Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Ostojić

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija

Govori

Pre nego što vas pozdravim moram nešto da pitam predsedavajuću, pošto je ona stroga i izriče kazne, a malopre sam saznao da u sali sedi jedan predsednik Vlade ili premijer, nisam to znao, pa pošto nisam u Poslovniku pronašao da li je po Poslovniku obavezno da se pozdravi ili je to stvar lepog vaspitanja, da ne pogrešim samo mi odgovorite, da li je nužno da se pozdravlja premijer ili je to samo stvar mog vaspitanja?
Mislio sam ako je u Poslovniku, ne bih hteo da budem kažnjen.
Poštovana potpredsednice, uvažena ministarko, koleginice i kolege narodni poslanici i poslanice, ovaj amandman u suštini pokušava da se nekih 200.000 evra, koji su predviđeni za pružanje usluga po ugovorima, u tzv. izgradnji nacionalnog brenda Srbije, pametnije upotrebe. Zašto?
Mi svi znamo kako je išlo sa tim savetom za brendiranje Srbije, sa pokušajima da se jedna tajkunka nametne kao predsednik tog saveta, sa ostavkama nekih članova saveta. Sve u svemu je bilo dosta kilavo sa brendiranjem, a onda za vreme prošle vlade ili pretprošle volšebno se pojavio i nekakav spot koji je išao i na CNN, nikad nismo saznali ko je radio spot, koliko je para koštao, koliko je koštalo emitovanje na SNN. Sećate se onog spota gde je stavljena jedna rumunska crkva kao deo Srbije.
Pošto je oko tog brendiranja bilo prilično haosa i prilično ličnih interesa koji je trebalo da se ugrade mi mislimo da ova sredstva za troškove usluga po ugovoru od 16 miliona i 710 hiljada, što je oko 200.000 evra, zaista treba preusmeriti. Zašto?
Nije dovoljno 200.000 evra ni da se jedan ozbiljan ili je dovoljno da se samo jedan spot uradi, ozbiljan spot.
Verujem da je i onaj koštao 200.000, ali nije bio ozbiljan. Sa 200.000 ne može da se nešto mnogo uradi na brendiranju. To je zaista ozbiljna stvar.
Posle 90-tih i politike koja je vođena jeste imidž Srbije loš i zaista nešto treba učiniti na popravljanju imidža Srbije, ali to se ne radi ovako u nekakvim uskim grupama, gde se vežu nekakve marketinške agencije i ovih 200.000 verovatno je namenjeno tamo nekim prijateljskim agencijama.
Mislim da vladajuća većina, kada su u pitanju marketinške agencije, reklame i sekunde ima prilično dobro razrađene kanale za mnogo veće pare nego što je ovih 200.000. Ostavimo ovih 200.000 recimo Verici Barać za Savet za borbu protiv korupcije, a ovom poslu brendiranju imidža Srbije i brendiranju Srbije pristupimo ozbiljno.
Najnormalnije bi bilo da se raspiše jedan konkurs, da se jave ljudi koji imaju ideje kako to treba uraditi. Taj konkurs bi trebalo da bude i međunarodni, jer je moguće da će neko iz inostranstva dati najbolju ideju kako da se popravi ime Srbije. To je ozbiljan posao, stručan, treba da traje godinama. Budžeti za to su svakako veći nego ovih 200.000 evra. Ovaj budžet baš pokazuje da niko ozbiljno ne misli da poradi na brendiranju imidža Srbije, nego da zadovolji nekakve privatne sitne interese.
Zato mi tražimo da se ova stavka sa 16.710.000 smanji na dva miliona. To je nekakva pristojna suma ako neko treba da štampa podsetnice da radi na brendiranju Srbije itd, jer je to jedini posao koji se može uraditi do kraja godine. To je dovoljno, a ovo prebacimo na drugu stranu. Hvala.
Uvažena predsednice, uvažena ministarko, koleginice i kolege narodne poslanice i poslanici, od svog osnivanja LDP se zalaže za smanjivanje javne potrošnje, ali ne na taj način da se ukinu prava korisnicima, nego da se ekonomska politika prilagodi osnovnom cilju, a to je rast, a da se stečena prava zadrže na istom nivou, što bi za četiri do pet godina, da smo mi u prilici da vodimo ekonomsku politiku, dovelo do smanjivanja javne potrošnje u društvenom proizvodu na 40 odsto, a možda i ispod toga.
Kada smo počeli da pričamo o stezanju kaiša i smanjivanju javne potrošnje, i jeftinoj i efikasnoj državi, bili smo usamljeni. Sada svi o tome pričaju. Odmah po stupanju na dužnost i uvažena ministarka je dala nekoliko izjava, a onda naglo zaćutala.
Ovaj rebalans budžeta je cena koalicije Cvetković-Dačić. On je rasipnički i ovaj amandman to najbolje pokazuje. Ovim našim amandmanom tražimo da se ukinu dva kabineta potpredsednika Vlade, jednog prvog potpredsednika i zamenika i jednog potpredsednika, zato što ta dva čoveka obavljaju ministarske funkcije i tu imaju kabinete. Znate ko je prvi potpredsednik, zamenik, što nema u Ustavu, ali će se Ustavni sud o tome verovatno izjasniti negde 2013. godine, dakle, Ivici Dačiću i Mlađanu Dinkiću.
Zbog tih komplikovanih odnosa oni su i ministri i potpredsednici Vlade. U svom megaministarstvu Mlađan Dinkić ima čak šest državnih sekretara, 11 pomoćnika i neutvrđeni broj savetnika. To mu je u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja. Ovaj rebalans budžeta predviđa da sada on ima još jedan kabinet kao potpredsednik Vlade zadužen za ono za šta je zadužen ministar.
Vlada, odbijajući naš amandman da se ukinu ova dva kabineta, kaže da je to u skladu sa Zakonom o Vladi, pa kaže za Dinkića da on ima posla kad nije ministar, kad je potpredsednik Vlade, ne prvi nego drugi, treći ili četvrti, ne znam da li je Cvetković podelio i te brojeve.
Znači, ovlašćuje potpredsednika Vlade, predsednik Vlade, Dinkića, za privredni razvoj da, čitam samo glagole, "usmerava i koordinira". Pa sad šta? "Rad ministarstava i posebnih organizacija u oblasti formulisanja i sprovođenja ekonomske politike i politike privrednog razvoja".
Zar ovo ne može iz onog svog ministarskog kabineta da radi? Zašto bi morao da ima poseban kabinet za ovo? Valjda i kao ministar isto ovo radi - usmerava i koordinira. Zato nam nije jasno zašto Vlada to odbija.
Na kraju, apelujem na svest prvog i drugog ili trećeg potpredsednika, da oni uštede pare poreskih obveznika, jer kad je pisan budžet, to je bilo negde skoro pola miliona evra, 37 miliona dinara za ta dva kabineta koja nisu potrebna. Zamislite kada Dinkić ima ovoliko državnih sekretara, pomoćnika i savetnika, očigledno ima potrebu da zameni zavod za zapošljavanje ili bar da delimično olakša zavodu za zapošljavanje. Ako ostane u onom kabinetu, ima još jedan kabinet, možda neće biti dovoljno ovih pola miliona evra.
S druge strane, možda i razumem da ministar policije Dačić treba da ima kabinet kao zamenik predsednika Vlade, jer policija je policija. Zamislite da on, npr, razgovara s nekim sindikalcima ili nekom strankom koja nema nikakve veze i sada mu dođu policajci i kažu "uhapšen ovaj, videli smo Mladića, eno ga šiša se". To možda i ne može da se radi u jednom kabinetu, ali Dinkić, odnosno ministar, to je nedopustivo.
Zbog toga još jednom apelujem ili da Vlada prihvati naš amandman ili ova dvojica gospode da se odreknu ovih privilegija jer, na kraju krajeva, to su zaista pare svih nas.
Potpredsednice, koleginice i kolege, u nekim situacijama treba biti pažljiv jer ne znate kakvu reakciju možete da izazovete.
Mi smo pričali o kabinetima dva potpredsednika, nismo pominjali partiju, pominjali smo ministra. Uvažavam što vi LDP vidite kao stranku koja se valjda okrenula budućnosti, ali mislim da ovoliko trošenje novca nije budućnost. Znam da mi ovo odrađujemo pro forme. Sutra počinje novembar. Ovaj rebalans je, u suštini, potrošen. Ima još dva meseca. Mi ovo pokrivamo ono što se desilo od formiranja Vlade.
Gospodine Mileniću, javio sam se zbog reči demagogija koju ste upotrebili. Iskreno mislim, nemojte misliti da je ovo nešto ružno, ali mislim da ta osuda demagogije najmanje pristaje G17. Na primer, mislim da je Nacionalni investicioni plan zaista jedna ekonomska demagogija, jedan socijalizam i komunizam, gde se uzima od poreskih obveznika, daje se određenim grupama, i to im se predstavlja kao državni novac, novac G17, a to je novac svih građana koji nas gledaju i koji plaćaju poreze.
U poslednje vreme se mnogo zloupotrebljava u političkom govoru reč "država". Na primer, država je nešto, a kao da mi nismo država. Država će da uradi ovo. Ne, svi smo mi država, i parlament, i opozicione stranke, i vanparlamentarne stranke i svi ljudi, sve je to država, a državom upravlja Vlada.
Zbog toga ne želim nikakvu polemiku, samo kažem da je ružno da ministar ima kabinet, da je toliko ljudi zaposlio i sada da ima kabinet i kao potpredsednik Vlade. Na kraju, fizički ne može da bude na dva mesta u isto vreme ili možda, kada ste vi u pitanju ili on, možda je to moguće.
Na kraju, žao mi je što nije tu Dragan Vujadinović. On već godinama piše kolumne po raznim novinama. Verujte mi, očigledno niste čitali, jedan od omiljenih junaka mu je, on ga zove Mlađa. Ono što vaš koalicioni partner piše o politici tog Mlađe prilično je suprotno sa hvalospevima koje ste vi ovde izrekli, da ne kažem potpuno suprotno.
Predsedniče, uvažena ministarko, koleginice i kolege, mi zaista mislimo da Vlada ne treba da postane glavni urednik medija u Srbiji. Mi zaista mislimo da slobodno i profesionalno novinarstvo treba da se razvija u Srbiji.
Novac koji je predviđen za Kancelariju za saradnju s medijima ne doprinosi ovim naporima. Zašto? Zbog toga što se ovaj novac koristi za, upotrebiću izraz koji možda nije adekvatan ali ne mogu u ovom trenutku da nađe bolji, podmićivanje televizija.
Televizije su, govorim o lokalnim televizijama širom Srbije, u veoma lošem kadrovskom, profesionalnom i materijalnom stanju. To nije sporno. Emitovale bi i kamin, i vatru koja gori u kaminu, ako je to besplatno. Ovaj novac se koristi da se prave izveštaji o aktivnostima Vlade, da se šalje lokalnim televizijama, a one to, zbog situacije u kojoj se nalaze, a koju sam opisao, puštaju u vestima.
Prema tome, do sada smo imali da su urednici, upravo zbog ovakvog nivoa profesionalizma novinarske profesije u Srbiji, urednici glavnih agencija "Tanjuga", "Bete" i "Foneta", postali glavni urednici medija, jer ono što oni propuste kroz agencije, mediji, ne govorim o ozbiljnim medijima, televizijama sa nacionalnom frekvencijom, ali i njima se to dešava, svode urednički posao na određivanje sadržaja tih agencijskih vesti. Ali, ipak agencija je agencija. Ima nekakvog urednika, bori se da održi profesionalni nivo, bori se da opstane na tržištu, pa na kraju krajeva postoje tri, to je na neki način konkurencija, jedna dobija novac iz budžeta pa zato nije prava konkurencija, ali sada to nije tema. Tema je ovaj novac koji se koristi za upravljanje medijima.
Uzmite, na primer, jednu dnevnu novinu koja kao ima ugled, ali nema tiraž. Smatra se liberalnom, proevropskom itd. Kad prelistate tu novinu, nećete naći nijedan komercijalni oglas, naći ćete samo tendere, javne nabavke grada i Republike Srbije. To je sav novac koji ulazi u tu novinu.
Onaj ko kontroliše novac, kontroliše i uređivačku politiku. To je jasno iz uređivačke politike te novine. Ovde bacio sam akcenat najviše kada je u pitanju Kancelarija za saradnju s medijima na televiziji, zato što postoji agencija koja proizvodi nekakve kratke vesti, za to je plaćena od Vlade, ona šalje te kratke vesti televizijama, one to puštaju kao vesti i u suštini predsednik Vlade, premijer Cvetković, ili onaj koga je on zadužio, uređuje dobar deo vesti na lokalnim televizijama u Srbiji.
To naprosto nije pošteno, to nije doprinos razvoju profesionalizma i to je jedan od razloga što se toliko dugo odlaže privatizacija lokalnih medija koja je obavezna po zakonu.
Kada bude to privatno, verovatno onda možda neće biti ni vesti na tim televizijama nego samo neki drugi komercijalni program, ali u svakom slučaju teže će se na ovaj način manipulisati elektronskim medijima koji u lokalnim sredinama, vi svi znate kako je tamo boriti se sa onim malim budžetima opština, jedva preživljavaju.
Zato mi mislimo da bi bilo fer da se ova velika suma, jer skoro da je ova Kancelarija za saradnju sa medijima u novcu, skoro, nije, ali skoro je izjednačena sa Kancelarijom za evropske integracije. Nećete mi valjda reći da proevropska vlada Kancelariju za evropske integracije drži na tako niskom nivou kao Kancelariju za saradnju s medijima. U suštini, obrnuto je, ovde je mnogo para i zato predlažemo smanjenje na 10 miliona dinara. Hvala.
Predsednice, ministarko, koleginice i kolege, pre nekoliko dana usvojili smo Zakon o agenciji za borbu protiv korupcije. Korupcija i borba protiv korupcije je tema gotovo svih političkih partija i političara. U proteklih nekoliko dana pokazali smo kolika je dubina korupcije u zemlji na primeru posrednika za gas, ali ne samo na tom primeru. Zato mislimo, a i zbog nekakvih signala ili mišljenja da je ta agencija u stvari pokušaj da se rasturi Savet za borbu protiv korupcije, Vladin savet, koji je osnovala još Vlada Zorana Đinđića.
Mislimo da je dobro što imamo agenciju, ali je i dobro da taj savet ojačamo, jer on prvo savetuje, dok agencija ima izvršna ovlašćenja i drugo, to je savet Vlade.
Po istoriji rada Saveta ne može se reći da Savet nije opravdao svoje postojanje i da mnoge stvari nije otvorio, pokrenuo i tako dalje, često ili uvek ne baš na zadovoljstvo Vlade, ni prve Koštuničine, ni druge, a ova objektivno još kratko traje da bi mogla da upadne nešto što bi bila velika korupcija.
Zato mislimo da treba nešto malo više novca odvojiti za Savet za borbu protiv korupcije. Odakle? Pa, u budžetu postoji novac za upravni sud. Nema ga.
Gospođo ministarko, i mi i vi znamo da ga do kraja godine neće biti. Taj novac predlažemo da se preusmeri u Savet za borbu protiv korupcije. To je negde otprilike 11 miliona dinara više za Savet. Mislimo da taj novac, koji je već predviđen za upravni sud, možda ste letos kada ste pisali budžet mislili ili vam je neko rekao da će se to desiti, ali sada smo ušli u novembar i neće se desiti, a pošto su to predviđene pare, znači samo preusmeravanje.
Kada dobijemo budžet, valjda ćemo ga dobiti do ponoći, onda ćemo videti koliko je za upravni sud, a verovatno će se 2009. godine i konstituisati, tako da je ovaj naš amandman, gde 11.260.000 dodajemo Savetu za borbu protiv korupciju, vezan za jedan budući amandman gde predlažemo brisanje ovog upravnog suda koga nema, a ima novca, pa će opet otići u rezervu verovatno, a rezerva je ionako nekoliko puta povećana u odnosu na povećanje budžeta.
Predsednice, koleginice i kolege narodni poslanici, javljam se po čl. 225. i 226.
Tačno pre osam dana sam ovde postavio pitanje Vladi – ko je suvlasnik firme ''Jugorosgas'', onih 25% koje je kupio Ali Šen, koji se nalaze u Beču, i nisam do danas dobio odgovor. U međuvremenu, saznajemo da ruska strana ne želi da uloži 500 miliona evra u modernizaciju naše naftne industrije, nego predlaže da se uzme kredit i da se taj kredit garantuje imovinom NIS-a.
Sve ovo što se dešava na polju energetike dovodi nas u situaciju da, zaista, pomislimo da neko radi protiv interesa ove zemlje. Nisam pravnik, pričao sam s nekim pravnicima i pitao ih da li je moguće u svim ovim aktivnostima kojima smo svedoci proteklih meseci naći elemente veleizdaje, ako takvo krivično delo postoji. Neki su rekli – ne, neki su rekli – da.
Da podsetim, uprkos tome što je Odbor za industriju tražio od Vlade da ne poskupljuje gas, odnosno da vrati cenu gasa na prethodni nivo, Vlada to nije učinila. Da vas podsetim da je uralska nafta pala ispod 60 dolara. Znači, svi parametri kojima se određuje cena gasa padaju, samo se u Srbiji gas prodaje 60% skuplje.
Dakle, insistiram da mi se odgovori – ko je od državljana Srbije suvlasnik u toj firmi, zbog čega je ''Jugorosgas'', prvo, prepušten strancima, u većinskom paketu akcija od 75%, a onda uveden kao posrednik? Zbog čega ruska strana ne želi da uloži svojih 500 miliona evra u modernizaciju NIS-a, nego želi da se uzme kredit, i da li je tih 500 miliona evra, koji se pominju u tom energetskom sporazumu, u stvari, nafta koju će ruski partner, kad preuzme kontrolu nad NIS-om, prerađivati u NIS-u po onim lošim ekonomskim standardima, za koje se obezbedio potpisujući ugovor sve do 2012, i da li ćemo na taj način još više izraubovati NIS? Hvala.
Gospodo iz Nove Srbije, da, svaka zemlja treba da se ponosi svojom železnicom, ali se Srbija ne ponosi svojom železnicom. Između ostalo, i zbog gospodina Šarančića, koga ste vi namestili za vreme prve vlade Vojislava Koštunice.
Stručnost, a znate li koliko je puta Vesna Pešić stručnija od ugostitelja Šarančića da vodi ''Železnicu''? Kako vas nije sramota da izađete ovde i da govorite to o ženi koja profesor može da vam bude. Što bi rekao jedan poslanik, kada biste mogli svoj magistarski rad da ponovite žmureći, trebalo bi da dobijete doktorat.
Mi ovde kažemo da povećanje subvencije za ''Železnicu'' od 508 miliona, što je negde oko šest miliona evra, u trenutku kada ta ista železnica troši 2,2 miliona evra, nije normalno. Mi smo, kao liberali, protiv subvencija, mi smo za privatizaciju.
Znam zbog čega je ovolika bitka sada za ''Železnice''. Samo u Beogradu, samo na Topčideru, ''Železnice'' imaju 700 ha i počela je bitka među njima, očigledno, da zadrže uticaj na to, subvencije i ovakvo rasipanje para, protiv čega smo mi, pa smo predložili amandman. Amandman nije usvojen. U redu, nije usvojen nijedan. Mi smo obrazložili zašto mislimo da ''Železnica'' ne treba da dobije tih šest miliona evra, ili 508 miliona dinara povećanja. Vesna Pešić, kao dobar đak, raspitala se i rečeno je da to ide na plate, da treba da se povećaju plate i sve je to u redu.
Nije normalno da u trenutku kada svi mi donosimo odluku, većina će je doneti, da građani Srbije daju tih šest miliona evra ''Železnici'', oni troše ovoliki novac na te automobile. Mogli su da sačekaju sutra, ili je možda nekakva provizija, pa je vaš, koji ima potpis, pretekao, pa mora da potpiše da je tako otišao, s otpremninom. Zašto se žurilo?
Nemojte da pričate o kriminalu i korupciji vi koji ste sedeli sa Koštunicom i Dinkićem u dve vlade. Da vas podsetim da je, dok ste vi bili ministar u toj vladi, Državna lutrija Srbije pretvorena u deoničarsko društvo…
… to znači nema tendera za javne nabavke, sve je privatno. Nema privatizacije kroz aukciju ili tender, nego može i slobodnom pogodbom. To ste vi uradili. Nemojte sada da kažete, to je ovaj do mene, ali ja nemam veze s tim. Vlada je Vlada, pa tako treba da funkcioniše, kao tim. Hvala.
Predsednice, koleginice i kolege, narodne poslanici poslanici, javljam se po članu 225. I ja mislim da treba da pređemo na dnevni red, ali očigledno da prvo nešto treba utvrditi i rešiti neka prethodna pitanja.
Zato pitam Vladu zašto se oglušila o jednoglasni zaključak Odbora za industriju koji je preporučio, naložio da se ne diže cena gasa, jer sa jučerašnje sednice Vlade vidimo da je cena ostala povećana za 60%, samo se plaća u dve rate. Naprosto, to nije bio zaključak, ne samo skupštinske većine, nego gotovo da je postignut konsenzus u ovoj skupštini i među članovima Odbora, da Vlada ima prostora da ne podigne za 60% cenu gasa za domaćinstva, jer domaćinstva troše samo 12% ukupnog gasa u Srbiji. Tih 60% više na tih 12 je oko 40 miliona evra.
To što je Vlada bila velikodušna, pa je rekla građani će tih 40 miliona evra povećanja platiti iz dva dela, nije nikakva uteha za građane koji treba da plate. Mi iz LDP, koji smo otvorili i pokrenuli ovu temu, nudimo rešenje. Tada smo, za razliku od nekih drugih koji iz demagoških razloga gaze po ovoj temi, jer je jednostavno jasno da je ovo povećanje skandalozno i neprimereno, predložili: ukinite posrednika, koji 35 miliona zarađuje na proviziji i to je tačno onoliko koliko domaćinstvo treba više da plati. Završena priča.
Industrija će morati da plati ono što mora da se plati. Jasno je da ima razloga za neko povećanje cena, jasno je i da je promenjen kurs dolara itd, ali suština je u posredniku.
S tim u vezi, po članu 225. pitam, ko od naših državljana učestvuje u upravi te firme "Jugorosgas" u onom delu koji vodi vlasnik "Fenerbahčea" Ali Šen, i ko je tog našeg ili naše državljane preporučio tom gospodinu Šenu, i kakva je veza između tih državljana i partija koje su uvele posrednika, a podsećam vas da je to bilo za vreme vlade Vojislava Koštunice i Mlađana Dinkića.
Tražim odgovor na ova pitanja, jer ako u toj proviziji ima naših državljana, mislim da će se nadležni organi baviti kako je Srbija izgubila 25% i kako je spala samo na četvrtinu vlasništva, ali ovo je sada drugo pitanje: ko je ubacio u tu firmu naše državljane i kakva je njihova veza sa pojedinim strankama, strukturama, organizacijama, sportskim društvima?
Predsednice, uvažena ministarko, koleginice i kolege narodne poslanice i poslanici, moram da priznam, gospođo ministarka, da nas je obradovalo kada ste stupili na dužnost što ste počeli da pričate o smanjenju javne potrošnje, o nuždi da država stegne kaiš i da se prilagodi realnosti. Ali, vrlo brzo ste ućutali.
Sada prilikom ove debate o budžetu obratiću se vama, ali u suštini vidim i Dinkića, i Vuka Draškovića, i Nenada Čanka, i Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića i sve koji čine vladajuću većinu, zato mi nemojte zameriti ako neki put budem malo energičniji, u svakom slučaju lepše je videti vas nego sve njih.
Kažete da je ovo budžet kompromisa, možda između DS i SPS, ali za LDP budžet treba da bude kompromis između populizma i odgovornosti. Zato mislimo da ovo to nije, ovaj kompromis koji je potreban Srbiji nije. Za nas je Vlada propustila šansu da ovim rebalansom promeni dosadašnju ekonomsku politiku. Mislimo da je politika loša, rebalansom se ona menja, ona se nije promenila. Ista je kao i pre.
Za LDP ta nova ekonomska politika treba da se zasniva na trošenju samo onog što je stvoreno, a ovaj rebalans je i dalje trošadžijski, a dobro se zna koga narod tako naziva. Mislimo da je problem što nastavljamo, još od ubistva Đinđića, varamo jedni druge, a svi zajedno, društvo, da se u ovoj zemlji reforme nastavljaju ili čak ubrzavaju. Jedino koga ne možemo da prevarimo to su naši partneri u Briselu, zato mislim da će šteta biti velika. Povećanje troškova u budžetu je za osudu, jer je i vrapcima na grani jasno da ekonomija Srbije ne može da finansira ovu neobuzdanu potrošnju Vlade Mirka Cvetkovića.
Ovo povećanje izdataka budžeta je direktna pretnja za sve građane i to će se, uveren sam, videti i tokom ove debate. Vi kažete da ste socijalno odgovorna Vlada, ali mi mislimo da ovakav budžet je isto neodgovoran prema svim građanima, bez obzira da li je reč o studentima za koje nema novca, ili o penzionerima kojima je obećano i koji će dobiti 10%, a to je već potrošeno ili za to neće moći da kupe za deset odsto više.
Predlog rebalansa budžeta počiva na nerealnom projekcijama i pokušaju da se što manje vide negativne posledice usporavanja i zaustavljanja strukturnih reformi, kašnjenja u procesu pridruživanja EU, monopolizacije, neefikasne i skupe države, to posebno naglašavam, i političkog dogovora postignutog prilikom formiranja Vlade. Ovaj rebalans je očigledno cena vašeg koalicionog dogovora.
Ovaj rebalans pokušava da prikrije negativne trendove koji su eskalirali tokom ove budžetske godine. A znate da ima stvari koje se mogu prikriti, ali se ne mogu pokriti. Rast inflacije pod jedan, veća je, zadržavanje stope nezaposlenosti na visokom nivou, oslanjanje na isključivo monetarnu politiku vođenja ekonomske politike, samo to. Jelašić brani dinar, nema druge politike. Od toga stradaju izvoznici, profitiraju uvoznici. Ogromnu javnu potrošnju pokušava ovaj rebalans da prikrije možda neuspešno, možda i ne pokušava, ona se vidi, Partijsko namirivanje javne potrošnje, katastrofalno nizak nivo privatizovanih prihoda, nedovoljno stranih investicija i krizu na međunarodnim tržištima.
U obrazloženju - rebalans budžeta Republike Srbije za 2008. godinu zasniva se na ostvarenim makroekonomskim i fiskalnim rezultatima u periodu januar-jul 2008, na revidiranim makroekonomskim i fiskalnim projekcijama za 2008. i planiranoj ekonomskoj i fiskalnoj politici do kraja 2008. godine.
Ovakva tvrdnja koja stoji u obrazloženju je netačna i ona zapravo pokušava da sakrije osnovne razloge koje se kriju iza ovakvog predloga uvećavanja javne potrošnje i deficita na čak 45 milijardi dinara. Možemo ga stavljati u razne odnose, pa i sa društvenim proizvodom, ali kada ga stavimo sa deficitom iz budžeta, on je veći za oko 10%.
Zašto ovo nije tačno? Idemo redom; rebalans se ne zasniva na ostvarenim makroekonomskim i fiskalnim rezultatima u dosadašnjem toku godine, zato što makroekonomski i uopšte ekonomski uslovi u zemlji su nepovoljniji nego što su bili na početku godine. Oni su bili gori i u momentu sastavljanja ovog predloga, što je bio negde avgust, septembar, a danas kada parlament o rebalansu raspravlja još su gori.
Drugo, Vlada u obrazloženju sama priznaje da je zabeležena veća stopa inflacije od one koja je projektovana za ovaj period tekuće godine, a međugodišnja inflacija, avgust na avgust prošle na ovu godinu, dvocifrena je i iznosi 10,2%. MMF je pre nekoliko dana izneo procenu, sačinjenu posle njihove posete ovde, da će u ovoj godini sigurno biti dvocifrena inflacija, oko 11%.
Broj zaposlenih je neznatno opao, ali treba uzeti u obzir da bi pad bio mnogo veći, da tokom brojnih izbornih kampanja i posle formiranja ovakvog glomaznog državnog aparata, nije dodatno povećan broj zaposlenih u državnom sektoru.
Spoljnotrgovinski deficit je ogroman i za ovih sedam meseci iznosi više od 4,8 milijardi evra. Neto priliv stranih investicija je skroman u odnosu na projekcije i iznosi svega 1,5 milijardu evra. Prihodi od privatizacije su gotovo zanemarljivi, s obzirom na projekcije i očekivana sredstva, koja treba delimično da pokriju taj veliki deficit.
Devizna štednja stanovništva je u predlogu rebalansa navedena, prema podacima s kraja jula, oko 5,5 milijardi evra, ali bi poslanici trebali da znaju koliki je taj iznos danas i da li u međuvremenu možemo da uzimamo kao makroekonomski indikator ovako visok i stabilna nivo štednje domaćeg stanovništva, govorim u kontekstu onoga što se desilo, ne jurišu na banke, ali krizi u bankarskom sektoru izazvane recesijom u svetu, odnosno finansijskoj nestabilnosti.
U obrazloženju rebalansa navedeni su ekonomski izgledi za 2008. godinu, te se kaže da su osnovni ciljevi ekonomske politike Vlade Republike Srbije - dinamičan privredni rast, rast zaposlenosti, standarda stanovništva i ravnomerni regionalni razvoj. I zaista moj kolega Maraš kaže, pa gde to ima. Ovo ovde kao cilj, to možda za neku drugu zemlju, ali tako optimističan pogled na ekonomske perspektive danas, tokom ove aktuelne krize koju svi preživljavamo, mislim da sebi ne sme da priušti ni Vlada Francuske ni Vlada Nemačke.
Šta Vladi daje razloge za ovakav optimizam? U sadašnjoj Vladi većinu ima ista stranka koja je bila većinska i u prošloj Vladi, koja je u parlamentu predlagala budžet, a ova nova, socijalno odgovorna vlada, dodatno ga uvećava tako što će za svoje osnovno postizborno koaliciono obećanje, povećanje penzije, izdvojiti dodatnih 150 miliona evra. To je oko četiri-pet puta više nego provizija koja se plaća "Jugorosgasu".
U prvih sedam meseci je nezaposlenost blago porasla, za 0,1%, zvanični podaci. Koje mere je u međuvremenu Vlada donela i pripremila, koje treba da smanje nezaposlenost do kraja godine? Šta podrazumeva ta projekcija Vlade koja kaže da predviđa rast standarda stanovništva? Projektovana stopa inflacije do kraja godine je jednocifrena i iznosi 9,6%, a znamo da neće biti.
(Ministar, sa mesta: Ne znamo.)
Ne znamo? Možemo pretpostaviti da neće biti. Ta tvrdnja je praćena ocenom Vlade da će kurs dinara prema evru biti relativno stabilan, to ste napisali, i da će biti izvršena kontrola cena u javnom sektoru.
Izvesno je za nas, možda ne i za vas, da je ovako projektovana stopa nerealna i da o tome govore i postojeći trendovi, i procene relevantnih institucija, kao što je nerečena misija MMF, koja je bila nedavno ovde.
Dovoljan je i najobičniji pogled na listu poskupljenja proizvoda u poslednjih mesec dana. Sva ova poskupljenja će do kraja godine biti ugrađena u sve druge proizvode i usluge na tržištu, što će uvećati stopu inflacije, i zato kažemo da je nerealna.
Kada je pripremljen ovakav rebalans budžeta? U avgustu i septembru. U međuvremenu, od tada mnogo toga se dogodilo.
Danas je dinar mnogo slabiji, za skoro 10%, ili šeta, prema evru, nego u avgustu ove godine i taj pad vrednosti bi bio i veći bez intervencija Centralne banke koje smanjuju devizne rezerve.
Moramo da kažemo da nam je drago što je Vlada prihvatila naš inicijalni predlog s početka ove krize, kada smo tražili da se poveća garancija za štedne uloge, iako je na sednici Odbora za finansije sedeo vaš državni sekretar, koji je rekao da toga neće biti. Posle nekoliko dana toga je bilo i to je dobro, jer je time vraćeno poverenje u bankarski sistem, ali ovakve nerealne procene objektivno nas mogu dovesti u problem do kraja godine.
Šta reći za ono što ste napisali da će biti izvršena kontrola cena u javnom sektoru? Pre 10 dana poskupeo je gas za 60%. Juče ste odbili razuman predlog da ne bude poskupljenja, a da se ukine posrednik, jer je to otprilike ista suma.
Pod pritiskom Vlade naterali ste Telekom da odloži poskupljenje impulsa, ali je podignuta cena pretplate. Je l' to izvršena kontrola cena u javnom sektoru?
Nažalost, moram samo dve rečenice da pomenem i da se vratim na taj gas. Imamo gas, imamo nekakvu firmu koja uzima pare građana Srbije. To je tačno onoliko koliko treba više da daju.
Imamo privatnu firmu koja radi državni posao Univerzijadu. Svakim danom imamo tolike troškove, neću sad, jer nije vreme, biće, po Poslovniku, da pričam o javnim preduzećima, o platama, o aerodromu, ali nesporno je da država mora da stegne kaiš, a ovaj budžet to ne garantuje.
Naprotiv, u situaciji kada svi sastavljaju jedva kraj s krajem, kad ljudi odlažu nekakve investicije, da promene mašinu za veš koja im slabo radi, ne samo u Srbiji nego i u svetu, jedino ova vlada želi da troši, da obećava, da kaže kako je ona vlada koja je socijalno odgovorna ili je nešto obećala, pa će ostvariti.
Ne mislim da je velika šteta što će drugovi Mrkonjić i Đilas jesti pasulj sa rebrima na nekom gradilištu, nije to veliki trošak za te drugove, ali mnogo drugog troška ima koji je ovde ugrađen i mi se sada delimo na društvo u kojem jedni prave pare, a sve ih je manje i sve im je teže, a drugi troše i sve ih je više i sve su bezobrazniji. To je ovaj rebalans budžeta jasno pokazao.
Kako Vlada namerava da ostvari svoju politiku i strukturne reforme? Jačanje privatnog sektora kroz dovršetak privatizacije postojećih preduzeća i otvaranje novih preduzeća koja će kreirati nove investicije, izvoz i nova radna mesta. Kao da je prepisano iz nekog udžbenika kako bi to trebalo da bude, ali šta stoji da bi to bilo, koje su mere da bi se to ostvarilo?
Unapređenje poslovne klime i stvaranje konkurentnog ambijenta kao preduslova za nove investicije i promenu proizvodne strukture. Kako? Nemamo kapitala, a kapital uz državnu pompu odlazi napolje.
Sedam dana pre priznanja kosovske nezavisnosti od Crne Gore, predsednik vaše vlade, navrat-nanos, ode da otvori onaj tržni centar srpskim kapitalom koji je iz Srbije otišao u inostranstvo, a ovde ga nemamo.
Znali su, očigledno, šta će biti za sedam dana, jer sumnjam da bi to mogli da urade posle priznanja Kosova od strane Crne Gore.
Tekuća budžetska rezerva. Vlada u Predlogu rebalansa predviđa dodatna sredstva za budžetsku rezervu i to navodi kao jedan od razloga za povećanje rashodne strane budžeta i njegov rebalans. Kakva je to ozbiljna državna administracija koja u oktobru ne može da proceni iznos potrebnih budžetskih sredstava koja su joj potrebna do kraja godine? Vlada traži od parlamenta, od nas, da joj odobrimo skoro dve milijarde dinara za tekuću rezervu.
Akcize. Da li je realna najava premijera da će rast akciza povećati javne prihode? Iako su akcize u apsolutnom iznosu povećane negde na proleće, Vlada priznaje da je to, tada ste priznali, donelo neznatan prihod po tom osnovu, svega 1,2%. U odnosu na očekivane prihode biće do kraja godine prikupljeno oko 100 miliona evra manje novca od akciza.
U ovom rebalansu budžeta, Vlada predlaže umanjivanje očekivanih prihoda, a premijer istovremeno najavljuje povećanje akciza na motorni benzin, jer sada je akciza na motorne benzine blizu 36 dinara po litru, a za dizel oko 19 dinara. Zašto stalno suprotna politika akciza u odnosu na okruženje?
Kada raste cena nafte, sve normalne zemlje smanjuju akcizu da bi cena benzina ostala ista, da bi zaštitili standard stanovništva. Da li se to desilo kod nas? Nije. Kada pada cena nafte, kao što je sada slučaj, šta mi imamo? Povećanje akcize.
Razumem da je to potreba, svi imamo nekakve potrebe, ali ne možemo da ih zadovoljimo u meri u kojoj to ugrožava druge, a ovaj rebalans budžeta ugrožava građane koji rade i koji plaćaju porez. Evo ga porez na dohodak građana.
Zarade su, a time i prihodi od poreza na dohodak građana, porasle tokom sedam meseci 2008. Znači, porasle zarade, porastao prihod države. Vlada tvrdi da je porast prihoda po tom osnovu veći za oko 20% u odnosu na prošlu godinu. Mi iz LDP smatramo da je Vlada neodgovorno postupila kada je u rebalansu predvidela povećanje prihoda po ovom osnovu i usmerila taj novac u svoje inače neodgovorno i preterano trošenje naših para.
Mislimo da je mnogo bolje i pravednije omogućiti smanjenje poreskih opterećenja na zarade i druge slične prihode i tako stvoriti uslove za razvoj tržišta i povećanje zaposlenosti. Snađite se na drugom mestu ako hoćete toliko da trošite. Ovako ubijate preduzetnički duh i motivaciju onih koji rade i onih koji zapošljavaju.
Ako je već prvobitna projekcija potrebnih prihoda ostvarena, onda ne treba kažnjavati, nego nagrađivati one koji rade, malobrojne, jer sve će više biti onih koji troše, a sve manje onih koji rade. Onda ćemo u jednom trenutku svi biti ili narodni poslanici ili zaposleni u državnoj administraciji i nikog drugog neće biti.
Moje kolege će detaljnije ići po stavkama, samo da zaključim. Pomenuli ste populizam. Mislim da je populistički budžet. Ekonomsku perspektivu Srbije ugrožava vladajuća ekonomska filozofija baš populizma, kolektivizma i svemoguće države.
Takvu filozofiju najvećim delom zastupa kompletna politička intelektualna elita i levice i desnice. Slušao sam mog prethodnika, ne slažemo se oko budžeta, ali sa potpuno različitih stanovišta.
Stoga nije čudo da mnogi ljudi veruju da je država odgovorna za naše blagostanje, da ekonomski napredak nije stvar individualnih napora pojedinaca, već pametnog korišćenja državnih resursa, kao npr. NIS-a, koji poklanjamo, a onda idemo u Brisel da tražimo pristupne fondove.
Učenje na greškama pokazalo je da je sveprisutna država istinska prepreka dobrom životu.
(Predsednik: Vreme.)
Završavam. Da li ovaj rebalans budžeta pokazuje da se na greškama nešto naučilo? Za LDP, ne pokazuje. Neprijatna istina o Srbiji glasi: mi smo društvo koje troši više nego što proizvodi, koje ima visoke poreze, skupu i neproduktivnu birokratiju, niske strane i domaće investicije, potpuno nereformisan javni sektor, loše sudstvo i ogromnu korupciju kao posledicu velikog mešanja države u privredu.
Mi imamo kvaziintelektualnu naučnu i političku elitu koja je nesvesna potreba srpskog društva za promenama. Ta elita ohrabruje socijalistički mentalitet, političku otimačinu i tako tera i drži građane u siromaštvu.
(Predsednik: Hoćete da zaključite, molim vas, govorite minut duže.)
Da li se sve ovo vidi u ovom budžetu? Da, jeste, vidi se. Ovaj budžet nema veze sa realnošću, kao što politika Vlade nama veze sa realnošću na drugim sektorima, kao što je npr. Kosovo, i zbog toga poslanici LDP neće moći da podrže ovakvo rasipništvo. Hvala.
Predsednice, koleginice i kolege narodni poslanici, poštovana ministarko, mislim da je vaš glavni argument kako su prethodne dve vlade imale, Vojislava Koštunice i narečenog Ilića, koji je ovde govorio i normalno neizbežnog Mlađana Dinkića koji je u vašoj Vladi, isti odnos javne potrošnje kakav ste vi zadržali.
Vama je argument da je to dobro, a nama je argument da je to loše. To jesu bile rasipničke vlade, a vi ste nastavili takva vlada da budete, i to je suštinska razlika između mene i gospodina Ilića, koji traži još državne intervencije, a dovoljno je bilo pod tim vladama. I to je ono kad kažemo da smo očekivali mi iz LDP da ćemo u ovom rebalansu budžeta videti promenu ekonomske politike, ali nje nema, ista je kao prethodne dve vlade, a te dve vlade ne zaslužuju prelaznu ocenu zbog toga što su zemlju doveli dokle su doveli.
Da, 60% poskupljenja gasa, to nije bilo pod Koštunicom, zato mora biti sad. Može manje kad bi se ukinuo posrednik koga su oni uvukli, ali očigledno je teško zato što onaj ko je tamo bio u Vladi sedi i u ovoj Vladi.
Elem, ne bih ulazio u to kad je recesija da bude ekspanzivan budžet, to se vi sa Jelašićem dogovorite, očigledno ste učili iz različitih udžbenika, ali nešto oko brojeva. Koji su to brojevi?
Uvećanje rashoda, transferi organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, uvećanje rashoda skoro 170 miliona evra. To je ta cena koalicije. Subvencije javnim nefinansijskim preduzećima, opet povećanje od 110 miliona evra. Molim vas, subvencije za železnicu od 11,1 milijardu dinara, a znamo kako su trošene pare u toj železnici u prethodnoj vladi na čiju javnu potrošnju se pozivate, znate one vozove iz Švedske itd, a taj koji je bio direktor biće sad savetnik.
Mladi talenti, subvencije 409 miliona, subvencije privredi skoro četiri milijarde, subvencije u kulturi manje od milijardu. Novčane kazne i penali po rešenju sudova i sudskih tela, uvećanje rashoda za skoro 10 miliona evra, naknade štete za privredu ili štete nanete od strane državnih organa, uvećanje rashoda za oko šest miliona evra. Sredstva rezerve, uvećanje za skoro 20 miliona evra. To je čak sedam puta veće uvećanje sredstava rezerve u odnosu na uvećanje budžeta. Zato sam pomenuo rezervu jer moram s nečim da merim i upoređujem.
U svakom slučaju, za promenu ekonomske politike, za koju ova Vlada očigledno po ovom rebalansu budžeta nije bila spremna, potrebni su radikalni reformski rezovi, a za to je potrebna politička hrabrost i vizija.
Toga nema, možda je ovo prvo posrtanje, možda budžet koji ćemo vrlo brzo za sledeću godinu usvajati, kad namirite sve ovo što ste morali da namirite, možda će taj budžet biti šansa za popravni. Mi znamo da ste vi protiv rasipništva i javne potrošnje. Uvereni smo da nije ni vama lako da branite ovaj budžet.
Inače, populizam po definiciji je popuštanje države pred raznim socijalnim grupama. Ako vi meni hoćete da kažete da ovo nije popuštanje pred raznim socijalnim grupama, onda ne znam šta je populizam. Jeste, od penzionera do svih onih koji traže veće subvencije, LDP ne traži veće subvencije nego manje.
Predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena ministarko, javljam se po članu 194, predstavljanje Vlade u Narodnoj skupštini. Imamo čast i zadovoljstvo da umesto Cvetkovića, Dinkića, Vuka Draškovića, Čanka, Rasima, Sulje razgovaramo sa ministarkom. To je izuzetna situacija.
Podstakla me moja koleginica Vesna Pešić pominjanjem Laze Pačua. Jednog dana kada su usvajali ovakav budžet negde početkom veka, Laza Paču je dao dosta više para nego prethodne godine za škole i obrazovanje. Ovako mu je Nikola Pašić rekao: Lazo, znaš šta, preterao si ga. On kaže, pa ne, to je potreba, obrazovanje u Srbiji. A, Nikola Pašić mu kaže, znaš Lazo, nas dvojica nikada više nećemo ići u školu, bolje da te pare daš za zatvore, da se obnove zatvori, jer u školu sigurno nećemo ići, a ovde možda.
Elem, pošto vaš kolega ministar Dinkić, a ovo je izuzetna prilika po članu 194, kaže da nije učestvovao na sastanku na kome je Srbiji uzet partnerski odnos i predat strancima u toj fantomskoj firmi "Jugorosgas" i onda postavio direktora koji je potpisao ugovor i tako uveo ponovo posrednika u trgovini gasom, koga je Đinđić izbacio, molim vas, evo daću vam zapisnik sa Vlade, predajte Dinkiću, pošto kaže da to nije dobar dokument i da nema broja. Evo, ima broja, sve piše, siguran sam da ćete ga videti pre nego ja. Hvala. (Poslanik Ostojić predaje zapisnik ministru.)
Najdraža potpredsednice, koleginice i kolege narodni poslanici, javljam se zbog povrede člana 104. Poslovnika.
Pre skoro 20 godina, kada je počeo višestranački sistem, izveštavao sam iz ove skupštine kao novinar. Negde 1991-1992. godine, jedan predstavnik opozicije je nešto slično govorio o tadašnjoj Miloševićevoj vladi kao što je gospodin Batić govorio o stanovitoj stranci i ministru itd. Onda je jedan poslanik SPS-a, tu je sedeo, zvao se Batrić Jovanović, izašao da protestuje, slično kao gospodin Albijanić, da to nije u redu, da to ne može tako.
Ovaj poslanik opozicije, zaboravio sam mu ime, izašao je i rekao: "Gospodine Jovanoviću, zašto se ljutite, sve ovo što sam rekao su činjenice?". Onda sledi replika, na koju me je podsetio sada gospodin Albijanić. Izašao je Batrić Jovanović i rekao: "Jeste, gospodine, u pravu ste. To jesu činjenice, ali to su neprihvatljive činjenice.".
Ovo što je rekao gospodin Albijanić me je, zaista, podsetilo na Batrića Jovanovića. Možda su neprihvatljive, ali činjenice ostaju činjenice koliko god bile neprihvatljive. Elem, dobro je da se ne slažemo, ali o činjenicama teško da možemo da diskutujemo. Postoje nadležni organi.
Kažete da smo neistomišljenici. Pa, jesmo, mi smo opozicija, vi ste Vlada. Nemoguće je da budemo istomišljenici. Nemoguće je da budemo istomišljenici i zbog onoga što ste radili i što radite.
Setimo se samo zašto je smenjena Kori Udovički, ovo pričam zbog građana koji gledaju prenos, zato što je otkrila da se devizne rezerve drže u nekoj opskurnoj banci u Moskvi. Kada je počela da povlači devizne rezerve odatle, naprasno, usred leta je, munjevito, smenjena.
Da li moram da vas podsetim ko je bio prethodni guverner Narodne banke koji je te devizne rezerve u tu banku stavio? Ne pominjem imena, ali to je jedna činjenica koja, možda, za nekog nije prihvatljiva. Hvala vam.
Poštovana potpredsednice, koleginice i kolege narodni poslanici, sada sam u dilemi. Javio sam se da diskutujem o amandmanu na član 43. i predsednica Skupštine me je registrovala. Mi nismo iskoristili 15 minuta da diskutujemo o tom amandmanu, iako nismo dali amandman. Vi ste ušli i prešli ste odmah na naše amandmane na član 49.
Sad vi izaberite, da li da, po Poslovniku, kažem ono što sam mislio da kažem o amandmanu gospodina Spasojevića, jer su o našem amandmanu rekli prethodnici i ja nemam šta da dodam. Po mom sudu, prekršili ste član 141, niste nam dali vreme koje nam pripada po Poslovniku da diskutujemo o amandmanu.