Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nebojša Stefanović

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka

Govori

Slažem se što se tiče edukacije, to je važna stvar, i mi smo zbog toga i pokrenuli, kao MUP inicijativu koje je prihvatilo Ministarstvo obrazovanja da u prvom, četvrtom i šestom razredu osnovne škole učimo našu decu, između ostalog i o vanrednim situacija, i mislim da će se to pokazati.
Već prošla godina je bila, rekao bih veoma uspešna, preko 2.500 ljudi iz policije je sada uključeno u to. Kad kažem iz policije, mislim iz celog Ministarstva naravno i Sektora za vanredne situacije, i mislim da posle prvih inicijalnih kontakata sa roditeljima, nastavnicima i sa decom vidimo da to obrazovanje ima smisla.
Baš zato smo nastavili i proširili godine na prvake, i mislim da će takva vrsta edukacije, gde ih učimo naravno, pored vanrednih situacija o opasnostima koje nosi droga, alkohol, koji nosi sajber kriminal i sve ono što potencijalno može biti vanredna situacija, kao i naravno poznavanje rada policije u zajednici, će učiniti i da ta deca budu bezbednija, a naravno da budu i spremnija da reaguju na situacije u kojima nisu, što je potpuno istina, nisu do tada učili na dovoljno dobar način u školi, što je i bio razlog zbog čega smo predložili ovakvu vrstu edukacija.
Pored toga, drago mi je da se jedan deo penzionisanih policijskih službenika uključio u ovu akciju i zajedno sa policajcima koji vrše svoje redovne zadatke, dakle, u školama se uključuje u edukaciju dece i može da im prenese veliko znanje jer se radi još o relativno mladim ljudima koji imaju veliko znanje i koji mogu da pomognu da naša deca budu efikasnije zaštićena.
Naravno, tu je veoma važno da se i roditelji uključe. Mi na tome insistiramo i pozivamo i roditelje, jer, ako roditelji budu deo tog sistema i budu dobro shvatili čitavu materiju moći će i bolje da zaštite svoju decu.
Što se tiče stanja vozila, pre svega, navalnih vozila i vozila koja koriste vatrogasno-spasilačke jedinice, mi smo počeli taj postupak podmlađivanja tih vozila i jedan duži vremenski period nije bilo njihovog zanavljanja, negde i 20 i 30 godina. Zbog toga smo, pored 14 vozila koje ste imali prilike da vidite da su dostavljeni vatrogasno-spasilačkim jedinicama pre nekoliko nedelja, mi u postupku u kojem ćemo do, ja se nadam polovine septembra, hajde da kažem, u sledećoj godini imati još 46 vozila novih vatrogasno-spasilačkih jedinica, koje će stizati sekvencijalno od januara pa na dalje, po 10-ak, 15 vozila, u zavisnosti od ugovora i od proizvođača, odnosno njihovih ugovornih obaveza.
To, naravno, nije kraj. Mi ćemo i naredne godine, pored ovih vozila, ući u nabavku po novim kapitalnim projektima novih vozila, što ćete videti kada budžet bude na dnevnom redu, te ja očekujem, da kažemo, da ćemo uspeti da nabavimo sigurno 70, 80 vatrogasno-spasilačkih vozila u ovoj i u narednoj godini, što će u značajnoj meri podmladiti taj sastav, a omogućiće, kao što ste videli kroz Zakon o dobrovoljnom vatrogastvu, omogućiće našem sektoru da kroz Vatrogasni savez Srbije faktički doniramo vozila koja više neće biti aktivna u upotrebi u MUP, ali su još uvek dovoljno dobra za vatrogasno-spasilačka društva i time omogućavamo stvaranje faktički posebne jedinice kakvu zakon predviđa, što će značiti da će ta DVD društva moći da se uključe kao pomoć aktivnim službama Sektora za vanredne situacije, ali i da samostalno budu na usluzi građanima, što znači da jeste dobar potez. Ali, u svakom slučaju, radimo na modernizaciji.
Apsolutno ćemo obratiti pažnju na sve opštine, nećemo ih deliti na bilo koji način, osim po prioritetima sektora, u smislu prioriteta rizika od požara ili od neke druge vanredne situacije i trudićemo se, naravno, da u najkraćem roku, pored vozila koja su deo opreme koju nabavljamo, nabavljamo i ostale delove opreme, kao što su npr. spasilačka odela, interventna odela, radna odela koja se nabavljaju za redovan rad, ali isto tako i specijalizovane opreme. Imali smo i dobrih projekata i donacija, gde smo uspeli da nabavimo jednu veću količinu odela koje služe za ronioce i za spasioce kada se dogode poplave, kada to moraju da rade u nekim ekstremnijim okolnostima, ali isto tako i, da kažem, radimo na pribavljanju aktivnijih, ozbiljnijih kompleksa, robokompleksa, koji služe za otklanjanje opasnosti u slučaju, recimo, kada se radi o nekim složenim izlivanjima toksičnog otpada ili tako nešto, da ne bi ugrožavali živote vatrogasaca, koristićemo opremu koju nabavljamo.
Da li je bilo moguće da se sve u kratkom vremenu nabavi? Nije. Ministarstvo je imalo u nekim segmentima, ne samo u Sektoru za vanredne situacije, već i u policiji i u drugim sektorima, dosta starih i vozila i opreme. Jedan veliki deo smo uspeli da popravimo. Idemo dalje. Nećemo biti zadovoljni, naravno, dok svako vozilo ne bude u nekom proseku da može da bude veoma efikasno, upotrebljivo i u najboljem mogućem tehničkom stanju.
Dakle, vi ste svesni naravno da nisam rekao nikakvo svoje lično zapažanje. Naprotiv, rekao sam ono što stoji u podacima MUP - da ne postoje bilo kakva saznanja da je Rasim LJajić deo, član ili organizator bilo kakve kriminalne grupe, niti da je ikada osumnjičen za to, niti je ikada vođena istraga protiv njega, niti je ikad suđen za to. To je ono što je činjenica.
Takođe, što se tiče akcije GREK-o, u toj akciji zbog tih lica koja su uhapšena zbog trgovine narkoticima i osuđena na zatvorske kazne vođen je javni sudski postupak u trenutku kad SNS nije bila na vlasti. Ta lica niti su u sudskom postupku pomenuli ime Rasima LJajića, niti je ijedan svedok pomenuo njegovo ime, niti je bilo ko ikad izgovorio njegovo ime u bilo kom obliku. Dakle, niti policajci, niti ljudi koji su u novinama označeni da su ga pomenuli, niti oni sami, niti njihova odbrana, niti tužilaštvo, niti bilo ko treći. Dakle, u celom tužilačkom i sudskom procesu.
Samo hoću da vam kažem da ne postoji bilo kakav osnov da MUP smatra da je Rasim LJajić učinio bilo šta loše negativno ili krivično gonjivo. Svi ostali ako imaju neki dokaz, neka dokaz daju Tužilaštvu i neka onda Tužilaštvo vodi postupak.
Što se tiče MUP, mi ne raspolažemo informacijama koje govore o njegovoj umešanosti u bilo kakvo krivično delo na teritoriji Republike Srbije.
Pre svega, Srbija nije visoko korumpirano društvo i u našoj zemlji zaista najveći broj građana, apsolutno najveći broj, živi potpuno normalno, u skladu sa zakonom u jednom pristojnom svetu. Tako nas i percipiraju, na kraju krajeva, svi oni ljudi koji su dolazili u Srbiju i sa istoka i sa zapada.
Najviši državni funkcioneri, predsednici, premijeri, govore u prilog toj činjenici. Jer, znate, u visoko korumpirana društva ti ljudi ne idu, ne žele da dođu i ne žele da se sretnu sa ljudima koje smatraju visoko korumpiranim ili nedostojnim za susret. Srećom, Srbija je zaista društvo koje gradi vladavinu prava i koje želi da živi u zemlji koja se sa korupcijom i kriminalom obračunava na najoštriji mogući način.
Slažem se sa vama, možda je 2009. i 2010. godine situacija bila značajno lošija, možda je Srbija tada bila značajno korumpiranija nego što je danas i bilo je, da kažem, žao mi je što tada nisam bio na čelu Ministarstva, niti smo tada mogli, niti MUP može presudno da utiče na ishod sudskih procesa protiv svih onih koji se ogreše o imovinu građana. To su, pre svega, sudovi. Vi to znate.
Dakle, ako sud nekoga ko je osumnjičen za korupciju oslobodi ili blago kazni, tu MUP ne može ništa. Šta će nesrećni policajci koji uhapse, koji dovedu u zatvor, koji predaju tužiocima i sudijama nekog za koga smatraju da su prikupili dovoljno dokaza da je taj osumnjičen za najteža korupcionaška dela, pogotovo ova koja se, doduše, taj deo vezano za Kraljevo, za obnovu, rađen je po drugom zakonu, Zakonu o obnovi, ali svejedno, i pored drugačije zakonske materije postoji Krivični zakon koji govori šta je dozvoljeno, a što nije.
Dakle, plašim se da su mnoge stvari u tom periodu propuštene. Da smo tada imali priliku da to rešimo, ali u budućnosti ćemo morati intenzivnije i više da radimo na tome.
Dakle, kao što ste i sami rekli ovaj zakon se ne usaglašava ni sa čim, već se donosi isključivo zato što smo mi tako želeli da predložimo Narodnoj skupštini i zato što smatramo da je to od najboljeg interesa za Republiku Srbiju.
Naravno, Republika Srbija ne može ni donositi zakon, odnosno njena Narodna skupština ne može donositi zakone u ime neke druge zemlje, već samo zakone Republike Srbije. Te bi onda te dve reči - zakoni Republike Srbije, mogli da stavimo ispred svih zakona, a besmisleno je zato što se svakako odnosi na zakone Republike Srbije. Mi jesmo u Srbiji. Dakle, ovi zakoni koje Skupština donosi jesu zakoni Srbije.
Na kraju krajeva, Skupština je ta koja je nadležna da može i da promeni neki amandman. To što Vlada ne smatra da vi treba da ga usvojite, ne znači da ga Skupština ne može usvojiti. Vi možete da usvojite bilo koji amandman i da preinačite bilo koji zakon. To je vlast Narodne skupštine, mi smo tu samo da predložimo.
Što se tiče EU, mislim da je gospodin Obradović postao najveći evrofanatik u Srbiji. Meni se čini da su on i njegovi koalicioni partneri, faktički, direktno zaslužni. Vidim sa ljudima sa kojima u poslednje vreme provodi vreme i sa kojima, da kažem, ima najintenzivniju komunikaciju i političko delovanje. Oni su odlučivanje o našoj lepoj, južnoj pokrajini prebacili iz UN, gde bismo imali šansu da se sa ljudima koji podržavaju Srbiju borimo, u EU. Oni sada zajedno nastupaju, idu od grada do grada, od opštine do opštine i ubeđuju narod da je to bio dobar potez. Ubeđuju narod da je bio dobar potez da idu pred Međunarodni sud pravde da traže ono pitanje posle koga je još gomila zemalja priznala tzv. nezavisnost Kosova i Metohije. Oni su uspostavljali granice na Jarinju i Brnjaku, i sada oni svi zajedno, kao jedno društvo, ja sam uveren da vi ne mislite tako, ali oni svi zajedno kao jedno društvo, nastupaju u jednom potpunom evrofanatizmu, a najžalije, u onom najgorem obliku evrofanatizma koji nije baš u interesu Republike Srbije.
Što se tiče, izvinjavam se zbog vremena, samo još dve rečenice, Nemačke, ja nisam govorio o nemačkoj ekonomiji zbog nemačke ekonomije, već su upravo zakoni koje mi usaglašavamo, zakoni koji se usaglašavaju sa najboljom tradicijom i te nemačke, austrijske i drugih ekonomija, i uopšte društva i društvenih vrednosti. I to želimo da promovišemo kada o tome govorim. Hvala.
Kada govorimo i u smislu ovog zakona i generalno vezano za Evropsku uniju, pored vrednosti koje želimo da usvojimo, za koje smatramo da su evropske vrednosti koje gaji i naš narod, jer mi jesmo deo Evrope, smatramo da je uvek važno da svi građani sagledaju šta je ono što dobijaju i šta je ono što gube. Mi se za Kosovo i Metohiju borimo i nastavljamo da se borimo. Dakle, to ne može niko da uslovi na takav način, jer mi želimo da se borimo za svaki milimetar naše zemlje.
Što se tiče onoga što je dobro, ono što ljudi vide, svakako je, između ostalog, i ekonomska razmena. Kada pogledate da je obim naše razmene, računajući i zemlje regiona, ali najviše zemlje Evropske unije, dakle, obim razmene Srbije i tih zemalja je negde oko 85% naše ukupne robne razmene. Samo 15% naše robne razmene nije u tom segmentu, jer sa svim ostalim zemljama zajedno, uključujući i Sjedinjene Države i Kanadu, Australiju, Rusiju, Kinu itd, 15%, 85% EU plus države oko nas.
Kada te robne razmene ne bi bilo, u ekonomskom smislu, možete da zamislite kako bi izgledala ekonomska situacija naše zemlje, pa i svih tih ljudi koji žive u ovoj zemlji, koji prodaju i svoju malinu, koji prodaju svoje voće, koji prodaju svoje povrće, koji prodaju najveći deo svoje robe, u najvećem delu, 85%, naravno i softvere, kablove, turbo punjače i sve ono što se radi u našoj zemlji, delove za vozila, sve ono što ide, što se danas ugrađuje, između ostalog i u BMV-e, „mercedese“, „audije“ i sve ostalo, to se dešava na teritoriji Evrope.
Što se tiče Irana, ono što sa sigurnošću mogu da vam kažem je da niko od tih ljudi nije dobio zvanično pasoš Republike Srbije i sa državnim pasošem Republike Srbije ušao u našu zemlju bez pasoša, a onda sa pasošem Republike Srbije izašao iz ove zemlje. Da li je neko falsifikovao bilo koji pasoš? Mi smo se trudili i sa drugim policijama da te ljude hvatamo i privodimo pravdi. Hvala.
Prihvatam svoju odgovornost u svemu zato što radim isključivo po zakonu. Inače, sve naše nadležne službe uvek kontrolišu sva lica koja ulaze u našu zemlju i trudimo se da u skladu sa znanjima kojima raspolažemo preduzimamo mere i radnje. 
Da li su neka lica zloupotrebila bezvizni režim? Svakako. Ne samo iz Irana, iz mnogih zemalja. Bilo je zloupotreba bezviznog režima i oni su pokušavali da napuste našu zemlju i da odu u šengenski prostor ili u prostor Evropske unije bez potrebnih dokumenata, sa falsifikovanim dokumentima i na različite druge načine. Nažalost, kroz migrantsku krizu 2015. godine mnogi su tu priliku iskoristili i stigli do zemalja Evropske unije, ne samo kroz Srbiju, kroz Italiju, kroz Francusku, kroz druge zemlje, kroz Mađarsku, kroz Rumuniju, preko Bugarske itd, dakle, na različite načine. Međutim, posao svih službi bezbednosti, ne samo naše, već i u Evropi je da se trudi da svaku vrstu subverzivnog, obaveštajnog ili drugog prikrivenog delovanja otkrije i da se protiv toga bori. To je posao službi, to je njihov zadatak.
Što se tiče ovoga da su neke firme koje su veliki izvoznici i veliki uvoznici, ja se slažem, ali onda se tu postavlja je, ono što je suštinsko pitanje, pitanje plata, doprinosa i poreza, da li mi imamo, kao što imamo da posle 14-og meseca vi faktički zarađujete svaku subvenciju koju ste dali u proseku, posle 14-og meseca svaka fabrika već donosi Republici Srbiji, dakle, ono što ste dali ste vratili. Ali, ono što je dobro pored toga je što su neki ljudi dobili posao koji do tada nisu imali. Dakle, oni koji nisu imali nikakav posao, u tom trenutku su ga dobili. Istovremeno, mi ne zabranjujemo da to urade domaće kompanije. Vi možete otvoriti kompaniju, imate pravo na subvencije, imate pravo na programe kreditiranja, imate pravo na bespovratna sredstva, imate pravo na razne stimulanse zavisno, naravno, i od dela Srbije gde uložite, da li je razvijen, manje razvijen, više ili manje novca se daje, imate pravo na razne beneficije, ali mora neko da je otvori i da zaposli ljude da bi u tome učestvovao.
Gospodine Vesiću, nisam ja rekao da ste vi evrofanatik, ja sam bio vrlo precizan, ja sam direktno mislio na gospodina Obradovića, pošto mi se čini da je on skrenuo u taj evrofanatizam potpuni, da tu više nema uopšte zaustavljanja, da je on krenuo tom stazom, apsolutno. Evo, reći ću vam kako mi se čini,
Vi se sećate kada je bilo ono paljenje Jarinje i Brnjak. Kada to beše? Evo, ja ću vas podsetiti, 2011. godine, a šta su to onda ljudi palili ako nije bilo prelaza? Ako je neko uspostavio takozvane granične prelaze, još stavio carine, šta su onda to ljudi palili 2011. godine, ako nije bilo ničega, ako smo to nešto mi uradili? Ja ću vam reći, postavili oni tada, 2011. godine.
E sad, gospodine Obradović, ne odvaja se od Đilasa, Borka Stefanovića, Vuka Jeremića, znači ne odvaja se od njih. Bukvalno se ne odvaja od njih i na svim manifestacijama, skupovima, govori o svim istim stvarima, znači potpuno isto.
Onda sa ljudima koji su direktno učestvovali u svemu tome, od UN, prebacivanje u EU, znači znali šta su radili sve to. I onda kada vi sedite sa tim ljudima, evo, ja sam mu to rekao pre neki dan u lice, dakle, dok je sedeo u toj klupi. Nije mi rekao, ne, ja se odričem to što su radili Đilas, Borko, Vuk, to je katastrofa. Nije to rekao. Nije želeo da se ipak zameri ljudima sa kojima svakodnevno nastupa, govori, ubeđuje građane da je odlično da se ti ljudi vrate na vlast. Jer, ne mislite vi valjda da ta grupacija osvoji vlast, daleko bilo, da oni osvoje vlast da bi gospodin Obradović bio ključna ličnost te koalicije, da bi bio premijer ili predsednik. Znate i vi da ne bi. Dakle, on bi pomogao i pomaže da ti ljudi se vrate na vlast, a oni će samo da nastave sa politikom koju su sprovodili i do tada.
Dakle, potpuni evrofanatizam gospodina Obradovića, ja ne kažem za vas, čini mi se da vi imate neki potpuno drugi put.
Mislim da ste vi sada postali kreator jedne rečenice koja će se u budućnosti veoma citirati, o koaliciji. Neću ja da izgovorim, vi ste rekli kakva je koalicija. Ali, mislim da će se jedan deo ljudi s vama vrlo lepo složiti.
Što se tiče te koalicije, ona je stvarno sastavljena od različitih stranaka, različitih opredeljenja, ali se tu zna ko je šef. To je vrlo jasno. Nema u toj koaliciji mnogo dileme ko diktira, ko komanduje, ko postavlja stvari na svoje mesto a ko ispunjava zadatke. Tu nema mnogo dileme i to znaju i građani Srbije. Nema tu puno priče, da neko misli da neka od tih manjih stranaka ključno utiče na te poteze. Ne, vi ste prihvatili da budete izvršioci politike koju predstavlja, pre svega, Dragan Đilas, Vuk Jeremić i ljudi koji su okupljeni oko njih.
Što se tiče Srpske napredne stranke, svi oni koji su ušli u koaliciju sa nama i koji su pristali da budu na listi koja nosi ime – Aleksandar Vučić, su pristali da budu deo vrednosti koju mi predstavljamo. I vi to možete njih da pitate, da li se odriču tih vrednosti koje mi predstavljamo. Mi smo uvereni da oni dele naše vrednosti, vrednosti najveće stranke te koalicije, one vrednosti koje danas Aleksandar Vučić kao predsednik svih građana Srbije predstavlja.
Što se tiče vas, ja nisam siguran baš koje su to vrednosti, kada pričamo i o gej vrednostima, koje vi predstavljate, pošto i u vašoj koaliciji ima različitih. Ali, čini mi se da je gospodin Obradović najviše na stazi evrofanatizma. Nekako u poslednje vreme ne mogu da se otmem tom utisku. I ja se nadam da će on uskoro početi da nosi „aj lav Brisel“, mislim da će mu to biti vrlo interesantno.
Nije sporno da smo gospodin Martinović i ja na istoj liniji. Mi pripadamo istoj političkoj grupaciji i delimo iste vrednosti, vezane za stranku kojoj pripadamo i to nije sporno. Nego, ovde nije pitanje našeg političkog iskustva, nego političke koalicije kojoj vi pripadate. Da li se zove grupacija ili koalicija, gospodin Obradović je tu bio vrlo jasan, potpuno jasan. Došao da nastupa u ime zajedničko. Znate, kad nastupate u nečije ime, još se pohvalio, došao u televizijsku emisiju, lično sam gledao, zakopčao odelo, rekao sa osmehom – ja ovde predstavljam, ja sam taj koji predstavlja ovu grupaciju, nemojte vi meni da uzimate, ja sam taj koji će uskoro da zasedne u neku fotelju.
Ali, pošto je bio vrlo ponosan, nama je to bilo simpatično i mi smo zapamtili da on predstavlja koaliciju, kojom predstavlja i ove sve stranke, sve pojedince, i gospodina Đilasa i Miškovića i Vuka…
(Vjerica Radeta: Znači, on je Balši šef.)
Tako je.
Meni se čini da je tu hijerarhijski odnos između Dragana Đilasa i Boška Obradovića vrlo jasan. Mislim da niko u ovoj sali nema sumnju, a mislim i šire od ove sale, ko je tu kome šef, gazda i ko odlučuje o potezima. I, naravno, ko finansira sve te aktivnosti. Možda gospodin Obradović finansira te aktivnosti, ali, ako nas vi uverite, mi bi možda mogli u to da poverujemo. Teško, ali potrudili bi se. Jer, mi smo spremni da otvoreno prihvatimo taj dijalog.
Međutim, mislim da su te vrednosti evrofanatizma kod gospodina Obradovića sve snažnije prisutne.
Hvala za ovo što ste primetili. Mislim da je zaista značajno, vezano za nadležnosti koje gradske opštine dobijaju i da je to, ja sam bio baš onih prvih dana 2014. godine, prvih sati kada su poplave počele i u Lazarevcu, važno je da gradska opština ima mogućnost da reaguje, zato što Lazarevac kao opština koja nije u najužem centru grada, dakle, do samog Lazarevca imate, bogami, do pojedinih, u stvari, do južnih delova opštine ima i 80 kilometara od centra Beograda, te samo kapaciteti opštine da reaguju i lokalnog štaba su značajna pomoć stanovništvu, dok Sektor za vanredne situacije ne uputi, naravno, u slučaju većih katastrofa, značajniju pomoć.
Što se tiče ovog vašeg amandmana, vezano za rano i pravovremeno, mi smo se opredelili za rano, zato što je to terminologija koja se koristi i u domaćem i u stranom zakonodavstvu, dakle, i u drugim zakonima kojima je uređena ova oblast u Republici Srbiji i onima kojima se deluje kroz Hidrometeorološki zavod i oni koji deluju kroz „Vode Srbije“ i Ministarstvo odbrane. Suština je istina.
Dakle, potpuno se slažem, moglo je biti i pravovremeno, u smislu suština jeste da se na vreme primeti, reaguje, obezbedi nužna intervencija da bi se predupredila bilo kakva katastrofa.
Opredelili smo se, kažem, za rano, samo zato što je to terminologija koja svuda postoji i da ne bismo unosili normativno možda zbunjujuću odredbu koja bi možda mogla da bude drugačija u različitim zakonima, opredili smo se za ovo, ali isto smo tako mogli prihvatiti i vaš predlog.
U svakom slučaju, mislim da je suština ista i dobro je da se zajednički trudimo da napravimo da ovo bude zaista najbolje moguće za građane.
U pokušaju da obrazložim jednoj od prethodnih govornica, narodnoj poslanici koja je podnela amandman, ja imam ovde i amandmane, kao što ste rekli – i blagovremeno i pravovremeno, ali termin „rano“ se odnosi baš na to, dakle, rano upozoravanje. Termin je izabran, samo rano, misli se pre možda bilo kakve indikacije, već samo na osnovu projekcije koju imamo, da možete već da radite upozoravanja, pa onda, naravno, i sve drugo.
Nije suština ove reči, da li će pisati rano, blagovremeno ili pravovremeno. Suština je u radu. Suština je da li će lokalni štabovi, regionalni, da li će svi ostali shvatiti ozbiljnost zadataka koji su pred njima.
Dakle, ono što je naš zadatak bio je da ovim zakonom predvidimo i mogućnost, i mi smo to i uradili, da Republički štab može da raspusti opštinski ili bilo koji drugi štab koji ne ispunjava ili neblagovremeno ispunjava naloge, ili vidimo da se ne snalazi i da ne može da ispuni one zadatke kojim treba da se zaštite životi stanovništva. Zbog toga smo tu meru doneli, omogućili da Republički štab bude taj koji može da reši pitanje i kada se takva neka situacija, nadamo se da se to neće dešavati, ali kada se dogodi, a istovremeno smo, naravno, dali mogućnost i kroz ostale članove zakona da ti opštinski štabovi dobiju više nadležnosti i da dobiju mogućnost da svoje obaveze obave na način da mi ne moramo da intervenišemo.
Poštovane dame i gospodo, ovde smo čuli više neverovatnih stvari. Teško je uopšte, na neke stvari želim da odgovorim vrlo ozbiljno, a o nekim prosto ne znam šta bih rekao, pošto se tvrdnje graniče sa nečim što možete da kupite na kiosku, ima ono SF, kao oznaku, ili neki komični strip, ne znam kako bih to rekao. Ali, zbog ljudi koji ovo gledaju, hoću da to objasnim, da bi ljudi shvatili o čemu se radi.
Naime, ovde se često pominje mantra kako se ovde nešto radi po diktatu, evo, neko nam je naredio, naložio, mi moramo itd. Evo, recimo, uvodimo zakonom, potpuno menjamo sistem, uvodimo dobrovoljno vatrogastvo. Jel to nešto loše za Srbiju? Jel to nešto loše za građane koji će imati mogućnost da dobrovoljne vatrogasno-spasilačke jedinice pomognu u gašenju požara profesionalcima i da tu tradiciju koja postoji u nekim delovima Vojvodine i po 150 godina, da tu tradiciju negujemo i da pomognemo da ti ljudi koji to žele, da urade dobrovoljno, budu deo sistema i mehanizma koji pomaže građanima. Jel to nešto loše za nas? Ako je loše, dajte da ga ne usvajamo. Ali, ja mislim da je veoma dobro.
ne samo to, sve ovo što je pred vama danas, to su zakoni koji podižu standarde u Srbiji. To je ono što ljudi ne razumeju. I često kada govore – evo, raspada se, što, jel se raspada Nemačka, nemaju hleba da jedu, nema, ekonomija Nemačke posrće, gubici na sve strane, nema Austrija, Nemačka, nemaju ljudi više gde će, evo, napuštaju ljudi, iseljavaju se iz Nemačke koliko im loše ide?
Pa, mi valjda želimo da dobijemo te standarde koje imaju te razvijene zemlje. Mi valjda želimo da živimo kao što oni žive. Valjda želimo da imamo normativnu uređenost onih zemalja koje su pokazale da su kroz svoj rad došle do toga da njihovi građani žive bolje i da su te društvene vrednosti za koje se oni zalažu to što žele i građani Srbije. I to je, nažalost, ta mantra gde nećete nikada da uđemo u suštinu.
Ja hoću da uđem u suštinu. Hajde da vidimo zašto mi to radimo. Hajde da vidimo koja je od tih zemalja. Da li će njihovi birokratski aparati na nivou EU funkcionisati na ovaj ili onaj način, da li će se prepucavati levica ili desnica? Koga to briga. Pitajte nekoga u Donjoj Austriji da li ga je briga za to? Pitajte nekoga u Donjoj Austriji kako živi? Pitajte kako žive seljaci koji žive u njihovim selima? Mi hoćemo da naši ljudi žive tako i idemo prema onim zemljama koje su to omogućile i bolje se živi u Srbiji, između ostalog, i zbog takve vrste uređenja koji gajimo.
Što se tiče pitanja KiM, pa ovde ste vi, gospodine Obradoviću, sa vašim koalicionim partnerima, kad ste donosili, pošto vi sad predstavljate i vaše koalicione partnere sa kojima ste u savezu, vi ste donosili odluke da se o KiM više ne raspravlja u UN, nego u EU. Vi ste nam rekli da je to vrhunska vrednost. Ja koliko sam razumeo vi ste sad najveći promoter EU u Srbiji i ne samo EU, nego svega što EU nosi. Ja se čudim da vi ne nosite onu značkicu Brisela „I love Brisel“. To mi se nekako čini da bi išlo najbolje uz vas.
Dakle, vi ste se trudili da bude granica između Srba i Srba na Brnjaku i Jarinju. Vi ste doneli odluku da se o KiM do sada odlučuje isključivo u okvirima EU. Vi ste doneli odluke da se uputi pitanje Međunarodnom sudu pravde koje je bilo katastrofalno po Republiku Srbiju. Vi ste donosili odluke kojima se uvodi carina. Vi ste stavljali te pečate. Dakle, to ste sve vi uradili, vi i vaši koalicioni partneri. Ja tu više ne vidim razliku da li ste to radili vi, Đilas, Jeremić, potpuno je svejedno. Dakle, to ste vi i vaša politika je politika „EU nema alternativu“. Sve što EU zatraži do mora da se ispuni za 24 sata, ako ne može brže. To je isključivo politika koju sprovodite vi i vaši koalicioni partneri. Mi ne.
Što se nas tiče mi smatramo da parlament treba da raspravlja i kao što raspravlja o mnogim važnim temama, ali ne može da raspravlja o temi kolika će biti otkupna cena malina. Zašto? Koji je to sistem? Da treba mi ovde da odredimo u parlamentu da parlament Srbije izglasa kolika je cena malina na tržištu i da kažemo – mi smo sad odlučili da je 10 evra po kilogramu otkupna cena maline i super će da se prodaje. Ko će to da kupi? Super, neće kupiti ni kilogram iz Srbije, kupiće negde gde je mnogo jeftinije, kupiće u Poljskoj, kupiće u nekoj drugoj zemlji. To uređuje tržište u svakoj normalnoj zemlji. Ako hoćete da imate napredak, ako hoćete da imate normalno uređenu zemlju morate da poštujete tržište. Da, treba da se borimo za to, jer to su jeftini poeni.
Hajde da se dodvorimo nekom ko će, evo, sad ću da kažem neku jeftinu parolu – hajde da pomognemo malinarima, hajde! Što ste ih vi i vaši koalicioni partneri tukli 2010. godine? Što ste im prevrtali traktore? Što ste ih vi i vaši koalicioni partneri maltretirali. Sto sedamdeset, 180 ljudi pretučeno za dan, prevrnuti automobili policije, pretučeni policajci, sukob naroda na ulici. Vi i vaši koalicioni partneri 2010. godine. Što ste to radili, ako se sad zalažete za malinare? Ne može. Vi ste tukli te ljude. Vi ste naređivali policiji da ide na narod, na malinare, na njihove barikade, vi i vaši koalicioni partneri. Vi ste tukli malinare. Kako ste mogli da tučete te ljude? Kako ste to mogli da radite? Vi ste to radili sa vašim koalicionim partnerima. Preuzimate sve ono, vi se borite za iste vrednosti sa ljudima sa kojima ste u koaliciji. To su iste vrednosti. Zalažete se za njih. Brisel i da tučemo malinare. To je suština politike, između ostalog.
Što se tiče nasilja, pa vi i vaši koalicioni partneri ste ključni inspiratori nasilja u ovoj zemlji. Ključni. Vi niste samo inspirator, vi ste prešli sa reči na dela. Vi niste hteli da budete ljudi koji će optuživati da samo pričaju o tome. Vi lepo odete, dođete do TV „Pink“, Goca Uzelac, Mara Dragović, šta će te dve novinarke, najbolje da dobiju batine, najbolje da ih pretučemo, najbolje jednoj da izlomimo rebra, a drugu da nokautiramo. Prosto je neverovatno da neko ko se praktično bavio nasiljem nad novinarima i nad ženama bilo šta može da priča o nasilju u ovoj Skupštini, ali dobro imate pravo.
Ovo što čujemo danas, pa ja vidim jednu užasnu agresiju vas i vaših koalicionih partnera prema medijima. Prema novinarima i prema medijima. Hajde da ukinemo frekvenciju svakom ko nam se ne sviđa, hajde da ukidamo onda frekvencije svima koji nešto kažu, a da se to nama ne sviđa, a vi i vaši koalicioni partneri ste uveli rijaliti u Srbiji. Vi i Đilas ste očevi „Velikog brata“. Vi ste uveli rijaliti u našu zemlju. Vi ste doveli rijaliti programe prvi, i to na državnu televiziju koju plaćaju svi građani Srbiji. Televizija „Pink“ je privatna televizija. Ovo plaćaju svi građani Srbije. Vi ste doveli „Velikog brata“. Vi i vaši koalicioni partneri, čije vrednosti ste preuzeli i za koje se borite. Dakle, Brisel, „Veliki brat“, ja volim da prebijam malinare. To smo do sada utvrdili da su nove vrednosti za koje se zalažete.
Podsećaćemo vas na te nove vrednosti svakoga dana. To su vaše vrednosti. To su stvari za koje se vi zdušno zalažete, ispunjavanje svih vrednost Brisela od jutra do mraka i, naravno, „Veliki brat“ i prebijanje novinara i, naravno, pozivi na silovanje premijerke, prebijanje ljudi koji misle drugačije, nasilje. Svako ko vam se od novinara ne svidi, pa vi sa tim ljudima više ne razgovarate, vi te ljude najbrutalnije vređate, izbacujete iz prostorija. Da li su to te demokratske tekovine za koje se zalažete? Da li tako Srbija treba da izgleda? Da li se tako bori za jednu nepodeljenu, stabilnu Srbiju, domaćinsku Srbiju? Ne bih rekao. To je sve suprotno onome.
Što se tiče problematičnih kredita, tu hoću da vam kažem još jednu stvar, u ovom trenutku je 6,6% broj onog što se zove MPL kredita, dakle, koji su rizični u Srbiji i Srbija je po tome uradila jednu veliku stvar i Narodna banka i Ministarstvo finansija. Znate gde su bili najproblematičniji krediti? Meni se čini da se vi za te najviše borite, a to su krediti tajkuna. To su oni tajkuni koji su uzeli, poput Miškovića, poput drugih, poput onog iz „Farmakoma“ i ostalih, ti ljudi su uzimali kredite koji nisu mogli da se naplate, ti ljudi su uzimali kredite koji su posle postajali teret države i koje je posle država, novcem svih građana, morala da plaća. Meni se čini da vi u stvari… Ne znam za koga vi radite. Za tajkune koji su uzimali kredite, pa sad treba da im omogućite lakši izlazak iz tih kredita ili radite za građane? Meni se čini da ne radite za građane. Meni ste čini da ste sada na strani tajkuna. Hajde da se spreči svaki zakon kojim država može da spreči da neki tajkun u budućnosti uzme kredit koji ne može da se naplati, pošto je to bio glavni modus operandi vas i vaših partnera. To je bila stvar koja je bila, čini mi se, najlošija po ekonomiju Srbije.
Što se tiče migranata, ovde smo se naslušali naučne fantastike u prethodnih nekoliko godina. Ja moram zbog građana Srbije da kažem – ovde je sveukupno za četiri, pet godina negde oko 2.000 ljudi tražilo azil. Mnoge smo odbili za azil. Dakle, nisu se stekli zakonski uslovi. Mnogi su napustili našu zemlju pre nego što je okončan proces odobrenja azila. To su oni koji su zaista tražili azil, oko dve i nešto hiljade ljudi. Nekoliko, možda desetak ili 20 je dobilo pravo na azil.
Da vi kažete, ja ne mogu da verujem da neki drugi koji sede u ovim klupama, a koji su vaši koalicioni partneri, dele te vrednosti, da je užasno što smo tim ljudima dali da jedu. Ja ne mogu da verujem. Ja ne mogu da verujem da jedan narodni poslanik može tako nešto da izgovori, da je užasno što smo ljudima koji su došli gladni dali da jedu. To je skandalozno. Naravno da ćemo uvek dati ljudima da jedu. Srbija je zemlja koja se ponosi tim. Mi smo zemlja koja hoće da bude normalna zemlja.
Te rasne teorije i sve ovo što čujemo nekad ovde mene užasno zabrinjava. Užasno me zabrinjava, ne zbog toga što ih izgovarate vi, nego što nema reakcije nekih ljudi koji sede u klupama oko vas, a za koje znam da ne misle tako, ali ćute. Znate kako to posle bude kada ćutite, onda preuzimate i te vrednosti koje vi lepo, pa ću ja njima, kao što vama kažem, sutra reći, pošto su ćutali, da su to vrednosti za koje se zalažu, da migrantima ne dajemo da jedu, da im ne damo da dišu. Kažete žive bolje migranti nego ljudi u Srbiji. Da li ste bili nekada u migrantskom kampu? Da li ste bili da vidite kako žive ti ljudi? Mukom naterani da dođu, potucaju se po ovim zemljama. Šta mislite da oni vole da to rade? U Srbiji ih ima negde oko tri i po hiljade, ukupno, i tako već godinama.
Po Dabilinskom sporazumu, kakav crni Dablinski sporazum, pa nismo država članica Evropske unije, niti smo potpisali nekakav Dablinski sporazum, niti smo članica EU, niti se odnosi bilo šta na nas. Ali to da ne damo migrantima da jedu, ja stvarno ne mogu da zamislim da je neko naše dete koje je bilo izbeglica, prolazilo kroz našu zemlju, došlo negde i oni mu kažu šta ćeš ti da jedeš, šta ćeš ti ovde? Za takvu vrednost zaista ne mogu da verujem da bilo ko može da se založi.
Što se tiče Zakona što se tiče kasarni, kasarne renoviramo za Vojsku i Policiju. Dakle, Policija je preuzela jednu ili dve kasarne od Vojske, za kojom Vojska više nema potrebu i hoćemo da smestimo jedinice Žandarmerije koje su bile potpuno u neuslovnim uslovima. Hoćemo da pomognemo i da Vojska i Policija imaju savremenije uslove. Za njih renoviramo.
Radimo u Mladenovcu jednu veliku kasarnu gde će biti centar za obuku Sektora za vanredne situacije, gde će se obučavati i vatrogasci. Tu ulažemo novac, u povećanje bezbednosti građana Republike Srbije.
Hoću da kažem građanima Srbije da ne treba da se brinu. I Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo pravde svakog dana rade na tome da i naš pravni okvir, ali i da naše delovanje na terenu bude takvog da građani Srbije svakog dana budu sigurniji i bezbedniji.
Hvala vam.
Meni je žao zato što toliko malo razumevanja čujem, odnosno koliko shvatam da se malo poštuje sloboda govora i prava medija i kako bi izgledala ta koalicija kada bi se vratili na vlast Đilas, Jeremić, Obradović i ostali članovi te koalicije, kako bi Srbija u stvari izgledala medijski? Neko bi procenjivao na partijskim odborima da li je medij podoban, da li novinara pretući, ja sam toplo savetovao nekim novinarima, ima nekoliko prodavnica u Beogradu koji prodaju onu zaštitnu opremu, pa da je kupe, da nabave za svaki slučaj. Tada bi ti mediji koji ne prođu partijsku selekciju saveza moraju da budu zatvoreni i ne daj bože ako se pojavi neki novinar to jutro i da kaže neki stav, osim što će biti zatvorena kuća u kojoj radi, može da računa i da će da dobije batine, još ako je žena, duple batine. Dakle, to je onako sigurnost. E, sad, jedino što bi očigledno poraslo je prodaja ovih bedževa „I love Brussels“, to bi skočila prodaja i tu možda treba razmišljati o biznisu.
Ali, jedna stvar na koju mislim da svaki čovek mora da reaguje je stvaranje te lažne slike o tome kako je Srbija ugrožena od strane nekakvih zlih migranata koji su ovde došli sve da nas pobiju. Kada se setite one dece koja su prošla kroz Srbiju, kada se setite koliko su, šta su ta deca kriva bilo kome? Šta su krive one žene koje su zbog rata, zbog bede, nemaštine, pa zar zbog toga možemo da im zamerimo, prošle kroz Srbiju? Oni žele da idu zapadnu Evropu, to nije sporno. Negde su im vrata zatvorena i neki od tih ljudi nisu mogli da odu, pokušavali da prođu mora, mnogi od njih izgubili živote, davili se u toj vodi. U Srbiji su tretirani pristojno. Mnogi od njih, mogu da vam kažem, bio sam ponosan i kao ministar unutrašnjih poslova, ali i kao građanin naše zemlje, što smo dobili stotine pisama, hiljade pisama tih ljudi koji su napisali o Srbiji jako lepo, koji su to napisali tada kada su bili u nekim drugim zemljama, nisu imali nikakav razlog da to urade, osim zato što su to zaista iskreno osećali. Napisali su pismo i rekli – u Srbiji nas niko nije tukao, pristojno su se odnosili prema nama, dali nam da jedemo i da pijemo, brinuli o nama dok smo bili na toj teritoriji.
A šta je drugo trebalo Srbija da uradi? Zar postoji neko ko bi uradio drugačije? Vidite dete, vidite dete… Pa, ja vidim da bi neki drugi drugačije radili. Ali, kada vidite dete, jedno dete koje je naučilo za nekoliko meseci, koliko je bilo u Srbiji, malo engleskog, naučilo malo srpskog, želi dete da se lepo oseća u zemlji u kojoj je u tom trenutku, a vrhunski talentovano dete, dete koje ume da crta, dete koje ume da pokaže umetnički talenat. A šta je to dete krivo za bilo šta ili roditelji tog deteta ili njegov brat? Šta su oni krivi za bilo šta? Koje to oni mogu da imaju telefone? Ako ti ljudi toliko plivaju u novcu, ispada da imaju milione u svojim džepovima, pa što spavaju u kampovima u kojima su uslovi zaista složeni? Ne zato što Srbija nije dobar domaćin, nego zato što, znate, kada živite u kolektivnom smeštaju, kada živite u uslovima gde spavate sa 30, 40 ljudi u jednoj prostoriji, to nije kao kada živite u svojoj kući.
Ali, hoću da vam kažem, te priče, maltene ovakve onakve, prošlo je kroz Srbiju preko milion i 200, milion i 300 hiljada migranata, kroz našu zemlju, verovatno raznih. Ti koji su bili imućniji i bogatiji spavali su po hotelima, jesu podizali novac, plaćali krijumčare, mnoge smo i uhapsili. Ali, to je bio onaj talas 2015. godine. Pogledajte ljude koji su danas od ovih 3.200, 3.300, 3.400 ljudi koji se nalaze na teritoriji naše zemlje. Ti ljudi zaista nisu imućni, to zaista nisu bogati ljudi. Oni su zbog nemaštine i bede iz svoje zemlje pobegli. Pa, zar bi bogat čovek iz svoje zemlje bežao negde da se potuca i da ide po kampovima, seo bi u avion i odleteo bi? Ali, to je, nažalost, veoma opasna priča koja treba suštinski da uplaši građane kako se nešto užasno sprema u Srbiji, stotine hiljada nekih ljudi treba da dođe. To je besmisleno. Prvo, kao da bi neko mogao da natera Srbiju da primi jednog čoveka ako mi to nećemo, drugo, ne postoji nijedan pravni osnov, treće, u našoj zemlji je azil zatražilo toliko malo ljudi i toliko malo ima, inače, osnov da ga dobije, da je to toliko malo da mi ne bi napunili kamp u Preševu sa tim ljudima. Dakle, to je ono što je potpuna istina.
Ono što je najopasnije je taj stalni pritisak na medije. Ne može da se dozvoli takva atmosfera u društvu da neko kaže – ne sviđa mi se ova televizija, ugasiću je, ne sviđa mi se novina, hajde da je cepamo. Mada, nisu prvi koji bi cepali novinu i palili je. To je užasna stvar, užasna stvar, kada se dogodi da pokušate da suzbijete mišljenje nekog samo zato što je drugačiji i zato što vam se ne sviđa. Nema opravdanja za to.
Da li ima medija koji se meni ne sviđaju? Ima. Da li ima medija koji pišu na način koji mislim da je potpuno besprizoran, ali to je njihovo pravo? Ako smatram da ima elemenata da tražim zaštitu, ja ću otići na sud. Kada sam to uradio, bio sam satanizovan. Nije satanizovan Dragan Đilas koji je tužio petsto puta medije. To je sve u redu i to je demokratija. Kada to neko drugi uradi, onda je to ogroman problem. Ali, niko od nas nije tražio da se ti mediji ukidaju, da se podižu krivične prijave protiv novinara i da vraćamo verbalni delikt za napisanu ili izgovorenu reč i da te ljude prebijamo, zatvaramo ili tako nešto radimo. To je ono što je skandalozno.
Mi ovde vidimo obrazac kako bi izgledala Srbija, kada bi se, ne daj bože, ovi vratili na vlast. To što neko nije bio u izvršnoj vlasti u nekom trenutku, prihvatajući da bude deo koalicije, prihvata sve vrednosti te koalicije. Nisu u toj koaliciji neki bivši članovi tih stranaka, nego predsednici tih stranaka, njihove vođe, ljudi koji su uticali i odlučivali o životu i o smrti u Srbiji, koji su uveli „Velikog brata“, koji su uveli rijaliti u našu zemlju, koji su imali tolike biznise da su imali promete u vreme kada su bili ministri, gradonačelnici i direktori 18 milijardi dinara, ne 18 miliona dinara, milijardi dinara na svojim firmama, pa se posle po čet rumovima dogovarali sa Šolakom kako će to da prodaju, pošto se oni nisu viđali, ne znaju kako izgledaju jedni i drugi, imali su one fotografije za prepoznavanje, znate ono – ima sliku, aha, da vidimo i delo i što mu prodajem za 20 miliona, e, to je taj, treći sto od ulaza, hotel taj i taj. Ne znam ko bi mogao da veruje u to.
U svakom slučaju, građani Srbije treba da znaju da, za razliku od ovih ljudi koji bi na tako neodgovoran način zatvarali naše fabrike, a već su pokušali da svečano zatvaraju fabrike gde rade ljudi, i čudi me da se nisu izvinili onim radnicima, ne vlasnicima fabrika, radnicima tih fabrika, zato što ti ljudi primaju platu danas. Ti ljudi bi nam zatvarali fabrike, zatvarali bi nam medije, ne bi ništa otvorili, samo bi zatvarali. Mi nećemo da živimo u takvoj Srbiji, nećemo da živimo u Srbiji u kojoj se nešto zatvara, hoćemo da živimo u Srbiji koja gradi tolerantno, otvoreno i demokratsko društvo i da morate da čujete i kada vam se nešto ne sviđa, koja god je televizija i koji god medij, koji god novinar, pa neka kaže šta god hoće, može da mi se ne sviđa koliko hoće, ali to je njihovo pravo i mi to moramo da poštujemo. Hvala lepo.

Whoops, looks like something went wrong.