Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Buha

Govori

Evo konkretan predlog. Agencija za privatizaciju je od 2002. godine, kada ste vi bili tamo rukovodilac, počela sa 30 radnika, a sada ima preko 400 radnika i nebrojeni broj konsultanata. Nemamo ozbiljnu privatizaciju posle 2008. godine. Ona je, faktički, Zakonom o privatizaciji završena 2008. godine. Znamo da se i dalje obavljaju privatizacije, ali mislim da ove godine to neće biti više od 10 tih privatizacija.
Broj radnika nije smanjen. Nivo bruto zarada ove agencije je u nivou sredstava koja se izdvoje za zapošljavanje – start up krediti. Kada sintetički pokažemo koliko je to bruto zarada od 2002. godine i kada pokažemo koliki bi to stvarni efekat bio da su ta sredstva iskorišćena za zapošljavanje. Onda bi se radilo o hiljadama radnika kojima je uskraćena mogućnost, samo zato što je formirana ta agencija.
Ovog trenutka nema potrebe za 400 radnika. Zašto 400 radnika u toj agenciji koja ne sprovodi svoju suštinsku ulogu, a to je privatizacija društvena, odnosno državnih preduzeća ovog trenutka?
 Gospodine prvi ministre, vrlo dobro znate da je u  Zakonu o budžetskom sistemu jasno definisano da se, da niko u državi ne može potrošiti ni jednu paru, da to nije definisano određenom stavkom u budžetu.
Vi ste u ovom članu, predvideli, u stavu 2. kaže: "planirana primanja po osnovu zaduživanja, veća su od sredstava potrebna za finansiranje deficita, otplatu duga i nabavku finansijske imovine, u iznosu od 87,5 milijardi." Onda dalje u stavu 3, kažete: " povećanje gotovinskih sredstva iz stava 2. ovog člana, na računu potrebno je radi odgovornog upravljanja likvidnošću." Šta vam sad to znači? Gde ste vi to u budžetu ugradili stavku da imate po Zakonu o budžetskom sistemu mogućnost da plasirate ova sredstva, ako je to višak, zašto uzimate višak? Zašto plaćate tako visoke kamate na tako ogromna sredstva? Osamdeset i sedam milijardi na recimo šest meseci, uz kamatu od negde 13%, pa vidite koja su to onda sredstva? Ovo je krajnje neodgovorno, ovo je suprotno Zakonu o budžetskom sistemu, Zakonu o budžetu i drugim propisima i štetno po interese Srbije, da se na ovaj način odlivaju sredstva bez jasne namene. To što ste vi ovde stavili da ćete upravljati likvidnošću itd. mora biti stavka u budžetu, šta znači to i gde će ta sredstva na kraju da se pretoče. Da ih uzmemo, samo zato da bi nekome izašli u susret, nekoj banci platili 13 – 14%, gledajte, to je krivično delo?
Moj amandman se odnosi na razdeo 57.  – Ministarstvo rudarstva i energetike i zatražili smo da se on briše i primereno je da se briše, s obzirom na rekonstrukciju Vlade i šest meseci ovo ministarstvo ne postoji.
Nije uobičajeno da se organi koji faktički ne postoje, da se ubacuju u jedan pravni propis, a najmanje je to neophodno ovde u budžetu, ali ste se opredelili za to.
Ono što je štetno, to je da ne prihvatate naše amandmane koji se odnose na štednju, racionalizaciju itd. Ovo je jedinstven slučaj da se gasi jedno ministarstvo, a da se u osnovi kreće u reformske zahvate u oblasti energetike, rudarstva itd.
Dobili smo zakon o rudarstvu, zakon o energetici. Radi se strategija, za neki dan ćemo razgovarati o zakonu o rudarstvu, priprema se strategija rudarstva itd, ali kod vas je sve to moguće.
Gospodine potpredsedniče, ovde moram ukazati na jedan problem. Kroz ovaj amandman sam to i probao, a SRS je kroz više amandmana to probala da vam slikovito opiše, i da iskažemo kroz finansijske pokazatelje, a to je neophodnost ulaganja u privredu.
Posebno moram naglasiti probleme sa kojima se susreću preduzeća koja su u restrukturiranju. Kao predsednik Odbora za industriju, u nekoliko navrata smo imali tu temu i imali smo strahovito mnogo informacija o problemima u toj oblasti.
Vlada ne čini gotovo ništa da se pomogne tim preduzećima. Šta treba učiniti? Pomoći i relaksirati njihove ugovorne obaveze i osloboditi ih bar tog tereta, da ne postoji patronat od strane Agencije za privatizaciju.
Samo ću još jednu rečenicu. Moramo vam ukazati na jedan potez, dozvolite mi da vam na to ukažem, oko Ikarbusa. Priprema se pljačkaška privatizacija ovog preduzeća. Moram vas upozoriti, to sam i premijeru rekao, ona je u fazi završne privatizacije. Radi se o jednom neozbiljnom potezu Vlade i radi se o jednoj pljačkaškoj privatizaciji, koja će oteti, da tako kažem deo sredstava koji pripada ovom društvu. Hvala.
Dame i gospodo uvaženi građani Srbije, u poslednjih godinu dana imali smo ukupno 28 ratifikacija raznih oblika zaduživanja. Evo danas imamo četiri. Do kraja godine će biti još verovatno na desetine zaduživanja i za SRS je neprihvatljivo jer ulazimo u smeru visoke zaduženosti to vlast zna, ali smišljeno to krije. Ono što možemo na njihovim sajtovima pronaći, jasno ukazuje da smo u oblasti kada već ulazimo u blagi bankrot i treba samo još da se desi najavljeni drugi talas ekonomske krize i da nas otera u pravi bankrot.
Da su ove činjenice koje iznosim tačne govore i podaci koje možemo naći na vašim sajtovima, prevashodno Vlade, Ministarstva finansija i nekih drugih ministarstava iz kojih je vidljivo da je privreda bankama u periodu od 2001. do 2011. godine isplatila 22 milijarde evra. Građani su dali i izdvojili bankama osam milijardi evra i država 11 milijardi evra, ukupno 41 milijarda evra je izdvojena bankarskom sistemu u periodu od 2001. do 2011. godine, odnosno do ovih dana. Na temelju kamata, naknada, marži, taksi i drugih oblika davanja ono što je predviđeno ugovorimo o zajmu i raznim drugim oblicima ugovaranja između banaka, privrede, građana ili države i građana.
To su katastrofalne cifre, to ne može podneti ni daleko uređenija, daleko razvijenija država i ovo govori u stvari o stvarnom stanju finansija u Republici Srbiji.
U toku ove vlasti imali smo samo jedan zajam koji se odnosi na razvoj i zapošljavanja. To je zajam pre jedno tri četiri meseca koji je ovde ratifikovan, a odnosi se na kreditnu liniju koja će biti data ali nije, nažalost. Povučeno je pitanje da li će biti povučena. Imamo praksu, evo i kolega Vladan Jeremić je rekao odnose sa Svetskom bankom i sa MMF, da ne povlačimo ono što ugovorimo, ratifikujemo itd. Zbog čega? Zbog toga što nemamo adekvatne programe, nemamo način da povučemo ta sredstva, ali bezglavo ulazimo u novo zaduživanje itd.
Gospodine Đeliću, očekujemo od vas i očekivali smo od vas da ovde razmatramo i ratifikujemo i potvrđujemo ugovore, zajmove o razvoju u oblasti industrije, oblasti poljoprivrede, oblasti energetike itd, a ne sporadične određene stvari koje nisu bitne ovoga trenutka jer nam je bitno pokrenuti industriju, pokrenuti privredu, da bi smo kroz normalan rad, funkcionisanje privrede mogli vratiti sve ono što su nam obaveze. Sad ću vam spomenuti koje su nam obaveze.
Znači, 41 milijarda evra u poslednjih 10 godina, godišnje znači oko dve milijarde evra. Koliki je to iznos? Samo da vam kažem da su izdvajanja privrede u odnosu na bruto zarade negde oko 15% veća. Znači, ako smo po osnovi izdvajanja za privredu, ono što je dato bankama 22 milijarde, znači dve milijarde i 200 godišnje, bruto plate preduzeća su milijardu i 850, znači 15% manje u odnosu na izdvajanje. To je katastrofalno. To nijedna privreda ne može podneti, a najmanje naša privreda koja je visoko zadužena i radi u otežanim uslovima itd.
Šta nas očekuje posle svih ovih zaduživanja? Očekuje nas ono što možemo videti u odredbama rebalansa budžeta. Na jednoj stavci vidimo da su izdaci za nabavku finansijske imovine i otplate zajmova 331 milijarda dinara, tri milijarde 300 miliona evra.
Evo, da uporedimo taj podatak, 331 milijarda, kolike su subvencije za privredu – tri milijarde 750, jedan posto od ukupnog zaduživanja po osnovi kratkoročnog zaduživanja. Prodajom hartija od vrednosti državnih mi se zadužujemo uglavnom kratkoročno. Jel vidite taj odnos? Koliko pomažemo privredu, a koliko dajemo bankama? Ovo će se sve sviti na kraju u bankarski sistem – 331 milijarda, ako je verovati ovim podacima iz rebalansa budžeta.
Da se vratim na konkretne ugovore o zajmu. Prvi ugovor je ugovor između Banke za razvoj Saveta Evrope i Republike Srbije. Ovde je bitno napomenuti da je ovo banka koja je prvobitno osnovana sa ciljem rešavanja problema izbeglih i raseljenih lica. Međutim, sada je proširila svoj obim poslovanja, pa kaže sada da između ostalog vrši pružanje pomoći pri realizaciji investicionih projekata kojima se stvaraju nova radna mesta ugroženim regionima ili se stvara socijalna infrastruktura.
Gospodine Đeliću, evo zgodne prilike da preko tog osnova, preko tih novih delatnosti kojima se bavi ova banka, da povučete zapošljavanje. Da li ste jedan kredit povukli? Niste, ali ste trebali da povučete ono što takođe niste povukli još 2007. godine. Savet ove banke je odobrio kredit od 10 miliona evra za izgradnju 500 stanova za izbeglice i interno raseljena lica. Sramno je od ove vlade da nije povukla dva miliona evra. Osam miliona evra do dana današnjeg nije povučeno. Ova sredstva se trenutno nalaze na računu NBS i nisu iskorišćena za izgradnju 500 stanova. Zbog čega to niste povukli? Šta su vam krive te izbeglice? Genocidnom politikom države Hrvatske, uz saradnju sa međunarodnom zajednicom, izbeglice su proterane, ostale bez igde ičega i umesto da iskoriste, kada već uzimate kredite, da se pohvalite – evo, gospodo izbeglice, uzeli smo kredit, izgradićemo 500 stanova. Sramno je ovo što radite.
Ista sudbina će biti sa ovim ogromnim zajmom. Znači, pet godina ne povlačite sredstva. Ovo je takođe okvirni sporazum i kažete da će koristiti za izgradnju socijalnih stanova.
U odredbama ovog okvirnog sporazuma možemo pronaći štetne odredbe koje, nažalost, ova vlast čini gotovo svim ugovorima koje ratifikujemo. To je način praćenja realizacije kredita na određen način, nadzor nad realizacijom finansijskih sredstava i u ovom, kao i u mnogim kreditima i u zajmovima koje povlači ova vlast, ne definišu se iznosi po osnovi nadzora i praćenja. Iz prakse znamo da na milione evra, kao što je slučaj kod Kolubare, dva miliona evra će biti kroz usluge. Kakve su to usluge? Zašto se to dozvoljava? Da li mi nemamo mogućnosti da propratimo sami ono što uzmemo?
Ako državni organi Republike Srbije ne mogu propratiti i vršiti prave, adekvatne i finansijski, građevinski i ostali administrativni nadzor, onda ova vlast treba da ode. Ne radi se to zbog toga da se to prati nego da se operu sredstva i veći deo sredstava koji se povuče, nažalost, završi u privatnim džepovima što onih koji ugovaraju, što onih koji su sa druge strane, odnosno davaoci ovih zajmova.
Drugi zakon o kojem ću govoriti jeste zakon o davanju garancije Republike Srbije u korist "Komercijalne banke" a.d. Beograd po zaduženju Građevinske direkcije Srbije.
Ovde jasno stoji u odredbama da će to biti garancija na dve milijarde dinara. Međutim, u obrazloženju kažete ovako – sredstva ovog kredita biće upotrebljena za finansiranje kredita broj taj i taj od 9. decembra 2010. godine, koji je iskorišćen za opremanje građevinskog zemljišta na lokaciji kasarne "Stepa Stepanović" u Beogradu.
U članu 7. tačka 3. ugovora propisano je da korisnik kredita mora najkasnije do 31. oktobra 2011. godine da obezbedi garanciju Republike Srbije u iznosu do dve milijarde dinara uvećano za sve pripadajuće kamate i troškove uz primenu valutne klauzule. Na šta ovo liči? Dve milijarde evra plus pripadajuće kamate, troškovi uz primenu valutne klauzule, koliko je onda to? Da li je to dve milijarde dinara? Nije, daleko je više.
U budžetu Republike Srbije, stavka ta i ta, predviđeno je davanje garancije poslovnim bankama za građevinsku direkciju Srbije u iznosu od dve milijarde. Kako možete ovako napisati u obrazloženju? Ako je dve milijarde, onda je dve milijarde, ne mogu biti više, ne mogu biti onda marže, kamate itd.
Druga stvar, zašto nemamo ovde ugovor? Da li je primereno da imamo ugovor između "Komercijalne banke" i Građevinske direkcije? Zašto ga nemamo? Uobičajena je praksa, ali kod vas nema prakse, nema uobičajenih stvari, nema pravila koje poštujete.
Treća stvar, "Komercijalna banka" je u većinskom vlasništvu Republike Srbije, "Komercijalna banka" ne veruje državnom organu koji je osnovala ova država i zbog toga se traži garancija. Da li je to primereno, tako nepoverenje prema državnom organu za koga znaju ko radi u toj agenciji, a zna se da ima tamo i privatnih akcionara, da ima i stranih akcionara. Ti strani akcionari traže garanciju. Vidite li dokle je dovela ova vlast, da ne veruje sama sebi.
Što se tiče duga, uspešno ste zadužili nas koji radimo, našu decu i naše praunuke to je sramno i neko će morati da snosi odgovornost, vi padom vrlo brzo, a oni koji su učestvovali u svim ovim aktivnostima moraće da snose odgovornost za sve ono što je učinjeno u poslednjih desetak godina. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, za SRS je neprihvatljiv ovakav budžet i nećemo glasati za njega iz više razloga, a spomenuću samo neke. U ekspozeu prilikom usvajanja budžeta za 2011. godinu, premijer je rekao i ministar finansija je rekao da se radi o razvojnom budžetu, da se radi o štedljivom budžetu, socijalno odgovornom budžetu, fiskalnom, održivom itd. Sve što je rečeno tada, ne stoji. Sada ću probati, kako reče premijer ne odgovara na političke kvalifikacije, što manje da koristim političke kvalifikacije, a da budem što više u finansijskim pokazateljima koje ste iskazali kroz ovaj rebalans budžeta i ono što možemo naći na vašim sajtovima.
Naime, prihodi, odnosno primanja, koje ste iskazali ovde u iznosu od 707 milijardi dinara pretvoreno u evre kada to uporedimo sa 2005, 2006. godinom govorimo otprilike o istim pokazateljima. Isti su pokazatelji, znači, prihodi su nam isti, rashodi iz godine u godinu rastu, čime je deficit budžeta iz godine u godinu sve veći i veći. On je sada na nivou 142 milijarde i to je najveći deficit u istoriji Srbije.
Ovde ću, kroz određene finansijske pokazatelje koje ja imam skinuti sa sajta Ministarstva finansija, pokazati kako se kreće kretanje deficita. Godine 2005. krećemo sa 13 milijardi, sada imamo 142 milijarde. U periodu ove vlade, deficit budžeta je bio četiri milijarde i 100 miliona. O čemu mi govorimo? Mi govorimo o zaduživanju države, o trošenju više od 20-25%, sa ovim pokazateljima u rebalansu budžeta trošimo 25% više nego što proizvedemo. Kako namirujemo sva ta zaduživanja?
Kada govorimo o fiskalnoj odgovornosti, kolega Stevanović vam je ukazao na određene aspekte ono što ekonomski tim SRS ima, a to je problem nenaplativosti određenih potraživanja. Od koga? Od naroda gotovo 100%. Ko ne plaća? Ne plaćaju tajkuni. Čekamo ovaj spisak od stotinak najvećih neplatiša i onda ćete videti ko je na tom spisku, ko je među prvih 15, ko je među prvih 30. Tajkuni kojima ste omogućili sve, dali im sve, a oni vam vraćaju na taj način. Ko snosi najveću odgovornost? Premijer. Istovremeno je sada i ministar finansija. Pod njegovom direktnom ingerencijom je Poreska uprava. Ne može da ne zna, ako ne zna mora da ode, a u ovom slučaju zna. Onoga trenutka kada se objavi spisak sa stotinu najvećih neplatiša mora da podnese ostavku i da ode kod javnog tužioca da da izjavu, mora da odgovara. On i celokupna garnitura onih koji su odgovorni za takvo stanje.
Ako govorimo o četiri milijarde i 100 miliona deficita moramo spomenuti i deficit platnog bilansa koji je negde oko 13-14 milijardi, možda čak i 15 milijardi, evra za ove četiri godine vlasti. Deficit robne razmene negde oko 23-24 milijarde evra. To su pokazatelji.
Sada kada govorimo o strukturi. Najbolji pokazatelj koji ste vi ovde iskazali govori o stanju naše privrede. To možemo videti kroz plaćanje PDV. Imamo pokazatelj po rebalansu 341 milijarda, od toga PDV u zemlji 104 milijarde, PDV iz uvoza 233 milijarde. Evo gde smo mi stvarno, gde nam je privreda. Ovo je najbolji pokazatelj. Jednu trećinu mi proizvodimo, a dve trećine uvozimo. I mi pričamo o razvoju. Gde je tu razvojna komponenta?
Dalje, kada govorimo o razvojnoj komponenti aludirajući na ono što smo čuli od premijera, u subvencijama ima jedna stavka. To je stavka – subvencije u privredi, odnosno subvencije za privredu – tri milijarde 750 miliona dinara. Juče na Odboru za industriju smo razmatrali ove pokazatelje, dobili smo podatak da je u odnosu na budžet za 2011. godinu povećanje od 550 miliona. Treba daleko više. Da li vidite stavku od 800 i nešto milijardi tri milijarde i nešto što se direktno upumpava kroz određene projekte, kroz određene programe, kod subvencioniranja određenih preduzeća, prevashodno ona koja su u restrukturiranju. Premalo i nedovoljno.
Zbog toga imamo 400 hiljada ljudi manje u radnom odnosu, to su nam rekli iz Evropske komisije, imamo 933 hiljade nezaposlenih u periodu od 2001. godine do 2011. godine, to su pokazatelji koji evo sad to možemo videti na vašem sajtu, to više ne možete sakriti. Šta je tu problem? Problem je u tome što tvrdoglavo ulazite u određene projekte, a nema ni jedna mera štednje. Opozicija, posebno SRS stalno ukazuje, nemojte ulaziti u nova otvaranja, novih agencija, novih državnih institucija itd. Dajte u privredu, privreda će stvoriti, upumpaće u budžet i iz tog budžeta će se moći zapošljavati, moći će se daleko više uložiti u socijalno stanje građana Srbije, to je jedini put, to sve zemlje ovoga sveta rade samo mi to ne radimo. Mi nemamo nijednog čoveka koji je otišao iz državne administracije. Odlaze kroz određeni socijalni program ali zapošljavamo više.
Donet je zakon pre dve godine kojim je limitiran nivo zaposlenosti u organima uprave, a mi danas imamo dve, tri hiljade ljudi novo zaposlenih, a oni koji su na određeno vreme, oni koji su pod ugovorom o radu u raznim vidovima, raznim formama, dolazimo do svote od sedam do osam hiljada ljudi u državnoj upravi. O čemu mi govorimo? Ova izvršna vlast koja treba da direktno sprovodi ono što je usvojila Skupština, ona to ne poštuje. Pa zar je to odgovorna vlast? Nije odgovorna vlast i ona mora da ode sa političke scene.
Kada govorimo o pokazateljima moramo ukazati na katastrofalno stanje, vidite ovde je jako fino i pregledno iznosite. Primanja od zaduživanja za 2011. godinu, 552 milijarde. Samo da vas podsetim. Godine 2008, osam i po milijardi, 2011. godine 552 milijarde, evo vraća se premijer i odmah moram da postavim pitanje i čekao sam da dođe ovde. Imam dva odgovora, odgovora na poslanička pitanja koja sam postavio, a jedno je postavljeno 11. aprila 2011. godine, gde sam rekao koliko novčanih sredstava ostvareno je 2008. godine i 2009. godine, na temelju prodaje državne hartije od vrednosti i onda sam dobio te podatke.
Sledeće pitanje je bilo, isto 11. aprila, koliko je budžetskih sredstava predviđeno za otplatu državnog duga u 2011. godine. Znači, to je jedna stavka koja sintetički iskazana i dobio sam podatak da su ukupni izdaci za otplatu državnog duga u 2011. godini iznose 410 milijardi. S obzirom da se to nije uklapalo u ono što se može sintetički videti i analitički videti u budžetu, postavi sam 30. septembra 2011. godine pitanje i odgovorio mi je prvi potpredsednik Vlade, zamenik predsednika Vlade i opet na isto pitanje dobijam odgovor da je to 312 milijardi. Sto milijardi više. Šta sada to znači? Isto pitanje, dva podatka, razlika 100 milijardi. Koji je sada tu validan podatak? Tvrdim nijedan ni drugi i evo postaviću za neki dan, postaviću i treće pitanje i dobiću najverovatnije potpuno drugačiji odgovor.
U članu 2. kažete da su planirana primanja po osnovu zaduživanja veća kod sredstava potrebnih za finansiranje deficita, otplatu duga i nabavku finansijske imovine u iznosu od 87 milijardi 541 milion itd. U ovom prezaduženom budžetu vi ubirete kroz prodaju hartija od vrednosti, kroz zaduživanja, ubirate i stvarate, kako ste rekli na Odboru za finansije, jednu podlogu za loše godine, za loša stanja koja mogu doći.
Zar mi trebamo uzimati i prodavati? Po kojim kamatnim stopama prodajete hartije od vrednosti -12,5; 13, pa na tri godine čak i na 14,5%. Udarate se u prsa itd. Mi smo se zadužili, prodali smo hartije od vrednosti uz kamatnu stopu od 7,5%. Ako je to zaista takvo stanje, da strani kreditori veruju, zašto onda plaćamo ove hartije, blagajničke zapise i druge hartije od vrednosti po 12,5 – 13%? Zašto uzimamo dugoročno? Zašto prodajemo hartije od vrednosti kratkoročno na tri, šest meseci, na godinu dana, a ne dugoročno, na daleko duži rok i uz kamatnu stopu od 7,5%?
Moram još nekoliko rečenica da kažem vezano za određene obaveze koje sam preuzeo kao predsednik Odbora za industriju. Stanje kod preduzeća koja su u restrukturiranju je katastrofalno. Vi ste zarobili, stavili ste im katance itd, stavili ste pod direktnu kontrolu Agencije za privatizaciju. Agencija za privatizaciju je leglo kriminala, neodgovornog i nesavesnog rada. Vi ste bili tamo rukovodilac, učestvovali ste u određenim radnjama. Bili ste izvršni direktor "Ces Mekon" kada ste obavljali određene konsultantske usluge u Agenciji za privatizaciju. Oko osam miliona evra ste inkasirali odnosno inkasiralo je preduzeće "Ces Mekon" i dalje se to nastavlja i dalje određeni krugovi konsultantskih kuća obavljaju to sve, umesto da ta sredstva ubacite u budžet ili u Fond za razvoj i dajete i kreditirate preduzeća u restrukturiranju. Doveli ste ih na ivicu beznađa, bankrota i prestanka svih privrednih aktivnosti.
Sinoć smo razgovarali sa predstavnicima "Ikarbusa". Takođe vam ukazuju na zloupotrebe koje se rade u tom preduzeću. Ko je odgovoran? Odgovorna je Agencija za privatizaciju koja ne provodi postupak, ne raskida ugovore i ne preduzima se da dođe do oživljavanja, rada tih preduzeća. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, još smo u načelnoj raspravi rekli da je ovaj zakon jedno veliko ništa i da građani Srbije od njega neće imati nikakvu korist, ali imaće u osnovi ogromnu štetu.
Da je to istina, govori nam podatak da je sama Vlada, nakon usvajanja Nacrta predloga, pretvaranja u Predlog zakona, pre jedno petnaestak dana, dostavila Predlog zakona u proceduru u ovu Skupštinu i sedam dana pre ovoga dostavila nam je 18 amandmana Vlade na predlog. U međuvremenu smo dobili još tridesetak amandmana, koji će verovatno biti usvojeni. Znači, pola zakonskih odredaba je predloženo za promenu. Vidite koliko je to neozbiljno.
Zašto? Dvanaest godina stoji vaše obećanje da ćete rekonstruisati, reformisati svojinu. Predizborno obećanje još 2000. godine bilo je da ćete izvršiti rekonstrukciju u oblasti svojine. Ustav vas je obavezao da to učinite do kraja 2008. godine. Tri godine posle toga, navrat-nanos. Posle svih tih obećanja, posle ustavne obaveze, mnogobrojnih sastanaka, komisija, usaglašavanja, seminara, stručnih savetovanja itd, evo, dobismo nešto što je duplo golo. Od njega nemamo apsolutno ništa. Neprimenjivo. Još će biti neprimenljivije onoga trenutka kada usvojite pojedine amandmane koji će biti međusobno u koliziji, a onaj ko treba da ga primenjuje biće onemogućen da ga primeni.
Kada govorimo o primeni, niko ovde nije spomenuo Direkciju za imovinu. Direkcija za imovinu je upravni organ i mora delovati u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku. On je organ koji sprovodi postupak prema Vladi od korisnika. Potpredsedniče Vlade, vi ste spomenuli jedan slučaj gde ste rekli da Direkcija nije postupila po zakonu. Šta ste vi učinili da Direkcija postupa po zakonu? Zakon o opštem upravnom postupku je jasan. To je sistemski zakon koji obavezuje državne organe i sve one koji deluju u oblasti upravnog prava. Postoje dva roka, jedan od 30 dana, a drugi od 60 dana. Ni po jednom od tih rokova se ne postupa.
Šta ste učinili da se pozovu na odgovornost oni koji ne postupaju? Na vlasti ste 12 godina. Ta Direkcija u ovoj ili onoj formi je delovala u celom ovom periodu. Da li je tu odgovoran direktor ili je odgovorna Vlada? Da li je Vlada bila svesna, u bilo kojoj formi od 2000. godine, za ovu situaciju.
Čuli smo ovde od predstavnika pojedinih stranaka na vlasti da je u međuvremenu nekoliko milijardi evra uskraćeno pokrajini i mesnim zajednicama. Da li vi toga niste bili svesni posle pobede 5. oktobra? Ko je kriv što je nekoliko milijardi otišlo u budžet Republike? Vi ste držali vlast, vi ste to učinili. Ko je odgovoran? Odgovorna je opozicija koja sada želi da napravi jedan konstruktivan zakon, primenjiv zakon i da, u okviru svojih političkih ciljeva, napravi ono što je stav pojedine političke stranke. Pozicija i strateški interes SRS da je svojina bude u upotrebi, da imaju koristi i Republika, pokrajina i lokalna samouprava, s tim što je strateški cilj SRS da se autonomna pokrajina svede, obzirom da je komunistički konstruisana, kao takvu je treba svesti na jedan protokolarni nivo, a da se ojača lokalna samouprava.
Vi sada kroz ovaj zakon inaugurišete nešto što će biti najmanje primenjivo. Konkretno ću vam reći nekoliko rečenica, vezano za materijalno-pravnu regulativu koju ste nam predložili ovde. Prvo, mi ne znamo šta je javna svojina, nema definicije. Vi ovde nemate pojmovnik. Vi ste unificirali pravno pravilo predloga zakona i imate određene normative, podzakonske akte koji vas obavezuju na određenu normativu kada izrađujete zakon. Pojmovnik mora da bude negde na početku. Ovde ga nema, ali ga ima u svakom drugom članu. Kada definišete javnu svojinu, vi govorite o predmetu javne svojine – prirodna bogatstva, pa ih definišete itd, pa kažete: "ako nije regulisano drugim zakonom". Onda svaki član – ili se uređuje posebnim zakonom ili ako nije u suprotnosti sa onim zakonom itd. Onda imamo jedan sir koji je probijen sa više rupa i onda je to jedna zavrzlama iz koje će jako teško administrativni i drugi organi koji budu primenjivali ove odredbe, moći to primeniti.
Šta je tu još bitno? DRI vas je upozorila i jasno vam je stavila do znanja da ono što je osnovni zadatak Direkcije za imovinu, to je registar, a registar na postoji. Raspitao sam se u Zavodu za katastar. Prema njihovim podacima, 80% bivše državne svojine, sada javne svojine, nije na pravi način podeljeno i upisano u knjige nepokretnosti. Kod pokretnosti je još gore stanje. To nam je praksa. Da li mi onda znamo ko koristi tu svojinu? Ne znamo, nema registra, nema evidencije. Da li znamo stvarnu vrednost te svojine? Ne znamo.
Iz tog neznanja će profitirati oni koji sutra budu plod uživali, jer oni znaju šta je stvarna vrednost ili oni koji budu kupovali. Ovaj zakon se donosi upravo s toga što će se kroz druge određene zakone omogućiti privatizacija, otuđenje ili neki drugi vid raspolaganja. Onda će doći do izražaja oni koji imaju novac, a imaju ga tajkuni i oni će to preuzeti.
Da se vratim na konkretan amandman. U članu 9. stav 2. predlog SRS, koji sam pretočio u ovom amandmanu, jeste da se reč: "iskorišćavanja" zameni rečju: "korišćenja". To je sasvim prirodno i normalno, jer u pravnoj terminologiji u upotrebi je dugi niz godina termin "korišćenje", ali "iskorišćavanje" je neprihvatljivo da stoji ovde, jer vi u stavu 1. govorite o "korišćenju", u stavu 2. o "iskorišćavanju", u stavu 3. govorite o "korišćenju", u stavu 4. o "iskorišćavanju". Morate ujednačiti pravno normiranje. To je sasvim normalno, to se i podrazumeva. Ne možete koristiti dva podjednako ista termina. Ako je termin "korišćenje"uobičajen, ako je on u pravnoj upotrebi, onda je primereno da to bude "korišćenje".
Sa aspekta SRS su neprihvatljive i u pravnom, i u ekonomskom, i u privrednom, i u normativnom smislu, odredbe ovog zakona i one će u praksi stvoriti ogromne probleme i svi ćemo imati štetu.
Članom 45. Predloga zakona definisano je sticanje svojine javnog preduzeća i društva kapitala i predviđeno je da, uz državinu kao jedno od svojstava, kao jednu od komponenti svojine, korišćenje, plodouživanje, javna preduzeća i društva kapitala mogu i raspolagati svojinom, ali bitno je naglasiti ovde da je stvorena jedna slika u ovom parlamentu u raspravi da je izmenama Ustava 1974. godine, donošenjem Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije, oduzeta svojina, preneta u Beograd i sada Beograd plodouživa, koristi prihode, koristi sredstva itd. To je loša slika i ne treba to tako gledati jer to nije stvarno stanje. Kakvo je stvarno stanje?
Konkretno, u okviru ovog člana kažete da će se uz državinu, upravljanje, plodouživanje, korišćenje moći i raspolagati. Do danas je to bilo moguće u okviru ovih pozitivnih zakonskih propisa uz određenu proceduru. To što direkcija za imovinu i to što Vlada nije htela da prihvati određene inicijative i pokrajine i lokalne samouprave, to je stvar Vlade i to je greška Vlade. Na ovaj način ispravljate, ali šta ćemo dobiti kada imamo danas razbijen komunalni sistem. Javna i javno komunalna preduzeća, ukupno ih je oko 600 i nešto, ali 590 je podnelo bilans za 2010. godinu, 570 je u gubitku. Kumulirani gubici sa 2010. godinom su 850 miliona evra. Koliko je zaduženje? Oko 400 miliona evra. Stvarate ovde dojam da sada kada se to preda i da na raspolaganje lokalnoj samoupravi, javnim preduzećima, sve će to procvetati itd. Iz kojih sredstava će to procvetati?
Moj amandman se odnosi na stav 2, koji moram pročitati – prirodna bogatstva i dobra od opšteg interesa u državnoj svojini, izuzev dobara koja po ovom zakonu pripadaju AP Vojvodini i jedinicama lokalne samouprave, kao i sredstva koja na dan stupanja na snagu ovog zakona koristi Republika Srbija, državni organi i organizacije, ustanove i druge organizacije, čiji je osnivač Republika Srbija, danom stupanja na snagu ovog zakona postaju sredstva u javnoj svojini Republike Srbije.
Ovako kako je predloženo u ovom stavu proizilazi da prirodna bogatstva mogu biti u vlasništvu, odnosno u svojini AP Vojvodine ili jedinice lokalne samouprave. Srpska radikalna stranka je apsolutno protiv toga i zbog toga smo tražili da se ovo: "izuzev dobara koja po ovom zakonu pripadaju AP Vojvodini i jedinici lokalne samouprave" brišem. Osnovni stav SRS je zbog pravne sigurnosti, zbog pravne i sve druge, ekonomske sigurnosti, bezbednosti ove države, neophodno je da se onemogući prenošenje, ne samo državine, ne samo korišćenje, nego posebno raspolaganja na AP, odnosno jedinicu lokalne samouprave.
Ono što je bitno naglasiti jeste da u praksi imamo zloupotrebu Evropske konvencije o lokalnoj samoupravi. Krše je pokrajinski organi na taj način što pokrajina vrši izvođenje radova, izbor izvođača radova i finansiranje svega onoga što se inače finansira iz lokalnih sredstava.
Šta nalaže Evropska konvencija o lokalnoj samoupravi? Sredstva se obezbeđuju sa viših organa vlasti na lokalnu samoupravu i ona sprovodi postupak, ona bira izvođače, ona finansira i ona vrši nadzor i kontrolu.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, za Srpsku radikalnu stranku je neprihvatljivo i razgovarati o ovome zakonu u ovoj formi i zbog toga nećemo glasati za ovaj zakon.
Zbog čega je on neprihvatljiv? Probaću sa više argumenata da ukažem javnosti šta je bitno i šta je predviđeno ovim zakonom. Zakon je nepotpun. On je nejasan, nekoherentan, necelishodan i kao takav je neprimenljiv. Nećete ga moći primeniti i to ćemo videti. Izmene i dopune ćemo dobiti do kraja godine.
Ovaj zakon je jedno veliko ništa. Ovo je samo jedan kompromis sa ekonomskim moćnicima, finansijskim moćnicima i političkim moćnicima, i to, najvećim delom iz Vojvodine, a posebno sa predsednikom Vlade, gospodinom Pajtićem, koji vas je stavio u mali džep. On je gazda Vojvodine i to vam jasno govori, ne i sa svojim usta, nego vam to govore koalicioni partneri ovog čoveka. Vi ste bili prisiljeni samo zbog njega, njegovog stava i odnosa prema centralnoj vlasti da donesete ovakav necelishodan, nepotpun i nejasan zakon.
Ono što je bitno naglasiti i što javnost mora da zna je da ste još 2000. godine obećali da ćete doneti ovaj zakon. Sada pojedini članovi koalicije kažu – posle 16 godina donosimo zakon. Ko vas je sprečavao? Vi držite vlast 12 godina. Ko vas je sprečavao da donesete ovaj zakon? Imate ustavnu obavezu. Ustav je 2006. godine inaugurisao javnu svojinu, ugradio u svoje odredbe javnost svojine. Šta ste toliko čekali? U agendi za 2008. godinu ste morali izgraditi, dograditi, preraditi sve ono što je bilo vezano za državnu svojinu, ugraditi javnu svojinu, ozakoniti to, inovirati postojeće zakone, doneti novi zakon, ali ne na ovaj način, sa toliko dugim vremenskim periodom, periodom čekanja.
Šta kažu pojedini predstavnici aktuelne vlasti? Kažu sledeće – više milijardi evra je izgubila lokalna samouprava. Ako je to istina, onda je neko oteo lokalnoj samoupravi više milijardi evra. Ko je taj koji je ukrao lokalnoj samoupravi nekoliko milijardi evra? Gde ste sada vi iz vlasti da kažete – ukrali smo to lokalnoj samoupravi, oteli smo to lokalnoj samoupravi i moramo da joj to vratimo. Da li je to istina? Morate da se presaberete i da kažete – lokalna samouprava je oštećena, pokrajina je oštećena i moramo to vratiti. Kroz ovaj zakon u finansijskom smislu ne vraćate ništa. Kasnije ću objasniti šta je suština u finansijskom smislu i podloga ovog zakona.
Kakva nam je praksa? To nam je najbolje iznela DRI, koja je rekla kada je vršila kontrolu Direkcije za imovinu Republike Srbije, konstatovala je da ne postoji evidencija, ne postoji registar državne svojine. Recite mi sada, koja zemlja ima takvu praksu? Recite mi, da to vratimo na mikro celinu, koji domaćin u ovoj državi ili bilo kojoj državi sveta ne zna šta mu je pokretna, a šta nepokretna svojina? Vi ste na vlasti, a ne znate šta je državna svojina, odnosno sada javna svojina. Ne znate.
Gospođo Kolundžija, pitam vas, predsednik ste jedne političke partije u parlamentu, šta je svojina ovog parlamenta? Da li imamo evidenciju o tome? Da li imamo izvedenu vrednost? Nemamo. To nema ni Vlada i to nema ni jedna državna institucija. S obzirom da nemate, to je tragično. Ne znamo vrednost ovog sistema i ovog društva.
Za mene je ovo više jedna srednjovekovna povelja o poklonu ili darovnica, ništa drugo. To je jedno prazno ništa, jedno prazno obećanje da će pokrajina, odnosno lokalna samouprava nešto dobiti. Zašto je bitno ono što sam napred naglasio, zašto je bitno i zašto dolazi sada, zašto se sada donosi zakon? Gospodine Đeliću, kao potpredsednik Vlade, vi jako dobro znate zašto se donosi ovaj zakon. Ne zbog agende sa EU, to se provlačilo kroz razne agende u poslednjih četiri pet godina. Bitno je u tome što su lokalnoj samoupravi oduzeta određena sredstva koja joj propadaju i vi to jako dobro znate. Određena korekcija je izvršena kroz Zakon o decentralizaciji i finansiranju lokalne samouprave.
Za poslednje tri godine, od 2009. godine do današnjeg dana, lokalnoj samoupravi je oduzeto oko 600 miliona evra. evo, sad ću vam pročitati ovde šta kaže potpredsednik Vlade Vojvodine Ištvan Pastor. On kaže sledeće: "Vojvođanske finansije su oštećene u poslednjih pet godina za 36 milijardi dinara", to je negde blizu, s obzirom da je to u poslednjih pet godina, oko 500 miliona evra. Ta sredstva su ostala u budžetu Republike Srbije. Ko je odgovoran za to?
Gospodine Đeliću, vi ste kada ste obrazlagali ovaj zakon morali reći – evo, na ovaj način mi ono što smo im uzeli, ono što smo im oteli, ono što im nismo prebacili, sada to kompenzujemo. Ko ima u ovom sistemu i društvu pravo i mogućnost i da snosi odgovornost da uskrati nekome određena sredstva? Vidite, vi to radite, to ste učinili i za pokrajinu. Kaže da je za 2011. godinu Fond za kapitalna ulaganja trebao dobiti 10,2 milijarde dinara, a dobio je samo za šest meseci milijardu i 400 miliona dinara.
Ko je odgovoran za ovo? Da li ima odgovornih? Odgovorna je vlast, vi ste odgovorni. Vi neuredno izvršavate sve ono što je predviđeno Zakonom o budžetskom sistemu, Zakonom o budžetu. Vi kršite odredbe tih zakona, ta pravila. Za pet godina uskratili ste pokrajini ovih 36 milijardi dinara. Ako to nije tačno, onda gospodin Pastor mora da odgovara. Da li će on odgovarati? Neće. Da li će odgovarati onaj ko nije izvršio sve uplate, što je predviđeno Zakonom o budžetu za 2007. i 2008. godinu itd? Neće niko odgovarati. Vidite u šta ste ovo društvo doveli.
Šta je najtragičnije? Najtragičnije je da nemamo registar imovine, ne znamo vrednost imovine, a sa druge strane, ogromna imovina nam je oteta. Ko je oteo? Otele su druge republike, 1990, 1991. i 1992. godine. Godine 2004. stupio je na snagu Sporazum o sukcesiji, gde su se strane bivše republike dogovorile da će kroz postupak sukcesije naći zajednička rešenja, doći do podele bivše zajedničke, državne, društvene svojine koja je pripadala SFRJ ili republikama.
Pitam vas sada – šta ste učinili od 2001. godine kada je potpisan, odnosno 2004. godine kada je stupio na snagu Sporazum o sukcesiji?
Međudržavni komitet koji deluje ne radi ništa, odnosno naš predstavnik koji je u tom međudržavnom komitetu ne radi ništa, kao ni komisija koja je formirana od strane Vlade. Da je sreće, danas bi imali kompletnu situaciju.
Koja su sredstva u pitanju? Ogromna sredstva. Samo u Hrvatskoj je ostalo oko 1,8 milijardi evra vrednosti imovine preduzeća koja su imala, opština, gradova itd, koja su imala određenu imovinu. Da li ti pravni subjekti raspolažu sa tom imovinom? Ne raspolažu. Kakva je situacija sa preduzećima, odnosno sa imovinom preduzeća iz Hrvatske? Onoga trenutka kada ste krenuli u postupak prodaje, tj. u periodu 2007. i 2008. godine, predsednik Vlade je bio Koštunica, bili ste zasuti prigovorima, pritužbama diplomatskih predstavnika iz Republike Hrvatske i sve ste to stavili van snage.
Naša imovina u jedan i po puta većoj vrednosti leži tamo, nijedan prigovor, nijedan razgovor. Moram ovde spomenuti imovnu Srba koji su proterani genocidnim aktivnostima Hrvatske države koja je i danas tamo, na desetine milijardi evra. Ko vodi računa o tome? Da li je to definisano Sporazumom o sukcesiji? Jeste. Ko sprovodi taj sporazum? Niko. To je naša stvarnost.
Šta je suština ovog zakona? šta u stvari dajete pokrajini, odnosno lokalnoj samoupravi? Daćete određenu svojinu koja će biti pokrajinska, odnosno lokalna. Ali, zašto se ona daje? Samo zato da bi se pojačali bilansi pokrajine, odnosno lokalne samouprave. Sadašnji bilansi ne omogućavaju zaduživanja. To je suština. Kroz jačanje bilansa pokrajine i lokalne samouprave oni će se moći zaduživati i moći će da stavljaju hipoteke na tu imovinu. Ko će davati zaloge na tu imovinu i sa druge strane moći izvršiti prodaju? Ako je suština prodaje, znamo kako je činjeno poslednjih 10, 15 godina. To nije bila prodaja, to je bilo darovanje, davanje ispod svake cene. To je suština.
Sada ovde pričate o tome kako će doći do razvoja kada se to prenese itd. Šta se prenosi? Prenose se nepokretnosti u koje treba ulagati. Da li lokalna samouprava može ulagati? Ne može. Ovde ću vam pročitati aktuelno stanje u finansijskom smislu zaduženosti lokalne samouprave – stanje 31. decembra 2010. godine, ukupno zaduženje lokalne samouprave je 66 milijardi, od toga samo grad Beograd je 48,5 milijardi. To je već 75 milijardi, odnosno 750 miliona evra. Da li je lokalna samouprava solventna da nosi ovaj teret? Nije solventna.
Vi ćete je na ovaj način ojačati, oni će dobiti mogućnost da se zaduže. Da li je tu smisao da oni razvijaju određene aktivnosti iz oblasti komunalne privrede? Ne, smisao je samo zaduživanje. Ista je situacija kod pokrajine.
Moram nekoliko rečenica reći o aktuelnom stanju u oblasti komunalne privrede, vrlo je bitno, zato što ćete ovim zakonom na određen način omogućiti i komunalnim preduzećima i komunalnoj privredi da dobiju određenu svojinu i ona će upisati tu svojinu. Priprema se sada privatizacija komunalnog sektora i deo komunalnog sistema će biti prodat sa ovom svojinom koju sada dajete. Kome izlazite u susret, građanima Srbije? Ne. građane Srbije ne interesuje privatizacija komunalnog sektora. Njih interesuje ozbiljno komunalno preduzeće koje se razvija, koje ima jeftinu uslugu. Da li će kroz privatizaciju dobiti sve to? Neće.
Ovo će biti još jedan atak na ogoljeni privredni život, ogoljeni komunalni život i stvaranje preduslova da se izlazi tajkunima, da još kroz određeni vid privatizacije dođu do određene svojine i na taj način ogole i ovaj napaćeni narod. Hvala.
Član 115. prema Predlogu zakona odnosi se na dužnost veštačenja, kako ste rekli. Međutim, veštačenje predstavlja jednu radnju. Ko sprovodi tu radnju? Sprovodi subjekt prava. Ko je subjekt prava? Veštak. Prirodno je, logično i jezički da se kaže dužnost veštaka, ne dužnost veštačenja. Subjekt prava ima prava i ima obaveze, ima dužnosti. Određena radnja nema ni prava, ni obaveze, ni dužnosti.
Neprimeren je vaš odgovor koji ste mi dali na ovaj amandman i neshvatljivo je zašto to ne prihvatate jer je to i logički ispravnije i jezički ispravnije i da kažem odgovara duhu pravne norme.
S druge strane, zatražio sam da se u stavu 2. broj "300.000" zameni sa brojem "500.000", a u stavu 3. broj "500.000" zameni brojem "1.000.000" dinara.
Zbog čega predlažemo povećanje? Zbog toga da se uozbilje veštaci. Novčana kazna ukoliko se ne ispoštuje nalog suda, a ako je veštak stavljen vlastitom voljom na spisak veštaka prirodno je i normalno da je dužnost da veštači shodno nalogu suda. Ukoliko ne želi da veštači, treba da se skine sa te liste i da omogući koji će daleko urednije, savesnije i celishodnije izvršiti to veštačenje.
Ono što je bitno naglasiti i ono što je praksa, jeste da imamo različitu praksu u određivanju naknade za rad veštaka i postavlja se pravna priroda veštačenja, odnosno naknade za veštačenje. Da li to može bez javnog tendera, bez konkursa. Zašto? Zato što se radi o vrlo ozbiljnim veštačenjima gde su visoke naknade. Ako shodno odredbama Zakona o javnim nabavkama, preduzeće i neki drugi pravni subjekti, moraju provesti određeni postupak javne nabavke za male ili velike nabavke i prirodno je i normalno da je to i u ovom slučaju, jer se radi o naknadama koje dosežu i milione dinara, milione evra i ta pravna mogućnost postoji.
Ovde smo dozvolili jednu pravnu prazninu koja će biti zloupotrebljena, koja se zloupotrebljava i koja može izazvati određene štete i posledice po interese društva.
Gospođo Malović, upozoravam na ovu pravnu prazninu. Prvo pitanje je, da li se može isplatiti novčani iznos u milionskim iznosima za veštačenje bez sprovođenja određenog tendera određenog vida prikupljanja ponuda za veštačenje.
Ako je to zakonska obaveza, a shodno odredbama Zakona o javnim nabavkama, onda i u ovom slučaju moramo provesti određeni postupak.
Ono što je najštetnije, to je veštačenje u finansijskom smislu.
Imamo u Agenciji za privatizaciju, na jedno pitanje koje je SRS postavila, koliko je isplaćeno sredstava za veštačenje u smislu određivanja vrednosti kapitala u preduzećima koja su bila u postupku privatizacije, dobili smo podatke da je četiri milijarde dinara isplaćeno veštacima za finansijska veštačenja, konsultantske usluge i druge vrste finansijskih usluga, što odgovara iznosu od 60 miliona evra. Da li tu postoji kontrola? Ne postoji. Tu je jednostavno, kumovski, ubaci konsultantsku firmu, omogućio je da uzme sredstva koliko napiše.
Da li tu imamo kontrolu? Da li država tu ima kontrolu? Nema. Ako to sada povežemo od 2001. do 2011. godine, prema nekim procenama SRS, oko pet milijardi i 70 miliona evra isplaćeno je za veštačenje. Apsurd je najveći. Imamo u praksi da u preduzeću imamo na desetine ekonomista, stručnjaka koji mogu ta veštačenja obaviti možda i najbolje, jer najbolje poznaju vrednost svog kapitala, vrednost preduzeća.
Mi to poveravamo nekome drugome, dajemo ogromna novčana sredstva i na taj način pravimo kriminal.
U svemu tome, vi učestvujete, svesni ste tih činjenica, a ne činite ništa da se to otkloni.
Ukazivali smo i tražili od vas, vodite računa o tim naknadama. Neko će presabrati, neko će tražiti analizu svega toga i onda ćete videti koji je kapital odliven iz budžeta, odnosno od prihoda od privatizacije u te konsultantske kuće.
Tu je i "CES Mekon" od premijera sa nekih sedam ili osam miliona evra. Ko o tome vodi računa? Niko. To je štetno i iza toga stoji kriminal.
Članom 191. definišu se određene mere. U okviru tih mera definiše se pozivanje u krivičnom postupku, pa predlagač u stavu 1. kaže – da prisustvo okrivljenog u krivičnom postupku obezbeđuje se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljenom upućuje javni tužilac, ili sud.
Sa aspekta SRS, sa aspekta tumačenja odredaba Ustava koje se odnose na pravosudni sistem, a u okviru pravosudnog sistema, mesto pozicije i uloge javnog tužioca, u odnosu na tradicionalno srpsko krivično-procesno pravo, diskutabilno je učešće javnog tužioca u određenim radnjama, između ostalog, ove radnje, radnje pozivara. Zbog toga mi, i ja u ovom amandmanu, tražim brisanje odredbe koja definiše mogućnost pozivanja okrivljenog od strane javnog tužioca.
Šta je bitno ovde? Bitno je ono što javni tužilac ne radi, zašta je pozvan, zašta prima platu. Ukazaću ovde na aspekt raznih prijava koje su podnosili, između ostalog, Vlada Republike Srpske Krajine, brojni Krajišnici, a odnose se na zločine nad Srbima u RSK i Republici Hrvatskoj. Poznato je da naše tužilaštvo i naši pravosudni organi imaju svega 40 postupaka koje vode protiv lica koja su počinila zločine na prostoru RSK i Republike Hrvatske. Zanimljivo je spomenuti, 39 je Srba i jedan Hrvat.
Šta radi ova država da utvrdi zločine i genocid nad Srbima iz RSK? Ništa. Šta će raditi posle inoviranja ovih odredaba o krivičnom postupku? Ponovo ništa, jer iza svega ovoga stoji politika koja ne dozvoljava rad državnom tužiocu i državnim tužiocima koji su u obavezi da sve ono što je definisano međunarodnim pravom, pa između ostalog i pozitivnim pravom u Republici Srbiji utvrdi i procesuira.
Sa druge strane, Hrvati imaju 1.549 postupaka protiv Srba. Koliko ima Hrvata? Rekli smo samo jedan. Da li je to proporcija zločina? Nije. Ko je odgovoran za to? Odgovorna je ova vlast.
Moj amandman se odnosi na član 289. koji se odnosi na saslušanje osumnjičenog. U amandmanu sam zatražio da se u članu 289. stav 1. reč: "predistražnom" zameni rečju: "predkrivičnom", a u stavu 3. reči: "javnog tužioca" zamenjuju rečima: "istražnog sudiju". Rečenica: "Javni tužilac može obaviti saslušanje osumnjičenog, prisustovati saslušanju ili saslušanje poveriti policiji" briše se.
Ovo je set stavova SRS oko mesta pozicije i uloge javnog tužioca. Nažalost, niste prihvatili naše amandmane koji se odnose na mesto i poziciju javnog tužioca i proširenje nadležnosti, ali se postavlja otvoreno pitanje. Postavljam pitanje ministru pravde, gospodine Ćosiću, da prenesete, da vidimo ko će odgovarati za nerad pravosuđa, posebno Tužilaštva u sporu koji je bio aktuelan pre tri, četiri meseca, kada je u BiH na temelju poternice uhapšen Purda. Naši pravosudni organi su do nebesa dizali galamu o tome kako ga treba uhapsiti, kako ga treba privesti, kako ga treba isporučiti i zatraženo je zvanično da se izruči Srbiji. Kada su zatraženi od strane pravosudnih organa BiH podaci o tome gde su dokazi, dokaze nismo imali i odustali smo od izručenja. Ko je kriv za to? Ko je kriv za tu sramotu?
Pravne posledice koje će biti posle tako nakaradnog stava i naknadu koju će plaćati ova država, vode se dva postupka. Purda je putem svojih branilaca uputio dva zahteva za naknadu štete za protivzakonito oduzimanje, lišenje slobode i hapšenje, jedan u Hrvatskoj gde je tužena Republika Srbija, a drugi u BiH, gde su ga uhapsili pravosudni organi BiH. Ko će platiti tu kaznu? Platiće Republika Srbije, zbog nereda aljkavog odnosa pravosudnih organa. Ko je najveći krivac za sve to? Najistaknutiji organi u Javnom tužilaštvu i ministar pravde.
Da je pravde u ovoj državi, ministar pravde bi tog trenutka kada je saznao da ne postoje dokazi, a postoji validna poternica, podneo bi ostavku i rekao – to ne mogu itd i pre toga bih smenio nekoga u sistemu hijerarhije pravosudnih organa. Nažalost, sve je to prljavo, nezakonito itd. Ko će sve to na kraju platiti? Građani Srbije.
Odredba o zastupniku pravnog lica je vrlo bitna, posebno u uslovima ekonomske, finansijske, organizacione i tehnološke konsolidacije pravnih lica, koji su nastupili posle donošenja Zakona o privatizaciji i drugih propratnih zakona kojima se ušlo u određenu reformu u pravnom delovanju i poslovanju.
Bitno je naglasiti ovde da mi u praksi danas imamo mnogo vrsta zastupnika pravnih lica, počevši od pravnih lica koja su ušla u postupak konsolidacije, restrukturiranje i svoj oblik zastupnika, zatim, preduzeća koja su izašla iz privatizacije raskidanjem ugovora, imamo razne oblike zastupanja preduzeća koja su u stečajnom postupku itd.
Šta je suština? Suština je jedan problem koji sam uočio danas na Odboru za industriju, gde sam predsedavao, gde je bilo prisutno 41 preduzeće koje je u postupku restrukturiranja. Gotovo svi su naglasili njihov problem. On vama mora biti poznat, jer su bili kod vas u Ministarstvu pravde, gde su državnom sekretaru Homenu naglasili problem koji je akutan, koji će otvoriti jedan ventil koji je nepoželjan u našem društvu, koji će dovesti do blokade preduzeća i onemogućavanja normalnog rada i poslovanja preduzeća.
O čemu se konkretno radi? Oni su me zamolili da posredujem u dogovoru između Ministarstva i Odbor za industriju, jer je ovo vrlo akutno i već od ponedeljka može da dovede do blokade celokupnog sistema preduzeća u restrukturiranju. Samo da vam naglasim, to je oko 120 preduzeća. Ako tome dodamo i privatna preduzeća koja isto imaju te probleme, to je nešto malo manje od 100.000 zaposlenih radnika samo u metalskoj branši. To će izazvati ogromne probleme.
Vrlo kratko i koncizno ću ukazati na problem, gde vidim vašu mogućnost da pomognete u ovom sporu. Radi se o članu 20ž Zakona o privatizaciji, koji kaže: "Od dana donošenja odluke o restrukturiranju"…
Konkretno je pitanje zastupanja pravnih lica, odluke onih koji zastupaju ta pravna lica…
Radi se…