Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, u jednom od prvih mojih pojavljivanja povodom amandmana za ovom govornicom, osnovna primedba je zašto dve agencije. Mislim da sam građanima Srbije uspeo da objasnim zbog čega DSS, kao stranka kojoj pripada ovo ministarstvo, formira dve agencije. Sada dolazimo do člana koji se odnosi na ovu drugu agenciju.
Članom 146. obrazuje se agencija za energetsku efikasnost, kao posebna organizacija za bavljenje stručnim poslovima, unapređenjem uslova i mera za racionalnu upotrebu i štednju energenata, kao i povećanjem efikasnosti korišćenja energije u svim sektorima potrošnje energije. Agencija za energetsku efikasnost ima svojstvo pravnog lica.
Narodni poslanik Sreto Perić je svojim amandmanom tražio da se član 146. briše. Vlada Srbije, u odgovoru zašto ne prihvata ovaj amandman, koji je podneo narodni poslanik Sreto Perić na član 146. Predloga zakona, a koji glasi "član 146. se briše", kaže: "Amandman se ne prihvata iz istih razloga koji su navedeni za neprihvatanje amandmana narodnog poslanika Zorana Krasića na član 1. Predloga zakona, a u vezi sa obrazovanjem Agencije za energetsku efikasnost".
Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da smo u ovom obrazloženju na član 1, gde je narodni poslanik Zoran Krasić tražio da se član 1. briše i gde je Vlada Srbije na dve strane obrazložila, čitao sam ovde za govornicom, u obrazlaganju za druge članove koji su išli po redosledu, zašto je poslanička grupa SRS tražila da se brišu, jeste neopravdanost postojanja jedne agencije, druge agencije.
Možemo da povežemo član 146. sa članom 147. koji kaže šta su poslovi agencije: "Agencija za energetsku efikasnost obavlja poslove koji se odnose na: 1) pripremu predloga podsticajnih mera za povećanje energetske efikasnosti u postupku pripreme Strategije razvoja energetike".
Dakle, dolazimo u situaciju da ovo ministarstvo i ova vlada nemaju strategiju, nego će u pripremi strategije dalje ići na podsticajne mere, na povećanje energetske efikasnosti. Dalje: obavlja "pripremu i predlaganje programa i mera za podsticanje efikasnog i racionalnog korišćenja energije i prati njihovo sprovođenje".
Dame i gospodo narodni poslanici, svi mi kući i svi mi u preduzećima u kojima radimo vodimo strogo računa o utrošku električne energije, o utrošku gasa, o utrošku drugih energenata, ne zbog toga što smatramo da energiju moramo štedeti, nego zbog toga što nam finansijske mogućnosti ne dozvoljavaju da se prema resursima ponašamo drugačije nego koliko nam novčanik omogućava.
Dalje, u tački 3) kaže da agencija obavlja "pripremu predloga za sprovođenje energetske efikasnosti, iskorišćavanja obnovljivih izvora energije i zaštite životne sredine". Jedan od narodnih poslanika SRS, ne mogu se tačno setiti koji, mislim da je dr Blažić, tražio je da se ovaj deo, koji je vrlo bitan i o kome danas više niko ne vodi računa u Srbiji, vrati u Ministarstvo, odnosno u Upravu za zaštitu životne sredine.
Svedoci smo da se već unazad mesecima u novinama provlače članci da su buradi sa ovakvim i onakvim otpadom, o čijoj sadržini se građani Srbije ne obaveštavaju, nalaze pored puteva.
Svedoci smo da i u samoj Vinči imamo nekoliko stotina buradi sa radioaktivnim otpadom. Svedoci smo enormnog zagađenja životne sredine. Umesto da u Upravi za životnu sredinu, koja se nalazi u Ministarstvu, efikasno rešavaju ovo pitanje, mi dolazimo u situaciju da nam sad agencija, koja će tek biti formirana, brine o ovome.
Smatram da treba podržati amandman narodnog poslanika Srete Perića i ako već mora da se formira jedna agencija, a formiraće se bez obzira što će poslanici SRS glasati protiv, da se ova druga agencija ne formira i da se bar na taj način delom rasterete građani Srbije dažbina koje im ova vlada, od kada je formirana, a i ona koja je formirana 2001. godine, tovari na vrat. Verujte, 90% građana Srbije ne može više izdržati namete koje ste im natovarili.
Dame i gospodo narodni poslanici, obzirom da posle mene nema više prijavljenih za diskusiju, naravno, završnu reč će dati šef naše poslaničke grupe, zamenik predsednika SRS, gospodin Tomislav Nikolić, ali vam obećavam, neću iskoristiti svih 43 minuta, koliko nam je ostalo. Pokušaću da budem vrlo kratak.
Dame i gospodo narodni poslanici, nekoliko dana, dan za danom, usvajamo zakone i jedna od glavnih primedbi SRS je bilo formiranje agencija na osnovu tih zakona. Imali smo zakone koje je predlagao ministar Dinkić - formira se agencija, imali smo zakone pre toga - formira se agencija.
Danas smo imali priliku da se formiraju dve agencije, i taman smo mislili nema više, završi DSS potrebe, dođe zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, i ovde se predlažu dve agencije i jedan centar za razminiranje.
Suština je ista. Birokratija se u ovoj državi, a i uopšte, tako razmnožava, kada dovedete jednog birokratu, on odmah napravi mesto za još jednog, onda njih dvojica prave mesto za novu dvojicu itd. Uvek je birokratija bila rak-rana svake institucije i države u celini. Moram da kažem da je ova vlada rekla da će raskrstiti sa agencijama, mislim da su devet agencija odmah ukinuli, a sad smo formirali tri puta po devet.
Od ministra za lokalnu samoupravu sam očekivao da će prvi zadatak koji će završiti biti da donese jedinstveni birački spisak, da omogući građanima Srbije da glasaju i ne budu pokradeni. Očekivao sam da će onemogućiti da se jedan birač upisuje u 16 opština, a i to se radi, i da konačno Srbija dobije jedinstven birački spisak.
Očekivao sam da će ministar za lokalnu samoupravu malo više pažnje posvetiti razvoju lokalne samouprave, ali ne kroz agenciju koja će razvijati infrastrukturu lokalne samouprave i obavljati stručne poslove koji se odnose na podsticanje razvoja i unapređenje infrastrukture jedinica lokalne samouprave (opština, gradova, i grada Beograda) neposrednim povezivanjem banaka, finansijskih organizacija, predstavnika nadležnih organa drugih država, gradova itd. I kaže - domaćih banaka.
Kojih domaćih banaka kada je ministar Dinkić, čim se dokopao mogućnosti, pogušio sve domaće banke? Doduše, u početku je ulazio sa čarapom i kalašnjikovima, a posle je ulazio sa zakonom u te banke; uglavnom, domaćih banaka više nema.
Gospodine ministre, organi lokalne samouprave su sasvim sposobni, ili ako nisu sposobni, onda da podnesu ostavku, izađe narod pa bira nove organe lokalne samouprave, pa ti drugi budu sposobni. Sve ovo što agencija treba da im uradi, da urade same.
Bolje bi bilo da kao ministar, i vaše ministarstvo, pripomognete u ovome, a ne da formirate agenciju koja će usput imati svojstvo pravnog lica i žiro račun, i biti mnogo veće opterećenje građanima Srbije. O ovoj agenciji za strana ulaganja, za promociju izvoza itd, ne bih da govorim, ali centar za razminiranje ...
Dame i gospodo narodni poslanici, poslednji put kada su avio-bombe uklonjene iz kineske ambasade, objaviše sredstva javnog informisanja ili dezinformisanja, da ima samo još u Batajnici na jednoj lokaciji avio-bomba, da mina više nema, i da građani Srbije mogu komotno i slobodno da žive. Pri tom, to su obavili stručnjaci vojnog instituta.
Pitam se - šta će centar za razminiranje da radi u Srbiji, osim ukoliko ne mislite da započnete neki novi rat u kome će biti miniranja, ili mislite da taj centar za razminiranje pošaljete u Irak ili Avganistan, pa da tamo razminiravate. Vlada nas obavesti preko sredstava informisanja da mina više nema.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je krajnje vreme da prestanete građane Srbije i nas narodne poslanike da opterećujete ovakvim predlozima zakona. Ne znam šta će posle ovog zakona o izmeni i dopuni Zakona o ministarstvima Srbija dobiti. Znam šta će dobiti mnogi od vas i znam šta će dobiti mnogi od članova vaše stranke koji se nalaze na terenu.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam jedan predlog za Vladu Srbije. Nije doduše u obliku amandmana dat, ali mislim da će Vlada Srbije da ga prihvati.
"Predlažem da formirate agenciju za formiranje agencija".
Kritikovali ste prethodni DOS, prethodnu Vladu, da su mnogo agencija formirali i da su mnogo ljudi zaposlili u agencijama iz redova svojih političkih stranaka i prvi potez, jedan od prvih poteza ove vlade je bilo to da se izbriše onih devet ili deset agencija, ne znam tačno, podsetite me gospodo poslanici SRS-a, da bi se smanjio broj agencija. Unazad desetak dana usvajamo zakone i u svakom zakonu piše formiranje agencija. Gospodine ministre, kako je krenulo, u ovoj agenciji, zaposlićete sigurno 120 ljudi - pa vi više nećete imati nikoga u G17 plus ko ne radi ili u agenciji koju vodi Dinkić ili u vašoj agenciji.
SRS predlaže da se ime "agencija" briše i da se uvede termin "uprava", iz prostog razloga što će uprava biti pod jurisdikcijom, pod šakom, pod kapom Ministarstva i moći će određene kontrole da se vrše. Na stranu to što su govorili poslanici SRS-a, pored svih onih manjkavosti, agencija otvara strahovite mogućnosti za kriminalizaciju i ovog segmenta društva.
Dame i gospodo narodni poslanici,  reče gospodin narodni poslanik, ne znam mu ime, na početku svoje diskusije - ja sam završio pravni fakultet. Nesreća je što baš polovina prođe kroz fakultet, a kroz drugu polovinu prođe fakultet. Upravo je tako Čedomir Jovanović prošao kroz fakultet, valjda dramaturgiju studirao, pa je režirao uz vašu pomoć tragediju koja se već četiri godine igra u Srbiji i, biće, kod parlamentarnih izbora. Tek tada će se završiti ova tragedija.
Narodni poslanik Vjerica Radeta podnela je amandman na član 9. gde se reč "Agencija" zamenjuje rečju "Uprava". Svi naši amandmani koje smo podneli, a koji se odnose na članove koji imaju u sastavu reč"Agencija" traže da se izmeni u reč "Uprava", upravo zbog ovoga o čemu smo sve vreme govorili.
Agencija će biti posebno telo kojim će takođe rukovoditi ministar, ali ne više kao ministar, nego kao šef one radne grupe o kojoj je govorio gospodin Mirčić. Mnogo se agencija formiralo, mnogo ste ljudi zaposlili, mnogo je manje mogućnosti da se agencije kontrolišu od uprave, a uprava će biti pod kapom, pod šakom i Ministarstva i Vlade i države i jedino tako će moći kompletna kontrola da se uspostavi.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto se gospodin ministar odmorio, doručkovao, došao je i udostojio nas svojim prisustvom, verovatno ima nameru da čuje šta narodni poslanici imaju da kažu o zakonu koji predlaže.
Juče, posle radnog vremena, gospodin ministar je uvredio najveću poslaničku grupu – SRS, svojim izlaganjem. Gospodine ministre, vi ste pre svega u ovoj skupštini gost. Ponašaćete se tako, a ako nećete, onda donesite zakon ili ga prosledite da narodni poslanici o tome raspravljaju, vi nemojte dolaziti.
Kada je DOS preuzimala poluge vlasti, 2000. godine, obećali su sve, i povećanje standarda, plata, broja zaposlenih, niže cene, da ćemo za godinu dana svi moći da kupimo automobile, da ćemo za tri godine moći da kupujemo stanove. Doduše, deo tih obećanja počinje da se ispunjava. Evo, ministar je kupio nov auto, valjda će i građani Srbije uskoro moći to sebi da priušte.
Ono što nam nisu obećali – da će nam povećati, a evo ovim predlogom zakona nam povećavaju kazne, svuda i na svakom mestu. Novčanom kaznom od 2.000 do 200.000, pisalo je u zakonu koji je takođe DOS doneo dolaskom na vlast, a sada se ta kazna od 2.000 do 200.000 povećava na 100.000 do 600.000.
Gospoda, uvaženi narodni poslanici SRS, obrazlažući amandmane Igora Mirovića i Srete Perića rekli su građanima Srbije zašto ova cifra od 100.000, a ova od 600.000. Najviše će moći da naplate upravo od malih i srednjih preduzeća, od ljudi koji će zaboraviti da u poreskoj prijavi ili prilikom plaćanja poreza napišu PIB, i onda će platiti 100.000.
Dame i gospodo narodni poslanici, o ovom amandmanu se dosta pričalo. Predlažem vam da usvojite amandman narodnog poslanika Igora Mirovića ili Srete Perića, i da ovaj harač, koji gospodin Dinkić predviđa u ovom zakonu, skinete sa grbače privrede, koja inače vrlo teško živi, teško radi, i koju smo dosadašnjim zakonima, koje smo usvojili i onima koje ćemo od sada usvojiti, jer imate još tri-četiri zakona, i tako opteretili, pa da im malo olakšamo, da mogu da žive i da prežive ovo tmurno vreme dok konačno ne skinemo DOS sa vlasti.
Taman sam jutros u svom izlaganju pohvalio ministra da se naspavao, odmorio i došao da sasluša narodne poslanike, a vidim on je opet otišao. Izgleda da se malo umorio. Ostavio je tašnu doduše, da pretpostavimo da će da se vrati.
Dame i gospodo narodni poslanici, pripremajući se za diskusiju o ovom predlogu zakona, prelistao sam ga i naišao na nekoliko nelogičnosti, da ne kažem nebuloza. Voleo bih da je ministar tu da mi ih objasni. Zakon je, inače, u jednom delu dobar. To je onaj deo zakona koji su prepisivali onda kada ministar nije bio tu. Ministar bi mnogo bolje uradio da je dao daktilografkinji da mehanički prekuca taj zakon i onda sigurno ovakvih grešaka ne bi bilo.
Ali, da idemo redom. U delu koji se odnosi na obveznike doprinosa, član 7, ministar nabraja ko su sve obveznici doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, pa kaže: zaposleni, izabrana i imenovana lica... i zamislite – poljoprivrednici. Zašto bi poljoprivrednici bili obavezni da uplaćuju penzijsko i invalidsko osiguranje? Šta to poljoprivrednici dobijaju od države za uzvrat, da bi im država ovu obavezu koju im silom nameće na neki način refundirala.
Penzijsko i invalidsko osiguranje može biti samo na dobrovoljnoj bazi i nikako više.
Dalje, ministar nabraja: 9) lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu; 10)samostalni umetnici; 11) sveštenici ... a u tački 13) kaže – domaći državljani zaposleni u inostranstvu. Država Srbija ima državljane koji već godinama rade u inostranstvu. Nekada smo ih zvali gastarbajteri i zahvaljujući jednoj reformi, doduše Brozovoj, dobar deo njih je otišao u inostranstvo. Plaćaju socijalno, penziono i invalidsko osiguranje zemljama u kojima rade.
Mogu se obavezati da plaćaju penziono i invalidsko osiguranje samo ukoliko sa zemljom u kojoj rade postoji sporazum o sprečavanju dvostrukog oporezivanja. Samo u tom slučaju možete ljudima koji rade u inostranstvu naplatiti penziono i invalidsko osiguranje.
U članu 8. koji se odnosi na doprinose za sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja, i opet tačka 8) – poljoprivrednici, odnosno zemljoradnici. Baš bih voleo da je ministar tu i da mi objasni razliku između poljoprivrednika i zemljoradnika. Da li to poljoprivrednici ne obrađuju zemlju i da li se to zemljoradnici ne bave poljoprivredom?
Ne verujem da je ovo greška daktilografa, pre će biti da je ovo greška ministra.
Dalje, domaći državljani zaposleni u inostranstvu. Moja primedba se upravo odnosi i na ovu tačku 13) kao i za ono prethodno penzijsko i invalidsko osiguranje – samo u slučaju ukoliko postoji sporazum između naše zemlje i zemlje u kojoj rade o sprečavanju dvostrukog oporezivanja.
Tačka 14) inostrani penzioneri. Ako je inostrani penzioner čitav vek proveo u inostranstvu, stekao penziju i verovatno vučen nostalgijom došao u ovu državu sa tom penzijom, da poslednje godine života provede u njoj, hajde sada da mu naplatimo i penziono, i invalidsko, i socijalno i sva druga osiguranja. Ne mogu drugačije da shvatim to, pošto se kaže - inostrani penzioneri, obveznici doprinosa za zdravstveno osiguranje u sistemu obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Još jedna stvar koju ovde niste spomenuli, a koja je jako bitna - strani državljani na radu kod nas. Pri tom ne mislim na ambasade, ni na strana preduzeća, ni na detaširane radnike koji rade kod nas, već mislim na ljude iz inostranstva, na strane državljane koji su zaposleni u privredi i u društvenim organizacijama u Srbiji.
Konkretno mislim da ćete ovim zakonom ispustiti savetnika ministra vojnog. On je bio savetnik i ministra Tadića, a sada je ministra Davinića, general-major engleske obaveštajne službe M-6. Ne znam kako se zove, ali imamo informaciju da je homoseksualac i da ste ga i tu zbrinuli, usput rečeno.
Napravio bih jednu digresiju, dame i gospodo, i pitao vas – zašto ministar Stojković, odnosno zašto vojno pravosuđe goni samo bivšeg načelnika za vreme Slobodana Miloševića, načelnika Generalštaba, za ono malo dokumenata koje je izneo u torbi i odneo u motel "Šarić", kada ste general-majora engleske obaveštajne službe pustili u Ministarstvo vojno da pokupi svu dokumentaciju.
Idemo dalje, voleo bih da mi ministar objasni šta je mislio pod ovom rečenicom – mesečna osnovica (molim vas, slušajte pažljivo, možda ćete i vi nešto naučiti) doprinosa ne može biti niža od najniže mesečne osnovice. Pa kako može biti, ako je ovo najniža, kako neka mesečna osnovica može biti niža od najniže. Normalno je. Normalno bi trebalo da bude.
Dalje, i ovaj zakon, kao i svi zakoni koje ste do sada predložili, sadrži deo koji se odnosi na kaznene odredbe. Napisali ste ovako: "Za radnje iz stava 1. ovog člana (a radi se o članu 72. koji kaže – novčanom kaznom od 100.000 do milion dinara kazniće se za prekršaj pravno lice .... iz člana 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57. stav 1. i član 60. stav 3.) kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu, novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara." Misli se na direktore, na računovođe, na one koji treba da obračunaju, odobre i da uplate ove doprinose. Da ne nabrajam sve ove novčane kazne, mene nešto drugo zanima.
Ukoliko direktor ili šef računovodstva nema para i ne može da uplati ovu kaznu od 50.000 dinara, po našem zakonodavstvu mu sleduje zatvor. Toliko ima privrednih subjekata koji neće moći da uplate ovo, a normalno vi ćete katance na te privredne subjekte, a pravna i fizička lica, odnosno direktore u zatvor. Pa ćete napuniti sve zatvore, gospodine ministre, bez obzira što on nije ovde, ali verovatno iz nekog ćoška sluša. Ali, gde ćemo vas da stavimo kad jednog dana siđete sa vlasti. Moraćemo da pravimo nove zatvore za vas i vama slične.
Još jedno pitanje i time ću da završim. Kako to da je ministar Dinkić smanjio penzije za prošli mesec 5%, a da su administrativni radnici u Skupštini takođe primili manju neto platu za 5%, i hoće li sada u Srbiji svi primiti manje 5%? Da objasni građanima Srbije gde ide tih 5% koje je ovog puta oteo građanima, zaposlenima u privredi i penzionerima.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred ovaj dom, pred vas narodne poslanike, dolazili su ministri unazad nekoliko meseci, obrazlagali zakone koje predlažu u Narodnoj skupštini, ubeđivali nas su razloge zbog kojih treba određene zakone da prihvatimo, trudili se da se ono što Narodna skupština predloži izmeni u zakonu, sa manje ili više snage se trudili da to  izmene i da  zakoni budu prihvatljivi.
Jedan broj ministara iz sadašnje Vlade se vrlo korektno odnosio prema ovom domu, prema vama, odnosno nama narodnim poslanicima, prema dostojanstvu Narodne skupštine i sedeo je sve vreme i slušao šta narodni poslanici imaju da mu zamere na predlog zakona. Niko od njih, odnosno većina od njih nije shvatila lično to što narodni poslanici kritikuju zakon.
Danas smo imali priliku, odnosno juče i danas, da ministar Dinkić iskoristi da se javi za reč u 18,02 časova i da izvređa najveću poslaničku grupu SRS. Danas smo imali priliku da nas udostoji i da dođe ovde na pet minuta i da, čim su krenule kritike na zakon, pokupi se i ode, nema ga četiri-pet sati i sad je došao, računajući da će opet imati završnu reč.
Da je bio tu, verovatno bi čuo izlaganje u načelu, a u načelu u ovom zakonu upravo sam apostrofirao tačku 8) člana 7. iz zakona obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja i tačku 8) člana 8. koji se odnosi na sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja, smatrajući da poljoprivreda, u koju se svi zaklinjemo, od koje svi živimo, da selo odakle smo, manje-više, korenima ili lično došli u gradove, da sela koja su se svela na staračka domaćinstva i da proizvode natprosečnim naporima toliko hrane da mogu da ishrane ovu Srbiju, ne mogu da trpe još jedna harač koji ovdašnji ministar tovari na vrat.
Naime, ne može obavezno socijalno osiguranje za penzionere, iz prostog razloga što mnogi neće moći da plate. Čuli ste gospodina poslanika, ne znam kojoj političkoj organizaciji pripada, ali čuli ste da
je rekao da možete pohapsiti pola, i to pripada malo jačem privrednom kraju, pola poljoprivrednika, nemate od čega da im naplatite.
Okrenite se malo jugu Srbije, pa pogledajte da vam je 500 i nešto sela na granici sa Bugarskom potpuno prazno, da u 400 i nešto sela u tom istom regionu žive samo starci i to nekoliko staraca u čitavom selu.
Tako li mislite da jačamo poljoprivredu, tako li mislite da nam sutra i pijaca i ostava budu pune.
Gospodine ministre, nije bilo do sada obaveznog socijalnog osiguranja za poljoprivrednike i nemojte tovariti harač onima koji stvarno ne mogu da plate. Ako strpate sve poljoprivrednike u zatvor, neće biti mesta za vas.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada ste onomad, posle poslednjih parlamentarnih izbora, skrpili vladu kako ste je skrpili, građani Srbije očekivali da ćete konačno krenuti sa predlaganjem Narodnoj skupštini, a Narodna skupština sa donošenjem sistemskih zakona, zakona bez kojih ova država ne može da funkcioniše.
Da ćete početi konačno sa predlaganjem reformskih zakona, da ćete početi sa predlaganjem zakona koji će nas odvesti u tu Evropu, koju nam obećavate već četiri godine, i da ćete konačno početi sa predlaganjem zakona koji će skinuti one lance i katance sa onih objekata koji rade, da ćete zakonima omogućiti da se nove fabrike grade, da će svi oni nezaposleni konačno moći da nađu parče posla i parče hleba.
Umesto toga, već deset dana donosimo isključivo poreske zakone. Razlog je vrlo jednostavan.
Zahvaljujući nepažnji ministra finansija, budžet se potpuno ispraznio, zveči kao prazno bure i ministar mora da ga napuni. I ovaj zakon, kao i svi prethodni zakoni, vrvi od nebuloza i, pošto nam je inače vreme koje poslanička grupa ima pri kraju, pokušaću samo na nekoliko stvari da upozorim.
Priređivanje igara na sreću predstavlja delatnost od opšteg interesa za Republiku. Mislio sam da je pokretanje privrede opšti interes za Republiku, da je razvoj poljoprivrede opšti interes za Republiku, da industrija konačno počne da radi, da se ono malo poljoprivrednih proizvoda, naših, koji predstavljaju suvo zlato, izveze u Evropu, mislim na maline, na višnje.
Da ćete konačno zakonom tog poljoprivrednika, koji to proizvede od ranog proleća do berbe, zaštititi, da mu ne gule kožu, da seljaci ne moraju bacati kamione višanja i malina u potoke. Vidite, sistemski zakon i delatnost od opšteg interesa za Republiku je igra na sreću.
Ima još jedan stav u ovom članu 6. koji takođe predstavlja određen vid nebuloze. Republika ne garantuje za dobitke koje ostvare učesnici u igrama na sreću. Slične situacije smo imali u ono vreme koje vi non-stop kritikujete, bilo je već maratonskih suđenja, sećam se iz novina, onaj u Novom Sadu dobio mercedes na lutriji, ali ga nikad nije dobio jer nema garancija.
Sledeća nebuloza; kaže - obrazuje se Uprava za igre na sreću. Taman smo mislili da ste konačno završili sa svim agencijama, da svako ministarstvo ima bar tri agencije, da više nećete te agencije od po stotinak ljudi formirati. Doduše, ovo nije agencija, ali jeste uprava.
Razlika između agencije i uprave je samo u imenu, inače, isti broj zaposlenih će imati i jedna i druga, i oni će opet biti na teretu ovog budžeta, koji je inače prazan.
U članu 14, kod klasičnih igara na sreću, ili će možda ministar to staviti u poseban član, ali nije predvideo šibicarenje. Gde god ste mogli predvideli ste i određen procenat za državu, a ako ćete ući u Evropu, da nas uvedete i bez tog vida kocke. Predlažem da Vlada razmisli, da formira jednu stručnu delegaciju na čelu sa ministrom, pa da odu u Evropu, da vide kako se tamo šibicari, da bi naučili naše ljude.
Dame i gospodo narodni poslanici, kad god je država u krizi, kad god je društvo u krizi, nicale su kao pečurke kladionice, nagradne igre, nagradni konkursi, vračare i magovi, beli i crni, i proricali su sudbinu.
Gladan i siromašan narod uvek pokušava da kroz igru na sreću, kroz lutriju, kroz eventualnu premiju ili bingo obezbedi hleb i malo podnošljiviji život za porodicu, ali to prazni ionako tanak budžet, na kraju tamo ništa ne dobije, što nikoga nije dosad zanimalo. Narod bez nade ide kod vračara i bez nade ide u kockarnice. Ma kako se ona zvala, porok je i pruža samo obmanu i privid.
Međutim, vidite da i u najozbiljnijim novinama, koje nikad to nisu imale, imaju sad horoskope, a i kocka i vračanje su samo posledice. Uzrok je beda i socijalno dno do koga ste i ovaj narod i ovu državu doveli vašom vlašću. Država mora da se bori protiv svakog zla, a ne da na njemu profitira. Kocka se neće smanjiti tako što će država uzeti 10, 20, 30% profita od onoga što je narod prokockao. Nemoralno je afirmisati kocku, kao što je nemoralno afirmisati drogu, kao što je nemoralno afirmisati alkoholizam i sve druge poroke.
Najgore je što država na tome pokušava da zaradi. Danas u svim gradovima imamo sportske kladionice koje su najbenigniji oblik kocke. Setio se ministar da iz toga može da se iscedi neki dinar u onaj prazan budžet.
O kazinima, o kockarnicama, o čitavim kockarskim gradovima, čuli ste od zamenika predsednika naše stranke i šefa poslaničke grupe. Nađite neko ostrvo, napravite novi Las Vegas, dovedite strance koji imaju para a nemaju pameti, neka to potroše ovde i neka to bude kompletan prihod za državu.
Na kraju, vidim da ćete ovaj zakon, i pored amandmana koje smo predložili, verovatno usvojiti, onda predlažem da ministar Dinkić uzme gospodina Labusa za ruku i zajedno sa njim prvi put na jutrenje, u prvu crkvu, čim ovo usvojimo.
Mislio sam, dame i gospodo narodni poslanici, da će moj prethodnik da pomene i Beobanku, i Investbanku, i Jugobanku, pa se onda setim da su one propale pod Dinkićem, a ne u vreme Slobodana Miloševića.
Dame i gospodo narodni poslanici, pripremajući se za ovu tačku dnevnog reda, pošto nisam ekonomista, pokušao sam da nađem šta su ljudi od struke i nauke rekli o zakonu na dodatu vrednost, o PDV. Nađem intervju od 15. juna, gde prof. dr Dejan Popović ishvali PDV, pa se pitam što to nismo uveli pre nekoliko godina.
To smo 1998. na saveznom nivou uveli, a što to nismo uveli već 2000. godine, kada je to tako dobro, a obzirom na činjenicu da je Dejan Popović bio zamenik ministra, član Vlade i sva su mu vrata bila otvorena. Bio je i na Osmom kongresu, ali tad nije bio član...
(Predsednik: Molim vas, ne ometajte govornika. Izvolite, gospodine Markoviću.)
Ono što me je iz intervjua Dejana Popovića posebno obradovalo, kaže - kada se EU priključe Bugarska, Rumunija, Hrvatska, Srbija će sa svih strana biti okružena zemljama u kojima će važiti evropska pravila. Njoj, nažalost, predstoji period još desetak godina i bićemo svojevrsno izolovano ostrvo u EU. Tu našu nesreću mogli bismo da iskoristimo tako što ćemo privući od nekih multinacionalnih kompanija delove da dođu i da svoj kapital lociraju kod nas, i da ne čitam dalje.
Onda bismo mi bili Segedin i Bukurešt, u vreme inflacije šta su značili Segedin i Bukurešt za Srbiju, to bismo mi bili za zemlje Evropske zajednice, novoformirane. Drugim rečima, Hrvati, Rumuni, Mađari, Bugari dolaziće kod nas na buvlje pijace da kupuju krpice, da preživljavaju, da kupuju hranu, jer prof. Popović je to tako otprilike predvideo. Šta ćemo mi onda u Evropu? Hajde da ostanemo otvoreno ostrvo, da svi dolaze kod nas, da se bogatimo na taj način.
(Predsednik: Upozoravam narodne poslanike, bez dobacivanja. Nastavite, gospodine Markoviću.)
Na kraju, Popović reče - porez na dodatu vrednost je desert, ali prethodno bi trebalo da se obezbedi glavno jelo, a glavno jelo je ambijent u kome će investitor da se oseća sigurno, u kojem će znati da njegovo ulaganje ima stabilan, ispravan i pravni okvir, da će sudovi na efikasni način moći da zaštite njegove interese. Ko vas je, gospodo, sprečavao 2000. godine da od buldožer revolucije stvorite taj ambijent, pa da imamo i glavno jelo, a ne samo desert.
Onda se setim da je kao zamenik ministra bio u Vladi i da je sada rektor Beogradskog univerziteta. Toliko o tome koliko se Dosmanlijama politika nije isplatila.
Prof. dr Žarko Ristić, profesor Ekonomskog fakulteta, koji pored ostalog predaje i ovo, kaže - kod nas se po pravilu ističe da porez na dodatu vrednost ima značajnije prednosti u odnosu na porez na maloprodaju, izdašniji je kao budžetski prihod, efikasniji u suprotstavljanju poreskoj evaziji i sposobniji proces oslobađanja robe od poreza.
Svaki poreski obveznik mora, pored svih evidencija koje je do sada vodio, još ogromne papire da pripremi i mnoge evidencije da vodi, da ne bi nehotice negde prekršio zakon i, što kaže gospođa Radeta, uvaženi poslanik SRS, došao u situaciju da bude kažnjen od 100.000 do 1.000.000 dinara.
"Uvođenje poreza na dodatnu vrednost, po pravilu", kaže profesor, "implicira pravljenje rigoroznih prethodnih analiza o efektima primene poreza na cene, na socijalne implikacije, sa stanovišta domaćinstva sa nižim dohocima. Izuzetno je važno predvideti uticaj poreskih stopa poreza na dodatu vrednost na promet hrane, lekova, električne energije, grejanja, vode, usluga, javnog prevoza, ortopedskih pomagala, pogrebnih usluga, PTT usluga, knjiga, novina, časopisa itd."
Šteta što ministar danas nije tu, pa da građanima Srbije još jednom objasni, meni ono objašnjenje nije bilo dovoljno jasno, kako će 108 biti manje od 100, jer ćemo knjige, časopise, novine, lekove opteretiti sa 8% poreza na dodatu vrednost. Ako je nešto 100 dinara i još 8 dinara – 108 dinara, kako je to manje od 100 dinara? Pri tom je zaboravio da su neke stvari bile oslobođene poreza, a neke od tih vrsta robe i usluga su srpski radikali već tri-četiri godine tražili da se oslobode poreza, roba široke potrošnje, najneophodnija za puko preživljavanje.
Na kraju, kaže: "U privredama u tranziciji, koje su slepo prihvatile porez na dodatu vrednost kao okosnicu moderne fiskalne reforme, došlo je do povećanja maloprodajnih cena, do ekonomskog zaduživanja privrede, do pada kupovne moći, do rasta troškova, do smanjenja prodaje, rasta troškova života i do dvostrukog povećanja dohotka države."
Da li je cilj uvođenja poreza na dodatu vrednost da se privreda rastereti, da se oni katanci skinu, pa da i ta preduzeća počnu da funkcionišu, ili je osnovni cilj poreza na dodatu vrednost da se napuni budžet. Pre će biti da je ovo drugo, jer i sad budžet zveči kao prazno bure. Znamo da je nekih 40 milijardi u startu bio prazan. Ministar Dinkić ima nameru da napuni, ako ničim drugim, ono kožom građana Srbije, koju će sa leđa da im skine.
Na kraju: "Stara istina da država koja zahvata previše od vrednosti nacionalne proizvodnje može da dovede do sloma privrede, u kojoj će smanjenje proizvodnje neminovno redukovati poresku osnovicu i povećaće se poreska stopa". Samim tim, neće više morati Karić, kako reče uvaženi kolega, da stavlja lance i katance. Sami će direktori preduzeća i sami će radnici u preduzećima morati da stave lance i katance.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvođenje poreza na dodatu vrednost, a nemam razloga da ne verujem profesoru kome je to zanat i hleb, inflaciju će odmah povećati od 5% do 25%. Jedini pozitivni efekti uvođenja ovakvog zakona, bez usvajanja onih amandmana o kojima smo govorili, biće ti što će budžet biti pun. To što će nauka, kultura, prosveta, zdravlje mnogo više koštati, izgleda da ni ministra Dinkića, a koliko vidim ni ovu još malo vladajuću većinu, ne interesuje.
Imam predlog za gospodina ministra: pošto nema više načina da prikupi sredstva, neka primeni stari metod, a on vrlo dobro zna kako se sredstva obezbeđuju – čarapu na glavu, pušku u šake, pa u Narodnu banku, tamo ima para.
Mi već četiri godine govorimo građanima Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, da nekima koji su na vlasti odgovaraju lanci i katanci, odgovara javašluk, odgovara pljačka itd. I doživesmo da sa ove govornice član vladajuće koalicije to ponovi u trenutku iskrenosti.
Nego, da se vratimo na amandman. Narodni poslanik Nataša Jovanović je podnela amandman na član 11. stav 1. da se posle tačke 4) doda nova tačka koja glasi: "5) voda, električna energija, gas i toplotna energija za domaćinstva oslobođeni su poreza na dodatu vrednost". Upravo u ovom članu, mada smo čuli maločas da možda i nije ovom amandmanu mesto u ovom članu, upravo u ovom članu treba da se pitanje ovih oslobađanja vode, električne energije, toplotne energije i gasa reguliše. Iz prostog razloga, do sada je 20% bio porez na vodu. Sva domaćinstva u Srbiji koja su priključena na vodovode, kojima se meri voda, plaćaju pored cene vode i 20% poreza.
Ako ministar smatra da će i vodu, pored ostalog, među ovih 8%, nikako. Tražio sam objašnjenje, a gospodin ministar nije bio tu. Voleo bih da sada objasni građanima Srbije, ukoliko neki proizvod ima nulti porez, dakle oslobođen poreza, kako će biti jeftiniji ako mu stavi 8% poreza na dodatu vrednost?
Neka nam objasni kako je 108 manje od 100, neka građani Srbije shvate, možda sam glup, možda ne shvatam, ali amandman narodnog poslanika Nataše Jovanović treba da prihvatite, jer će on i svi ostali amandmani, koje je podnela SRS, značiti poboljšanje ovog predloga zakona do mere prihvatljivosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, do sada je vlast predlagala nesuvisle zakone, bar u jednom delu. Uvek smo pokušavali da ih amandmanima dovedemo u nekakav red, da bi mogli biti primenjivi.
Jedna od najvećih nebuloza ovog zakona je da ministar bliže određuje šta se u smislu ovog zakona smatra dobrima i uslugama iz stava 2. tačke 1) i 4) – 12). Da li će ministar da nam kaže da je hleb - hleb, i da se kao takav oslobađa, da je mleko - mleko, i da se kao takvo oslobađa, da su mlečni proizvodi - mlečni proizvodi, da je suncokret - suncokret, da je sojina sačma - sojina sačma.
Nećete valjda, gospodine ministre, kao onda, doduše niste bili na tom mestu ministar, bili ste tada guverner u Narodnoj banci, kada je "Krmivoje" dobio onih dva puta po 25 hiljada tona genetski modifikovane soje. Tada nam je trebalo jedan ministar da kaže – gospodo, ovo nije genetski modifikovana soja. Beše to soja poklon američke vlade, pa prođe kroz "Krmivojeve" mlinove, pa se pretvori u stočnu hranu, pa smo svi jeli genetski modifikovanu soju.
Gospodine ministre, ako ste već stavili u članu 23. na šta se sve odnosi manja stopa, ne mislim da treba da ministar bliže određuje šta će se primenjivati. Smatramo da ovaj deo, odnosno stav 3. iz člana 23. treba da se briše. Tek kada se te izmene urade u zakonu, zakon će ličiti na zakon i eventualno će moći da se primenjuje.
Zahvaljujem. Taman sam mislio, dame i gospodo narodni poslanici, da će ovaj zakon o porezu na dodatu vrednost oporezovati baš sve, i pribojavao sam se otkud će G17 plus obezbediti sredstva za narednu predizbornu kampanju, kad se u članu 26. kaže - "PDV se ne plaća za uvoz dobara: 2) koja se, u okviru carinskog postupka, privremeno uvoze i ponovo izvoze, kao i stavljaju u carinski postupak aktivnog oplemenjivanja sa sistemom odlaganja; 3) koje se, u okviru carinskog postupka, privremeno izvoze i u nepromenjenom stanju ponovo uvoze; 4) za koje je, u okviru carinskog postupka, odobren postupak prerade pod carinskom kontrolom; i 6) za koja je, u okviru carinskog postupka, odobren postupak carinskog skladištenja."
Od oktobra 2000. godine pa naovamo, mnogo je igranki bilo sa OECD-om, sa carinskim papirima, da je roba ulazila u Srbiju, da se ovde prodavala, a da su papiri odlazili do granice Republike Srpske, ili hrvatske granice, ili bugarske granice, i vraćali se overeni.
Narodni poslanik Milorad Mirčić traži da se upravo ove tačke koje sam nabrojao, 2), 3), 4) i 6), brišu i da se poreska oslobađanja za ovaj deo koji Predlog zakona predviđa ne prihvate.
Dame i gospodo narodni poslanici, najveći problem ovog zakona i ove vlade je što ovaj zakon neće moći da sprovede jer se već do sada formirala socijalna piramida u Srbiji u kojoj 42% građana živi ispod egzistencijalnog minimuma, 46% jedva sastavlja kraj s krajem, oko 13% može normalno da živi a u onih 1% su se skupili svi Kolesari, svi Janjuševići, svi "MK komerci", svi "Krmivoji", svi "Karići" itd. Kod primene ovog zakona, za 42% stanovništva ćete morati da računate da država mora nekim socijalnim davanjima da obezbedi egzistenciju porodica.
S obzirom na to da smo juče i prekjuče diskutovali o zakonu o stečaju i zakonu o licenciranju stečajnih upravnika i da će na jednoj od narednih sednica, kad bude određen dan za glasanje, ti zakoni biti izglasani, računajte da će još 150.000 ljudi da se nađe na ulici i samim tim pasti na teret države, upravo po ovom zakonu.
Zakon nije dobar jer kaže – u budžetu Republike obezbeđuju se sredstva za dodelu jednokratne pomoći u slučajevima izuzetnog ugrožavanja životnog standarda velikog broja građana. Životni standard, draga moja gospodo narodni poslanici, velikog broja građana Srbije je odavno ugrožen, već tri-četiri godine, a poslednju godinu od kad vi vladate pogotovo.
Pojedincu koji je sposoban za rad, odnosno porodici koja ima članove sposobne za rad, osim u kojoj je većina članova nesposobna za rad ili je član porodice na odsluženju vojnog roka, materijalno obezbeđenje pripada u trajanju od 9 meseci godišnje.
Pojedincu koji je sposoban za rad - mnogo je Srba sposobno za rad, ali ste mnoge fabrike zakatančili i mnogo ljudi ne može da radi.
S obzirom na to da mi je vreme ograničeno, reći ću samo nekoliko reči. Maločas su upoređivane opštine Ivanjica i Novi Beograd, u Ivanjici je 800 dinara, a na Novom Beogradu 5.000. Pa, gospodine ministre, nemojte smanjivati Novom Beogradu, nego podignite Ivanjici. To je osnovni problem. Ako ne umete, onda se sklonite pa na izbore, pa će doći neki drugi, ja se nadam srpski radikali, koji će znati kako da vladaju.
Pored toga, priča se – jedan član 16 posto, dva člana... Gospođa Dacin je rekla koliko je tih 16 posto, a to je 2.000. Voleo bih da vidim bilo koga od poslanika ili od ministara koji može da preživi sa 2.000. Ili – porodica sa dva člana 2.500, porodica sa tri člana 3.000 itd., da bi porodica sa više članova imala 32 % od 13 hiljada, što je oko 4.500.
I još jedna stvar vezana za hraniteljstvo. Ništa bolja situacija. Imam porodične prijatelje koji su hranioci, tj. hraniteljska porodica i znam koliko država za dvoje dece koje oni hrane i neguju plaća, a koliko, u stvari, oni sredstava moraju da ulože. Jer, to dete mora da ima i svesku i olovku, pogotovo školska deca, pa i kompjuter, zašto da ne, nije ono krivo što nema roditelje, pa i na more da ode, zašto da ne, nije krivo što nema roditelje i što je pripalo hraniteljskoj porodici, a ukupna davanja po jednom detetu se kreću oko 2.500-3.000. To tako ne može.
Dalje, u članu 42. se kaže – ugovor se zaključuje sa jednim članom porodice koji je, u postupku procene podobnosti, pripreme i obuke u nadležnoj ustanovi socijalne zaštite osposobljen za hranitelja... Zašto niste predložili i tu neku agenciju za licenciranje hranitelja, pa bar da nam onda lepo licencirani hranitelji neguju decu koja dolaze u hraniteljske porodice.
Nemojte se igrati, gospodine ministre. Nemojte se igrati, gospodo iz Vlade. Nemojte se igrati, gospodo narodni poslanici, sa sudbinama ljudi. Srbija je gladna. Bez obzira što ćete opljačkati seljake i uzeti im žito za sedam dinara, ili šest plus jedan i po, sedam i po dinara, opet će Srbija gladna biti, jer ste i prošle godine pokupovali pa izvezli za osam dinara, a posle toga uvezli nekih 200- 300 hiljada tona po 13 dinara.
Dame i gospodo narodni poslanici, niti je stečaj nešto što smo mi izmislili, niti je zakon o stečaju nešto što se tek dolaskom ove vlasti primenjuje u privredi Srbije. Stečaj postoji svugde u svetu i desetine hiljada preduzeća odlaze u stečaj i formiraju se desetine hiljada drugih preduzeća.
Stečaj ima dva pravca, dve mogućnosti. Jedna je ozdravljenje preduzeća; ukoliko to nije moguće, stečaj se sprovodi do kraja i sledi likvidacija tog preduzeća, svuda osim kod nas. Mi smo bili u stanju da likvidiramo one kojima preduzeća duguju, govorim o periodu od 2000. godine naovamo, četiri banke kojima su sva preduzeća u Srbiji dugovala su likvidirane i tako su dužnici oslobođeni dugova, da bi ih prodali. Naravno, "Sartid" je, kao jedan od najvećih dužnika, posle toga prodat u bescenje i pri tom je oštećena jedna od stranih banaka, a oni koji su učestvovali u prodaji "Sartida" uzeli su debele provizije. Uostalom, to će pravosudni organi vrlo brzo morati da stave na dnevni red i da raščiste.
Šta se dešava sa Robnim kućama "Beograd"? Tri-četiri godine je već to preduzeće u stečaju, bukvalno su mu zatvoreni svi ventili, radnici ne ulaze u preduzeće. Sad preduzeće izlazi iz stečaja. Zašto? Da bi se prodalo, jer se radi o ogromnom kapitalu koji imaju u osnovnim sredstvima. Visina dugova Robnih kuća "Beograd" je bila tolika da su mogli onim hotelom na Zlatiboru i možda još nekim objektom koji imaju da podmire dugovanja i da robne kuće nastave da rade. Zašto robne kuće ne rade? Zbog toga što smo tržište morali da prodamo raznim mega marketima, "Merkatorima" itd.
I u ovom segmentu se govori o kriminalu i o mafiji. Stečajna mafija, privredna mafija, energetska mafija; mafija nema ime, sve što joj se primakne da može da pokupi, ona pokupi.
A da se stečaj fingira još od 90-tih godina naovamo, tipičan primer vam je Brodogradilište "Beograd". Brodogradilište "Beograd" je 1992. godine bilo jedno od najjačih preduzeća te vrste u Evropi, imalo je nekih 16 projekata za izgradnju rečno-morskih, morskih jahti i osam projekata za manje brodove. Radili su danonoćno u tri smene. S obzirom da treba pet-šest meseci da bi se brod izgradio i predao vlasniku, nestalo im je malo sredstava za obrtni kapital.
Kako je mafija ušla u Brodogradilište "Beograd", Brodogradilišta "Beograd" danas nema. Vuk Hamović preko svoje "trans banke", onaj isti Vuk koji je struju krao iz Srbije i prodavao i naplaćivao debelo struju u Srbiji kada je ulazio... Anketni odbor je došao dokle je došao i mnoge su stvari otkrivene. Taj isti Vuk Hamović preko svoje "tras banke" da kredit Brodogradilištu "Beograd", ali s obzirom da je već počela inflacija, on veže svoj kapital za akcije. Normalno, vrednost kapitala vezana je za deviznu klauzulu.
Pre inflacije Vuk Hamović je imao 2,6% akcija u Brodogradilištu "Beograd", a kada je inflacija prošla vrši se procena i kredita i kapitala Brodogradilišta "Beograd". Procenu vrši preduzeće "Deloitte and Touche", a direktor agencije koji potpisuje sve to je Aleksandar Vlahović; izlazi vrednost kapitala Vuka Hamovića 92-93%, nemojte me držati za procenat, vrlo malo se može razlikovati, za procenat ili dva. Brodogradilište "Beograd" koje je imalo samo mostnu dizalicu, koja je u ono vreme koštala 500 miliona maraka, prodaje tu dizalicu za nekih pedesetak miliona maraka. U brodogradilište se uvodi stečaj i stečajni upravnik je, zamislite, Janjušević.
Toliko o tome da li su u vreme vladavine Slobodana Miloševića stečajevi ovako ili onako rađeni, toliko o tome ko je sve rovario po preduzećima za vreme vladavine Slobodana Miloševića. Mnogo ste isti, samo se sada promenila priča. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, naše obrazovanje unazad 30-tak godina trpi strahovite lomove i kako se koja vlast ili kako se koji ministar promoviše i sedne na fotelju Ministarstva, tako se i obrazovanje, odnosno programi menjaju. Sigurno se svi sećate čuvenih "šuvarica", koje su školovale stručnjake za izradu gornjih delova obuće, pa ako bi hteo da otvori zanatsku radnju, morao je da nađe onoga ko je bio školovan za pravljenje donjeg dela obuće, pa zajedničku radnju da otvore. Ode Šuvar, ode i Jugoslavija, dođe Gašo Knežević, pa onda dođoše "gašinice". Pretpostavljam da će ovo posle gospođe Čolić da se zove "čolinica", ali nema veze.
Dame i gospodo narodni poslanici, umesto da se deca kad završe osmogodišnju ili srednju školu odmore, jer osam, odnosno 12 godina su se školovala, da se pripreme za prijemne ispite koje ste iovako ionako naturili, deca moraju po dva meseca da provedu učeći danonoćno da bi pripremili maturu. Šta se desi? Ukoliko na taj maturski ispit dođe dete isfrustrirano, dođe bolesno, ne položi ili položi sa daleko manjom ocenom i to mu se odrazi na broj poena za upis u srednju školu ili na fakultet.
Mi iz SRS smatramo da treba ukinuti maturu i da treba u tom smislu amadman narodnog poslanika Igora Mirovića prihvatiti.
U amandmanu se predlaže da se u članu 12. stav 1. tačka 5) menja i glasi – predlaže ministru posebne programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja, stručnog osposobljavanja i obuke, u skladu sa ovim i posebnim zakonom. Time ćete omogućiti da se naša deca kvalitetno pripreme za prijemne ispite, koje ovim zakonom ponovo naturate za srednje škole i fakultete, i oslobodićete ih jedne velike traume koja se zove maturski ispit.