Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Lapčević

Milan Lapčević

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Član 104. stav 2.
Zahvaljujem, gospodine Mićunoviću.
Vrlo ću kratko. Gospođo Đurović, vama zahvaljujem …
Dakle, član 104. Pomenuta je indirektno stranka i nivo našeg odnosa prema Ruskoj Federaciji.
(Vladimir Orlić, s mesta: Indirektno? Ne može! Ovo je besmisleno!)
Da vas podsetim, DSS je prva potpisala sporazum sa nekom strankom iz Ruske Federacije o saradnji. Prva je postigla međudržavni sporazum, tzv. naftno-gasni sporazum.
(Aleksandar Martinović, s mesta: Ovaj se svađa sa sobom.)
Dakle, mogli biste više da vodite računa o tome kako ćete objasniti kako ste ratifikovali ugovor o prolasku NATO snaga kroz Srbiju i kako ćete im objasniti kako se Srbija približava NATO-u i kako ćemo popuniti mesto na ruskom tržištu, ono koje su nam oni nudili kada im je Evropa uvela sankcije, nego da pričate o paušalnim ocenama… (isključen mikrofon)
Gospodine Mićunoviću vi ste danas predsedavajući Narodne skupštine. Javljam se po članu 103. Predsedavajući Narodne skupštine je u ulozi onog čoveka koji će obavljati, voditi red u Skupštini. Vi očigledno ne vodite ovu Skupštinu kako treba.
Sve vreme, celog dana danas se govori van teme dnevnog reda. Danas je tačka Izbor predsednika Narodne skupštine, 99% vremena mi slušamo ovde o mrtvačkim sanducima, o milionima evra, o konvertitima koji su prelazili iz stranke u stranku, a nismo čuli ništa o ličnosti predsednika budućeg ili kandidata za predsednika Narodne skupštine.
Izvinite molim vas, preuzmite ingerencije predsedavajućeg, oduzimajte reč, dajte opomene i dovedite ovu sednicu u red. Hvala vam.
Gospodine Mićunoviću, vi ste danas predsedavajući...
Član 108.
Gospodine Mićunoviću, u članu 108. se kaže: „O redu na sednici Narodne skupštine stara se predsednik, odnosno predsedavajući Narodne skupštine. Zbog povrede reda na sednici predsednik Narodne skupštine može da izrekne meru opomene, oduzimanje reči ili udaljenje sa sednice.“
Dalje, član 103. kaže: „Narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu Poslovnika, a da je predsednik Narodne skupštine dužan da narodnom poslaniku koji se ne pridržava odredbi iz st. 1, 2. i 4. ovog Poslovnika ili na drugi način zloupotrebljava prava određena ovim članovima izrekne opomenu.“
Takođe, član 106. kaže: „Za vreme govora narodnih poslanika ili drugih učesnika u pretresu nije dozvoljeno dobacivanje, odnosno ometanje govornika na drugi način, kao i svaki drugi postupak koji ugrožava slobodu govora.“
Molim vas, gospodine Mićunoviću, razumem da ste vi demokrata i da želite na najbolji način da smirite strasti u ovoj Skupštini, ali ste uveli praksu od prvog govornika, odnosno predstavnika predlagača da se ne drži teme dnevnog reda i da se govori o svemu sem što je tačka dnevnog reda.
Sada uvodite još jednu praksu a to je da sve vreme dok neko govori, pripadnici vladajuće stranke dobacuju, galame i ometaju druge govornike. Ja vas molim da se pridržavate ovih citiranih tačaka…
(Poslanici SNS dobacuju.)
Evo vidite, pokazao sam i na primeru kako to izgleda.
Dakle, molim vas da se pridržavate ovih odredbi i da vodite red na sednici i da ne dozvoljavate da se dobacuje..
Želim da se pridržavate Poslovnika, nema potrebe da se izjašnjavamo.
Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, ovim amandmanom sam predložio dve stvari. Prva se odnosi na naše najmlađe, na našu decu i rešavanje problema koji ova zemlja ima u 21. veku, a to je nedostatak osnovnih higijenskih uslova u osnovnim školama u Srbiji.
Znate sigurno podatak da preko hiljadu škola u Srbiji nema osnovne elementarne higijenske uslove zadovoljene za našu decu. U preko 200 škola nema pijaće vode, a u preko 500 škola nema adekvatnih higijenskih uslova, odnosno ne postoji adekvatni toaleti, već su toaleti poljski.
Zaista je nedopustivo da u eri komunikacija, u veku gde se borimo protiv zaraznih bolesti dozvolimo da u srpskim školama, u više od 500 njih, deca nemaju osnovne higijenske uslove, već svoje higijenske potrebe obavljaju, nažalost, u poljskim toaletima ili, u ne malom broju slučajeva, čak i poljskim kukuruzištima.
Mislim da 300 miliona dinara, koliko sam predložio da bude prenamenjeno sa projekta podsticaja „Fijata“ od 8,3 milijarde, nije nikakva posebna suma koja će ugroziti ovaj projekat, a 300 miliona dinara je sasvim dovoljno para da se bar 200 škola reši problema neadekvatnih higijenskih uslova za našu decu.
Bilo bi jako poželjno kada bi ministar bar bilo šta od ovoga saslušao. Izvinite, ali zaista se radi o jako važnom problemu koji muči našu decu. Razumem da nemamo para ni za šta i razumem da je zemlja u velikim problemima, ali dajete da zaista opredelimo tamo gde je najpotrebnije. Smatram da nema potrebnije stvari nego rešiti osnovne higijenske uslove za decu koja idu u školu.
Znate slučaj od pre mesec dana masovnog trovanja u vrtićima. Znate slučajeve zaraznih bolesti koje svakog meseca pogode neko područje žutice u Aleksincu i u drugim krajevima Srbije. Molim vas da krenemo da rešavamo taj problem. Mi smo valjda društvo koje je zaslužilo da u 21. veku svojoj deci obezbedi najbolje uslove za učenje i elementarne higijenske uslove za rad u školama.
Drugi deo amandmana se odnosi na ono što i vi znate, što smo pričali na Odboru, a to je da se sredstva koja su predviđena od 36 milijardi za Ministarstvo privrede definišu i da budu namenjena za radnike koji su radili u svojim preduzećima koja su propala ili otišla u stečaj, koji imaju potraživanja po osnovu neisplaćenih zarada, koji su te svoje zarade tražili, odnosno nadoknadu tih zarada tražili i pred sudom, koji imaju izvršne presude. Takvih je nekoliko hiljada u Nišu i takvih je nekoliko hiljada u čitavoj Srbiji. Zaista bi bilo nepošteno prema njima koji su radili u ogromnim sistemima, koji su izgrađivali ovu zemlju, da ih država razvlači godinama i da ne želi to da im isplati.
Prošle godine je doneta uredba po kojoj je Agencija za privatizaciju krenula sa evidentiranjem potraživanja tih radnika. Bila je obaveza da se do kraja prošle godine donese predlog kako da se isplate oni, a do dana današnjeg to nije urađeno. Moj je predlog da se krene, da se opredeli deo sredstava ove godine u visini od pet do deset milijardi i da se isplate ljudi koji imaju potraživanja po osnovu radnog odnosa i zaostalih plata, a da se to sukcesivno dalje u narednih pet do deset godina rešava po modelu stare devizne štednje. Mislimo da je to pošteno prema ljudima koji su ceo svoj vek uložili u razvoj ove zemlje. Hvala.
Potpuno podržavamo koncept da Srbija treba da plaća što je moguće manje kamata na zaduženja. U tom smislu smo spremni da podržimo amandman koji je predložen, da se uzmu novi krediti po povoljnijim kamatama da bi se razdužili oni koji su bili sa ogromnim kamatama, uz jedan mali uslov.
Potrebno je da nas predlagač amandmana izvesti ko je zadužio Srbiju sedam milijardi evra od 2008. do 2012. godine? Koja je to vladajuća koalicija tada vladala? Koja Vlada je odobrila zaduženja koja imaju kamate od 6,95, 7,28%, pa ćemo sada da uzimamo jeftinije kredite i da vraćamo te kredite koji su sa ogromnim kamatama? Takođe da nas izvesti koliko je Srbija do 2008. godine prevremeno otplatila dugove pa je imala samo 14 milijardi zatezne kamate, a od 2008. godine do 2012. godine se zadužila sedam milijardi evra pa ima 92 milijarde za kamate? Za sledeću godinu je predviđeno 114 milijardi dinara ili milijardu evra.
Kada nam to bude pojašnjeno onda možemo da budemo potpuno sigurni da je ovaj koncept ispravan i podržaćemo ga u najboljoj nameri, da se prevremeno vrate skupi krediti jeftinijim i da zemlju rasteretimo ogromnih kamata.
Drago mi je da predsednik skupštine želenice razmišlja i uključuje se aktivno u rešavanje ovog problema koji muči godinama sve građane koji žive u Nišu. Jako je dobro i pohvalno što nas razume i želi da nam pomogne.
Dozvolite gospodine Anđelkoviću, da o tome šta je interes nas iz Niša odlučujemo mi. Nemojte vi iz Beograda da se brinete za nas i da znate šta je bolje za nas od nas samih.
(Zoran Anđelković, s mesta: Ovde je pitanje ko daje pare.)
Izvinite molim vas, pare su državne. Ne može da interes „Železnica Srbije“ bude preči od interesa građana Niša. Ne može da prođe pruga gde je železnici volja. Valjda su građani nosioci suvereniteta u ovoj državi, a ne javno preduzeće koje su stvorili, da onda ono nameće prioritete. Šta je problem da se izgradi obilaznica oko Niša i da sav saobraćaj prođe tu? Zašto bi prošla elektrifikacija kroz centar grada?
Kažite mi u Beogradu koliko ima pružnih prelaza kroz grad Beograd? Nigde. Svuda je denivelisana. Jel to može da se uradi u Nišu? Naravno da ne može. Može teoretski, fiktivno za 400 miliona evra da se ukopamo sedam metara u dužinu od 12 km. To je nemoguće, nikada te pare država neće naći.
Zaboravite tu priču da nas stalno zamajavate o tome kako mi treba da se dogovorimo sa „Železnicom“. Nema šta da se dogovaramo sa „Železnicom“. Odluka skupštine grada, odbornika gde su građani dali suverenitet odbornicima da odlučuju o tome, jeste da nema saobraćaja kroz centar grada, jer deli grad na dva dela. Nema ukrštanja pružnih prelaza na više od 20 mesta. Hoćemo van grada prugu i tu je tačka. Hoćemo da se Vlada opredeli prema tome i da nađe pare i kraj priče više.
Gospodine Anđelkoviću, nisam vikao na vas to mi je prosto stil, kao što kaže vaš kolega Mrkonjić – malo glasnije pričam. Dakle, naravno da u svim razvijenim gradovima u Evropi su železničke stanice u centru grada. Ali, naravno da ne postoji nijedan grad na svetu, da ne preterujem, ali u Evropi ne postoji nijedan grad gde pruga prolazi od jednog kraja grada do drugog kraja grada, deli ga na dva dela sa 20 pružnih prelaza. To ne postoji nigde, a da nisu denivelisana.
U Beogradu ima pružnih prelaza, ali su oni dole prema Dunavu, prema Savi, ne dele grad na dva dela. Kroz Novi Beograd sve je denivelisano od Topčidera do glavne železničke stanice sve je denivelisano. Možda ima negde neki prelaz ali nije ovako drastična situacija.
Treća stvar, elektrifikacija pruge od Dimitrovgrada prema Nišu, naravno, sve do samog Niša može da se radi bez ikakvog problema. Ali, ako Srbija nema 30, 50 miliona evra da izgradi 14 kilometara pruge, hajde da se ugasimo odmah. Pa, mi ćemo samo za kamate ove godine dati milijardu evra, a nemamo 50 milina evra da pet godina izdvojimo da napravimo 12 kilometara pruge. Onda smo neozbiljna država, izvinite molim vas.
Poštovani predsedniče, ministre, naš predlog je da se u članu 3, u delu gde se govori o garancijama koje Srbija treba da da ove godine za nova zaduživanja, deo koji se odnosi na davanje garancija po 200 miliona evra za „Srbijagas“, održavanje tekuće likvidnosti briše.
Razgovarali smo i na onom sastanku kada ste obrazlagali budžet i smatramo da to nije u redu. Objasnili ste nam da su razlozi za to da će Srbija imati problema u grejnoj sezoni, jer može doći do prekida isporuke gasa i da se mora dati 200 miliona evra garancije da se zaduži „Srbijagas“ kako bi plaćali te obaveze prema dobavljačima gasa. Obzirom da imamo jako loša iskustva prethodnih godina, da se „Srbijagas“ zadužila u ovih pet godina milijardu evra, da će se to verovatno preliti na leđa svih građana Srbije i da će to postati javni dug umesto da se „Srbijagas“ prestrukturira, da smanji svoje troškove, naročito izdatke za plate i za neracionalnu potrošnju o kojoj smo pričali mnogo puta do sada, mi ćemo još jedne godine dati dodatno zaduženje „Srbijagasa“, što smatramo krajnje neracionalnim i nepotrebnim.
Predlažemo vam da problem plaćanja gasa prebacite na državu, neka država, ako je potrebno, garantuje da se plati gas, a ne da prebacujete i da dajete garancije za nova zaduženja „Srbijagasa“, jer će ta firma definitivno potonuti.
Milijardu evra kredita „Srbijagas“ neće nikada moći da vrati. To će se sliti na leđa građana, a mislim da apsolutno nije u redu da svi građani Srbije plaćaju nečiji javašluk, bespotrebno zapošljavanje, plate od desetina hiljada evra. Na to niste udarili, već ste krenuli na druge mere koje će popuniti budžet Republike Srbije. Mislim da postoji mnogo više načina kako da se popune rupe u budžetu, a davanje garancija će samo te rupe i te dubioze u „Srbijagasu“ produbiti.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, ja sam i u načelnoj raspravi govorio o negativnim efektima koji će ovo povećanja stope PDV za osnovne životne namirnice, za lekove, doneti građanima Srbije, a ne tako značajne efekte neće imati ni na budžet Republike Srbije.
Vi ste predvideli kao antikriznu meru za smanjenje budžetskog deficita, uvođenje više stope poreza na osnovne životne namirnice i one više stope poreza za kompjutere. Vaša je procena da će se po tom osnovu budžet Republike Srbije sliti oko 20 milijardi dinara. Za toliko bi trebalo da bude naš budžetski deficit manji.
Mi iz DSS smatramo da se to neće ostvariti iz više razloga. U prethodnoj raspravi prošle godine kada se povećavao PDV sa 18% na 20%, opet vam je procena efekta bila visoka, nije se ostvarila.
Ovog trenutka smatramo da taj procenjeni efekat od 20 milijardi dinara više u budžetu Republike Srbije, neće ni približno biti ostvaren, iz prostog razloga što je evidentan pad prometa u srpskim trgovinama unazad nekoliko godina, naročito ove godine.
Ako se malo bolje raspitate, čućete od trgovaca da im je u zadnjih dva ili tri meseca, za jednu trećinu opao promet i da se to i dalje nastavlja.
Sve je manje para kod građana, sve se manje kupuje, a čak podaci ekonomista kažu da se za skoro jednu trećinu preselila prodaja prehrambenih proizvoda na buvljake i u sivu zonu, čak i u crnu zonu.
Smatramo da će ova mera imati pogubne uticaje po najsiromašniji sloj stanovništva, to nije demagogija. Ono što su ministri trebali da uštede u svojim resorima, da smanje, to su ovi iz socijalno odgovornih stranaka koje misle o najnižim slojevima stanovništva, o povećanju poreza na osnovne životne namirnice, oni se tako odnose prema ovom važnom pitanju.
Dakle, pre ove mere ste morali da upozorite sve vaše kolege iz Vlade, da prvo smanje svoje diskrecione troškove, troškove putovanja, specijalnih usluga, usluga po ugovoru, pa tek onda da idu na oporezivanje najsiromašnijeg sloja stanovništva.
Kada budemo videli jednu meru koja se odnosi na ministre, na izabrana lica, na direktore, preplaćene agencije, nezavisne, onda možemo da kažemo da je i ova mera opravdana, kada smo iscrpeli sve druge mere, dok su plate u agencijama po 200, 300, 500 hiljada dinara, dok ministri povećavaju svoje diskrecione troškove, ova mera je klasično dranje kože sa leđa najsiromašnijeg stanovništva.
Mi zbog toga nećemo podržati, jer smatramo da teret krize i antikrizne mere moraju da budu u funkciji pravljenja nekakve pravde, a ne da uvek tu krizu nose oni najsiromašniji, ne ni najzaštićeniji.
Poštovana gospođo Kovač, reklamiram član 106, koji kaže da govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Vi ste predsedavajuća i vi ste po Poslovniku zaduženi da vodite red o tome šta će se govoriti i da li će se poštovati Poslovnik.
Ovde slušamo ceo dan prepucavanje između dve strane koja je više kriva, koja je više zadužila ovu zemlju i koja je ostavila veću pustoš. Izvinite, možemo da slušamo neko vreme, ali ovo zaista prevazilazi sve mere dobrog ukusa. Hajde da pričamo o tome šta je na dnevnom redu, kao što smo mi poslanici iz DSS sve vreme u temi i pričamo o konkretnim amandmanima, a ne o tome koliko je Boža Đilić milijardi ostavio duga iza sebe i koliko je nova vlast u zadnjih godinu dana ostavila duga.
Jedini period kada je ova Srbija razdužena je period od 2004. do 2008. godine za nekoliko milijardi evra.
Gospodine ministre, samo kratka reakcija na ono što ste rekli da je ovo nepopularna, ali zadnja mera koja je mogla da se povuče i da posle ovoga nema ništa. Šta ćemo ako ona ne uspe? Da li ima posle toga života? Valjda ima.
Nije zadnja mera. Zadnja mera bi bila da ste prethodno od 201 milijarde predviđene za plate radnika u državnoj upravi smanjili na 194, a ne povećali na 208, da ste svojim kolegama ministrima uskratili diskrecione troškove sa 87, koliko je bilo prošle godine, na 80, a ne povećali na 96.
Kada skratite onima koji imaju najviše, onda možete da kažete – sada ćemo da uvedemo porez veći i na osnovne životne namirnice. Skratite prvo vašim kolegama, ministre, diskrecione troškove, pa onda udarite na sirotinju. To je valjda logično i normalno.