Šesnaesto vanredno zasedanje, 02.02.2022.

1. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem.

Uvažena potpredsednice Narodne skupštine Republike Srbije, gospođo Kovač, poštovana ministarko Obradović, poštovani predstavnici ministarstva, ne želeći da umanjim i minimiziram značaj svih i pojedinačno bilo kojeg zakonskog predloga, ja ću kao šef poslaničke grupe, jer smatramo da je to jako važno i da je važno da građani Srbije znaju šta se dešavalo tokom međustranačkog dijaloga, govoriti pre svega, o setu izbornih zakona, a u nastavku današnje rasprave moje uvažene koleginice će govoriti o preostalim zakonskim predlozima.

Dakle, hajde da budemo potpuno otvoreni prema građanima Srbije, a i sami da se prisetimo nekih činjenica. Da li je i kada došlo do pominjanja reči „izborni uslovi“ od strane bilo koje političke partije u parlamentu od 2008. do 2019. godine? Podsetiću vas da kada je reč o izbornom zakonodavstvu, promenjena je samo jedna stavka koja se tiče finansiranja političkih stranaka, jer je prioritet bila ušteda. Štedelo se tamo gde ima, ne može se štedeti tamo gde nema novca, dakle ušteda sredstava koja su se usmeravala ka finansiranju političkih stranaka. Smanjio se iznos sredstava.

Dakle, od 2008. do 2019. godine mi nemamo ni jednu promenu kada je reč o izbornim uslovima. Tada je sve uredu. Da li je tako? Tada svi učestvujemo na izborima. Ni jedna parlamentarna stranka do 2019. godine, a bilo je i onih iz redova opozicije ovde u poslaničkim klupama, nisu pominjali izborne uslove. Danas mi govorimo kako je nešto solidno, kako je nešto dobro. Dajte da budemo potpuno iskreni i potpuno otvoreni.

Mi danas govorimo o ustupcima koje je vladajuća koalicija učinila prema vanparlamentarnoj opoziciji. Sa druge strane, da vanparlamentarna opozicija u ovom trenutku u Srbiji ima odgovornost kakvu ima naša vladajuća koalicija, siguran sam da ne bi učinila ovakve ustupke i da ne bi prihvatila ovakve predloge.

Dame i gospodo, 2019. godine mi dolazimo do priče izbornih uslova. Ako se sećate, tada jedan deo opozicije napušta parlament pa traže vanredne parlamentarne izbore. Kada shvataju da bi vanredni parlamentarni izbori doveli do njihovog političkog kraja i političkog kraha, onda moraju nekako da iskalkulišu i prisetili su se izbornih uslova, ali zaboga, neće o tome u martu 2019. godine da razgovaraju ovde zajedno sa nama i sa predsednicom Narodne skupštine Republike Srbije, Majom Gojković, koja je zakazala sastanak da razgovaramo o tome kako da unapredimo parlamentarni dijalog, parlamentarnu praksu, kako da implementiramo sve ono što je sadržano u izveštaju Evropske komisije, a tiče se konkretno rada Narodne skupštine Republike Srbije. Ne, oni ne žele da razgovaraju sa nama, nego sasvim slučajno žele sa evropskim parlamentarcima. Prihvatili smo i to.

Mnogi nas pitaju - zašto ste to prihvatili? Mi nemamo šta da krijemo. Da smo u tom trenutku odbili evropske parlamentarce, bilo bi da mi ne želimo fer i demokratske izbore i bilo bi da želimo nešto da prikrijemo i da nešto u izbornim uslovima kada je reč o Srbiji nije uredu.

(Vladimir Đukanović: Đorđe, samo istinu.)

Kao i uvek, gospodine Đukanoviću, samo istinu. A vi pratite pa recite ako nije istina.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Molim vas, bez dobacivanja i ako možemo malo tiše. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Dakle, što se tiče vanparlamentarne opozicije, tada se prisetila izbornih uslova. Trebao je razlog da bi se izbori prolongirali. Pozivaju evropske parlamentarce, ne zato što veruju u to da će evropski parlamentarci doneti najkvalitetniji modalitet kada govorimo o izbornim uslovima, već da bi pokušali preko evropskih parlamentaraca da izvrše pritisak na vladajuću koaliciju i da bez izbora dođu do vlasti i privilegija. To je čista istina. To je istina.

Danas kada neko kaže, čujem od ovog dela opozicije, bojkot je razlog zašto je nastavljena druga faza međustranačkog dijaloga. Nije tačno. Bojkot je propao. Propao je scenario koji je planiran nakon bojkota, šest meseci nakon bojkota, a to je da se destabilizuje Srbija, da se izazovu protesti, da se izazovu nemiri i na taj način da proba da se preuzme vlast. To je propalo. I to nije bio nikakav razlog.

Razlog je taj što smo se mi nakon prve faze međustranačkog dijaloga dogovorili da nakon izbora nastavimo sa drugom fazom međustranačkog dijaloga i da otvorimo i druge teme, jer mi kao vladajuća koalicija smo mnogo puta rekli, Srbija je demokratska i slobodna država i naravno da izražavamo spremnost da uvek razgovaramo o izbornim uslovima i naravno da izražavamo spremnost da sagledamo svaku sugestiju i predlog koji može da poboljša izborne uslove.

Sa druge strane, imate farsu i zamajavanje javnosti i pokušaj da od čitavog procesa od sebe naprave žrtvu kako bi ih prepoznao neko u Srbiji kao žrtvu i možda privukli njegovu pažnju ili dobili njihovu podršku. Ni to im nije uspelo.

Veoma je važna bila inicijativa predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, u dogovoru sa predsednikom Republike, da se ovaj dijalog vodi na dva koloseka, da nastavimo međustranački dijalog, ali da se razgovara i sa političkim strankama koje ne žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima. Ako govorimo o izbornim uslovima, ne možete vi isključiti ni jednu političku stranku, ne možete je degradirati - sa ovom parlamentarnom strankom hoćete da razgovarate, a sa ovom vanparlamentarnom strankom nećete da razgovarate.

Dakle, smatramo da je to bila veoma dobra inicijativa i kada smo poslednji put imali sastanak sa predstavnicima Evropskog parlamenta pre nekoliko dana, jedno od pitanja predstavnika Evropskog parlamenta je bilo – da li ćemo mi stići da implementiramo sve ovo što smo dogovorili? Ja mislim da su oni promašili i temu i adresu.

Prvo, ne treba da se obraćaju nama, vladajućoj koaliciji, da to pitanje postavljaju nama. Zašto? Zato što su u martu mesecu još dobili poziv od predsednika Narodne skupštine Republike Srbije da se započne sa drugom fazom međustranačkog dijaloga. Oni nisu putovali, pandemija je bila problem. Mogli smo on-lajn. Toliko se sastanaka održalo, važnih sastanaka održalo on-lajn, mogli smo i mi on-lajn održati i međustranačke dijaloge.

Danas kažu – usvajate zakone u godini neposredno pred izbore. Kada da ih usvajamo? Datum i termin nastavka međustranačkog dijaloga su definisali evroparlamentarci, ne vladajuća koalicija. Vladajuća koalicija je u dogovoru sa drugim vanparlamentarnim strankama imala kontinuitet u razgovorima, mislim na vanparlamentarne stranke koje nisu želele razgovore sa evropskim parlamentarcima, imala kontinuitet u razgovorima i tu je pokazan jedan visok stepen i političke tolerancije i političke kulture. Ono što je veoma važno, pokazan je jedan visok stepen političke odgovornosti.

U kom smislu? Nije svedena priča samo na izborne uslove. Razgovaralo se i o nacionalnim i državnim interesima. Podsetiću vas, predsednik države, pre nego što je izašao pred poslanike, sastao se sa vanparlamentarnom opozicijom i predočio im izveštaj o trenutno najvažnijem nacionalnom i državnom pitanju, pitanju Kosova i Metohije.

Dakle, da bi na kraju nas doveli oni koji su pozvali evropske parlamentarce u jednu paradoksalnu situaciju, dakle oni dovode evropske parlamentarce, oni sve vreme insistiraju na razgovorima sa evroparlamentarcima, dolazimo do konačnog dokumenta koji treba da usvojimo i oni odjednom ne prihvataju taj dokument, ne prihvataju nacrt dokumenta koji su izradili evropski parlamentarci.

Danas sam čuo ovde da su postojali neki predlozi u tom nacrtu kada je reč o manjinama. Ja se ne sećam da je bilo tog predloga, ne sećam se da je bilo predloga o manjinama. Ne sećam se da je bilo predloga o jemstvu i ne znam šta je spominjano.

O tome nismo ni razgovarali, niti je to bio predlog evropskih parlamentaraca. Sve ono što je bio predlog evropskih parlamentaraca, mi smo prihvatili. Sve ono što je dogovoreno u drugoj fazi, na drugom koloseku, je prihvaćeno. Ja ne znam šta još? Da li je još neophodna ta prednost od 20%, pa da započnemo izbornu trku? Da li bi onda bili ravnopravni? U pravu ste kolega, malo bi bilo i 20%.

Prvo pitanje je bilo to - da li ćete uspeti da implementirate? Mi smo rekli da ćemo, kao i uvek, imati ozbiljan, odgovoran i posvećen odnos, kao što smo imali i tokom prve faze međustranačkog dijaloga i sve ono što je dogovoreno implementiraćemo na narednoj sednici Skupštine, poštujući procedure koje nam je upravo definisao izveštaj evropske komisije, a to je - nema akata po hitnom postupku, nego sve idemo po redovnom postupku. Znači, zakonski predlog pristigne u parlament, odleži dve nedelje i onda se nađe na dnevnom redu. I ovaj saziv je u poslednjih ne znam koliko godina jedan od retkih saziva koji je imao najmanji broj akata usvojenih po hitnom postupku i koji je uspeo da implementira sve ono što je sadržano u izveštaju evropske komisije, a tiče se konkretno rada Narodne skupštine Republike Srbije.

Osvrnuću se još na nekoliko stvari. Ako govorimo o suštinskoj reformi izbornog zakonodavstva, hajde da budemo i tu potpuno otvoreni, jer video sam da jedan deo opozicije ne zna šta priča kada govori o suštinskoj reformi izbornog zakonodavstva. Svi zajedno smo bili na sastanku i tragikomično je kada oni koji se bore za 3% kažu - bilo bi dobro da u Srbiji bude većinskog izbornog sistema. Da li oni uopšte znaju šta podrazumeva većinski izborni sistem?

Oni kažu - danas imate jednopartijsku Skupštinu. Ne, imamo Skupštinu koja je glas naroda. Pa, kako bi ta Skupština izgledala kada bi bio većinski izborni sistem, da li su se uopšte zapitali?

Sa druge strane, SPS smatra da proporcionalni izborni sistem u ovom trenutku jeste politička realnost u Srbiji. Možemo o razgovarati o nekom kombinovanom ili mešovitom izbornom sistemu, u kontekstu proporcionalno personalizovanog izbornog sistema, ali za to je potrebna javna rasprava, jedan širok konsenzus svih relevantnih političkih činilaca. Za to smo uvek spremni. Ali, da nam neko kaže - odgovara nam većinski sistem, zaista deluje tragikomično.

Ja mislim da smo mi kao deo vladajuće koalicije koji je učestvovao u razgovorima uspeli da realizujemo onaj ključni cilj, a naš cilj je bio da, poštujući različitosti, dođemo do kompromisa. I mislim da smo to uspeli na ovom drugom koloseku.

Što se tiče prvog koloseka, tu neka odgovore daju oni koji su pozivali evroparlamentarce. Ja sam samo jedno pitanje postavio evroparlamentarcima, pošto smo mi svi zajedno imali 45 minuta za razgovor, a mi predstavljamo građane Srbije, i to koliko miliona građana Srbije, a vanparlamentarci su narednog dana imali tri sata za razgovor, i to u sedištu Evropske unije, ja sam zamolio predstavnike Evropskog parlamenta samo da pitaju tu, nazovite proevropsku opoziciju, pošto je tada upravo završen bio referendum - da li se oni zaista zalažu za evropske integracije Srbije ili ne? Zašto se nazivaju proevropskom? Kako mogu biti proevropski, a glasati protiv i voditi kampanju protiv referendumskog pitanja koje treba da ubrza proces evropskih integracija u Srbiji koji se tiče konkretno vladavine prava?

Mislim da smo postigli kompromis i da je to jako dobro, da rešenja koja se nalaze u ovim zakonskim predlozima, taksativno ću samo preći preko nekoliko rešenja za koja smatram da su važna, dakle, biće formirano nadzorno telo za praćenje medija u odnosu šest članova REM-a plus šest članova vanparlamentarne opozicije, dakle, nema predstavnika vladajuće koalicije jer se želi ravnomerna zastupljenost u medijima a oni definitivno ne razumeju šta znači ravnomerna zastupljenost u medijima. Kada mi kažemo - ravnomerna zastupljenost u medijima, mislimo na tematske debate na javnom servisu, gde prikažete program, ljude koji su garant za realizaciju tog programa, ukrstite koplja, a građani na izborima neka odluče kome će ukazati poverenje. Ne, oni kada kažete - ravnomerna zastupljenost u medijima, smatraju da treba da se bave uređivačkom politikom medija.

Mediji moraju da ostanu autonomni i slobodni. I 2000. godine je neko napravio Strategiju o privatizaciji medija, da vas podsetim, kada je većina medija privatizovana. Jel ste hteli kapitalizam - dobili ste ga. Odakle vam danas potreba da se bavite uređivačkom politikom privatnih medija? I kako to privatnim medijima mi možemo da definišemo pravilnik? Mi pravilnik možemo da definišemo Javnom servisu i oni će taj pravilnik ispoštovati.

Ali, znate šta kaže, recimo, Javni servis Vojvodine? Dobili smo informaciju, pošto je predsednik Skupštine uputio pismo svim televizijama sa nacionalnom frekvencijom, Javni servis Vojvodine kaže da ima tri ili četiri emisije političkog karaktera i da su u te tri ili četiri emisije političkog karaktera više bile prisutne opozicione političke stranke i vanparlamentarne opozicione političke stranke nego stranke vladajuće koalicije. To je zvaničan dokument koji smo dobili od Radio-televizije Vojvodine.

Drugo, nemojte da tek tako prelazimo preko RIK-a. To je nešto što oni sigurno nama ne bi učinili. Po prvi put vanparlamentarne stranke imaju šest predstavnika u RIK-u i imaju jednog člana i jednog zamenika u stalnom biračkom odboru. Dakle, vanparlamentarne stranke. Vi znate da je zakon jasno definisao na koji način se formira RIK, na osnovu broja poslanika koji osvoji određena izborna lista, pa shodno tome dobija i broj članova RIK-a i zamenika članova RIK-a. Po prvi put se nekome daje kao na tacni - izvolite, dobili ste šest, a vi opredelite kojih će to šest biti. Oni ne znaju ni koga će da predlože. Oni nisu za referendum ni popunili sva mesta. Oni daju javni konkurs da bi došli do ljudi koji će da čuvaju biračka mesta i koji će da čuvaju biračke kutije i predstavljaju sebe kao neku alternativu. Kakva je to alternativa u Srbiji?

Da se vratim na izborne zakone. Dakle, što se tiče glasanja van biračkog mesta koje nam se vrlo često spočitavalo evo definisano je vrlo jasno - troje ljudi odlazi na glasanje, gde jedan obavezno mora biti iz redova opozicije. Eto rešili smo i to pitanje. Kao što je neko malopre rekao, RIK ima obavezu da svaki zapisnik sa svakog biračkog mesta okači na veb stranicu i to pitanje je definisano.

Što se tiče nacionalnih manjina, meni je poznato da smo razgovarali o jednoj temi, a to je da snizimo broj potpisa koji je neophodan za nacionalne manjine sa 10 hiljada na pet hiljada i tu se izašlo u susret.

Što se tiče funkcionerske kampanje koja im je vrlo često nekako trn u oku, znate SPS smatra i mi smo to definisali u platformi koju smo predali predsedniku Narodne skupštine i evroparlamentarcima da iako su izbori Srbija ne sme da stane, nosioci javni funkcija moraju da rade svoj posao i dok je i kampanja i posle kampanje, ali da jesmo za to da se nađe određeni modalitet koji će zadovoljiti opoziciju da to ne bude funkcionerska kampanja i mislim da je nađena jedna prava mera za to koja je definisana kroz zakonske predloge.

Što se tiče finansiranja političkih aktivnosti, tu smo izašli i više u susret od onoga što je opozicija tražila. Oni su tražili da sredstva preraspodelimo 30 prema 70, mi smo dali predlog 35 prema 65. Dakle, izašlo im se u susret i više nego na iznosu od onoga koji su očekivali.

Produžen je rok za žalbe, o tome je već bilo reči, sa 48 na 72 časa. U izbornoj administraciji, dakle, definiše se i taj srednji nivo. Pored RIK-a imaćemo sada i lokalne izborne komisije. To nije bio stav ni vladajuće koalicije, ni opozicionih političkih stranaka, to je, čini mi se, bio stav OEBS-a i ODIR-a. Mislim da je to nešto što smo prihvatili, pre svega kao zaštitu i kontrolni mehanizam. Svaka opoziciona lista koja ostvari rezultat od preko 2% može izvršiti proveru materijala na uzorku od 5%.

Dakle, vrlo jasno definisano, u svakom trenutku možete proveriti birački spisak koji je ažuriran. Dakle, da li je neko glasao umesto vas ili nije glasao umesto vas, da otklonimo i tu famu već jednom. Ukoliko postoje određena neslaganja između izbornog materijala i onoga što ima RIK, oko stavova koje ima RIK, može se podneti krivična prijava.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Vreme.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Završavam.

Vidim da im je bilo izuzetno stalo i do tog žrebanja. Dakle, da imamo žreb kada je reč o predsedničkim kandidatima. Jasno je zašto su to želeli, ali to je potcenjivanje građana Srbije. Zar misle da su građani Srbije nepismeni pa neće imenom i prezimenom pročitati ko je kandidat za predsednika nego će gledati po broju? Nemojte da toliko potcenjuju građane Srbije. Ali, evo, izašli smo u susret i kada je reč o žrebanju.

Evo, i danas ćemo izaći u susret i kada je reč o amandmanima, pošto je bilo dodatnih predloga. Opet se izlazi u susret i biće prihvaćeni svi amandmani koje je podneo kolega iz opozicije, ja verujem da će biti prihvaćeni.

Dakle, ja ne znam šta još može u ovom trenutku da učini vladajuća koalicija osim, i sa time završavam, dakle, kada govorimo o kontrolnim mehanizmima, mislim da je kolega Marijan Rističević to maločas pričao, imate osam i po hiljada biračkih mesta. Na osam i po hiljada biračkih mesta opozicija će imati najmanje od 10 do 20 ljudi. To je 85.000 posmatrača. Ako nisu sposobni sa tih 85.000 posmatrača puta dva, da proprate izbore, onda zaista ja ne znam šta više mogu da kažem.

Dakle, nemoguće je da u ovom trenutku i na osnovu svega ovoga što smo učinili bilo ko postavi pitanje legitimnosti izbora.

Još jednom ponavljam, smatram da je vrlo važno to što smo razgovore vodili na dva koloseka i što smo na ovom drugom koloseku imali jedan kontinuitet u razgovorima na inicijativu predsednika Narodne skupštine Republike Srbije.

Zahvaljujem.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem se predsedniku poslaničke grupe SPS.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Aleksandar Vučić – Za našu decu, narodni poslanik Marijan Rističević.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marijan Rističević

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Milićević je propustio jednu stvar da kaže zato što po Zakonu o izboru narodnih poslanika jedan birač može da potpiše više kandidatura. Budite uvereni da će opozicija sa jedva prikupljenih 10.000 glasova verovatno multiplikovati i broj lista i da ono što mi očekujemo da će biti do dvadesetak izbornih lista može da bude i premašeno. Dakle, u toj situaciji od izašlog biračkog tela gotovo 10% će biti članovi biračkih odbora na strani opozicionih stranaka koji predlože te liste.

Dame i gospodo narodni poslanici, vama je svakako poznato da smo mi otvorili dva muzeja – Muzej savremene umetnosti i Narodni muzej. To su oni bili zatvorili, ali su u vreme dok su oni vladali otvorili jedan najveći muzej na svetu – cela Srbija je bila muzejski eksponat. Srbija koja, ne da nije napredovala, već nazadovala, Srbija sa starim, lošim putevima, Srbija bez autoputeva, i ono što je bilo bilo je sasvim loše, Srbija bez bolnica, Srbija bez kliničkih centara, Srbija bez škola, Srbija sa razoružanom vojskom, Srbija bez obučenih kadrova, Srbija potpuno zastarela koja je išla nazad, u pravcu pećinske Srbije ili Srbije, kasnije Srbije, osnivača Srbije, Stefana Nemanja.

Verovatno oni žele tu neku pećinsku Srbiju ponovo da stvore, zato im smeta i tvorac srpske države, Stefan Nemanja. Oni bi da ga sruše, premeste, ali ja mislim da na njegovo mesto hoće da stave Tanju Fajon i Violu fon Kramon. To je neki moj osećaj, jer po njima izgleda da su im Tanja Fajon i Viola fon Kramon daleko dragocenije i važnije od osnivača srpske države, Stefana Nemanje.

Stefan Nemanja je rekao da nema naroda bez zemlje i mi moramo čuvati našu zemlju. Ali, da vas ja podsetim, sem što su od naše zemlje napravili najveći muzej, da vas podsetim kako smo mi kukali 2012. godine. To kolega Martinović sigurno pamti.

Dakle, u vreme kada smo tražili izbore samo godinu dana ranije da zaustavimo propadanje tog muzeja koji su oni napravili od Srbije, nismo mogli da dobijemo iako se okupilo dva puta preko 100.000 ljudi na protestima koji su bili prijavljeni u skladu sa zakonom. Dakle, nije bilo moguće.

Od medija, oni koji se zalažu za slobodu medija zalažu se za slobodu svojih medija, odnosno da mediji budu slobodni pod njihovom kontrolom, da streljaju sad, jel, urednike i da, šta su rekli, da pohapse urednike, vlasnike. Da vas podsetim, u njihovo vreme jednog su i uhapsili. Zvao se Raja Rodić, osnivač „Glasa javnosti“ i „Kurira“.

U „Kurir“ su upadali u to vreme sa policijom, u „BK televiziju“ koju su zatvorili su ušli dugim cevima i zaustavili jednu televiziju koja je, po meni, bila sasvim normalna i koja je, onako, bila veoma politički neostrašćena, za razliku od nekih drugih televizija. To je bila njihova sloboda medija.

Nismo mi podelili nacionalne frekvencije. U to vreme sve nacionalne frekvencije su podelile stranke bivšeg režima. Nisu naše supruge bile urednice u RTS-u, nego su njihove supruge i njihovi uređivački timovi su ušli u RTS i do dana današnjeg su ostali.

Dakle, nismo mi zabranjivali štampane medije. Oni su zabranili, čini mi se, list koji se, dok su vladali, koji se zvao „Nacional“ koji je bio najtiražniji. Nije niko od nas bio na neprijavljenim demonstracijama, niti ih je vršio. Oni su tukli ljude i na prijavljenim javnim okupljanjima, a jednog demonstranta su tom prilikom i ubili.

Dakle, ništa od toga mi nismo radili, a samo smo tražili godinu dana da izbori budu prevremeni. Izborne zakona nismo ni smeli pomenuti, a kamoli tražiti promenu izbornih zakona u našu korist. Nismo smeli zamisliti da vanparlamentarne stranke imaju neki termin u RTS-u, to je bilo nemoguće. Vanparlamentarnih stranaka nije bilo, a pobogu, još da budu neregistrovane političke stranke, nevladine organizacije ili antivladine organizacije, udruženja građana koje nisu registrovane kao političke strane koje primaju novac spolja, što političke stranke ne mogu i zakonom je zabranjeno, to nisi mogao zamisliti. Zamisli u njihovo vreme vanparlamentarne stranke nisu mogle, zamisli još vanparlamentarne neregistrovana stranka. Pa, mogao si da se ubiješ, ali takva osoba, predstavnik takve organizacije nije mogla tamo da se nađe. I registrovane stranke su veoma retko dobijale priliku da u informativnim emisijama RTS-a se nađu na tom programu.

Sada, oni koji ničim nisu garantovali slobodu osim sami sebi, nisu hteli ni godinu dana ranije da pomere rok za izbore da se Srbija što pre izvuče iz blata, jer to je po meni bio nacionalni interes da se odustane čak od vlast, da sami vide da imaju podršku 20% građana u tom trenutku i da kažu – ljudi, mi smo sve upropastili do sada, hajde da damo šansu da na izborima godinu dana ranije možda neko drugi pobedi i pokuša da zemlju izvuče iz krize.

To nije jednostavno bilo moguće. Sa 127 poslanika i 20% podrške rejtinga, vladali su do poslednjeg dana do koga su mogli da vladaju. Kako su postupali sa političkim protivnicima u kampanjama, ja sam najbolje osetio, jer sam kao protiv kandidat Borisu Tadiću na Svetog Stefana bio mučki prebijen u centru Beograda, a da pri tome su mediji izvestili tamo neki sporedni portali, negde tek treći dan posle prebijanja.

Dakle, nikom nije bilo poznato da je jedan protivkandidat, kakav je – takav je, Borisu Tadiću bio prebijen u centru Beograda i da tom prilikom nisu našli za shodno da se izvine, već su čak rekli da je pod uticajem alkohola napao grupu mladića od deset momaka. Nikada nismo saznali šta je ta grupa itd. Bili su veoma surovi i sirovi dok su bili na vlasti, i sada mi činimo ustupak.

Prošli put kada sam činio ustupak, gospodine Martinoviću, nisam baš dobro prošao. Prošli put sam ovde došao na Svetog Marka 2020. godine i oni, vernici iz Dveri, veliki vernici, na Svetog Marka između dva konja me prebili magarcem. Dakle, kad smo hteli da im olakšamo prikupljanje potpisa. To za vreme njihove vlasti nisi mogao zamisliti, da opštinski organi pomognu u skupljanju potpisa ili, bože moj, kao ovim predlogom da jedan birač može da potpiše više kandidatura, pa na takav način imamo više lista kada izađemo na izbore, jer je bilo kontra nego danas.

Vladajuće stranke su imale niz tih izbornih lista i većinu u RIK-u i biračkim odborima. Najsnažnija stranka, Srpska radikalna stranka, koja je kasnije prerasla u Srpsku naprednu stranku, one su imale biračke odbore i pokušavale da opoziciju održe u životu koliko se to moglo. Ali to su bila organizovane partije, za razliku od ovih, spolja kreiranih, ne kreativnih, već spolja kreiranih nesrećnika, koji demokratiju doživljavaju, a ja im kažem – postoje države bez demokratije, ali nema demokratije bez države, a oni bi državu da sruše.

Oni demokratiju doživljavaju kao imperijalni proizvod koji treba da im daju Englezi, Amerikanci, Tanja Fajon i Viola fon Kramon, da im naruči demokratiju, dve, tri kofe, pa da im donese u Beograd. Ali demokratija nije imperijalni proizvod koji se da usaditi narodu tek tako. Demokratija je pre svega proces i u tom procesu opozicija ne može da preti streljanjem, vešanjem, ubijanjem, jurenjem po ulicama, silovanjem, pučevima, nasilnim promenama vlasti itd. i pri tome čineći niz krivičnih dela. Dakle, ne možete imati demokratiju protiv opozicije, dela, velikog dela opozicije, koja se zalaže da nasiljem osvoji vlast, jer nasilje ne može da bude demokratija.

Sve što mi njima želimo da učinimo i sve što možemo da učinimo, mi im činimo. Znači, cenzus smo skinuli sa 5% na 3%, a oni umesto da pohvale to, jer većina njih teško može i 3% cenzusa da pređe, oni su za to rekli da menjamo zakon uoči izbora itd, iako ta odredba treba da pomogne njima da uđu u parlament i da građani koji su glasali za njih budu zastupljeni. Oni su tvrdili da je to, ne znam, promena izbornih zakona pred same izbore, da to nije u redu itd. Čak i Tanja Fajon je bila stala na njihovu stranu.

Danas, za razliku od njihovog vremena, imate njihovog kablovskog operatera. Eno, javio se Šolak od Sautemptona da podrži Đilasa od Mauricijusa, tvrdeći da srpski narod živi u naučnoj fantastici, u matriksu itd. Ni u naučnoj fantastici ne možete toliko da zaradite, tolike pare, da vozite tri „falkona“. Od te naučne fantastike najviše su Đilas i gospodin Šolak imali koristi. Dakle, ne bi danas kupovali Sautemptone da su taj kapital napravili negde napolju, što bi bilo nemoguće, ne bi danas kupovali fudbalske klubove i na Mauricijusu imali 619 miliona evra.

Znači, imaju kablovskog operatora, imaju 30 luksemburških registrovanih kanala koji, navodno, reemituju program, u principu lažu, program se pravi u Beogradu. Znači, imaju televizije. Za vreme njihove vlasti na „Kopernikusu“ je Srpska napredna stranka poslednjih šest meseci imala dva ili tri sata zakupljenog termina, i to je bilo sve. Godine 2012. su bile kržljave društvene mreže, veoma slabo dostupne velikom broju građana u Republici Srbiji.

Danas, u eri društvenih mreža, kada se preko 70% građana obaveštava preko društvenih mreža, daleko su povoljniji uslovi za opozicioni rad nego što je tada bilo. Danas imaju „Vreme“, NIN, „Nedeljnik“, „Blic“, „Danas“ itd. Opozicija je ugasila i onaj list „Pravdu“ pre 2012. godine, kada je ova vladajuća većina sačinjavala opozicione stranke. Danas ni to im nije dobro, oni i dalje pričaju o tome kako mediji nisu slobodni i pri tome najviše galame neregistrovani mediji, jer imate u Srbiji niz neregistrovanih televizija, imate niz neregistrovanih portala, imate neregistrovane političke stranke, imate neprijavljene skupove, dakle, niko ih ne ubija, čak ni prilikom drumskog razbojništva i sprečavanja slobode kretanja, gde su neki iz „žutog“ otišli u „zeleno“ i pri tome maltretiraju građane.

Oni misle da su elita i da su samo oni narod. Mi nismo narod. Oni koji sede strpljivo u automobilima koje su blokirali i oni koji su prebijani uz povike: „Majku ti seljačku“ itd, braneći kao Nedeljicu, znači, oni za njih nisu narod, samo su oni narod. Oni drugi koji ne misle kao oni nisu narod, to je Marinkova Bara itd, i pri tome oni misle da samo oni imaju pravo, kao elita, na slobodu, oni mogu da budu vlasnici svoje slobode, ali i naše slobode. Valjda i mi imamo pravo da mislimo, valjda i mi imamo pravo da budemo narod, međutim, oni smatraju da je to pravo ekskluzive i da to mogu da imaju samo oni u Beogradu. Oni su najnezadovoljniji, iako imaju najbolje puteve, pozorišta, stadione itd, oni glume neku elitu, jer oni su protiv države, koja najviše ulaže u Beograd.

Mi imamo patriotska osećanja, mi koji znamo šta je zemlja, preko brvna, naši birači idu preko brvna da glasaju, zemljanim putem kroz blato, idu da glasaju jer znaju šta je interes zemlje, znaju šta je patriotizam, znaju šta znači spašavati državu od nesrećnika koji su se okupili oko Šolakovog, je li tako, gospodine Đukanoviću, i Đilasovog biznisa. To sam govorio kod vas u televizijskim emisijama još pre četiri-pet godina da će se oni svi okupiti oko tog biznisa da brane Šolaka i Đilasa, koji su postali gazde za vreme njihove vladavine, a sada su oni postali njihove sluge. Znači, pomogli su im da postanu gazde, a sada su postali njihova sluganerija.

Zamislite, na izborima derbi, derbi na izborima, zamislite kako to oni zamišljaju. „Multikom“ protiv „Sautemptona“. Đilas igra centarfora, a Marinika će tek da odluči za koga će da brani, nosilja liste, ona će tek da vidi, naša visokopreletačica, za koga bi ona htela da brani. Zamislite Sergeja Trifunovića kao upravnika u Moraviću, tamo upravnika, jer on od koka misli da je kokain, za njega je koka kokain, i zamislite Čeda mu pomaže, Čeda pomoćnik, je l'?

E, tako oni vide demokratiju. Ono što je gospodin Vučić omogućio opoziciji, da budem iskren, ja im nikad ne bih dao. To nisam ni krio. Dakle, ja nikada ne bih dozvolio da mogu tako neregistrovanim medijima, sa neregistrovanim strankama, sa neprijavljenim skupovima, da divljaju po drumovima, jer bih tražio da se silom zakona spreči zakon sile koji oni guraju ovih meseci, razni ekolozi kojima je svetinja – neće oni ovo, neće ono. Uglavnom gledaju da spolja im neko pomogne, jer Srbiju niko ne može srušiti spolja, dok ne nađu neke nesrećnike koji su voljni da im pomognu iznutra.

Setite se generala Simovića, isti raspored snaga, tamo neki Britanci, tamo neki, dobro, Amerikanci su još bili daleko, dao bog da su toliko daleko i ostali, setite se generala Simovića. Sad shvatam koje su ga misli naterale da bude izdajnik, da za 200.000 funti uvede Srbe u rat i da pobegne kao Teodorović, da pređe maltene na agresorsku stranu kao Teodorović, odnosno da ode u London, u Veliku Britaniju, uvede kraljevsku vojsku u rat, omogući rasparčavanje bivše Jugoslavije, time u Jajcu nastaje onaj biološki fenomen – iz jednog Jajca šest proizvoda, šest republika. Dakle, bez njega se to ne bi desilo.

Srbiju je gurnuo u propast, a onda došao 1946. godine, jel tako gospodine Martinoviću, da svedoči protiv Draže Mihajlovića koga je on uvukao u rat i poslao da preko planina i gudura ratuje i da se bori, nažalost i protiv komunista koji su želeli da kroz revoluciju. Sad shvatam šta je nagnalo Simovića, po ponašanju ovih iz današnje opozicije koji su spremni, ja to nikada nisam bio spreman, da igram kako drugi svira. Oni koji su naučili da igraju kako drugi svira, očigledno lako nađu gazdu svirača. Jednog trenutka je to Tanja Fajon, drugi put ova fon Kramon, koja nam se bori za ekologiju i ako je njena država učestvovala u bombardovanju osiromašenim uranijom ove zemlje i valjda ona misli da je litijum toliko štetan, a da eto, osiromašeni uranijum lekovit.

Vrlo je jasno da su se međusobno udružili, da ovi koji nas spolja pritiskaju i ovi nesrećnici koji im iznutra pomažu, da su voljni, ne da obore vlast u Srbiji, nego da ponovo Srbiju vrate putem u muzej koji su bili stvorili 2020. godine.

Dakle, vrlo je jasno da oni žele borbu između nas, da pozivaju na sukobe. Ja moram da podsetim nesrećnike okupljene oko Đilasa, da u sukobu samih sa sobom sigurno gubimo mi, da je Dučić davno rekao da naši sukobi mržnji, jedinu korist imaju naši neprijatelji. Moj savet im je da poslušaju Dučića i da shvate od međusobnih podela i mržnji i međusobnih sukoba svakako da mi nećemo imati korist, nego će korist imati naši protivnici i neprijatelji.

Ja bih voleo da naši protivnici, neprijatelji imaju načelnike generalštaba, tipa na našu nesreću nemaju, tipa, Zdravko Ponoš jer u tom slučaju ne bi postojala neke opasnosti iz okruženja protiv države Srbije. Na našu nesreću oni nemaju takvu vrstu načelnika generalštaba koji bi razoružao vojske u okruženju, to se desilo samo Srbiji, njima je lakše bilo da kupe Ponoša, a posebno govorim o Hrvatima, nego da isfinansiraju neki efikasan raketni sistem protiv tenkova.

Ono što kao manjinski partner, ja molim vladajuće stranke koje su daleko veće i moćnije od mene od njih mi nećemo tražiti ništa, sem ubedljive pobede nad ovim nesrećnicima. Hvala.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem se ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe Aleksandar Vučić – Za našu decu.
Pošto su govorili svi predsednici ili ovlašćeni predstavnici poslaničkih grupa prelazimo na listu govornika.
Prva po prijavama za reč je narodna poslanica Misala Pramenković.
...
Stranka pravde i pomirenja

Misala Pramenković

Poslanička grupa Stranka pravde i pomirenja SPP – Ujedinjena seljačka stranka USS
Zahvaljujem poštovana predsedavajuća, poštovana ministarka, predstavnici ministarstava, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je veoma važan set izbornih zakona kao i drugih zakona koji su donekle produkt promene izbornih zakona i dosta toga smo danas u obrazloženjima čuli.

Naime, postignuta rešenja su prevashodno rezultat dijaloga koji se vodio poslednjih meseci i ono što je veoma važno jeste da se kada se postigne kompromis određeni između vladajućih stranaka i opozicije i dođe do određenog rešenja, a sve u cilju poboljšanja izbornog procesa, jeste svakako za pohvalu, jer ne trebamo gledati kratkoročno na ove promene, već kao pozitivan efekat koji će se dugoročno odraziti na sve izborne procese i ne smemo gledati i na stvari koje se direktno samo na nas odnose, da li nas pogađaju ili ne, već da nastojimo da zakonska rešenja budu što kvalitetnija što bolja i da što manje izmena i dopuna kasnije zapravo i zahtevaju.

Poslanici SPP na čelu sa našim liderom, rahmetli, akademikom Muamerom Zukorlićem, su uzeli aktivno učešće u dijalogu i svojim konstruktivnim predlozima svakako doneli i između ostalog ovim zakonskim rešenjima koja danas imamo na dnevnom redu.

Svakako da je naš fokus bio u tim pregovorima da se poboljšaju izborni uslovi kada su u pitanju same liste nacionalnih manjina. U tom smislu bilo je nekoliko predloga koji su i uvršteni, kao što smo već čuli, smanjenje broja overenih izjava ili potpisa sa deset na pet hiljada za liste nacionalnih manjina je bitna promena i smatramo sasvim adekvatna u odnosu na pređašnje rešenje.

Sa druge strane, sada liste nacionalnih manjina učestvuju u raspodeli mandata. One liste nacionalnih manjina koje budu osvojile manje od tri posto njihov količnik će se uvećati za 35% što je takođe značajno.

Ono što je bio jedan od naših zahteva, a koji se ovog puta nije našao u ovom setu zakona koji će verovatno kao i što ste i sami istakli biti produkt neke šire promene i da kažemo obnove samog izbornog sistema, jeste pitanje smanjenja broja poslanika kada su u pitanju liste nacionalnih manjina, pri formiranju poslaničkih klubova u Skupštini, u Narodnoj skupštini Republike Srbije sa pet na tri posto narodnih poslanika. To bi svakako podrazumevalo da Zakon o Narodnoj skupštini promeni i očekujemo da će se to u budućem periodu i desiti.

Zatim, tu su pored ostalih i Zakon o finansiranju političkih aktivnosti koji je veoma važan, na neki način će pospešiti transparentnost i efikasnost prilikom samih izbornih procesa. Zahvaljujem.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik, Vladan Glišić.