Amandman koji je podneo narodni poslanik SRS Branislav Rankić sledi koncept od prvog člana, međutim najbolje bi bilo da se i ovaj član, kao i mnogi drugi, prethodno briše.
Kako mi imamo informaciju da je Vlada, koja je u velikim problemima zbog nagomilanih i serviranih predloga zakona, koje Sekretarijat za zakonodavstvo nije dobro uradio, pa su to sada već i mediji objavili, spremna da popodne povuče određene predloge zakona iz dnevnog reda, najbolje bi bilo da uštedite dalji trud poslanicima, a i da spasete radnike dalje bede, gospodine ministre, pa da povučete ovaj predlog zakona.
Jer, ako ono što je spor pred nadležnim arbitrom može da bude javno, što predviđa član 32, osim u slučaju ako to određena strana u sporu spreči ili ne dozvoli, kako je ova sednica bila javna, osim u onih sat vremena, kada navodno predsednik Skupštine nije znao šta se dešava i da je košarka umesto skupštinskog prenosa, a pošto je javnost do najsitnijih detalja upoznata, zahvaljujući poslanicima SRS, koliko je ovaj predlog zakona poguban, najbolje bi bilo da i vi izvršite povlačenje ovog zakona.
Niste bili u sali, gospodine Laloviću, kada sam vam rekla da je veliki problem u krojenju ovakvog zakona i njegovog nesaglasja sa Zakonom o parničnom postupku to što vas o tome sekretar Republičkog Sekretarijata za zakonodavstvo, gospodin Balinovac, nije obavestio. I zato je, a uvek se vrtimo oko toga, nemoguće, ma koliko da ste navodno, što vi dosovci volite da kažete, novi ili stari, transparentni, a to ovaj predlog člana 32. predviđa - da je nešto javno, ako je nesprovodivo i ako nema nikakve sankcije po ovom zakonu.
S druge strane, terate radnike na nešto što oni neće. Ako ne mogu, a obično ne mogu da se namire i ne mogu mirno da reše svoj radni spor, onda su prinuđeni da idu na sud.
Najindikativnije je obrazloženje i to se sada ponavlja, dali ste obrazloženje. Sada smo kod 32. člana, a kod obrazloženja na član 1. kod gospođe Pop-Lazić, vi ste naveli mnogobrojne zemlje, i prekookeanske i mnoge evropske, gde se navodno ovi standardi primenjuju. Ali, bilo bi dobro, ako se već na to pozivate, da nam kažete kolike su plate tamo, koliki je procenat nezaposlenosti, koliko se radnih sporova i njihovo eventualno mirno rešavanje desi u toku godine, recimo u Nemačkoj ili u Velikoj Britaniji.
Da li su ti radnici u istom beznađu kao što smo mi ovde? Nisu. Zato je veliko pitanje i veliki je problem kako će da dođu strane investicije ovde, jer je i ova vlada pokazala kroz nestabilnost, kroz potpunu dezorijentaciju kada je u pitanju privreda, nacionalno pitanje, a najvažnije je ono čime treba da se bave pojedina ministarstva, a to je ekonomija, da ne može da pruži ni pravnu sigurnost, ni ekonomski ambijent da ti investitori dođu.
Umesto da se ovde promovišu takvi projekti, umesto da Boris Tadić, maneken koji se samo slika, koji je obećao u predizbornoj kampanji da će da zapošljava ljude, u toj kohabitaciji sa Koštunicom, pa Bubalo, koji je izabran za novog ministra, da će takođe da krene, sa pozicija ministra privrede, da raspravi sve što je bilo u pljačkaškoj privatizaciji, i umesto da se stvaraju uslovi da radnici krenu i da rade, mi zaista moramo da im kažemo da ova vlada ne želi da im pomogne ni da ostvare ta svoja prava, jer će ovaj zakon njih potpuno da odvuče od toga. Ne daje im mogućnost da efikasno i kratko to reše.
Zato je najbolje da se Predlog zakona povuče iz procedure. Videćete kasnije po nadležnostima arbitra, u članu 32. i dalje, da je to jedna nedvosmislena i jasna argumentacija, i najbolje bi bilo da Vlada Republike Srbije odmah pristupi izmeni Zakona o privatizaciji, izmeni Zakona o radu i da se na takav način krene i da se pokaže radnicima da neko na njih misli, jer to su njihovi zahtevi.
Šta ste vi, gospodine Laloviću, učinili, s kim ste razgovarali? Sve države na koje se vi pozivate nemaju ovakve cene struje, a plate nikakve ili minimalne. Tamo nisu ovakve cene prehrambenih proizvoda, tamo nisu ovakve cene komunalnih usluga. Tamo ljudi mnogo drugačije žive. Razumela bih da su ovde plate u proseku od 1.000 do 2.000 evra, da fabrike rade, da ljudi imaju zaposlenje, pa eventualno ako se desi nepoštovanje ugovora i oni budu prinuđeni da traže to, da mirnim putem to rešavaju sa svojim poslodavcem, ovde je to nemoguće, naročito po ovakvom zakonu i na ovakav način. Hvala.