Hvala.
Evo nas ponovo na još jednom vanrednom zasedanju Skupštine, zakazano u petak za ponedeljak. Hitnih 59 tačaka, među njima i hitni rebalans budžeta na 332 stranice.
Gospođo Brnabić, vi ste nam objasnili da to tako mora, da rebalans uvek mora da bude po hitnoj proceduri. Ja bih stvarno voleo da nam objasnite gde to piše u Ustavu, u nekom zakonu, u Poslovniku Skupštine. Ja nisam uspeo da nađem i zamolio bih vas da objasnite gde to piše. Ako je to nešto što je Orlić uspostavio kao praksu, to je nešto sasvim drugo.
Očigledno je da se radi ovde o nekoj žurbi. Rekao bi čovek da se Đuro Macut setio u petak da ima nekih novih para viška i da je to prilika da se to ugradi u budžet, i to jedno milijardu. Neće biti. Izgleda da se on setio, ili neko drugi, da treba milijardu i po više da se potroši nego što je planirano.
Odakle onih pola milijarde evra da se pokrije ta razlika? Pa, naravno, pozajmiće se od budućnosti, pozajmiće se od nerođene dece, kao i ova dosadašnja rupa u budžetu od 2,9 milijardi evra, ukupno 3,4. Po starom dobrom običaju, iz budućnosti samo za ovu godinu se uzima.
Možda bi to sve imalo smisla da se to ulaže u neki razvojni zamajac, ali ne. Ovoj vlasti trebaju pare, očigledno, da bi kupili glasove na predstojećim izborima. Svima je jasno da vi na te izbore ne možete da idete sa ostvarenim rezultatima, jer da je to tako, o tim rezultatima bi se pričalo. Ne možete očigledno da računate da ćete moći dovoljno da pokradete standardnim metodama kao dosada. Ovaj put će glasovi morati da se kupe. Od koga? Gde? Pa očigledno tamo gde smatrate da je najjeftinije – od sirotinje. Otkud Srbiji sirotinja kada smo ekonomski tigar? Otkud nam to? Pa baštinilo se, kultivisalo se prethodnih 14 godina. Vi ste formirali jedan sloj građana Srbije unesrećenih, osiromašenih i materijalno, nažalost i duhovno, takvi su vam trebali.
Najpre ste počeli tako što ste im pokrali penzije. Mnogi od njih nisu dočekali da im se to vrati, nisu dočekali da vide da su te njihove penzije završile u vašim nekretninama, u vašim botoksima, u vašim kupljenim diplomama. Godinama formirate sirotinju zakidajući pravo na posao, pravo na život, pravo na dostojanstvo. Doveli ste ih u situaciju da ono najosnovnije mogu da dobiju samo ako sakupljaju i daju sigurne glasove ili ako budu deo stada koje vodite na vaše skupove. Godinama ponižavate najnemoćnije, ostarele, penzionere, socijalne slučajeve, sirotinju, neobrazovane, nekvalifikovane.
38/3 TĐ/LjL
Tokom dvomesečne Vučićeve „Borat kampanje“ on je pokazao to svoje poniženo stado i pokazao je kako misli da obavi tu izbornu transakciju. Uverio ih je, ili je pokušao da ih uveri, da samo on može da im reši muku u koju ih je on i ova vlast gurnula svih ovih prethodnih godina. Pokušao je da ih uveri da samo on može da im zaposli sina, ćerku, unuku, makar u BIA, jer jedino on može da ih zaposli tamo. Pokušao je da ih uveri da samo on može da im reši vodovod, kanalizaciju, tri metra puta, sve ono što civilizovan svet danas u Evropi ima. Samo on može da im reši deset sijalica gradske rasvete i to svih deset odjednom. Samo on može da im da milostinju, i to jednokratno, da se ne bi navikli. Samo on može srčanim bolesnicima da obezbedi lekove u jednoj umirućoj naciji kojoj život znači, i to je postalo deo izborne kampanje. E ta njegova velikodušnost košta, a odakle pare? Pa, iz rebalansa.
Svašta smo se naslušali tokom ove, kao što rekoh, „Borat kampanje“, u toku tog ponižavanja sirotinje, ali zanimljivo je, kao što reče kolega Janjić, da je on tokom te kampanje ponižavao najbliže saradnike – ministre, šefove lokalne samouprave, direktore javnih preduzeća. Pokušao je da objasni još jednom da ste to što jeste zahvaljujući samo njegovoj milosti, mnogi od vas. Nije pomoglo nekima od vas što ste mu pevali na uvce, što ste igrali pred njim, što ste bili spremni da mu masirate stopala, da se grlite sa oznojenom rajom onako nevoljno. Mnogi od vas neće biti ministri u sledećoj vladi, čak i ako dobijete ove izbore.
39/1 AL/JG 17.15 – 17.25
Jedan od brutalnih primera manipulacije kojom se služi ova vlast je ono što je uradio ministar Lončar, koji nije tu. On je objašnjavao kako se dvanaest zdravstvenih radnika vratilo u Srbiju. Je l' to reče poimenično ko se vratio? A koliko je bezimenih otišlo tokom vaše vlasti? Koliko hiljada zdravstvenih radnika je otišlo ne samo lekara, sestara? Otišli su zato što imaju mizerne plate. Znate da bolnice nisu u stanju da organizuju noćna dežurstva, da nema medicinskih sestara. Ne odlaze samo oni, kao što rekoh, odlaze inženjeri, vodinstalateri, parketari, vozači, fizički radnici. Odlaze nam fakultetski obrazovani ljudi da rade kao konobari na Jadranskoj obali, u Beču, u Pragu, u Minhenu. Tako se živi danas u ovoj zemlji. Ljudi sa fakultetom odlaze da konobarišu. Odlaze IT. Ljudi koji rade kao IT nomadi mogu da rade odakle hoće. Neki su radili iz ove zemlje. Radili su za dobre plate i ne odlaze samo u Valensiju i u Berlin, gde se inače odlazi, odlaze u neki mali španski Alikante. To je nikakav grad u odnosu na Beograd. Neki odlaze i za manje plate da rade. Znate zašto odlaze? Zato što više ne mogu očima da vas gledaju. Ne mogu da slušaju laži svaki dan. Ne mogu da pristaju na to da im vređate inteligenciju, da sve u ovoj državi mora da se završi preko veze, da ništa ne mogu regularno da završe. Beže iz ove zemlje zbog vas, zbog ovakve vlasti.
Ovih dana stiže na naplatu i vaša nesposobnost kroz danak koji uzima požar. Ode kolega iz SPS-a. Nije taj sektor formiran tada, kako on kaže. Postojalo je nešto mnogo ranije u Ministarstvu odbrane. Nije posebno važno. Niko nema dovoljno ni materijalnih, ni ljudskih resursa za ekstremne situacije kakva je ova koju mi imamo. Zato i postoji i mehanizam međunarodne pomoći. Pitanje je kakva je organizacija. Kakva je kadrovska politika? Danak lošoj organizaciji, lošim procedurama, lošoj kadrovskoj politici SNS-a, to je ono što mi danas plaćamo. Danak političke zloupotrebe, struke plaćamo danas.
Ono što je Dačić rekao da nam ne treba strana pomoć da možemo sami, što je Vučić rekao da smo velesila, što je onaj nesrećni šef sektora rekao da se narod razmazio. Neko mora da bude kriv za to što je za mesec dana izgorelo nešto što su ljudi i priroda stvarali 200 godina. Neko je kriv za to. Neko mora da odgovara kad-tad zbog toga. Ima i neke pravde u svemu tome. Izgorelo je za ovih mesec dana 200 godina toga, kao što rekoh, stvarala priroda i ljudi, ali izgorelo je i dva meseca Borat kampanje. Videlo se da ima neke i pravde. Ima neke karme u svemu tome.
Ima još jedna stvar koja obeležava ova dva meseca, a to je ovo što se dešava na Kosovu. Znate, komandant KFOR-a, to je komandant jednog operativnog nivoa, nije to mnogo visoko, on čovek je odlučio, on je odlučio kaže – da bezbednost mosta u Kosovskoj Mitrovici i Dečana prepusti prištinskoj policiji. O Dečanima - on o tome razgovara sa monasima. Ne razgovara sa Vladom u Beogradu. Ne razgovara sa institucija ove države. Eto dokle smo stigli. Šta je Vučić uradio? Kaže – pisao je sitno pismo generalnom sekretaru NATO-a. Šta sad? Ništa. Čekamo odgovor. Sramota.