Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gorica Gajić

Gorica Gajić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

A šta je strašno ako je Boško Obradović rekao da Ana Brnabić ima hrvatski pasoš?
Predsedniče, nećemo da vodimo dijalog. Hoću samo da vam kažem - nemojte da se više, srpski rečeno i narodski rečeno, zamajavamo ko čije državljanstvo ime.

Kada sam rekla da kolega Atlagić ima hrvatsko državljanstvo, nije bila namera niti da ga povredim da bi se ovde kroz repliku kolega Atlagić pravdao i navodio sve za šta je zaslužan. Neka je radio gde je radio, neka je zaradi šta je zaradio. Evo, kažem, svaka čast, prof. Atlagiću, ali ga molim, i vas i njega pogotovu, nemojte, molim vas, da nas nazivate tako kako nas nazivate i našeg predsednika Miloš Francuz. Nije vam smetalo sve do onog momenta, ni naša politika, ni ono što smo ovde govorili, kada smo se usprotivili prihvatanju francusko-nemačkog sporazuma.
Hvala, predsedavajuća.

Poštovani predstavnici Vlade, koleginice i kolege poslanici, kao Srpkinji i narodnom poslaniku kojoj je ovaj mandat isto kao i vama zapao u ova teška, rekla bih, istorijska vremena za Srbiju, kada smo suočeni sa ultimatumom Brisela i Vašingtona, da se odreknemo svoje južne srpske pokrajine i da ostavimo naš srpski narod da bude dijaspora u nezavisnom Kosovu. Meni je lično jako teško da pričam i o drugim tačkama dnevnog reda koje se nalaze sada na ovoj sednici.

U prilog tome govori ono što se dešavalo prethodnih dana. Pre svega, izbori u nedelju koji su se desili u četiri grada na severu Kosova i Metohije, gde je većinsko srpsko stanovništvo, gde je u par stotina glasača albanske nacionalnosti izglasalo lokalnu samoupravu, odnosno rukovodioca lokalne samouprave. Izgubili smo još jedan stub zaštite srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji.

To je, gospodo, činjenica. Isto kao što je činjenica da će se, koliko sutra, jer je započeo proces prijema Kosova i Metohije u Savet Evrope, a za koju nedelju će biti i proces prijema u UN, tako da nema tu mesta čuđenju. Sve je to posledica ova dva dokumenta – francusko-nemačkog sporazuma i Aneksa iz Ohrida.

Kolega Boško je pročitao član 4, ja ću da pročitam član 5. Sporazuma koji kaže: „Obe strane će podržati njihove težnje da postanu članice EU“.

Prema tome, gospodo, neprimerena je izjava i reakcija predsednika Vučića kada kaže da su ovi događaji debakl politike, kosovske politike, a uspeh naš. Nije istina. Ovde je nas ponizila i EU i režim u Prištini.

Prema tome, gospodo, skupite hrabrost, skupite odvažnost, redefinišimo okvire pregovora u vezi KiM sa EU jer oni više nisu kredibilni sagovornici za ovu našu temu. Oni će prihvatiti i podržati i priznati ove izbore u četiri grada na severu Kosovske Mitrovice. Ali, pošto život ne može da stane i pošto ovde još ima važnih predloga zakona koji se tiču i države i građana, ja ću se onda osvrnuti i na još neke predloge zakona.

Na današnjoj sednici, od 28 tačaka dnevnog reda, sedam se odnosi na ugovore o zajmu i kreditu. Samo na ovoj sednici, Srbija će se zadužiti 30 miliona, znači, čitaću redom, 30 miliona evra garancije za kreditne obaveze za a.d. „Elektromreža Srbije“, 225 miliona evra garancija za preduzeće „Srbijagas“, 265 miliona i 200 hiljada evra za razvoj lokalne infrastrukture i jačanja kapaciteta lokalne administracije, 80 miliona evra za izgradnju i renoviranje i opremanje obrazovnih objekata, 70 miliona evra za obuku kadrova u školama i da bi platili digitalizaciju nastave. Na kraju, 300 miliona evra kredita za likvidnost EPS. Sve skupa, ovi zajmovi i krediti iznose milijardu i 11 miliona kredita.

Neka se u Srbiji gradi, i treba da se gradi. Trebaju nam i škole i putevi i bolnice i vrtići i pruge itd, ali gospodo, vi sve vreme, svih ovih godina, a verujem da ćete i u sledećoj godini koja je izborna, idete po Srbiji i govorite, ja ću to uvek ovde da podvučem – kako to gradi SNS, kako to gradi Aleksandar Vučić; a mi ćemo se zaduživati, koliko vidim iz sednice u sednicu. Već nas u aprilu čekaju predlozi ugovora koji iznose 16 milijardi evra za „Dunavski koridor“, 200 miliona evra za zdravstvene institucije. Tako da ćemo mi iz sednice u sednicu uzimati kredite i zapasti u dužničko ropstvo.

Vi ste ovaj kredit, gospođo Đedović, tj. kredit za likvidnost EPS-a uzet je ili je ugovor potpisan 15. marta ove godine, neposredno pre nego što je Javno preduzeće EPS transformisano u zatvoreno akcionarsko društvo u kome ste samo vi jedan član Skupštine i u kojoj nemamo u Nadzornom odboru, bar za sada, ni jednog člana iz reda zaposlenih. Evo, primera radi, Norveška. Ona je 98% vlasnik energetskog sektora, ali u nadzornom odboru ima jednu trećinu iz reda zaposlenih.

Nešto ste se pohvalili da do sada imamo nekih pedesetak miliona dobiti u EPS-u. Zašto onda uzimamo ovaj kredit za likvidnost? Ili su to posledice rukovođenja EPS-om do sada? Vi znate i sami ko je rukovodio EPS-om. Između ostalog, vi ste naveli i razloge za tu transformaciju, pa ste rekli – da, treba da transformišemo akcionarsko društvo da bismo uveli profesionalni menadžment. Ko nam je, gospođo ministar, ili ko je do sada, pre vas smetao ili branio da dok je EPS bio javno preduzeće imamo profesionalni menadžment, a ne da se dovode nestručni, nesposobni, politički podobni kadrovi koji su upropastili EPS i od najvećeg proizvođača struje doveli smo sebe da uvozimo struju, pa je Srbija u prošloj godini izdvojila milijardu evra da bi na tržištu kupila struju?

Još jedan razlog. Rekli ste da je transformacija potrebna da bi se stekla energetska nezavisnost, bezbednost i zelena energetska tranzicija, kao i gasna interkonekcija i minimalna zavisnost od jednog snabdevača gasom. U našem slučaju to je ruski gas. Prevedeno – uvešćemo sankcije Ruskoj Federaciji, moramo da imamo više izvora, što se tiče dotoka gasa, zato radimo interkonekciju prema Bugarskoj i prema Severnoj Makedoniji.

(Veroljub Arsić: Što lažeš? Što lažeš, bre?)

Ne lažem, doći će i ovo na dnevni red. To ćemo videti u vremenu koje dolazi. Znamo i sami koliko će koštati i azerbejdžanski gas i američki tečni gas, pa će mnogo veći iznosi kredita biti uzeti da bismo taj gas platili.

Vrednost EPS-a sveli ste na 3,1 milijardu evra, a procena Naučnog saveta i ljudi iz sistema jeste da je to 14 milijardi. Gde je nestalo 11 milijardi? Možda vi znate da nam odgovorite.

Ovakvo obezvređivanje EPS-a sigurno da nama daje za pravo da se bojimo i sumnjamo da će se EPS vremenom privatizovati, iako vi to sada izričito tvrdite da se neće desiti. Ali, tako su tvrdili i za PKB, pa je PKB obezvređen i prodat u bescenje.

Posle ove sednice i zaduživanja od milijardu i nešto evra evo već u četvrtom mesecu, rekla sam već, stigla su nova zaduženja, tako da izgleda da smo uspešni, napredni samo u zaduživanju da se gradi i da se ugradi.

Što se tiče izmene Zakona o upravljanju otpadom, činjenica je da gde god pogledamo oko sebe, pored reka, pored puteva, na ulazu, izlazu iz naseljenih mesta imamo divlje deponije i svakako da Srbija treba od toga da se očisti. Odgovornost delom snose nesavesni građani. Odgovornost snose proizvođači otpada, privrednici, ali odgovornost snosi i država jer vrlo često gleda kroz prste stranim investitorima koji ovde dolaze i donose prljavu tehnologiju i zagađuju u Srbiji i vodu i vazduh i zemlju.

Ja sam malo proanalizirala ove izmene zakona sa ljudima iz Komunalnog javnog preduzeća iz Svilajnca, koji vrlo uspešno rade ovaj proces upravljanja otpadom i iskreno rečeno, spadamo u jedan od najčistijih gradova u Srbiji. Ko god dođe, u to može da se uveri.

Ovde ste predvideli, i to je kolega Tomašević rekao, ja bih da podvučem, mnogo više će se lokalne samouprave opteretiti finansijski. Vi ste u obrazloženju rekli da ništa neće koštati republički budžet, ali gospodo ako vi lokalnim samoupravama date u zadatak da odvajaju papir, metal, plastiku, staklo, tekstil, kabasti otpad, jesu ovo evropski standardi, ja se slažem, ali lokalne samouprave treba da nabave tipske kontejnere za sve ove vrste otpada. Sve to iziskuje i nabavku specijalnih vozila za preuzimanje tog različitog otpada ili nadgradnju nad njima, a sve to puno košta. Jedan kontejner košta 53 hiljade dinara, a jedan kamion smećar košta 150 hiljada evra. Sve će to biti preveliki teret i preveliki izdatak za lokalnu samoupravu.

Predviđeno je i ovim zakonom i predavanje opasnog otpada za sakupljanje opasnog otpada, ali se postavlja pitanje – ko će upravljati ovim centrima i ko će to finansirati?

Gospođo Vujović, smatramo da ste programom, kao strateškim dokumentom preambiciozno postavili ciljeve da se poveća stopa reciklaže od 25% od 2025. godine do 65% do 2054. godine. Da se do 2028. stopa izdvojnog sakupljanja ambalažnog otpada bude stopostotna i da se do 2029. godine uspostavi odvojno sakupljanje za metal, staklo, plastiku, tekstil itd.

Na kraju, Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu. Eto, i kod donošenja ovog zakona, kao i kod ovog prethodnog, nama je bilo potrebno da zarad evropskih integracija uskladimo ovo zakonodavstvo sa direktivama i propisima za ovu oblast. Mi smo čekali da bi doneli ovaj zakon 17 godina. Mnoge su kolege ovde govorile koliko je bilo povreda na radu, nažalost i sa smrtnim ishodom i u rudnicima i na građevinskim objektima, gde je ono bilo, u Lučanima, fabrici oružja. Ni jedan sudski epilog nije bio, niko nije odgovarao, nikoga nismo smenili.

Tako da, postoje dobra rešenja u ovom zakonu, ali se bojim da neće biti primenjen, da će biti mrtvo slovo na papiru jer postoje zaštićeni poslodavci, isto kao i kad je u pitanju poreska uprava. Neće moći ovih 240 inspektora rada da uđe u preko 400 hiljada privrednih subjekata i da iskontrolišu sve ovo što ste u zakonu naveli.

Podvlačim još jednom, zakon nije loš. Zakon je dobar, ali postoje zaštićeni u koje oni neće smeti ni da kroče, isto kao što poreski inspektori u mnoga privilegovana preduzeća ne ulaze da kontrolišu.

Molim vas da vodite računa, da povećate broj inspektora rada ne za 30, koliko smo na odboru čuli, nego znatno više i da sve ovo što ste u zakonu napisali bude… (Isključen mikrofon.)
Hvala, predsedniče.

Povreda Poslovnika, član 107. stav 2. da se koriste uvredljivi izrazi, iznose se činjenice i ocene koje se odnose na privatni život drugih lica.

Mi ovde već desetak, petnaest minuta slušamo o tome ko je dobio stan, koje rešenje je kome dodeljeno, kada je zamenjen manji stan za veći. Razgovara se ovde o nekim Tviter prepiskama, znači, direktno ulazimo bukvalno u privatne stvari. Bojim se da ćemo početi da razgovaramo, što kaže kolega Šulkić, mi imamo preča posla. Dva dana razgovaramo o izboru Visokog saveta sudstva i Visokog saveta tužilaštva, gde treba da Narodna skupština, bar tako stoji u ustavnim amandmanima, da izabere po četiri kandidata, dvotrećinskom većinom.

Kolega Đukanović je u jednoj od diskusija pre par minuta rekao, on, eto, nema pojma ko će biti izabran, nismo se ništa dogovarali.

Gospodine predsedniče, kada se ovako važni organi biraju i lokalne skupštine dogovore da li će ta tačka da ide na dnevni red, da bi prošla, da bi se glasalo za nju i od strane pozicije i od opozicije. Kada biramo ovako važne organe, dva visoka saveta sudstva i tužilaštva, a nismo se dogovorili, pitanje, koliko ja vidim, neće proći na Skupštini, otići će na komisiju.

Znači, mi se dva dana zamajavamo da ih kao biramo, a nećemo ih birati i vi ćete. već su pobrojale kolege ko će… (Isključen mikrofon.)
Hvala, predsedniče.

Povredili ste Poslovnik član 100, jer ste kao predsednik Narodne skupštine diskutovali sa poslanicima, a član 100. kaže – predsednik Narodne skupštine kada predsedava sednici ako želi da učestvuje u pretresu prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine.

Vi ste sve vreme replicirali kolegi Bošku Obradoviću bez da ste sišli u klupe i da razgovarate sa njim, a kolega Obradović je jasno i glasno rekao koje su to bitne teme o kojima Skupština treba da raspravlja i na Kolegijumu smo, kao poslanici od naših šefova poslaničkih grupa, dobili informaciju da će se zakazati, da ste vi obećali da ćete zakazati sednicu na kojoj će se raspravljati o francusko-nemačkom predlogu. Nije istina da smo mi na prethodne dve sednice raspravljali o tom predlogu i sa ovih govornica preneli, odnosno jasno građanima predočili šta piše…
…tada smo razgovarali o izveštaju.
Slušam vas, ali saslušajte vi mene.

Tada smo govorili o izveštaju. Mi tražimo da narod jasno čuje sa ovih govornica od vas, od svih poslanika vladajuće koalicije i nas detaljno od člana do člana šta sadrži francusko-nemački plan. Nemojte posle da se ljutite, kao onomad ministar inostranih poslova, pa kaže neću u Strazbur ako se bude desilo to i to, a juče je doneta vizna liberalizacija, odluka o viznoj liberalizaciji, koliko sutra će biti Kosovo tzv. član Saveta Evrope i mi ćemo se čuditi i kao ljutiti, a sve to piše u tom francusko-nemačkom sporazumu i sve to mi tj. vlast prihvata da implementira. Nemojte da se čudimo. Mi zato moramo građanima i ovde sa govornice i na mitinzima i na skupovima da kažemo, nećemo da vas nazivamo…
Dobro, evo, rekla sam vam sve što sam imala.

(Veroljub Arsić: Dok si vladala, Kosovo je proglasilo nezavisnost. Sram te bilo!)
Hvala predsedniče, predstavnici ministarstva, predstavnici nezavisnih državnih institucija.

Ja ću se u svojoj diskusiji osvrnuti na tri ugovora o zajmu od Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj, kojima će se finansirati infrastrukturni projekti u oblasti železničkog saobraćaja, tj. železnica i železničke pruge Beograd-Niš i rečno-transportne infrastrukture.

Samo ovim sporazumima o zajmu mi ćemo se na ovoj sednici zadužiti milijardu i 31 milion evra. Toliko ćemo sada doneti odluku doneti odluku da se Srbija zaduži. Inače po proceni Evropske investicione banke ovi projekti železnički i rečno-transportni treba da koštaju oko tri milijarde evra. Te tri milijarde evra ćemo se u narednom periodu zaduživati.

Vi ste gospodine ministre podrobno objasnili šta će se sve graditi. Verujte mi niko od nas nije protiv toga da se u Srbiji grade i pruge, pogotovo što sve češće iskaču vagoni sa opasnim otpadom, pa ugrožavaju životnu sredinu i zdravlje ljudi, niti protiv bolnica, niti protiv škola, niti protiv vrtića, niti protiv puteva, i svaki kilometar puta koji vi kažete da napravite, mi smo dužni da kažemo da svi mi to pravimo, jer ćemo sve ove kredite koji će se u narednim mesecima, a i godinama, meriti desetinama i stotinama miliona evra i milijardi.

Prema tome, kada budete otvarali i sekli vrpce, molimo vas da pored vašeg predsednika Aleksandra Vučića i vas, pozovete i nas, jer smo i mi zaduženi, jer ćemo i mi vraćati sve te kredite.

Ono što mene brine, gospodine ministre, jeste to što mi ovim zaduživanjem, a razgovarali smo kada je budžet usvajan, koliko će se izdvojiti, odnosno koliko će se kapitalnih projekata u Srbiji raditi, i tada smo konstatovali da će se 90% gore, dole koji procenat, raditi iz kredita i zajmova, koji ćemo decenijama koje dolaze da vraćamo.

Nismo ni protiv toga, ali kada uzmemo toliko kredita, kada se zadužimo, kada naš budžet, kojim možemo delimično, odnosno mnogo više da uložimo u investicije, potrošimo tako što dajemo subvencije stranim kompanijama, a domaće kompanije zanemarimo, a svi stručnjaci kažu da se ni jedna država nije razvila na osnovu stranih investicija i stranog kapitala.

(Radosavljević Nikola: Koliko u Svilajncu ima stranih investicija?)

Ima u Svilajncu stranih investicija, hvala Bogu, ali niste ih dobili vi, dovelo ih je opštinsko rukovodstvo.

Tolika zaduženost gospodine ministre, ekonomska i finansijska ima za posledicu i političku zavisnost. Zato mi kao država, a i predsednik Vučić je o tome govorio, ne možemo da prestanemo ili zaustavimo evropske integracije jer smo se prezadužili, jer nam politička stabilnost i zaduženost i stabilnost zavisi od finansijske i ekonomske zaduženosti. Zato nismo sposobni ili nemamo samostalnost da donosimo samostalno političke odluke koje se tiču države i nacionalnog interesa. Vi od nas sada tražite da ne otežavamo u ponedeljak predsedniku Vučiću pregovarački proces, a mi od vas zahtevamo da nas ne sprečavate u tome da kažemo građanima šta sadrži, koji su to članovi koji su u ovom francusko-nemačkom sporazumu.

Samo ću radi javnosti, to sam juče htela da zamolim ministra odbrane, da pročitam član 1. ovog sporazuma koji je u ponedeljak na stolu oko koga nema pregovora da li će nešto sada da se menja, već će da se spusti na sto i da se kaže – uzmite ili ostavite i nama i Kurtiju.

Član 1. ovog sporazuma kaže – strane će međusobno razvijati normalne dobrosusedske odnose na bazi jednakih prava i obe strane će međusobno priznati relevantna dokumenta i nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, tablice vozila, carinske pečate.

Član 4. stav 2. – Srbija se neće protiviti članstvu Kosovo u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.

Predsednik Vučić je ovako rekao javno da će prihvatiti koncept i raditi na implementaciji sporazuma. To je citat. Zato vas mi i vas gospodo poslanici i našu srpsku javnost, prosto smo obavezni da kažemo šta je sadržaj ovog sporazuma. Ne znači da će u ponedeljak predsednik Vučić da potpiše ovo, ali još jedno usmeno priznanje ili još jedna usmena rečenica koja će reći - da, prihvatićemo ovaj sporazum i implementiraćemo ga u buduće pregovore koji će kako član 6. kaže, rezultirati na kraju ovih pregovora koji će trajati mesecima, rezultirati sveobuhvatnim sporazumom, o normalizaciji odnosa Srbije i nezavisnog Kosova. Ovaj sporazum implicitno, što znači podrazumeva, priznanje secesija Kosova i Metohije.

Toliko o tome, a ako ima vremena ja ću da se osvrnem, mislim da imam još nekoliko minuta, na Izveštaj poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Gospođo Janković, ja vrlo pratim vaš rad i mogu slobodno da kažem cenim vaš rad, vi ste u ovom izveštaju rekli da je ovde najviše pritužbi građana bilo i to na postupak zapošljavanja 24,6%, a na postupak rada javnih službi sud, opština, zdravstvene ustanove i sijaset drugih 44,6% i na osnove zdravstvene zaštite 7%.

Kad slušamo predstavnike vlasti, mi imamo utisak da živimo u pravno uređenoj državi gde institucije besprekorno rade svoj posao, da je sve to u interesu građana, ali ove pritužbe malo drugačije kažu. Kada je u pitanju oblast zdravstvene zaštite 7% je bilo pritužbi. Ono što po meni i neravnopravnost ili diskriminacija kako god hoćete, jeste pristupačnost, odnosno nepristupačnost sekundarne i tercijalne zdravstvene zaštite za građane koji žive u velikim gradovima, u kojima postoje klinički centri i recimo za građane u Lebanu. Oni ne mogu da imaju isti stepen zdravstvene zaštite kao što imaju stanovnici Beograda.

Naravno uz zdravstvenu zaštitu idu i socijalna zaštita. Verujte mi, i to je na neki način, tu je postavljeno puno primedbi, tu bi morao da se prvo promeni Zakon socijalnoj zaštiti. Drugo, da se što pre osnuju zdravstveno socijalne ustanove za slučajeve koji su i zdravstveno i socijalno u toj potrebi. Treće obavezati lokalne samouprave da razvijaju nove socijalne usluge, ali to lokalne samouprave ne mogu same. Njima se godinama ne izdvaja ni jedan dinar više iz onih nenamenskih sfera, dobijaju oni neka sredstva za razvoj i socijalnih usluga, ali veruj te mi to se meri na nekih milion dinara.

Kad je diskriminaciji i kršenje principa ravnopravnosti kroz procese zapošljavanja, ja bih volela, u izveštaju se ne vidi, šta tu piše u pritužbama, na šta se najviše građani žale? Da li se žale na ravnopravnost prilikom zapošljavanja,, a ja znam dugo sam u politici, da je danas nažalost, najpre kada je državni sektor u pitanju, da odvojim privatni sektor, članska karta vladajućih stranaka, prva ulaznica do radnog mesta. Tu odmah imamo diskriminaciju odličnih studenata, odlične dece koji završe fakultet sa visokim ocenama, ne žele da bude član nijedne stranke i onda nemaju mogućnosti da dođu, a ravnopravno sa ovim ljudima koji su članovi stranaka na radnom mestu.
Hvala lepo.

Pošto smo menjali ove pravosudne zakone na osnovu referenduma i usvojili amandmane ustavne, kada je u pitanju član 2, doduše, i raniji Ustav je na neki način garantovao nezavisnost sudstva u svom radu, ali sada član 2. u ovom Predlogu zakona kaže da je sudija nezavistan u vršenju sudijske funkcije i sudija sudi na osnovu Ustava, potvrđenog međunarodnog ugovora, zakona, opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava i drugog opšteg akta donetog u skladu sa zakonom, dok ustavni amandman vezan za nezavisnost sudija kaže – sudija je nezavistan, sudi na osnovu Ustava, potvrđenih međunarodnih ugovora. Znači, kompletno stav 1. i, naravno, stav 2. stoji u amandmanu – zabranjen je svaki neprimereni uticaj na sudiju u vršenju sudijske funkcije.

Upravo je to i kolega Cakić istakao i ja se pridružujem tome, da ovaj član 2. bi trebalo da sadrži i ovaj stav koji stoji u ustavnom amandmanu, jer je nekako ovako krnj. Ovako se zaokružuje.

Ne znam zašto ste ga izostavili kada je ustavni amandman ovako u celini ovog teksta ušao u ustavni amandman i ušao u novi Ustav, zašto ste ga izostavili kada je u pitanju Predlog zakona u članu 2? Toliko.
Hvala, predsedavajući.

Da se vratim na amandman 5. koji svakako kaže da sud ima pravo na platu i penziju u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije. Kolega Šulkić i kolega Gavrilović su, gospođa ministarka vama na neki način skrenuli pažnju ili prosto vam dali primedbu da bi prilikom budžetiranja sredstava kada je vaš razdeo u pitanju, kada se donosi budžet, i podršku svakako, da se izborite za dostojanstvene plate ili kako god, jer samo onaj koji ima dobru zaradu, a radi kao sudija neće podleći korupciji i već kako god to nazvali.

Ja bih vam još jednom skrenula pažnju na to da prilikom budžetiranja, mislim da je i kolega Gavrilović nešto pričao o tome, da osim plata, dostojanstvo sudija čuva i prostor u kome oni rade. Ja dolazim iz opštine Svilajnac gde zgrada suda nije rekonstruisana i renovirana, kako god, nekih 60 godina, valjda otkada je sazidana. Jedna je od najneuglednijih i najurušenijih javnih zgrada u opštini Svilajnac.

Molim vas, da pored toga što dostojanstvo sudija čuvaju plate, čuvaju i uslovi rada u kojima rade. Tako da vas molim da i to imate u vidu i da na neki način kad god nađete vreme obiđete neke sudove i pogledate u kakvim uslovima rade naše sudije. Hvala vam.
Hvala, predsedniče.

Pa, da se nadovežem na kolegu Puškića. U ovom Predlogu zakona o sudijama od člana 34. pa do člana 40. definiše se vrednovanje rada sudija i predsednika suda, definišu se pravila, svrha, komisija za vrednovanje, rok za vrednovanje, pa u članu 34. se kaže: „Rad sudije i predsednika suda podleže redovnom vrednovanju, osim sudije i predsednika Vrhovnog suda i sudije koji je navršio 60 godina života. Rad sudije koji je navršio 60 godina života vrednuje se ili na lični zahtev ili na predlog predsednika suda.“

Mi smo amandmanom ovo ispravili, jer hoćemo da se rad svih sudija vrednuje, i sudija Vrhovnog suda i predsednika Vrhovnog suda. Nema razloga da se izuzmu, pogotovu što je u dosadašnjem Zakonu o sudijama, u članu 32. stav 1. stajalo: rad svih sudija i predsednika sudova podleže redovno vrednovanju.

Usput da vam kažem, to sam i u načelnoj raspravi podvukla, inače se ovaj postupak vrednovanja rada sudija vrlo retko sprovodi u sudovima. Zato smo, da se ne bih javljala po članu 39. gde ste odredili rok za redovno vrednovanje rada suda i sudija jednom u pet godina, amandmanom predložili da to bude jednom u tri godine. Neka se bar od strane Komisije Vrhovnog saveta sudstva vrednuje rad sudija, jer ovo na lični zahtev sudija, preko 60 godina, verujte mi, neće da zaživi.

Naravno, slažem se sa kolegom Puškićem. Rad svih sudija i predsednika suda treba da bude vrednovan bez izuzetka. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Ukazujem na povredu člana 100. Poslovnika Narodne skupštine gde kaže – predsednik Narodne skupštine kada predsedava sednici Narodne skupštine ako želi da učestvuje u pretresu prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine.

Gospodine, predsedniče, vi ste sada na neki način replicirali i razgovarali i dogovarali sa našim kolegom Duletom. Ja vas molim, ovo čuva dostojanstvo Narodne skupštine. Vi poštujući ovaj Poslovnik čuvate dostojanstvo, to sam rekla i prošli put o povredi Poslovnika, samo ako ga poštujete, ako nam date reč kada tražimo povredu Poslovnika. Ako nam date reč kada imamo pravo na repliku nikada neće biti nekih scena. Nemojte da kažete da ih izazivamo mi, ko god da je, da li leva strana, da li desna strana, samo ako vi poštujete ovaj Poslovnik biće reda i dostojanstva u ovoj Skupštini. Hvala vam.
Poštovana gospođo ministar, kolegenice i kolege poslanici, očito je da je donošenje ovog seta pravosudnih zakona, obaveza Srbije u procesu pridruživanja EU, i posledica, na Ustav i ustavne reforme, da se ja ne vraćam na tu temu. Akcenat je stavljen na vladavinu prava, i na što veću nezavisnost sudstva. Ja se sada malo pitam, slušajući sve one jučerašnje i današnje diskusije, od koga to naše sudstvo treba i pravosuđe, i tužilaštvo, kompletno pravosuđe treba da bude nezavisno.

Da li od izvršne vlasti, od stranaka vlasti, ma ko bio, one se menjaju, da li od naroda ili od države, da li je to u praksi tako, to je sada drugo pitanje.

I sadašnji Ustav, odnosno Ustav koji je važio pre donošenja ovih amandmana, u članu 142. i 149. potpuno je jasno definisano da su pravosudni organi nezavisni i da niko ne sme da ima uticaj na njih, a da li ima uticaj?

To bi možda trebalo da nam kažu i naše sudije, jer im to pravo i obavezu imaju ga i u zakonu i u Ustavu, moraju da ukažu da li neko vrši uticaj na njih u toku njihove sudijske funkcije.

U razgovoru sa mnogim sudijama sa kojima sam ja prijatelj, verujte mi da su mi mnogi rekli da nisu ni razmatrali ovaj predlog zakona, jer kažu, zašto, sve je u praksi drugačije, ma kakav da je u praksi zakon, on se u praksi derogira.

Nezavisnost sudstva se sada, izvinite tako kažu sudije, i ne kažem ja, nisam sudija, isto što je tako bitno, što hoću ovde da kažem, u razgovoru sa sudijama, kažu oni pa znate Goco, uvek je bilo tog uticaja politike i nijedan zakon to ne može da spreči, ali je zato odgovornost na sudijama da to kažu.

Ovde se nezavisnost sudstva temelji na sasvim drugačije sada izboru sudija, izmeštamo iz Narodne Skupštine, premeštamo u VSS, i drugačije se bira VST. Upravo je to sada problem sada, što više Narodna Skupština kao Narodna Skupština, kao najviša zakonodavna institucija neće imati uticaja na sudstvo i uopšte na pravosuđe i možda je tu problem i možda o tome treba da razmišljamo.

Hvala lepo.
Hvala, predsedniče.

Ukazujem na povredu Poslovnika član 107. stav 2. – korišćenje uvredljivih izraza i reči. Prethodni govornik je rekao prvu uvredljivu reč – Miloš Beganović, drugu uvredljivu reč za poslanike koji sede ovde pretpostavljam – ovi nesrećnici. Molim vas, dužni ste bili da opomenete govornika da se ne izražava uvredljivo. Ovde ne sede nesrećnici, ovde sede poslanici koji imaju legitimitet taman toliki koliki ima i predsednik Republike, jer smo mi i predsednik Republike jedino birani neposredno.