Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja , 17.12.2025.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja

03 Broj 06-2/222-25

2. dan rada

17.12.2025

Beograd

Sednicu je otvorila: Ana Brnabić

Sednica je trajala od 10:05 do 17:50

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Dobro.
Gospodine Kozma, Poslovnik, šta? Hajde, da vidimo ko šta želi.
(Robert Kozma: Replika.)
Repliku tražite?
Vaše pravo, kao što je moje pravo da poštujem Poslovnik i da vam ne dozvolim repliku, pošto vas nije pomenuo, nije rekao zeleno. Nije rekao Zeleno-levi front? Nije rekao levo, nije rekao front. Nije rekao Robert i nije rekao Kozma.
(Robert Kozma: Optužio nas je da rušimo ustavni poredak.)
Dakle, hajde ovako.
Ahmedin Škrijelj, šta ste i želeli?
Povreda Poslovnika.
Reč ima Ahmedin Škrijelj.
Izvolite.
...
Stranka demokratske akcije

Ahmedin Škrijelj

Pokret slobodnih građana (PSG) – Stranka demokratske akcije Sandžaka (SDA Sandžaka) – Partija za demokratsko delovanje (PDD)
Reklamiram povredu člana 108. Poslovnika, stav 1. u kojem kaže – o redu na sednici Narode skupštine stara se predsednik Narodne skupštine.

Prethodni govornik je u svom izlaganju pokušao da citirajući, odnosno stavljajući u pogrešan kontekst izjavu, da nama pripiše… Dakle, stranka Demokratske akcije Sandžak poštuje i zalaže se za očuvanje ustavnog uređenja i teritorijalnog integriteta Republike Srbije i činjenica da sedimo u ovoj Skupštini i da učestvujemo na izborima ruši svaku tvrdnju koju ja pokušava da nas predstavi kao neku političku organizaciju koja radi mimo Ustava i zakona.

Kad smo kod Ustava i zakona, mislim da ovde imamo problem što ga većina, odnosno stranka na vlasti krši i obesmišljava. Izjava koja je citirana data u kontekstu toga da su Bošnjaci na prostoru bivše Jugoslavije pripadali jednom nacionalnom korpusu i o tome nema ništa sporno.

Dakle, Bošnjaci živeli u Bosni, Crnoj Gori, Srbiji ili bilo gde drugde na Balkanu i svetu predstavljaju jedan jedinstven nacionalni korpus i uopšte ne vidim sporno niša oko toga.

Drugo, mi nismo u nikakvoj koaliciji sa kolegama iz Zeleno-levog fronta. Mi zajedno kao opozicija sarađujemo i nemojte da izjave izvlačite iz konteksta i da koristite nas kao pokušaj da diskreditujete ostale kolege iz opozicije. To nije korektno i to nije dobro. To nije dobro za demokratiju i to uopšte nije dobro za stanje u društvu u ovoj državi, a to da li kome smeta što se mi osećamo da pripadamo istom narodu sa našim sunarodnicima u BiH, meni to ništa nije sporno, ali to govori o karakteru ove vlasti.

Molim vas da kad god neko pokuša da nekom amputira antiustavno delovanje, nepoštovanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije, da vi kao predsedavajuća reagujete i da se uvek trudite da govornik govori o tački koja je na dnevnom redu. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Dobro.
Pustila sam vas opet u cilju tolerancije da zloupotrebite povredu Poslovnika i sve u redu. Ali, nisam sigurna šta je gospodin Mirković pogrešio, pošto koliko ja znam vaš predsednik se viđa sa gospodinom Aljbinom Kurtijem.
(Ahmedin Škrijelj: Pa viđate se i vi.)
Viđa se, jel?
Imate ovacije od vaših koalicionih partnera.
12/2 AL/MJ
Dakle, razlika između toga kada se ja vidim sa Aljbinom Kutijem i toga kada se vaš predsednik vidi sa Aljbinom Kurtijem je ta da ja branim teritorijalni integritet Republike Srbije, a on ga napada.
Tako da, ne vidim šta je gospodin Mirković pogrešio. Volela bih da jeste, ali nažalost nije.
Sada reč ima Marina Mijatović.
(Robert Kozma: Replika.)
Nemate pravo na repliku.
(Robert Kozma: Sve pogrešno je govorio, optužio nas da rušimo Ustav i ustavni poredak. Kako nemam pravo na repliku?)
...
Zeleno-levi front

Marina Mijatović

Zeleno-levi front - Ne davimo Beograd
Ja mislim da ima pravo na repliku, ali očigledno ovde nemaju svi ista prava i ne poštuje se Poslovnik prema svima na isti način.

Ali, svakako ja ću se osvrnuti na odluke Ustavnog suda, čak one koji postoje i kada se Ustavni sud probudi da nešto kaže o ugroženim pravima građana i građanki. Ali, Skupština ne poštuje te odluke, Vlada ne poštuje te odluke, a konkretno mislim na odluku Ustavnog suda o Zakonu o presađivanju ljudskih organa, gde pet godina čekamo da se po nalogu Ustavnog suda donese i usvoji jedan član koji bi omogućio da ljudi prežive i da imaju život koji je kvalitetniji, ali očigledno da Narodna skupština ne želi da postupi i da prihvati odluku Ustavnog suda.

Mi smo takođe čuli da je ministar zdravlja rekao da je potpisao neke ugovore, neke sporazume kako bi mogao ovaj zakon da se primenjuje, ali je očigledno da ovaj zakon ne može da se primenjuje u punom obimu, jer niko ne čuje Ustavni sud čak i kada on odluči u interesu građana. Pa je sada pitanje isto - kada mislimo da postupimo i kada ova Skupština i Odbora za zdravlje i Vlada Republike Srbije misle da prihvate odluku Ustavnog suda i da promene taj jedan član Zakon o presađivanju ljudskih organa?

Dakle, u Srbiji postoji veliki broj ljudi koji čeka na transplataciju organa, koji čeka da dobije mogućnost da produži svoj život i da ima kvalitetan život. Međutim, mi smo videli da niko nema sluha i da znamo da 200 ljudi koji trenutno čeka na transplataciju nije u mogućnosti da dobije zdravstvenu uslugu u Republici Srbiji, a očigledno da nije u mogućnosti ni da dobije ovu uslugu negde van Republike Srbije.

Tako da je moje pitanje upućeno Narodnoj skupštini, Vladi Republike Srbije – zašto se ne poštuju odluke probuđenog Ustavnog suda u nekim predmetima u kojima je Ustavni sud odlučivao? Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala.
Idemo dalje.
Reč ima Nebojša Bakarec.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Bakarec

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane
Hvala vam poštovana predsednice Narodne skupštine.

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, mi smo juče i danas mogli da svedočimo da opozicija ne zna da Narodna skupština bira pet sudija Ustavnog suda između 10 kandidata koje predloži predsednik Republike i da opozicija ne zna da predsednik Republike imenuje pet sudija Ustavnog suda između 10 kandidata koje predloži Narodna skupština.

Neznalice iz opozicije koje ne poznaju ni Ustav ni zakone Srbije čak bezumno osporavaju i pravo predsedniku Republike da predlaže i imenuje sudije Ustavnog suda.

12/3 AL/MJ

Svi kandidati su čisti kao suza osim Mihajla Pavlovića. Taj je nedostojan i nedorastao da obavlja dužnost sudije Ustavnog suda. A kako i koga je opozicija dok je bila na vlasti birala za sudije Ustavnog suda svedočiću samo jednim primerom. Visoki funkcioner DS, tada svemoćne, Svetozar Čiplić je bio sudija Ustavnog suda od 20.6.2002. do 8.12.2007. godine, punih pet godina. A bio je kasnije i ministar za ljudska prava u Vladi Mirka Cvetkovića od jula 2008. do početka marta 2011. kada je smenjen.

Čiplić je bio najgori sudija Ustavnog suda u istoriji Srbije, List NIN je 2010. u tekstu „Gresi ministra Svetozara Čiplića“ pisao i o tom delu kada je on bio sudija Ustavnog suda i pisao je da je Čiplić na Ustavni sud dolazio na posao samo jednom nedeljno, a da su sve referate tokom pet godina pisali isključivo saradnici.

Da ne bude da ja nešto pričam, ako ne verujete meni, evo državni sekretar Marko Karadžić tada iz LDP je Čiplića u medijama nazvao epohalnim neradnikom. Smenu ministra Čiplića zbog nelegalnog rada i falsifikovanja, pazite bivši sudija Ustavnog suda, u martu 2010. godine, nisam tražio ja, nego je tražilo 79 nevladinih organizacija i 49 romskih i bošnjačkih organizacija, a sve na čelu ih je zastupala Maja Stojanović, danas šefica Građanskih inicijativa, tada je bila u Inicijativama mladih za ljudska prava i tražili su smenu ministra Čiplića.

13/1 MV/MP 12.05 – 12.15

Evo naslovi iz medija od tada. Radio Slobodna Evropa, mart 2010. godine, nevladine organizacije traže ostavku ministra Čiplića. List „Danas“ Mirjana R. Milenković, koja i danas piše za list „Danas“, 15. februar 2011. godine, naslov: „Dragin Čiplić i Šijaković prvi na udaru“. Kaže M. R. Mileković iz „Danasa“ - najviše kritika je pretrpeo ministar Svetozar Čiplić, čiji je kompletan rad propraćen aferama i kontraverznim potezima, a napustili su ga i svi najbliži saradnici.

Evo tekst iz B92 i „Danas“ su zajednički, 2. februar 2011. godine, naslov: „Očekuje se da se premijer Cvetković izjasni o Čipliću“. Tekst su pisali Radak Tomić i Čongradin, poznato vam je to, danas vodeća kolumnistkinja „Danasa“. U tekstu kažu: „Ministar Svetozar Čiplić napravio je veliki broj grešaka tokom svog mandata nepromišljenim i nelegalnim aktivnostima koje su mnogo koštale sve građane Srbije.“ Možete zamisliti šta je tek radio kao sudija Ustavnog suda.

„Na nezakonite akte“, piše „Danas“, „ministra Čiplića reagovali su i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Nevena Petrušić, Zaštitnik građana Saša Janković i poverenik Šabić, ali i to nije rezultiralo političkom odgovornošću Čiplića.“ Kaže dalje list „Danas“: „Zbog falsifikovanja potpisa za formiranje biračkih spiskova nacionalnih manjina podnete su i krivične prijave.“

Da završimo sa karijerom gospodina Čiplića. Ko je taj genije iz Demokratske stranke? Danas je to blokader koga slavi opozicija. Svetozar Čiplić je 5. novembra prošle godine, kaže vest B92, naslov: „Nekadašnji sudija i ministar Svetozar Čiplić je čekićem napao ljude ispred prostorije SNS.“ Iz teksta citat: „Svetozar Čiplić, nekadašnji sudija Ustavnog suda i ministar za ljudska prava u Vladi Mirka Cvetkovića, izvršio napad na prostorije SNS u Novom Sadu. Večeras je došao tamo sa čekićem koji mu je policija oduzela. Prisutni članovi SNS i odbornici su ga savladali kada je počeo da maše čekićem, pa je reagovala i policija.“

Što se tiče Ustavnog suda, Srpska napredna stranka štiti Ustavni sud. Srpska napredna stranka štiti ustavni poredak. Samo se setimo, kada govorimo o tom ustavnom poretku, da su teroristi i blokaderi iz opozicije 12. marta ove godine planirali napad i na Ustavni sud i napad na ustavno uređenje.

Setimo se da je Više javno tužilaštvo u Novom Sadu podnelo Višem sudu u Novom Sadu 12. maja 2025. godine optužni predlog protiv 12 terorista na čelu sa Milom Pajić. Oni se i dalje terete da su izvršili krivično delo pripremanje dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije u saizvršilaštvu iz člana 320. stav 1. i stav 2, a u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika, u vezi sa krivičnom delom napad na ustavno uređenje iz člana 308. KZ i krivičnog dela pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja iz člana 309. stav 1. KZ.

Osim toga, u Višem sudu u Novom Sadu je predloženo da se odredi suđenje u odsustvu okrivljenima, Mili Pajić, Branislavu Đorđeviću, Doroteji Antić, Dejanu Bagariću, Anji Pitulić i Jovanu Dražiću, koji se dan-danas nalaze u bekstvu u njihovoj lijepoj Hrvatskoj, i dalje su nedostupni državnim organima, a njihova teroristička stranka, koje trenutno ovde nema, tada je priznala 12. da su oni ovo i oprala je ruke od njih. Danas tvrdi da su nevini. Verovatno su nevini kao francuske sobarice. Viši sud u Novom Sadu je 10.04.2025. godine raspisao poternice za ovih šest terorista.

Po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, isto krivično delo, slično, blokaderu Stefanu Tomiću je 25.06.2025. određeno zadržavanje do 48 sati zbog sumnje da je izvršio krivično delo pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja iz člana 309. Krivičnog zakonika, a blokaderi drugi osumnjičeni i Tomić su pozivali putem društvenih mreža i voc-ap grupe na nasilan upad u državne institucije, RIK, Ustavni sud, VJT, RTS itd.

13/2 MV/MP

Treba da se setimo i 390 samo u poslednjih godinu dana napada blokadera i opozicije na prostorije SNS, od kojih su neke i potpuno spaljene. Setimo se dva pokušaja ubistva članova SNS od strane blokadera i opozicije. Setimo se upotrebe vatrenog i hladnog oružja od strane blokadera i opozicije uperenih protiv članova SNS, upotrebe zapaljivih materija i eksplozija koje su izazvali blokaderi ovde ispred Skupštine. Setimo se opozicionog terora i napada gasom, suzavcem i dimnim bombama i fizičkog nasrtaja opozicije na poslanike ovde u Skupštini 04. marta ove godine, u cilju promene ustavnog poretka.

Opoziciji smeta zakonito prijavljen i dozvoljen skup u ćacilendu, a nije im smetao sedmodnevni nezakonit skup i napad na Skupštinu Srbije u julu 2020. godine kada je opozicija napala Skupštinu. U cilju čega? Pa, promene ustavnog poretka. Opoziciji nije smetao ni niz nezakonitih skupova ispred Skupštine u maju, junu i julu 2023. godine, kada su jednog dana ili više dana pripadnici opozicije doneli suncobrane, bazenčiće, ligeštule i skinuli se u kupaće kostime i brčkali se u svinjcu koji su napravili. Opoziciji nije smetao ni jedan od 27.000 njihovih i blokaderskih nezakonitih skupova, a smeta im jedan plemeniti zakonski skup ispred Skupštine.

Uskoro završavam.

Ćacilend štiti sve institucije koje ga okružuju, pa i Ustavni sud. Ostaće zabeleženo da su studenti koji žele da uče i građani, obični članovi SNS, jedno malo parče srpske zemlje, Pionirski park koji spaja ključne institucije, vratili narodu tako što su bili miroljubivi, pristojni, željni da uče, istrajni u odbrani otadžbine i to čine na zakonit i ustavan način. Pretvorili su to malo parče srpske zemlje u Getsimanski vrt, u stecište, u središte, u stub odbrane i otpora zlu koje godinu dana opseda to stecište, u pokušaju da uništi tu tačku otpora.

Stecište se održalo, istrajalo i postalo neuništivi simbol vere u dobro. To malo parče srpske zemlje je postala sveta zemlja, mesto hodočašća i požrtvovanja gde je 22. oktobra narodni heroj Milan Bogdanović iz ćacilenda primio metak teroriste boreći se za slobodu ove zemlje, gde je junak Miloš Nikolić primio nož u telo boreći se za slobodu. Pogrdni izrazi ćaci i ćacilend su kao simboli dobra se preobrazili u najpohvalnije izraze na ustuk svakoj zlosti.

Ustavni sud Republike Srbije je samostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i slobode u Srbiji. Moja poruka ovoj onemoćaloj opoziciji, to su vam reči Dušana Radovića: „Kada biste mogli ono što ne možete, pa vi biste to sjajno radili, a kada već to ne možete ne zanima vas ni ono što možete.“ Živela Srbija!
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala.
Sledeći je narodni poslanik Dragan Nikolić.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Nikolić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane
Gospođo predsednice parlamenta, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, mi smo na kraju jednog procesa koji će dovesti do toga da izaberemo petoro časnih, poštenih sudija Ustavnog suda Republike Srbije, koje je predložio ovlašćeni čovek i prvi čovek ove Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić. Dakle, po sopstvenoj savesti ćemo od desetoro kandidata izabrati petoro.

Od deset kandidata koje je predložila gospođa Ana Brnabić, a nakon usaglašenog predloga četiri opozicione liste koje su se udostojile da poštuju ovaj visoki dom i poštuju Ustavni sud koji je krovna institucija našeg pravosuđa, mi ćemo takođe usvojiti taj predlog u celini i uputiti ga predsedniku Republike, da bi on sa te liste imenovao petoro kandidata koji će činiti Ustavni sud Republike Srbije. Drugih pet ili trećih pet kandidata izabraće opšta sednica Vrhovnog suda Srbije.

14/1 JJ/CG 12.15 – 12.25

Ovo je zakonska procedura. Dati su predlozi od ovlašćenih predstavnika i nema zamerke na bilo čiju ličnost u smislu njihove stručnosti, obučenosti, spremnosti da se uhvate u koštac sa problemima koje pravosuđe u Srbiji čini. Ustavni sud je poslednja instanca gde možete da zaštitite svoja prava. Ukoliko ni sa tom odlukom ne budete zadovoljni, sledeća instanca je Sud za ljudska prava u Strazburu.

Ja imam podatke da u zadnjih nekoliko godina najmanje predstavki, odnosno mnogo manje predstavki ima prema sudu u Strazburu zato što su ljudi u Srbiji, građani Srbije zadovoljni odlukama Ustavnog suda. Onaj ko nije zadovoljan, naravno, obratiće se Sudu za ljudska prava u Strazburu.

Pošto je ovo zakonita i legitimna procedura koju smo mi poštovali, hteo bih samo da podsetim pošto sam ja bio savremenik nekih izbora za sudije i reforme pod znacima navoda iz 2009. i 2010. godine kada su derivati tadašnje stranke, a sada ljudi u parlamentu odlučivali po svojim opštinskim odborima ko je dostojan da bude sudija i tužilac.

Kada sam ja ovde čitao 2012. godine dopis opštinskog odbora DS iz Vlasotinca u kome se kaže da se preporučuje za sudiju, imenom i prezimenom taj i taj, zato što je njegova porodica bliska sa DS, zato što oni glasaju za njih i zato što može da se na njega računa kasnije, a imamo i obećanje da će nam izaći u susret kad god to bude bilo potrebno. To je nešto što je frapantno. Tada je negde oko 900 sudija i tužilaca, uglavnom najkvalitetnijih, najstručnijih, ljudi koji su se dokazali u profesiji izgubilo radna mesta jer nisu zadovoljavali kriterijume, nisu bili članovi DS. Većina njih je bila simpatizer neke od stranaka, ali niko od njih nije bio član ni jedne stranke zato što je sudijska i tužilačka funkcija apolitična, zato što niko po Ustavu nema pravo da se kao sudija ili kao tužilac bavi politikom.

Za razliku od tog vremena mi smo sada doživeli da u Srbiji imamo sudije Apelacionog suda, imamo Vrhovnu tužiteljku koja se takođe otvoreno bavi politikom, koja na poziv Odbora za pravosuđe da podnese izveštaj za zadnjih pet godina svoga rada nas nije udostojila da dođe zato što je imala važnija posla, ali je zato sutradan otišla u Hag, otišla da traži pomoć, zato je otišla kod britanskog ambasadora da se žali na nas poslanike koji smo zakonodavna vlast, koji smo direktno izabrani od naroda, koje je narod legitimisao da kontroliše ostale grane vlasti.

Plašim se da ukoliko budemo dozvolili i nastavili da tolerišemo javno tužilaštvo na čelu sa gospođom Zagorkom Dolovac da ćemo prećutno dozvoliti da se formira četvrta grana vlasti koja je sada već u rudimentu i koja preti da se postavi iznad svih nas. Onog trenutka kada bi oni dobili ovlašćenja kakva su tražili, a to je da imaju tužilačku policiju, svi bi ovde bili dovedeni u situaciju da zla volja tužioca ili politička volja tužioca može da odigra presudnu ulogu.

Dokazi neće biti potrebni, svako od nas može biti lišen slobode, obrukan i doveden u situaciju da se stide i njegovih, a da objasnite nakon izlaska iz pritvora ili nakon dugog procesa u kome biste sigurno bili oslobođeni, to je nemoguće, to vam je isto kao da sa „Beograđanke“ bacite jastuk pun perja, a onda krenete da skupljate svako pero.

Kako je izabrana Nata Mesarović koja je danas pomenuta? Mi smo imali frapantan jednu činjenicu da je Nata Mesarović izabrana za predsednika tada Visokog saveta sudstva tako što je upotrebljen postupak koji je nemoguć jer nije bilo ostalih članova tog Visokog saveta sudstva. Ona je bukvalno imenovana suprotno zakonu. To je isto kao kada se konstituiše parlament Srbije.

14/2 JJ/CG

Mi dođemo ovde, položimo zakletvu, ali zateknemo predsednika ili predsednicu Skupštine koju niko nije glasao. Zbog toga je Ustavni sud posle dremeža, odnosno anestezije koju su primili nisu smeli da rade u vreme vlasti DS i njihovih koalicionih partnera, doneo odluku da je izbor Nate Mesarović, odnosno Visokog saveta sudstva neustavan i na taj način je vraćeno negde oko tih 900 sudija i tužilaca, onih koji su ostali u životu. Za mnoge lično znam da su presvisli od tuge, od sramote što nisu izabrani, što su tada proskribovani po ulici, po čaršiji, po kafanama, da se radi o kriminalnim strukturama, da se radi o kriminalcima.

Oni koji su preživeli, koštali su našu državu, mislim, negde oko 40 miliona eura. To je direktna šteta načina na koji su izabrane sudije u Srbiji 2010. godine.

Onda čujete od ovih ljudi koji su se kleli u tu stranku, koji su izašli iz nje, da iznose kritike na proceduru, osporavaju predsedniku Republike ono što je po Ustavu njegovo ovlašćenje da predloži. A čak je sramota veća za one koji su prihvatili kandidaturu, a zapravo je najveća čast kada vas opozicija kritikuje na taj način. Danas uopšte nije problem da budete u opoziciji, nije teško, dovoljno je samo da nemate kućno vaspitanje i da koristite ulični rečnik, da vređate sve nas ovde, da nam pretite, da ćete da nas jašete, da ćete da nas bacate u Savu, Dunav, da ćemo leđno ili prsno da plivamo. Evo, ja vam kažem, nemojte da nas plašite, nemate nijedan razlog. Izdržali smo godinu dana vaše torture, vaših laži, vašeg pumpanja i došli ste u situaciju da ste ispumpani kao fudbalska dečija lopta koja padne na šiljak komšijske ograde.

Što se nas tiče, kao ozbiljne koalicije na čelu sa SNS, mi ćemo danas, odnosno u danu za glasanje učiniti ono za šta nas je narod poslao u ovu Skupštinu. Izglasaćemo petoro kandidata, ponavljam po sopstvenoj savesti, bez ičijeg naređenja ili direktive. Svako od nas je proučio njihovu kandidaturu, proučio je ono što tamo piše, ono što je njihov istorijat i ja ću tog dana zaista glasati za one ljude za koje mislim da zaslužuju da budu u najvišem telu, sudskom telu u Srbiji.

Srbija mora da napreduje. Srbiju nisu uspeli da zaustave za ovih godinu dana iako su pokušaji bili sa svih strana. Nadam se da ćemo i nadalje velikim koracima razvijati našu domovinu da bi sutra naša deca, naši unuci bili ponosni na nas, a ne da se stide kao što je to bilo u nekom ranijem periodu kada ovi što su sada opozicija pretenduju da budu vlast, a tada su bili vlast.

Zbog toga pozivam sve poslanike u ovom parlamentu da se izjasne u danu za glasanje, a mi znamo za koga ćemo glasati. Živela Srbija. Hvala predsednice.

15/1 VS/VZ 12.25 – 12.35
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane | Predsedava
Hvala vam.
Sladeći Aleksandar Mirković.
Ne želite? Dobro.
Onda smo završili sa listom i pošto nema na listi više prijavljenih za reč.
Pre zaključivanja zajedničkog pretresa, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa?
Hajde sada da vidimo da krenemo po redu, pre svega hajde da krenemo Branko Pavlović. Izvolite.
...
Grupa građana Mi - Glas iz naroda, prof. dr Branimir Nestorović

Branko Pavlović

MI - GLAS IZ NARODA
Hvala.

U prvom delu ću govoriti oko nekih nedoumica koje su se pojavile tokom ove rasprave, ne da objasnim, jer bi to bilo prepotentno, nego da ponudim jedno objašnjenje tih raznih činjenica, a u drugom delu ću govoriti o kriterijumima kojima bi trebalo da se vodimo prilikom izbora kandidata za sudije Ustavnog suda.

U javnosti, pre sednice i tokom sednice, juče se pojavila jedna nedoumica, da li je kandidat na listi kandidata sa koje predsednik imenuje sudije, prof. dr Jelena Vučković, kandidat SNS, nije onaj kandidat Mi – glas iz naroda, pošto sam unutar naše poslaničke grupe ja istaknuti pravnik, onda je realno to kandidat kojeg sam ja predložio i reći ću vam na njenom primeru, koji su to kriterijumi koje mislim da treba da imamo i inače kada budemo birali sa liste koju je predložio predsednik republike.

Naime, ovde se pojavila nedoumica oko toga da prof. dr Jelena Vučković nije prisustvovala jednoj sednici VSS i odatle se izvukao neki zaključak o nedostatku njenog kredibiliteta, ali to je sednica na kojoj je glasanje bilo jednoglasno, to nije sednica u kojoj član pokazuje svoj karakter, jer prosto je svejedno i da je bila i da nije bila, odluka bi bila potpuno ista.

Ono što je mene vodilo, to su situacije u kojima je ona ostajući u manjini, iznosila svoju pravnu argumentaciju na jedan ubedljiv način, iznosila je i u pisanoj formi koja govori o jednom vrlo visokom nivou logičke slednosti jednog jasnog literalnog izražavanja i jednog poznavanja prava, daleko iznad onih kriterijuma koji je Ustav predviđa, kao kvalifikatorne razloge i eliminatorne, zavisi iz kog ugla gledate za sudiju Ustavnog suda.

Dakle, vrlo je važno da sudija Ustavnog suda karakterno čvrsto stoji na tome da će doneti odluku, a ne bežati od donošenja odluka, onda kada mislim da je stvar dovoljno raspravljena za meritorno odlučivanje, da se neće plašiti da ostaje u manjini i da će uvek iznositi svoj stav u raspravama koje prethode u donošenju odluke, jer kroz takvo postupanje se zapravo podiže ukupna pravna kultura, u razumevanju tumačenja Ustava i ustavnosti Republike Srbije.

Druga zabuna je u tome, naime Ustav predviđa da je Ustavni sud, ne sudije, nego Ustavni sud samostalan i nezavisan organ. Drugim rečima, zbog građana, sudije Ustavnog suda nemaju one garancije koje imaju sudije inače. Zašto? Pa, zato što su svi kandidati, zapravo oslonjeni na određene političke opcije. Ovde se postavlja, kao nekakav problem u tome što je kandidat u političkom smislu povezan sa ovim ili onim predlagačem, ali to tako i treba da bude. Zašto?

Zato što sam Ustav je pravno-politički akt, sam Ustav, sve ispod njega mora biti u saglasnosti ili ne sme biti u suprotnosti sa Ustavom, ali kod kreiranja Ustava reč je o suverenu, kod nas su to građani, koji u jednom delu odluku donose neposredno izjašnjavanjem na referendumu, u toj proceduri, a u drugoj proceduri preko narodnih poslanika.

15/2 VS/VZ

Prema tome, besmislena je primedba o određenom političkom dodiru između partija ili organizacija i kandidata i to je kod sudija Ustavnog suda normalna stvar i vratiću se kasnije na to zašto je to dobro da bude. Kod tumačenja normi.

Druga stvar je bila, da je Ustavni sud u krnjem sastavu, što je vrlo tačno i govorilo se o primanjima sudija Ustavnog suda i time opravdavalo zašto Vrhovni sud nije izglasao i popunio upražnjena mesta. To nije korektno. Naime ustavni sud ne može ništa, i stvar je VSS i VST da na zajedničkoj sednici predloži kandiate a Vrhovni sud na opštoj sednici da bira, ali to ne oslobađa od odgovornosti predsednike VSS i VST. Bez obzira što ne postoji podzakonski akt, koji je inače vrlo jednostavan i da naprave tih nekoliko pravila i zakažu zajedničku sednicu. Na primer zajednička sednica Skupštine Republike Srpske i naše, ona ima tehnički problem neki zbog razdaljine Banja Luke i Beograda, ali to je jednostavna stvar. Ovi ljudi sede u istoj zgradi, oni godinama ne rade svoj posao i sede u istoj zgradi. I ne daju predlog Vrhovnom sudu, da bi mogao da odlučuje, a odgovornost je i predsednice Vrhovnog suda koja treba da zakaže opštu sednicu i da reši pitanje nedostatka sudija Ustavnog suda, jer je to u interesu građana, da Ustavni sud radi u punom kapacitetu, i to nije uopšte dovelo u pitanje niti je rešilo tu stvar i tu je odgovornost na oba saveta i na predsednici Vrhovnog suda Srbije.

Rečeno je da je Savamala neka prekretnica u rušenju pravnog poretka Srbije i to nije tačno. Ključna dva udarca koja smo imali bilo je ovo o čemu je više puta govoreno, a to je 2009. goidne, to je bio jedan tihi državni udar, gde je uz pomoć EU i Amerike, zapravo tada vladajuća grupacija htela da potpuno stavi pod kontrolu i sudstvo i tužilaštvo.

Nešto što javnost ne zna, bila je jedna vrlo velika borba koju je vodilo pre svega Društvo sudija Srbije, ali i udruženje tužilaca, da bi javnost znala u to vreme predsednica DSS je bila moja supruga Dragana Boljević, danas sudija Vrhovnog suda, tada razrešena i dovelo je do toga da je morala da se uradi proces revizije reforme tog procesa sa ambicijom da se vrati jedno deset posto sudija i tužilaca, a da ustvari bude kako je bilo na početku za 90 posto ostalih. Tu je Ustavni sud donosio neke odluke koje su bile polovične, ne baš najbolje, ali je prelomna tačka bila kada je tada komesar za pridruživanje gospodin File, u Evropskom parlamentu izvestio da je taj proces revizije, manje više u redu. Njegovi stručni timovi koji su nadgledali taj proces su mu kao materijal dostavili da je taj proces travestija pravde i preko određenih veza našli su se kontakti sa parlamentarcima u Evropskom parlamentu, koji su pustili gospodina Filea da se izleti i onda izašli u javnost i rekli mu – pustite vi Srbiju, kako vi mislite da mi možemo vama da verujemo, ako vi od vaših ljudi imate da je travestija pravde, a nas izveštavate da je manje više sve u redu i to je dobro zbog ove tačke gde imamo izveštaj Evropske komisije koja sada treba da se prihvati kao sveto pismo i onda je gospodin File kada je bio suočeno sa time, da blago govoreći govorio neistinu u parlamentu, evrpskom i na kraju je ustavni sud doneo odluku kako je trebala da bude doneta.

Dakle, iz jedne mukotrpne situacije, tu nije slomljen pravni sistem Srbije, nego smo se ipak, bila je namera da bude slomljena, ali kroz turbulencije smo se ipak vratili na pravu stranu. Ključni deo slamanja je bila odluka Ustavnog suda u Briselskom sporazumu. To je problem za pravni sistem. Ustavni sud je doneo odluku da to uopšte nije pravni akt, i četvoro sudija ustavnog suda je izdvojilo svoje mišljenje i dalo obrazloženje i to je vrlo pohvalno i treba podržavati takve stvari i celokupna naša stručna javnost i ja sam to pratio preko 30 radova naših najistaknutijih sudija ustavnog prava, organizacionog prava i teorije države i prava.

16/1 JD/MT 12.35 – 12.45

Svi su stali na stanovište da je odluka pogrešna i da je ovih četvoro sudija koji su izdvojena mišljenje u stvari bili u pravu.

Problem je nastao, i to je sad problem, u onom trenutku kada je izvršna vlast nastavila da sprovodi Briselski sporazum. Ako nešto nije pravni akt izvršna vlast ne može da ga sprovodi. Uopšte ne može da ga sprovodi.

To je bio kritičan trenutak ovde oko Savamale vrlo kratko. Problem je što dežurni policajac, čovek koji upravlja policijom grada Beograda uveče kad je čuo da postoji neko rušenje nije poslao policiju, a morao je da zna i sigurno je znao da je to nezakonito. Zašto? Zato što po našem pravnom sistemu ni izvršitelj sa pravnosnažnim rešenjem o izvršenju i sa pravnosnažnom prethodnom nekom sudskom odlukom u to doba, gluvo doba noći, ne može da ruši. Tu je problem i problem što se stalo na tome da je samo taj policajac krivično odgovarao ali se nije dalje ispitivalo.

Na kraju, pošto mi je ostalo samo nešto više od minut i po – važno je kod kriterijuma za izbor da karakterno to budu ljudi koji donose odluke kada su uvereni da je stvar zrela za odlučivanje, koji se ne plaše da diskutuju kada ostaju u manjini, verujući u svoju argumentaciju i korigujući svoj stav kada čuju bolju argumentaciju, koji se ne plaše da pišu izdvojena mišljena i koja će, tu je sad ključna stvar i zato je dobro da budu vezani za politiku, koncept vladavine prava korigovati pravdom. Pravedna vladavina prava nije isto što i koncept vladavine prava. To znači da u nekom trenutku društveni ili državni interes može biti veći i značajniji od pojedinačnog ljudskog prava i onda sudija Ustavnog suda ne može i ne sme da ide za time da ruši državu, makar i postojali argumenti da je u izvesnoj meri neko pravo povređeno, ali naravno samo izuzetno kada se to stvarno na taj način događa.

Bojim se da mi u našem obrazovnom procesu i u javnom prostoru previše imamo pravnih teoretičara koji apsolutizuju vladavinu prava. Ona se suštinski zasniva na ideologiji kraja istoriji, da je sve rešeno, nema više o čemu da se diskutuje, samo uzmete pa primenite stvari i stvar je gotova, a mi svedočimo da Amerika i Brisel ne mogu da se dogovore kako izgleda tačno taj kraj istorije kao ključne figure zapada, a ne celog sveta.

Tako da je dosta važno da u narednim periodima manje vodimo računa ko je čiji. Vi ste uglavnom sve ove ljude koji su bili u javnom prostoru kritikovani vi ste ih birali. Nije tu ništa kriva izmena Ustava. Svi su oni izabrani pre, ovde u Skupštini.

Prema tome, imamo jednu alatku koja je dobra, kao kad bi meni neko dao šrafciger, i time ću da završim, i ja onda krenem da odšrafim i posečem prst. Pa, neću baciti šrafciger nego ću bolje naučiti da pravilno koristim alatku. Tako i sa našim ustavnim promenama i u tom pravcu treba razmišljati i ne verovati da je neko vaš. Mislim da ste se dovoljno opekli i da tu treba sada da potpuno drugačije pristupite izborima.

Hvala vam.