Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Buha

Govori

Gospodo, uvaženi građani Srbije, danas je 8. septembar i na vanrednom zasedanju razgovaramo u osnovi o dva vrlo bitna zakona, ali se postavlja pitanje i za SRS je osnovno pitanje – da li je ovo najvažnije, da na vanrednom zasedanju razgovaramo o ove dve oblasti, o patentima i autorskim pravima? Možemo ih svrstati u jednu oblast. Da li je to najvažnije u društvu ovog trenutka ili imamo daleko važnijih otvorenih pitanja, problema, krize u društvu i da razgovaramo o njima?
Za SRS je ovo nebitna stvar, jer smo ovu materiju razradili. Imamo materijalne zakone koji su na snazi, koje primenjujemo. Imamo druge oblasti i druge probleme u društvu o kojima moramo razgovarati, koji moraju doći ovde u ovu skupštinu da o njima razgovaramo, jer su oni prioritetni, bitni, životni i oni moraju ponuditi rešenja za krizu u kojoj se ovo društvo nalazi.
Šta bi trebalo da radi Vlada, a ne radi? Da priprema roformske zakone, da priprema zakone kojima ćemo rešiti negativne efekte krize koja je kao prošla. Jedni kažu – prošla je, drugi kažu da je ona daleko iza nas, neki kažu, pa i predsednik Republike kaže, tri puta je rekao - prošlo, pa nije prošlo itd. Poslednja njegova izjava je da smo mi u osnovi u krizi, nismo još izašli, moramo se aktivno boriti da nas ova druga kriza koja je pred nama ne iznenadi itd. Gde su tu zakonski okviri i predlozi zakona kojima rešavamo sve ono što je bio problem u onoj krizi? Gde je tu rešenje za dolazeću krizu? Nema ga.
Da li ćemo ovim zakonom bilo šta od toga rešiti? Nećemo. Šta je suština? Suština je u tome da traćimo vreme, ovo je obično traćenje vremena u najznačajnijoj državnoj instituciji, umesto da Vlada radi ono što treba da radi. Čemu ovo vodi? Vodi u određenu spoznaju da je ova vlada odustala od sledećeg mandata. Ozbiljna vlada, vlada koja je svesna posledica stanja u ovom društvu razmišlja o tome da uđe u sledeći izborni ciklus, ali da uđe spremna, pripremljena, između ostalog i u normativnom smislu, u smislu adekvatnih zakona koje je usvojila u mandatu kada je vladala. To je dobra podloga za sledeći mandat.
Kakvu ćemo situaciju imati? Imaćemo izbore iduće godine, imaćemo predizborne aktivnosti. Dok dođemo do konstituisanja nove Skupštine, dok se reizabere novi parlament itd, izgubićemo godinu dana, godinu dana ogromne agonije celokupnog sistema, samo zato što nemamo osmišljenu pravnu politiku.
Da se vratimo na ova dva zakona. Prema Evropskoj agendi, za koju se vi kunete, slepo izvršavate itd, rok za donošenje ova dva zakona bio je prvi kvartal 2010. godine. Ko je odgovoran, zašto to nije usvojeno u prvom kvartalu? Da li imamo odgovor? Nemamo. Osamnaest meseci posle roka kada smo trebali da usvojimo nemamo rešenje. Sada ga dobijamo u formi u kojoj ste ovde predložili, ali izgubili smo 18 meseci vremena.
Da li je kriva Vlada i vladajuća garnitura kada je izbrisala Ministarstvo nauke i tehnološkog razvoja? Jeste. Kleli ste se u Ministarstvo, u ministra i napravljena je velika stvar od strane tog ministarstva, da je doneta strategija, ali niko je posle toga ne otvara. Šta nam to onda znači? Doneli smo strategiju, niko je ne otvara. Predvidela je ogromne finansijske investicije u ovu oblast i onda ugasimo ministarstvo.
Jeste, određeni kontinuitet će biti nastavljen u ovom ministarstvu, ali treba period prilagođavanja i na novo ministarstvo i na novu organizaciju, na novu sistematizaciju itd. Šta ćemo dobiti? Šta ćemo izgubiti? Prevashodno, dobiti nećemo ništa, a ogroman kontinuitet koji je neophodan u radu državnih organa, on je izgubljen.
U suštini, s obzirom na vreme, ovde usaglašavamo ova dva zakonska projekta sa projektima i zakonskim rešenjima i određenim direktivama, određenim konvencijama, sporazumima, ugovorima, sve ono što je zakonodavno pravilo EU. Ali, u osnovi se postavlja pitanje, ono što gotovo nijedno ministarstvo, nijedan stručni radnik u ministarstvu ne sagleda i ne iznese u obrazloženje, koji su osnovni problemi u funkcionisanju državnog organa i šta treba tim zakonom da se stvarno napravi da bi se poboljšala situacija kroz zakonski okvir? Šta ćemo mi dobiti sa usaglašavanjem? Da li će to poboljšati rad državnih institucija, poboljšati praksu, otkloniti one probleme koje imamo u praksi ili ne? Bitno je samo usaglasiti.
Kakve će to reperkusije dovesti u stvarnom životu, to nije ni bitno. To je greška ove vlasti. Ne možete slepo izvršavati. Srpska radikalna stranka vam to govori godinama, nemojte slepo izvršavati. Dva principa funkcionisanja jednog sistema, u ovom slučaju srpskog i evropskog, ne može biti kompatibilno u svim situacijama. Nemojte to slepo prepisivati da bi imali usaglašeno. Svako usaglašavanje ne donosi dobro. Sagledajte, vidite kako to funkcioniše u praksi, pa ga onda oživotvorite. Nemojte slepo izvršavati naloge.
Ono što je vidljivo iz ova dva zakonska predloga to je da mi ovde nemamo razvojnu komponentu. Ministar u obrazloženju kaže da moramo podsticati stvaralačko pravo. To je suština zakona. Da li ga imamo, da li imamo tri rečenice koje govore o tom razvoju stvaralačkom, da omogućimo ljudima da se bave stvaralaštvom, pronalazaštvom, da krenu u inventivan rad i da dobijemo ono što treba da obradimo ovim zakonom? Možda ćemo to i zaštiti, ali šta vredi štititi ako ne stvaramo preduslove, podsticaje, prevashodno finansijske podsticaje da ljudi rade, da stvaraju i da u oblasti stvaralačkog prava imamo sve ono što je bitno, imamo ideju koju ćemo materijalizirati, ostvariti i na kraju zaštiti ono što treba da štitimo.
Jedna komponenta vam nedostaje. Nedostaje razvojna komponenta sa predviđenim finansijskim injekcijama i određenim finansijskim pravcima iz kojih okvira ćemo ubaciti sredstva i na kraju to da kvalitetno zaštitimo.
Odredbe o taksama, ukupno sam nabrojao deset taksi koje se plaćaju itd, i koje su štetne. Mi čoveka koji je inventivan, koji želi da pomogne ovom društvu, jer svaki pronalazak će doneti dobrobit ovom društvu. Da li u teritorijalnom smislu, samo Srbiji, ili šire, to nije bitno. Bitno je da mu omogućimo da svoje pronalaske može što brže, što jeftinije, što jednostavnije da patentira, da se zaštiti i da materijalizuje sve ono što je predviđeno tim patentima. Vi ovde – taksa jedna, taksa druga, taksa treća itd.
Pre tri meseca smo promenili zakon i povećali smo administrativne takse. Došli smo do apsurdnih primera administrativnih taksi i tako će biti i ovde.
Još kratko samo o novčanim kaznama. Novčane kazne su vam male, od 100.000 do dva miliona i to su male novčane kazne. Jednostavno, ljudima će se isplatiti krivotvorenje, krađe, oduzimanje određenih patenata itd, kao i široka upotreba i komercijalizacija svega onoga što bi trebalo da bude zaštićeno pravo svakog pojedinca.
Toliko. Kolega Krasić čeka kao zapeta puška da krene u izgradnju ovog spomenika. Hvala.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, za SRS je vrlo bitno ovo što je predloženo u mom amandmanu, a odnosi se na podsticaje na proizvodnju električne energije, ono što će država izvajati u obnovljive izvore energije. SRS mora ukazati da se ovakvim propisivanjem po direktivama EU, Evropske komisije, evropskih subjekata koji prevashodno žele da nam prodaju tehnologiju krše ne samo naš Ustav nego i mnoge zakone, pa i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.        
Krenuću od našeg Ustava koji je jasan. U članu 84. se kaže sledeće:" Svi imaju jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjeni su akti kojima se suprotno zakonu ograničava slobodna konkurencija stvaranjem ili zloupotrebom monopolskog i dominantnog položaja". O čemu se ovde radi? Radi se o direktnom preuzimanju svega onoga što je trenutno aktuelno u EU. EU ima probleme sa energijom. Imamo i mi, ali u daleko manjem obimu. Oni žele da naprave zamenu određenih energija uvođenjem alternativnih izvora, znači obnovljivih izvora energije, imaju tehnologiju i oni će zameniti deo svoje energije koja se proizvodi iz hidroenergije ili termoenergije kroz određene vidove supstitucije određenih izvora energije.
Za nas je to vrlo neprihvatljivo, ne samo što sam pročitao ovde u zakonu, nego zbog toga što ovi izvori energije u Srbiji nemaju tradiciju, nismo ni napravili sve preduslove ni tehničke ni tehnološke ni katastarske itd. Sa druge strane, sve ono što se sada zna to će predstavljati od prilike pet do 10% sledećih 20-ak godina u ukupnom obimu proizvedene energije. Malo, ali će koštati jako mnogo.
Sa druge strane, kada govorimo o tome da ćemo dovesti u neravnopravan položaj one koje danas proizvode 100% energije, oni neće biti finansirani, neće imati podsticaj od strane države, a sa druge strane, uvešćemo skupe strane tehnologije da proizvode pet do 10% energije. Preskupo, neracionalno i neprihvatljivo za građane Srbije.
Kada govorite o ciljevima energetske politike, vi kažete da ćete zaštiti, da je obaveza energetskih subjekata, jedan od subjekata je država, da ćete zaštiti interese građana. Da li se tu štite interesi građana kada danas građanin plaća energiju negde oko pet evra i pet centi, a za istu takvu energiju će morati izdvojiti, nema ko drugi da plati nego će platiti građanin za onu energiju koja se proizvede u energanama na vetar, negde između devet i deset evro centi, kod solarne energije preko 20 evra centi itd. To će biti daleko skuplja energija nego što je to danas. Da li time štitimo građane Srbije? Ne štitimo. Koga štitimo? Štitimo onoga ko nameće takvu politiku. Ko nameće takvu politiku? EU. Zbog čega? Zbog tehnologije koju će nam proizvesti ovde.
Još moramo upozoriti na Zakon o kontroli državne pomoći. Zabranjuje se svaki vid finansiranja iz bilo kog budžetskog i parabudžetskog izvora gde se narušava sloboda tržišta. Da li se ovde narušava sloboda tržišta? Narušava se, jer ćemo mi dominantne proizvođače energije staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na u ovom trenutku manje značajne i po obimu proizvodnje i po samoj količini proizvedene energije. Da li time štitimo građane Srbije? Ne štitimo ih, dovodimo ih u položaj da ne mogu plaćati ni u ovim uslovima, a ako uključimo pet do 10% više energije, pa obračunamo one iznose koje sam naveo, onda će imati daleko skuplju struju.
Sa druge strane, i juče sam to naglasio, EPS otvoreno kaže da će cena električne energije do 2013. godine morati da se poveća, da se uravnoteži na nivou 0regiona, za otprilike 60% u odnosu na ove cene. Ko će to moći plaćati? Da li će to građani Srbije moći plaćati? Neće. Ovakvom direktnom primenom evropskih standarda rušimo državu. Sutra ćemo imati zbog ovih podsticaja strahovit upliv stranih investitora. Mi ih imamo i danas. Na Odboru za industriju koji pokriva i energetiku videli smo upleve pojedinih političkih stranaka kojima je interesantno samo tamo gde zastupaju neke strane lobističke grupe koje žele ući u određene. To je bilo vidljivo, to je vama u Ministarstvu jasno zato što vi svakodnevno imate te pritiske od strane pojedinih subjekata sa strane koji će doći ovde. Sa druge strane, primetno je i kod naših tajkuna da i oni žele ući samo zato što znaju da će ako uđu u ovu oblast dobiti podsticaj od strane države i to što budu oni lično uložili, to će se vratiti za tri do pet godina, a znamo da svaka energana koja se bude napravila na našem prostoru će živeti od 30 do 40 godina.
Posle pet do sedam godina uloženog kapitala, uloženi kapital će se vratiti, a ono sve dalje je profit. Na ministarstvu je odgovornost, na Vladi je odgovornost, ne smete dozvoliti da iza ovoga stoji podla politika EU koja će nam prodati skupu energiju. Mi nećemo imati dovoljnu količinu energije, zapustićemo energetske sisteme koji danas rade u otežanim uslovima. Jesu monopolisti i neracionalni su do kraja, ali su zadovoljili potrebe proizvodnje i prometovanja električne energije. Imamo najjeftiniju energiju i cilj nam je da ostanemo u ovom statusu i da imamo najjeftiniju energiju.
Želje i prohteve EPS-a treba staviti u stranu. Prvo, nek reše svoju neracionalnost - neracionalnu ekonomsku i energetsku politiku, ogromnu potrošnju, ogromne donacije i dotacije koje daju raznim sektorima, prevashodno nevladinim organizacijama, raznim institucijama, sportskim organizacijama, bez tendera, bez normalne procedure itd. Oni moraju da se svedu u racionalno poslovanje i onda imamo dovoljne rezerve da na konto ušteda pojačamo naše kapacitete, omogućimo građanima jeftinu proizvodnju električne energije i zadovoljimo potrebe i na taj način zaštitimo građane, jer će oni biti nezaštićeni.
Oni će platiti, i plaćali su je do danas, sve ove neracionalnosti. Sa druge strane, kada im dođu ovde strani investitori koji će napraviti preskupe tehnološke energene, plaćaće daleko veću cenu električne energije nego što sada plaćaju. Hvala.
Očito da se nismo razumeli. Upravo ovo što ste sada rekli potvrđuje stavove SRS i moje koje sam izneo u amandmanu.
"Podsticaj će imati oni koji budu ušli u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije". Uzmimo proizvodnju vetra. Koja je tu zagađenost od energene koja proizvodi? Vrlo mala, a mi ćemo ulagati u zaštitu životne sredine od tog malog zagađivanja.
Sa druge strane, u termoelektranama je ogromna zagađenost. Da li će on imati pravo na benefite, na podsticaj? Neće imati. Moramo štititi ono što izaziva veliku zagađenost i neophodnost održivog razvoja. Moramo uložiti tamo gde sad imamo primarnu proizvodnju, dominantnu proizvodnju, a to je u termoelektranama. Znači, oni su zagađivači i moramo njima pomoći da sprečimo taj nivo zagađenosti, a ne u hidroenergiju, mala je zagađenost, ne u solarnu energiju, mala je zagađenost, u energene za proizvodnju električne energije iz vetra, i tu je mala zagađenost. Mi ćemo podsticati njih a nećemo podsticati one koji stvarno zagađuju životnu sredinu. Održivi razvoj u situaciji kada prekopamo na hektare i hektare zemlje i ispustimo ko zna koliko tona sumpora u vazduh, njih ćemo ostaviti zbog toga što smo dobili neku direktivu i sada ćemo štititi ono što ovog trenutka nije primarno zaštititi. Hvala.
Za nas je vrlo bitno sve ovo što je propisano članom 13. Zbog toga smo izvršili jednu korekciju, koja se odnosi na organizovanje i uređenje tržišta električne energije.
Naime, članom 13. predlagač zakona o energetici je izbrisao, odnosno na potpuno novi način je osmislio sistem ove delatnosti, tako da, deo delatnosti izlazi iz sistema opšteg interesa, a deo je ostao u opštem interesu.
Mislimo da je ovo napravljeno pogrešno, da će izazvati ogromne probleme, da je sloboda tržišta štetna, ona se mora ograničavati, posebno u prelaznom periodu i da će slobodno tržište doneti određene probleme, a znamo i sami da mi ovoga trenutka, pre šest meseci smo ugasili Ministarstvo za energetiku i rudarstvo, iz nepoznatih razloga. Privredna grana koja ima najveće učešće u bruto društvenom proizvodu, ostala je bez kape. Kapa je ministarstvo, najviši izvršni organ državne vlasti. To je ubačeno u jedno drugo ministarstvo. Deo radnika je ušao u to ministarstvo, itd. Postoji bojazan, ušlo se u reforme bez ministarstva. Najjača privredna grana ostala je bez kape, sa problemima koji kulminiraju.
Mi moramo reći da imamo ogromne probleme i biće još više problema, i u pogledu proizvodnje, i distribucije, i izlaska na tržište, i problemima koje će doneti to tržište, pitanje cena, pitanje privrednih subjekata, itd. Sve to treba staviti u jedan kontekst.
S druge strane, ovim odredbama zakona, pa i ovim članom je stavljen poseban akcenat na jačanje regulatornog tela, odnosno agencije. Agencija, takođe, ovog trenutka nije spremna. Ne može tako. To je ogroman prelaz nadležnosti sa jednog državnog organa na drugi. Agencija ovog trenutka nema kadrovsku strukturu, nema tehničko-tehnološku strukturu, nema prostornu strukturu, nema stručne kadrove i nije spremna ovog trenutka da prihvati sve ovo što eto, a nema ni politički autoritet.
Sutra kada dođu ovde strani lavovi sa investicijama itd, ne može se regulatorno telo boriti, ne može ni Vlada, ni ona se ne može odupreti pritiscima koji dolaze svakodnevno. Najmanje će to moći agencija. To ćete videti u praksi. Vrlo brzo ćete vi ovo menjati.
Nijedna vlada ubuduće ne sme da bude bez Ministarstva energetike. Ne sme da bude. Ogromne su potrebe u ovoj oblasti, da bi zadovoljile potrebe građana u proizvodnji električne energije, zbog značaja električne energije i razvoja u toj oblasti. Ne može bez ministarstva, ne može bez državnih institucija itd.
Ovo što je bilo do sada postavljeno, ministarstvo, koje nema adekvatnu dokumentaciju, nema adekvatne podatke, to je bilo prazno. Potpuno prazno. To je bilo isprazno, jer to ministarstvo nije imalo mogućnosti, ni snage da odreaguje, da prati analizira, preduzima mere.
Zbog toga je naša bojazan, zbog toga smo išli sa ovom korekcijom, da se u ovome članu ugradi "uređuje", potpuno uredi to tržište. Ne može se na tržištu raditi što se inače u praksi radi.
Imamo, to smo i napominjali, imamo ogromne probleme na bankarskom tržištu, isto tako smo dozvolili stranim bankama da uđu i da ovde išamaraju građane, a šamaraju državu itd. Samo zato što nismo stvorili preduslove i određene kočnice u ulasku, u drastičnijem pristupu na tome tržištu i stvorili preduslove za lagodniji ulazak i za jedan sistem, za jedan red, za određena pravila, standarde itd.
Imaćemo problema, videćete, vrlo brzo ćemo ići sa izmenama i dopunama ovoga zakona i zbog toga, evo prilike. Na Odboru za industriju usvojili smo 35 amandmana. Morali ste daleko više prihvatiti amandmana, jer su oni bili jezgroviti, sažeti, temeljni, ulazili su u srž života, ne zakona, ne teorije, nego života.
Dočekaćemo vrlo brzo da ćemo ga menjati, itd. to je loše. Bolje da ga sagledate i u celosti predložiti. Izgubićemo pola godine, godinu dana, ali ćemo doći do kvalitetnog zakona koji će živeti na desetine godina u pravnom životu. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, za SRS je neprihvatljiv ovakav način razmatranja ove tačke, a imali smo do sada u praksi puno situacija da prekidamo sednicu, ubacujemo u jedan kontekst, a ovo jeste jedan kontekst, ali je neprihvatljivo da prekinemo sednicu, gde raspravljamo jedan vrlo bitan zakon, suštinski, strateški zakon koji će u osnovu promeniti mnogo na polju energetike i energetske delatnosti.
SRS, pored ovoga, smatra da iz pravno-tehničkih razloga nije se smelo rešavati i predlagati ovako kao što se predlaže. Zbog čega? Ako pogledamo samo formu odluke, onda vidimo da imamo predlog za izbor pet članova Saveta. U pravno-tehničkom smislu nekoga moramo razrešiti, bez obzira što je njima vreme na koje su izabrani isteklo, nekima pre tri godine, nekima pre dve, neki su otišli na neke druge funkcije itd. Po automatizmu je to trebalo ranije brisati.
Neprihvatljivo je da se to rešava tek danas, a moglo se rešiti daleko ranije, pre šest meseci, godinu, dve, kada su nastali pravni razlozi i suštinski razlozi odlaska tih ljudi na druge funkcije. Trebalo je tada inovirati članove Saveta.
Sa druge strane, postoji još više pravno-tehničkih razloga zbog čega je neprihvatljivo ovakvo rešenje. Moramo sagledati Predlog zakona o energetici u celini i onda videti način kako je ustrojen sistem upravljanja i rukovođenja u Agenciji za energetiku i onda vidimo jedno heterogeno postupanje državnih organa.
Imamo Zakon o javnim agencijama koji jasno kaže koji su to organi upravljanja i rukovođenja u agencijama. To su upravni odbor, nadzorni odbor i direktor. Tako kaže matični zakon o javnim agencijama. Trebalo je po tome da se izvrši harmonizacija svih drugih propisa, shodno matičnom, strateškom zakonu, a to je Zakon o javnim agencijama.
Ovde imamo situaciju da imamo Savet, nemamo direktora. Predsednik Saveta automatski obavlja dve funkcije. Jedna je upravljanje, kao predsednik Saveta, a drugo je opet predsednik Saveta u ulozi direktora Agencije, jer on obavlja i one individualne poslove, kao direktor, a obavlja i kolektivne poslove, kao predsednik Saveta. Neprihvatljivo je u pravnom sistemu da u jednom licu imamo dve funkcije, u ovom slučaju predsednika Saveta, kao predstavnika kolektivnog organa i predsednika Saveta, kao individualnu ličnost koja će obavljati sve poslove koje ima direktor.
Ova vlast ne poštuje samu sebe, jer da poštuje samu sebe ona bi izvršila harmonizaciju ovih propisa i rešila bi to jednoobrazno. Ako matični zakon kaže da postoji direktor, da postoji upravni odbor, nadzorni odbor, onda shodno tome trebamo prilagoditi sve. U Predlogu zakona to niste učinili. To je bila prilika i šansa da se izvrši harmonizacija ali, nažalost, to tako rešavate.
Kada govorimo o suštinskim stvarima, a to je da izbegavate konkurs, predstavnici SRS su otvoreno rekli da je cilj da se izbegne konkurs. Zašto izbegavati konkurs? Na konkursu će biti 15 molbi, 55 molbi i vi ćete opet izabrati onoga koga vi hoćete. Deklarativno se zalažete za depolitizaciju, departizaciju sistema, a na ovaj način pokazujete koliko je to stvarna iskrena borba za departizaciju i depolitizaciju sistema. Znači, konkurs vam nije smetnja. Ni u jednom sistemu konkurs nije smetnja, zadovoljite formu i izaberete koga vi hoćete. Ali, bežite. To je sramno i to je licemerno. Bežati na ovaj način, prekidati jednu redovnu sednicu gde govorimo o energetici, prekinuti je i nastaviti ovako, to je po malo licemerno, ali i tako radite.
Kada govorimo o suštinskim razlozima, onda se dešavaju ogromne promene u ovom zakonu, a i u ovom predlogu odluke o izboru predsednika i članova Saveta. Savet, po odredbama Predloga zakona, dobija daleko veća ovlašćenja nego što su bila ranije. On iskače iz sistema regulacionog tela, iskače iz sistema Zakona o javnim agencijama, a on suštinski u pravnom sistemu Republike Srbije nema tu snagu. Zašto? Kao regulaciono telo, telo koje reguliše određene odnose u energetici, on nema suštinsku snagu kakvu ima ministarstvo. Šta je učinila ova vlast? Ova vlast je pre šest meseci ukinula ministarstvo i sada nam u obrazloženju zakona kaže – ulazimo u reformu, strateški zaokret u ovoj oblasti. Kako bez ministarstva, kako bez najvišeg izvršnog organa?
Sada tu dolazimo do suštinskog pitanja. Suštinsko pitanje ovde jeste mesto i pozicija ministarstva u odnosu na regulatorno telo, a to je Agencija. Da li Agencija može zameniti ministarstvo? Ne može. Ne može zato što nema instrumentarij, nema inspekcije, nema mogućnosti da vrši kontrolu. Vi kažete, u odredbama kod nadležnosti i poslovima Agencije, da će obavljati određene poslove, u smislu davanja zadataka energetskim subjektima da dostavljaju određena dokumenta, ali to nije kontrola.
U Ministarstvu ostaje kontrola i mogućnost suočavanja određenih problema u praktičnom životu, koje će sagledati to ministarstvo i preduzimati sankcije, ali to regulatorno telo nema. Onda tu dolazimo do dvojnosti funkcija. Jedno je Ministarstvo koje je izgubilo sve one ingerencije koje je po pravnom sistemu Republike Srbije mora da ima i ima, u drugim situacijama, a ovde to nema, to dobija neku drugu.
U praksi ćemo imati ogromne probleme, svesni ste vi toga, međutim, to je nalog zapada. Ovo je nalog zapada, ovo je nalog Brisela. Ali, nije problem izvršiti nalog, ali ga morate prilagoditi shodno pravnom sistemu Republike Srbije. Pravni sistem Republike Srbije vas obavezuje, da kao najviši organ izvršne vlasti Ministarstvo, ima sve ingerencije koje imaju i sva ostala ministarstva. U ovom slučaju Ministarstvo infrastrukture i energetike neće imati ta ovlašćenja, to će biti preneto na Agenciju, ali će poslovi koje će obavljati ova agencija biti takođe osakaćeni zato što nema kontrolnu funkciju. Ne može kontrolisati, ne može kažnjavati i ne može preduzimati sve izvršne aktivnosti, koje ima nadležni državni organ, odnosno Ministarstvo.
Šta je još bojazan Srpske radikalne stranke? Predstavnici EPS-a, kao najvećeg privrednog subjekta u oblasti energetike već godinama najavljuju povećanje cena električne energije i kažu, cene će se povećati za otprilike šezdesetak posto u odnosu na ovaj nivo cena do 2013. godine. To su opet određeni sporazumi na nivou Evrope, u smislu prilagođavanja harmonizacije, itd.
Dalje, što je opet vezano za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji nas obavezuje na određene stvari. Šta će značiti kada mi ovaj nivo cena podignemo za 60%. Ko će to plaćati? Mi danas imamo tu situaciju da 30% potrošene električne energije se ne plaća. Socijalna situacija građana je takva da je nemoguće kod tih kategorija izvršiti plaćanje potrošene električne energije, a nismo učinili ništa da stvorimo socijalne karte i oslobodimo one koji to ne mogu plaćati.
Zadatak ove države i državnih institucija je bio da se stvore socijalne karte, da se stvore preduslovi za oslobođenja, za umanjenja i omogućavanja svim subjektima, pre svega fizičkim licima i određenim kategorijama koje ne mogu da plaćaju, da budu u toj kategoriji privilegovani građani, koji neće moći izmirivati obaveze, ili delimično, ili u potpunosti oslobođeni.
Što se tiče finansiranja Agencije, ponovo kršite odredbe Zakona, dovodite Agenciju u poziciju da sama donosi, to je član 46. On je u suprotnosti sa pravnim sistemom Republike Srbije jer ne može se o jednom subjektu steći ovlašćenje da utvrđuje visinu naknade za licence, utvrđuje kriterijume i mere za određivanje visine naknade za licence, a sa druge strane, da celokupan iznos sredstava odlazi i pripada toj agenciji.
Stav Srpske radikalne stranke koji stalno iznosimo, da svi prihodi koji se ostvaruju od strane regulatornih tela, uđu prvo u budžet, ide se na temelju finansijskog plana povlače i daju toj agenciji. Znači, neko vrši kontrole. Šta znači licenca? Licenca znači jedan dokument, jedan akt kojim se odobrava, kojim se daje mogućnost da određeni privredni subjekt deluje u oblasti energetike. Zašto se plaća naknada? To je njegovo pravo. Da li ispunjavamo uslove? Ispunjavamo. Zašto bih ja plaćao tu naknadu? Plaćam poreze i doprinose shodno zakonskom sistemu. U ovoj situaciji vi ste omogućili da Agencija sama odredi nivo naknada za licence. To može biti u nekim situacijama za neke subjekte iks, za druge ipsilon, itd, itd. Agencija ta prava nema. Shodno našem pravnom sistemu Agencija to ne može obavljati, to može obavljati isključivo Vlada, isključivo najviši izvršni organ. Sve prihode koje po tom osnovu dobije Agencija koriste se za redovno poslovanje Agencije, pa je u interesu Agencije da ima što više prihoda, da te naknade budu što više. Ako dignemo nivo naknada za licence na onoliki koliki nama treba, imaćemo dobre plate, imaćemo mogućnosti da sebi obezbedimo infrastrukturu, da stvorimo preduslove da se obrazujemo, da putujemo, itd. Ako nivo naknada bude niži, nećemo to imati.
Ko nas kontroliše? Niko, sami određuje. Sami određujemo svoj finansijski plan, niko ne utiče na njega, sami određujemo nivo naknada, itd. Tu je suprotnost, to je sukob interesa. Direktno ste ga vi kroz ovo inaugurisali, kroz ovakve odredbe.
Agencija ovog trenutka nema ni administrativni ni personalni ni nivo stručnosti, ni kadrova, ni tehničko-tehnoloških mogućnosti da obavlja sve ovo što je ovde preduzeto. Kakva je razlika između svih ovih poslova koje ste dali u članu 46. da to obavlja Ministarstvo? Mi smo osakatili Ministarstvo. Ministre, vi nemate nikakve ingerencije, niste ih imali ni do sada, ni prethodno Ministarstvo kada je bio samostalan organ nije imao najosnovnije pokazatelje u energetskom sektoru. U više navrata kao predsednik Odbora za industriju koji obavlja poslove energetike, tražio sam određene stvari i na samom Odboru i u neposrednoj komunikaciji sa ministrom. Kaže on – mi te podatke nemamo. Najosnovnije stvari o tome koliki je dnevni bilans potrošnje i proizvodnje električne energije to nema ministar. Kakvo je to Ministarstvo? Sada će još manje imati te podatke.
Jedan kolega iz SRS rekao je da je Ministarstvo svedeno na ministra, sekretaricu, kafe kuvaricu i vozača. To je stvarno tako, ali problem je u tome što ni Agencija ne može stvoriti ljude. Zašto u Agenciji imaju probleme da reše pitanje kvalitetnih stručnih kadrova i da ih zadrže duže od dve do tri godine? Odlaze.
Struka nam odlazi u privredne subjekte, prevashodno privatne privredne subjekte, koji daleko bolje plaćaju. Da li možemo sačuvati struku? Ne možemo. Da li to onda liči na jednu državu? Ne liči, da nema ozbiljnih kadrova, da nema školovanih kadrova, da nema odgovornih ljudi koji će ozbiljno postavljati pitanje celokupnog sistema, voditi računa, pratiti, analizirati, rešavati probleme koji se javljaju u praksi. Tu nema države.
Mi smo sa ovim ukupnim stanjem u ovoj oblasti došli u tu poziciju da najviši državni organ, izvršni organ, nema podatke i ne može pratiti, ne može vršiti kontrolu i sankcionisati sve ono što je štetno u ovoj oblasti.
Kada govorimo o upravljanju i rukovođenju u ovoj agenciji, onda moramo reći da ovoga trenutka, predsednik saveta, bez obzira na sva ova ovlašćenja, neće biti u mogućnosti da, zato što nema potpunu sliku energetskog sistema, on ima u teoretskom smislu, ima kroz određene analize koje su rađene, koje je radio. Trebaće godina da stvori jedna kvalitetna ekipa ljudi koji će se baviti isključivo ovim poslovima, koji će imati sveobuhvatni sistem praćenja i kontrole i svih podataka koji su neophodni za energetski sistem. Strah je SRS da ćemo u tom intervalu, dok stvarno ne zaživi ta agencija ovako kako ste je vi nacrtali u pravnom sistemu, pogrešno, ali ste vi tako postavili, imati mnoge probleme koje neće moći rešiti ova agencija.
Agencija nema političku snagu kakvu ima Ministarstvo i kakvu ima …
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama su dva zakona vrlo bitna. Nažalost, moramo konstatovati da je zdravstveni sistem u Republici Srbiji skup, trom, razuđen, neefikasan. Zašto je skup? Ja ću ovde navesti samo nekoliko podataka koje smo uspeli mi iz SRS izvaditi sa sajtova Ministarstva zdravlja Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Naime, samo za administraciju u Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje, sutra će to biti fond, izdvaja se 50 miliona evra. U Ministarstvu zdravlja preko 10 miliona evra, u raznim agencijama, upravama, institucijama, službama i drugim državnim institucijama koje se bave poslovima zdravstva, lečenja itd, potroši se preko 11 miliona evra – 71 milion evra odlazi svake godine samo na administraciju, opsluživanje te administracije, materijalne, nematerijalne troškove u administraciji. Ne govorimo o sistemu zdravstva i lečenja, jer se tu radi o stotinama miliona evra.
Šta je stav SRS? Jedinstven zdravstveni račun, on to rešava, jedinstvena zdravstvena služba koja će obavljati sve administrativne, tehničke i sve druge poslove za zdravstvo. Mora biti kompaktan sistem, jedino on može garantovati jeftinu, brzu i kvalitetnu zdravstvenu uslugu. To mora biti jedan servis koji će biti operativan, brz, a sa druge strane i jeftin.
Kada govorimo o finansiranju zdravstva, moramo reći da je u poslednjih sedam-osam godina vidno napredovao priliv sredstava u zdravstvene fondove. Ja ću ovde sa nekoliko podataka iskazati te podatke: javni izvori 2003. godine – 66 milijardi dinara; 2005. godine – 100 milijardi dinara; 2008. godine – 170 milijardi dinara; 2011. godine – 211 milijardi dinara. Znači, za ovih osam godina, sa 66 milijardi taj iznos iz javnih izvora popeo se na 211, što je povećanje od 310%.
Kada govorimo o privatnim izvorima, 2003. godina počinje sa 28 milijardi. Sa ovom godinom, odnosno 2010. – 124 milijarde, što je povećanje od 440% u odnosu na baznu 2003. godinu. Ovde smo imali od strane eks ministra, gospodina Milosavljevića, podatke da se ne izdvaja onoliko koliko treba itd. Ovi podaci govore o tome da je istina na drugoj strani.
Kada govorimo o učešću u bruto-društvenom proizvodu, onda vidimo takođe porast u odnosu na 2003. godinu, kada je učešće bilo 8,7, to će u ovoj godini biti 10,1. U odnosu na sve evropske zemlje, jer mi pravimo paralele i uglavnom kažemo da zaostajemo, vidimo da ovde ne zaostajemo. Ovde smo čak iznad evropskog proseka. Mi smo na nivou SAD po izdvajanju, i to posle ove najveće reforme u istoriji zdravstva u svetu. Oni su se sad popeli na ovaj nivo na kome se mi danas nalazimo.
Gde su pare onda? Ministre vi morate, vi ste kada ste dolazili na ovu funkciju rekli da ćete rešiti pitanje kriminala u zdravstvu. Do sada ste časno obavljali svoje poslove, bili ste na najodgovornijim, tamo gde niko nije hteo, vi ste se javljali, ovo je za vaš izazov. Na vama je moralna obaveza da iz svega ovoga izađete onako kako ste u to ušli, moralno i čestito, ali u otvorenoj borbi sa kriminalom.
Ko će vam pomoći u tome? Gotovo niko. Samo vi i vaša službe, prvo očistite službe oko sebe, pa onda čistite zdravlje. To je uslov borbe protiv kriminala. Oni koji su učestvovali do sada, teško će vam pomoći, jer uprljani su i to debelo, posebno u zdravstvu. Ne kažu vam samo to predstavnici Srpske radikalne stranke, sve svetske agencije koje se bave borbom protiv kriminala kažu da je u Srbiji kriminal u zdravstvu najveći.
Gledajte, mi smo stvorili društveni milje u kome nema osude odnošenja poklona doktoru. U 95% slučajeva kada čovek kaže – moram kupiti poklon doktoru, to se podrazumeva. Nema suprotnog protivljenja da neko kaže, ko je čuo tu vašu rečenicu, da kaže – nije zgodno itd. Nema toga, to je naša nesreća, ali se svi zajedno kao društvo moramo, jer vi se tu ne možete izboriti za ovaj kratak period, ali ono što ste zatekli u knjigama, u bilansima Ministarstva zdravlja i ono što ste našli u Republičkom zavodu, tu se možete boriti i tu imate maksimalnu podršku naše stranke.
Kada govorimo o ukupnom učešću javnih i privatnih prihoda, dolazimo do ove svote od 10%. Međutim, moramo ukazati da je u poslednjih nekoliko godina bilo još drugih izdvajanja, tako da se taj procenat povećava na 12%. Ako tome dodamo i sivo tržište koje je vrlo pristupno, vi to jako dobro znate da se zdravstvene, medicinske i sve druge usluge, pa i apotekarske, lekovi itd, se kupuju na sivom tržištu, to je oko 3%. To možemo i na vašim sajtovima pronaći. Znači, ukupno petnaestak posto društvo izdvaja za zdravstvo. To su ogromna sredstva.
Zbog vremena, samo još jedna molba. Moram ovde apostrofirati problem izbeglica, interno raseljenih lica, ali posebno ovde sada oko izbeglica. U statusu izbeglica danas se nalazi 80 i nešto hiljada ljudi, ali je do sada bilo na stotine hiljada ljudi koji su izašli iz tog statusa, svega 5% od te populacije radi, 95% je bez ikakvih primanja, bez ikakve egzistencije. Oni se ne mogu ličiti. Tu mora država pomoći. Tu moraju primarna državna zaštita i ostali oblici zaštite biti toliko jaki da pomognu toj populaciji, jer bez toga ćemo imati osakaćen narod. Oni su već jednom osakaćeni kada su morali napuštati svoja ognjišta, doći na ove prostore.
Vi morate otvoreno razgovarati i sa Republikom Hrvatskom i sa BiH, i na Kosovu, i sa Albanijom, a prevashodno sa međunarodnim institucijama koje u ovoj situaciji moraju pomoći, zato što smo proterani, zato što smo ugroženi, zato što smo bez egzistencije i mogućnosti da se normalno krećemo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, za SRS je ovo vrlo bitan zakon zato što u kompleksnom sistemu donosi mnogo novina i mnogo nepoznanica. Kasnije ćemo videti da će u praksi stvoriti ogromne probleme.
Zbog toga smo i posvetili određenu pažnju da izručimo sve odredbe ovog zakona. Aktivno smo se uključili i na odborima, i na javnom slušanju oko ovog zakona, a u tom smislu popravljanja tih odredaba, dali smo amandmane i kroz pojedinačno sagledavanje, probali smo ukazati na moguće probleme u rešenjima ovog zakona i tražili smo poboljšanja. Zbog toga smo sačinili 40 amandmana, gde tražimo od predstavnika ministarstva i predstavnika Vlade da ih sagledaju i da ih ugrade u postojeći zakon, jer smo videli neke nelogičnosti i probleme koji će se u praksi desiti. To je pokušaj da na jedan plodan način sagledamo i ponudimo adekvatna rešenja.
Šta je problem kod ovog zakona? Problem kod ovog zakona jeste ishitrenost koja je atipična za ovako kompleksan zakon. Zašto žuriti, ako nismo dovoljno sagledali sve ono što je bitno sa aspekta ovog zakona.
Predlagač zakona nam kaže da idemo u reformu. Međutim, nijedan reformski potez ne vidimo u ovom zakonu, sem toga, da ćemo potpuno otvoriti tržište. Otvaranje tržišta u svim sistemima i u svim vremenima je uvek bilo ograničavano sa nacionalnog aspekta, gde određena reforma može imati probleme.
Šta je bio zadatak nadležnih državnih institucija, prevashodno Ministarstva za energetiku i rudarstvo, jer se to više godina pripremalo, a danas Ministarstva za infrastrukturu i energetiku? To je da sagleda, da napravi analize i da vidi šta će ta reforma doneti. Da vidimo šta će doneti u smislu potrošača, kupca, građana. Da li će dobiti jeftinije energente, da li će dobiti sigurniji i bonitetniji energent i koliko sve to košta građane?
Šta znači to sa aspekta privrednih subjekata i javnih preduzeća koji deluju u ovoj oblasti? Da li je to adekvatno sagledano? Da li naša preduzeća imaju bonitetne elemente da se takmiče na otvorenom tržištu? Po odredbama ovog zakona smo otvorili celokupno tržište.
Šta je sa aspekta države? Šta će tu država doneti? Radi se o kompleksnom sistemu koje danas zapošljava preko 50 hiljada radnika, koja učestvuju u BDP od 15% - 17%. Znači, ozbiljna delatnost koju ne smemo prepustiti stihiji tržišta.
Kada smo ukazivali na probleme, onda smo rekli da je najveći problem, sve ostalo možemo sagledati može da pliva, ali tržišno otvaranje je velika opasnost. Da krenemo redom. Prema postojećem zakonu iz 2004. godine, jedna od najvitalnijih odredbi zakona jeste strategija. Strategiju smo doneli iduće godine.
Potrudio sam se i izvadio sam iz strategije sve ono što je predviđeno u toj strategiji, pa ćemo videti šta je napravljeno. Kod hidrosistema strategija kaže – krenuće se u izgradnju novih elektrana. Pod dva – modernizacija i rehabilitacija starih hidroelektrana. Kod izgradnje novih je rečeno ovako – do 2010. godine pripremiti projektnu dokumentaciju i sprovesti javni tender i ući u postupak gradnje sledećih hidroelektrana: Ribarići, Bistrica i Vrujci. Izgradnja ostalih hidroelektrana manje snage kao što je Đerdap, Đerdap III veće, ali Paklenica, Svođe, Drina I, II, III, Brodarevo, Lakat itd.
Šta je napravljeno? Ništa. To je tipično za ovu vlast. Napišemo fantastičnu strategiju, prvo fantastičan zakon, pa napravimo onda fantastično strategiju i od toga ne napravimo ništa. To je voluntarizam. Kada je u pitanju politika, onda je to politički voluntarizam, a to je nešto najgore što nam se dešava. Sve što donesemo, što donese ovaj najviši dom i najviše država institucija, to se u praksi ne ostvari.
To je najveći problem. Zato što moćnici, zato što lobiji guraju ono što njima odgovara. Danas ćemo ovo, ove godine ćemo ovo, one godine ćemo ono itd. Šta je zadatak po odredbama ovog zakona? Ponovo ćemo doneti strategiju gde ćemo napisati ono što ćete napisati. Ali, vi ne možete ući i inoviranje određenih zakonskih projekata dok ne napravite, dok ne sagledamo šta je to ekonomski sistem, koje su nam bonitetne stvari, koji su nam problemi i onda sve to oslikamo u nacionalnoj strategiji sa, kako ste vi rekli ovde 15 godina. Kada dobijemo nacionalnu strategiju onda znamo gde ćemo i šta ćemo i onda pravimo zakone, onda pravimo, kad donesemo zakone radimo planove, onda izvedbene i provedbene planove itd.
Opet ste obrnuli. Ali niste vi krivi. Kriv je vaš nalogodavac. Ko je nalogodavac? Evropska unija. Ovde nam je došao ministar i svi ministri dolaze i kažu ne, ne nas Evropa ne tera itd. mi to radimo slobodnom voljom. Nije tačno, nije tačno. Vi ste to i obrazložili u ovome predlogu zakona. U obrazloženju kažete da je to usklađivanje, usaglašavanje, harmonizacija sa EU. To je za vas prioritet. Zbog toga ste i krenuli u sve ovo, ali niste napravili analize.
Šta će građani Srbije dobiti 2015. godine? Da li će dobiti bezbedan, siguran, jeftin energent? Neće dobiti. Plaćaće daleko veću cenu energenta. Biće u daleko nepovoljnijem položaju nego što je danas. A to i proizilazi iz odredaba ovog zakona. Energetska delatnost je u gotovo svim sistemima delatnost od posebnog društvenog interesa, značaja. Država izdvaja, bez obzira na sve, izdvaja ogromna sredstva da bi imala ukrupnjen sistem, sveobuhvatan sistem, da bi zadovoljila potrošače i da bi ti energenti bili što jeftiniji. I možemo reći da mi imamo jeftine energente, ali pitanje je posle otvaranja tržišta da li ćemo imati jeftine energente. Otvorili smo bankarski sistem, ušao je evropski i hvalili smo ga itd. Sad plaćamo najskuplje kamate. Otvorili smo trgovačke lance. Opet plaćamo najskuplje proizvode itd. Sve što smo otvorili u smislu potpunog otvaranja tržišta tu smo imali ogromne probleme i građani ne mogu namirivati sve ono što je vezano za ovu oblast.
Dalje, kada govorimo oko naknada kako ste ga krstili ovde, naknade za podsticaje iz obnovljivih izvora energije. Kod nas u pravnom životu živi Zakon o državnoj kontroli državne pomoći. Ova država ne može izdvajati ni jedan dinar, to su direktive EU, to je naš zakon, to je naš Ustav. Ne može ova država izdvajati i stvarati na tržištu pometnju izdvajajući u obnovljive izvore energije. Vi remetite tržište. Vi dovodite u nepovoljan položaj onoga ko ulazi u investiranje u solarnu energiju, onoga ko ulazi u investiranje u hidroenergiju i onaj ko ulazi u termoenergiju. To je nedozvoljeno. Vi ovde to kažete.
S druge strane, vi u obrazloženju predloga kažete da će to plaćati građani. Zašto bi jedan građanin plaćao za jednu energanu koja će biti na solarni pogon ili energanu koja će biti na proizvodnju iz bio mase, plaćati tri puta više cenu električne energije nego što plaća iz hidroenergije. Ni jedna država to nije dozvolila, ni ova država to ne sme pretočiti na građane. Država neka izdvaja, ali ne može to plaćati građanin, a vi kažete ovde da će to plaćati građanin kroz, normalno daleko veću cenu električne energije nego što to iz nekih izvora energije.
Nadalje, još sa aspekta SRS. Ovo je krajnje neprihvatljiv zakon. Zakon koji će imati ogromne reperkusije i to dalekogodišnje reperkusije iz kojih ćemo teško moći izaći. Bićemo zarobljenici stranog kapitala energana koje će doći sa strane, koje će potisnuti sve ovo što trenutno živi. Otežano privređuje, je su nam dugovanja i kumulirani gubici u elektroprivredi ogromni. To će izazvati poremećaje u funkcionisanju domaćih privrednih subjekata, javnih preduzeća iz ove oblasti, omogući će ulazak stranog kapitala i izgradnju energana koje će ovde postati monopolisti. Upravo ono što je pomalo i EPS, NIS itd, koji su bili do sada. Dobićemo neke druge subjekte koji će diktirati cene.
Dobićemo daleko skuplji proizvod itd. Velika je bojazan SRS da ćemo sa ovim zakonom postati zarobljenici određenog stranog kapitala, privrednih subjekata koji će doći. To je vrlo štetno po srpske nacionalne interese, kao što je štetno ono što se desilo juče kada je uhapšen čovek koji je branio itd. Imali smo radikali mnogo nesuglasica sa uhapšenim Hadžićem, ali ne na taj način, ne na taj način uz fanfare itd. To je sramno po interese ove države i sramno je za srpski narod da na taj način isporučuje, dok svi drugi zločinci su zaštićeni od strane države i u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu i Metohiji itd. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, evo nam osmog zakona i osmi put pravimo amandmane. Vrlo smo uporni zbog toga što smatramo da iz formalnih i stvarnih razloga ne sme se raditi ovako kao što to radi predlagač ovog zakona, a i onih sedam zakona, u kojima se susrećemo sa indeksacijom. Počelo je sa Zakonom o budžetu, budžetskom sistemu, Zakona o akcizama, Zakona o zateznoj kamati, Zakona o doprinosima za obavezno osiguranje, o dobiti preduzeća i tako dalje, ne znam da li sam neki promašio.

Stav SRS u formalno pravnom smislu predlagali smo svaki put, jednim zakonom napraviti indeksaciju i time ste rešili u svim zakonima kojima se pojavljuje termin – indeks potrošačkih cena i razrešili ste dilemu. Nema potrebe da trošimo vreme. Mi sad trošimo vreme. Evo, mi smo sad dosadni i u svakom zakonu gde se pojavi indeks potrošačkih cena mi to menjamo, mi imamo ono što mi smatramo bitnim i validnim, a kasnije ću reći zašto, ukazujem vam, nemojte trošiti vreme, nema potrebe. Trošite vaše vreme, vi iz Ministarstva dolazite ovde, evo ministar je ovde, umesto sad da ide da radi bitne i vitalne za prosvetu on mora ostati ovde umesto da smo to regulisali jednim pravnim propisom. Ministre, da li je tako? Imate bitnijih i važnijih, validnijih stvari koje treba da rešite, ovde morate slušati i mene i predstavnika SRS i stalno vam ponavljaju jedno te isto.

U pravu smo. Da smo u pravu, jasno to možemo pokazati kroz druge propise gde ste bili dosledni. Samo zato što SRS predlaže, sad nećemo. Uvek je isto obrazloženje. Mi uvek u amandmanu kažemo šta mislimo. Ovo što vi predlažete, indeks potrošačkih cena, za nas je to i za vas, vi to kažete otvoreno, u ovom amandmanu, da je to statistički podatak, potrošačke cene. Za nas je to kategorija koja je manje validna, prevashodna statistički podatak. On je prometni podatak i održava određena pomeranja i određene odnose u prometu roba i usluga i cena i usluga i roba. S druge strane, to je trgovačka karakteristika tog pravnog pojma. Imate daleko validniji, ono što mi predlažemo, evo trudimo se ovo je osmi zakon, u našem predlaganju, da to bude referentna kamatna stopa NBS. Ni ona nije adekvatan podatak indeksacije povećanja vrednosti. Zašto i jedno i drugo nije toliko validno, ali je referentna stopa NBS daleko validnija. Zato što odražava više finansijskih i fiskalnih podataka, to smo ukazivali i širili smo tu priču oko toga šta znači referentna stopa NBS. Međutim, nažalost, to niste prihvatili.

Sa aspekta SRS ne prihvatljivo je menjanje ne samo ovog podatka koji se odnosi na indeksaciju nego i svih ostalih promena ovog zakona, zato što u praksi imamo ogromne probleme, a ukazivali smo vam na to, nemojte ići u kozmetičke promene, nepotrebne su. Napravite pravu analizu. Ministarstvo finansija mora izaći sa pravom analizom problema privrede. Privreda puni, građani pune, prihodi po tom osnovu i doprinosi po osnovu zarade nekih drugih davanja su nedostatni. U budžetu imamo manje sredstava, u fondovima imamo manje sredstava i mora se sa aspekta Vlade i Ministarstva finansija i drugih državnih institucija napraviti prava analiza.

Unija poslodavaca, Privredna komora, preduzetnici itd., traže, vape za smanjenjem poreza i doprinosa. Ne mogu istrpeti uslove u kojima rade i privređivaju. Prvo su nelikvidni, oni su prezaduženi, izloženi su ogromnoj konkurenciji, onemogućeni su da normalno posluju, privređuju, traže, vape itd. U sredstvima informisanja samo mogli dobiti informaciju da Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja radi određene uporedne analize, prati šta se dešava u regionu, kakve su stope doprinosa i poreza u Evropi, u širem okruženju i traže izlazi iz ovako teškog stanja u kome se nalazi naša privreda. Zašto niste sačekali? Zašto niste uskladili te svoje okolnosti? Verovatno će Ministarstvo na Vladi ići, jer to je potreba, izloženi ste tome.

Ovde u ovoj Skupštini pre mesec i po dana bio je Parlament preduzeća i jedno fantastično dobro organizovano sastajanje svih jačih privrednih subjekata, malih preduzeća koje zapošljavaju preko 250 velikih preduzeća, preko 250 radnika sa ogromnim prihodima i ogromnom dobiti. Šta oni traže? Šta je prvi njihov uslov?

Smeta im doprinos, doprinos ovog trenutka su najviši u Evropi, dajte smanjite i dajte malo vazduha da možemo normalno da radimo i privređujemo. Zapošljavaćemo, daleko bolje ćemo privređivati, bićemo produktivniji, bićemo efikasniji, upumpaćemo u budžetski sistem daleko više sredstava, samo dajte mogućnosti da preživimo ova teška vremena. Unija poslodavaca evo već tri, četiri godine, Privredna komora, dajte smanjite i napravite jednu analizu. Međutim, ovu vlast to izgleda ne interesuje, samo daj, uzmi, otmi, inspekcija na teren, dajte samo da pokrijemo samo ono što nam je najneophodnije itd. Da pokrijemo deficit koji je iz godine u godinu sve veći i veći.

Kakva nam je praksa? Svega 26% privrednih subjekata redovno izmiruje poreske obaveze i obaveze u isplati doprinosa, svega 26%. Do 15 dana isplaćuje 15%, 11% do 30 dana i 48% preko 30 dana. Gledajte, ako kažemo za 48% privrednih subjekata da neuredno izmiruju preko 30 dana, ima i onih koji ne izmiruju više meseci, pa i više godina. Kada tome dodamo još sedamdesetak hiljada blokiranih preduzeća, pa još dodamo da je negde sredinom prošle godine bilo ukupno doprinosa i ako tome dodamo kamatu nekih 560 milijardi u toku ove godine, to će biti 700 milijardi dinara neuplaćenih doprinosa PIO i Fondu zdravstvenog osiguranja. Onda govorimo o stvarnoj suštinskoj brizi za ovu oblast i prosto čudi da Vlada nesagledava ove probleme privrede, građanstva, prevashodno radnika koji trebaju da za svoj rad dobiju zaradu, a na tu zaradu se isplaćuju porezi i doprinosi itd. Onda imamo jedan krug. Ako to stane, onda imamo probleme.

Fond PIO, znamo i sami, negde sa 45 i više posto se puni kroz dotacije iz budžeta. Ako samo napravimo malu analizu, samo ću dva tri podatka, pre tri – četiri godine, to je negde počelo 2007. godine sa 98 milijardi, a sada je to 230, a ove godine će biti daleko veći iznos. Rebalans budžeta koji morate napraviti, koji ste morali napraviti i sagledati ponovo kretanja u prihodima, rashodima itd. Evo, vidimo, analizu ste napravili pre dva dana. Vidimo da je punjenje budžeta negde sa 45% onoga što je planirano za šest meseci. To je malo. Očekuje nas opet letnji mesec i problemi itd. To će i dalje kulminirati. Možemo očekivati samo slabije punjenje budžeta u odnosu na ono što se planira. U takvim uslovima privreda ne može da radi, ona odlazi na crno tržište. Mi danas na crnom tržištu imamo preko 40% svih roba i usluga. Da li je u toj situaciji u ravnopravnoj utakmici onaj ko uredno izmiruje poreze i doprinose i onaj ko je na crnom tržištu? Da li su oni ravnopravni? Nisu ravnopravni. Zato je privreda ona koja živi, koja radi i koja redovno isplaćuje i kaže – dajte, pomozite.

Dozvolili ste monopolistima da rade šta hoće, da ne plaćaju, da su mezimčad države, dobijaju po osnovi garancija itd. određene benefite od strane države. Sa druge strane, omogućili ste ogromnom delu privrede da ode na sivo tržište, a da ne plaća ništa, a mi smo ti koji moramo, koji smo prisiljeni, jer prisiljavaju nas inspekcije i sve druge institucije uglavnom prisilno. Ukazaću na jednu pojavu koja je vrlo karakteristična i koja je štetna po državne interese Republike Srbije, i to dva primera. Jedan se odnosi na isplatu penzija iz Slovenije i isplatu penzija Srbima u Republici Hrvatskoj. Sporazum između Srbije i Slovenije potpisan je u septembru 2009. godine. Tim sporazumom je predviđena mogućnost isplate i potreba isplate svih onih Srba koji su živeli i radili u Sloveniji do 1991. godine. Šta je učinila Slovenija 1991. godine? Oduzela je pravo na isplatu penzija svim Srbima, bez obzira po kom osnovu. Onemogućila je svim onima koji su radili, koji su bili u radnom odnosu u Sloveniji, onemogućila je mogućnost da kada odu u penziju da tu vrednost svoga rada, odnosno radni staž valoriziraju kroz određena sredstva, određeni deo penzije koji će usklađivati Penzioni fond Slovenije.

Ovaj parlament je ratifikovao taj sporazum u jesen 2009. godine. Danas je sedmi mesec 2011. godine i svega nekoliko desetina penzija Srba koji su radili u Sloveniji je stavljeno u proces, dobili su rešenje o isplati penzije i dobijaju penzije. Šta je sa ostalih gotovo 8.000? Jednostavno 8.000 Srba koji su radili i ostvarili određeno pravo u Sloveniji i dan danas visi. U međuvremenu ljudi su umrli, ali radi se o sledećim sredstvima. Prosečna penzija u Sloveniji je oko 800 evra. Pretpostavljam u nekih petnaestak godina da je prosečni radni vek Srba koji su tamo

radili sa nekom naknadnom razlikom od 300 evra na 8.000, to dođe negde oko 28 miliona evra godišnje, pa puta 20 godina, to je 560 miliona evra. To je ono stanje koje Penzioni fond Republike Srbije i građani Srbije, penzioneri po raznom osnovu potražuju od Penzionog fonda Republike Slovenije.

Šta se čini da se ubrza taj postupak? Bio sam prisutan kada je bila slovenačka delegacija i govorili smo im o ovom slučaju i ukazali na ovaj problem. Rekli su da je to sve u postupku itd. To je bilo prošle godine negde u ovo vreme. Evo, godinu dana nema iskoraka. Problem je u tome što državni organi Republike Srbije ne traže ova sredstva. Radi se o ogromni sredstvima. Ta sredstva će se zavrteti u finansijskom sistemu Republike Srbije i svi ćemo imati berićeta od toga, ali ne radi. Što se tiče hrvatskih penzija, takođe, najgori oblik diskriminacije – oduzimanje stečenih prava. Nešto oko 50.000 penzionera je ostvarilo to pravo u Hrvatskoj. Onda, pored toga moramo dodati negde dvadesetak hiljada Srba koji su imali pravo na invalidske dodatke itd. Petnaest hiljada vojnih i mirnodopskih penzionera sa raznim oblicima naknada i oko 5.000 korisnika socijalne pomoći.

Hrvati su takođe uskratili pravo i mogućnost dobijanja penzija svih onih koji nisu bili na prostoru Republike Hrvatske, mislim na prostore Republike Srpske Krajine i šire. Radi se o ogromnim sredstvima. Od 1991. godine do 1998. godine nikakav oblik komunikacije Penzionog fonda Republike Hrvatske sa Srbima koji su ostvarili to pravo. Posle 1998. godine pojedinačno samo delovi srpske populacije su ostvarili to pravo. Tek od 2003. godine počinje ta isplata. Ono što Srbi potražuju, to se kreće u enormnim finansijskim svotama. Neka računica je čak do 18 milijardi evra. Ako tu izračunamo osnovicu plus kamate za ovih 20 godina, to su ogromna sredstva. Šta se čini da se pomogne ovim ljudima da dobiju i ostvare davno stečena prava? Ponovo ništa. Slovenija ništa, Hrvatske ništa itd. Slično je u Makedoniji, a jedina uredna saradnja je sa BiH, gde se od prvih trenutaka kada su uspostavljeni odnosi krenulo u regulisanje. I tu ima problema, ali ne ovakvih.

Šta na kraju reći? Kao ovlašćeni predstavnik, mislim da je ovo pogrešno. Vlada i vlast umesto da temeljito pripremi pravu analizu, da napravi strategiju šta učiniti do kraja godine, šta učiniti u 2012. godini da prebrodimo ovu krizu. Godina 2012. je izborna godina, nema govora o tome da će bilo koji državni organ napraviti bilo kakvu analizu i krenuti sa određenim merama. Znači, 2011. godina nam prolazi ovako kako nam prolazi, privreda nam grca u problemima. Godina 2012, tu će doći do izbornog procesa, izbornog postupka i tek negde sredinom ili pred kraj godine ćemo dobiti Vladu. Ta vlada neće imati pripremljene mere jer niste napravili nikakvu analizu, niste pripremili nikakve mere. Tek možemo očekivati od sredine 2013. godine. Da li ćemo imati do tada priliku? To vi morate dati odgovor, jer stanje u kome se trenutno nalazi privreda je takvo da možemo očekivati, evo, MMF nam je dao pravu sliku – 400.000 ljudi je od početka krize, od sredine 2008. godine do 31.12.2010. godine ostalo bez posla.

Neki ekonomski analitičari naklonjeni vlasti kažu ne 400.000, 540.000. Očekuje se sredinom 2011. godine do sredine 2013. godine ponovo 200, 300, 400, 500.000 ljudi bez posla, to je tragično, ovo je rešenje, ovo nikako rešenje nije. Ovo je samo jedna puka kozmetička promena da usaglasimo jedno sa drugim itd, nepotrebno i vrlo štetno, ne samo po pravni sistem nego po nacionalni interes Republike Srbije. Hvala vam.
Člana 11. zatražili smo da se briše i to iz više razloga, prevashodno pravno-tehničke prirode.

Zbog javnosti ću pročitati: "Kada preduzetnik ostvaruje naknadu zarade za vreme trajanja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta, a delatnost nastavlja da obavlja preko ovlašćenog poslovođe, obračun i uplatu doprinosa po osnovu navedenog primanja u ime i za korist preduzetnika vrši lice koje saglasno zakonu obavlja poslove ovlašćenog poslovođe". Ovo je prazna pravna formulacija.

Zašto je prazna? Zato što je Zakonom privrednim društvima u materiji koja se odnosi na preduzetnike uvedena pravna kategorija ovlašćenog poslovođe koji u ime i za račun preduzetnika obavlja sve poslove koje je obavljao i poslovođa dok je bio u mogućnosti da obavlja te poslove.

Znači, imamo u pravnom prometu regulisanu materiju. Znači, ovlašćeni poslovođa ima sva prava i sve obaveze kao i njegov ovlašteni predstavnik koji ga je ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun obavlja sve poslove koje ima on i kao poslovođa. Zašto sada ponavljamo nešto što je već u pravnom prometu? Znači, ako ima pravo da vrši plaćanje, da ugovara, on ima pravo i da plaća poreze pa time i doprinose.

Zašto mi sada u ovom zakonu ugrađujemo neku materiju koja je već definisana nekim sistemskim procesom? U ovom slučaju ovo je propis manje važnosti, manje pravne vrednosti u odnosu na jedan sistemski propis koji je inagurisao ovlaštenog poslovođu, preduzetnika sa istim pravima i istim obavezama. Nepotrebno, imate dva takva člana i smo tražili, sa razlogom smo tražili brisanje. Sve ovo što vi govorite u obrazloženju, a obrazloženje je nadugačko i naširoko itd. to ne stoji.

Sa druge strane, zašto mi smatramo da je nepotrebno ovo ovako definisati? Član 58. stav 1. govori o potpuno drugim stvarima u odnosu na ovde postavljeni i predloženi stav 2. Ne slažu se ta dva stava. Jedan sa drugim se ne slaže i nepotrebno je nešto što ne pripada ovome članu. Prvo, normativno pravno nije u redu. Sa druge strane, niste uskladili u tim stavovima 1. i 2. Nepotrebno je ubacivati.

Šta je potrebno? Potrebno je napraviti ono što smo napred naveli i što je obećano od strane vlasti. Obećana je jednokratna isplata penzija i Fond PIO osiguranja je sredinom 2009. godine rekao sledeće – za nekoliko meseci ćemo krenuti u jednokratnu isplatu penzija. Svi u Vladi su to podržali. Kaže ovako – naše analize govore da ćemo time uštedeti 900 miliona dinara nepotrebne uplatnice, nepotrebna obrada, manji broj radnika itd. To je ukupno preko 10 milijardi dinara po osnovi ove uštede. Ali,nema dovoljno sredstava u PIO fondu i nikad se nije ostvarilo ono što je prava analiza. Ovo je prava analiza – 10 milijardi dinara, to je ukupno po toj računici PIO fonda 53 hiljade prosečnih penzija koje svake godine nepotrebno bacamo u vetar samo zato što nismo smogli snage da idemo na jednokratnu isplatu penzija. Penzije vršimo, vršimo administriranje,obradu, obračun itd.

Kada smo kod penzionog fonda, moramo ukazati, to smo rekli u načelnoj raspravi, bilo je raznih zloupotreba, nekažnjenih zloupotreba. Od 2003. i 2004. godine finansijska policija išla je utvrdila je razne zloupotrebe. Prvo, nepotrebno finansiranje, protivzakonito finansiranje nevladinog sektora, pojedinih organizacije koje su upadale u sistem davale su, kapom i šakom je isplaćivano. Tako je Unija poslodavaca, s obzirom da je predsednik Upravnog odbora 2005. i 2006. godine bio čovek koji je kasnije postavljen za predsednika Unije poslodavaca. Dobio je na ime zahteva za donaciju samo jedne godine 96,5 miliona dinara i nikad ta sredstva koja su data tako ne zakonito nisu vraćena.

Jednom analizom poslovanja utvrđeno je da je to 22 miliona dinara uplaćeno raznim asocijacijama itd. Naložila je finansijska policija da se vrate ta sredstva i samo deo tih sredstava je vraćen.

Ono što je problem aktuelni to je da je u toku 2010. godine Fond PIO kroz određene otpremnine, određeni socijalni program iz sistema uključio 461 službenika i otišli su sa otpremninom. Tako je po tom osnovu potrošeno oko 2 miliona evra nepotrebno zato što je odmah u planu radne snage za 2011. godinu planiranu 100 novih radnika.

Kakva je sudbina sada tih bivših radnika? Našli su uhlebljenje u nekim drugim državnim institucijama. Tako je jedna gospođa, Slavica Totić, uzela 20 hiljada evra i zaposlila se kao pomoćnik direktora Republičke direkcije za imovine. Vidite šta mi radimo? Damo ogromnu otpremninu i onda sa druge strane radnik ode u drugu državnu instituciju.

Da li imamo ventil da to sprečimo? Nemamo. Nemamo mi pravnu regulativu koja bi to zabranila. Da li to radi ijedna druga zemlja? Da li imamo negde u regionu takvu praksu? Nema nigde. Jednom kad radnik dobije otpremninu u državnom organu, državnoj organizaciji, nema više mogućnosti da se zaposli u državnoj organizaciji. Može da radi privatno. To i jeste suština – da smanjimo rashode. Javnu potrošnju nam je neophodno smanjiti i zbog toga i isplaćujemo radnike da odu i dajemo im određene beneficije. Gde će se on zaposliti, to je njegova stvar. Zato on to i prihvata.

Socijalni program takvog osnova je dobrovoljan. Znači, niko nikoga tu ne tera, nego, ako želiš – idi. Ova zloupotreba treba da zabrine. Koga? Državne institucije, zato što se državne institucije samo verbalno zalažu za smanjenje javne potrošnje. Ako smo potrošili dva miliona evra za socijalni program i otpremnine, ne smemo ponovo dozvoliti da neko dobije iz države i na taj način tu nabujalu javnu potrošnju koristi kroz vid zarade, poreza, doprinosa, itd.

Predlagač zakona krši odredbe Zakona o budžetskom sistemu. Tim zakonom je predviđeno formiranje Fiskalnog saveta. Zadatak Fiskalnog saveta je da da mišljenje o svakom predlogu zakona, oni to nedvojbeno i rade, u onim situacijama kada im koristi. Kada im je u interesu, kao što je bilo kod zakona o decentralizaciji, kada je bilo u interesu, onda ste uzeli od njih negativno mišljenje, da li pod političkim pritiskom, političkim voluntarizmom, ili je to rezultat stvarne analize, to je sad stvar političke ocene i procene. Ali, zakonska obaveza – tim zakonom je definisano da Fiskalni savet mora dati svoje mišljenje o svakom predlogu zakona. Da li ga imamo uz ovaj zakon? Nemamo.

Evo šta kaže predsednik Fiskalnog saveta "Budžet za 2012. godinu premašiće jednu milijardu evra, znači, stotinak miliona, ono što nam je obaveza prema odredbama toga zakona, i dostići će deficit u iznosu od 175 milijarde". To su njegove reči. Na vašim sajtovima se to može pročitati. Znači, 75 milijarde više. Analizom Zakona o decentralizaciji, koji ste usvojili ovde, većina je usvojila, vi ste probili sve ono što se zakonom ne sme probiti, znači 75 milijardi. Kako ćete vi to premostiti, to je sada akrobatika. Nema sredstava i sigurno se ne može ovo rešiti. To vam i predsednik Fiskalnog saveta kaže.

Šta je dalje obaveza? Kaže: "Obaveza smanjenja javne potrošnje". Mi stalno govorimo o načinu kako se može smanjiti javna potrošnja. Na svakom koraku se to mora činiti. Treba skrojiti i skresati tih 75 milijardi, onemogućiti određene pojedince ili asocijacije u određenim pravima. Kako? To će biti grubo, samo zato što ne radimo to sistematski. Zašto nemamo rebalans budžeta? Baš zbog toga. Moramo to pravo nekome uskratiti. Ali, uskratiće samo jer nema adekvatno punjenje budžeta i analiza ministarstva, a makroekonomski pokazatelji Ministarstva finansija to najbolje pokazuju.

Ono što predlaže gospodin Pavle Petrović, predsednik Fiskalnog saveta: "Pojačati napor na naplati poreza i doprinosa". To se stvarno i čini. Inspekcije su napolju, sile mala i srednja preduzeća da uredno izmiruju svoje poreske obaveze. Ali opet imamo 48% privrednih subjekata koji su neuredni, čak preko mesec dana. Da li imamo koordiniranu aktivnost državnih organa da sprečimo monopoliste da uredno izmiruju svoje poreze i obaveze? Da li država kao takva uredno izmiruje svoje obaveze prema privredi, građanima i određenim asocijacijama? Ne izvršava. To je loš primer. Ako država ne izmiruje svoje obaveze, kako da silujemo nekog pojedinca? Da ga privodimo? Da ga zatvaramo zbog toga što neuredno izmiruje obaveze?

Mislim da je sve ovo jedna igrarija, jedan voluntarizam koji je prisutan duži niz godina. Ima puno toga o čemu bismo mogli još razgovarati, međutim, to je sve priča u vetar bez stvarnih efekata, samo zato što vi ne želite da sagledate stvarni život i probleme sa kojima se suočava svaki naš građanin i narod u celini. Hvala.
Za sve ovo treba nam malo analitike. Kada govorimo o dugu, moramo krajnje ozbiljno shvatiti, jer svaki dug je zao drug i o njemu u svakom segmentu moramo razgovarati, ali nemamo analizu, nemamo podatke o tome. Evo, ja sam poslanik 5-6 godina, nikada nisam dobio ovde bilo kakvu ozbiljnu analizu od bilo kog državnog organa, institucije, ministarstva ili Vlade, da kaže – ovaj deo duga ćemo sanirati na ovaj ili onaj način. Najveći dužnici su u oblasti privrede. Preko dve hiljade milijardi, odnosno 20 milijardi evra je dug privrede. Jedna polovina bankama, a sve ono ostalo međusobna dugovanja i dug države.
Postoje podaci koje možemo naći na vašim sajtovima, sajtovima Ministarstva finansija, Vlade itd. Ko u tom sektoru privrede najviše duguje? "Delta" najviše duguje. Sedamdesetak ili 80 milijardi sad je nešto bilo uplaćeno itd. Dalje, "Viktorija grup", "Invej", upravo monopolisti, upravo oni koji imaju najveće beneficije od ove vlasti. Ova vlast je učinila sve da im omogući kupovinu, da privatizuju preduzeća, dala im je najpovoljnije poslove, izlazila u susret u pogledu građevinskog zemljišta, gledala kroz prste itd. Oni najviše duguju.
Sledeća po obavezama koje ne izvršava je država, samo zato što nije naplatila. Ne možemo govoriti o uspešnosti Vlade ukoliko ne uspeva da naplati ono što joj pripada. Zašto ne uspeva? Ne uspeva zato što igra socijalnu ulogu, socijalnu majku i za sebe kaže da je proevropska i socijalna Vlada. Tako se ponaša prema sivoj zoni. Sivu zonu gotovo niko ne dira. Ni monopoliste niko ne dira. Zato imamo ovo što imamo. Dve - tri milijarde evra je obaveza države prema raznim subjektima.
Šta je najveći problem? Najveći problem su monopolisti. Dali ste im sve. Privatizovali su hotel, uzeli i ne vraćaju ono što pripada državi. Ne poštuju zakonske propise, ne poštuju vas koji ste im izašli u susret da naprave ta bogatstva. Otpuštaju radnike i rade šta hoće. Tu je suština problema oko kojeg se mi vrtimo. Šta je stav SRS? Napraviti pravu analizu i krenuti u rezove. Ne može se drugačije. Nas rezovi svakako čekaju. Evo, vidite Grčku. U Italiji se najavljuje, Španija itd. Mi smo već u toj fazi, samo što vi nećete da pogledate istini u oči. Istina u oči je jako crna, to vam mora biti jasno. Svi pokazatelji, koji god pogledate pokazatelj on je crn, jako crn. Lupiće vas to o glavu.
Bolje da gledamo u nekom vremenskom periodu da pravimo analize, da pravimo mere i da to na vreme probamo sanirati, jer bez prave sanacije sistema doći do stihije. Stihija ne treba ni vama, ni nama, ni opoziciji, ni poziciji. U stihiji su dozvoljene sve metode. Ako dođemo u takvo stanje, znate da ipak vlast odgovara za sve. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, u ime SRS podneo sam amandman na član 4. i predložio da se posle stava 1. u članu 4. doda stav 2. koji glasi – Republika Srbija obavezna je da se brine o doslednoj primeni međunarodnih konvencija o zaštiti materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasleđa u regionu i inostranstvu.
Za SRS je vrlo značajno da se u jednom zakonu ugradi klauzula koja će obavezivati sve državne institucije da vode računa o kulturnoj građi, kako u Srbiji tako i u regionu, jer nesrećnim okolnostima 90-e godine do 95-e godine izgubili smo mnogo srpskih teritorija na kojima su Srbi gradili, radili i stvarali, gde su ostavili ogromnu kulturnu baštinu i obaveza državne institucije Republike Srbije je da zaštite sve ono što predstavlja kulturnu baštinu. Nažalost, odbili ste ovaj amandman sa nakaradnim obrazloženjem, gde kažete – amandman se ne prihvata zato što nije precizirano na koji način Republika Srbija ima obavezu da se brine o zaštiti materijalnog, nematerijalnog kulturnog nasleđa u inostranstvu. Onaj ko je dao ovaj odgovor da zna materiju onda bi video da u međunarodnoj pravnoj praksi, u međunarodnom pravnom životu postoji ogroman broj međunarodnih konvencija koje su donošene posebno posle Drugog svetskog rata od strane Organizacije UN, između ostalog osnovana je specijalizovana organizacija, Organizacija UN UNESKO, koji vodi računa da zaštiti kulturnu baštinu sveta. Da ova država, državna institucija Republike Srbije vode računa o tome, sve te konvencije i sva druga međunarodna pravila su ratifikovana u ovoj skupštini, odnosno prethodnim skupštinama i ona su u pravnom životu Republike Srbije. Obaveza državnih organa državnih institucija jeste da štite kulturnu baštinu ovako kao što ste vi naveli, ali da se striktno primenjuju međunarodne konvencije na koje mi imamo pravo, jer su to međunarodna pravila.
Šta je bio cilj pored toga, ovog amandmana? Jeste da se zaštiti kulturna baština Srba u onim delovima srpskih zemalja koje su danas etnički očišćene, gde Srbi danas ne žive ili žive u vrlo malom broju zbog etničkog čišćenja koje je usledilo u periodu od 90-e, 91-e godine. Prevashodno to misli na prostore Republike Srpske Krajine, gde je u periodu od 90-e do 95-e godine genocidnim aktivnostima Hrvatske države etnički očišćeni prostori Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i ostali prostori srpskih zemlja. Na tom području uništeno je, u tom periodu 78 pravoslavnih objekata sa ikonama, sa ikonostasima, sa duhovnim blagom koje se nalazilo u tim pravoslavnim objektima. Uništeno je 29 muzeja, sva imovina pokretna i nepokretna je uništena, zapaljena, devastirana. Uništeno je i zapaljeno 40 biblioteka, sva ćirilična izdanja koja su se našla u tim bibliotekama je zapaljeno, isto onako kao što je inkvizicija radila u srednjem veku, tako je to učinila Hrvatska država i hrvatske oružane policijske snage. Uništeno je 920 spomenika najviše onih iz Drugog svetskog rata. Isto ta država koja se kune u antifašizam, uništavala je sve ono što je obeležje borbe protiv fašizma. Uništeno je 3000 spomen ploča koji govore o srpskom životu, bitisanju srpskoj književnosti i srpskoj kulturi na prostoru Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske.
S pravom politikolog i uvaženi prof.dr Svetozar Livada u svojoj knjizi "Etničko čišćenje – ozakonjeni zločin stoleća" kaže da se radi o kulturocid i kaže: "kulturocid nije nastao usled ratnih sukoba nego je to deo strategije etničkog čišćenja bez ostatka. Na očigled sveta, kopni i nestaje krajiško duhovno i kulturno blago, muk i tišina zavladali su duhovnim bićem Srba Krajišnika. Strah, beznađe, nemaština, gubitak identiteta i nacionalnog dostojanstva pretvorio se u osećaj apsolutnog beznađa. Pasivan odnos srpskih institucija, znači davanje saglasnosti i odobravanje neprijateljske rušilačke politike".
Nezabeleženo da jedan narod izgubi svoju kulturu, a državne institucije Republike Srbije ne preduzimaju ništa da se preostala kulturna baština sačuva, da se stavi u neki odnos, da se zaštiti. Obaveza ove države i ovog naroda je da zaštiti ono što je preostalo tamo i da se sanira sve ono što se može sanirati. Nažalost, nema pomaka.
Bili smo svedoci u zadnjih desetak godina zahteva od strane Hrvatske da im se vrati njihova kulturna baština. Treba da se vrati kulturna baština. Međutim, radi se ipak i srpskoj kulturnoj baštini. Iz pravoslavnih crkava u Vukovaru, u Dalju itd, koje su prenete ovde, koje su čak ovde i sanirane, u smislu sanacije onih oštećenja koja su nastala u toku rata itd, sve je to vraćeno.
Kakva je sudbina, konkretno govorimo o bibliotekama, svih onih biblioteka koje su zapaljene tamo, kulturne baštine koja je nestala u plamenu, koja ja izgorela? O tome moramo govoriti. Ovaj parlament mora da se uokviri u sve ono što predstavlja međunarodno pravo. Međunarodno pravo, međunarodne konvencije daju nam za pravo da štitimo i čuvamo sve ono što predstavlja deo naše istorije, deo našeg bitisanja na prostorima Republike Srpske Krajine, Republike Srpske, Kosova i Metohije itd. Poslednjih mesec dana mogli smo videti nasrtaje na kulturnu baštinu i kulturne spomenike na KiM. Od koga? Od strane međunarodne zajednice, to moramo jasno reći. Ko nasrće? Nasrću Francuzi i Amerikanci, jer iza aktivnosti Albanaca stoje oni i oni guraju to da naše svetinje postanu i preoblikuju se kao deo kosovskog identiteta, kosovskog bića i kosovske zaostavšine. Na sreću, to još nije učinjeno, ali nije isključeno da nećemo doživeti u budućnosti takve nasrtaje, gde će nam otimati i uzeti sve ono što predstavlja deo srpskog identiteta.
Ono što je bitno naglasiti, to je da država nije u funkciji. Izneću konkretne činjenice, gde sam svedok i gde su svedoci određeni kulturni radnici koji su učestvovali u aktivnostima spašavanja kulturnog blaga srpskog Dubrovnika. Ono što je bitno naglasiti to je da vrlo mali broj Srba zna da je na prostoru Dubrovnika početkom prošlog veka delovala Matica srpska dubrovačka. Osnovana je 1. avgusta 1909. godine, vrlo značajna kulturna, prosvetna i naučna institucija Srba, rimokatolika i pravoslavaca. Ova kulturna institucija je objavljivala knjige, časopise, naučne radove i imala je vrlo bogatu izdavačku delatnost. Pored toga, brinulo je o prosveti, o mladim kadrovima, školovala je omladinu na srpskim prostorima, u Beču, Rimu itd.
Matica srpska dubrovačka je u periodu svog delovanja, od 1909. do 1914. godine, objavila 16 značajnih dela Srba rimokatolika i Srba pravoslavaca. Znači, pre sto godina. Kada je jedna grupa intelektualaca pokušala da nađe te knjige koje je izdala Matica srpska dubrovačka naišli smo na probleme kako doći do njih, ukupno 16 izdanja. Zašto je teško doći do njih? Zato što je uništeno kulturno blago Srba. U Dubrovniku je Matica srpska dubrovačka imala biblioteku, negde u ratu, da li u Prvom ili Drugom svetskom ratu je uništena, nestala je i pitanje je gde sada u kulturnim institucija Republike Hrvatske postoje ta dela. Jedan deo građe našli smo u Matici srpskoj, drugi smo našli u drugim kulturnim ustanovama u Republici Srbiji, a li ni jedna instituciji u Republici Srbiji nema 16 knjiga, da ne govorimo o časopisima, na stotine časopisa koje je objavila ova kulturna ustanova.
Obećao sam ministru, kao i kolegama, Momiru Markoviću, da ćemo predati izdanja ove značajne naučne ustanove srpskog naroda. Sačuvali smo od zaborava 16 knjiga. Održan je jedan naučni skup ovde u Beogradu i moram da se kritički osvrnem na mesto i poziciju predsednice Skupštine i administracije sekretarijata Skupštine, jer smo tražili da se u maloj sali ove skupštine održi naučni skup čiji je cilj da sačuvamo kulturnu baštinu i kulturno biće i da sve ono što je vezano za Srbe rimo-katolike i Srbe pravoslavce u smislu očuvanja srpskog identiteta Dalmacije i Dubrovnika sakupimo na jednom mestu i objavimo.
Na tom naučnom skupu koji, nažalost, nije održan ovde, nego u Zemunu, objavljeno je 25 naučnih radova i sve se to nalazi ovde. To ćemo vam dati, kao što smo dali i SANU, Biblioteci Srbije, Marici srpskoj u Novom Sadu, a daćemo i Ministarstvu, jer Ministarstvo mora da zna.
U ime inicijativnog odbora za sazivanje ovog naučnog skupa, obavestio sam Ministarstvo finansija, Ministarstvo kulture, kao i nadležne druge institucije, Akademiju i Maticu srpsku, međutim, niko se nije odazvao. Toliko njih interesuje baština i tradicija, zaštita stare i retke građe, da niko nije došao.
Ono što je bitno naglasiti a to je da je aktivnost nekolicine entuzijasta sačuvana od zaborava, izdavačka delatnost Matice srpske Dubrovačke, sačuvano je sve ono što je bilo vezano za identitet Srba na prostorima Dalmacije, Dubrovnika, Boke Kotorske, Banije, Like, Korduna itd. Znači, ukupno 18 knjiga, bez ičije materijalne podrške i pomoći.
Ako malo analiziramo rad Ministarstva kulture i ovih naučnih ustanova, onda vidimo da su im važnije neke druge aktivnosti nego stvarno čuvanje stare građe. Tako će sudbina i ovog zakona biti stavljena negde u stranu i stvarna materijalna zaštita kulturnih dobara i kulturne baštine neće biti onakva kako je to predviđeno ovim zakonom. Prevashodno nemamo strategiju u smislu zaštite, nemamo pisane planove o tome šta nam je prevashodni zadatak da učinimo u smislu zaštite, nemamo obezbeđena finansijska sredstva, tako da je ovaj zakon samo mrtvo slovo na papiru i on kao takav neće imati svoju materijalizaciju, a donosimo ga baš zato da bi materijalno zaštitili sve ono što se mora štititi.
Kada govorimo o zaštiti, onda moramo reći da pored državnih institucija, Ministarstva kulture, postoje značajne kulturne institucije koje moraju biti u funkciji, prevashodno SANU, koja predstavlja temelju i osnovu znanja, struke, iskustva i svega onoga što je vezano za našu kulturnu tradiciju. Međutim, SANU takođe je van funkcije. Matica srpska u Novom Sadu, kao značajna kulturna institucija je takođe skrenula sa puta. Prevashodno, nemaju novčanih sredstava. Sa druge strane, deo rukovodnog osoblja vodi jednu politiku koja nije nacionalna. To se prevashodno odnosi na pitanje srpskog jezika, pitanje mesta i pozicije srbistike u svemu tome. Glavni kočničari u nacionalnom smislu, u smislu održivosti srpskog jezika i srpskog pisma su upravo predstavnici Matice srpske u Novom Sadu.
Gde je mesto i pozicija drugih naučnih institucija, prevashodno biblioteke? Biblioteke nemaju adekvatan prostor za čuvanje građe. Nemaju dovoljno prostora za smeštaj svega onoga što treba zaštititi, štititi itd, kako ste vi ovde naveli u ovom članu 4 – da brinu, štite, čuvaju i brinu o staroj i retkoj bibliotekačkoj građi. Ne može se štititi, ne može se čuvati, ne može se brinuti, ne može se vršiti prava obrada ukoliko nemamo adekvatan prostor. Država Srbija i državne institucije države Srbije bibliotekama nisu dale adekvatan tretman i adekvatno mesto, a nemaju ni adekvatna sredstva.
Bio sam svedok, u periodu kada sam bio direktor jednog komunalnog preduzeća u Novom Sadu, kada su me predstavnici Matice srpske molili i kumili da im pomognem, jer im prostorije nisu okrečene 30, 40 godina. Pojedini ljudi koji su imali toliko godina radnog staža su rekli da nikada nisu videli da je tamo iko radio bilo kakve građevinske radove. Posle 30 i nešto godina određene kancelarije, u organizaciji mog preduzeća gde sam bio rukovodilac, izašle su na lice mesta i sanirale već narušene prostorije i ugrožene prostorije, čak i po život opasne prostore u Matici srpskoj.
Ako je takva situacija u Matici srpskoj, postavljam pitanje kako je u drugim kulturnim institucijama, kako je u bibliotekama? Poznata nam je priča i to možemo u medijima pronaći i videti šta se sve dešava u tim institucijama u pogledu zaštite, čuvanja, da se ta stara i retka građa, vrlo bitna sa aspekta očuvanja identiteta jednog naroda, da se zaštiti i čuva na adekvatan način. Toliko i hvala.
S pravom kolega Žutiću ukazuje na problem dubrovačke književnosti i pripadnosti te književnosti, da li hrvatskoj ili srpskoj. Međutim, u književnoj teoriji to nije sporno. Danas Hrvatska dubrovačku književnost svojata, bez obzira da li je ona stara dubrovačka književnost 17., 18. i 19. veka, 20. veka, a gde je mesto i pozicija u srpskoj književnosti dubrovačke kulture i dubrovačke književnosti. Nažalost, u periodu komunizma teoretičari književnosti su izostavili srpsku književnost Dubrovnika i jednostavno je nestala iz srpske književnosti. U srpskoj književnosti u sto knjiga u izdanju Srpske književne zadruge, nažalost, nema dubrovačke književnosti. U Srpskoj književnoj kritici izdano u 25 knjiga, takođe, nema dubrovačke književnosti. Devedesetih godina u izdanju Srpske književne zadruge i Matice Srpske u Novom Sadu izašla je srpska književnost, i ponovo nema ni u tom delu dubrovačke književnosti. Znači, mi smo svesno dubrovačku književnost izbacili iz srpske književnosti.
Zanimljivo je ovde napomenuti šta kažu srpski književnici Dubrovnika, Srbi pravoslavci i Srbi rimokatolici. Spomenuću jednog, Mato Vodopić, biskup, pripadnik Rimokatoličke crkve, inače pisac, sakupljač poznati narodnog blaga, koji se izjašnjava kao Srbin Rimokatolik. Kaže "Sile nas da budemo Hrvati i to valja biti, ako nećeš da te mnogi progone, premda ni mi u detinjstvu ni naši oci ni naši dedovi nisu znali za to ime". Znači radi se osamdesetih godina 19. veka. Hrvatsko ime u Dalmaciji, a posebno u Dubrovniku je nepoznato ime do Zagrebačkog Oncila 1900. godine, kad su odlukom rimokatoličke crkve svi Rimokatolici dobili zadatak da se izjašnjavaju kao Hrvati. To je jedan genetski inženjering koji je učinjen uz podršku Vatikana i Austrije, odnosno tada važeće države Austrougarske. Taj projekat je podneo i zbrisao je Srbe Rimokatolike i oni su posle toga dobijali pod pritiscima, pod terorom, dobijali obavezu, uputstvo i nalog da se izjašnjavaju kao Hrvati. Jedan od najznačajnijih književnika intelektualaca Dubrovnika druge polovine 19. veka je Ivan Stojanović, pesnik, istoričar, svešteno lice, koji sa ushićenjem kaže da je Srbin i po poreklu i po čulstvu. "Pa, ko mi je bliži od srpskog roda, katolička vera mi ne preti, ne zabranjuje da se izjašnjavam kao Srbin". Nažalost, u kasnijem periodu, posle Zagrebačkog Oncila 1900. godine, počeli su pritisci itd., koji su izazvali ovu genetsku promenu.
Zanimljivo je navesti mišljenje Srbina Rimokatolika Stjepe Kobasice koji kaže, kad god se govori o katoličkim Srbima, odmah se pomisli na starodrevni Dubrovnik, tu najveću oazu srpske kulture do pred Uranak 19. veka. Moramo spomenuti i Srbina Rimokatolika Antonija Strožilovića, pisca, istoričara, publicistu koji kaže "po istoriji mi smo čisti Srbi, krv u srpskim žilama koje su rađale i odnjihale u svim susednim srpskim zemljama, a prelila se preko brda ovamo do zidina Dubrovnika", itd., itd. Gledajte, genetski Srbi želeli su da se izjašnjavaju, branili su srpsko, branili su srpski identitet. Da li sadašnja vlast, posebno ona komunistička, a i ova 90-tih godina, pa i ova najnovija vlast ima moralno pravo da nekog ko je genetski Srbin i ko se bori za srpski identitet dozvoli da se izbaci iz srpske kulture, književnosti nešto što pripada toj književnosti. Vidite kakva je ova vlast i šta konkretno radi.
Kad govorimo o Dubrovniku, ne samo ovi Srbi Rimokatolici koji su naglašavali svoj srpstvo i svoj srpski identitet, u istorijskom smislu istoričari, ali sad ne Srbi, nego počećemo od Mavra Orbina, Dubrovčanina, koji kaže u svom delu "Kraljevstvo Slovena" iz 1601. godine, kaže da prostore Dubrovnika naseljavaju srpski narod sa područja Puma i Trivunije i on u svom delu od 400 i nešto stranica, 200 stranica posvećuje Srbima, 100 stranica Bugarima, jer govori o Slovenima i svega 10-ak rečenica o Hrvatima za koje kaže da je to daleki narod i daleka zemlja, da je bio Hrvat verovatno bi govorio o hrvatskoj istoriji daleko više. Jedan od najznačajnijih istoričara 19. veka Nemac Ivan Engel u svojoj istoriji dubrovačke republike kaže za Dubrovnik da je to područje koje naseljavaju Srbi i romanizirano stanovništvo nekadašnje velike rimske imperije koja je u periodu 8., 9., 10. veka, a posebno u 11. veku naseljavalo prostore Dubrovnika, ali je mešanje sa slovenskim plemenima, prevashodno srpskim plemenima izgubilo svoj identitet, kulturu, poprimilo je uglavnom slovensku, odnosno srpsko. Za Dubrovnik kaže da je nastao od reči "Dubrava", kad ovaj sinonim danas spomenemo, svaki Srbin kaže odmah Raguza, odmah ide na onu latinsku varijantu, odnosno italijansku varijantu naziva Dubrovnika. Takvi smo mi Srbi, odričemo se onog što etički pripada srpskom narodu i srpskom biću.
Francuski istoričar 19. veka Fuže, u svojim Putopisima sa Balkana kaže da stanovništvo Dubrovnika je uglavnom srpske rase, možemo spomenuti i hrvatskog istoričara Ratka Nodela koji kaže da u Dubrovnika od pamtiveka se govorio srpski i u javnim ustanovama i u porodici itd., da preovlađuje pored italijanskog i srpski itd.
Ovde sam spominjao Maticu Srpsku dubrovačku, ona je vrlo bitna i značajna, da se kaže, jer malo Srba zna o Matici Srpskoj dubrovačkoj, malo Srba zna da su jedino Srbi imali dve Matice, jednu u Novom Sadu, a koja je osnovana 1826. godine u Pešti, a druga je u Dubrovniku 1909. godine. Kad govorimo o ovoj naučnoj, kulturnoj, prosvetnoj ustanovi srpskog naroda, moramo reći da je jedna grupa entuzijasta, kulturnih radnika, političara i politikologa učinila napor da obnovi rad na stogodišnjicu njenog osnivanja 1. 8. 2009. godine.
Rad ove kulturne institucije je obnovljen. Ovde sam pokazao 16 reprezentativnih izdanja, dva zbornika radova itd.
Pored toga, jedna grupacija ljudi iz Pokreta za obnovu srbistike sa profesorom Milosavljevićem na čelu, učinila je napor i zajedno sa Vladom Republike Srpske Krajine u progonstvu 2007. godine, održala jedan naučni skup na kome smo skupili ogromnu građu o Srbima rimokatolicima, Srbima pravoslavcima na prostorima Republike Srpske Krajine, na prostorima Srpske Krajine. Objavljeno je četiri zbornika radova. Zašto je bitno naglasiti sve ovo? Da bi sačuvali sve ono što je srpsko biće i sve što je srpska tradicija, srpska kultura na prostorima koja danas, nažalost, teritorijalno nisu naša.
Međutim, moramo se vezati, to je iskonski naša zemlja, to je iskonski naša kultura i moramo učiniti sve da je spasimo, sačuvamo i da imamo sve ono što je vezano za srpsko biće na prostorima tih zemalja, sačuvamo za sva vremena. Upravo ove dve institucije, koje sam spomenuo, Vlada Republike Srpske Krajine, u progonstvu i Pokret za obnovu srbistike učinili su napor, skupili su ogromnu građu i dalje nastavljaju da objavljuju sve ono što je bitno.
Ovde ću pročitati iz knjige Laze M. Kostića, "Katolički Srbi", jedan deo njegovog govora. To je poznati pravnik, političar, politikolog, svestran intelektualac, koji je objavio mnoga dela. On govori upravo o Srbima Primorja, Istre, Dalmacije,Boke kotorske, Banije, Like itd. On kaže: "Katoličko srpstvo Dubrovnika predstavlja jednu od najsvetlijih tačaka našeg nacionalnog pokreta. Katoličko srpstvo otvaralo je nove vidike i širilo ideju srpstva i nacionalnog identiteta. Ja sam im se kao dete divio, u njima sam gledao apostole, patrijarhe, tribune. Svaki mi je izgledao beskrajno velik, nedostižan i srećan sam što mi se na kraju života pružila prilika da im se u ime srpstva malo odužim, da ih spomenem, da ih otrgnem od zaborava i da im izrazim posthumnu zahvalnost" i u tom pravcu je objavio ovu knjigu i još nekoliko knjiga, sada ne mogu, nemam vremena da govori o tome.
Upravo tu vidim veliki uspeh i napor koji je učinila Vlada Republike Srpske Krajine, u progonstvu, Pokret za obnovu srbistike, koji su sačuvali od zaborava 16 dela i učinili i finansijski iskorak u smislu obezbeđenja finansijskih sredstava bez ičije pomoći, bez obzira što ste se obraćali raznim institucijama, pa i Ministarstvu finansija i Ministarstvu kulture, koji su nas odbili sa zahtevom, odnosno prećutali su taj mega-projekat za nas, a to je mega-projekat i za državu, međutim, posle izvesnog vremena, mogli smo dobiti informaciju od Ministarstva kulture, da je Ministarstvo kulture dalo određena finansijska sredstva za paradu ponosa. Njima je važnija parada ponosa, nego očuvanje kulturne tradicije i svega što je vezano uz bitisanje Srba na prostoru Republike Srpske Krajine , Republike Srpske, Kosova i Metohije, BiH itd.
Moram ovde spomenuti, s obzirom da se radi o mega-projektu, ljude koji su zaslužni za sve ovo, koji su učinili ogroman intelektualan napor i finansijski su pomogli ovaj projekat, to su ljudi iz Pokreta za obnovu srbistike, dr Petar Milosavljević, dr Radmilo Marojević, dr Miloš Kovačević, dr Momčilo Subotić, dr Nikola Žutić, akademik Veselin Đuretić, Predrag Dragić, plejada intelektualaca koji su nesebično prionuli poslu da se sačuva sve ono što je između ostalog i obaveza države.
Ova država ne brine o kulturnoj tradiciji, i zato su naši amandmani, oni koje niste prihvatili i šteta je što ih niste prihvatili, jer su bili utemeljeni u našoj praksi. Naša praksa je jako loša, država ne brine, ne brine o ovoj državi, a još manje brine o državama u regionu.
Bio sam član jedne delegacije u Makedoniji koja je bila u poseti Srbima u Makedoniji i slušao sama vapaje naše braće iz Makedonije koja traže saradnju, podršku u smislu očuvanja naše kulturne tradicije.
Makedonija je iskonska srpska zemlja gde imamo ogroman broj spomenika, ogromna kultura je ostavljena sada na milost i nemilost silama globalizma koje rasturaju i razbijaju, jer žele uništiti srpsko biće.
Ova vlast mora napraviti iskorak, mora voditi računa o svemu tome. Do sada to niste učinili, žalosna je pozicija ove vlasti u smislu zaštite naše kulturne tradicije.
Na kraju ću spomenuti samo, odnosno napraviti jednu paralelu sa onim što čini aktuelna vlast.
Naime, gotovo sve zemlje sveta imaju svoju naučnu disciplinu o svom jeziku, pismu i različito je nazivaju.
U Hrvatskoj je to kroatistika, u Nemačkoj germanistika, a u Bugarskoj burgalistika, jedino Srbi nemaju svoju nauku, zvanično definisanu kao naučnu disciplinu srbistiku. U pravilu naše naučne discipline zovu se katedre za srpski jezik.
Svi drugi imaju discipline o svom jeziku, o svom pismu, o svojoj pisanoj kulturi, jedino mi imamo katedre. Vidite dokle smo mi stigli?
Pokret za obnovu srbistike godinama ukazuje na ovaj problem, ali pomaka nema.
Globalistička gledanja na ovo razbila su našu intelektualnu elitu koja sve to prati, mirno prati i ne čini ništa da omogući institucijama da se uobliči jedna naučna disciplina, a od svega toga beži i SANU, Matica srpska u Novom Sadu, a o ministrima ne treba ni govoriti, jer oni su samo prolazni, dođu tu i tako dalje.
Sve ono što se iza kulisa dogovore ministri, to prolazi.
Žalosno je stanje u ovoj građi, ovim zakonom bi trebalo napraviti iskorak, ali mislim da će to kao i do sada biti mrtvo slovo na papiru.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama su dva predloga. Probaću u nekoliko rečenica da kažem i o jednom i o drugom.
Kada govorimo o izboru Komisije za hartije od vrednosti, moramo reći da Vlada nije dosledna, ali nije to prvi put da se pokazuje njena nedoslednost. Juče smo mogli videti odluku Vlade da se svi direktori biraju konkursom, i to je obznanjeno tako kao da je to neka nova revolucija itd. Niko ne reče – zašto to nismo koristili do sada? Zašto nismo direktore javnih preduzeća i državnih institucija birali konkursom? Da je sreće, mi bi danas ovde imali predlog Odbora za finansije, koji bi konstatovao da je zaprimljeno tridesetak, pedesetak ili možda 300 zahteva, odnosno molbi ljudi koji žele, koji ispunjavaju uslove u stručnom i iskustvenom pogledu, i u pogledu školske spreme i ostalih opštih i posebnih uslova za zasnivanje radnog odnosa u ovoj komisiji. Nažalost, toga nemamo. Imamo samo jedan politički dogovor da se u komisiju izaberu ljudi koji odgovaraju po političkoj obojenosti, ne po stručnosti, ne po kvalitetu i ne po spremnosti da se uhvate u koštac sa ogromnim problemima u ovoj oblasti.
Ova komisija koja je delovala do sada završila je posao. Ona je pokrila sav kriminal koji je krenuo onog trenutka kad se ušlo ubrzano u privatizaciju po nalogu Zapada. Zašto je njen mandat sedam godina? Baš zbog toga, da se to završi. Donećemo novi zakon o tržištu kapitala i oni će se pozvati na taj zakon i onda ćemo reći – sad imamo i formalno-pravne uslove da izaberemo komisiju i da na taj način zadovoljimo formu. Ovo je samo zadovoljenje forme, ništa više. Suštinski nismo rešili problem. Suštinski problem što u oblasti hartija od vrednosti, prometa i privatizacije vezano uz hartije od vrednosti smo imali ogroman kriminal, ogromne probleme i ti problemi će kulminirati i ubuduće. Budite ubeđeni da ovo nije tačka na i, o izboru ove komisije, o privatizaciji će se govoriti. Revizija je neophodna. Stav SRS jeste da se, bez obzira na to što smo mi formalno završili privatizaciju, mi i dan danas imamo 450 preduzeća koja nisu privatizovana, bez obzira na sve, deklarativno zalaganje vlasti izvrši i dovede do kraja privatizacija jer ona nije završena.
Kada govorimo o ovoj komisiji, o problemima u privatizaciji, moramo ukazati na ogromnu diskriminaciju koju su imali mali akcionari, njihovu borbu za samo preživljavanje u ovom procesu. Podnosili su na desetine, na stotine, na hiljade krivičnih prijava, ukazivali svim državnim organima na probleme koje su oni imali, a, nažalost, nijedan, da je meni poznato, postupak nije doveden do kraja, niko u procesu kriminalnih radnji nije utvrđen, nisu pokrenuti sudski procesi i kažnjeni oni koji su izvršili zloupotrebe u tom procesu.
Ovde je spomenut "Knjaz Miloš". Evidentno je došlo do zloupotrebe. Ko je odgovarao? Niko. Ovde moramo ukazati na još jedan karakterističan primer loše privatizacije, a radi se o "Luci Beograd", o preuzimanju akcija od strane nama poznatog Milana Beka, koji je zloupotrebama došao do "Luke Beograd". Srpska radikalna stranka gotovo na desetine puta je putem poslaničkih pitanja ukazivala na zloupotrebu u ovoj privatizaciji, na preuzimanju akcija i tražila je od nadležnih državnih organa da se decidirano kaže iz kojih sredstava je Milan Beko otkupio akcije, odnosno preuzeo akcije "Luke Beograd"? Da li smo dobili odgovor? Nismo. Ukazivali smo na zloupotrebu položaja, u ovom slučaju, u toku samog preuzimanja akcija. Da li su istražni organi završili postupak? Nisu. Ukazali smo na ogromnu štetu koju je pretrpela država i tražili od strane državnih organa da se sve dovede do kraja, da se pronađu krivci koji su učestvovali u svemu tome, a to je na desetine ljudi koji su bili u raznim institucijama koje su odlučivale o vrednosti akcija, o načinu sprovođenja privatizacije. Nažalost, sve je to palo u vodu.
Zbog vremena, ja ću ovde još ukazati na jedan karakterističan primer zloupotrebe. Možda i najveća, a najmanje prisutna u javnosti zloupotreba jeste procena vrednosti preduzeća u privatizaciji. Kako je nastala? Nastala je na taj način što su agencije za procenu nepokretnosti, koje su dirigovane i politički postavljane u poziciju da same odlučuju koliko će koja vrednost akcije u tom preduzeću biti. Tako da je bila prava pomama od strane tih akcija, a spomenućemo i neke sudionike, vlasnike ovih akcija, direktore i rukovodioce u ovim agencijama koje su vršile procenu i ukazati na sukob interesa u kome su bili i na zloupotrebu svog mesta, pozicije i položaja. Radi se o jednoj agenciji čiji je direktor i jedan od vlasnika bio aktuelni premijer Mirko Cvetković, agencija je "Ces mecon", koja je učestvovala u postupku procene vrednosti negde preko 600 miliona dinara, što je negde između osam i devet miliona evra. Njegova agencija, odnosno agencija gde je on bio rukovodilac je učestvovala u procenama onda kada je on bio direktor Agencije za privatizaciju, što je sukob interesa. To je evidentan sukob interesa.
Da li je ijedna takva procena vrednosti poništena? Nije. Da li je sve zakonito odrađeno? Nije. Ko je odgovarao? Niko. To je tragično. Na jedno od pitanja srpskih radikala, koje smo u formi poslaničkih pitanja postavili nadležnim državnim institucijama, koliko je ukupno država platila za procenu vrednosti u postupku privatizacije, a tu nismo obuhvatili ona preduzeća koja su bila u stečaju, koja su izašla iz stečaja, pa su ponovo ušla u stečaj itd, nego je to golo nabrajanje samo onih preduzeća koja su bila u stečaju, a to je vrednost negde oko četiri miliona evra. ako se to iskaže u vrednostima evra, onda je to negde oko 60 miliona evra, jer se radi o periodu od 2002. godine, kada kreće prava privatizacija, do 2008. godine. Za procenu vrednosti 60 miliona evra.
Imali smo situaciju, mi smo to videli kroz izveštaje koje smo dobili od nadležnih državnih organa, on je prikriven, on je sklonjen ispod papira, ali se u papiru ipak može štošta pronaći, u tim finansijskim i drugim podacima koje smo mogli dobiti. Videli smo da su iz određenih oblasti radile određene agencije. Da li je to slučajno? Nije slučajno, nego je to ciljano, namešteno pojedinim agencijama da one vrše te procene. Zloupotreba je zadatak buduće vlasti i nadam se da će SRS imati učešće u sledećoj vlasti, da se preispita sve što je učinjeno kriminalno u postupku od 2002. godine, kada je došlo do ubrzane privatizacije.
Šta je još bitno naglasiti? Bitno je naglasiti učešće, mesto i poziciju bankarskog sistema. Bankarski sistem smo predali stranim bankama, stranim institucijama i tom kapitalu, bankarskom kapitalu odgovaralo je da finansiraju one aktivnosti preduzeća koja su došla sa strane za kupovinu akcija, preuzimanje akcija, kupovinu kapitala i imovine onih institucija sa kojima su imale srodne veze. Da li geografske, da li finansijske itd. Znači, to su bili uvezani tokovi. Posle 2007. godine bankarski sistem je izašao iz svega ovoga. Nije postojao ni interes stranih investitora nešto ozbiljniji u finansijskom sistemu Republike Srbije, zato što nije bilo ozbiljnih preduzeća koja su bila u privatizaciji, ali je toga trenutka pažnja izmeštena prema državnim institucijama i kupovine hartija od vrednosti, odnosno trezorske zapise Narodne banke.
Tu ćemo imati ozbiljnih problema, tu će država Srbija debelo platiti učešće stranog bankarskog kapitala koji se preselio i koji je na određen način finansirao likvidnost ove države.
Srbija je 2008. godine prodala 8,5 milijardi dinara za vlastiti likvidnost, 2009. godine to se popelo na 202 milijarde dinara, 2010. godine na 254, za ovu godinu 285 itd. To je vrtoglavi rast prodaje trezorskih zapisa. Pitanje je gde će se i kada se to može zaustaviti. Ova vlast očito ne može to zaustaviti i zato je neophodno da se ova vlast povuče, da dođe jedna normalnija vlast koja će razmišljati daleko ozbiljnije o ovim hartija od vrednosti i načinu finansiranja redovne likvidnosti države.
Još nekoliko rečenica oko rada odbora. Obzirom da sam predsednik jednog odbora, pokušaću da iznesem stav SRS oko rada odbora. Mislim da smo, kao i u ovom slučaju, zadovoljili formu. Mi smo kroz ovaj Poslovnik o radu dobili određen manevarski prostor za rad odbora, ali su oni, faktički, stavljeni negde u prikrajak. Sve što je zvanična vlast govorila to je da će odbori sada daleko naglašenije raditi, da će biti debatni klubovi, da će biti novi zamajac u razvoju demokratije, razvoju parlamentarizma itd. Nema ništa od toga. Odbori ne rade, to nam mora biti jasno. To što mi sada zadovoljavamo formu i umesto Janka postavimo Peru, umesto Željke postavimo Maru, od toga nema ništa.
Odbori ne rade, to mora biti jasno. Pre svega, ministri ne dolaze na odbore. Ono što je obaveza po Poslovniku o radu, ministarstva moraju dostavljati kvartalne i polugodišnje izveštaje o radu. Predsednik sam odbora i silim ih da dostave izveštaj o radu. Da li je uloga predsednika da insistira i traži?
Vi se izbrisali kontrolnu funkciju odbora i kontrolnu funkciju ove skupštine. izvršna vlast radi šta hoće. Zbog toga je formalna pozicija odbora takva. Da ste mislili stvarno da odbori i da ova skupština bude kontrolni organ rada državnih institucija, izvršne vlasti, potpuno bi druga funkcija bila i daleko ozbiljniji pristup u praksi. Mi sada imamo samo zadovoljenje forme. To su kozmetičke promene koje nam neće doneti dobro, nažalost. Izbori su blizu, pa ćemo se videti posle ovih izbora. Hvala.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, evo nam još jednog praznog zakona, koji u osnovi predstavlja samo usaglašavanje sa drugim zakonskim propisima, ali suštinsku stvar koja muči ovo društvo ne rešavamo. Za SRS je ovo samo jedna kozmetička promena, kojom ćemo sami ispeglati određeno usaglašavanje sa drugim zakonskim propisom, a ono što je bitno i suštinsko ne rešavamo.
Šta to ne rešavamo? Ne rešavamo pitanje dostatnosti budžetskih sredstava i dostatnosti sredstava u fondovima, fondovima penzijsko-invalidskog osiguranja, fondovima zdravstvenog osiguranja, fondovima za zapošljavanje i svim drugim relevantnim fondovima. Naime, poslednjih godina karakteristična je situacija u kojoj imamo prazne fondove, prazan budžet, pa i prazne fondove. Kako je budžet u deficitu, tako su u deficitu i fondovi. Šta je zadatak Vlade? Zadatak Vlade je da stvori preduslove, da stvori ambijent onima koji uplaćuju doprinose da imaju dovoljno sredstava, da su likvidni i da mogu iz tih adekvatnih sredstava, poslovnih sredstava uplaćivati kako poreze tako i doprinose.
Da li država stvara preduslove? Ne stvara. Jel mi imamo u poslednjih šest-sedam godina latentno povećanje deficita, kako u budžetu tako i u fondovima. U periodu od 2001. godine do 2011. godine, kroz finansijski sistem Republike Srbije, prošlo je između 85 do 90 milijardi evra po raznim osnovama: kroz donacije, kroz kreditne linije koje su išle preko međunarodnih finansijskih institucija, kroz bankarski sistem, kroz donacije koje su dobijali razni subjekti, počevši od države preko državnih institucija, javnih preduzeća, javnih ustanova itd. Određene kreditne linije koje su gurale banke, imali smo privatizaciju, imali smo neuspelu privatizaciju itd. Sve ukupno, kroz finansijski sistem, nikad u istoriji srpstva nije prošlo toliko sredstava.
Koji su efekti? Efekti su da danas nemamo privredu, da imamo deficit u budžetu i to sada već na milijarde evra, da su nam prazni, da je deficit u fondovima i to jako veliki deficiti u fondova itd., da imamo veliku nezaposlenost, da imamo stagnaciju u poslovanju i razne druge negativne pojave, a kroz finansijski sistem je protutnjalo toliko sredstava. Zašto su fondovi prazni? To je osnovno pitanje koje treba da zabrine Vladu. Prazni su zbog toga što nemamo privrednog ambijenta, nemamo građanina koji je solventan da izvršava poreske obaveze i obaveze uplate doprinosa.
Evo, preneću određene finansijske pokazatelje koje ima ekonomski tim SRS koji ukazuju na veliku dubiozu fondova. Krenuću od Fonda PIO osiguranja i osvrnuću se samo na onaj deo koji se izdvaja iz budžeta. Evo, 2006 godine, da krenemo, tad je ova godina već bila na zalasku privatizacije, na zalasku su bile razne dotacije od strane međunarodnih institucija i finansijskih institucija i tad dolazi do povećanja izdvajanja sredstava iz budžeta i direktno upumpavanje u Fond PIO. Godine 2006. upumpano je 97 milijardi dinara, 2007. 110, 2008. 138, 2009. 213, 2010. godine 215 i 2011. godine 231, da zaokružimo. Međutim, neće biti za 2011. godinu, neće sigurno biti dovoljno toliko sredstava, jer nam uplate doprinosa u ovaj fond opadaju, tako da će država morati namiriti ove iznose.
Gledajte, za poslednjih pet godina, preko 130% i nešto je povećanje izdvajanja iz budžeta u ovaj fond. Zašto? To je rezultat nedostatnosti sredstava koja dolazi po osnovi uplate od strane poslodavaca. Kad uporedimo ove podatke sa podacima o visini sredstava sa kojima raspolaže Fond, onda vidimo koliko su ta ogromna izdvajanja Fonda PIO osiguranja. Godine 2003. u ovom fondu je bilo 146 milijardi dinara, 2006. godine 258. Znači, za tri godine gotovo se uduplalo. Godine 2009. 400 milijardi dinara, a 2011. godine 490 milijardi dinara. To predstavlja 15% BDP. Ovo vladu mora da zabrine, ali ovo vladu ne brine, ne brine ništa.
Po veličini izdvajanja i po veličini učešća doprinosa za PIO i ukupnog Fonda PIO spada među države koje imaju najveće učešće u BDP, 15% gotovo ekonomisti ne znaju da državu koja izdvaja više. Evo ovde ću vam pročitati koliko je to kod nas u regionu, ne mogu sad da nađem, ali prisetiću se, Slovenija na nivou 9%, Bugarska je oko 9%, BiH oko 11%, Hrvatska između 10 i 11%, a najbolje stoji Rumunija negde oko 7,5%. Vidite mi duplo više nego Rumunija. Sad šta je učinjeno od strane Vlade, evo danas je tri godine od izbora ove vlade, šta je učinjeno za ove tri godine da se ovi negativni tokovi, ove negativne reperkusije u pokazateljima isprave i da se dođe do adekvatnih mera da se sve ovo o čemu govorimo ispravi? Gotovo nijedna prava mera. Ovih dana smo mogli pročitati u medijima da je Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja krenuo u postupak ekonomske analize uplate doprinosa i smanjenja, jer je veliki pritisak. Verovatno je Ministarstvo finansija se nije oglasilo, nisam pročitao tu informaciju da je Ministarstvo finansija bilo šta učinilo u smislu pravljenja određenih analiza. Pročitano je u nekoliko sredstava javnog informisanja, pročitao sam da Ministarstvo ekonomije radi određene analize i da će ovih dana izaći sa merama u smislu smanjenja doprinosa za socijalno osiguranje i stvaranja preduslova da se pomogne privredi, jer privreda je ta koja uplaćuje ova sredstava i da im se omogući da mogu doći do likvidnosti sredstava iz kojih će uplaćivati u ove fondove.
Postavlja se pitanje zašto je Vlada izašla sa ovim predlogom? Zašto se išlo sa ovim predlogom, ukoliko nadležno Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja radi određene analize? Valjda napravimo jednu dublju analizu, dođemo do određenih mera kojima ćemo stvoriti preduslove za uplatu doprinosa, pa tada napravimo jednu mini ili maksi reformu u ovoj oblasti i dođemo do određenih rešenja. Ovako, kozmetička promena, kao što je ova, ne znači nam, u svakom slučaju, gotovo ništa.
Mora da nas zabrine sve zajedno sve ono što se tiče zapošljavanja. Nivo zaposlenosti u Srbiji pada. Godine 2001. je 46%, a evo sada, po podacima Zavoda za statistiku, je 36,2%. Uz tu negativnu tendenciju ide porast nezaposlenosti, sa negde 20% početkom ili sredinom 2010. godine, a sada smo na 22,2%. To su zvanični podaci Zavoda za statistiku. MMF nam je krajem prošle godine doneo podatak koji mi zvanično krijemo, da je 400.000 radnika u periodu krize ostalo bez posla. Sada ekonomski stručnjaci koji su naklonjeni Vladi kažu da je to daleko više, da je to čak 540.000, od sredine 2008. godine do ovoga trenutka. Zavod za statistiku izlazi sa podatkom da je samo u periodu oktobar 2010. – april 2010. godine 100.000 ljudi ostalo bez posla. Šta se čini? Ne čini se ništa.
Da li ova Vlada može biti socijalno odgovorna? Ne može biti socijalno odgovorna. Vlada koja nema socijalne mere, koja nema aktivnosti da se poboljšaju uslovi života i rada u privrednim tokovima, stvori preduslove za normalno funkcionisanje privrede, nije socijalno odgovorna Vlada. Ekonomski tim SRS došao je do sledećih podataka, a to možemo naći u sredstvima informisanja, otprilike mediji prenose sve ono što se može iščupati iz nadležnih ministarstava, ali to jasno govori o katastrofalnom stanju u ovoj oblasti, posebno što se tiče doprinosa.
Privreda svega 26% redovno izmiruje poreze i doprinose. Svega 26% privrednih subjekata redovno izmiruje. Do 15 dana to je 15%, do 30 dana, u pogledu ročnosti, 11%, a preko 30 dana 48%. To treba da zabrine. Pola privrede kasni sa mesec dana. Sada, kad bi bili striktni u primeni zakonskih propisa, sva ta privredna društva bi bila blokirana, zaustavljen rad i snosili bi ogromne finansijske posledice, a posebno kada je u pitanju PDV i onaj deo koji se odnosi na državna davanja, odnosno na poreze.
Kada govorimo o doprinosima, onda moramo ukazati na negativne tendencije koje su prisutne od 2007. godine kroz rad Poreske uprave, u pogledu urednog izmirenja poreskih obaveza i davanja po osnovu doprinosa. U toku 2007. godine, od strane Poreske uprave blokirano je 12.000 preduzeća. Četiri godine posle toga, znači 2011. godine, ovoga trenutka imamo preko 70.000 blokiranih preduzeća. Zbog toga što se neuredno izvršavaju poreske obaveze i obaveze po osnovu socijalnih doprinosa. Kroz ovu blokadu, 2007. godine budžet je oštećen kroz blokadu, a nemamo adekvatan sistem, prevashodno pravosudni sistem koji će namiriti te obaveze koje su blokirane i kao takve ostale zamrznute.
Fond PIO je ostao osnovica onih obaveza koje su blokirane, to je 180 milijardi. Ako se tome dodaju kamate od 90 milijardi dinara, dobijamo osnovicu poreza i doprinosa po osnovi uplate PIO osiguranja od 270 miliona. To što je bilo 2007. godine, to je gotovo zanemarljivo za ovo što je bilo u 2010. godini. Osnovica se u međuvremenu popela na 333 milijarde plus 222 milijarde dinara, to su podaci od sedmog meseca 2010. godine, što čini ukupno 555 milijardi. To je jedan budžet PIO osiguranja i još malo više.
Šta će se desiti u 2011. godini? Takođe negativna tendencija, povećanje osnovice i povećanje po osnovi kamate. Ono što mi smatramo koliko će to biti, to je negde oko 700 milijardi dinara – osnovica plus kamata, na kraju 2011. godine. To je jedan i po budžet finansijskog plana Fonda PIO osiguranja. Toliko privreda nije uplatila zbog blokada.
Šta je učinjeno da se pomogne tim koji su u blokadi? Šta je učinjeno od strane Vlade i državnih organa da se ova sredstva naplate, da se upumpaju u finansijski sistem? Ništa. Manje-više radi se o blokadi, ta preduzeća odlaze u stečaj, posle toga odlaze u likvidaciju itd. To su sredstva koja ostaju zamrznuta itd. Više se o njima ne razgovara.
Socijalna slika Srbije je katastrofalna. Danas imamo 700.000 stanovnika koji su na ivici, koji žive na ivici siromaštva. Imamo 760 i nešto hiljada nezaposlenih. Imamo 178.000 stanovnika koji primaju socijalnu pomoć. Imamo 343.000 penzionera koji primaju penziju ispod 11.000 dinara. Imamo 250.000 radnika koji platu primaju posle 90 dana. Imamo 45.000 staračkih domaćinstava na selu koji žive sa primanjima manjim od 100 evra. Imamo 82.000 dece koja nemaju nikakve prihode. Imamo 50.000 stanovnika koji se hrane u narodnim kuhinjama. Dakle, gotovo dva i po miliona ljudi je u socijalnoj bedi.
Evo, to je socijalna karta građana Srbije. To je aktuelno stanje o kojem se mora razgovarati. I ova diskusija i diskusija posle ove će probati, a posebno mi opozicioni predstavnici koji vam ukazujmo, tražimo rešenje i tražimo daleko agilniju politiku. Ono što je pogubno ovoga trenutka jeste da Vlada ne ulazi u sistemska rešenja. Jedno od sistemskih rešenja je regulisanje stabilnosti finansijskog sistema, ako se ne uđe do kraja godine, a verovatno se neće ući jer nemamo vremena. Zašto nemamo vremena? Zbog toga što na vreme nismo napravili analize, nismo pripremili mere.
Godina 2012. je izborna godina. Šta očekivati u izbornoj godini da Vlada radi? Neće raditi. Kad ćemo dobiti novu Vladu? Negde tamo u drugoj polovini godine. Da li ta Vlada može u 2012. godini pripremiti određene setove zakonskih propisa? Neće. Zašto neće? Zato što nema pripremljenu podlogu za to. Mi nemamo napravljenu analizu. Ako nemamo analizu, šta očekivati? Da će nam fondovi biti puni? Kako će nam fondovi biti puni, kad imamo privredu koja je na izdisaju, kad imamo građane koji su prezaduženi, kad je celokupni sistem blokiran?
Politički voluntarizam. Nekoliko rečenica o radu PIO fonda. Mi ga moramo ovde okrpiti, a kad to kažem mislim na voluntarizam koji vlada godinama u ovom fondu. Čitali smo u sredstvima informisanja o zloupotrebama u ovom fondu, da su određena sredstva odlazila nenamenski. Ali, niko nije odgovarao.
Prema nekim podacima, 122 miliona dinara je uplaćeno različitim subjektima, po podacima i nalazu finansijske policije u to vreme 2003. i 2004. godine. Po tom nalazu, dat je nalog da se ta sredstva vrate. Ni jedan dinar nije vraćen. Da li je neko odgovarao? Nije odgovarao. U toku 2010. godine isplaćene su otpremnine za 461 lice, službenika ovog fonda. Isplaćeno je preko dva miliona evra. Jedan deo radnika koji je dobio otpremninu otišao je u druge državne organe.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, ovo je negde sedmi, osim zakon po redu koji menja terminološki jednu te istu stvar. SRS je prilikom prve izmene sugerisala da se ova kategorija koju uvodite, koja predstavlja statističku i prometnu i trgovačku kategoriju, definiše jednim zakonom. Imali smo Zakon o budžetu, imali smo Zakon o budžetskom sistemu, imali smo Zakon o duvanu, imali smo Zakon o akcizama, imali ovaj, sledeći itd.
U pravnom normiranju, u pravno-tehničkoj korekturi postoji pravilo da kada se pojavi ovakva situacija jednim zakonom menjamo, jednim članom pobrojimo sve i kažemo da se to pravilo unese. Na žalost vi to ne činite. Govorite da ste štedljivi, da vodite računa o svakom dinaru itd. Iz ovoga se vidi da ne vodite računa. I u pravno-tehničkom smislu ono što je jednostavno vi ga usložnjavate, vi ga ubacujete u mnogobrojne zakone i na taj način poskupljujete celokupan postupak u radu, između ostalog i ove Skupštine.
Kad govorimo o pravno-tehničkoj karakteristici ove kategorije, nove kategorije, indeks potrošačkih cena, moramo je sagledati u celini. Šta ona ustvari predstavlja? Ona jeste finansijska kategorija, odražava određene odnose u prometu roba i usluga, ali iznad svega statistička kategorija. Zašto je bitno naglasiti da je statistička? Zato što, ne zato što je objavljuje Zavod za statistiku, nego zbog toga što ona predstavlja zbor svih roba koje odgovaraju vladi, a izbacuje se ono što nije prihvatljivo za vladu. Ona je veštačka. Ona je ubačena kao jedan korektor u tim odnosima, ali sa aspekta SRS, čak i ekonomski teoretičari vam prigovaraju, traže od vas da nađete određenu gimnatstičku, a pre svega fiskalnu kategoriju. Zašto fiskalnu? Zbog toga što ne mora da znači da će se od tog trenutka kad dođe do povećanja cena roba i usluga na tržištu doći automatski do povećanja finansijskih prihoda obveznika, odnosno da će fiskalna osnovica biti povećana. Da li su to identični pojmovi? Nisu identični pojmovi. U praksi imamo sledeću situaciju. Nama cene roba i usluga se povećavaju, zarade su u 2009., 2010. godini bile zamrznute. Imali smo inflaciju preko 10%, a pre te inflacije, odnosno indeks potrošačkih cena, kako vi kažete i kako smo krstili ovde, bio je blizu 15%. Sad kažete da je to za peti mesec 13,5%, 13,8% itd., da će doći zbog određenih mera u monetarnoj i finansijskoj sferi, pa i u sferi kamatne politike ,doći do puštanja te svote.
Međutim, osnovni problem je u tome što finansijska osnovica, odnosno fiskalna osnovica nije identična osnovici indeksa potrošačkih cena. Mi danas imamo situaciju da će građani plaćati više nego po ovom drugom osnovu. Za SRS je referentna kamatna stopa daleko prihvatljivija varijanta. Ona je ovog trenutka negde na nivou 12% i ona varira. Varira zbog toga što se menjaju određeni makro ekonomski podaci i osnove i u sferi trgovine i u sferi prometa i u sferi kamatne politike itd. Ona je temeljna. Ona je bazna stopa NBS. Ona kao takva, po mišljenju i stavu SRS, treba da bude osnova na osnovu koje će se obračunavati sve fiskalne i finansijske obaveze.
Da se vratimo sad na sam zakon. Za SRS je ovakav način neprihvatljiv menjanja zakona, jer obaveza ove vlasti za sebe kaže da je socijalno odgovorna vlast. Postoji obaveza i ustavna obaveza, ono što niste do kraja proveli, a to je primena člana i osnovno načelo ustava da se porezi i sve druge obaveze plaćaju prema ekonomskoj snazi. Nažalost, pojedini čelnici ove vlade u poslednjih godinu, dve, tri su govorili da je naš poreski i naš fiskalni sistem nepravedan. On u svojoj osnovi štiti bogate na kontu siromašnih i da siromašni uplaćuju u budžet, a bogati ostaju ban oporezivanja.
Zašto to što se verbalno govori, zašto se ne prebacuje u zakone? SRS godinama govori da monopolisti, tajkuni monopolisti ne plaćaju, da sivo tržište ništa ne plaća, a da nedužni narod plaća. Zašto se to ne promeni? Zašto se ne naprave sistemske mere? Jedna strategija održivog finansijskog postojanja i odstojanja, ne samo u ovoj oblasti, nego i u drugim oblasti. Imamo situaciju da su poreske obaveze u budžetu u smislu prihoda i prinosa negde oko 93- 94% , a neporeski prihodi su svega 6-7%.
Zadužena privreda i zaduženi građani ne mogu namirivati i izmirivati poreske obaveze, to nam mora biti jasno. Ta logika ubiranja prisile itd., mora da se prekine. Ovde ću vam izneti određene podatke koje se mogu na sajtovima Ministarstva finansija i Poreske uprave videti, da u 2010. godini Poreska uprava je otkrila poresku utaju u iznosu od 42,5 milijardi dinara, a što je tad predstavljalo za 2010. godinu nešto blizu 8% ukupnih prihoda i primanja budžeta. Prema njihovom mišljenju, negde oko 5% ukupnih poreskih primanja i još na sivom zržištu.
U međuvremenu preduzeće ode u stečaj ili pređu u siva tržišta, itd. Na kraju nemamo ni ono što je predstavlja osnovicu poreske utaje, a nemamo ni način da naplatimo prekršaje ili eventualno u krivičnom postupku da oduzme ono što je stečeno poreskim prekršajem.
Praksa je vrlo crna, aktuelna vlast mora da zna da ovo što čini da je to štetno po srpske nacionalne interese, da nam je finansijski i fiskalni sistem neodrživ i bez zaokreta u ovoj politici nećemo imati mogućnosti da izađemo iz deficita, nećemo imati mogućnosti da napravimo one prihode koji će moći nadoknaditi sve ono što sada imamo u praksi.
Kakva nam je praksa u oblasti prihoda? Evo, koliko je ova vlast na zvanično, preuzela vlast, a to je ove tri i po godine, imamo deficit preko četiri milijarde evra. Ako tome dodamo deficit koji je već planiran u memorandumu za 2012. godinu od milijardu i nešto, imaćemo preko pet milijardi evra deficita u budžetu.
Zašto? Zato što ne naplaćujemo, zato što su nam prihodi, izvorni prihodi, svi ostali prihodi po osnovi poreza i svih drugih naknada koje plaćaju građani mali i ne mogu namiriti sve što ova država potroši.
Sa pet milijardi evra za četiri godine, to je najgori rezultat vlasti u istoriji srpskog parlamentarizma i srpske vlasti.
Za sebe ova vlast kaže da je socijalno odgovorna, međutim podaci koje sam izneo podaci iz naše prakse govore da je ovo socijalno najneodgovornija vlast za sada. Hvala vam.