Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Oliver Dulić

Govori

Moram da priznam, bez obzira na to što ste nesumnjivo poznavalac ove oblasti, da vam je malo pala koncentracija ili niste dobro pročitali ove stvari. Mi upravo govorimo o istoj stvari. Dakle, poslanik Stevanović je predložio amandman, odnosno branio amandman gospodina Martinovića. Upravo u pojašnjenju sam rekao da smo mi prihvatili tu sugestiju, doduše, ne kroz amandman kako je to formulisao poslanik Martinović, nego kroz amandman koji je definisala poslanica Bojana Stanojević. Ali, cilj koji smo želeli da postignemo postigli smo.
Druga stvar, vidim da vi volite da pričate o legalizaciji, ali moram da vam kažem jednu stvar – očigledno niste pročitali te članove zakona. Dakle, planski osnov više nije osnov za legalizaciju. Nikakve veze usklađivanje viših sa nižim planovima neće imati, kada je u pitanju legalizacija. Nema više planova, nažalost. To je bila jako teška odluka, koju smo morali da donesemo. Mi smo faktički urbanizam stavili u stranu kada je u pitanju legalizacija bespravno izgrađenih objekata. To će da otkoči hiljade i hiljade, stotine hiljada slučajeva.
Dakle, sada vi meni objašnjavate zašto mora da se radi, a ja hoću da vam kažem da smo mi to već uradili i stavili u zakon.
Predlažem da Vlada prihvati ovaj amandman. Ukoliko to nije moguće sprovesti, predlažem da se Narodna skupština u danu za glasanje pozitivno izjasni o ovom amandmanu.
Predviđena je izrada podzakonskog akta, odnosno pravilnika kojim će sve to biti razrađeno.
Pa, ja se zaista trudim da mi vodimo kvalitetnu raspravu i žao mi je što vi očigledno nemate, da li nismo stigli da distribuiramo sve papire... Nemate pred sobom kako će taj zakon da izgleda kada se prihvati amandman koji je Vlada prihvatila, a koji je upravo definisao ovu oblast.
Dakle, mi smo prihvatili da svi članovi komisije moraju da budu licencirani inženjeri, s tim što postoji jedna briga – ukoliko im ograničimo trajanje mandata na dva mandata, imaćemo problem u manjim sredinama, gde možda i sada imamo problem jer nema licenciranih inženjera.
Morate da shvatite da pravimo opšti akt, koji se ne pravi samo za velike gradove, u kojima svakako ima licenciranih inženjera, nego se pravi i za male sredine gde je možda problem pronaći licencirane inženjere koji će biti sastavni deo komisije za planove. Ovde se radi o tome da mi gledamo šta je realnost, imamo dobar presek situacije.
Dakle, komisija za planove će od sada da bude sastavljena isključivo od licenciranih inženjera. To je bila vaša sugestija, a to smo prihvatili kroz amandman, mislim, narodnog poslanika Ivana Jovanovića.
S druge strane, neprihvatljivo je da ograničavamo maksimalno na dva mandata, zbog toga što u mnogim sredinama ne bismo imali dovoljno licenciranih inženjera. Dakle, to morate da posmatrate na takav način.
U svakom slučaju, ja vas molim, ne znam da li je to do Sekretarijata Narodne skupštine, da li se distribuira sav materijal, većinu stvari i sugestija koje ste davali u raspravi u načelu mi smo prihvatali kroz amandmane, koji možda nisu baš vaši, možda su iz neke druge poslaničke grupe, ali su formulisani na način kako treba.
Hvala vam puno. Usvajanjem amandmana Odbora mi smo i ovo pitanje rešili. I mi smatramo da bi upis konverzije prava korišćenja u pravo svojine bez naknade trebalo da ide po službenoj dužnosti. Pitanje je kapaciteta katastra. Dok se ne završi jedinstvena evidencija imovine u Srbiji, a to je do kraja godine, to nije realno.
Iz tog razloga smo usvojili amandman koji kaže da će upis prava svojine po zahtevu lica vršiti organ nadležan za poslove vođenja evidencije nepokretnosti i pravima na njima u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Po isteku ovog roka, ukoliko postoji tehnička mogućnost vođenja evidencije nepokretnosti, odnosno, organ će to raditi po službenoj dužnosti. Dakle, mi smo od dana stupanja na snagu dali još godinu dana da ide po zahtevima građana. Nakon godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona to će se raditi po službenoj dužnosti.
S obzirom na to da je ovo što je govorio gospodin Stevanović gotovo ista ideja kao sledeći amandman, koji je predala Poslanička grupa Napred Srbijo, ali je on precizniji, mi bismo prihvatili amandman na član 60. koji su podneli naprednjaci. U suštini, rešava ovaj problem o kojem ste vi pričali. Dakle, kada su u pitanju individualni stambeni objekti, važenje građevinske dozvole je duže od pet godina.
Zahvaljujem se. Dobro, mislim da bih zaista imao problem da sada ulazim u debatu sa gospodinom Lapčevićem povodom svih ovih stvari koje je naveo. Ne moram vama da objašnjavam razloge zbog kojih smatram da je ovo ministarstvo ne samo ispunilo svoje ciljeve i zadatke u protekle dve i po godine, nego i uradilo stvari koje mogu slobodno, a jednog dana ćete i vi možda biti u situaciji da to primetite i prihvatite, nazvati istorijskim.
Mi smo uveli red u mnoge oblasti u kojima red nije postojao, u kojima nisu postojali ni zakoni ni norme. Kada pričamo o Ministarstvu ekologije ili segmentu ekologije, mi smo doneli 20 vrlo važnih zakona, preko 300 podzakonskih akata. Što se tiče ispunjavanja naših obaveza u skladu sa našim putem ka Evropskoj uniji, ovo ministarstvo postiže najbolje rezultate.
Što se tiče akcije „Očistimo Srbiju“, izuzetno sam ponosan na nju. Ona je po prvi put u novijoj istoriji popularizovala nešto što je očigledno ogroman problem, i predstavlja civilizacijski iskorak; ona će nastaviti i dalje da funkcioniše, bez obzira na sve zlurade napade koji dolaze od onih koji pokušavaju da ama baš svaki mogući rezultat koji je nesporan i koji je toliko očigledan negiraju.
U oblasti građevine i urbanizma nasledili smo ogromne probleme. Jedan deo njih ćemo rešavati kroz zakonsku inicijativu. Pad u građevinskoj industriji nije posledica bilo kog zakona, jer on postoji u celoj Evropi i u celom svetu. Pad u građevinskoj industrija je posledica svetske ekonomske krize. Samo zahvaljujući merama Vlade Republike Srbije, što kroz investicije u stanogradnji, što kroz izvođenje velikih građevinskih projekata, u ovoj godini, budite sigurni, zabeležićemo jedan veliki rast, koji će spasti građevinsku operativu i svakako doprineti rastu našeg BDP-a. Nije na vama da procenjujete da li su to rezultati ili nisu. Ne očekujem od vas da vi te rezultate pohvalite, ali su oni nesporni.
Ono što pokušavate da uradite dovodeći mene u vezu sa bilo kakvim aferama je zaista sramno, pogotovo kada iznosite cifre koje apsolutno ne stoje.
Sa velikim ponosom mogu da kažem da je Vlada Republike Srbije pomogla održavanje teniskog turnira. Da nije te pomoći bilo, on ne bi bio održan, a mora da se održava. To je urađeno u protekle dve godine preko Ministarstva životne sredine. U ovoj i narednim godinama, ukoliko bude bilo potrebe, biće pomognuto sa neke druge strane, ali država mora da radi i te stvari, bez obzira na to da li javnost to shvata ili ne.
Kada otvarate pitanje sajta, samo mogu da kažem da je portal „Očistimo Srbiju“ izuzetno uspešan portal i verovatno jedan od najjeftinijih koje je ova država izradila. Postoje mnogo skuplji, koji su takođe plaćani po realnoj tržišnoj ceni. Čak sam u jednom trenutku, očekujući to pitanje, imao za vas spremne odgovore, vezano i za to koliko su koštali veb portali i sajtovi…
(Predsedavajući: Gospodine ministre, moram i vas da upozorim da pričate o amandmanu.)
Samo odgovaram na pitanje. U vreme dok su članovi DSS-a …
(Predsedavajući: Nije ovo vreme odgovora na pitanja.)
Samo na kraju da se vratim na amandman, vrlo kratko. To je, u stvari, bila tema. Samo ne znam od kada nemam pravo da odgovorim na pitanje koja su mi postavili? Ne znam kojim je to promenama Poslovnika meni onemogućeno, pošto je ovde gospodin Lapčević meni postavio pitanje i optuživao me direktno za neke stvari, ne znam po kojem Poslovniku ne mogu da odgovorim, kao što on ima pravo da meni postavlja sva ta pitanja?
Dobro. Što se tiče pravedne naknade ili nadoknade za one koji su sve radili u skladu sa zakonom, najviše bih voleo da nelegalno izgrađeni objekti nisu postojali u Srbiji. Lično sam bio sklon tome da se nađe način da se oni koji su stajali u redovima, čekali dozvole ili plaćali legalizaciju po drugim cenovnicima na neki način kompenzuju. To, nažalost, nije moguće preko poreza na imovinu. Porezi su, odnosno porez na imovinu, potpuno druge kategorije, koje predstavljaju izvorne prihode lokalnih samouprava. Plašim se da bismo prihvatanjem ovog amandmana naneli štetu lokalnim samoupravama, jer bismo ih ostavili bez određenih prihoda.
S druge strane, kategorija onih lica koja će biti obuhvaćena popustima je značajno manja u odnosu na cifru nelegalno izgrađenih objekata, koja je prikazana u svakoj mogućoj statistici. Popustima će biti obuhvaćene samo socijalne kategorije stanovništva, koje su vrlo precizno definisane zakonom, koje bi inače država trebalo da pomaže i pomoći će im na ovaj način.
Svi oni koji su gradili objekte u prvoj i ekstra zoni, koji su gradili ekonomske objekte za tržište, koji su gradili industrijske objekte, hale, postrojenja itd. moraće da plate punu cenu legalizacije, kao i građani koji su legalizovali objekte po nekim drugim zakonima i po nekim drugim cenovnicima. Ovde pričamo o najugroženijim kategorijama stanovništva, koje bismo u slučaju da pokušamo da nađemo kompenzaciju za sve ostale suštinski uskratili za ovu vrstu pomoći, jer bi lakše bilo da i njima kažemo – vi plaćate punu cenu, nego da se vraćamo unazad po datumima i da one koji su takođe nelegalno gradili, ali su platili po nekom drugom cenovniku, sada na neki način nagrađujemo.
Cela legalizacija je jedan vrlo komplikovan proces, koji podrazumeva opraštanje od greha kršenja zakona iz prošlosti. Verujte mi, mnogo smo više sati i dana provodili pokušavajući da nađemo adekvatna rešenja za ovaj problem, nego što vi uopšte možete da mislite. Mi se bavimo ovim problemom mesecima. Ovo nije najbolji mogući, ovo je najmanje loš mogući način da iz ovog problema izađemo. Dobrog načina da se izađe iz problema nelegalno izgrađenih objekata u Srbiji nema, nema pravednog modela, nema načina da sada kažemo – napravićemo model kojim će svako da bude zadovoljan.
Svesni smo činjenice da će mnogi da kažu – zašto sam stajao u redu i plaćao punu cenu, a nekome sad to opraštate? Da, ali ukoliko krene da se gradi određena infrastruktura, on neće moći da očekuje da će na tu infrastrukturu da se priključi kao onaj ko je platio naknadu za uređenje zemljišta. On će morati da plati segmente izgradnje te infrastrukture. On će imati, takođe, i neke druge obaveze koje su neki pre njega platili.
Kada malo pokušate da razložite ovaj problem... Ponovo kažem, bio sam sklon da se nađe način da se oni kompenzuju, ali to nije bilo realno u ovom trenutku i meni je žao zbog toga. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime Vlade Republike čestitam vam početak redovnog zasedanja i nadam se da ćemo zajednički učiniti sve što je u našoj moći da zemlja napreduje, da donese dobre zakone i da se oni, naravno, primenjuju.
Danas je pred vama izmena i dopuna Zakona o planiranju i izgradnji, važnog sistemskog zakona koji uređuje nekoliko izuzetno važnih oblasti u našoj zemlji. Kao što znate, pre dve godine smo ovde u parlamentu bili sa Zakonom o planiranju i izgradnji, i tada smo već najavili da će verovatno u periodu mandata ove vlade biti neophodno da se Zakon izmeni i dopuni kada, primenjujući nove norme, primetimo izvesne probleme u implementaciji. U međuvremenu je došlo do nekoliko presuda Ustavnog suda koje su stavile van snage neke od normi, a i pokazala se potreba da u nekoliko oblasti uvedemo poboljšanja, u smislu ubrzanja postojeće procedure ili preciziranja nekih normi, kao i usaglašavanja sa zakonima koji su doneti pre toga ili koji su u međuvremenu doneti.
Dakle, ukoliko postavite pitanje zbog čega smo ušli u izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji, to nije zbog toga da bismo odustali od reformskog kursa i uvođenja reda u ovim oblastima koje su promovisane zakonom iz 2009. godine, nego da bismo pojačali i potvrdili naše insistiranje na donošenju planskih dokumenata, da bismo precizirali i ubrzali uvođenje mogućnosti privatne svojine na građevinskom zemljištu, da bismo ubrzali procedure za izdavanje građevinske dozvole i da bismo, nadam se, najzad, nakon rešenja koje zakon nudi, završili jedan veliki proces koji boli gotovo celu Srbiju, a to je postupak legalizacije.
Ono što je važno reći odmah na početku, razlog za donošenje ovog zakona nije da se odustane od konverzije prava korišćenja u pravo svojine uz naknadu, niti da se omogući da oni koji treba da plate to ne učine. Razlog jeste da se stvori mogućnost da se konverzija završi što je pre moguće, da se jedan veliki obim građevinskog zemljišta stavi u funkciju i da se najzad završi i taj postupak.
Ponavljam, ono što je izuzetno važno jeste da se svi reformski procesi koji su započeti, a koji podrazumevaju uvođenje reda u ovako zapuštenu oblast kao što je bila građevina i urbanizam, nastave i dovrše.
Hteo bih na početku da razbijem nekoliko zabluda koje su pojedini krugovi pokušali da kreiraju o zakonu iz 2009. godine. Jedna od najvećih zabluda jeste da je zakon iz 2009. godine zaustavio građevinsku operativu. Njegovo donošenje je koincidiralo sa svetskom ekonomskom krizom, koja je prevashodno pogodila sektor građevine i sektor investicija u građevinu, odnosno promet nekretnina. Svetska ekonomska kriza je i nastala kada je u velikim zemljama, u kojima se obrće ogroman novac u sektoru nekretnina, došlo do pucanja „balona“ koji je bio naduvan zbog velikih investicija u ovu oblast.
U Srbiji je svetska ekonomska kriza dovela do toga da drastično padne tražnja za stambenim i poslovnim prostorom i da drastično padne potreba za izgradnjom novih prostora. Dokaz za to jeste da su samo u Beogradu u ovom trenutku izdate dozvole za izgradnju preko milion kvadratnih metara što stambenog, što poslovnog prostora, a da ta gradilišta još uvek nisu otvorena zbog toga što tražnja ne postoji. Tražnja ne postoji i zbog toga što je teška ekonomska situacija pogodila one koji taj prostor treba da kupuju, zbog toga što su banke pooštrile kriterijume, zbog toga što je sve manje projektnog finansiranja.
Dakle, sve u svemu, sektor građevine je prevashodno u krizi zbog posledica svetske ekonomske krize. Dokaz za to jeste da je samo u prošloj godini u Evropi pet miliona građevinskih radnika izgubilo posao. Nažalost, u Srbiji je tokom prošle godine između 20.000 i 40.000 građevinskih radnika ostalo bez posla. Upravo merama Vlade Republike Srbije, koje podrazumevaju izgradnju velikih stambenih kompleksa, kao i izgradnju nekoliko stotina velikih građevinskih projekata po gradovima i opštinama naše zemlje, mi ćemo, siguran sam, u ovoj godini te ljude vratiti na posao i pomoći da građevinski sektor bude jedan od motora privrednog oporavka Srbije.
Naravno, veliki problemi u ovoj oblasti su bili izazvani i problemima u reorganizaciji Republičkog geodetskog zavoda, u funkcionisanju katastra nepokretnosti i u priličnoj opstrukciji u pojedinim sekretarijatima za urbanizam u nekim gradovima da se zakon dosledno primeni i da se uvede red.
Iz svih tih razloga, uočavajući sve ono što su bili problemi, nejasnoće i pogrešna tumačenja, mi smo danas pred vama sa izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, verujući da će nakon ovih izmena i dopuna, uz insistiranje na doslednoj implementaciji ovih izmena i dopuna, problem jačanja naših administrativnih kapaciteta i izvršavanja svih obaveza u implementaciji ovog zakona biti skinut sa dnevnog reda.
Idemo redom. Izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji su pokušale da urede četiri oblasti. Kao prvo, to je pitanje urbanističkog planiranja. Ono što mogu ukratko da kažem jeste da smo izmenama i dopunama ovog zakona olakšali lokalnim samoupravama postupak izmene planskih dokumenata, radi brže realizacije projekta, kao i da smo ukinuli obavezu izrade koncepta plana za manje složena planska dokumenta. Uveli smo jednostavniji postupak za donošenje planova detaljne regulacije u Skupštini kada je u pitanju izgradnja komunalne infrastrukture, kao i mogućnost da se izda jedna lokacijska dozvola na više katastarskih parcela kada je u pitanju izgradnja velikih kompleksa.
Mora svima da bude jasno da je Srbija nepovratno ušla u proces uvođenja reda kada je u pitanju donošenje prostornih i urbanističkih akata. Veoma smo ponosni na činjenicu da zbog postojanja našeg čvrstog insistiranja, ali i političke volje na lokalnim nivoima, danas gotovo da nema opštine koja se ne nalazi u nekoj od završnih faza donošenja što lokalnog prostornog plana, što regulacionog plana koji će imati dovoljan nivo regulacije da na osnovu njega mogu da se izdaju lokacijske dozvole.
U narednih nekoliko godina Srbija će po prvi put u svojoj istoriji biti u potpunosti pokrivena što planskim, što urbanističkim aktima. To je ogroman doprinos i svi mi zajedno doprineli smo da se najzad u ovoj oblasti uvede red. Praktično, to će značiti da će npr. grad Beograd najzad, nakon mnogo godina i puno problema kada je u pitanju urbanističko regulisanje, nadamo se do sredine sledeće godine, doneti regulacioni plan koji će podrazumevati dovoljan nivo regulacije da mogu da se izdaju lokacijske dozvole na gotovo celoj teritoriji grada. To je izuzetno veliki napredak i siguran sam da će svako od vas ko se u ovu oblast razume to pozdraviti.
Ono što je ostalo kao problem jeste da jedan značajan deo opština još uvek kasni u donošenju ovih akata. Mislim da smo i mi kao država donošenjem Prostornog plana Republike Srbije i neprestanim insistiranjem, u smislu inspekcijskog nadzora i u smislu političkog pritiska na lokalne samouprave da izvrše svoj deo obaveza, doprineli da se ovaj problem reši.
Vi možete uvek u zakonu da stavite različite datume; i 2003. godine, kada je donošen Zakon o planiranju i izgradnji, dati su rokovi lokalnim samoupravama u kojima moraju da donesu svoje planove, i što se tiče prostornog uređenja i što se tiče urbanističkog uređenja. Nažalost, tada je došlo do promene Vlade i nije postojala politička volja da se Srbija na ovakav način uredi. Ono što je kvalitativni pomak u odnosu na to vreme jeste da danas postoji politička volja da se Srbija uredi.
Što se tiče pitanja problema sa građevinskim zemljištem, uveli smo nekoliko ispravki i pojašnjenja Zakona iz 2009. godine da bismo rešili nekoliko problematičnih situacija koje su nastale u praksi i implementaciji ovog zakona.
Ono što je bio veliki problem i što je posledica jedne tihe opstrukcije administracije, to je plaćanje prenamene poljoprivrednog u građevinsko zemljište u onim zonama koje su nesumnjivo gradske ili urbane zone. Tako se dešavalo da u centrima velikih gradova, samo zato što ne postoji dovoljno ažuran katastar koji će da prikaže da zemljište više nije poljoprivredno, njiva sa kukuruzom ili voćnjak, nego je od davnih dana to neka urbana zona, katastri insistiraju da se plati prenamena zemljišta. To se dešavalo u jako mnogo slučajeva. Moram da kažem da insistiranje na tome, bez obzira na uporna tumačenja zakona, slata svim katastrima, koja su podrazumevala da to ne važi za urbane zone, jeste izvrgavanje zakona ruglu i pokušaj da se izvrši opstrukcija. Žao mi je što se to dešavalo.
Ovim izmenama i dopunama Zakona jasno smo definisali da se ne plaća naknada za prenamena poljoprivrednog u građevinsko zemljište, ako je promena izvršena do 1992. godine, i to zakonom, planskim dokumentom ili odlukom jedinice lokalne samouprave koja je definisala te zone kao gradske zone. Lokalne samouprave će imati obavezu da u jasno definisanom roku dostave katastrima nepokretnosti koje su to zone koje više nisu zone poljoprivrednog rada nego su zone za gradsko stanovanje.
Takođe smo uveli jednu novinu kada je u pitanju građevinsko zemljište – definisali smo da se neizgrađeno građevinsko zemljište može unositi kao osnivački ulog u privredna društva. Na taj način smo stvorili mogućnost stvaranja javnoprivatnog partnerstva u sektoru građevine.
Smatramo da će lokalne samouprave, koje će vrlo brzo, nadam se, postati vlasnici građevinskog zemljišta, na ovaj način moći, s jedne strane, da iskoriste resurs građevinskog zemljišta za koji nemaju novac da ga razvijaju i, s druge strane, da zajedno sa privatnicima otvore nova gradilišta u kojima će naći svoj zajednički interes.
Vlada Republike Srbije će uredbom definisati postupke javnih nabavki kada je u pitanju ovaj proces.
Što se tiče pitanja konverzije prava korišćenja u pravo svojine, prvo, smatramo da smo doneli jednu novinu koja podrazumeva veliku uštedu za naše građane, a to je da smo brisali obavezu podnošenja izvoda iz evidencije nepokretnosti kada je u pitanju konverzija prava korišćenja u pravo svojine za fizička lica, što svako radi bez naknade.
Takođe smo definisali automatsko sticanje prava svojine na neizgrađenom zemljištu za lica koja imaju pravo na konverziju bez naknade ako imaju upisano pravo korišćenja. Na taj način smo rešili jedan veliki problem koji je postojao u implementaciji prethodnog zakona; mi smo izjednačili gradsko izgrađeno i gradsko neizgrađeno zemljište, i jedno i drugo će moći da bude predmet konverzije.
Jedan narodni poslanik je ovde podneo amandman koji će podrazumevati automatsku konverziju, a ne konverziju koja ide po zahtevu naših građana, koji ćemo verovatno prihvatiti. Smatramo da ćemo na taj način proces konverzije, kada je u pitanju konverzija bez naknade, značajno ubrzati i podići u kvalitetu.
Što se tiče konverzije uz naknadu, pored unošenja nekih odredaba koje su stajale u Uredbi, u sam zakon uveli smo jednu novinu, a to je da jedinica lokalne samouprave, na osnovu akta, preko urbanističkih zona mogu da odrede tržišnu vrednost građevinskog zemljišta.
Konverzija je u primeni imala nekoliko suštinskih problema. Jedan od problema je bio u tome što mi nemamo unutar državnog aparata adekvatnu instituciju koja je u stanju da napravi kvalitetnu procenu tržišne vrednosti zemljišta. Dešavalo se da su te procene uglavnom precenjene i da ne postoji interes onih koji treba da uđu u konverziju da uđu u konverziju prema tim cenama.
Kada smo promenili Uredbu i kada smo uveli procenitelje napravili smo jedan kvalitativan korak u smislu da ljudi koji se stručno bave procenama tržišne vrednosti zemljišta to mogu da rade na kvalitetniji način, ali smo onda naišli na drugi problem – da unutar drugih institucija, ukoliko ne postoji potvrda od strane poreskih uprava, a poreske uprave su imale problem da takve procene potvrđuju, ne postoji niko ko će biti spreman da potpiše, da okonča sam postupak konverzije.
Zato smo smatrali da najveći razlog za kašnjenje u konverziji upravo jeste procena tržišne vrednosti zemljišta i da postoji, sasvim logično, mogućnost da lokalne samouprave, koje inače preko urbanih zona naplaćuju naknadu za korišćenje građevinskog zemljišta, po istom modelu eventualno utvrde i tržišne vrednosti građevinskog zemljišta. Sigurni smo da ćemo na ovaj način značajno ubrzati postupak konverzije.
Ono što moram da kažem jeste da tamo gde je jasno i očigledno da će konverzija uz naknadu ići bez faktičkog plaćanja, zbog toga što je mnogo veća cena kapitala koji je potrošen za pribavljanje tog prava korišćenja, odnosno ukupni kapital koji je investiran u preduzeće, u odnosu na tržišnu vrednost, stvari idu bez problema.
U svakom slučaju, bez obzira na ovo rešenje, mi ćemo insistirati na tome da oni koji su kupovali naša preduzeća i fabrike, ne zbog toga da bi nastavili proizvodne procese, zapošljavali ljude i modernizovali preduzeća, nego da bi ih zatvorili i sačekali dobro vreme da iskoriste adekvatno građevinsko zemljišta, moraju da plate državi, odnosno lokalnoj samoupravi i Fondu za restituciju.
Što se tiče procedure za izdavanje građevinskih dozvola, uveli smo nekoliko novina koje će, siguran sam, najzad da reše problem presporog i birokratizovanog postupka izdavanja građevinske dozvole. Ne postoji obaveza dobijanja saglasnosti na glavni projekat za priključenje na infrastrukturu, osim u izuzetnim slučajevima kada je to predviđeno lokacijskom dozvolom, i neće biti potrebe da se ponovo čekaju saglasnosti kada se ceo postupak koji se tiče izdavanja dozvola privodi kraju. Nadležni organ koji izdaje građevinsku dozvolu, Sekretarijat za urbanizam, moći će, u skladu sa ovim zakonom, samo jednom da traži dopunu dokumentacije.
Dešavalo se da jedan obrađivač predmeta traži dopunu dokumentacije, dok se prikuplja ta dokumentacija obrađivač predmeta se promeni i kada vi prikupite dokumentaciju koju vam je tražio prethodni, dođete u Sekretarijat za urbanizam, taj novi obrađivač vam traži još pet papira, a u međuvremenu vam validnost nekih od tih dokumenata ističe. Tako se vrtite ukrug mesecima, ako ne i godinama, i ne možete da kompletirate dokumentaciju, koja je potpuno jasna i čista. Iz tog razloga smo uveli zakonsku obavezu – imate pravo da tražite samo jedanput dopunu, onog trenutka kada se sve dopuni morate da nastavite postupak za izdavanje dozvole.
Takođe, uveli smo i novinu koja se tiče mogućnosti korišćenja objekta kada je u pitanju izdavanje upotrebne dozvole. Čak i kada se formira komisija za tehnički prijem objekta, njihova aktivnost je bila izuzetno spora i čekalo se mesecima da se gotov objekat useli. Iz tog razloga uveli smo mogućnost korišćenja objekta i bez upotrebne dozvole, naravno, uz prihvatanje rizika od strane onih koji objekat koriste, ako nadležni organ ne odluči o upotrebnoj dozvoli u roku od 90 dana.
Jedna od novina jeste da će se omogućiti izdavanje građevinske dozvole uz idejni projekat koji je završen i uz koji je dat izveštaj o tehničkoj kontroli, a da se glavni projekat predaje pre izdavanja upotrebne dozvole da bi ostao u arhivi. On neće više biti kontrolisan od strane administracije, nego će biti potvrđivan od strane struke, koja ima odgovarajuće licence.
Takođe, ovim izmenama i dopunama Zakona smo sve ono što je bilo predviđeno podzakonskim aktima a tiče se etapne gradnje sada stavili u zakon. Sigurni smo da ćemo najzad tu dobru ideju da odmah po izdavanju lokacijske dozvole, ako postoji projekat konstruktivnog sklopa koji je potvrđen od strane tehničke struke, može da se uđe u gradilište, dok se čekaju sve ostale saglasnosti...
Jedna od novina izmene i dopune ovog zakona je rešila jedan od problema koji su bili eklatantni primeri zloupotrebe položaja administracije i čistog maltretiranja naših građana, a tiču se insistiranja na izdavanju lokacijske građevinske dozvole kada je u pitanju tekuće održavanje – farbanje, krečenje, promena WC šolje, promena sanitarija, promena parketa itd.
Svako ko se usudio da od građana traži lokacijsku građevinsku dozvolu, znači kompletan postupak za to, vrlo svesno je izvrgavao ruglu i zakon i državu, i maltretirao građane. Svako ko se ljuti na te ljude ima potpuno pravo, jer to nije trebalo da se radi ni prema jednom zakonu. Ti ljudi su pokušali da dovedu do apsurda ceo ovaj postupak koji podrazumeva uvođenje reda.
Mislim da ćemo ovim izmenama i dopunama Zakona, pojašnjenjima, koja apsolutno više ne stvaraju problem nikome u glavi na koji način se tretiraju takvi slučajevi, najzad da stavimo tačku na to. Dakle, ne treba nikakva dozvola i neće trebati nikakva dozvola za krečenje, farbanje, zamene obloga, sanitarija, radijatora i slično.
Što se tiče investicionog održavanja, koje podrazumeva sve ostale aktivnosti u stanu, a koje ne podrazumevaju promene statike ili elektrike, odnosno sve one intervencije koje ipak zahtevaju stručni rad i stručni nadzor, ne izrađuje se čak ni idejni projekat, već se samo dostavlja popis i tehnički opis radova (koje mogu da urade i majstori koji to rade) i prijavljuje se lokalnoj samoupravi da će se izvesni radovi održavati u kući.
To je značajno brže i jeftinije. Sigurni smo da smo na taj način rešili problem koji se dešavao desetinama hiljada ljudi u Srbiji zbog zlonamernog tumačenja zakonskih odredaba.
Na kraju, mislim da treba malo vremena da posvetimo i postupku legalizacije i našoj nameri da legalizaciju u Srbiji najzad završimo, da stvorimo uslove da svi oni koji hoće da završe postupak legalizacije sada dobiju maksimalne popuste, pre svega što se tiče prikupljanja dokumentacije, potom što se tiče inicijalnog plaćanja, na kraju, što se tiče plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta, da najzad završimo i da legalizujemo Srbiju.
Na samom početku izlaganja o tome, naravno, treba prvo postaviti pitanje da li je od donošenja Zakona 2009. godine nelegalna gradnja stala? Nažalost, nije, ali nje ima značajno manje nego što je bilo u prethodnim periodima zato što smo pojačali inspekcijski nadzor, dali mnogo veće ovlašćenje inspekcijama; država je po prvi put počela da gradi svoje objekte uz adekvatne dozvole i da na taj način bude primer svima da nema otvaranja gradilišta i nema radova dok se ne izdaju sve adekvatne dozvole.
Mislim da smo uspeli da ohrabrimo i druge građane da moraju da idu u skladu sa zakonom i da smo napravili dobar balans između implementacije zakonskih normi kada je u pitanju inspekcijski nadzor i mogućnosti da se brzo izađe u susret investitorima.
Ostaje ogroman problem stotina hiljada nelegalno izgrađenih objekata, čiji su vlasnici ušli u postupak legalizacije i tu i zastali, iz nekoliko razloga. Prvi razlog su veliki inicijalni troškovi, za koje naši građani u situaciji kakva jeste nemaju sredstva. Drugi razlog je – i dalje je obimna dokumentacija, nedostatak svih relevantnih planova, jer je planski osnov bio uslov za legalizaciju, urbanistički parametri su bili uslov za legalizaciju, nerešeni svojinski odnosi na građevinskom zemljištu, ogroman broj kuća koje su građene na zemljištu propalih društvenih preduzeća, na zemljištu koje je stečeno na razne načine, a ne u skladu sa zakonom, jer je bio zabranjen promet zemljišta. Sve su to bili problemi gde su ljudi zastajali jer nisu mogli da prikupe dokumentaciju.
Izmenama i dopunama ovog zakona smo ukinuli sve ono što je predstavljalo problem, kada je u pitanju prikupljanje papira. Jedino se neće moći legalizovati oni objekti koji su građeni u zaštićenim kulturnim dobrima, zaštićenim prirodnim dobrima, vodozahvatima, blizu saobraćajnica koje su veoma važne, objekti koji su od neuslovnog materijala, koji su građeni na klizištima; za sve one objekte za koje je u starom zakonu bilo zabranjeno da se legalizuju ostaje ta zabrana. Svi ostali objekti koji de fakto postoje u prostoru a ne spadaju u ove kategorije moći će da budu legalizovani, prema, po nama, do sada najbržoj i najboljoj mogućoj proceduri.
Omogućili smo pre svega lokalnim samoupravama da u ime građana, a po potpisivanju ugovora, uđu u postupak prikupljanja neophodne dokumentacije da bi se legalizacija završila. Lokalne samouprave će ugovarati sa geodetskom i inženjerskom strukom sve one izvršioce koji bi trebalo da načine geodetski snimak objekta, odnosno da načine tehnički izveštaj. Takođe smo uveli velike popuste u katastru nepokretnosti, kada je u pitanju pribavljanje dokumentacije za opštine, a na račun građana.
Ono što je takođe važno, omogućićemo da potpisivanje tih ugovora bude urađeno u najkraćem mogućem roku. Angažovaće se značajan broj lica kroz javne radove, da idu u kuće onih koji treba da se legalizuju i da im nude mogućnost potpisivanja ugovora.
Ono što je dobra stvar, za taj inicijalni trošak, koji je za kuću od 100 kvadrata bio oko 500 evra, opština će omogućiti plaćanje u periodu od četiri godine. Na taj način ćemo inicijalni trošak na mesečnom nivou dovesti na cenu koja je prihvatljiva za svaku porodicu u Srbiji, čak i za one porodice koje su socijalno ugrožene; radi se o nekoliko desetina dinara da bi se taj problem rešio.
Što se tiče plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta, napravili smo razliku između naših građana u odnosu na to da li su objekti građeni u prvoj, ekstra zoni ili u drugim, nižim zonama. S druge strane, napravili smo razliku kada je u pitanju socijalni status, odnosno da li je objekat koji se legalizuje građen npr. za tržište ili je to objekat koji je gradila porodica isključivo radi sopstvenog stanovanja, koja nema u vlasništvu drugi objekat, koja ima prebivalište na toj adresi duže od godinu dana i ispunjava druge uslove koji se tiču dokazivanja tog socijalnog položaja.
Za one koji nisu gradili u prvoj, ekstra zoni, za one koji nisu gradili ekonomske objekte ili objekte za tržište, za one koji su gradili isključivo zbog toga što je to bila socijalna potreba važiće popust od 99% za prvih sto kvadrata, odnosno 25 kvadrata po glavi stanovnika, a za drugih sto kvadrata popust će biti 60%.
Sve ovo može da dovede do završetka legalizacije, jer je legalizacija postala vrlo jednostavna – faktički, u ime građana opštine prikupljaju papire – i gotovo besplatna. Ko sada ne bude legalizovao objekat, tu se više ne radi o tome da on to ne može zato što nije u stanju i nije u finansijskoj mogućnosti, nego isključivo o tome da je u pitanju neko ko to ne želi da uradi.
Pozivam sve građane da legalizuju objekte. Kada im se pojave iz opštine na vratima i ponude im mogućnost da u njihovo ime prikupljaju dokumentaciju i ponude im sve ove popuste koje će zakon da definiše, pozivam ih da to učine, da potpišu ugovore i da puste da se postupak završi sam od sebe.
Na kraju, želim da se zahvalim svima koji su nam pomogli da dođemo do izmena i dopuna ovog zakona. Nekoliko poslaničkih grupa je bilo izuzetno aktivno u tome. Želim da se zahvalim Poslaničkoj grupi LDP, koja nam je sa nekoliko vrlo dobrih inicijativa pomogla da neke zakonske norme preciziramo i da ubrzamo procedure u nekoliko segmenata. Hoću da se zahvalim i drugim narodnim poslanicima koji su sa velikim interesovanjem to pratili i, svakako, stručnoj javnosti koja je pomogla da dođemo do zakona. Kada bude usvojen u formi koju smo predložili, uz veliki broj amandmana koje ćemo prihvatiti, koje su predali narodni poslanici, zakon će, siguran sam, najzad zaokružiti izgradnju pravne mreže za uvođenje reda u ove dve izuzetno teške, neuređene i zapuštene oblasti. Zahvaljujem se. Nadam se korisnoj i plodnoj raspravi tokom današnjeg dana.
Kratko ću se uključiti u ovu raspravu, povodom jedne stvari koju ste izneli i koja je tačna, a vezana je za utvrđivanje od strane jednog od svetskih tela koja rade generalno konkurentnost zemalja; tiče se rang-liste zemalja po brzini procedure za izdavanje građevinske dozvole. Pad sa 171. na 178. mesto je pad koji se desio ne zato što je donesen novi zakon, jer novi zakon nije ni uzet u razmatranje, nego zbog toga što je u međuvremenu došlo do poskupljenja naknade za uređenje građevinskog zemljišta u gradu Beogradu.
Samo ću vam kratko pojasniti kako izgleda rangiranje zemalja i siguran sam da ćemo se svi složiti da Srbija nije među Burkinom Faso, Nigerijom i još nekim afričkim zemljama u kojima ne postoji gotovo ni država na celokupnoj teritoriji, a kamoli institucije koje izdaju građevinske dozvole. Svetski ekonomski forum posmatra tri kategorije: prvo je cena pribavljanja građevinske dozvole, drugo je procedura i treće je vreme trajanja tih procedura.
Srbija se nalazi na listi poslednjih zemalja na svetu kad je u pitanju cena pribavljanja građevinske dozvole, jer se trošak plaćanja za uređenje građevinskog zemljišta samo u Srbiji i još u nekim zemljama zapadnog Balkana računa kao cena za pribavljanje građevinske dozvole, zato što se kod nas ustalila praksa da ne možete da dobijete građevinsku dozvolu dok ne regulišete pravno odnose sa Direkcijom za gradsko građevinsko zemljište i faktički ne platite cenu uređenja.
U drugim zemljama imate cenu za dobijanje građevinske dozvole koja je u suštini cena administrativnih procedura, a ne i cena koju plaćate za komunalije i uvođenje struje, kanalizacije, telefona, gasa i svega ostalog. Iz tog razloga je Srbija gotovo na zadnjem mestu kad je u pitanju cena. To u suštini vuče Srbiju na poslednje mesto kad je u pitanju analiza Svetskog ekonomskog foruma.
Što se tiče broja procedura, mi smo smanjili broj procedura i značajno smo napredovali u tom segmentu. Što se tiče trajanja, kad gledate administrativne procedure koje se tiču državnih organa, one su skraćene. Kad gledate procedure koje se tiču saglasnosti javnih preduzeća, one su nešto produžene. Suštinski, kad bismo cenu prepoznali samo kao cenu administrativnih troškova, Srbija bi bila negde između 50. i 100. mesta po ovom, i ona tu i spada. To nije dobro. Ja bih voleo da bude među prvih dvadeset zemalja i trudićemo se da tako bude.
Morate da shvatite da mi imamo sve što imamo kao probleme – katastar nepokretnosti u situaciji u kakvoj jeste, našu administraciju u situaciji u kakvoj jeste, javna komunalna preduzeća bez svih adekvatnih informacija da brzo produkuju i daju svoje mišljenje i saglasnost, odnosno uslove. Imamo sve ovo što imamo i to je jedno nasleđe koje potiče ne od mene ili od nas, poslednje dve-tri godine, nego potiče decenijama unazad. To je glavni razlog zašto smo ovde ovako tretirani.
Ja vam garantujem, nakon izmene i dopune ovog zakona, ali suštinski i nakon razjašnjavanja sa Svetskim ekonomskim forumom, odnosno sa kućama koje rade analizu za njih, šta je zaista cena za pribavljanje građevinske dozvole, Srbija će drastično pasti. Onda ću od vas da očekujem, uvaženi kolega, da podržite i da pohvalite, između ostalog, trud ovog ministarstva, ali pre svega trud grada Beograda, jer je analiza rađena samo u gradu Beogradu.
Dakle, kao što znate, ključno pitanje, što se tiče ove analize, jeste koliko je vremena potrebno da se izradi jedan magacin na periferiji grada od 2000 kvadrata? To se radi u svih 180 zemalja sveta. Koliko je vremena potrebno? Dakle, od toga se kreće. Upravo iz razloga koje sam naveo mi se rangiramo jako loše, ali ćemo, siguran sam, to ispraviti u budućnosti.
Verujem da je sve ovo što ste vi rekli rečeno iz dobre namere, ali je prepuno nerazumevanja svega onoga što smo mi radili. Dakle, svaka od ovih procedura koje vi danas kritikujete je procedura koja je morala da bude menjana da bi se postupak ubrzao. Kada smo promovisali etapnu gradnju rekli smo – dajte što pre da građevinci izađu na gradilište. Jedinu stvar koju građevinci mogu da urade da izađu na gradilišta jeste da im se daju u okviru pripremnih radova one ključne stvari koje predstavljaju prvi veliki rad, a to je, naravno, pobijanje šipova i to je rad koji podrazumeva sve to, dakle, posle svih onih zemljanih radova koji podrazumevaju zaokruženje parcele. Da bi se to desilo, naravno, ne može da se radi bez tehničke kontrole projekta koju potpisuju i rade ovlašćeni i licencirani inženjeri.
Ceo koncept zakona (sa kojim se, koliko sam razumeo, ne slažete) jeste što smo sklonili administraciju, a dali prednost struci kada su u pitanju stručne stvari. Onaj zakon koji ste vi podržali, by the way, jeste zakon koji je sve stavio, pa vi sad kritikujete taj koncept, zajedno: i planiranje, i izgradnju, i legalizaciju i zemljište. Mi smo samo nastavili dalje logikom tog zakona iz 2003, odnosno 2006. godine, za koji ste vi glasali. Tim zakonom je mnogo više važnosti dato uticaju administracije, da kontroliše stvari za koje ona realno nema kapaciteta. Nema administracija, niti državna, niti gradska, kapaciteta da kontroliše glavne projekte i da daje saglasnost na nešto što je struka projektovala, što podrazumeva gomilu različitih projekata iz različitih struka.
Iz tog razloga smo sada mnogo više preneli fokus na odgovornost ovlašćenih, odnosno licenciranih projektanata, na njihov pečat koji podrazumeva licencu i koji faktički za državu, odnosno za onoga koji izdaje dozvolu predstavlja Sveto pismo. Vidim da vi taj koncept suštinski kritikujete. Taj koncept je dobar, jer je to evropska praksa i to je nešto što mi najzad moramo da uvedemo, da smanjimo birokratiju i moć birokratije da odlučuje o stvarima o kojima realno ne zna. Vi u našoj birokratiji nemate dovoljno licenciranih ljudi da svaki mogući projekat super kontrolišu, u odnosu na udaranje pečata od strane licenciranih projektanata i inženjera koji su svoj deo posla završili.
Samo ću na kraju da kažem jednu novinu koju vi i Narodna skupština morate da znate. Nijedan ozbiljni državni objekat danas se ne gradi bez građevinske dozvole, što je bila praksa decenijama unazad. Mi danas u postupku legalizacije državnih objekata imamo desetine, stotine hiljada objekata. Ništa se nije u Srbiji gradilo legalno. Onda su to videla i privatna lica, pa su i ona gradila nelegalno. Putevi, mostovi, škole, bolnice, čak i državne zgrade ovde u Beogradu nemaju upotrebnu dozvolu, odnosno nisu građene legalno.
Danas, kada pričamo o mandatu ove vlade, mi ne dopuštamo da se objekat otvori zvanično i svečano dok nema upotrebnu dozvolu. Svaki put, svaki most koji se danas radi, radi se uz adekvatne papire, i to nije lako. Nije lako ne podleći političkom pritisku da se što pre uđe u gradilište, da se što pre nešto otvori, ali upravo našim insistiranjem, ovog ministarstva, na tome mi stvaramo jednu novu praksu, koju će neko drugi morati da nastavi. To je dobro. Dakle, ovo je početak uvođenja reda u to.
Dakle, u zaštićenim prirodnim dobrima ne može ni država da gradi bez dozvole, nije tačno da može, kao što neće moći da gradi niko tamo gde to nije moguće prema planu i tamo gde nije moguće dobiti građevinsku dozvolu. Hvala.
Hvala vam na savetu, gospodine Iliću. Naravno, vi niste rekli ništa novo. Sve to što ste rekli da treba da se radi već se radi. Radi se zahvaljujući izuzetno velikim aktivnostima Vlade Republike Srbije, da bi se građevinski sektor spasao u godinama u kojima je svetska ekonomska kriza učinila šta je učinila, da bi se, s jedne strane, povećala ponuda na tržištu nekretnina, a s druge strane, da bi se održala ili povećala tražnja.
Da bi se to desilo, mi smo preduzeli nekoliko veoma važnih mera. O rezultatima tih mera najbolje znaju oni koji su bili korisnici toga, a to su naši građani koji su dobili subvencije za kupovinu stanova, subvencije za nabavku domaćeg građevinskog materijala, svi oni koji će zahvaljujući merama Vlade Republike Srbije ući u velike projekte na lokalnom nivou.
Dakle, ne postoji nijedan ili gotovo nijedan grad u Srbiji koji ove godine neće imati otvorena najmanje dva ili tri gradilišta, gde će se graditi svi oni državni projekti koji nažalost nisu građeni u prošlosti, kao što su bolnice, škole, stambeni kompleksi, objekti za socijalno stanovanje, domovi zdravlja, obdaništa itd. Sve to radimo isključivo zato što moramo da spasemo domaću operativu i da joj damo posla. Naravno, radimo i zato što našim građanima treba podići kvalitet života.
Ovih dana intenzivno obilazim Srbiju i imam priliku da odem na sva ta gradilišta. Svako od tih gradilišta će pored upošljavanja domaće operative doneti jedan novi kvalitet gradovima u kojima se to radi. To se, naravno, radi iz državnih para.
Tu je otvorena priča o promocijama, o tome da li mi imamo pravo da se promovišemo politički kada radimo iz državnih para. Ono što jedino mogu da kažem jeste – da nije nas bilo, tih projekata ne bi bilo. Dakle, mi smo u najkraćem mogućem roku uspeli da zaokružimo sve ključne i kapitalne projekte koji se tiču građevine, koji se tiču izgradnje javnih objekata po Srbiji i da to danas budu gradilišta i da vi u toku ove godine 244 gradilišta otvorite, veliki deo njih završite i da pružite našim građanima jedan izuzetno visok stepen ili standard kada je u pitanju mogućnost da imaju novu bolnicu, novu školu, novi vrtić, neki novi sportski objekat ili bilo šta drugo što tim lokalnim zajednicama treba. To je prvi veliki projekat koji se radi da bi se spasla srpska građevinska operativa.
Drugi veliki projekat ste vi spomenuli. Hvala vam na tome. Dakle, izgradnja četiri hiljade stanova na prostoru kasarne „Stepa Stepanović“ je krenula. To je najveći građevinski projekat od Titovog vremena, da se na jednom mestu odjedanput uposli građevinska operativa koja će brojati skoro 35.000 ljudi i da se izgradi 360.000 kvadrata stanova. To, naravno, nije dovoljno da se reše sve potrebe za stanovima u Srbiji, ali jeste jedan ogroman projekat, koji je u rekordnom roku izveden, što se tiče obezbeđenja zemljišta, obezbeđenja planskih akata, svih regulacija, što se tiče obezbeđenja investitora za to.
To se ne gradi od državnih para, to se gradi od projektnog finansiranja koje će obezbediti banke. Dakle, država se ne zadužuje za taj projekat, samo je uspela da moderira između Građevinske direkcije Srbije, koja uzima zajam za projektno finansiranje... Ti stanovi u pretprodaji se fantastično prodaju i mi možemo da budemo srećni što će na tom velikom građevinskom projektu, siguran sam, ova velika, ogromna građevinska operativa u Beogradu ove godine imati posla.
Isti takav projekat u ovom trenutku realizujemo na lokaciji na Novom Beogradu. Nadamo se da ćemo do kraja mandata ove vlade imati otvorena dva velika gradilišta, gde će se graditi preko 6.000 stanova. Da budemo iskreni, to je veliki projekat i svako ko je dobronameran mora da kaže – to država odavno nije radila. Sada je počela to da radi.
Treći veliki projekat je projekat socijalnog stanovanja, gde ćemo obezbediti izgradnju 1.600 i nešto stanova u dvadesetak gradova u Srbiji. To će biti stanovi koji će se prodavati po subvencionisanim cenama ili će se graditi za iznajmljivanje za najugroženije socijalne kategorije, i to je posledica Zakona o socijalnom stanovanju.
Da vam kažem jednu stvar. Bez obzira na vrlo ružne reči koje ponekad vi izgovarate meni, uvek priznam kada postoji kontinuitet u dobrim stvarima. Tačno je da ste vi započeli Avalski toranj, ali tačno je da smo ga mi završili. Tačno je da kada smo došli za Avalski toranj nije bilo više para, on je stao do jednog nivoa, mi smo pronašli sredstva i završili ga. Vi vrlo dobro znate, jer smo pričali o tome, da sam se ja u izjavama uvek zahvaljivao i vama, između ostalog, kao nekome ko je taj projekat započeo. Kada već kritikujete mene zbog toga, napomenite da smo mi od starta bili korektni.
Drugi projekat koji ste započeli jeste donošenje Zakona o socijalnom stanovanju. Nikad niste uspeli da ga donesete, mi smo ga branili pred ovom skupštinom i doneli i on će dati svoje manifestacije.
Građevina jeste, pored poljoprivrede, najvažnija industrijska grana. U ovoj godini, zahvaljujući projektima koje je Vlada uradila, zahvaljujući 244 velika građevinska projekta po Srbiji i zahvaljujući velikoj stanogradnji, koja se nije dešavala u poslednjih trideset godina, zahvaljujući izgradnji socijalnih stanova, zahvaljujući izgradnji infrastrukture koja se intenzivno radi, jer bez obzira na kašnjenje, bez obzira na kritike, u ovom trenutku se gradi i sever i jug i istok i gradi se auto-put prema Šumadiji i prema Požegi... Dakle, to su sve gradilišta koja rade. Zahvaljujući i drugim merama koje smo preduzeli, siguran sam da će ova godina, što se tiče građevinskog sektora, biti godina u kojoj će građevinski sektor raditi, biti u plusu i doprineti oporavku naše ekonomije, između ostalog i zahvaljujući ovom zakonu o kome danas pričamo.
Najveći problem je pitanje šta će biti sa privatnim investicijama. Mi ih očekujemo. Mi očekujemo da će i privatni investitori krenuti da investiraju i pre svega da grade na ovim gradilištima za koja su dobili građevinske dozvole.
Ponavljam podatak, jer vidim da je neprestano potencirana priča – došao novi zakon, stala građevina: građevina je stala 2008. godine, novi zakon je stupio na snagu 1. septembra 2009. godine. Dakle, mi imamo problem zato što se jako malo ljudi danas, zbog krize, zbog neizvesnosti, zbog nedostataka finansijskih sredstava, usuđuje da kupi ono što im je elementarno potrebno, a to su stanovi i poslovni prostor; banke ih u tome više ne prate pod uslovima pod kojima su ih pratile; država daje subvencije, a to nije dosta da svako kupi stan. Imate jednu generalnu nesigurnost, u kojoj građevinski investitori neće da investiraju u zgrade koje ne mogu da prodaju. U ovom trenutku nekoliko miliona kvadrata u Beogradu ne može da se proda, pre svega poslovnog prostora. Dakle, to su sve objektivni problemi.
Kada pričamo o analizi situacije u građevini, morate da uzmete, između ostalog, i te parametre. Dakle, građevina je u krizi zbog toga što je građevina u krizi u celom svetu. Glavni razlog za to je svetska ekonomska kriza.
Hoću samo da kažem jednu stvar na kraju prepodnevnog dela. Bez obzira na sve kritike koje ste davali i koje su bile usmerene ka istom cilju, a to je da se situacija poboljša, uvek uzmite u obzir, kakav god mi zakon ovde napisali i doneli, najveći problem u svim zakonima jeste njihovo sprovođenje na nivoima koje ne kontroliše politika, u sistemu koji nismo ni mi stvarali, ni vi, koji se stvarao godinama, u kojem postoje užasni problemi zbog višegodišnje i višedecenijske negativne selekcije, zbog loših radnih navika, zbog nedobronamernosti da se radi u korist građana, a ne u korist sopstvenog džepa, zbog velike sklonosti ka korupciji, zbog velike neefikasnosti, zbog elementarne informatičke nepismenosti i odbijanja da se primi bilo šta što su neke nove radne navike.
Nažalost, mi pričamo o našoj administraciji. Ona je takva kakva jeste i svako od vas, ako će biti pošten, reći će da je to tačno. To mora da se menja. Ako uspemo samo jedan korak da pomerimo efikasnost administracije za vreme mandata ove vlade, ko god došao posle toga imaće mnogo lakši posao. Neka svako pomeri po jedan korak, tek onda možemo da dostignemo onaj nivo koji nama treba.
Zakoni će dolaziti, prolaziti, menjati se. Ako se oni ne implementiraju i ako oni ne dovode do toga da ja kao građanin, kad stanem za šalter, imam nasmejanog radnika koji hoće da mi pomogne da što pre rešim svoj problem, a ne da mi neprestano otežava situaciju i da uživa kad mi fali još jedan papir, pa da ga traži znajući da će mi to odložiti investiciju nekoliko meseci, i koga je baš briga što svojim neradom odbija investitore, što se neće otvoriti nijedno gradilište... Baš ih briga, njima je samo važno da ugroze investiciju, da zaštite sebe ili da uzmu neke pare.
Dok god imamo te situacije, a, nažalost, znate svi vrlo dobro da je to svakodnevna pojava u mnogim institucijama ove države, bez obzira na to, ponavljam, ko je na vlasti, ko je političar i ko je ministar, ko je predsednik opštine, mi pričamo o jednom ukorenjenom neefikasnom sistemu, mi ćemo imati probleme sa reformama koje sprovodimo u građevini i urbanizmu.
Po meni je to fokus rasprave, kako da se tu pomerimo korak napred. Pišući ovaj zakon prepoznali smo uska grla koja su se javila nakon donošenja Zakona koji smo ovde predlagali 2009. godine. Sve ono što je u međuvremenu administracija uspela da pretvori u usko grlo, u neki meandar u kome će sebi stvoriti neku arbitrarnu mogućnost da uzme neku paru, mi smo pokušali izmenama ovog zakona da rešimo. To ćemo raditi svaki put kada vidimo da problemi postoje.
Po meni je to fokus rasprave. Sve ostalo, da li smo rešenje uradili ovako ili onako... Pa, i samu legalizaciju su u nekim opštinama uspeli da pretvore u čistu korupciju, gde su se prodavali brojevi, gde se nekima dopuštalo nešto što nije bilo u skladu sa zakonom, drugima nije. Zatečeni su takvi problemi koji su bili potpuno neverovatni, da postoje ljudi koji rade za državu, za državni novac, a u stanju su da toliko maltretiraju svoje sugrađane, sirotinju i da im uzmu i poslednji dinar da bi im završili nešto što im svakako pripada po zakonu. Svi vrlo dobro znate da to postoji, jer svi dolazite iz realnog života i znate kakva je situacija i po opštinama, po katastrima i svuda. Po meni je to ključ svih naših problema.
Ovim zakonom ćemo rešiti deo toga. Odmah da vam kažem da ne verujem da ćemo mi odjedanput, rapidno da unapredimo život u Srbiji i da će odjedanput sve da krene. Sigurno će ti isti pronalaziti nove načine kako da opet komplikuju život. Ono što nas jedino zanima jeste da shvate da politička volja da se uvede red postoji i da će postojati u kontinuitetu, dok se jednom red ne uvede.
Građevinska operativa u ovoj godini će da radi, u to budite sigurni. Ona mora da radi, ona hrani stotine hiljada ljudi. Jednu stvar morate da razumete, ko god bio na vlasti, sa krizom sa kakvom smo se mi suočili nisu se suočavale generacije pre nas, decenijama ovakve krize nije bilo. U principu, mislim da smo učinili sve što je bilo moguće da ove godine država iz svojih para zaposli građevinsku operativu.
Drago mi je i ponosan sam što ćemo najzad da završimo bolnicu u Vranju, što ćemo najzad da oporavimo i izgradimo stadione u Užicu, Jagodini, Nišu, što ćemo da završiti Klinički centar u Novom Sadu, što ćemo da napravimo zatvoreni bazen u Pirotu, što ćemo rešiti toliko problema koji nisu rešavani godinama i decenijama jer nije bilo investicija u javne objekte.
Dakle, to je projekat iza koga stojim i apsolutno mislim da je najbolji i da će unaprediti sve ono što jeste život ili kvalitet života u Srbiji. Hvala.
Vrlo ću kratko da vam dam nekoliko odgovora koji se tiču samog postupka legalizacije. Kao prvo, spremili smo sve prateće podzakonske akte koji su neophodni da zakon zaživi u praksi. Tu pre svega mislim na tzv. opšti pravilnik, koji se tiče preparcelacije i definisanja postupaka za izdavanje građevinskih dozvola. Drugo će biti pravilnik o legalizaciji, koji je sada u pripremi, koji će dati odgovore na sva ova pitanja i dileme koje ste danas postavili. Treće je uredba o konverziji prava korišćenja u pravo svojine, uz naknadu.
Otvorili ste nekoliko važnih pitanja koja se tiču pravne formulacije da opštine izuzetno mogu da izrade, u stvari, da zoniraju grad, vezano za procenu tržišne vrednosti. To je pravna formulacija zbog toga što uredba o konverziji jeste pravno jača, ali očekujemo da će svi veliki gradovi koji imaju veliki broj zahteva za konverziju kroz ovo zoniranje značajno ubrzati postupak zbog toga što će omogućiti da se više stranke ne usmeravaju ka poreskoj upravi, odnosno nezavisnim proceniteljima koji procenjuju tržišnu vrednost, nego će vrlo jednostavno sa izvesnošću moći da vide kolika je ta tržišna cena.
Što se tiče pitanja o legalizaciji, koje ste otvorili, sve su to dileme koje smo imali. Osnovni princip je jasan; sve ono što će biti razrada, biće definisano kroz pravilnik o legalizaciji i kroz konkretno uputstvo lokalnim samoupravama na koji način mi vidimo organizaciju prikupljanja dokumentacije u ime građana.
Potrudiću se da zajedno sa kolegama iz Vlade obezbedim lokalnim samoupravama da preko javnih radova zaposle adekvatan broj ljudi koji će biti osposobljeni i ovlašćeni da u kućama objašnjavaju sam postupak legalizacije, da ponude našim građanima ugovore koje bi opština potpisala sa njima, kao što smo spremni i da ovim lokalnim samoupravama koje imaju finansijske probleme pomognemo, kao Ministarstvo i Vlada Republike Srbije, da ugovore što geodetska snimanja, što izradu tehničkih izveštaja. To je ono što smo želeli takođe da uputimo kao poruku lokalnim samoupravama.
Zašto izuzetno? Zato što lokalne samouprave to ne moraju da rade. Nadam se da će to veliki gradovi učiniti. Siguran sam da će to uraditi i sve one opštine koje su u stanju da se dobro organizuju i siguran sam da će na kraju neuspeh u legalizaciji podstaknuti i one druge da poput nekih drugih opština uđu u sam postupak organizovanja prikupljanja dokumentacije u ime naših građana.
Za sva ostala pitanja stojimo na raspolaganju. Imali smo nekoliko veoma dobrih amandmana, koje ćemo prihvatiti, koji se tiču ekstrapopusta na jednokratno plaćanje, koji se tiču načina definisanja ovih pitanja koja ste postavili, vezano za broj stanovnika u stanovima ili kućama.
U svakom slučaju, kada se zakon donese u formi koja će podrazumevati zakon kakav je predložen i ono što ćemo usvojiti kao amandmane poslanika napravićemo, budite sigurni, jednu vrstu medijske prezentacije, da svakome bude jasno o čemu se radi. Hvala.
Vrlo kratki odgovori na vaša pitanja. Do sada je po svim zakonima o legalizaciji ukupno u Srbiji prijavljeno 792.000 objekata. To ne znači da postoji 792.000 nelegalno izgrađenih objekata, jer su se neki prijavljivali više puta, odnosno u skladu sa svakim zakonom. Tačnu cifru ćete da dobijete kada budemo razgovarali o amandmanima jer su sve lokalne samouprave imale obavezu, u skladu sa zakonom, da popišu i prijave nelegalne objekte, i to su uradile. Nažalost, kvalitet tog materijala nije takav da on može da se publikuje. U svakom slučaju, koliko tačno imamo nelegalnih objekata koji su u postupcima – odgovor je 792.000.
Što se tiče saradnje sa gradom Beogradom, ona je odlična. Do sada je ukupno u Srbiji legalizovano 17% nelegalno izgrađenih objekata i po zakonu iz 2003. i po zakonu iz 2009. godine. Kada se pogleda postupak za legalizaciju nelegalnih objekata od kad je formiran sekretarijat u Beogradu, on je izuzetno nizak, ali je problem u tome što je po starom zakonu svaki objekat koji je ispunjavao sve uslove za legalizaciju uglavnom i legalizovan. Ključni problemi zašto nije legalizovan jesu nemogućnost pribavljanja sve neophodne dokumentacije koja se tiče urbanističkih akata, planskih akata, odnosno planskog osnova za legalizaciju i rešavanje svojinskih odnosa nad građevinskim zemljištem, koje ćemo rešiti ovim izmenama i dopunama Zakona. Ta dva uslova na neki način uklanjamo kao prepreku da se legalizacija završi.
Što se tiče izgradnje kasarne „Stepa Stepanović“, do sada je preko 30 velikih građevinskih kompanija posao dobilo. Očekujemo da će raditi između 40 i 50 građevinskih kompanija. Među njima nema firme „Montera“. Ona jeste dala najpovoljniju cenu u prvom postupku javnih nabavki, ali s obzirom na to da nije ispunila uslove u skladu sa zakonom, ugovor je raskinut. Mogu da vam kažem da sve ostale firme koje su ispunile sve uslove u skladu sa zakonom i pobedile u postupcima javnih nabavki dajući najnižu cenu već sada rade.
Kada već pričamo, i otvorili smo pitanje primene Zakona o pomoći građevinskoj operativi u uslovima svetske ekonomske krize, hoću da kažem da smo ovih dana imali i prvi konkretan uspeh, što se tiče postizanja najbolje moguće cene. Vi ste kritikovali taj zakon tvrdeći da će on dovesti do podizanja, pumpanja cena i korupcije. Mislim da smo napravili najbolji mogući model kada je u pitanju ugovaranje građevinskih radova. U svim gradovima u kojima je do sada završen postupak ugovaranja postigli smo nižu cenu nego što je bila u predmeru i predračunu radova, koji je bio osnov za ugovaranje.
Mogu da kažem da smo samo na osnovu ušteda koje je postigla gradska uprava Beograda uštedeli novac i da, pored projekata koji su bili definisani, a među njima su Mirijevski bulevar, most kod Obrenovca, neki izuzetno važni infrastrukturni projekti i objekti, zahvaljujući uštedama ovih dana završavamo odobravanje projekta rekonstrukcije, odnosno stavljanja u funkciju stadiona Taš. Dakle, samo zahvaljujući ovom zakonu mi smo uštedeli dvesta miliona dinara, koje ćemo potrošiti tako što će se rekonstruisati Taš. To je zakon koji je doveo do toga da postupak javnih nabavki može da se sprovede po mnogo jeftinijim cenama nego što stoji u predmeru i predračunu radova. Hvala.
Zahvaljujem se. Otvoreno je nekoliko pitanja u raspravi do sada i mislio sam da je vreme da razjasnimo neke nejasnoće.
Pre svega, hvala vam što ste pokušali da definišete gde su sve problemi. Oni postoje, Srbija je prepuna problema. Građevina i urbanizam, kao dve izuzetno zapuštene oblasti u Srbiji, jesu u problemima mnogo godina unazad. Nažalost, građevinski sektor, u smislu građevinske operative, nalazi se u jednoj velikoj krizi, koja je izazvana pre svega svetskom ekonomskom krizom i deli sudbinu građevinske operative u celoj Evropi. U nekim zemljama je 70% pala aktivnost građevinske operative, pričamo o razvijenim zemljama EU. Ta kriza je zahvatila i sve zemlje zapadnog Balkana. Samo u prošloj godini pet miliona ljudi u građevinskom sektoru u Evropi je ostalo bez posla. Nažalost, u našoj zemlji je to između 20.000 i 40.000.
Zakon o planiranju i izgradnji, koji je donet 2009. godine, nije mogao tome da doprinese zato što je njegova implementacija tek počela tokom 2010. godine, dozvole su izdavane i po starom zakonu, ali nije više bilo tražnje za građevinskim aktivnostima, nije bilo tražnje za građevinskim dozvolama. To vreme mi nismo iskoristili uzalud. Ono što moram da kažem, sreća u toj velikoj nesreći, koja se zove svetska ekonomska kriza, jeste što smo ušli u dubinsku reformu ovog sektora i što smo napravili krupne pomake da kada kriza prođe građevinski sektor može po izuzetno brzim procedurama i, siguran sam, u mnogo sređenijem sistemu nego što je bio pre 2008. godine da počne da funkcioniše i da radi.
Kada to govorim, to nije optimizam bez pokrića, to je prosto sabiranje nekih činjenica koje ću da iznesem sada. Ovaj zakon koji je donet 2009. godine doneo je nekoliko istorijskih stvari u Srbiji. Mislim da će ostati dve ključne stvari, koje će svakako ostati zapamćene i kada prođe mandat ove vlade.
Kao prvo, mi smo nakon 60 godina uveli privatno vlasništvo nad građevinskim zemljištem. Da bi se desila privatizacija građevinskog zemljišta, da bi se taj ogroman resurs koji svaka država ima stavio u punu formu što se tiče samog korišćenja i da bi se promenio svojinski odnos, potrebno je da se dese određene procedure; mi smo to nazvali konverzijom prava korišćenja nekada državnog zemljišta u privatnu svojinu.
Milioni ljudi će od konverzije da dobiju značajnu dobit. Danas svaki građanin koji živi u kući ili stanu ima pravo da konvertuje i da postane vlasnik zemljišta koje se nalazi ispod objekta koji je njegovo vlasništvo. To su desetine hiljada ljudi iskoristile kao svoje pravo tokom ove godine. Zahvaljujući izmenama i dopunama ovog zakona, to će ići po automatizmu. Dakle, opštine će dostaviti sve ono što jesu neophodni podaci, katastri će uraditi svoj deo posla, konverzija prava korišćenja u pravo svojine bez naknade će ići po automatizmu.
Kada pitate da li je konverzija uspela, kažem – da, jeste, zbog toga što je svako ko je hteo da gradi morao pre toga da stekne vlasništvo nad zemljištem, to je mogao da uradi u postupku konverzije. U katastrima je u početku postojalo vreme da se oni uhodaju sa procedurom. Danas je to proces koji traje relativno kratko i može da se završi relativno brzo. Sada ćemo i to da izbrišemo, neće biti procesa i postupka, to će se raditi automatski.
Druga velika stvar koju smo uradili, a koja je istorijska, jeste što smo najzad u Srbiju uveli obavezu lokalnih samouprava da donesu dva ključna plana: prvi je prostorni plan lokalne samouprave i drugi je regulacioni plan, koji će imati dovoljan nivo regulacije da na osnovu njega možete da uđete u postupak za izdavanje građevinske dozvole bez preterano dugog čekanja da se ispune uslovi koji su do sada traženi.
Ne kažem da su svi uradili svoj deo posla u rokovima koji su propisani i da su svi u tempu koji će obezbediti da do septembra ove godine ili do marta sledeće godine sve opštine imaju prostorni i regulacioni plan, ali će svi biti u fazama postupka, sa jednim jasnim vremenskim rasporedom kada će najzad Srbija biti pokrivena prostornim i urbanističkim aktima. To je istorijska stvar. Kada smo mi počeli da radimo ovaj posao samo 20% Srbije je bilo pokriveno ovim planovima.
Spomenuli ste katastar. Danas sam hteo da iskoristim priliku da vam pokažem koliko se i tu stvari pokrenulo. Bez obzira na to što građani imaju uglavnom sliku o katastru kao uskim šalterima u prenatrpanim prostorijama u kojima se jako dugo čeka na usluge, katastar nepokretnosti je počeo da se reformiše i u poslednje dve godine se ta reforma intenzivirala.
Danas Srbija prvi put u svojoj istoriji može da se pohvali da je gotovo izradila katastar nepokretnosti na celoj svojoj teritoriji. Na ovoj mapi Srbije, kada pogledate plavu boju, tu je uspostavljen katastar nepokretnosti. Prvi put u istoriji u nekim oblastima postoji jasan odnos objekata u prostoru i svojinske evidencije tih objekata, zemljišta i svega ostalog. To je ogroman posao i to je posao koji je urađen u protekle dve godine. Svi ovi ostali crveni delići Srbije su postupci koji se u ovom trenutku vode. Do kraja ove godine Srbija će imati u potpunosti svojinsku evidenciju i katastar nepokretnosti.
Samo da vam kažem koliko smo mi zaostali: na primer, BiH je nakon austrijske okupacije za šest godina uradila taj posao, naravno, u skladu sa modernim tehnologijama koje su tada bile važeće; sto i nešto godina posle toga mi nismo bili u stanju da ovaj posao završimo, decenijama se taj posao zanemarivao. Mi ćemo uspeti da ga završimo. Kada se to završi, čekanje u redovima za katastar, za dobijanje izvoda, za rešenje svojinskih odnosa, za sve ono što su bili problemi koji su podrazumevali dokazivanje svojine nad zemljištem i nad objektima će biti prošlost. Ono što je dobra stvar jeste da će sve ovo biti prikazano i realizovano u digitalnoj formi.
Srbija je zemlja koja na nekoliko procenata svoje teritorije nikada nije imala nikakvu svojinsku evidenciju i gde se promet nekretnina vršio tako što se ljudi rukuju, a da to država nigde nije zabeležila. Dakle, mi smo od jednog veoma lošeg početnog položaja danas došli u situaciju da završavamo jedan ogroman posao.
Rekao sam vam ovde tri stvari koje je ovaj zakon doneo: doneo je svojinu nad građevinskim zemljištem, uveo privatnu svojinu nad građevinskim zemljištem, pokrenuo proces pokrivanja Srbije planskim i urbanističkim aktima i, treća stvar, uspeli smo da pokrenemo stvar sa mrtve tačke – u mnogim opštinama uskoro ćemo imati rešene katastre nepokretnosti. Doneo je napredak u mnogim oblastima u kojima je ubrzan proces za izdavanje dozvole, ali svuda gde nema prostornog plana, gde nema regulacionih planova, gde nema rešene svojinske evidencije, gde postoji spora, troma, neefikasna administracija, bili su problemi za izdavanje građevinskih dozvola.
Mi smo sačekali da vidimo gde postoje novostvorena uska grla, koja su sve novonastala uska grla, koja su uska grla koja su inače postojala, a koja nismo uspeli da otklonimo Zakonom, da bismo vam predložili izmene i dopune. Izmenama i dopunama ovog zakona mi ne kažemo da je Zakon iz 2009. godine bio loš, samo smo hteli da one tačke koje su loše tumačene na nivoima gde se zakon sprovodi rastumačimo na jasniji način i da izbrišemo svaku vrstu mogućnosti da u ovim postupcima bude arbitrarnosti, usporavanja, zloupotreba. To smo uradili ovim izmenama i dopunama.
Nijednog trenutka nismo odustali ni od jednog od reformskih procesa koje smo započeli Zakonom iz 2009. godine. Ostala je konverzija uz naknadu, koja će morati da se plaća, ali po postupcima koji treba da budu ubrzani. Ostalo je smanjenje procedura za izdavanje građevinskih dozvola. Sada smo to pokušali da unapredimo tako što smo mnoge stvari pojasnili tamo gde se bespotrebno komplikovao život našim građanima i investitorima.
Uradili smo sve što je neophodno da građevinski preduzimač, da građevinska operativa može hitno da izađe na gradilište, da od trenutka kada se izda lokacijska dozvola u najkraćem mogućem roku može da krene, da se pokreću mašine i da radnici izađu na gradilišta. Dakle, uradili smo sve ono što je neophodno. Sada to pojašnjavamo i popravljamo i siguran sam da će nakon donošenja ovog zakona situacija biti mnogo bolja.
Paralelno sa izradom izmena i dopuna Zakona radili smo na svim pratećim podzakonskim aktima koji treba da stave zakon u punu funkciju već tokom ovog ili početkom sledećeg meseca. Ova građevinska sezona će, siguran sam, biti obeležena mnogim dobrim građevinskim projektima, koji će moći brzo da otpočnu upravo zbog izmena i dopuna ovog zakona.
Da ne bismo sedeli skrštenih ruku i gledali kako naša građevinska operativa propada i nestaje, kako ljudi ostaju bez posla, država je morala da se uključi i da postane najveći investitor. Danas je država Srbija najveći investitor u građevinskom sektoru Srbije. To smo uradili kroz tri velika projekta. Prvi projekat je izgradnja objekata u gotovo svim gradovima u Srbiji. Ukupno 245 velikih gradilišta ćemo otvoriti tokom ove godine, gde polovinu para obezbeđuje država Srbija, polovinu lokalne samouprave. Projekti su birani po prioritetima koje su same lokalne samouprave prepoznale kao važne.
Ono što je najvažnije, ne samo da ćemo zaposliti lokalnu građevinsku operativu na tim projektima, nego ćemo značajno poboljšati život građana tamo. Ako mi ne verujte, pitajte ljude u Obrenovcu šta će im značiti most preko Save, koji su čekali decenijama. Pitajte ljude u Babušnici šta će im značiti sportski kompleks sa otvorenim bazenom, koji čekaju da bi unapredili turizam; ili u Sokobanji, ili zatvoreni bazen u Pirotu, ili bolnica u Vranju, Klinički centar u Novom Sadu. Gomilu infrastrukture, poput kolektora, kanalizacije, putne mreže, svega onoga što su lokalne samouprave tražile da im se uradi, ogroman broj domova kulture, sportskih dvorana, škola, obdaništa, koji su nekada započinjani, nikad nisu završavani, mi ćemo zahvaljujući ovom projektu završiti.
To je potpuno novi projekat, koji smo uspeli za samo šest meseci da sklopimo, da počne da radi, da funkcioniše. Kada pitate šta je efekat Zakona o pomoći građevinskoj operativi, upravo je ovo. Uspeli smo da pokrenemo tri ogromna projekta, sa nekoliko desetina i stotina građevinskih projekata, zahvaljujući tom zakonu.
Ono što je jako interesantno i to ću da kažem, kada su opštine visokomotivisane da izdaju brzo građevinsku dozvolu, one to i učine. Period za izdavanje građevinskih dozvola za ovih 245 objekata je bio nekoliko meseci. Niko ne može da kaže da zakon ne valja, kada opština sama sebi može da izda dozvolu brzo, a neki investitor ima problem i čeka mesecima da dobije istu dozvolu, na istoj lokaciji, pod istim uslovima.
Isto važi i za državu. Mi smo kao ministarstvo izdali sve građevinske dozvole za projekat „Stepa Stepanović“ u roku od nekoliko meseci. Da li neko hoće da mi kaže da zakon ne valja? Ne, nego postoji visoka motivisanost da se dozvola izda, a kada je nema, a nažalost, vrlo često je nema kada su u pitanju privatni investitori, onda se traži papir više, onda se komplikuje procedura, onda se zagorčava život, nažalost, mnogo puta, upravo iz najlošijeg mogućeg razloga, a to je da se eventualno zaradi neki novac i da se traži mito.
Upravo ovim izmenama i dopunama hoćemo da postavimo sistem tako da, i bez obzira na nisku motivisanost, koju možemo da očekujemo, dozvola mora da se izda brzo i moraju da se poštuju neki rokovi. Tome služe, između ostalog, izmene i dopune ovog zakona.
Drugi veliki građevinski projekat gde je država investitor je naselje „Stepa Stepanović“. Trideset ili četrdeset godina građevinska operativa u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji nije gradila jedan tako veliki projekat kao što je „Stepa Stepanović“. Mi ćemo u jednom trenutku graditi 130 velikih stambenih zgrada. Ove godine vi ćete tamo imati ogroman broj kranova i gotovo celokupnu operativu zaposlenu na tom projektu. Pitajte te građevince da li bi preživeli ovu godinu da samo tog projekta nije bilo, a ne i ovih drugih projekata. Dakle, uspeli smo da ih spasemo.
Pri tom smo ugovorili cenu izgradnje kvadrata, koja je najniža od kada država ugovara sa privatnicima takav posao, zahvaljujući Zakonu o pomoći građevinskoj operativi, gde smo pozivali sve relevantne firme i dopustili da one međusobno spuštaju cenu da bi došli do cene koja je danas izuzetno povoljna, to je između 350 i 400 evra po bruto metru kvadratnom stambenog prostora, ključ u ruke. Recite mi, gde to ima? Mi smo to uspeli, to će biti izuzetno kvalitetni stanovi, koji su građeni po najnižoj mogućoj ceni.
Treći veliki projekat gde država investira u svoju građevinsku operativu jesu socijalni stanovi, koji će se graditi u dvadeset gradova.
Sa ova tri velika projekta ove godine građevinska operativa će biti gotovo u potpunosti uposlena, a proizvodnja građevinskog materijala će raditi punom parom. Budite sigurni u to.
Ne treba država da bude najveći investitor. Ona to sme da radi i mora da radi samo kada je kriza. Voleli bismo da 2012, 2013, 2014. godina budu godine u kojima će privatni sektor biti najveći investitor, a da se država polako povlači. Država treba da stvara regulativu koja je dobra, da stvara uslove i privredni ambijent za investicije u građevinarstvu, ali ne treba da bude investitor, čvrsto stojimo iza toga; da ne kažem, neki drugi projekti niskogradnje koji se rade, izgradnja puteva, mostova itd.
Na kraju, spomenuli ste pitanje konverzije uz naknadu. Postavljana su pitanja koliko je njih bilo. Predato je nekoliko hiljada zahteva. Očekujemo da će biti između dve i tri hiljade konverzija uz naknadu. Do sada je završena nekolicina njih. Razlozi su poznati i upravo zato što su poznati razlozi, prepoznati problemi, predložili smo konkretna rešenja.
Svi gradovi koji budu želeli doniraće svoju površinu i omogućiti da se vrlo brzo dođe do procene tržišne vrednosti kvadratnog metra građevinskog zemljišta. To je rešenje koje su i gradovi prihvatili, da mogu to da urade da bi ovaj problem rešili. Na taj način će se za sledeću građevinsku sezonu, a nadam se i za ovu, osloboditi jedan značajan resurs građevinskog zemljišta na kome će moći da se gradi.
O legalizaciji se puno govorilo i puno se reklo. Ne postoji fer legalizacija, pravedna legalizacija, ne postoji legalizacija u kojoj će se svakome ispuniti sve ono što želi. Postoji samo efikasna ili neefikasna legalizacija. Sve legalizacije do sada su padale na dvema stvarima: prva je bila nemogućnost da se dobiju svi neophodni papiri da se legalizacija završi, druga je bio nedostatak finansijskih sredstava kod onih koji treba da legalizuju.
Napravili smo model koji mora da uspe. Na vrata porodica koje žive u nelegalnim objektima će zakucati neko iz opštine, ponuditi im papir da potpišu ugovor sa opštinom, u njihovo ime će skupljati sva neophodna dokumenta i to će građane koštati mesečno između nekoliko desetina i nekoliko stotina dinara. Da li postoji bolja stvar od toga? Ne znam i ne mogu da zamislim da postoji bolja stvar od toga.
Naravno, to će da se desi kada se budemo organizovali, a da li ćemo se organizovati mogu da kažem u ime Ministarstva, mi smo već organizovani. Da li će se lokalne samouprave organizovati, to će zavisiti upravo od lokalnog pritiska na lokalne samouprave da se organizuju. Za neke gradove sam siguran da će se organizovati i siguran sam da će Beograd, kao najveći grad, sa gotovo 220.000 nelegalnih objekata, uspeti da se organizuje i da na dobar način taj posao završi.
Ova godina će biti godina u kojoj će ljudi osetiti da im je država došla na vrata i da im pomaže da reše probleme. To neće biti besplatno, ali će biti po najpovoljnijim mogućim cenama do sada.
Najvažnija stvar posle toga jeste da se nikada više ne desi da divlja gradnja buja u ovom procentu koliko je to bilo do sada. Kako to uraditi? Mi se kao Ministarstvo borimo koliko možemo i neprestano rušimo bespravno izgrađene objekte, podnosimo krivične prijave i pratimo tok sudskih procesa, vršeći jednu vrstu institucionalnog pritiska na pravosuđe da te postupke završi. Ostaje da to rade i lokalne samouprave.
U sprovođenju ovog zakona, uvođenju reda u Srbiju potrebno je jako mnogo lične hrabrosti, preuzimanja rizika. Potrebno je da budete i nepopularni. Potrebno je nekada da pristanete da budete izloženi različitim napadima, jer se ovde radi o materiji u kojoj je bilo toliko puno kriminala, korupcije, prljavog novca, ogromnih problema i neregulisanosti. Mi smo to prihvatili da radimo. To će čekati svakog ko bude hteo da uvodi red u Srbiju. Mi to sada radimo, a mislim da radimo na najbolji mogući način upravo predlažući danas izmene i dopune ovog zakona. Siguran sam da ćemo nakon ovih izmena i dopuna imati zakon koji će biti najbolji mogući u okolnostima koje danas imamo u Srbiji.
Pozivam vas da ga podržite, pozivam vas da nam pomognete u implementaciji, sprovođenju ovog zakona. Budite sigurni, to je na dobrobit svih, bez obzira na naše političke razlike. Ovo je zakon koji se pravi za korist svih naših građana. Hvala.
S obzirom na to da je puno tema otvoreno, ipak predlažem da ovu raspravu nastavimo kada bude reči o pojedinostima. Vi ste ovde naveli nekoliko stvari koje apsolutno ne stoje i to ćemo vam i dostaviti.
U svakom slučaju, sve ovo što vi pričate i što tražite od nas jeste brzo rešenje nečega što zahteva proces. Kada pričamo o seljenju iz zemljišnih knjiga u katastar nepokretnosti svih onih akata koji su neophodni za svojinsku evidenciju objekata, knjiženje itd. i kada pričate o donošenju svih prostornih i regulacionih planova, urbanističkih akta, to su sve procesi.
Dakle, po Zakonu iz 2009. godine lokalne samouprave su dužne da do septembra, odnosno marta sledeće godine završe što prostorni, što regulacioni plan, i oni rade na tome. Vrlo dobro znate, radili ste kao sekretar, koliko znam, u jednoj opštini, da je tu potreban proces, koji podrazumeva izradu različitih akata, javne rasprave, niz skupštinskih odluka.
Mi smo sada u tom procesu, ali se to radi i to se prvi put u Srbiji radi. U mnogim opštinama zaista toga nije bilo nikad, svi planovi koji su neophodni za izdavanje dozvola su rađeni samo prema interesima investitora, možete zamisliti pod kojim uslovima.
Hoću da budem jasan. Ne žalim se na administraciju, samo hoću da ukažem na problem koji svi mi zajedno imamo, a to je – kada se neki zakoni koji smanjuju arbitrarnost i koji treba da uvedu red predstave javnosti i počnu da funkcionišu, po automatizmu se traže načini da se ti zakoni izbegnu. To nije od danas, godinama unazad, decenijama unazad, još možda od turskog vremena, kada smo genetski, valjda, učeni da pokušamo da zaobiđemo državu i da je prevarimo. To je prosto nešto što postoji kao problem, a najočiglednije je u ovim oblastima u kojima postoji veliki interes i velika nesređenost.
Dakle, nemojte da mislite da se mi žalimo. Ne, mi radimo. Kada vidimo da nešto ne valja, mi ispravimo. Svesno ulazim u rizik da me vi kritikujete da ne valja ovo ili ono, zbog toga što znam da ovo što radim sada radim iz uverenja da će sada biti bolje i siguran sam da će biti bolje.
Hvala vam na tome što ste rekli da sam pošten čovek; nećete se stideti tih reči, jer to zaista stoji. Svi napadi na mene ili na moje saradnike upravo su zbog toga što pokušavamo da taknemo u močvaru u koju niko nije smeo da takne. Mi ćemo to raditi do kraja, mirno spavamo, a možete i vi mirno da spavate, jer budite sigurni da kada ponekad kažete neku pohvalu za to i te kako ima argumenata.
U svakom slučaju, postoji puno stvari koje ste otvorili i o kojima ćemo razgovarati. Konverzija je jedna užasno teška i široka tema. Mislim da koncept, ja ga se dobro sećam, koji ste predlagali u raspravi koja se ticala prethodnih zakona nije bio moguć. Pokazalo se da ovaj koncept treba da bude mnogo efikasniji. Iz tog razloga smo izmenili i dopunili. Ne bih sada više dužio. Imaćemo prilike još da razgovaramo. Hvala.
Zahvaljujem. Mislim da vi znate odgovor na to pitanje, zbog toga što ste vi bili predsednik partije koja je sigurno potpisala veliki broj koalicionih sporazuma. Verovatno ste u pojedinim od tih koalicionih sporazuma i vi bili izabrani za neku državnu funkciju, kao na primer da budete ambasador.
Mi ne želimo da kažemo da svako kadrovsko rešenje koje učinimo jeste najbolje. Verovatno uvek postoje i neka kadrovska rešenja gde se učini greška i onda se potrudimo da ta kadrovska rešenja ispravimo. Ali jedan od osnovnih elemenata demokratije kakvu mi ovde u Srbiji poznajemo, koja nije besprekorna i sjajna, jeste, između ostalog, da kada pričamo o nekim pozicijama u državi, one pripadaju određenim političkim grupacijama koje su dobile neke glasove na izborima i te glasove su, pretočene u glasove poslanika, na neki način materijalizovale kroz funkcije i pozicije u Vladi.
Ja ne mislim da direktor Kliničkog centra u Nišu treba da bude par ekselans politička osoba. Mislim da on, pre svega, treba da ispunjava određene uslove i moram da kažem da su i doktor Kamenov i doktor Radovanović ispunili te uslove i da je kadrovskoj komisiji bilo bitno jedino da proceni da li je konkurs sproveden u skladu sa zakonom. On i jeste bio sproveden u skladu sa zakonom kada je u pitanju izbor doktora Radovanovića za predlog za direktora Kliničkog centra, ali je Ministarstvo zdravlja poslalo predlog da se do izbora stalnog direktora postavi v.d. rešenje.
Budite sigurni da će sve to da bude urađeno onako kako treba i siguran sam da ćemo na kraju veoma brzo imati i konačan izbor direktora i siguran sam da i jedan i drugi ispunjavaju sve one uslove koji su definisani konkursom, a to je, pre svega, da budu redovni profesori univerziteta i da imaju dovoljno stručnog znanja i ličnog digniteta da taj posao mogu da rade.
Što se tiče izbora direktora ostalih preduzeća o kojima ste pričali, mogu da se složim s vama da to ne moraju uvek da budu ličnosti koje isključivo predlažu političke stranke i da je jedini uslov za izbor tih ljudi da budu članovi stranaka.
Mislim da se tamo gde su ljudi birani pre svega zbog struke, postižu bolji rezultati nego tamo gde postoji isključivo partijsko kadriranje. Ali sa druge strane sam protiv toga da mi u startu odbacujemo kao neprihvatljive ljude koji su i dovoljno stručni i dovoljno moralni da vrše određene funkcije, a članovi su stranaka. Mislim da to ne treba na takav način posmatrati.
Siguran sam da je, kada bismo radili analizu i pogledali gde se sve postavljaju ljudi od lokalnog do državnog nivoa, najveći deo tih ljudi na predlog određenih političkih partija i siguran sam da i vaša politička opcija, kada predlaže ljude tamo gde je na vlasti, predlaže ljude koji ispunjavaju sve kriterijume, ali koji ipak jesu članovi stranaka ili su bliski članovima stranaka.
Tako da je to pitanje veoma važno i ono se otvara u našem društvu, ali nisam siguran da u ovom trenutku možemo da vodimo takvu raspravu. Voleo bih da jednoga dana živimo u zemlji u kojoj neće sve pozicije biti deljene isključivo prema tom principu, ali nisam siguran da smo blizu tog vremena, zbog političke kulture koja u ovom trenutku u našem društvu vlada.

Whoops, looks like something went wrong.