Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege narodni poslanici, kada je Skupština Srbije kao institucija odlučila da se na neki način odredi prema prošlosti i tragičnim događajima 90-ih godina, kada je odlučila da na adekvatan način izjednači sve žrtve ratova na prostoru bivše Jugoslavije i da da institucionalnu podršku svim nadležnim institucijama da počinioce tih zločina izvedu pred lice pravde, doneta je odluka da se donesu dve deklaracije i da se tim deklaracijama na najbolji mogući način odredi odnos Skupštine Republike Srbije prema onome što se dešavalo u bliskoj prošlosti.
Kada smo razgovarali o tome zašto je bitno da Narodna skupština to učini, imali smo na umu da je neophodno uspostaviti pravi odnos prema događajima iz 90-ih, s jedne strane, ali da je takođe neophodno stvoriti minimum pretpostavki za nastavak normalnog života ljudi na ovim prostorima. To je suština ove deklaracije, mislim da nema potrebe nikome da dokazujemo da svakog pripadnika srpskog naroda boli svaka srpska žrtva.
Ono što je za nas bilo takođe značajno jeste da kao narod pokažemo da isto tako imamo saosećanja i sa žrtvama drugih naroda. Ova deklaracija nema za cilj da podstakne raspravu u kojoj bi se takmičili u patriotizmu, kojim bi se nadmetali u dokazivanju našeg žaljenja nad žrtvama koje su pripadnici srpskog naroda i građani Srbije.
Smisao ove deklaracije jeste da Narodna skupština Republike Srbije da punu institucionalnu podršku svim nadležnim institucijama Republike Srbije da se, pre svega, ovi zločini nikada ne zaborave, da njihovi počinioci ne izmaknu pravdi, da se nikada ne vodi politika koja bi dovodila do novih žrtava.
Istovremeno, smisao i poruka ove deklaracije jeste da se pozovu institucije drugih zemalja i da se na isti način odrede prema žrtvama srpskog naroda i prema počiniocima zločina nad pripadnicima srpskog naroda.
Istovremeno, smisao ove deklaracije je da se insistira i kod međunarodnih institucija koje su zadužene za procesuiranje zločina počinjenih na prostorima bivše Jugoslavije da se počinioci zločina nad pripadnicima srpskog naroda, građanima Srbije, na isti način tretiraju kao i počinioci zločina nad pripadnicima drugih naroda.
Namera je da Narodna skupština Republike Srbije da punu podršku svim svojim institucijama, međunarodnim institucijama i poziv institucijama zemalja u okruženju da se na isti način odrede prema srpskim žrtvama.
U tom smislu, nadam se iskreno i očekujem da ovo neće biti rasprava o tome ko više voli Srbe, da ovo neće biti rasprava o tome koga više bole rane njegovog roda, već da će ovo biti rasprava odgovorne institucije koja ima nameru da prošlost osvetli na pravi način, da odgovornost definiše kao pojedinačnu odgovornost prema svakom počiniocu i da sve žrtve izjednači u zadovoljenju pravde, s jedne strane, u obavezi da se te žrtve ne zaborave i u obavezi države i institucija da se tako nešto nikada više ne ponovi.
Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege narodni poslanici, ne znam kako je uopšte moguće da neko tvrdi da ova ili bilo koja deklaracija može da piše istoriju.
Dakle, zna se kako se piše istorija. Ova deklaracija jeste akt kojim jedna institucija u ovoj državi izražava svoj stav prema nekom događaju i istovremeno daje podršku onima koji su zaduženi i nadležni da događaje kvalifikuju, procenjuju i procesuiraju.
Kako neko može da tvrdi da ovom deklaracijom može da se vrši bilo kakva istraga, da se utvrđuju, kvalifikuju, mere zločini. Dakle, niti ova niti bilo koja deklaracija niti može niti se bavi time. Dakle, mi ovde ni na koji način ne kvalifikujemo žrtve, ne vrednujemo na različite načine, niti se bavimo kvalifikacijom zločina.
Samim tim, ovom deklaracijom ne možemo da amnestiramo ni jedan jedini zločin niti je namera prošle i ove deklaracije da se to uradi. Zna se na koji način može neko da se amnestira od odgovornosti i bilo kakva deklaracija koju bismo doneli i osudili celu planetu ne bi dovela do toga da to ima bilo kakav kredibilitet i da to ima pravi utemeljen osnov da neko odgovara na osnovu naše deklaracije.
Odgovara se na osnovu procesa koji se vode. Upravo zato i jeste važnost ove deklaracije, jer ovom deklaracijom dajemo punu podršku našim institucijama da vode istragu, da tragaju za dokazima.
Tražimo od institucija zemalja u okruženju da one to isto čine u svojim zemljama kako bi istina o stradanju Srba takođe na adekvatan način doprla i do njihove javnosti, ali kako bi takođe počinioci odgovarali, kao i počinioci koji su počinili zločine nad pripadnicima drugih naroda.
Ove priče o tome šta mi ovde hoćemo da poklonimo, to ipak zaista treba biti bar malo ozbiljnije. Mislim da zaista postoji minimum odgovornosti prema građanima Srbije. Ako građani Srbije kažu da interes jeste, i to 70% građana kaže, da njihov interes jeste da uđu u EU, onda je zaista nedopustivo vređati preko 70% građana Srbije time što se podsmeva tom legitimnom cilju i interesu građana Srbije.
Samo još vrlo kratko. Kao što vi tvrdite, kroz istoriju vašeg političkog delovanja i političkih stranaka razne tvrdnje su bile, pa je istorija surovo upisivala neke druge stvari. Isto tako verujem, bez obzira šta danas ovde ko izgovori, da će istorija biti podjednako pravedna ili podjednako nemilosrdna prema činjenicama.        PREDSEDAVAJUĆA: Narodni poslanik Tomislav Nikolić, predsednik poslaničke grupe Napred Srbijo ima reč.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, nažalost, očigledno ne postoji dovoljno ozbiljna tema, pa tako ni žrtve srpskog naroda da neko to ne nazove ispiranjem usta.
Želim da kažem da se do ovog teksta deklaracije došlo tako što smo održali nekoliko sednica kolegijuma, gde smo razgovarali o nekom prvobitnom radnom tekstu koji se pojavio, a onda su predstavnici poslaničkih grupa, davali svoje primedbe, davali komentare. Na osnovu toga smo uredili ovaj tekst, na osnovu tih komentara.
Istine radi, da se zna, nikakvi kabineti, nikakvi nevidljivi centri moći nisu radili na ovome. Na ovome su radile poslaničke grupe. Želim da kažem, pre svega, one poslaničke grupe koje su bili zainteresovane da rade na ovome, kao što ima poslaničkih grupa koje nisu zainteresovane da rade niti na jednom pitanju, tako i oni koji sada kažu da ne znaju otkud ovaj tekst, pokazuju da nisu bili zainteresovani da rede na ovom pitanju.
Ono što je nešto što smatram važnim da se građanima Srbije da do znanja, ovo ne radimo da bi se hvalili. Potpuno je uvredljivo da neko jedan napor institucije da izrazi svoj jasan odnos prema događajima devedesetih godina, u kojima su mnogi ljudi izgubili život, smatra da se to radi da bi se hvalio. Verujem da onaj ko je to rekao, sve što radi, radi da bi se hvalio.
Ono što je bila naša namera jeste da ne dvosmisleno pružimo podršku institucijama, kako u zemlji, tako i onima u okruženju, da se na isti način odnose prema žrtvama pripadnicima srpskog naroda, kao što se odnose i prema žrtvama pripadnicima nekih drugih naroda. To je naša namera ovom deklaracijom.
Reč da ovim nikoga nismo odvratili i da iz ovoga ne može nikoga da uputi na misao da će biti surovo kažnjen, to ne iznenađuje od onih koji su pretili zarđalim kašikama, a onda su pokušali da obuku evropsko odelo i evropske cipele, i misle da je to dovoljno da bi mislili na evropski način. Nažalost, ovakve rečenice i ovakav stav pokazuju da to ne samo da nije dovoljno, nego da ne ispunjava čak ni minimum.
Ako neko misli da je izlazak dva miliona građana Srbije da bi podigli svoj glas protiv izborne krađe, svako od dva miliona građana je bio opljačkan 2000. godine i izašao je napolje i rekao – ne dam da me pljačkate, da je to isto pravo kao pravo nekolicini desetina huligana koji će izaći da spreče građane Srbije da konzumiraju svoje ustavno pravo, onda oni zaista niti znaju šta piše u njihovom Ustavu, niti znaju šta su evropske norme. Mislim da bi zaista, pre nego što počnu da drže lekcije drugima, mogli poneku lekciju ipak da nauče.
Nisam kriva što moram da vas ispravim i da time pokažem da ne znate, radi se o Foklandskim ostrvima. Želim da kažem da vašu ideologiju kojom pretite celom svetu, srpski narod je platio stotinama hiljada života, dok ste se vi bezbedno smestili u sigurnost tada dobijenog stana.
Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege narodni poslanici, teško je razumeti zašta je sada vladajuća većina kritikovana. Ukoliko neko hoće da dobije dokaz da smo mi bili spremni da osudimo zločine koje je neko činio u naše ime, mi to dokazujemo ne samo usvajanjem Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, već pre svega radom državnih organa koji zaista rade vrlo posvećeno i ne moramo mi da svedočimo o tome, o tome svedoče oni koji ocenjuju taj rad, rade posvećeno tome da se svi počinioci zločina privedu pravdi.
U tom smislu teško da se nama može zameriti da nemamo tu vrstu spremnosti i da stvorimo kredibilitet zemlji da traži od drugih da osudi zločine nad pripadnicima našeg naroda, zato što smo mi nespremni navodno da osudimo zločine koje je počinio neko u naše ime.
Činjenica je da smo pokazali uvek spremnost da osudimo zločine, i da na taj način gradimo kredibilitet države i kredibilitet srpskog naroda i da na taj način, pre svega, skidamo odgovornost sa celog naroda.
Dakle, svi oni koji zbrajaju hiljade godina, i kažu da je to kazna srpskom narodu, obmanjuju srpski narod. To su kazne pojedincima koji su činili zločine nad životima drugih ljudi. Samo ukoliko Srbija pokaže sposobnost da privede pravdi sve one koji su takve zločine činili, ona će na najbolji mogući način skinuti odgovornost sa srpskog naroda.
Zato oni koji tvrde da je to optužba protiv srpskog naroda, upravo pokušavaju da amnestiraju od odgovornosti počinioce. Bacanje krivice na srpski narod je zapravo pokušaj onih koji su zaista činili zločine da budu manje ili da ne budu krivi. U tom smislu oni nemaju nikakvu podršku niti u ovoj vladajućoj većini, niti u ovoj vladi koju mi ovde podržavamo.
U tom smislu mislim da u ovome što radimo nema nikakvog licemerja i mislim da možda nije kolegijalno ukoliko neko hoće da se predstavi kao da želi da pomogne vladajućoj većini u tim naporima, da ovo tretira kao izgovor ili kao licemerje. Radi se o tome da je deklaracija takva, dakle, postoji forma koja se podrazumeva kada su u pitanju akti koje Skupština donosi.
Deklaracija je na neki način izraz volje i stava i ona u sebi ne sadrži ni presude, ni osude, ni kvalifikacije, ni zbrajanje zločina, ni navođenje svih ratišta na kojima je neko stradao.
Ona je generalni izraz volje ovog parlamenta kojim se ovaj parlament odnosi prema žrtvama, pripadnicima srpskog naroda i svim građanima Srbije i to je izraz volje ove institucije da da punu podršku onim institucijama koje su nadležne da utvrđivanjem individualne krivice skinu krivicu i sa srpskog naroda, ali i sa drugih naroda.
Uvek mi je bilo najteže kada neko navodno podržava ono što radimo, a onda nas kritikuju za ono što radimo i to neko drugi.
Dakle, ako ste pažljivo pratili, a moram da konstatujem da niste pažljivo pratili raspravu o Srebrenici, pošto niste ni glasali za tu deklaraciju, onda ste mogli da vidite jasan stav parlamentarne većine o tome.
Sve ovo što ste sada izrekli, apsolutno ne stoji.
Gospođo predsedavajuća, sada se obraćam i tražim da mi objasnite po kom osnovu je dobio pravo na repliku, jer vi niste pustili predstavnika SPO da odgovori na nešto što je bila očigledna uvreda, a dopustili ste sada da on priča o nečemu, jer  niti sam njega pominjala, niti sam nekoga vređala, nisam iznela nijednu činjenicu.
Zaista molim da imate kriterijume jednake za sve.
Osim teške demagogije i nacionalizma koji treba da prelazi svaku meru i osećaj za meru i za temu, želim da postavim samo pitanje – da li je Koštunica to sve pitao Solanu?
Dakle, da li je Koštunica postavio sve te uslove Solani i NATO-u kada je Srbiju uveo u Partnerstvo za mir? Da li je to postavio kao uslov, da oni osude te zločine, da oni izvedu pred svoje sudove one koji su te zločine počinili? Da li je? Koliko znam, nije.
Zaista ne znam kako neko može da tvrdi nešto što svi u Srbiji znaju da je tačno da nije tačno. Ne znam kako mislite da uverite građane i u ono što je tačno kada tvrdite tako uporno nešto što nije tačno. Verovatno vam zato građani ne veruju, pa ćete jedva preći cenzus.
Ono što je činjenica i želim da kažem je da je interes Srbije da bude u Partnerstvu za mir i interes Srbije je da bude deo evropskih integracija. U tom smislu mi ne zameramo Koštunici što je to uradio, ali izgleda da vi imate problem što je on to uradio.
Gospodine predsedavajući, zaista vas molim i pozivam se na član 107, mislim da bez obzira na potpuno prevaziđene političke stavove, na politiku koja je doživela sve moguće poraze, na politiku koja je dovela zemlju na rub propasti, stotine hiljada ljudi do toga da izgube živote, da takva politika, ako još neki građanin glasa za nju, ima pravo i dalje da se zastupa.
Ali, ono što je nedopustivo jeste da se iznose laži i da se vređa. Najljubaznije vas molim da ubuduće svakog narodnog poslanika koji u svom izlaganju, kakve god iščašene stavove da ima, kakve god nakazne političke poglede na stvarnost da ima, da ograničite i da onemogućite da vređa i izmišlja.
Svakako da će istorija zapisati i njih i nas. Njih kao nekoga ko je doveo do propasti jedne države i do najstrašnijeg stradanja njegovog naroda i nas verujem koji ćemo pokušati da izgradimo, i ostaćemo zapisani kao neko ko je pokušao da izgradi stabilnost, mir, da poveže srpski narod sa zemljama u regionu i da isto tako vrati dostojanstvo, koje su im oni svojom politikom na najgori mogući način oduzeli.
Oprostite, ako uzmete stenogram ne mora niko da vas prosvetljuje. Dakle, uzmite stenograme pa vidite kojim rečima su se obraćali predsedniku Republike. Dakle, svako ima pravo da kritikuje politiku predsednika Republike, politiku Vlade, politiku parlamentarne većine, ali nema pravo da koristi uvredljive izraze i molim da uzmete stenogram i da vidite da sam u pravu. Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, možda nije loše čitati tekst, jer očigledno postoji namera da ono što piše bude protumačeno onako kako to nigde nije zapisano. Nema nikakve sumnje da u ovoj deklaraciji stoji da Narodna skupština RS poziva parlamente drugih zemalja.
Srbija ne priznaje jednostrano proglašenu nezavisnost KiM, ne priznaje je kao državu i ovo se svakako ne može odnositi na parlament KiM. Mislim da je nedopustivo unositi zabunu među građane Srbije i tvrditi nešto što nigde ne piše i što ne može najširim tumačenjem da se tumači na način na koji je to ovde pokušano.
Ono što je takođe nedopustivo jeste da je Srbija spremna da, bez obzira na istorijski utvrđene činjenice o tome šta je Jasenovac bio, to nešto naknadno menja i da povlači ono što je istorijska činjenica. Dakle, to prosto nije istina i mislim da nije pošteno, makar imali i jedan glas među ovim građanima, da ih obmanjujete stvarima koje nisu tačne.
Ono što je jako zanimljivo jeste amnezija, politička amnezija, kojoj bi izgleda svi trebalo da se prepustimo i da zaboravimo, da su oni koji sada ovde traže osudu NATO-a bili na vlasti od 2000. godine. Pozivam vas da nam pokažete jedan akt kojim ste kao vlast osudili NATO zločin.
Možda biste vi u okviru svog poslaničkog kluba trebalo da usaglasite politiku, pa da onda i nama bude jasno šta jeste politika vaše stranke. Dakle, ako vi govorite različite stvari, onda nemojte nas da optužujete da mi razumemo da unutar te politike, koju vi zovete jednom politikom, postoji više politika.
Dakle, ako u ovom stavu nedvosmisleno stoji da poziva parlamente drugih zemalja, onda kako god rastegljivo da pokušavate da tumačite, ne možete da tumačite onako kako to neko pokušava, dakle, odnosi se nedvosmisleno na parlamente drugih zemalja, bilo tačke ili ne bilo tačke pre toga.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, nije teško dokazati da neko iznosi neistinu zato što postoje tragovi koji svedoče o onome što je istina.
"Ovo je spomen soba naše nesreće i našeg stradanja. Ne samo mi, već i svet mora da zna za patnju našeg naroda. Imamo pravo na tu istinu iznad svega zbog onih koji su izgubili živote u ovom ratu. Večna slava svim poginulima i moje večno poštovanje", upisao je Boris Tadić 7. januara 2006. godine u spomen knjigu u Kravicama, povodom obeležavanja godišnjice stradanja Srba.
"Zato sam i do sada govorio i govoriću i ubuduće o zločinima i zločincima kao centralnoj liniji razlikovanja anticivilizacije i civilizacije jednog naroda i neću da pristanem niti jednog trenutka na bilo kakvo kompromisno ili prećutno rešenje kada je na dnevnom redu ova tema. Zato ću uvek da pozivam i političare iz drugih nacija i političare iz Srbije da ne prave kompromise kada se radi o ratnim zločinima i o krivcima za te zločine".
Ako elementarna ljudskost nije fundament naših politika, onda politika gubi svaki smisao. Zato je vaša politika izgubila svaki smisao i to su građani dobro prepoznali.