Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Slobodan Samardžić

Govori

Javljam se po članu 225. i članu 226. Poslovnika. Poštovani narodni poslanici, danas je prvi dan kako se primenjuje Ahtisarijev plan na Kosovu i Metohiji. Ono što je možda još teže od te činjenice jeste da se taj plan primenjuje uz odobrenje i saglasnost Vlade Republike Srbije. Državni organi Srbije zvanično ne reaguju na ovu stvar, nego smatraju da su se pokrili nekakvim predsedničkim saopštenjem Saveta bezbednosti od 26. novembra.
Ono što je činjenica jeste da taj plan ima za zadatak da izvrši nadgledanje nezavisnosti Kosova. Upravo Euleks, koji se danas raspoređuje širom Kosova i severno od Ibra, na prelazima jedan i 31 na administrativnoj liniji između Srbije i Kosova, zapravo počinje da vrši tu ulogu nadzora nezavisnosti Kosova. To je svima jasno i jasno je državnim organima.
U svakom slučaju, Srbija je počela da okreće glavu i da ćuti na ove stvari, ali postoji jedan broj građana Srbije koji ne ćute na ovo, već veoma aktivno rade. Ono što je problem jeste što mediji u Srbiji to ne objavljuju, što Skupština na to ne reaguje i što državni organi na to ne reaguju. To jeste moje pitanje i zahtev za objašnjenje od strane predsednika Narodne Skupštine gospođe Đukić-Dejanović.
Prvo, pre tri ili četiri nedelje na Kosovu i Metohiji je skupljeno preko 75.000 potpisa građana Srbije koji ne priznaju nezavisno Kosovo i koji smatraju da je Srbija njihova država. Ti potpisi su predati predsedniku Republike, ali njemu ne mogu da postavim pitanje, i predsedniku Narodne skupštine.
Drugo, pre nekoliko dana, tačnije prošlog četvrtka, održana je Skupština Zajednice opština na Kosovu i Metohiji i ta skupština je donela pet jasnih zaključaka o Euleksu. Ta skupština je najlegitimniji i najviše demokratski organ građana Srbije na Kosovu i Metohiji.
Vi znate kako je ona nastala – na osnovu izbora. Ona radi pod teškim uslovima zato što joj država ne daje dinar, ali radi redovno. Imala je sastanak prošle nedelje o tome, donela je vrlo jasne zaključke. Nijedan medij u Srbiji nije objavio te zaključke. Mediji su pod pritiskom države, Vlade i ne dozvoljava se da se sazna istina o tome šta građani Srbije koji žive na Kosovu i Metohiji misle o Euleksu.
Ovde je dato 75.000 potpisa. Skupština je donela odluku, o tome se ne govori. Razume se, mi ćemo o tome govoriti kada bude tačka dnevnog reda, koju smo dobili samo zato što smo se pozvali na član 130. Ustava, inače ne bismo mogli da govorimo o Kosovu u ovoj skupštini.
Dakle, moje pitanje jeste: gospođo predsednice Skupštine, šta ćete učiniti sa 75.000 potpisa? Šta mislite zašto su oni dati? Da se stave u fioku ili da se o njima ipak nešto kaže? Tih 75.000 potpisa jasno govori o stavu Srba na Kosovu i Metohiji i ostalih građana koji priznaju Srbiju o Euleksu, ali je reč o tome da se nastavi postupak, a ne da se prećuti i stavi u medijski mrak.
Poštovana gospođo predsednice Skupštine, u ovoj stvari o kojoj sam postavio pitanje ili tražio objašnjenje nije potrebno da se pravdate Vladom.
Naime, 75.000 potpisa nije ni došlo do Vlade. Predsednik Vlade ih nije udostojio prijema tokom mesec dana, koliko su tražili da ih primi i da mu predaju te potpise. Potpisi su predati vama i predsedniku Republike. Ja sam, prema Poslovniku, mogao samo vama da postavim to pitanje.
Ono što jeste problem na koji sam hteo da ukažem jeste da ova skupština nije sa vaše strane bila uvažena da dobije informacije o tome da je, dakle, došlo 75.000 potpisa građana Srbije sa Kosova i Metohije koji priznaju Srbiju, a ne priznaju nezavisno Kosovo, kao njihov napor da se sazna u Srbiji šta se zapravo tamo radi. To je vaš propust, a ne propust Vlade. Propust Vlade je što je okrenula glavu od ove teme, do te mere da nije našla za shodno ni da primi predstavnike sa Kosova i potpise koje su oni skupili u to ime.
Znači, ovde je odgovornost na predsednici Skupštine, a ne na Vladi.
Poštovani narodni poslanici, mi smo danas već dva puta čuli da opozicija vrši manipulaciju parlamentom povodom pitanja Kosova. Nažalost, prvo je to rečeno od strane predsednice Narodne skupštine. Zamislite da nismo danas otvorili to pitanje koristeći Poslovnik, razume se, mi bismo raspravili o jednoj vrlo važnoj stvari, to su pravosudni zakoni, ali Skupština ne bi reč rekla o ovome što se događa na Kosovu i Metohiji, a to  je i bio cilj.
Ceo problem ovde jeste medijski embargo koji postoji u Srbiji povodom Kosova i Metohije. Taj medijski embargo se može vrlo lepo ilustrovati onim o čemu sam govorio, dolaženjem predstavnika zvaničnih organa sa Kosova i Metohije i predajom potpisa koje su oni dali protiv Euleksa. Podsećam vas da su ti potpisi građana sa Kosova i Metohije bili protiv dolaska Euleksa. Predsednica Skupštine je rekla da je ona obavestila javnost čim ih je primila.
Tu postoji jedan problem, ili postoji više problema. Prvo, trebalo je da obavestiti Narodnu skupštinu, a onda javnost, zato što je ona predsednica Narodne skupštine a ne predstavnik javnosti. Javnost je mogao da obavesti, recimo, direktor RTS-a ili neki novinar. Drugo, što se same javnosti tiče, to je bila jedina informacija o njihovom dolasku tog dana ovde u Beograd. Oni su posle toga imali svoju konferenciju za štampu u Međunarodnom pres centru i javnost sa te konferencije nije ništa čula.
To je, dakle, ovo o čemu govorimo. Mi se nalazimo pod medijskim embargom kada je u pitanju Kosovo i Metohija. Zašto? Zato što treba sakriti činjenicu o tome šta Euleks treba tamo da radi. To je lepo rekao Danijel Frid prošlog petka: Euleks treba da odbrani teritorijalni integritet Kosova i Metohije. Čovek je rekao jednostavno, u jednoj prostoj rečenici, šta je zadatak.
Naime, svi mi to znamo, pa znate i vi zašto Euleks dolazi. Reč je o tome da se stvar odglumi; kao, mi se borimo za Kosovo i Metohiju, a u stvari puštamo da oni dođu. Čak nije učinjeno ni ono čime je javnost bila zamajavana više nedelja – da će neko vreme, ne zna se koliko, zapravo UNMIK raditi na prostorima gde su Srbi u većini, da će on biti taj koji će biti vrhovni komandant policije, u pravosuđu itd., a da će Euleks biti samo u albanskim sredinama.
Danas carinici Euleksa dolaze na Jarinje i Brnjak. Danas oni zauzimaju policijske stanice u Mitrovici. Znači, nije se dogodilo ni ono što se pokušalo predstaviti da će se dogoditi.
Znači, cilj našeg istupanja jeste da se odbranimo od medijskog mraka povodom Kosova i Metohije. Ovo je prvo mesto gde se mora uneti svetlo o onome što se događa, a potom i javnost. Mi drugog načina nemamo i zato ga i koristimo.
Poštovani narodni poslanici, poštovani članovi predsedavajući, javljam se po članu 226. Poslovnika. Naime, juče, kasno, saznali smo – da je Priština odbila sporazum od šest tačaka. (Žagor.)
Moje pitanje je usmereno na Vladu i na ministra spoljnih poslova.
Moje pitanje, zapravo zahtev, jeste da se da objašnjenje i obaveštenje – otkud Priština u ovom dogovoru? Mi smo poslednjih dana, iz nekih polutajnih kanala, saznavali da se vode neki razgovori sa predstavnicima UN, da su njihovi predstavnici ovde u Beogradu i da su to razgovori koji se vode isključivo između Beograda i predstavnika Generalnog sekretarijata UN. Priština tu nije bila pominjana.
Znači, ipak, ne obaveštavajući javnost, vođeni su razgovori i sa Prištinom, makar posredni.
Ne samo da je naše državno rukovodstvo pristalo da se Euleks razmesti na KiM, ne samo da je pristalo da se primeni Ahtisarijev plan, a Euleks čini njegov jedan veoma važan deo, nego je naše rukovodstvo pristalo i da se povedu poststatusni razgovori, dakle, ide se i korak dalje.
Dakle, vođeni su razgovori da i Priština prihvati sporazum od šest tačaka – to smo juče saznali. Ovde ne moramo da ulazimo u samu stvar. Mi ćemo to učiniti kada bude dnevni red i tačka o izglasavanju nepoverenja Vladi, ali hoću da vam skrenem pažnju – da smo bili u pravu sve vreme kada smo tražili da se vodi razgovor o Kosovu, ili povodom Rezolucije ili povodom izglasavanja nepoverenja Vladi, zato što smo bili protiv toga da se iza zatvorenih vrata vodi ovakva vrsta državne politike.
Nije to, samo, iza zatvorenih vrata, prihvaćen Euleks sa nekakvim uslovima, o kojima ćemo govoriti kada bude vreme, nego je prihvaćen i razgovor sa Prištinom. To je, zapravo, početak tih dobrosusedskih odnosa, u koje nas polako uvaljuju.
Za početak, mogu samo da vam kažem da će posle prihvatanja Euleksa sledeća tačka biti prihvatanje četrnaest tačaka Išingerovog plana. Dakle, ne samo da je odbačeni Ahtisarijev plan prihvaćen sa naše strane, nego je i odbačeni Išingerov plan iz druge faze pregovora u prilici da bude vrlo brzo primenjen.
Ne znam da li naše rukovodstvo ovo čini iz diplomatskog diletantizma i neznanja ili to čini iz neke svoje namere.
(Predsednik: Vreme.)
Bojim se da je pomalo i jedno i drugo u pitanju. Ali ono što znam jeste da Skupština o tome mora da raspravlja. Dakle, mi čekamo ovu tačku dnevnog reda i onu narednu sednicu koju nismo dobili sada, zbog proste verbalne smicalice kojoj smo bili izloženi na prošloj sednici Skupštine.
U svakom slučaju, o ovoj stvari se mora raspravljati. Vodi se tajna politika i to politika koja ide protiv interesa naše države.
Poštovani narodni poslanici, juče je grupa od 88 poslanika dala predlog da se u Skupštini raspravlja i da se izglasa nepoverenje Vladi. Taj predlog je dat blagovremeno.
Potrebno je obaveštenje i objašnjenje tim povodom, jer smo se pozvali na član Poslovnika po hitnom postupku i na 130. član Ustava Srbije, koji predviđa da se takva sednica mora održati odmah; prva naredna sednica mora da ima takvu tačku dnevnog reda i da se za najduže pet dana mora organizovati rasprava.
Moje pitanje glasi – zašto to nije došlo na dnevni red po ovom prvom osnovu, po osnovu zahteva o hitnom postupku? Moramo to da raspravimo pre nego što utvrdimo dnevni red, jer ovo je ozbiljna inicijativa. Drugo, zanima nas kada će ova tačka dnevnog reda doći na skupštinsku raspravu.
Današnja sednica je ta prva naredna sednica, po članu 130. Ustava. Nema razloga da se stvar odlaže za drugu narednu sednicu. Po Ustavu je izričito određeno da je to prva naredna sednica. Juče je predlog dat, blagovremeno, i trebalo bi danas da se nađe na dnevnom redu, po imperativu člana 130. samog Ustava.
Nama je jasno zbog čega se pokušava odložiti ova rasprava. Pokušava se odložiti skupštinska rasprava o onome što Vlada čini u vezi sa Kosovom i Metohijom i u vezi sa stacioniranjem Euleksa na KiM.
Ona je, po svoj prilici, to učinila na nepriličan, taj novi način, i ova skupština ima pravo da otvori raspravu, ali ne samo da ima pravo, nego ima poslovnički i ustavni osnov za to. Mi sada o tome raspravljamo.
Nismo hteli da ulazimo u samu stvar zašto kršite Ustav, ali red je da kažemo i zašto to činite. To činite da se ovde ne bi razgovaralo o onome što Vlada čini da Euleks prošvercuje na KiM. To se radi već dva meseca, a ova skupština nema priliku ni reči o tome da kaže. Vi ste dva puta skinuli s dnevnog reda Rezoluciju koju ste sami stavljali na dnevni red, zato što ste hteli da izbegnete skupštinsku raspravu o KiM-u, posebno o Euleksu.
Sada, kada je izvesno da takve rasprave neće biti i da neće biti takve rezolucije, i kada opozicija koristi još jedino moguće sredstvo da otvori takvu raspravu, a to je glasanje o nepoverenju Vladi, i kada Vlada, zapravo, skupštinsko rukovodstvo mora da stavi to na dnevni red po članu 130. Ustava, izmišljaju se novi razlozi, krši se Ustav, pa se kaže – ne na narednoj sednici, nego na drugoj narednoj sednici.
Ovo je ta naredna sednica, u odnosu na vreme kada je inicijativa data. Ona je data pre 24 časa, prema tome, molim vas, stavite ovo na dnevni red i otvorite raspravu.
Ne bojte se, mi ćemo samo govoriti o tome, vi ćete lepo ćutati, zato što ste zaduženi da ćutite o toj stvari, ali ne možete zaustaviti skupštinsku raspravu o tome.
Ovo, gospodo poslanici, nije dovoljno ozbiljna rasprava o ovakvoj temi.
Kao prvo, upozoriću gospođu potpredsednicu Skupštine na jednu moju omašku kada sam prvi put govorio, a ona me nije upozorila. Rekao sam da je 88 poslanika potpisalo, a potpisalo je 86 poslanika. Da se ispravi zbog stenograma. Dakle, da krenem od bitnog. Sada ću reći nešto nebitno. To je, dakle, činjenica da ova skupština ne raspravlja o Kosovu i Metohiji na osnovu svog dnevnog reda. Ona već tri-četiri meseca raspravlja zato što opozicija reklamira Poslovnik. To je na čast ovoj skupštini, tj. njenoj većini, koja daje ton radu Skupštine.
Dakle, ovde je reč o članu 104. stav 1. Poslovnika – o čuvanju dostojanstva Skupštine. Ona mora da se bavi svojim pitanjem.
Možda bismo mi ovu temu završili i pre dva meseca, možda i u julu, kada smo tražili raspravu povodom 108 potpisa poslanika za rezoluciju koju smo dali, ali vi to niste dali. Možda bismo mi usvojili nekakvu usaglašenu rezoluciju da smo imali normalnu raspravu dan-dva o toj stvari i možda ne bismo došli u iznudicu da tražimo raspravu o Kosovu povodom izglasavanja nepoverenja Vladi. Mi smo tome pribegli ne da bismo izglasali nepoverenje Vladi, mada nam je i to cilj, permanentan, znamo da je to nemoguće, da postoji većina koja je lojalna i verna Vladi, nego da bismo dobili vreme da raspravljamo o Kosovu i Metohiji.
To je ono što je sramota za ovu skupštinu i što povređuje dostojanstvo ove skupštine. Molim vas da se uozbiljimo. Ovo su krajnje ozbiljne inicijative. Mi smo više puta o tome govorili, ne da bismo trošili vreme, nego da bismo nekako iskamčili vreme da ovoj javnosti kažemo o čemu se radi.
Sramota je velika da se ova javnost obaveštava o razgovorima o Euleksu, koji su sudbinski za Kosovo i Metohiju, i o razgovoru o šest tačaka, ta tema nije sasvim jasna, iz stranih izvora. Mi nemamo direktne izvore obaveštavanja. Mi nemamo saopštenja Ministarstva spoljnih poslova, nemamo saopštenja Ministarstva za Kosovo i Metohiju. Nema saopštenja iz Vlade, iz kabineta predsednika Republike. Svi oni razgovaraju i pregovaraju o ovim stvarima.
Mi se obaveštavamo iz "Koha ditore", što smo danas čuli, obaveštavamo se od Kristine Galjak, od Endrjua Lendlija, od nekih imena koje mi je teško i da izgovorim, i to tako što procuri u naše novine, što oni uredno prenesu nešto što je neko rekao, neki portparol Stejt departmenta ili Havijera Solane.
Pogledajte samo u kakvu je sebe poziciju stavila ova skupština povodom Kosova i Metohije. Da je u julu otvorila raspravu o rezoluciji, kažem, možda ne bismo došli u ovakvu situaciju. Vidite, to je volja većine, parlamentarne, a ne manjine, ne opozicije. Mi samo tražimo vreme da raspravljamo.
Ko zna koliko će ovo trajati. Mi se danas preganjamo šta je naredna sednica Skupštine. Molim vas, to je elementarni, zdrav razum, ako je juče podnet zahtev, a ta sednica nije počela, ta naredna, ona tek počinje za 24 sata, to je naredna sednica. Nas ovde potpredsednica Skupštine ubeđuje nekom kvazilogičkom gimnastikom da je naredna ona druga naredna.
To nije bitno. Bitno je na šta je ovaj parlament spao povodom ovog pitanja, a mogao je da uštedi vreme i za ono do čega je većini stalo, da se mirno, pa, možda, i po ubrzanom postupku usvajaju ovi zakoni koji su potrebni za evropske integracije. Vi stalno nama spočitavate da pravimo opstrukciju. Vi pravite samoopstrukciju ne znajući to. Vi iz inata ili iz nekog naređenja nećete da dopustite da se u Skupštini raspravlja o Kosovu i Metohiji.
To se ne radi tako. To se, zapravo, čini preko rezolucije ili preko zahteva, a mi smo danas počeli raspravu, ili za pet dana, o tome. Mi ćemo je, možda, početi, ili će se, nekim smicalicama na koje smo navikli, to ponovo odložiti. Mi to ne znamo. Ono što je elementarno, jeste da Skupština mora o tome da raspravlja i da građani Srbije moraju znati ko, gde i kako razgovara o razmeštanju Euleksa. Za Euleks je poznato šta mu je mandat, šta mu je cilj. Sve je to jasno. Jasno je, dakle, da još samo Srbija treba da legne na rudu. To se događa ovih dana. Mi o tome ne raspravljamo. Hoćemo raspravu i ništa više. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, javio sam se po članovima 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine da tražim obaveštenje i objašnjenje o razgovorima i pregovorima, tajnim, koji se vode u vezi sa instaliranjem Euleksa na celoj teritoriji Kosova i Metohije. To je proces koji se odvija ipak pred našim očima, za šta imamo dosta pokazatelja.
Danas ste imali priliku da čitate u štampi da je Havijer Solana rekao da će se Euleks tokom decembra meseca rasporediti na celoj teritoriji Kosova i Metohije.
Krajnje je vreme da i ova skupština o tome progovori neku reč. Ona je, u krajnjoj liniji, najpozvanija da o tome raspravlja i da donosi odgovarajuće odluke, da donese bar rezoluciju o toj stvari. Mi kao Skupština nemamo sreće sa takvom rezolucijom, niti sa takvom inicijativom. Imali smo Predlog rezolucije 107 poslanika, koji se volšebno izgubio iz dnevnog reda ove skupštine, imali smo dva predloga rezolucije vladajuće većina koja su povučena i sve je to bio način da se izbegne rasprava o ovoj važnoj stvari.
Mi znamo da je Euleks kruna plana Martija Ahtisarija i da bez Euleksa nema sprovođenja tog plana, a slušamo kako Vlada i predsednik Republike postavljaju nekakva tri uslova da se Euleks instalira na Kosovu i Metohiji: da Savet bezbednosti donese odgovarajuću odluku, a Savet bezbednosti je pre godinu dana odbio plan Martija Ahtisarija; pa onda uslov da ta misija Euleksa ne sme da sprovodi plan Martija Ahtisarija, a misija Euleksa se nalazi u aneksu 10 plana Martija Ahtisarija. Onako kako je do sada sprovedena ona strogo sledi aneks 10 plana Martija Ahtisarija; nema Euleksa van plana Martija Ahtisarija. To je jedna najobičnija varka i obmana da je moguće uspostaviti Euleks van plana Martija Ahtisarija. Najzad, kaže se da Euleks treba da bude statusno neutralan. Plan Martija Ahtisarija je statusno pristrasan. On uspostavlja nezavisnost Kosova i Metohije. Euleks treba da služi tome da pomogne sprovođenju nezavisnosti Kosova i Metohije.
Naša vlada sada pregovara sa predstavnicima međunarodne zajednice, pre svega sa predstavnicima zapadnih sila, oko nekog načina da se Euleks uspostavi, a da naša javnost to ne primeti. Mislim da Skupština o tome mora da progovori.
Osim toga, govori se i o pregovorima o nekih šest tačaka vezanih za saradnju Srbije i Kosova, šest tačaka koje će navodno garantovati UNMIK. Treba da vas podsetim da Euleks ima zadatak da zameni UNMIK. Znači, onaj ko treba da garantuje neki sporazum od šest tačaka nestaće za mesec ili dva, a onda će Euleks da kaže da nema nadležnosti da sprovodi tih šest tačaka i njih će sprovoditi institucije nezavisnog Kosova. Sve se to priprema nekako iza leđa ove skupštine.
Dakle, da ne ulazimo sada u meritum stvari, ja samo zahtevam da Skupština počne da razgovara o tome, da povede jedan razgovor, da Predlog rezolucije koji je dala grupa od 108 poslanika bude povod za taj razgovor, pa neka se glasa o toj rezoluciji kako se glasa, svako po svojoj svesti, savesti i po svom političkom programu, ali ova skupština o toj stvari mora da raspravlja, o tome se ne može ćutati, jer prihvatanje Euleksa jeste zapravo priznavanje nezavisnog Kosova.
Poštovana predsedavajuća, poštovani narodni poslanici, ja sam se javio po članu 226. Poslovnika da postavim pitanje – šta će Vlada Srbije učiniti da odvrati talas priznanja Kosova i Metohije koji je usledio neposredno posle prihvatanja naše inicijative da se traži mišljenje Međunarodnog suda pravde o validnosti, legalnoj validnosti proglašenja Kosova kao nezavisne države?
Efekti ovoga što se dogodilo prekjuče u Generalnoj skupštini trajali su manje od 24 časa. Mi smo u medijima i u javnim istupima zvaničnika trijumfalno proslavili ovaj rezultat. Međutim, vrlo brzo, dakle nepuna 24 časa posle toga, usledila su priznanja Kosova i Metohije od strane Crne Gore i Makedonije, dve države suseda Srbije i dve države koje su evidentno podlegle pritisku SAD da priznaju nezavisnost Kosova i Metohije.
Vlada je već preduzela neke mere, ali one se tiču samo Crne Gore, koliko do sada znamo. Međutim, ovde je u pitanju mnogo važnija stvar. U pitanju je, zapravo, verovatni pritisak SAD na druge države, tu se pominje Saudijska Arabija i još neke zemlje, koje bi sada trebalo da priznaju nezavisnost Kosova.
Obrazloženje za inicijativu pred Generalnom skupštinom bilo je da će na taj način doći do smanjenja, ako ne i do potpunog poništenja nastavka priznanja Kosova, međutim, vidimo da se to ne događa, već je na delu potpuno suprotan proces - već su dve države dodatno priznale, a verovatno će i neke druge.
Znači ove mere ne daju ploda, ne daju rezultata, pa je osnovno pitanje šta nadalje učiniti. Sigurno je Vlada imala na raspolaganju i ranije jače mehanizme od ovih, od ovog traženja mišljenja, upravo u smislu odvraćanja od priznavanja Kosova i Metohije, pre svega tužbe protiv država koje su to učinile. U svakom slučaju, takav potez države učinio bi mnogo više nego što je ovo što se dobilo ovim mišljenjem.
S druge strane, Srbija nastavlja svoj proces evropskih integracija iako je Evropska unija veoma prisutna u pojačanju procesa nezavisnosti Kosova i veoma prisutna u sekundarnoj ulozi, dakle u ulozi asistenta SAD u ovom procesu; to je, dakle, više nego jasno.
Ja moram da vam kažem, ako to niste primetili, da evropske integracije Srbije nisu na agendi politike proširenja Evropske unije, nego su na agendi spoljne i bezbednosne politike Evropske unije. A, spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije po pitanju Kosova i zapadnog Balkana ne rukovodi Brisel, nego Vašington.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Znači, mi moramo preispitati kompletno našu politiku integracija, s obzirom na ovo što se događa. Još jednom tražim od Vlade da se jasno izjasni povodom ovoga i da povuče ovaj najjači potez - da pokrene tužbe protiv država koje su nelegalno priznale nezavisno Kosovo. Hvala.
Poštovani narodni poslanici, očigledna je ovde bila jedna namera Vlade, jedna jedina, a to je da se spreči parlamentarna rasprava o Kosovu i Metohiji. To je, u stvari, ono što parlament ima pravo da zahteva, on je to imao na dnevnom redu, ovako ili onako. Znamo da je predlog DSS-a, Nove Srbije i SRS-a nestao sa dnevnog reda, znamo da je Poslovnik tu bio prekršen, ali je ipak postojala ta tačka dnevnog reda iako je volšebno sa prve prebačena na zadnju. Sada se u tim manevrisanjima i ta tačka briše sa dnevnog reda. Očigledno je da treba izbeći parlamentarnu raspravu.

U ovom trenutku nije najvažnije to što se mi u parlamentu ne slažemo oko samog merituma stvari. Najvažnije je to da održimo raspravu i da Srbija vidi kakav ko argument ima povodom Kosova i Metohije.

Izgleda da Vlada to nije htela i zato ne samo da je sprečila ovu raspravu nego je to učinila na ovaj način, dakle jednim malim tekstom, bez elementarnog obrazloženja. Zbog toga je reklamacija Poslovnika po tački 104, mislim, najvažnija. Ovde je reč o dostojanstvu parlamenta, o njegovom elementarnom pravu da raspravlja o državnim pitanjima, a posebno o najvažnijem državnom pitanju.

Zbog toga bih ja dao, da ne dužim, samo jedan praktičan predlog. Zašto bi parlament pristao na ovakvu igru Vlade? Predložio bih predsednici parlamenta da da pauzu sve dok se ne pojavi ovlašćeni predstavnik Vlade i ne da obrazloženje zašto je to učinio. Mi možemo da mislimo i nagađamo, sa više ili manje verovatnoće, zašto, ali mi to moramo čuti. Zašto bismo čekali da se ostvari ovo obećanje koje se možda uopšte neće ostvariti, koje će možda biti kao i ono obećanje o izveštaju o demonstracijama koje je organizovala Radikalna stranka? Mi bismo morali, po mom dubokom uverenju, da budemo uporniji i principijelniji, da tražimo pauzu i neposredno, što pre, pojavljivanje vladinog predstavnika da dođe i obrazloži ovo što je učinio. Hvala vam.
Poštovani narodni poslanici, poslanička grupa DSS smatra da se ne treba upuštati ni u kakve konsultacije o eventualnoj rezoluciji sve dok se ne čuje obrazloženje ovlašćenog predstavnika Vlade zašto je učinjeno ovo što je učinjeno. Bilo kakvo obavezivanje je čisti rizik, imajući u vidu dosadašnja iskustva, iskustva gde se kršio Poslovnik i gde se kršio fer-plej.
Znači, prvo obrazloženje, a onda ćemo odlučiti šta dalje sa time, da li konsultacije ili ne konsultacije. Parlamentarna debata mora da se održi ovako ili onako i obrazloženje može biti povod za takvu debatu. Mogu, eventualno, i konsultacije, ali ćemo videti kakvo će obrazloženje biti. Konačno, mi ne odustajemo od predloga 108 poslanika. Računamo, kako god bilo, da će taj predlog rezolucije stići na dnevni red, makar i na narednoj Skupštini.
Veoma je interesantno da neko ko tvrdi da je SSP trgovinski sporazum posveti toliko pažnje članu 135. To je, dakle, jako čudno. Ako se pogleda sama struktura tog sporazuma, već se vidi da to nije samo trgovinski sporazum, da je to i politički sporazum i da on reguliše mnoge političke, spoljnopolitičke, međunarodnopravne, unutrašnjopravne, unutrašnjobezbednosne, institucionalne, zakonske i druge stvari. Trgovinski sporazumi to ne rade ili neke od ovih elemenata uzimaju u krajnje minimalnom vidu. Znači, to je prva greška.
Druga greška je samo tumačenje tog člana 135. Pravni dokumenti i pravne norme imaju smisla jedino ako imaju neki odnos sa stvarnošću. Taj član 135. je do priznavanja Kosova i Metohije od strane 21 države članice EU imao jedno značenje, imao je jedan odnos prema stvarnosti, a od tada ima drugi odnos prema stvarnosti. Tumačiti član samog za sebe - to je čisti dogmatizam, najcrnji pravni dogmatizam.
Dakle, od priznavanja Kosova i Metohije od strane 21 države članice ne može se reći da taj član jeste u skladu sa Rezolucijom 1244. Zašto? Zato što su te države direktno prekršile Rezoluciju 1244. To je, dakle, pitanje činjenica.
Ako govorite o činjenicama u vezi sa primenom pravnog sistema Srbije na Kosovu i Metohiji, govorite i o činjenicama koje bodu oči, a to je da je 21 država članica EU priznala Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu i da će se od sada ili od tog trenutka tako ponašati, pre svega u odnosima sa Srbijom i pre svega u nekim stvarima koje Srbiju čekaju ako ikada bude sprovodila SSP.
Netačna je stvar izrečena ovde, da EU ne priznaje nezavisnost država. Ona to formalno ne čini, razume se, ali Evropska zajednica, kao njen najvažniji deo, komunicira, zaključuje ugovore sa nezavisnim državama. To je, dakle, sasvim jasno. Da EU ne priznaje države, ne bi preuzela Euleks na KiM. Da vas podsetim još jednom, Euleks ima zadatak da sprovede nezavisnu državu KiM. Evropska unija to čini. Ne priznaje KiM, a to čini. Objasnite nam, molim vas, kako je to moguće.
S druge strane, pre dva ili tri dana mogli ste čitati u novinama da se samit EU, sastanak šefova država i vlada, založio za teritorijalni integritet Gruzije. Da li je ona priznala Gruziju ili nije? Naravno da jeste. Dakle, ne dopušta da se remeti, krnji i krši teritorijalni integritet Gruzije ili međunarodno pravo. Sada ga se setila, a u slučaju Srbije ga se nije setila. Izvucite zaključak da li EU vrši priznanje nezavisnih država ili ne.
Još samo jedna stvar. Zaista apelujem da se ovde govori o živim stvarima, dakle o političkim problemima, da ne idemo na one stvari oko kojih se slažemo. Sadržaj tog sporazuma ne može biti, bar što se DSS-a tiče, tačka velikog spora između DSS i vladine većine ovde.
Reč je o tome šta se dogodilo poslednjih šest meseci u političkom životu, u političkim odnosima Srbije i EU, i to mora biti predmet ove rasprave. Sve ostalo je, zapravo, najcrnji konzervativizam, dakle raspravljanje o temama koje su već negde u istoriji. Savremena istorija, odnosno današnja situacija u Srbiji i EU, jeste ono što duboko dovodi u pitanje i taj sporazum i buduće odnose Srbije i EU. I neka to bude tema.
Poslednje što ću reći jeste reagovanje na ovu strašnu selekciju činjenica koju je izvršio kolega Žarko Korać tumačeći skoru istoriju odnosa Srbije i EU. Ta strašna selekcija je što se biraju neke činjenice, a neke se prećutkuju.
Srbija nije mogla da započne pregovore sa Evropskom komisijom o SSP pre oktobra 2005. budući da je Studiju o izvodljivosti dobila krajem aprila 2005. godine. To je sasvim jasno. Pre toga je pravila Nacionalnu strategiju o pridruživanju, pre toga je obavljala druge poslove.
Naravno, tačno je da je krajem 2003. godine vlada Zorana Živkovića započela taj akcioni plan o primeni Evropskog partnerstva na osnovu Solunske agende, to je sasvim tačno, ali treba u tim činjenicama ići onako kako su se one zaista odvijale. Sasvim je normalno da se nije moglo brže ići u pregovorima o SSP imajući u vidu ponašanje EU.
Zapostaviti u ovom ređanju činjenica jednu najstrašniju činjenicu, da je EU prekinula te pregovore za 13 meseci zbog nesaradnje sa Haškim tribunalom, a onda ih je nastavila posle 13 meseci iako Srbija u međuvremenu nije ništa učinila od onog što je ona od nje tražila, jeste zapravo traćenje vremena na račun Srbije.
Sve su to činjenice i one se moraju pobrojati. Moramo biti fer prema skorašnjoj istoriji i prema vladama koje su taj posao pošteno radile. Hvala na pažnji.
Poštovani narodni poslanici, imam utisak da se polako razbistrava ova situacija u našem parlamentu u vezi s nekim stvarima.
Juče je gospodin poslanik Petronijević dao jedan predlog o tzv. interpretativnoj deklaraciji ili interpretativnoj izjavi. On se tu založio da se određenim izrazima i rečenicama dodatno garantuje u okviru ove države i ovih državnih organa to da je Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije, pa da, prema tome, postoje garancije da državni organi neće izlaziti iz te interpretacije kada budu primenjivali Sporazum.
Takođe, imamo prvu verziju amandmana SRS i sada drugu verziju. Tim povodom bih hteo da izložim stav poslaničke grupe DSS, zato što je, čini mi se, krajnje vreme da se to učini. Naime, ceo problem je u tome što, po našem čvrstom uverenju, ne mogu nikakve deklaracije ili delovi zakona o potvrđivanju Sporazuma da daju dovoljne, pa makar i minimalne garancije za ono što je ovoj državi potrebno u konkretnoj situaciji.
Jedini koji može da garantuje u našem ugovornom odnosu sa EU u ovom trenutku to da je KiM sastavni deo Srbije, jeste zapravo sama EU.
Zato je bilo potrebno, i to smo više puta naglašavali, da se u samom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju EU obaveže o statusu KiM u okviru Srbije. To je onaj dodatak koji smo tražili više puta javno, u komunikaciji sa EU itd.
Ovakva vrsta garancija nalazi se već u Ustavu Srbije. U preambuli Ustava jasno se govori da je Kosovo sastavni deo Srbije. U deklaracijama i rezolucijama koje je Skupština usvajala u više navrata to se sasvim jasno kaže i iz toga proizilaze unutrašnje garancije za državne organe da se u vezi sa time ponašaju.
Problem, dakle, nije u tome. Problem je u tome što ne ugrožava sam sporazum teritorijalni integritet i suverenitet Srbije, ugrožavaju ga oni koji ga potpisuju kao druga ugovorna strana. Teritorijalni integritet i suverenitet Srbije u ovom trenutku ugrožava EU, sa svojom politikom Euleksa, dakle uspostavljanjem nezavisnosti Kosova, i 21 država članica koje su već priznale nezavisnost KiM.
Prema tome, mi sa njima moramo da raspravimo tu stvar i da u vezi s tim unesemo potrebne garancije, zajedno, da bismo imali onu neophodnu saglasnost volja o kojoj govori Bečka konvencija. O tome je ovde takođe bilo reči.
Znači, tu za nas ne postoje ni minimalne, a kamoli potrebne garancije da će naš ugovorni partner poštovati ono do čega je nama najviše stalo, a to je suverenitet i teritorijalni integritet Srbije.
Uostalom, ako bi se i usvojila ovakva jedna interpretativna deklaracija, bilo kao poseban tekst, bilo kao deo zakona o potvrđivanju, u šta sada ne ulazim jer to je sama tehnika, pitanje je da li bi to bila dovoljna garancija ili dovoljna obaveza za ovu vladu da tako i postupa. To bi, razume se, obavezivalo Vladu, ali Vlada je već, ako hoćete, unapred, anticipativno prekršila ovakav jedan predlog.
U nekoliko primera to lako mogu da pokažem. Vlada je manje-više prihvatila Euleks, kao način kako će se EU instalirati na Kosovu, Vlada i predsednik Republike, razume se, razgovaraju o tome na koji način Euleks da se prihvati i, najzad, imate i taj intervju predsednika Vlade gospodina Cvetkovića od 28. avgusta u "Politici", gde imate doslovno rečeno (za ovu potrebu sam izveo) da, mada on nije saglasan sa rekonfiguracijom UNMIKA, želi da u njoj učestvuje da bi mogao zaštititi naše ljude koji na Kosovu žive. ''Zato moramo'', citiram, ''da učestvujemo u rekonfiguraciji UNMIKA, odnosno postavljanju Euleksa'', mi da učestvujemo, Srbija, ''jer želimo da budemo deo zajedničke priče''.
Vidite, ako je Vlada već to učinila, ako je on to rekao, a to je rekao kompetentno, kao predsednik Vlade, i ako se o tome vode danas pregovori, što svi znamo, sasvim je jasno da ovakva jedna deklaracija, izjava ili bilo šta drugo ne bi obavezivalo ovu vladu. Ona je već ušla u taj proces i mene zaista čudi da neko sada ima poverenja da bi se politika Vlade volšebno, zbog ovakvog jednog teksta, promenila.
Glavni razlog jeste onaj prvi koji sam rekao, da garancije nisu dovoljne zato što samo partner, EU i države članice sa kojima se potpisuje, može to da garantuje u dodatnoj rečenici samog sporazuma.
Takvu jednu garanciju mora da sadrži sam Sporazum, a ne naš interni tekst, koji uopšte ne obavezuje ni EU niti bilo koju državu članicu od onih 21 koje su priznale nezavisnost Kosova. U krajnjoj liniji, mnoge od tih država, kada budu ratifikovale ovaj sporazum, mogu doneti iste takve deklaracije u kojima će potvrditi svoj stav prema Kosovu. Dakle, potvrdiće akt o priznanju nezavisnosti Kosova, a mi ćemo tu ostati kratkih rukava.
To su razlozi, mislim dovoljno jasno izneti, zbog kojih DSS ne može da prihvati ovakav jedan predlog, koji je u nekoliko navrata, na bilo koji način, od strane gospodina Petronijevića, SPS i od strane ovog predloga amandmana SRS, bio dat ovoj skupštini. Hvala.