Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Zorana Mihajlović

Zorana Mihajlović

Srpska napredna stranka

Govori

Da krenem od tih ličnih uvreda na moj račun ili konstatacija, nije ni važno. Ne znam ni ime kafića, ne znam ni gde se nalazi, nikad u životu tamo bila nisam. Ali verujem da vi jeste, jer možda vi nešto kuvate, ali ja da priznam ne kuvam ni ovako ni onako, što možda nije lepo, ali šta da radim. Nemam vremena za kuvanje, ja radim.
Nisam vam odgovorila na još jednu stvar koju ste prethodno rekli, a to je bio katastar. Do 2014. godine drugi stepen je bio unutar Ministarstva građevine, pre toga je ministar bio gospodin Ilić i nakon toga, pošto to jeste nadležnost katastra, prebačen je drugi stepen u Republički geodetski zavod, on je pod direktnom nadležnošću, između ostalog, predsednika Vlade, a ne Ministarstva građevine i onda uz pomoć i Svetske banke krenulo se u bržu realizaciju, odnosno rešavanje tih pitanja, odnosno velikog broja, tada ih je bilo 30.000 nerešenih predmeta u drugom stepenu.
Dalje, što se tiče šljunkara, samo da vam kažem, to su stvari koje su postojale pre 10, 20 i više godina. Ja bih rekla da uopšte te nelegalne priče oko šljunka, točenja nafte, naftnih derivata i svega toga, bogami, beleže se iz nekog vašeg vremena. Nismo uspeli to da rešimo u prethodnih šest godina. Mnogo je kriminala, mnogo je ucena bilo. Zajedničkim radom sa drugim ministarstvima tek smo sada uspeli da ih popišemo. Neki izvori zašto su se neke stvari pojavile najmanje imaju veze i sa ovom i sa prethodnih nekoliko vlada, nego bogami sa periodom nekih vaših tzv. vladavina.
Milija, hvala vam što ćete podržati predloge zakona.
Konkretno, vezano za ovu prugu, verujem da se zatvoriti neće, ali ćemo sesti i posredovati zajedno sa Železnicama Srbije i sa lokalnim samoupravama, sa svima u okrugu, i upravo u skladu sa članom koji ste pomenuli i potom ćemo razgovarati i videti kako ćemo da taj problem rešimo.
Potpuno razumem, u pravu ste, naročito kada govorimo o tom delu Srbije, daćemo sve od sebe da to funkcioniše bolje. Hvala.
Hvala na vašoj diskusiji.
Ja neću nikoga da poredim sa životinjama iz poštovanja prema životinjama, ali ispade da sam ja toliko jaka, da sam zaustavila Južni tok. Hajde da se bavimo malo činjenicama.
Kada govorite prvo o železnici, treba da znate za uslove kredita ako ste već tako dobro informisani, onda treba da znate da upravo „Železnice Srbije“, ovog trenutka kada sam postala ministar saobraćaja, samim tim zadužena i za oblast železničkog transporta, tada je ruski kredit koji je bio potpuno stao i nikoga nije efikasno koristio, dakle, 5% tog kredita je bilo iskorišćeno. Sada je taj kredit iskorišćen u potpunosti, ugovori su potpuno postavljeni sa ruskim železnicama, koja je inače, jedna od zaista najboljih svetskih kompanija u ovoj oblasti i mi sa njima nastavljamo i dalje od dispečarskog centra, koji između ostalog ne pripada tom tzv. ruskom kreditu. To je ta Zorana koja inače radi za te Amerikance grozne, ali evo sad malo realizuje ruski kredit.
Drugo, uslovi kredita, između ostalog koji su potpisivani u vremenu pre nego što je uopšte Vučić ušao u Vladu su negde oko 3,5% je kamata na primeru tom ruskom kreditu. Kamatna stopa u kineskim kreditima se kreće između 2% do 2,5%. Za brzu prugu Beograd-Budimpešta je 2%. Tako smo se zadužili 2%. Kamata Evropske investicione banke, na primer za Niš – Dimitrovgrad, ovo je veliki projekta od 260 miliona evra koji smo zaključili, od čega je kredit oko 100 miliona evra, 60 miliona iz budžeta, a 70 miliona je grant, dakle, EU. Taj kredit Evropske investicione banke je 2%.
Dakle, Ruska federacija 3,5%, Kinezi 2% do 2,5%, Evropska investiciona banka 2%. Samo da se znaju, to su podaci u ovoj godini. Da ne govorimo sada o nekim prethodnim vladama od pre jedno 10 godina, koje su uzimale kredite koji su bili još viši.
Ono što je politika Vlade Srbije, da pokušamo da za naše infrastrukturne projekte dobijemo najbolje moguće uslove. Mi radimo i sa kineskom Eksim bankom. Radimo sada i pregovaramo sa turskom Eksim bankom, radimo sa ruskim kompanijama, dakle, sa Ruskom državom. Isto tako radimo i sa međunarodnim finansijskim institucijama. Vi ste tu u pravu, od Svetske banke do IBRD. Dakle, to su uslovi vezano za kredite.
Takođe, kada ste govorili oko samog zakona, drago mi je, bez obzira na sve okolne šumove i komentare, ali suštinskih zamerki na predlog posebnog zakona o kriterijumima za izgradnju stanova za pripadnike snaga bezbednosti nema. Drago mi je da se oko toga slažemo. Divno je što to imate u vašem programu, samo vi vaš program niste realizovali, mi nas jesmo. Mi naš nismo i kad kažem mi, SNS, dakle, mi naš program nismo štampali, nismo imali pare za to, drago mi je da ste vi to u ogromnom broju primeraka odštampali, to je fantastično. Ali ne znam što je problem što sam rekla da se vi ostvarili 2,44% na izborima kada je to činjenica. Nisam ništa slagala ovde, samo sam rekla onako kako jeste, ali drago mi je da podržavate ovaj zakon, zato što ovo jeste dobro. Nije ovo uopšte pitanje političkih partija, ovo je važno za sve one koji su zaposleni u institucijama snaga bezbednosti naše zemlje.
Da li će me neko prepoznati, kada smo već kod tog ličnog, negde u Srbiji, da li sam član jedne ili druge stranke, kako kažete, manje je važno, ali sam u Srbiji i po Srbiji svaki dan. Nema grada u kojem nisam bila, to je mnogo važnije i nema puta za koji ne znam ili železničke pruge na kojoj ne radim. To je najvažnije, a šta će ko da misli o meni i šta ćete vi da govorite, to je zaista manje bitno u odnosu na ono što ću isporučiti kao rezultat. Hvala.
Samo nekoliko stvari radi istine.
Prvo, radi istine tzv. ruski kredit je kredit za koji nije odgovoran ni Aleksandar Vučić, niti Vlada od 2012. godine u kojoj smo bili. Prosto, to je kredit koji je nasleđen, kao i mnogi krediti koje je Vlada nasledila. Nažalost, mnogi koji su uzimani u periodu pre toga, desetak godina i od drugih međunarodnih finansijskih institucija koji se nisu realizovali.
Dakle, ruski kredit je pokrenut i realizovan zahvaljujući pre svega Vladi od 2013, 2014. godine, skromno ili ne, ali to su rezultati Vlade Aleksandra Vučića, a sigurno i delom ministarstva koje ja vodim.
Kada govorite o uslovima, vi ste tu u pravu za kredite Evropske investicione banke, Svetske banke i nekih drugih, ali niste recimo, za ruski kredit u pravu, jer mi sada i dalje recimo razgovaramo kod dispečerskog centra oko novog kredita i uslovi koji nam se nude su isti oni uslovi koji su bili pre dosta godina, kada je taj ruski kredit uzet, tzv. ruski kredit, a to je bilo 3%. Samo radi istine da se to zna.
Takođe ste rekli kako neki ovde nisu nikad izlazili na izbore pod imenom, 2014. godine sam bila nosilac liste SNS za grad Beograd pod punim imenom i prezimenom. Prema tome, dakle, moje ime je bilo prvo uz naravno listu SNS i Aleksandra Vučića. Takođe ste potpuno u pravu, da ovde gde sedim, sedim zahvaljujući njegovoj popularnosti i nemam problem da to kažem, naprotiv, ponosna sam. Sve ove Vlade i rezultati ekonomski koje smo mi postigli, to je nešto sa čime možete samo da se ponosite i nemam nikakav problem da to, koliko god hoćete puta kažem. Hvala.
(Milorad Mirčić: Replika.)
Poštovani poslaniče hvala na vašim komentarima, hvala na lepim željama.
Na kraju nekoliko odgovora. Prvo, ništa ne može da se radi bez tendera, bez javnog poziva, prema tome svi su dobrodošli da se jave na javni poziv, odnosno tender o izgradnji ovih stambenih objekata. Oni su tipski u skladu sa svim evropskim standardima, nema lošijeg kvaliteta, odnosi se od energetske efikasnosti pa na dalje za sve druge uslove. Ne znam odakle ta uopšte ideja, jer ste jednog trenutka pomenuli reč niži standard i nema nižih standarda, ovo nisu zgrade niti stanovi koji će biti lošijeg kvaliteta, biće evropskog kvaliteta kao i svi drugi stanovi koji se rade.
Vreme izgradnje jedne zgrade je oko 12 meseci. Dakle, bili smo realni. Upravljač ovog projekta jeste Građevinska direkcija Srbije. Daleko od toga da sam ja ta koja će birati materijal, to rade stručni ljudi, ali dakle oficijelno sam ja ta koja ću to potpisati. Već je predložena i usvojena lista materijala i opreme, to je materijal i oprema domaće proizvodnje i mislim da je to važno.
Jednog trenutka ste na početku vaše diskusije pomenuli pitanje, odnosno konstatovali da bi to moglo da bude diskriminacija. To nije diskriminacija, jer prvo Ustavom dozvoljeno da u istoj kategoriji, pod jednakim uslovima obezbedimo toj jednoj kategoriji mogućnost da reše neko svoje pitanje. Ovog puta to je stambeno pitanje. Prema tome, da li ćemo to raditi dalje i šire za neke druge kategorije, to je nešto što ćemo da vidimo kada ovaj projekat počne da se realizuje.
Mislim da prvi korak možda realizacija ovog projekta upravo donošenje, odnosno usvajanje ovog Predloga zakona od strane poslanika, jer je to najviši Dom, a nakon toga kako stvari budu išle dalje kao što sam rekla i juče, ne zatvaramo vrata vrlo je moguće da ćemo ovaj model primeniti na druge kategorije.
Takođe ste pomenuli pripadnike, recimo, snaga bezbednosti misleći da se nalaze samo na državnom nivou, policija se nalazi na lokalnom nivou. Ono što će biti prednosti za same opštine i jedinice lokalnih samouprava, pored toga što će sasvim sigurno zaposliti neku svoju, dakle, lokalnu operativu i sva ta preduzeća koja će zaista moći da rade i na lokalnom nivou, jedinice lokalne samouprave, dakle opštine će imati sigurno mogućnost da ostvari prihod poreza. Dakle, od tih stanova koji se budu napravili.
Dakle, ovo nije samo projekat rešavanja problema stambenih, ovo je dakle projekat koji omogućava ono što ste vi na samom početku i rekli i izrazili brigu, a to je rast građevinarstva i razvoj građevinske operative.
Takođe ste pomenuli još jednu stvar da naše kompanije ne mogu da rade na koridorima. Moram da vam kažem, ne prave se tenderi, jer recimo Koridor 10 sve kompanije koje su izabrane, izabrane su na osnovu javnog poziva, odnosno tendera. Ne prave se tenderi za kompanije, nego se tenderi prave da bismo imali kvalitetne puteve po najvišim standardima.
Vi to odlično znate, ne treba o tome da vam govorim, ali je činjenica, reći ću vam jedan podatak, sve te puteve naravno kao podizvođači uglavnom rade naše kompanije, ali kada su se naše kompanije javile za jednu deonicu, a to je konkretno bila Srpska kuća – Levosoje. Dakle, mi smo iz budžeta, prethodno smo raskinuli ugovor sa stranom kompanijom koja nije izvršavala svoj ugovor u roku. Iz budžeta smo opredelili novac i raspisali javni poziv, tender i pozvali domaće kompanije da se udruže, jer kada ste udruženi onda gotovo sigurno možete da dobijete posao na tenderima. Jedan konzorcijum je taj posao dobio, počev od toga što je cena bila zaista previše niska, pa se to posle pokazalo, što predstavlja generalno i problem uopšte u Zakonu o javnim nabavkama, jer je cena bila opredeljujuća.
Sa druge strane, kompaniju u konzorcijumu nisu mogle u onom roku koji je bio predviđen, koji su same predložile u toj dinamici da završe svoje posao. Znači, mi sami još uvek imamo puno problema u našim građevinskim kompanijama i moramo da zajednički nađemo način kako ćemo to rešavati. Ne tako što ćemo im dodeljivati poslove, jer im ne činimo dobru uslugu time, nego tako što ćemo ih ojačati da budu finansijski, a finansijski će biti jači onda kada budu imali dobru opremu, kvalitetne radnike i tu dolazimo do tog najvećeg problema u našoj zemlji koji se ne tiče samo građevinarstva, a to su ljudi koji će raditi taj posao.
Mi danas, nažalost, uvozimo maltene, da tako kažem, armirače ili radnike na Koridoru 10, jer mi nemamo radne snage da te poslove izvuku. To je naš sistemski, strateški problem i videćemo kako ćemo u narednom periodu te stvari rešavati. Toliko.
Hvala na komentarima, ali sada mi nešto nije jasno. Dakle, prvo ste se bunili za te tzv. barake ovde u Beogradu, a sada mi kažete da na Pančićevom vrhu to treba srušiti. Ovo ministarstvo i sva druga ministarstva, ovo ministarstvo koje je nadležno, kada govorimo o građevinskim dozvolama koje izdaje naše ministarstvo, radi sve u skladu sa zakonom. Krivična prijava je, takođe, podneta, vodi se zaista i upravni spor i kada on bude završen, onda ćemo videti kako to dalje izgleda. Za to sam da institucije rade svoj posao, da ispoštujemo svaku odluku naših institucija, jer mi smo, a to ste vi negde jedanput takođe rekli, ipak jedna ozbiljna država.
Kada govorite o ovom zakonu o posebnim uslovima i leks specijalisu, razumem dilemu i razumem razmišljanje, ali treba da znate da mi nismo napravili nikakvu diskriminaciju koja je protiv ustavna, jer imamo jednu kategoriju zaposlenih, odnosno jednu kategoriju stanovništva za koju smo unutar te kategorije napravili iste uslove, i to je nešto što je u skladu sa zakonom i u skladu sa Ustavom. Kao što sam rekla i vašoj koleginici, imamo poseban Zakon za izbeglice gde zbrinjavamo izbeglice kroz taj zakon ili neke druge zakone, dakle, za određene kategorije građana Srbije, što ne znači, ponavljam još jednom, da mi ovaj projekat i ovaj model nećemo proširiti i nadalje. Mislim da je današnja tema, pre svega, ovaj sam zakon, da vidimo da li ovde nešto treba da bude bolje unutar ovog zakona, a da onda kada vidimo kako se to realizuje, jer ipak i svaki zakon je živ zakon i svaki projekat jeste projekat koji smo planirali. Hajde da vidimo kako će to izgledati na samom terenu i onda ćemo videti da to i dalje proširimo.
Moram da priznam da ste me nasmejali sada. Sve neke teorije zavere kod vas. Tema nije bila moj odnos sa ministrom Stefanovićem, a uzgred, vrlo ga poštujem i odličnu saradnju imamo, nego je tema bila prepisivanje. Prepisali ste predlog koji smo mi dali, čisto radi istine. To sam rekla vašem predsedniku. Ajmo sada malo činjenice.
Prvo, rekli ste da će cena stanova biti 500 evra po kvadratu. Dakle, ja se ipak nadam da vi čitate sve reči unutar nekog obrazloženja, a reč koja je bila ispred 500 je - maksimalna cena je 500. To znači da može da bude i niža cena, ne mora da bude 500 i u unutrašnjosti Srbije će sigurno biti niža cena po kvadratu. To je jedna stvar.
Druga stvar, kažete - grad će dati parcele. Kako vi ne znate koja je to parcela u Kraljevu? Prvo, ja sam stvarno iznenađena kako ne znate, budući da imate puno pravo, radi se plan generalne regulacije, Ribnica je u pitanju, znači, još uvek je u toku u izradi, imate puno pravo da vidite taj plan i da lepo vidite gde će se to graditi, i odnosi se na sve lokacije. Prema tome, rekla bih da ovde ipak nemate problem sa Ministarstvom i sa Vladom, i to sa Vladom koju je predložila i podržala SNS, nego sa tim koliko ste zainteresovani da u vašem gradu stvarno vidite da li se taj plan radi ili prosto da meni danas nešto kažete.
Drugo, pitate za Kraljevo za zgrade. Lepo ste rekli na početku 2010. godina, tada su postojale neke druge Vlade koje su krenule da se bave urbanom regeneracijom i ništa nisu uradile. Godine 2014. smo mi potvrdili kredit i to nije bilo tako jednostavno, jer kada nešto ne uradite na vreme, a ne mi, nego neki pre nas, onda su potrebni neki dodatni razgovori i sve, da bismo uopšte mogli da dobijemo na odobrenje taj kredit.
Za vašu informaciju, opet da vas ja ipak informišem, pošto da ne bi bilo da možda u petak dođete ili sledeće nedelje, pa da kažete kako niste informisani. Radovi na prvoj zgradi kreću, koliko sam informisana, u toku narednih sedam dana. Tako da verujem da ćete imati prilike to da vidite svojim očima u Kraljevu.
Zatim, dajte paušalne ocene o tome kakva je naša građevinska operativa, ja se na to ne bih uopšte osvrtala, ja sam potpuno sigurna da naša građevinska operativa može i da će uspeti da realizuje ovako važan projekat, jer mislim da je to od značaja za, pre svega našu, ne samo pripadnike kao što sam rekla službi bezbednosti, nego pre svega za našu državu. Hvala.
(Dragan Vesović: Replika.)
Vrlo kratko.
Hvala vam, potpuno ste u pravu za Kraljevo, za železnicu. Sledeće godine će se to raditi. Vi ste u pravu, to je mali deo, 40 kilometara u odnosu na sve što radimo. Radi se projekat ove godine, sledeće godine se radi. Hvala.
Poštovani poslanici i poslanice, prvo da vam se zahvalim na raspravi koju smo imali ova dva dana. Imajući u vidu veliki broj predloga zakona hvala svima koji su dali svoje konstruktivne predloge, ja ću ovom prilikom da se obratim i vama, ali naravno i građanima Srbije, da znaju da Vlada Republike Srbije uređuje sistem i rešava pitanje na jedan sistemski način.
Dvadeset zakona koje smo raspravljali zajedno ova dva dana daju nam nekoliko važnih mogućnosti nakon što ih parlament, nadam se, bude usvojio, a to je prvo da rešimo pitanje koje zaista veoma važno, strateško pitanje, a to je pitanje rešavanja stambenih problema pripadnika snaga bezbednosti. To znači svih onih koji su zaposleni, bilo u policiji, vojsci ili BIA.
Ono što građanima želim da ponovim imajući u vidu, da je bilo različitih komentara, pre svega od strane opozicije, koja moram da priznam, gotovo nije ni prisustvovala, raspravama nego je dolazila samo s vremena na vreme, da bi napadala Vladu, valjda misle da im je to posao, i time su pokazali, naravno, koliko im je zaista stalo i do vojske, i do policije, i do uopšte snaga bezbednosti.
Dakle, zbog građana Srbije da ponovimo da je ovo jedan model koji je Vlada Republike Srbije, zato što ima stabilan budžet, zato što ima stabilne finansije, zato što smo država koja beleži visoke stope privrednog rasta, 4,5% u prvom tromesečju ove godine, daje nam mogućnost da možemo da pokrenemo ovako velike projekte, koji će se samim tim, odraziti ne samo na građane u smislu dakle da ćemo napraviti stanove, nego će se odraziti na našu celokupnu privredu. Maksimalna cena tih stanova dakle, može da bude 500 evra po kvadratu bez PDV, to znači da u unutrašnjosti u Srbiji će ta cena sigurno biti i niža.
Sve što država bude radila, država će pre svega biti investitor, ali isto tako država je obezbedila novac. Ta prva faza 5203. stana, koji će se graditi u narednih nekoliko godina, će biti vrednosti preko 150 miliona evra, a 1500 stanova koji počinju praktično u narednih tri, šest, ili devet meseci, imaju vrednost investicije 64 miliona evra. Vlada Srbije stoji za ove investicije svojim pre svega budžetom.
Ono što bih ovde posebno naglasila, to je da ovaj model ne zatvaramo, dakle, postoji mogućnost kada budemo videli kako će izgledati realizacija ovog projekta, da takođe sednemo i razgovaramo da li možemo i za neke druge kategorije stanovništva da primenimo ovakvu vrstu modela, budući da zaista kao država u tom finansijskom, ekonomskom smislu, rekla bih imamo sve manje i manje problema. Tačnije, rekla bih da smo na jednom dobrom putu.
Pored ovog zakona koji je važan za građane, i ovi drugi zakoni o kojima smo raspravljali, možda nešto malo manje, jednako su važni za građane. Nije to samo tehničko pitanje da li ćemo povećati maksimalnu brzinu na auto-putevima sa 120 na 130 km na sat. To jeste tehničko pitanje izmene zakona, ali je jednako važno što sada menjamo i onaj deo koji je vezan za nasilničku vožnju i što vodimo računa o bezbednosti svih onih koji se voze na našim putevima, a to je da u nasilničkoj vožnji, sada pretpostavljamo, pored kazne zatvora i ona kazna koja se zove novčana kazna.
Ispred građana Srbije koji će koristiti i praktično biti ti koji će osetiti efekte ovih zakona, tu je i Zakon o prevozu putnika i tereta u drumskom saobraćaju. Važan je zbog brzine, efikasnosti, važan je za sva naša transportna preduzeća, važan je za javni prevoz, važno jeza sve korisnike takvih vrsta prevoza, zbog toga što će omogućiti efikasnost, brzinu i uređen sistem. Često nam se dešavalo da neki delovi našeg drumskog saobraćaja nisu u potpunosti uređeni.
Kao ministarstvo, u prethodnih nekoliko godina uredili smo sistem izdavanja dozvola, uredili smo takođe sistem izdavanja licenci, sada dorađujemo te sisteme kako ne bi bilo zloupotreba, kako bi sa druge strane građani i privrednici bili zadovoljni.
Pored toga, vrlo važan set zakona iz oblasti železnice, možemo da budemo za sada, za ovo vreme, koliko smo ovih nekoliko godina uradili, radili, investirali, podizali kako puteve, tako i železnicu, možemo svi da budemo ponosni. To nije ponos samo nas iz Vlade ili samo SNS, to je zaista za ponos svih građana Srbije. Sve što je rađeno od 2012. godine do danas, možemo da konstatujemo i kroz brojeve kilometara puteva, auto-puteva, kroz rehabilitovane pruge, kroz nove vozove, kroz nove lokomotive, kroz to da smo deseti na svetu po izdavanju građevinskih dozvola, kroz to da smo jedna respektabilna i jedna ugledna zemlja u odnosu na to kako su nas tretirali pre 2012. godine.
Prema tome, nastavićemo da radimo, kao što ćemo nastaviti, verujem i nadam se, usvojiti zakon o upisu nepokretnosti u katastar. Konačno, građani koji su čekali godinama, nekada imali ozbiljnih problema, u upravnim postupcima itd, sada mogu da očekuju da ćemo upis u Katastar imati za pet dana, što je važno ako želimo da zaokružimo uopšte priču u oblasti građevinarstva.
Naravno, na kraju, pošto je o tome bilo dosta priče, a to su nelegalne šljunkare i ja ih zovem peskare, ali nisu peskare, važno je zbog toga što to znači dodatni priliv u naš budžet. Od tog priliva u naš budžet sutra ćemo ulagati isto tako u infrastrukturu, dakle, što ćemo rešiti nelegalna stajališta, budžet će biti svakako veći, a ulagaćemo u infrastrukturu ili u neke druge oblike.
Tako da, još jednom vam se zahvaljujem na konstruktivnoj raspravi. Onima koji danas nisu ovde, a koji su gledali otprilike da govore kako ova Vlada ništa nije uradila, poruka je da bar sede ovde i da čuju šta smo sve uradili, jer to je dobro i za poslanike opozicije.
Prema tome, mislim isto tako da kada govorimo, neko je u poslednjim ovim razgovorima, upravo jedan od predstavnika opozicije pričao o tome da SNS i Vlada Republike Srbije nisu ništa uradili, podsećanja radi građanima Srbije, 2012. godine Srbija je bila na ivici bankrota, imali smo negativne stope društvenog bruto proizvoda minus 3,2%, danas Srbija beleži 4,5% rast društvenog bruto proizvoda i to je zaista primer kako se vodi ekonomska politika.
Hvala vam i na amandmanima se vidimo.
Hvala.
Dobar dan poštovani poslanici i poslanice, ispred vas se danas nalazi dvadeset što zakona, što izmena i dopuna zakona određenih protokola, konvencija i sporazuma. Verujem, da ćemo imati jednu kvalitetnu raspravu, nadam se da mnogo bolju od predloženih amandmana, pošto amandmani otprilike izgledaju – briše se, a najmanje ima suštinskih i nekih drugih predloga, ali se nadam da ćemo danas kroz raspravu, ukoliko postoji potreba unaprediti ove predloge zakona.
Ispred vas je prvi zakon, dakle o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Zašto se Vlada opredelila za tzv. posebne uslove? Iz dva razloga, a prvi razlog je što smatramo da je pitanje uopšte nacionalne bezbednosti temelj pre svega funkcionisanja svake moderne države. Zato što beležimo oko 30.000 pripadnika službi bezbednosti što policije, Vojske, BIA koji nemaju rešeno stambeno pitanje i to dugi niz godina, a imajući u vidu i njihove uslove pod kojima rade i značaj za državu. To je bio jedan od glavnih razloga zašto smo se opredelili da kroz ovaj zakon uspostavimo posebne kriterijume, uslove i način realizacije ovog velikog projekta stanogradnje za pripadnike onih koji su zaposleni u snagama bezbednosti naše zemlje.
Imajući u vidu da smo napravili analize kako će to uticati ne samo na rešavanje, sistemsko rešavanje problema, napravili smo analize kako će to uticati na naš privredni razvoj, rast društvenog proizvoda, ali isto tako i na rast udela građevinarstva u BDP, povećanje zapošljavanja, nekako pospešivanje rada malih i srednjih preduzeća. Opredelili smo se danas ovo stavimo danas kao prvu tačku pred vas poslanike, zato što mislimo da je ovo od ogromnog značaja za celokupan privredni razvoj.
Na isti način ćemo, dakle pod istim uslovima, rešiti pitanje, rešavati pitanje ljudi koji nemaju rešeno stambeno pitanje, a zaposleni su u Vojsci, policiji ili BIA. U isto vreme, jedinice lokalnih samouprava će nakon završetka ovih stanova imati mogućnost, dakle, naplaćivaće porez. A takođe, pojačaćemo samim tim i, kao što sam rekla, privredni rast i razvoj.
Trideset hiljada, dakle, pripadnika snaga bezbednosti su nezbrinute u tom smislu kada su napravljene ankete koji broj njih je zainteresovan da učestvuje u ovom projektu i da kupi ovakve stanove. NJih se javilo 18.905. Mi ćemo u prvoj fazi u ovom projektu graditi 1.578 stanova i to u šest gradova i to je još jedan od razloga zašto smatramo da ovakav jedan zakon treba da postoji, zato što će u isto vreme početi praktično izgradnja u nekoliko gradova. Dakle, to su Niš, Vranje, Kraljevo, Kragujevac, Beograd i Niš. Ono što očekujemo da prvo počne sa izgradnjom jeste po završetku tenderske procedure krajem avgusta u tri grada, a to su Niš, Vranje i Kraljevo.
Ono što mislim da je takođe važno, jeste da danas ovim zakonom, odnosno ovim Predlogom zakona vrednost ovih stanova, odnosno investiciona vrednost ovih 1.500 stanova iznosi 64 miliona evra. Faza I koju smo mi predložili, jeste faza koja će se sprovoditi u naredne, dve - dve i po godine.
Mislim da je takođe važno, jer smo to najavili da će građevinska direkcija Srbije biti ta koja će upravljati ovim projektom. Investitor je naravno Vlada Republike Srbije, Ministarstvo ili eventualno data je mogućnost kroz zakon da to bude privredno društvo koje će biti organizovano na određeni vremenski period. Prve naše projekte radio je Institut CIP.
Takođe, Građevinska direkcija Srbije je u završnoj fazi, odnosno možemo prikazati a sad ću vam i pokazati fotografije, dakle oglednog stana, dakle to je taj stan koji će pripadnici snaga bezbednosti moći da kupe. Stavili smo ovako u nekoliko faza. Dakle, ovo je izgradnja stanova kako to u stvari izgleda, napravljeno po svim standardima, energetske efikasnosti i svim drugim standardima. Sve je pravljeno, sve će biti pravljeno od domaćeg materijala. Usvojena je takođe lista domaćih proizvođača koji će, dakle, moći da učestvuju u ovim poslovima. Dakle, to bi bio prvi zakon. Detalje zakona ćemo pretpostavljam zajednički raspravljati tokom ove rasprave.
Dalje, sledeći zakon na koji bih želela da vam skrenem pažnju jeste Zakon o postupku upisa u katastar nepokretnosti. Ovaj zakon je krenuo da se definiše još jednom krajem 2016. godine. Obavljene su javne rasprave za ovaj zakon i moram da kažem da ako posmatramo sektor građevinarstva i sve ono što Vlada Republike Srbije u prethodnih nekoliko godina u ovoj oblasti uradila, a uradili smo mnogo, mi smo danas 10. u svetu po izdavanju građevinskih dozvola, bili smo 186. godine 2014. Ono što je definitivno ostalo kao, neću sad da nazovem problem, ali nešto što utiče na našu efikasnost u oblasti građevinarstva, jeste upravo upisivanje, postupak upisivanja u katastar.
Novine u ovom zakonu jesu pre svega elektronsko podnošenje zahteva, zatim pravna sigurnost i pouzdanost koju sigurno ćemo imati budući da će i javni beležnici da rade pre svega po principu službenosti. Mislim da je vrlo važno što ćemo imati direktnu komunikaciju Republičkog geodetskog zavoda i Poreske uprave, što više ni građani, a ni privrednici neće odlaziti na nekoliko šaltera nego praktično imaju javnog beležnika koji za njih obavlja sve poslove upisa i digitalizuje njihov ugovor. Javne rasprave za ovaj zakon su obavljene u Novom Sadu, Beogradu, Kragujevcu i Nišu 1, 3. i 8. avgusta.
Sledeći zakon koji je ispred vas, gde su tri zakona vrlo važna koja predstavljaju naše obaveze usklađivanju Srbije prema usvojenim konvencijama UN, uvode se sankcije za širenje oružja za masovno uništavanje. Jasno se menja Zakon o posredovanju, prometu i zakupu nepokretnosti. Uvode se obaveze da i osnivači i vlasnici i oni koji vode poslove zakupa i prometa ne smeju biti nikako osuđivani i vrlo važan Zakon o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika. Dakle, uvodi se centralna evidencija stvarnih vlasnika, pravnih lica, a šta je to stvarni vlasnik ovog puta, znači u zakonu se jasno definiše.
Zakon o putevima i zajedno sa njim predlog izmene, dakle, novi zakon o putevima i predlog izmene o dopunama i Zakona o prevozu tereta u drumskom saobraćaju, prevozu putnika u drumskom saobraćaju su tri zakona koja rešavaju probleme, pre svega kada govorimo o Zakonu o putevima, rešavaju probleme nasleđenog ili često nerešenog imovinskog stanja, kada sprovodimo projekte izgradnje. Dakle, projektovanje izgradnje ili realizacije izgradnje putne mreže i evidencije javnih puteva.
Ono što smo primetili u poslednjih nekoliko godina to je da kada krenemo u realizaciju projekata ili onih projekata koje smo nasledili koji su već u toku, najveći problem u stvari jeste nerešeno imovinsko pitanje. Ili se često desi da na onome što je vlasništvo praktično državne imamo privatne, izgrađene neke privatne objekte, ili se prosto desi obrnuto, da put mora praktično da prođe kroz određene privatne posede i u tom smislu često postoji puno problema. Samim tim, to dalje utiče da se projekat ne može realizovati u onom planu, onom dinamikom kako bi to zaista trebalo da se radi.
Daću vam samo jedan primer. Postoji na primer naš veliki projekat rehabilitacije puteva u Srbiji. Vrednost tog projekta je 400 miliona evra. Finansira se iz kredita, 300 miliona evra iz kredita, 100 miliona iz budžeta Republike Srbije. Jedna, na primer, od deonica, a takva je većina, jeste Topola – Bućin grob, koja je koštala preko milijardu dinara, pričamo o rehabilitaciji. Mi smo imali situaciju da je na toj deonici na primer bilo 754 zauzeća imovine, a deonica je dugačka 27 kilometara. To je samo jedan primer, ali u velikom broju slučajeva su to stvari koje se dešavaju. Dakle, ovo je možda prva najveća novina Zakona o putevima i za nas veoma važna, jer na taj način rešavamo ovo pitanje.
Drugo pitanje vrlo važno o ovom zakonu, jeste pitanje održavanja i kriterijuma kategorizacije puteva. Do sada je Vlada Republike Srbije jasno definisala kategorizaciju državnih puteva, a jedinice lokalne samouprave su na bazi svojih pravilnika određivale i one vršile kategorizaciju svojih puteva na lokalu, pa se često desi da recimo bulevar na primer u jednom mestu ima jednu kategorizaciju, a bulevar u nekom drugom gradu ili manjem mestu ima potpuno drugačiju kategorizaciju. Sada unificiramo sve to. Dakle, jasno određujemo kategorizaciju za sve puteve, za svu putnu mrežu na teritoriji Srbije.
Zakon o prevozu, odnosno izmene i dopune Zakona o prevozu tereta u drumskom saobraćaju uvode evidenciju sopstvenih potreba u prevozu tereta. To je prvi put da se uvodi jedna ovakva evidencija, jer smo primetili da postoje određene vrste zloupotreba koje prosto želimo da na ovaj način regulišemo.
Druge izmene i dopune Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju, bilo je dosta pitanja i razgovaraćemo o tome, pretpostavljam, tokom rasprave, ali uvodi se tzv. „sertifikacija“, jasni kriterijumi na koji način se to radi.
Preciziraju se uslovi za izmenu redova vožnje. Priča oko taksi udruženja na teritoriji Republike Srbije, inače ih ima 15 hiljada taksista, šest i po hiljada na teritoriji Beograda, koji su organizovani uglavnom kao preduzetnici kroz određena taksi udruženja.
Nije pitanje da li će poslati „kargo“, „uber“ ili bilo koja druga digitalna priča, nego je pitanje po kom zakonu će biti šta od toga regulisano, odnosno registrovano. Ne možete da se bavite taksi delatnostima, da budete registrovani po Zakonu o turizmu i na taj način koristite određene delove tog zakona, a suštinski treba da budete u stvari registrovani po Zakonu o prevozu putnika u drumskom saobraćaju, kao i sva taksi udruženja.
Dalje, uz ovo idu i izmene i dopune Zakona o bezbednosti saobraćaja. Pre svega, tačka koju smo najavljivali prethodnih pola godine, a to je promena maksimalne brzine na auto-putevima sa 120 na 130 kilometara na sat.
Imajući u vidu sve kaznene odredbe koje su već prethodno uređene od strane MUP i merenje prosečne brzine i rezultati koji su se pokazali u smislu manjeg broja saobraćajnih nezgoda, sa druge strane boljeg kvaliteta auto-puteva, mi smo smatrali da je ovo jedno od rešenja na koje ćemo dobiti vašu saglasnost.
Pored toga, još jedna stvar se uvodi ovim izmenama i dopunama, a to je da kada je u pitanju nasilnička vožnja, koje nažalost i dalje ima, pored zatvora i javnih radova, određeno je, takođe, ovim izmenama i dopunama zakona da će postojati i novčana kazna.
Iz oblasti vodnog saobraćaja je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama. Postoje, naravno, obavili smo javne rasprave i u Novom Sadu i u Beogradu i u toku avgusta meseca prošle godine. Smatramo da jedan od prioriteta razvoja našeg transportnog sistema, najviše smo pričali uvek o putničkom saobraćaju i poslednje dve godine o železničkom, ali nešto što nikako ne smemo da zanemarimo i gde je potrebno da se dodatno uvedu određeni jasni kriterijumi jeste pitanje vodnog saobraćaja.
Nije naš vodni saobraćaj, ako posmatramo u broju kilometara plovnog puta u odnosu na evropski plovni put tako veliki ali vrlo značajan, imajući u vidu gde se nalazi Srbija.
Mi smo u poslednjih nekoliko godina dosta uradili u ovoj oblasti u smislu uređenja zakonodavne legislative, zatim, opremanju od naših lučkih kapetanija pa na dalje, do inspekcije, zatim, polako otvaranja tržišta, ali ono što je ostalo jeste pitanje tzv. sive ekonomije, koja de fakto, postoji u oblasti saobraćaja, postoji u oblasti vodnog saobraćaj. Naše procene su da zbog tzv. nelegalnih šljunkara, gde imamo i šljunak i pesak, koji se odnosi sa nelegalnih, potpuno nelegalnih mesta, imamo otprilike štetu koja samo od šljunka iznosi oko 600 hiljada evra godišnje, u celom vodnom transportu smatramo da, procena je, dakle, ne možemo tačno da znamo, ali negde oko dva miliona evra predstavlja tzv. siva ekonomija.
Mi smo u prethodnom periodu kao Ministarstvo prvo identifikovali gde su sva ta nelegalna mesta. Ima ih tačno 143 lokacije, potpuno nelegalne. Zatim smo napravili, odnosno predložili upravo i kroz ovaj zakon, i zato su ove izmene i dopune ispred vas, sistemski način kako ćemo to rešavati u narednom periodu, jer to de fakto mora da se reši, one ne mogu da budu nelegalne. U skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, mi ćemo obezbediti mogućnost da imamo, da postoje privremene građevinske dozvole, u prelaznom periodu, dok te šljunkare, peskare, itd, ne budu dakle, došle tamo gde im je mesto, a to su luke.
Smatramo da ćemo u narednom periodu, takođe, od toga sigurno imati prihod budžeta koji se može meriti milionima evra.
Dalje, ispred vas se nalazi takođe i Zakon o železnici, i to Zakon o bezbednosti u železnici, kao i Zakon o interoperabilnosti železničkog sistema. Javne rasprave su održane od 1. do 24. septembra prošle godine, i to u Nišu, Kraljevu, Beogradu, Novom Sadu i Subotici.
Strateški važno za Srbiju jeste razvoj železničkog sektora i to je nešto što smo mogli da slušamo nekih prethodnih 20-ak verovatno godina, ali ako je nešto urađeno u železničkom sektoru u prethodne tri godine, onda mogu s ponosom da kažem da u sve tri oblasti u isto vreme, jedno su donošenje zakona, drugo je reformisanje železnice i otvaranje tržišta, a treće investiranje u železnicu, onda je to sigurno uradila Vlada Aleksandra Vučića i ova Vlada.
Mi danas imamo 3.735 kilometara jednokolosečnih i dvokolosečnih pruga, od toga su 92%, pre svega, jednokolosečne i 2.263 je elektrifikovano.
Ono što predstavlja ozbiljan problem jeste, pre svega, starost naših pruga. Prosečna starost je velika, 47 godina. Svaki put kada mi krećemo u reformisanje železnice, odnosno kada krećemo u rekonstrukcije železničke mreže, a to su deonice i na severu Koridora 10 i na jugu Koridora 10, i to je i brza pruga Beograd-Budimpešta, koju smo pokrenuli kao projekat, to je takođe i projekat o kome se pričalo 20 godina, a to je obilaznica oko Niša i povezivanje Niš-Dimitrovgrad. Sve što radimo, radimo pre svega, po evropskim i svetskim standardima. Za to su nam, naravno, potrebni isti takvi zakoni. Zato imamo ispred vas i Zakon o železnici i Zakon o bezbednosti.
Mislim da je važno napomenuti da Zakon o železnici detaljnije reguliše železničke usluge, to znači stanične zgrade, teretne terminale, ranžirne stanice, objekte, objekte luka itd. Jača se, takođe, i uloga Direkcije železnica. Dakle, one su sada te koje polako, kako je to i normalno, preuzimaju određene nadležnosti i u regulisanju pre svega železničkog transporta.
Zakon o bezbednosti u železničkom saobraćaju mislim da je veoma važan. Nekako uvek kada pričamo o bezbednosti u saobraćaju, najviše se bavimo bezbednosti u drumskom saobraćaju, ali jednako je važan železnički saobraćaj. Mi polako rehabilitujemo naše pruge, sređujemo stanične zgrade, sređujemo putne prelaze, koji nisu svi sređeni, nismo još uvek stigli, ali svake godine mi možemo da se pohvalimo sa većim procentom sređenih putnih prelaza.
Zbog toga je vrlo važno da se posvetimo ovoj oblasti bezbednosti u železničkom transportu u zato je ovaj zakon poseban.
Naravno, svaki od zakona koje sam pomenula do sada, a i oni koje ću kasnije obrazlagati i u razgovoru sa vama, su zakoni koji su potpuno usklađeni sa svim uredbama i direktivama EU i zato se neki i menjaju zakoni, ne zato što nešto nisu bili dobri, nego zato što je prosto ovo živa materija i kako se pojavljuju nove direktive i kako usavršavamo i modernizujemo naš transportni sistem, u tom smislu i prilagođavamo naše zakone.
Što se tiče drugih zakona, to su uglavnom zakoni koji se odnose na međunarodne konvencije, sporazume, bilo u drumskom, bilo u vazdušnom saobraćaju. Srbija je danas jedna, pre svega, poštovana država i ja mislim da ne postoji nijedna maltene zemlja na svetu koja je u oblasti transporta, koji je za nas od ogromnog značaja, jer nas povezuje sa Evropom i sa svetom, koja ne želi određene veze, bilo da su one u vazdušnom, železničkom ili putničkom ili drumskom saobraćaju. U tom smislu su i ovi sporazumi ispred vas.
Ono što nadalje radimo jeste što pokušavamo, ali o tome ćemo pričati, da pravimo sporazume koji će nam smanjiti vreme stajanja naše robe na granicama.
Tako da, poštovani poslanici, mi smo, tj. ja sam ovde da odgovorim na sva vaša pitanja i da, ukoliko je potrebno, ove predloge zakona učinimo još boljim i efikasnijim. Hvala.
Zahvaljujem na komentarima.
Počeću od ovog opšteg interesa koji ste pomenuli i zašto uopšte opšti interes na ovom zakonu. Pre svega, zbog jačanja nacionalne bezbednosti tih mladih ljudi. Kao što ima mladih lekara, mladih informatičara, tako istih tih mladih ljudi ima i u snagama bezbednosti, u MUP-u, Vojsci, BIA i verujem da ovo može da pomogne da i oni na taj način reše svoje stambeno pitanje.
Ono što se provlači i što sam imala prilike da čujem, između ostalog i kroz amandmane, ali, evo, i vi ste sada rekli, jeste zašto smo ograničili samo jednu grupu ljudi, kako vi kažete i da li to znači da smo možda povredili Ustav? Odmah da vam kažem, jednako se postupa prema istoj kategoriji ljudi. Prema tome, to je dozvoljeno Ustavom i ne bismo takav zakon stavili pred same poslanike. Ali, ni jednog trenutka ne zatvaramo vrata. To znači da ćemo mi krenuti sa ovim projektom, videćemo kako će se on realizovati u narednih godinu ili dve i u tom smislu ćemo onda videti da li ćemo taj projekat i dalje proširiti. Dakle, daleko od toga da smo to sad stavili samo za snage bezbednosti. Stavili smo zato što jeste problem i zato što su to ljudi kojih ima 30 hiljada i koji nemaju i nisu imali nikakve mogućnosti da reše svoje stambeno pitanje, ali smo to ostavili kao otvoreno da vidimo u smislu realizacije projekta, jer ovo je sada model koji može da se primeni i na neke druge kategorije stanovništva.
Kada ste pominjali 130 km na čas pa ste napravili digresiju sa tehničkim pregledom, ono što je i danas rekao ministar Stefanović, sigurno je da će doći do izmene i dopune Zakona o bezbednosti saobraćaja u tom delu upravo, tehničkih pregleda, tako da neće biti dodatnog nameta na vozače, odnosno vlasnike vozila. Tu ste, takođe, pominjali standarde i kvalitet naših auto-puteva. Želim da vam kažem da ovih 130 km na sat zaista jeste rezultat toga što svi naši auto-putevi koji se završavaju poslednjih nekoliko godina, nije mali broj kilometara koji smo završili, su auto-putevi rađeni po svim evropskim standardima. To nisu standardi koje pravi ministar, to su svetski standardi koji postoje i o kojima vodi računa pre svega kompanija koja vrši nadzor nad onim ko je izvođač. Investitor su negde „Putevi“, negde „Koridori“, negde Vlada Republike Srbije i ništa ne može da se pusti ukoliko ne ispunjava sve uslove, odnosno sve standarde, bilo evropske bilo svetske. Tako da verujem da ćemo mi u narednom periodu imati ne samo auto-puteve, nego i ono na čemu mi i dalje insistiramo, a to je da se nastavlja rehabilitacija i rekonstrukcija drugih puteva.
Put na koji ste verovatno mislili, ulaskom iz neke druge države u Srbiju, recimo, Batrovci-Kuzmin, izabran je, između ostalog, na tenderu izvođač i mi očekujemo u narednih mesec dana početak radova na rehabilitaciji. Tu je, na primer, rehabilitacija kasnila ne zato što „Putevi“ nešto dobro nisu uradili, ili zato što država nešto dobro nije uradila, nego smo na javnom pozivu i tenderu birali projektantske kuće koje su trebale da projektuju rehabilitaciju. Taj tender je nekoliko puta padao zbog toga što su se javljale projektantske kuće koje nisu imale čak ni osnovne uslove da mogu da se pojave na određenom tenderu. I zbog toga smo npr, imali kašnjenje od pola godine u rehabilitaciji ove vrlo važne deonice. Prosto govorim sa kakvim problemima se srećemo, gde su jednostavno neke stvari objektivne i na koje ne možemo da utičemo.
Da se samo vratim još jednom na ovaj zakon koji jeste važan i mislim da sve trebamo najdetaljnije da objasnimo zbog građana Srbije. Kada ste pominjali cenu, prodajna cena za stanove je 500 evra po kvadratu plus PDV. To znači da će na teritoriji Beograda verovatno to biti oko 550, moguće da će na teritoriji Srbije biti čak i nešto niža cena. Dakle, prodajna cena je 500, da li će sam izvođač možda da ima nižu ili drugačiju, to ćemo videti, ali ona ne sme da pređe 500 evra plus PDV.
Pitali ste zašto je cela Vlada imenovana da može da dođe? Prvo, danas je objedinjena rasprava, ovde ima dosta zakona. Drugo, ovo su zakoni u kojima imamo situaciju da se, kao što ste vi pomenuli, neki drugi resori takođe tiču realizacije ovog zakona, ali investitor je Vlada Srbije, to je jedan razlog. Druga stvar, iz domena Ministarstva građevine, koje ja vodim, dakle, najveći deo posla upravo treba da se uradi, zato sam danas ovde, a ne drugi ministri.
Još jedna stvar, zašto poseban zakon? Podsetiću vas, recimo, da za izbegle i raseljene takođe postoji poseban zakon, za socijalno ugrožene kategorije stanovništva postoji takođe Zakon o stanovanju. Dakle, nije neuobičajeno da za određene kategorije imamo posebne zakone.
U ovom slučaju, ovo je zakon koji treba da nam obezbedi brzinu i efikasnost, jer ako u jednom trenutku krene da se gradi na nekoliko pozicija, recimo u avgustu ova tri grada, pa onda za dva meseca nakon toga, na primer, Beograd i Novi Sad, pa onda se završava jedna faza u ova tri grada, počinje druga faza u nekim drugim gradovima, jer ovo nije jedinih šest gradova gde postoji potreba za ovim stanovima. Mi imamo anketu koja je napravljena za gotovo sve gradove u Srbiji.
Dakle, to je razlog zašto smo želeli nekako, neću da upotrebim reč centralizujemo, ali da vodimo računa i da iskontrolišemo od prvog koraka do poslednjeg da bismo bili što efikasniji. Sada hvala, ako sam nešto preskočila vi ćete me pitati.
Dobro, ovako.

Mislim da je lako, Živkoviću, izvinjavam se, sada sam vas oslovila imenom, gotovo, sada ćete da mi odgovarate, poslaniku, da govori o stanovima onda kada je poslanik dotični rešio svoje stambeno pitanje, pretpostavljam mnogo bolje nego 80% građana Srbije. Onda je jednostavno da priča o podstanarima i ljudima u službama bezbednosti, koji bukvalno decenijama nisu rešili, nisu mogli da reše ovo pitanje.

Na kraju krajeva, i pomenuti poslanik je bio u Vladi pa je imao mogućnosti da se pozabavi ovim pitanjem i da možda pomogne ljudima, možda neki mladi ljudi sa tog VMA ne bi otišli da je on tada rešavao sve to.

No, pošto to nisu radili neki drugi i neke prethodne vlade, ova Vlada se odlučila da zbog značaja, zbog toga što su to ljudi koji pre svega brinu o nama, o našoj državi, o bezbednosti, pripremimo jedan ovakav zakon i omogućimo im da reše, ali kako na pravi i na valjan način, da reše svoje stambeno pitanje.

Pošto ste pominjali nekoliko puta razne brojeve, matematika nije baš, rekla bih vama jača strana, pa ću ja sada da te brojeve malo detaljnije obrazložim i kažem, kako pre svega zbog građana Srbije, a i kako biste vi imali prave informacije, možda sam ja bila nedorečena, možda je i to razlog.

Prvo, želim da vam kažem da kada ste govorili o broju stanova koji će se graditi, tako je u prvoj toj fazi koja počinje već u avgustu mesecu, mi krećemo sa izgradnjom 1.578 stanova, to je prvi deo prve faze. Sukcesivno, na po nekoliko meseci kako uređujemo lokacije i sređujemo dokumentaciju, tako će se ukupno u prvoj fazi raditi 5.203 stana u ovih šest gradova.

U isto vreme, za ove dve godine, mi anketiramo i radimo dalje po drugim gradovima i pripremamo dokumentaciju za izgradnju stanova na drugim lokacijama u drugim gradovima.

Kada govorite o vrednosti stanova, za vašu informaciju, tih 1.578 stanova, njihova vrednost koju sam ja danas rekla, oko 64 miliona evra, u tome se nalaze i troškovi projektovanja koji su ukupno 1.100.000 evra, postoje, mogu da vam donesem tabele i onda za svaki grad same zgrade, troškovi na parceli, dakle sve ono to se zove opremanje infrastrukture.

Tamo gde imamo potrebu da najmanje uložimo u samu lokaciju, jeste Vranje. U svim ostalim gradovima će biti potrebe da se uredi komunalna, odnosno da se uredi uopšte infrastruktura. Dakle, unutar same, na samoj parceli, a i na samim obodima i to sve zajedno jeste vrednost 64 miliona evra.

Onda ste se takođe veoma čudili kako to sada hitno? Mislim, kada nisu imali i 30 godina stanove, šta će im sada to tako brzo, itd. i naravno sa raznim insinuacijama da je to zato što su nezadovoljni. Prvo, moram da vam kažem da je ideja o ovom projektu potekla upravo od zaposlenih u policiji, Vojsci i BIA. Oni su ti koji su predložili Vladi da zajednički, sistemski rešavamo ovo pitanje, imajući u vidu da mi sada zaista možemo da govorimo o jednom potpuno drugačijem budžetu, jednom stabilnom budžetu, finansijski stabilnom budžetu, koji može da radi velike projekte, da garantuje velike investicije, što se na kraju krajeva vidi i svega onoga što smo i uradili.

Dakle, ta priča o strahu kako nas vi nazivate, ja mislim da je to čista patologija i na to ne mogu da odgovaram, ali ono što jeste važno, onog trenutka zašto smo želeli da zakon bude što pre pred poslanicima i što pre da ga usvojimo, zato što nam je on uslov da bismo doneli određene druge zaključke, da bismo mogli da počnemo da realizujemo ovaj projekat. Prvo, dakle, da donesemo, između ostalog zaključak, nakon, nadam se, usvajanja ovog zakona, da proglasimo ovaj projekat od značaja za Republiku Srbiju, da se prenesu investitorska prava, da Ministarstvo finansija izdvoji novac u budžetu. Dakle, to su sve stvari, koraci koji nas čekaju nakon usvajanja ovog zakona i to je razlog zašto smo želeli što pre da bude.

Da budem potpuno iskrena, ja čak i ne razumem to pitanje zašto je problem bilo kome hitnost, kada je valjda želja svih nas da što brže realizujemo sve ono što je dobro za našu državu i za naše građane. Nisam stekla utisak da jedan jedini pripadnik službi bezbednosti smatra da je to loše i da je loše da stvaramo uslove da mogu da dođu, da reše svoje stambeno pitanje.

Još jednom ponavljam, ni jednog trenutka ne zatvaramo vrata ovom projektu. Dakle, ovo je model kako stvari mogu da se rešavaju. Dakle, to se odnosi i na možda neke druge kategorije, o čemu ćemo razmišljati, kako ovaj projekat bude dalje u dinamici realizovao.

Zatim, pomenuli ste, i to ću uvek odreagovati, pitanje građevinskih dozvola, odnosno katastra, zato što mislim da svi treba da budemo ponosni, da li ste ove ili one političke partije, potpuno je nevažno, ali mi živimo u ovoj zemlji. Srbija je međunarodno, u celom svetu na 10. mestu po izdavanju građevinskih dozvola. Srbija je bila dve godine ranije na 186. mestu. Dok ste vi bili u vladama, u Srbiji se građevinska dozvola dobijala za sedam, osam, devet. pa nekada se nikad nije ni dobijala građevinska dozvola.

Prema tome, ako želimo uređene uslove i kriterijume, onda moramo da se pozabavimo svakim delom našeg građevinskog sektora. Dakle, radili smo korak po korak i danas smo došli da uredimo i pitanje katastra zato što te arhive u katastru koje su skupljene 20, 30 godina, gde jedan predmet praktično ugrožava još četiri, pet, šest, ili više parcela je zaista problem.

Potpuno čak mogu i da razumem, niste razumeli kad smo donosili zakon, pa što biste sad razumeli.

Pitanje gradilišta i puteva, to je druga stvar na koju ću uvek odreagovati, a to je što su ove vlade, dakle, prethodnih nekoliko vlada, u prethodne četiri godine završile, pustile u saobraćaj blizu dve stotine kilometara autoputeva. Ti autoputevi su po svim standardima. Kao što sam rekla, upravo ove vlade, takođe, rade na rehabilitaciji, rekonstrukciji svega onoga što se nekada nije ni održavalo, nego su prebacivane pare kojekuda, pa se taj novac nigde nije, odnosno bar nije bio tamo gde je trebao da bude, a to su putevi.

Za vašu informaciju, ne idem helikopterom, nego automobilom. Idem stalno do Niša, upravo zbog toga što u Nišu radimo ono što pretpostavljam da je žal vaša, to je što smo uredili jedan od najvećih ugovora ove godine, a to je ugovor oko modernizacije, elektrifikacije i obilazne pruge u Nišu, vredan 260 miliona evra. To su Nišlije slušale i od vas kad ste vodili Niš, kako ćete to uraditi. Ono što ste uspeli da uradite u Nišu je bilo jedino da ljude naterate da ne plaćaju struju, pa dan danas imaju taj problem, ali tu prugu niste rešili.

Znači, ja idem pre svega zbog toga u Niš. Drago mi je, takođe, da je niški aerodrom dostigao određeni broj putnika koji je neverovatan u odnosu na, pogotovo na vreme kada ste se vi bavili pričom oko Niša.

Te rupe, kako ste rekli, 2000, 4000, 5000, dakle, evo, ja vam sada kažem, pogledaće to inspekcija, kao što uvek pogleda, ali vam mogu reći da je to sigurno neistina, ali možemo i zajedno da ih brojimo, pošto sam shvatila da me tri puta već pozivate na put do Niša. Hvala.
Zbog građana Srbije koje predstavlja i Vlada Republike Srbije i stranka kojoj pripadam, nekoliko stvari koje su bile neistine, a u stvari su istine.
Prvo, Zakon o javnim nabavkama nije suspendovan. Dakle, molila bih vas kada takve stvari govorite da lepo pročitate. Možda se neke stvari nekom priviđaju, ali ništa nije suspendovano, lepo piše u članu 9. – primenjuje se otvoreni postupak javne nabavke propisan zakonom kojim se uređuju javne nabavke. Sve što se nalazi u ovom zakonu, vrlo važnom zakonu, usklađeno je ne samo sa svim ministarstvima, nego i sa Upravom za javne nabavke, pregledalo je republičko zakonodavstvo, kao što je i svoje pozitivno mišljenje dalo i Javno pravobranilaštvo i Republička direkcija za imovinu itd.
Druga stvar gde grešite i ne želim da se pogrešno razume, jeste prijavljivanje. Ne prijavljivanje, nego iskazana zainteresovanost na osnovu ankete koju se sprovela Kancelarija saveta za nacionalnu bezbednost, koja je osnovana 2011. godine. Tada je osnovan i savet, a naša radna grupa za ovaj veliki, vrlo značajan projekat je formirana u drugoj polovini decembra 2017. godine. Prema tome, vrlo smo vredno, brzo i efikasno radili, pa samim tim i jeste tako hitno i brzo ispred vas u parlamentu.
Rekli ste između ostalog – nejasni kriterijumi i nejasne procedure. Dakle, jedni se zalažu za to da svi mogu po ovom zakonu da kupuju stanove. Vi opet hoćete da se ti kriterijumi suze. Suština je u sledećem. Imamo 30.000 pripadnika snaga bezbednosti koji decenijama nisu rešili svoje stambeno pitanje. Ovaj zakon omogućava da taj problem rešimo. Po nekim prvim anketama, postoji zainteresovanost, dakle nekih 18.000 ljudi. Gradi se 5.000 stanova u narednih par godina, ali isto tako, kako kreće realizacija ovog projekta idemo i na veći broj od tih 5.000.
Dalje, ono što ste takođe rekli, niko nikome ovde ne daje stanove. Niko nikome ništa ne poklanja, ovi stanovi se kupuju. U tom smislu nema nikakvih lista, pa sada ono, znate kada je bilo neko bodovanje, pa ko će da dobije stan, ko neće da dobije stan. Dakle, ovde se stanovi kupuju, država ne poklanja stanove i novac od toga se vraća u budžet.
Ne bih dalje, mislim da su ovo bile najvažnije i potpuno je pogrešna interpretacija obrazloženja koje ste čitali, verujem da nije bila namerna.
Oko javne rasprave. Dakle, na dokumentima na predlog Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost stajala je oznaka „poverljivo“ sve do 17. decembra. Međutim, i nakon toga su postojali određeni delovi, dakle, u zainteresovanosti pripadnika, bilo BIA ili nekih drugih organizacija, delovi koji nisu bili za objavljivanje. Mi govorimo o nacionalnoj bezbednosti. Ja sam vas slušala prethodno kada ste govorili o tome da nijedan zakon ne sme da ima oznaku poverljivosti, ali, izvinite, kada govorimo o nacionalnoj bezbednosti, i te kako neke stvari moraju da imaju oznaku poverljivosti, ne samo u našoj državi nego i u svim zemljama na svetu. Ali, razumem, vi se zalažete za nešto drugo.
Još jednom bih se vratila na javnu nabavku. Ja vas najlepše molim da ne govorite stvari koje nisu istina, zbog građana Srbije. Ono što krasi ovu Vladu jeste preglednost i transparentnost. Postoje javne nabavke i postoje tenderi. Dakle, nakon usvajanja ovog zakona, donose se javno određeni zaključci Vlade, a nakon toga će se krenuti u objavljivanje postupaka, javnih, otvorenih postupaka za izgradnju ovih stanova. Vaše tendenciozne priče oko toga da li će neko zaposlen tamo ili ovamo da dobije stan, nema, još jednom ponavljam, rang lista. Dakle, svi koji ispunjavaju osnovne kriterijume, koji upravo jesu tako široki, a zaposleni su u policiji, BIA, Vojsci, mogu da dođu do stana. Da li će stanova biti više? Pa, biće ih više, ali moramo da počnemo sa ovim projektom.
Prvo, na samom početku, malo da budemo precizniji. Izvinjavam se, možda vi to smatrate preciznošću, ali ja mislim, vrlo neprecizno se izjašnjavate.
Prvo, rekli ste za Aerodrom „Nikola Tesla“ – dali Francuzima. Ništa mi nismo dali Francuzima, možda u vaše vreme se to sve lepo davalo, sada se ništa ne daje. Postoje ugovori, u pitanju je koncesija, pre svega zbog potrebnog investiranja u ovaj aerodrom. Niti je aerodrom privatizovan, niti je nekom dat. To je prva stvar da bi znali građani Srbije.
Drugo, da ne govorimo o tome, o vrednostima koje ste pominjali kao opozicija, neće biti niko zainteresovan za koncesiju, neće biti ni 10 miliona evra. Evo, milijardu i po, to su rezultati.
Onda, druga nepreciznost. Kažete – danas usvajamo zakon. Ja koliko znam, mi raspravljamo danas o predlozima ovih zakona i to nadam se imamo konstruktivnu raspravu, prema tome mi danas još uvek, tj. vi, Vlada je usvojila, još uvek ne usvajate zakon.
Sada da krenemo malo oko svega ovoga što ste vi sada pomenuli. Kada govorite za nelegalnu gradnju, mogu da razumem da poslanici vladajuće naše stranke, naših koalicionih partnera, pričaju o tome zato što oni nisu odgovorni ni za jedan jedini nelegalno izgrađeni objekat, za razliku od poslanika opozicije, za čije vreme se izgradilo sve što je nelegalno na teritoriji Republike Srbije. Prema tome, kada pričate o nelegalno izgrađenim objektima, od ona dva miliona, osamdeset posto je za vreme vaše vladavine.
Dalje, kada pominjete Pančićev vrh, vi možete da podnesete krivičnu prijavu, odmah. Svaki građanin u ovoj zemlji može da podnese krivičnu prijavu, svaki, za svaki nelegalno izgrađeni objekat, tako piše u zakonu. Dakle, ako vam je tako stalo do toga, izvolite, podnesite krivičnu prijavu. Ja koliko sam informisana, podneta je krivična prijava, kao što je takođe za taj objekat, nije izdato rešenje o zakonjenju. Tačnije, odbijen je zahtev za ozakonjenje koje se javilo. Tek da budemo tu potpuno jasni, Vlada Srbije, država Srbija kroz svoje institucije radi sve.
Zašto se to dalje ne završava? Zato što se nalazi u upravnom sporu. Po zakonima koje ste vi donosili, da mi sada krenemo da menjamo te zakone, onda bi rekli - namerno to radite, nema slobode. Dakle, po zakonima koje ste vi doneli za naše pravosuđe, obavlja se upravni spor i moramo da sačekamo da se on završi, to je vezano za Pančićev vrh.
Drugo, kažete da ovi zakoni koje smo predložili su kontradiktorni. Kontradiktorno je samo onda kada ne čitate sve pažljivo, kao što se mi trudimo da pred poslanike zaista predstavimo i damo zakone koje smo pažljivo pravili. Zakoni koji su pred vama, većina njih, čitave 2017. godine radilo se na tim zakonima. NJih najmanje piše ministar. NJih pišu svi oni koji su partneri u izradi zakona, u smislu da daju najbolji kvalitet u toj izradi zakona.
Pogledajte radne grupe, pogledajte javne rasprave koje su vršene po svim ovim zakonima. Na kraju krajeva, jednom ste i pomenuli Zakon o upisu u katastar, koji se pravi sigurno jedno godinu i po dana. Znam, i radujem se što će nekoliko amandmana koje je Ekonomski kokus predložio biti, takođe, usvojeni.
Zatim, govorite o zakonu o posebnom zakonu. Želim da vas informišem, vezano za lokacije, možda niste znali, da ponovim još jednom, ali to jasno piše i u obrazloženju, lokacija za Beograd nije nikakvo Makiško polje. Lokacija za Beograd je Banja Ovča. To je lokacija za Beograd. Vrlo jasno piše da je to glavna lokacija na kojoj počinje da se radi. Anketiranje ili zainteresovanost, dakle, zainteresovanost svih onih koji su zaposleni u službama bezbednosti, koji su iskazivali svoje potrebe i normalno je da pred njih stavimo pripremljene lokacije, da vidimo ko je koliko zainteresovan za koju od lokacija. Dakle, to nije tačno.
Zatim, dalje, iskreno, ja sam stvarno mislila da ćete vi da pohvalite Vladu zato što ima ovoliko zakona. Vi se bunite što ima toliko zakona. Sada, ne znam da li je to problem što treba da se čitaju zakoni, ili je problem neke druge vrste. I, nekako, iz 15 minuta vaše rasprave, ja stvarno mislim da bi moralo da bude nekih suštinskih primedbi na ove zakone. Ja nisam čula dalje ni jednu suštinsku primedbu na zakone koji su ispred vas, zato ono što ste vi rekli, prosto se kosi sa onim što piše u samom zakonu. Toliko.