Poštovani građani Republike Srbije, čini mi se da je možda ovo poslednji saziv Skupštine u ovakvom sastavu. Ne znamo, izbori još uvek nisu raspisani, ali su najavljeni. Ako građani Srbije za nekoliko nedelja zaista budu ponovo birali saziv parlamenta, čini mi se da bi bilo fer da čujemo jasna i logična obrazloženja i da ostavimo nešto što se zove čist račun. Zato ću početi u svom izlaganju prvo od Predloga zakona o rebalansu budžeta.
Naime, imali smo prilike da čujemo malopre ministra Sinišu Malog koji je u vrlo kratkom izlaganju pokušao da objasni zašto se u ovako kratkom vremenskom periodu, čini mi se, radi jedan vrlo ozbiljan rebalans budžeta i negde nije odgovoreno na neka ključna pitanja. Govorilo se o procentima, o BDP-u, o javnom dugu, o tome kolike su količine zlatnih rezervi itd. Ali, ono što je jako bitno svakom prosečnom građaninu Republike Srbije, nigde nismo dobili odgovor na pitanje koliko to tačno ili koliko je projektovano da će do kraja ove godine Republika Srbija biti dužna, koliko iznosi javni dug, odnosno koliko se očekuje da će iznositi javni dug do 31. decembra 2026. godine. Dakle, procenti u ovom slučaju građanima Republike Srbije ne znače ništa.
U ovom rebalansu budžeta, takođe, pominje se i nešto što se zove povećanje deficita. Da bi pojasnila prosto, ako država očekuje 112,45 milijardi dinara više prihoda nego što je očekivala kada je usvajala ovaj budžet za 2026. godinu, zašto je potrebno još 59 milijardi dinara većeg fiskalnog deficita, gde ide taj novac? To je pitanje na koje nam ministar ovde praktično nije dao nikakav odgovor.
8/3 MV/MP
Kada se pogledaju pojedinačne stavke, uočava se nešto vrlo zanimljivo. Naime, u budžetu za 2026. godinu od dobiti javnih preduzeća i dividendi bilo je planirano 12 milijardi dinara. Sada je planirano 73 milijarde. Razlika je, vrlo očigledno, 61 milijarda više.
9/1 MT/LjL 11.30 – 11.40
Pitanje za ministra finansije je meni ovde vrlo očigledno – od kojih to javnih preduzeća, koja su to javna preduzeća u međuvremenu napravila takav rezultat i koliko će ko od njih uplatiti, koliko druga preduzeća u kojima država ima vlasništvo, na osnovu kojih odluka, kojih poslovnih rezultata, kojih projekcija? Kako se došlo do ovih 73 milijarde? To je novac građana Republike Srbije i oni imaju pravo da znaju odakle dolazi, imaju pravo da znaju i gde odlazi, jer ovo nije mala korekcija budžeta, taj fiskalni deficit koji povećavate za 59 milijardi dinara.
Naime, ovaj rebalans budžeta nam stiže 21. avgusta, tri dana pred sednicu i nekoliko nedelja pred ove, čini mi se, najavljene izbore. Zato je sasvim legitimno da se pita da li je ovaj rebalans potreba države do kraja godine ili rebalans političkih potreba vlasti do izbora? Dakle, ja to ne tvrdim, ovde vrlo otvoreno postavljam pitanje koje je, čini mi se, prilično očigledno.
Dolazimo i do određenih tački dnevnog reda, građani su vrlo dobro upoznati kroz vesti da se na današnjem dnevnom redu nalazi 59 tačaka dnevnog reda, a jedna od tih, ili tri tačke dnevnog reda zauzimaju i zaduživanja ili krediti. Poseban projekat koji je privukao pažnju je auto-put Beograd-Zrenjanin-Novi Sad, dakle, jedan auto-put, tri predloga zakona o zaduživanju, 10 milijardi dinara kod jedne banke, pet milijardi kod druge, 13 milijardi kod treće, dakle, 28 milijardi dinara.
Ja ne želim da više objašnjavate ovde pojedinačne kredite. Naime, građanima Srbije je neophodno da kažete koliko košta auto-put ceo, kolika je početna ugovorena vrednost, koliko je bilo aneksa, koliko smo već otplatili, koliko ćemo tek platiti i koliko će nas koštati to finansiranje? Koliko će građani Srbije dati od prvog do poslednjeg dinara? Jer, građanin Srbije ne plaća u aneksima, tranšama i ratama i svim pojedinačnim fazama, već ih zanima konkretno kredit i kompletna cena.
Dakle, niko ovde nije protiv puteva, to je zaista potpuno izlizani argument. Naravno da Srbiji trebaju putevi, ali joj trebaju i računi za te puteve, treba joj kontrola ugovora, treba joj praktično parlament koji zna šta odobrava i država koja ume da kaže koliko nešto košta pre nego što počne da se gradi a ne tek kada stigne poslednja rata kredita.
Ono što takođe ovde predstavlja jednu, po meni, ključnu tačku ovog dnevnog reda je i ponovni Predlog zakona o izmenama Zakona o utvrđivanju pravnog interesa za postupak eksproprijacije tzv. "Beograd na vodi", jedna rak-rana Beograda. Tu se vidi kompletna filozofija ove vlasti. Naime, 2015. godine je donet leks specijalis, poseban zakon, a 11 godina kasnije eksproprijacija nije završena. Osnovno pitanje je zašto se ponovo ovaj projekat vraća u ovaj vanredni pravni režim, zašto se ne vrati u redovni pravni režim? Dakle, tražite još 10 godina, još 10 godina tokom kojih može da se podnosi predlog za eksproprijaciju.
Ovde sad više ne treba da nas zanima obrazloženje zašto projekat nije završen, već šta će biti ekspropisano? Treba da se jasno kaže koje su to parcele, gde su granice projekta, da li su iste kao 2015. godine a ako nisu, kada su menjane i zašto, za šta je tačno potreban taj javni interes tokom narednih 10 godina? Jer, postoji trenutak kada leks specijalis postaje izuzetak. Posle 11 godina i zahteva za još 10 godina, taj trenutak je odavno prošao. To je postao poseban sistem. Dakle, vi imate poseban sistem vanrednog pravnog režima.
Ovaj leks specijalis je zapravo bio jedna vrsta privremene mere i privilegija koja je bila pretočena u zakon, a onda, u istoj toj sedmici, menjamo zakon, na ovoj istoj sednici, menjamo Zakon o sprečavanju korupcije. I znate šta, taj predlog, zapravo neću reći da je sve ovde loše, nije, ako se preciznije reguliše korišćenje javnih resursa, ja podržavam. Ako se ozbiljnije uređuje funkcionerska kampanja, takođe podržavam. Ako se povećava kontrola, i to podržavam. Ali, imamo jedan problem.
9/2 MT/LjL
Ko će i da li će Agencija moći da sprovodi apsolutnu kontrolu o kojoj smo malo pre imali priliku da slušamo, pošto će uskoro, čini mi se, a već je krenula, iako izbori nisu raspisani, predizborna kampanja, imamo priliku da gledamo otvaranje puteva, gradilišta, svečanosti, kamere, službeni automobili, državni događaji na kojima se nekim čudom govori baš o onome o čemu se govori i na stranačkim mitinzima i tada ćemo videti zakon. Tada prosto ne treba da nas zanima koliko funkcionera Agencija može da kontroliše, građane zanima da li će moći da kontroliše najmoćnijeg? Jer, zakon koji važi samo naniže nije zakon, dakle, neophodna je apsolutna kontrola da biste imali mogućnost da kažete da je ovaj zakon potpuno ispravan i da će imati ko da ga primenjuje u ovoj državi.
Takođe, ono što je posebno bitno, govori se ovde i o RTS-u i o tome da je nezavisnost nešto o čemu pričamo evo, čini mi se, već zadnjih 15-ak godina, da prosto zakon koji reguliše nezavisnost ili pitanja koja novinar sme da postavi, da prosto određena vest ne nestaje iz dnevnika ukoliko je neprijatna za vlast, dakle, nezavisnost je kada građanin koji želi da ova vlast ostane i građanin koji želi da ova vlast ode dobiju informacije na osnovu kojih mogu slobodno da donesu odluku. To je zapravo ono čemu bi služio RTS i to je već drugi test, čini mi se, u ovoj izbornoj kampanji, a postoji i treći. To su građani.
Na ovoj sednici donosimo i zakon kojim država daje pomoć zbog energetske krize, kako smo malo pre imali prilike da čujemo, i rasta troškova života. Ono na šta nismo dobili odgovor od gospodina Siniše Malog, ministra finansija, je zapravo kada se usvajao budžet za 2026. godinu ministar je izjavio da je to budžet kojim se praktično povećava životni standard građana, da će BDP biti 3%, da će inflacija biti pod kontrolom, da će standard života biti veći. Šta se to dogodilo u međuvremenu, pa su troškovi života porasli, pa postoji potreba države da se pruži pomoć svakom građaninu? Da li je mogla da se projektuje ovakva kriza? Odnosno, već i tada kada smo usvajali ovaj zakon postojali su svi ovi razlozi koje ste malopre naveli da predstavljaju razloge za rebalans budžeta, šta je to konkretno i tačno uticalo na to da se sada, pred izbornu kampanju praktično, pomaže građanima Republike Srbije?
Znate, vi praktično ovde radite pretvaranje poklona. Znači, političke poklone delite. Moram da napomenem prosto zbog građana, znam da i vi to vrlo dobro znate, ali ne koristite, novac države nije novac SNS. Malopre sam imala priliku da čujem da je neko rekao da Aleksandar Vučić daje pomoć. Dakle, ne daje Aleksandar Vučić svoj novac, ne daje ga ni ministar finansija, građani nisu dobili ništa od vas.
Postoji još nešto što takođe ne možete da rešite jednokratnom uplatom. Ako je čoveku potrebna pomoć države da bi podneo rast troškova života onda postoji problem sa njegovim životnim standardom. To građani Republike Srbije ovde vrlo dobro znaju. Vi ne možete sada da ih ubeđujete javnim nastupima da ćete penzionerima dati primanja, da ćete spustiti cene lekova. Zašto to činite pred izbornu kampanju? Zašto to niste učinili u februaru mesecu? Zašto to? Prosto je zaista vrlo nelogično.
Da, da, u februaru. Ne znam šta nije jasno.
Ono što je ovde jako bitno za sve građane je da shvate da, evo imali smo priliku da čujemo malopre i jako mi je čudno da se niko iz Ministarstva građevinarstva i infrastrukture nije javio da objasni ovaj leks specijalis, odnosno Beograd na vodi. Vrlo kratko obrazloženje ministra finansija o rebalansu budžetu i vrlo, po meni, onako neozbiljno. Kada radite ovako ozbiljan rebalans budžeta i kada nudite ove političke poklone građanima pred izbore morate biti vrlo precizni i jasni zašto kupujete glasova i odakle vam pravo da to činite sa novcem građana Republike Srbije.
9/3 MT/LjL
Dakle, budžet je nešto što pripada svim građanima Republike Srbije. Ovu pomoć koju ste vi namenili ne daje ni Aleksandar Vučić, ni ministar finansija. Dakle, vi pokušavate da kupite socijalni mir i ja se nadam, iskreno, da građani Republike Srbije neće biti slepi kod očiju i da ovi vaši pokloni neće uticati na njihovu odluku prilikom budućih izbora.
Hvala.