živela Srbija!
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Profesor dr Vladimir Marinković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Marinković

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Hvala, uvaženi predsedniče Narodne skupštine.

Dame i gospodo narodni poslanici, evo, dok se naši tzv. politički protivnici, koje je malopre pominjao moj uvaženi kolega Mirković, igraju politike, igraju države, držeći konferencije za štampu, vređajući naše odbornike, konkretno danas ispred i tokom sednice Skupštine Grada Beograda, naš predsednik Aleksandar Vučić, je danas obišao zajedno sa ambasadorkom Narodne Republike Kine radove na auto-putu Čačak-Požega, koji će se nastaviti, dakle, njegova izgradnja će ići do Boljara, do Crne Gore, što će predstavljati jedan strateški značajan koridor za našu zemlju, za našu trgovinu, za naša radna mesto.

To je ono što razlikuje nas i tu tzv. opoziciju, naš pristup i naše vođenje i poimanje države od njih, koji se igraju politikom i koji pokušavaju i daju sve od sebe da dođu na vlast svim sredstvima, samo ne onim što jeste imanentno celokupnom demokratskom svetu i razvijenim zemljama, a to su izbori. Izbori na svakom nivou, da li je to lokalni, da li je to nacionalni nivo, da li su to predsednički izbori, sve su spremni da urade, samo nisu spremni da izađu na izbore. Evo, već nekoliko godina, ne prete nama, kao vladajućoj koaliciji, ne prete SNS, ili predsedniku Aleksandru Vučiću, prete narodu, prete građanima Republike Srbije, da će oni unapred neke izbore bojkotovati. To se već desilo tokom republičkih izbora koji su bili održani 21. juna prošle godine, i koji su jasno pokazali da predsednik Aleksandar Vučić i SNS i naši koalicioni partneri imaju gotovo plebiscitarnu podršku građana Republike Srbije i da imamo jasan mandat da vodimo državu onako kako smo to govorili i tokom svih ovih godina.

Dakle, od 2014. godine pa do danas i tokom izbornih kampanja, ali i naravno, i posle završetka izbora, izbornih kampanja, jer naš program je modernizacija, naš program je razvoj privrede, naš program su radna mesta. Naravno mi smo u takvoj poziciji da je nama sada faktički lako, jer građani Republike Srbije, narod, može jasno da vidi u čemu je ta razlika između te tzv. opozicije i Aleksandra Vučića i nas koji predstavljamo ovde većinu u ovom parlamentu, koji svakodnevno radimo na tome da našim građanima bude bolje, da se borimo za naš zdravstveni sistem, da se borimo da poboljšamo našu geo-političku i spoljno-političku poziciju, da svakodnevno otvorimo neko novo radno mesto, da razvijamo naše preduzetničko društvo, da uradimo sve da naši mladi ljudi ostanu u našoj zemlji.

Sigurno, i ako je danas tema kao i u prethodnom periodu pravosudni sistem Republike Srbije, vrlo treba da budemo precizni u tom procesu izbora sudija na svim nivoima. Moram da napomenem da od njih i od efikasnosti pravosudnog sistema, od efikasnosti naravno, tužilaštva, u mnogome zavisi razvoj Srbije, u mnogome zavisi kako će se ekonomija razvijati, ali i u kom pravcu će se kretati naša zemlja.

Nije dovoljno da mi kao političari i da mi kao naravno, najveća, najsnažnija stranka koja ima najveću podršku građana Republike Srbije imamo, i to smo pokazali, to pokazujemo iz dana u dan. Mogu da pričaju šta god žele, mogu da nas potcenjuju, ali nisam sigurna da bi bilo ko od tih vajnih opozicionara, tog Dragana Đilasa, Vuka Jermića, Boška Obradovića, smeo da izađe na duel našem šefu poslaničkog kluba Aleksandra Martinovića, koji je danas svima nama, ali i njima, i celom narodu Republike Srbije održao jedan čas, jednu ozbiljnu lekciju iz istorije, ali i pokazao nam kakav pristup SNS ima kada je u pitanju saradnja sa manjinskim zajednicama, kada je u pitanju poštovanje stavova drugih ljudi koji ne pripadaju većinskoj zajednici u Republici Srbiji. Pokazali smo da to možemo da uradimo i sa Bošnjacima, pokazali smo da možemo da nađemo zajednički jezik, pokazali smo da možemo da gradimo našu Srbiju i sa našim kolegama uvaženim iz mađarske zajednice, i sa Rusinima, i sa Slovacima, i sa svim drugim koji žele zajedno sa nama da grade ovu zemlju, bez obzira kojoj veri i kojoj naciji pripadaju.

Međutim, jako sam zabrinut, uvaženi predsedniče, zbog toga što mi i dan danas u našem pravosudnom sistemu imamo ljude koji u svom delovanju nemaju kao prioritet da štite interes države. Ne želim da komentarišem pojedinačno sudije, da govorim o njima lično, ali govorim o ljudima koji su i dan danas u pravosudnom sistemu Republike Srbije, a koji su recimo 2000. godine pustili nekoliko hiljada Albanaca među njima 620 njih koji su bili osuđeni ili su im tekli procesi u Republici Srbiji koji su bili optuženi za neprijateljsku delatnost i za terorizam. Među njima su Flora Brovina koja je danas naravno na slobodi, koja se aktivno bavi politikom u stranci Hašima Tačija. Među njima je nažalost i Aljbin Kurti koje je prethodnih dana, dakle, po drugi put izabran za premijera, odnosno predsednika tzv. privremenih institucija na Kosovu i Metohiji.

Mi kao SNS želimo da se pravosudni sistem ojača, da bude efikasan ali da bude, naravno, patriotski, da ti ljudi koji rade u pravosudnom sistemu znaju šta je država, jer ovo što sam malo pre naveo dovoljno govori o tome kako su se ljudi koji su posle 5. oktobra došli na vlast u Republici Srbiji se odnosili prema ovoj državi. Ti ljudi koje su oni tada tako velikodušno pustili na slobodu iako su bili optuženi ili neki čak osuđeni, Flora Brovina je bila osuđena na 12 godina zatvora za krivično delo neprijateljske delatnosti i terorizma. Ti ljudi se nisu umirili, ti ljudi nisu rekli – pa, čekajte mi treba da iskoristimo svoj uticaj da se dogovorimo sa Srbijom, sa srpskim vlastima, da vidimo kako da gradimo svoju budućnost. Ne, ta Flora Brovina je kao poslanik Tačijeve stranke u parlamentu, dakle u privremenim institucijama na Kosovu i Metohiji, pokazivala sliku, fotografiju koja je obišla ceo svet, koja je naravno bila lažna kako srpski vojnici siluju albanske devojke tokom sukoba na teritoriji Kosova i Metohije između naših regulatornih vojnih i policijskih snaga i terorističke OVK.

Naravno, ta laže se razotkrila jako brzo ali to je poslužilo kao šlagvort da Atifete Jahjaga ode u SAD i da u američkom Kongresu i američkim institucijama ima priliku da govori o tome da je na teritoriji Kosova i Metohije tokom rata silovano 20 hiljadi Albanki od strane regularnih vojnih i policijskih snaga Republike Srbije.

Ono što želim da kažem, u ovom obraćanju je da svi mi nosimo jednu ogromnu odgovornost i mi ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, i naše kolege u sudovima, i naše kolege i Vladi Republike Srbije i u svim državnim institucijama i da prvo što treba da nam budu na umu kada se ujutru probudimo pre nego što dođemo na posao, jeste da je svaki naš potez, svako naše delovanje, vezano i da ima uticaj na to kako će biti našoj zemlji i kako će biti našem narodu.  

Moje kolege uvažene su prethodno govorile o tome i, naravno, ne mogu da ne pomenem to da želim da ohrabrim te ljude da jednostavno rade svoj posao, da ih podstaknem da ga rade, jer, koliko možemo da vidimo, tolike uvrede, toliki napadi na instituciju predsednika države, na njegovu porodicu, na mnoge ljude koji su javni poslenici i kako naš uvaženi kolega Martinović kaže, koji rade u prilog toj politici, ne branimo, nemamo potrebe mi nikoga ovde da branimo, ali radimo u prilog Srbiji, radimo u prilog razvoju Republike Srbije.

Naš glas treba da se čuje i želimo da kažemo da je to jednostavno nedopustivo i da i mi preuzimamo jedan deo odgovornosti birajući, imajući to pravo da biramo određene sudije, da razmatramo i dobro analiziramo ko će voditi pravosudni sistem Republike Srbije u budućnosti. Jer, pogrešni izbori mogu da nas koštaju prvenstveno puno i mogu da, što je još gore, da nas koštaju dugoročno, dakle na dugoročnom planu.

Mi danas plaćamo ogromnu cenu posledica onoga što se dešavalo 1999, 2000, 2001. godine. To što se tada dešavalo, to što su tada oni propustili je dovelo do toga da dođe do zločina i u Starom Grackom, da dođe do pogroma 2004. godine i da niko ne reaguje protiv toga, da niko ne reaguje da početkom 21. veka se vrši pogrom nad jednim slobodarskim narodom sa dugom demokratskom i državnom tradicijom, hrišćanskim narodom u srcu Evrope. I mi to moramo glasno da kažemo i da kažemo da to mora da se promeni i da mi nećemo da tolerišemo kao država, da, kao poslanici, kao ljudi koji su izabrani od strane naroda i da želimo samo da svako od nas, kojoj god grani vlasti da pripada, treba da radi maksimalno efikasno, profesionalno i na kraju, ali, naravno, ne najmanje važno nego najviše važno, na patriotski način svoj posao.

Mislim da nam se suviše dugo dešavalo to da nas je sramota da branimo nacionalne interese, da nas je sramota da kažemo samo šta je istina, ništa drugo. Jer, mi ovu borbu koju danas vodimo, predvođeni Aleksandrom Vučićem, vodimo samo istinom i samo, naravno, faktima i jasnim podacima šta se sve dešavalo u bliskoj prošlosti i u skladu sa tim vodićemo i dalje u budućnosti našu spoljnu politiku.

Što se tiče ovih geopolitičara, naših političkih protivnika, kolega Mirković je pričao o tome, mnoge moje kolege danas i prethodnih dana, eto, to je bila njihova geopolitika – kako rasporediti novac koji je izvučen iz domaćih preduzeća, iz budžeta Republike Srbije, kako ga rasporediti i na koji način na razne destinacije širom sveta. Koliko mi do sada imamo informacije, radi se o četiri kontinenta, 53 računa, od Hong Konga preko Moldavije, Švajcarske, čak do Njujorka, Delavera, raznoraznih država. To je bila njihova međunarodna saradnja, to je bila njihova geopolitička strategija i geopolitičko pozicioniranje naše zemlje. Naravno, ja sam napravio jednu malu šalu i digresiju, iako očekujem od istog tog pravosudnog sistema da sve ovo što sam pominjao i što su moje kolege malo pre pominjale, da dobije svoj sudski epilog i da ono što je uzeto od građana Republike Srbije, da se to njima vrati.

Jer, i taj akt i ta vrsta ponašanja jeste čuvanje nacionalnih interesa, jer mi želimo, pored toga što štitimo našu teritoriju, što štitimo naš narod, što želimo da štitimo našu kulturno-istorijsku baštinu, štitimo i naš novac, štitimo naše resurse. Ne želimo da nam se desi da i jedan dinar iz kase u koju su dali građani Republike Srbije ode na način koji nije prilagođen i koji nije u njihovom interesu.

I da završim time da im je Aleksandar Vučić, i njima i našim evropskim prijateljima i američkim prijateljima i svima na svetu, dao jednu odličnu lekciju iz regionalne saradnje.

Danas smo imali vrlo kvalitetne diskusije, vrlo kvalitetne polemike o tome šta se događalo u našoj bližoj istoriji, kako da zajednički gradimo budućnost naše zemlje, kako da objedinimo sve snage i kako da, naravno, se toga sećamo, da nađemo neki zajednički imenitelj u svemu onome što se desilo.

Ali, ono što je, ja mislim, danas najznačajnije bilo na ovoj sednici, što smo došli do toga da nam je zajednički interes, i njima u Novom Pazaru i nama ovde u Beogradu i dole u Vladičinom Hanu i našim kolegama u Subotici, Mađarima, da gradimo ovu zemlju, da je modernizujemo, da svi pozdravimo to što je ceo region mogao da dođe tokom vikenda da se vakciniše ovde u Srbiji, i naši prijatelji iz Bosne i Hercegovine i naši prijatelji i naša braća iz Crne Gore, a zašto da ne kažem i iz Albanije, i drugih država i svi su mogli da dođu i to pokazuje koliko je Srbija jaka, i koliko Srbija jeste, ne samo ekonomski, nego i politički lider ovog regiona zahvaljujući liderstvu predsednika Aleksandra Vučića. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Hvala, samo da dodam ovome što ste rekli gospodine Marinkoviću, Flora Brovina je naravno, prikazala lažnu fotografiju, a kasnije se ispostavilo silovanje, a kasnije se ispostavilo da je reč o Iraku, a vi znate, gle čuda koja je vojska prisutna i čija je vojska prisutna u Iraku. Da podsetim, da je i Kurti bio pravosnažno osuđen na 15 godina, pa je pomilovan od strane tadašnjeg predsednika SRJ, Vojislava Koštunice.
Reč ima narodni poslanik Predrag Rajić.
...
Srpska napredna stranka

Predrag Rajić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, danas na dnevnom redu imamo tačke koje nam govore o nekoliko bitnih momenata kada je reč o radu parlamenta.

Mislim da je istovremeno i velika čast i velika obaveza, kada ste deo saziva koji bira sudije i koji odlučuje o tome ko će deliti pravdu i ko će rešavati određena pitanja u skladu sa zakonom, na adekvatan način.

Kažem, velika je čast, zbog toga što nam je taj mandat poveren od strane građana, ali istovremeno ovde ćemo doći do jednog pitanja koje može da se okarakteriše i kao izazov i kao problem, a ja bih ga okarakterisao prevashodno kao jedno važno i veliko pitanje koje mora biti do kraja razmotreno.

Mi imamo u našem pravosudnom sistemu, tu jednu stavku koja je nasleđena iz davnih vremena, iz nekih perioda kada se intenzivno govorilo o nezavisnosti pravosuđa, a koje zapravo postavlja ovaj parlament, u jednu specifičnu ulogu, gde smo mi i obavezni i odgovorni da biramo sudije na njihove pozicije, odnosno ona lica koja su ispunila zakonom predviđene uslove da budu sudije, ali se postavlja pitanje da li i koliko posle toga mi imamo zapravo adekvatnih instrumenata da kontrolišemo njihov rad.

Zašto postavljam ovo pitanje? Zato što smo od 2000. godine bili svedoci, nemali broj puta, raznih pritisaka, kako naših inostranih partnera, tako i onoga što se naziva civilnim sektorom ili nevladinim sektorom, da pravosuđe i ta sudska grana vlasti, uopšte mora biti nezavisnog uticaja izvršne, pa i zakonodavne grane vlasti, što samo po sebi u nekom idiličnom svetu ne bi bilo sporno da ta ista grana vlasti, odnosno oni koji je predstavljaju, a ovde sada govorimo o ubedljivoj manjini takvih sudija, jer je ogromna većina sudija poštena i čestita i rade vrlo odgovorno i rade jedan jako težak posao, profesionalno to čine, zahvaljujući svojoj struci, svom znanju i energiji, koju su uložili u svoje obrazovanje, ali i zahvaljujući svojim moralnim kvalitetima.

Govorim o jednoj ubedljivoj manjini koja je ipak prisutna i nažalost često na određenim, važnim, visokim pozicijama, upravo u toj grani vlasti, koji možda jesu nezavisni od izvršne i zakonodavne grane vlasti u Republici Srbiji ali teško da su nezavisni od određenih grana vlasti u nekim drugim državama.

To je pitanje koje moramo postaviti i to je pitanje koje treba da bude inicijator i sastavni deo jedne opšte diskusije, javne diskusije kojom ćemo se baviti i gde ćemo pokušati da pronađemo adekvatan odgovor.

Zašto to kažem? Nije sporno da se oni koji donose odluke, zaštite od onoga što često možemo da nazovemo dnevno političkim interesom, govorimo sada načelno. Nije sporno ni to da postoje pojedinci, verovatno koji se bave politikom, a koji bi voleli, toga smo bili svedoci nebrojeno puta do 2012. godine, a koji bi voleli da utiču na pravosuđe i na sva ona lica koja donose odluke u ovoj grani vlasti.

Takođe nije sporno da u samom pravosuđu imamo lica koja su možda nezavisna od države Srbije, ali nikako nisu nezavisna od strane nekih drugih država ili određenih kriminalnih grupa koje postoje u samoj Republici Srbiji.

Toga smo bili svedoci poslednjih meseci kada je došlo do velikog obračuna sa jednom od najvećih kriminalnih grupa u istoriji naše države. I to vrlo efikasnog obračuna gde se pokazalo, recimo da je izvršna grana vlasti bila daleko i neuporedivo efikasnija upravo od sudske grane vlasti, jer se pokazalo da su pojedinci iz te iste sudske grane vlasti, zapravo činili sve što su mogli da osnaže tu kriminalnu grupu, da prikriju njihovo delovanje, da ih puštaju iz zatvora ranije, da uništavaju dokaze.

Bilo je takvih pojedinaca svakako u izvršnoj grani vlasti, ali je ona efikasnija, ona uspeva da se izbori sa svojim manjkavostima, pre svega zbog toga i između ostalog što postoji taj odnos sa zakonodavnom granom vlasti, koja nju kontroliše na adekvatan način. Šta je sa pravosuđem, postavljam to pitanje?

Od starog Rima, to sam i u prethodnom svom obraćanju rekao i ponoviću, jer je izreka jako dobra, postavlja se u kontinuitetu pitanje ko će čuvati čuvare? Ko će kontrolisati one koji treba da dele pravdu u ime naroda? Dakle, narod je izabrao nas, mi biramo njih, ali ko ih kontroliše dalje? Na kakav način? Na koji način?

Znate, kada su ljudi na poziciji moći, a sudska grana vlasti donosi, zaista ozbiljnu i široku moć onda do izražaja mogu da dođu kod pojedinaca i određene sklonosti ka padu. To nije ništa novo, tome nas uči nauka i tome nas uče sve te knjige, čovek je sklon padu, sklon je izazovima, sklon je grehu.

Posebno je izazovno kada, recimo shvatite kako vas predstavnik neke druge države poziva i želi da vam ukaže neku vrstu počasti time što će na vas izvršiti suptilnu formu pritiska, kako bi ste vi zapravo postupili, u skladu sa interesima njegove države, a na uštrb svoje.

Zašto? Zato što je ta njegova država, recimo veća i moćnija od naše. Onda se taj pojedinac, koji se polakomio prvi put nada da će u kontinuitetu imati podršku i zaštitu te neke druge države, a ne zna ili neće da zna, a znao bi kada bi otvorio bilo koju knjigu iz istorije, da su upravo ti i takvi najgore prolazili na kraju.

Jer, ukoliko radite u interesu druge države, taj za koga radite ili taj kome podnosite račun na vas gleda sa prezirom. Ako ste vi izdali sopstvenu državu, šta vas košta da izdate i tu drugu, za koju radite, u tom momentu. Gotovo svaki put, u svakoj epohi, u svakoj državi to se pokazalo kao obrazac i kao tačno.

Drugo, postoje tu još neki momenti koji su interesantni. Kada se bavite sudskim pozivom, a istovremeno otkrijete neke svoje spisateljske sposobnosti i sklonost ka kontinuiranom nastupu u medijima sa pozicije političkog analitičara, na primer, pa se onda bunite kada o vama govore oni koji se zaista i bave političkom analizom, jer ste se svrstali u tu kategoriju i pojavljujete se u tom ringu, vi možete doći opet u poziciju da smatrate kako ste pozvani da kritikujete baš sve i svašta u ovom društvu.

Skrenuću vam pažnju tu na jedni interesantnu činjenicu koja je čak zapretila da dovede Republiku Srbiju u nezgodan položaj, odnosno da nas posvađa sa jednom veoma moćnom, ako ne i najmoćnijom državom sveta.

Četrnaestog marta, sudija Majić je na svom Tviter profilu objavio, komentarišući inicijativu "Udruženje sudija i tužilaca", da se zabrani "Sky" aplikacija, to je isto ona aplikacija koju je koristila kriminalna grupa Veljka Belivuka, kako je to jedan poseban nivo bizarnosti i kako bi pravom ipak trebali da se bave stručnjaci.

Sad, da stavimo na stranu to što sudija Majić tako gordo gleda na svoje kolege sudije i tužioce, pa smatra da oni nisu dovoljno stručni da to komentarišu, ali interesantno je da se samo tri dana kasnije pojavila informacija da je američki FBI upao u sedište iste kompanije "Sky", zabranio rad njihovog veb sajta, zaplenio njihove materijale i po nalogu američkog suda otvorio istragu protiv onih koji su vodili tu kompaniju i protiv same kompanije.

Šta mislite, da li je sudija Majić i dalje govorio o tome? Dakle, kada je to inicijativa iz Srbije, to je nivo bizarnosti i to je odraz nestručnosti, kad se to desi u Americi, onda o tome ćutimo. Da ne pričamo o tome da je on na taj način zapravo indirektno uvredio i sam FBI, jer ih je nazvao nestručnjacima koji su skloni bizarnosti, ako bismo analogiju upotrebili za ono što je on iskoristio za svoje kolege.

Nisam siguran da bi iko blagonaklono Americi gledao na to, možda je sudija Majić na taj način hteo da nas posvađa sa Amerikom. Ne znam, ne ulazim u te intencije, ali se sigurno to dogodilo.

Zato kažem da je sudski poziv veoma važan. On je možda i najvažniji. Ruska poslovica kaže da pravda drži zemlju i gradove. Društvo bez pravde i društvo bez prava nije uređeno društvo, nije civilizovano društvo, nije društvo u kom se na pravilan način distribuiraju resursi i gde ljudi mogu biti na adekvatan način zaštićeni.

Stalno se govori o ovoj grani vlasti, zakonodavne. Mi smo od 2000. godine, imali potpunu kampanju, koja je imala za cilj da naruši srpski parlament. Pa, se onda u kontinuitetu govorilo o cenama skupštinskog restorana, kao da su one beneficirane samo ovde, kao da nisu beneficirane u svakom javnom preduzeću, na primer, ili bilo kojoj drugoj ustanovi.

Šta je, zapravo bio cilj toga? Cilj je bio da se narodni poslanici i parlament predstave kao lica koja su na teretu budžeta, koja su nebitna i koja ne rade svoj posao adekvatno. Cilj je bio da se udari na srce suverenosti ove države, na tome se radilo vrlo predano, godinama, to je bio ozbiljan projekat u kome su učestvovali mnogi, i iz sveta medija i nevladinog sektora, ali i određene političke stranke i svakako nosioci izvršne vlasti do 2012. godine, koje su se trudile da obesmisle ulogu ovog visokog doma.

Onda smo došli u situaciju da kada god progovorite nešto što je iz nadležnosti parlamenta vi se suočite sa … uvreda i napada, a ko ste vi da komentarišete rad, recimo nekog sudije? Ko će da komentariše ako ne parlament. Ko će da komentariše ako ne oni koji su od građana poslati ovde sa obavezom, ne samo sa pravom, nego sa obavezom da komentarišu taj rad.

Naše su se uloge u tom smislu u velikoj meri izokrenule i zamenile i mi smo sada u jednom dugom i teškom procesu obnove srpske državnosti.

Ovaj spomenik Stefanu Nemanji je zapravo dokaz toga. I to je idealan simbol obnove srpske državnosti, baš zbog toga što ga je otkrio predsednik Aleksandar Vučić, jer je Stefan Nemanja temeljio srpsku državnost, a Aleksandar Vučić obnavlja srpsku državnost.

Morate biti svesni činjenice da smo mi 22 godine lutali postjugoslovenskim bespućima. Da nama ovde nije bilo dozvoljeno nakon 2000. godine, godinama da usvojimo srpske simbole, kakve sada vidimo ovde, godinama. Mi smo godinama nakon raspada SFRJ imali za grb amblem iz vremena Socijalističke Republike Srbije, godinama, zato što je svaki put kad se pomene nešto što ima veze sa srpstvom to bilo doživljavano kao nacio-šovinizam. Ko ste vi Srbi da pričate o srpstvu? To se ne sme, jer je mantra slaba Srbija, jaka Jugoslavija bila u glavama čitavih generacija onih koji su nama vladali.

Onda smo se na sve to, nakon 5. oktobra, suočili sa još jednim momentom koji je govorio o tome da države Srbije maltene ne treba ni biti, da je ružno i prostački što se ona tako i zove, da bi je trebalo na neki način skratiti na, kako je to jedan od vedeta tog pokreta govorila, razumnu meru. Srbija mora biti smanjena, kaže ona, na razumnu meru. Nije više u životu, pa neću da je pominjem.

Onda, kada danas imate akcije koje za cilj imaju obnovu nacionalne svesti, da se napokon govori o žrtvama NATO agresije na adekvatan način, da se napokon govori o žrtvama martovskog pogroma na adekvatan način, da se napokon govori o žrtvama genocidne operacije „Oluja“ na adekvatan način, vi imate sinhronizovane napade različitih sektora društva, između ostalog i pojedinih sudija koje su tu dežurne da se jave na poziv tih istih televizija i da govore o tome kako je bilo kakvo pominjanje srpstva uvod u haos, bezumlje i sukobe.

A kada vakcinišemo pola Balkana i to je problem zbog toga što je došao veliki broj ljudi u Beograd. Valjda smo trebali ići po kućama da vakcinišemo po Bosni i Hercegovini i susednim državama?

Nije njima, samo i to da vam kažem i time ću zaključiti, sasvim lako, jer oni imaju nalog da kritikuju sve što radi Aleksandar Vučić, a onda kada vidite prilog na CNN-u od 10 minuta i to ne plaćeni prilog, kao što rade, recimo, njihovi mentori uzmu pa plate, zakupe termin, pa to rade na komercijalan način, nego imate prilog od 10 minuta na CNN-u u kome se govori o Srbiji kao o državi čiji je lider obezbedio to da ona bude prva u procesu vakcinacije u Evropi i da ne samo to radi, nego da uspeva da izvozi vakcine i da vakciniše susedne države.

Govori se o nama kao o svetskom čudu. Kako onda oni to da komentarišu? Kako onda oni to da napadnu? Vrlo im je teško. E, tu se javljaju pojedinci koji su zaštićeni tom svojom sudskom ulogom i funkcijom, koji će napasti šta god da radi država, ali ako im uzvratite argumentom na kvazi argument, oni će reći – a, ne, ne, vi ne smete da napadate, vi ste političari, vi ste ministri, vi ste narodni poslanici, ko ste vi da komentarišete moj rad, ja sam ovde Bogom dan, mi smo napravili jednu zatvorenu kastu, sami se međusobno biramo, sami jedni drugima dodeljujemo znanja, titule, sve što nam treba, jer to nama pripada, mi smo tu kao drugosrbijanska elita da živimo svoj jugoslovenski san, a vas Srbe ćemo mi da držimo pod kontrolom, jer smo mi predodređeni, još od 1975. da vama vladamo.

Ta situacija se sada menja i promena te situacije i činjenice da imamo čitavu novu generaciju političara koja nije zaražena tim jugoslovenskim virusom, je prouzrokovala sadističke napade na neke od mojih kolega ovde, mlade narodne poslanike, sadističke napade i ja im čestitam na tome šta trpe i na koji način to trpe. Pritom, oni nisu hrabri kada treba da razgovaraju sa nekim ko je iskusniji narodni poslanik ili koji je iskusniji u javnom nastupu. Onda beže i sklanjaju se. Ali, kada treba da napadnu, da uvrede, da se iživljavaju, tu su prvi. Da ne govorim da bi takvo ponašanje, zapravo, na tom istom zapadu bilo okvalifikovano kao kukavičluk, pre svega, jer nisi pozvao tog čoveka koga napadaš da mu daš priliku da se makar brani.

Ako nisu čitali Marka Miljanova, čitali su možda neke druge, pa znaju šta je čojstvo, šta je junaštvo. Nemaju oni te kategorije u svom rečniku i zato želim svojim kolegama koji su mojih godina ili su malo mlađi od mene da poručim, ako i trpe ove napade, da izdrže zbog Srbije, jer to što oni sada trpe, to je poslednji krik kvazi elite, drugosrbijanske, eksjugoslovenske koja je držala pod okupacijom čitave resurse i sektore u ovoj državi decenijama i dobro sam rekao pod okupacijom, jer ih niko nije birao, oni se biraju međusobno, i na univerzitetima i u pravosuđu i u biznisu.

Mi se sada na ovaj način, zapravo, obračunavamo sa onim što je pošast srpskog društva. Svi zajedno ovde gradimo i obnavljamo srpsku državu. To je jako težak poduhvat i on će jako dugo trajati. Naka nam Bog bude u pomoći da ga iznesemo do kraja, jer imamo mnogo onih koje ne žele da uspemo u tom projektu, ali ono što može i mora da nas motiviše jeste obaveza da ne izneverimo svoje pretke i obaveze nad svojim potomcima da našoj deci obezbedimo adekvatnu budućnost u državi u kojoj će živeti život dostojan čoveka i koji se neće stideti da kažu da su Srbi.

Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima prof. dr Marko Atlagić.
Izvolite.

Whoops, looks like something went wrong.