Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jahja Fehratović

Jahja Fehratović

Stranka pravde i pomirenja

Govori

Zahvaljujem.

Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege narodni poslanici, zahvaljujem na ovoj mogućnosti da iskoristim priliku i postavim nekoliko pitanja za koja smatram da su u ovom trenutku od izuzetne važnosti za građane, a naročito pripadnike manjinskih naroda i nacionalnih manjina, osobito nas Bošnjake u Sandžaku i sve ostale, jer se nalazimo u procesu izbora za nacionalne savete nacionalnih manjina u Republici Srbiji, koji su zakazani za 4. novembar 2018. godine.

Prethodni izborni ciklusi 2010. i 2014. godine imali su velike manjkavosti, o tome je javnost više manje upoznata. Jedne je apsolutno kada je u pitanju Bošnjački nacionalni savet ili veće zloupotrebio tadašnji ministar Čiplić i naneo veliku štetu izbornom procesu i poverenju Bošnjačke nacionalne zajednice institucije države Srbije. Godine 2014. uočena je otvorena izborna krađa gde su takođe zakazale određene institucije i gde je omogućeno gospodinu Sulejmanu Ugljaninu da četiri naredne godine, odnosno od 2014. do 2018. godine nelegalno vlada tim važnim organom.

Nalazimo se, kao što rekoh u 2018. godini, veliki problem su birački spiskovi, poseban birački spisak. Veliki problem čini to što i dalje u lokalnim, gradskim i opštinskim samoupravama imamo veći broj lica koja upravljaju unošenjem, iznošenjem lica iz Posebnog biračkog spiska, pa pitam ministra Ružića, kako je moguće da, recimo u Novom Pazaru četiri osobe imaju kartice za unošenje i brisanje iz biračkog spiska, od toga dve koje pripadaju ideološkoj listi Samoopredeljenje, gospodina Sulejmana Ugljanina, dve koje pripadaju listi „Vakat je“ koju podržava SDP, gospodina Rasima LJajića? Obzirom da imamo veliki problem na terenu, brisanje, mi smo već neke žalbe podneli, na isto pitanje bih voleo da čujem i gospodina ministra Stefanovića, kao i ministarku Kuburović.

Drugo pitanje koje želim da postavim odnosi se na slučaj uvaženog profesora Ćamila Jukovića, nedužno stradalog 2004. godine u obračunu političkih partija SDA, gospodina Sulejmana Ugljanina i Rasima LJajića SDP, koji je 14 godina u invalidskim kolicima i koji je prethodnih dana, iz dana u dan pred lokalnom samoupravom Novog Pazara, protestovao tražeći da mu se isplati sve ono što je morao da plati kako bi 14 godina bio na trajnom smeštaju u Novopazarskoj banji, jer drugačije ne bi mogao da preživi. Prosto, niko od gradske uprave…
Zahvaljujem vas se uvaženi ministre, ali recimo u ovom trenutku, danas u Novom Pazaru četiri osobe imaju pristup upisu i brisanju iz posebnog biračkog spiska. Slična je situacija u drugim gradovima, gde uposleni lokalnih samouprava odlaze od kuće do kuće u naseljenim mestima, u seoskim mestima, pitaju ko želi da glasa za listu gospodina Ugljanina ili gospodina Rasima LJajića, pa te ljude upisuju, a brišu one koji recimo podržavaju listu Matice bošnjačke. To je nešto što je prisutno i što već sada budi strah kod velikog broja građana, da taj izborni proces nije u dovoljnoj meri zaštićen, kao i što budi strah kod građana, kada se recimo provere da li su upisani i na kom biračkom mestu glasaju. Većini stoji, ali nekih 30 do 40% nema to, a imali smo iskustvo da su ljudi prebacivani na 30, 40 kilometara udaljenosti od svog mesta stanovanja radi glasanja.

Drugo pitanje koje nisam uspeo da završim je za gospodina profesora Ćalima Jukovića, koji je 14 godina invalid zahvaljujući obračunu političkih partija, koji danas živi u rehabilitacionom centru Novopazarska banja i zašta mora plaćati velika sredstva u ovom periodu od 14 godina preko pet miliona dinara. Niko ni od lokalnih, ni od republičkih vlasti se nije usudio ili nije odvažio da mu da bilo kakvu podršku u tom pogledu iako je slao redovno zahteve, a posebno što je on žrtva jednog suludog političkog obračuna u situaciji kada je recimo požurio da spasi maloletnu decu prema kojoj je hitao taj metak ispaljen iz kolone političkih partija koje su se u vatrenom okršaju uoči izbora 2004. godine obračunavale u centru Novog Pazara.

Molim ministra Lončara da se uključi i nađe način, obzirom da je to zdravstveni centar koji je pod Ministarstvom zdravlja. Obzirom da lokalna samouprava ne želi da čuje za gospodina Ćamila Jukovića, a u njoj sede oni koji su ispalili taj metak prema njegovoj kičmi, da se njemu omogući trajni besplatni smeštaj u tom centru. Hvala.
Hvala.

Ja ću samo još jednom ministra podsetiti da danas, u toku današnjeg dana, lice koje je bilo jedino ovlašteno u Novom Pazaru da upisuje, ima taj kod, karticu, ne radi, da na njegovom mestu je kao druga osoba, a da juče, za šta postoje svedoci, četiri osobe su bile na tom zadatku. Da li oni to rade naizmenično, pa se samo jedno pojavljuje onlajn, ja ne znam, ali definitivno je da postoji taj problem i da je taj problem evidentan.

Takođe, osvrnuo bih se na komentar ministrice i zaista jeste situacija, kada su u pitanju nacionalne manjine i nacionalne zajednice, poboljšana. Mi kao nacionalna zajednica nemamo problem s postojećim zakonima u onolikoj meri koliko imamo problem sa implementacijom zakonskih rešenja. Međutim, tu nije problem ni do republičkih organa, koliko je problem do samih pripadnika nacionalnih zajednica i njihovih predstavnika i to je nešto što ćemo, ako Bog da, na ovim izborima 4. novembra, nadam se ispravljati.

Takođe, voleo bih zaista da se ministri uključe oko problema profesora Ćamila Jukovića, koji je žrtva političkih obračuna, slučajnih prolaznik, ugledni profesor novopazarske gimnazije, ostao je trajni invalid zbog oružanog sukoba dveju političkih partija i nakon toga apsolutno je prepušten sam sebi. Niko od nadležnih, niti lokalnih, republičkih organa, ne želi da pomogne Jukoviću da makar malo olakša njegovu životnu situaciju. Hvala.
Hvala.

Član 107. dostojanstvo.

Prethodni govornik je vrlo negativno govorio o pripadnicima nacionalnih zajednica i verskih zajednica, muslimanima. On je u svom prethodnom govoru pre neki dan govorio da je Srbija multietnička, multinacionalna država, hvalio je to, a sada mu smeta što pripadnici nacionalnih zajednica i manjinskih naroda žele da iskoriste pravo koje im je Ustavom zagarantovana.

Država Srbija jeste multietnička država u kojoj žive Srbi i ostali narodi i najnormalnije je da u pasošima stoji da je to državljanstvo Republike Srbije. Ne vidim šta bi to smetalo bilo kome? Pogotovo je vrlo nepotrebna konstatacija da će nekome smetati ime države i da će tražiti da se ono promeni.

Dakle, pripadnici nacionalnih zajednica manjinskih naroda su lojalni ovoj državi, ali žele da iskoriste prava i koriste prava koja su im Ustavom i zakonima zagarantovani. To je ono što smo hvalili, da su zaista Ustav i zakoni Republike Srbije dobri i da poštuju prava nacionalnih zajednica, ali da je ponekad bilo manjkavosti u implementaciji. Evo, ovim se to ispravilo i to je na čast i na ponos celoj državi Srbiji, upravo i ovakav čin, da se u državljanstvu mogu prepoznati svi oni koji nisu Srbi, a građani su ove države.

Na koncu, ovo je dokaz da gospodin koji je govorio pre mene nikada neće prihvatiti da živi sa drugim i drugačijim, iako to ponekad pokušava da kaže i ovoj Skupštini, jer mu se ne da. Prvo govori da je Srbija multietnička država, a onda poništava sve što nije srpsko. Hvala.
Zahvaljujem.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, iz mnoštva predloženih zakona kao narodni poslanik Bošnjačke nacionalne zajednice, a posebno kao izabrani predstavnik Bošnjaka u Nacionalnom savetu Bošnjaka, kao šef Vijećničke grupe u Bošnjačkom nacionalnom vijeću Za Bošnjake, Sandžak i muftiju, posebno ću se osvrnuti na ovaj set zakona koji se tiče nacionalnih manjina.

Naravno da su mnoga rešenja u ovim predlozima jako kvalitetna, jako dobro urađena i zaslužuju svaku pohvalu. Ubeđen sam i to sam mnogo puta govorio i istraživao, čak i ne samo u Srbiji, govorio da su u zakonskim rešenjima, ustavnim rešenjima nacionalna prava nacionalnih manjina u Srbiji najbolja od svih država u regionu, bolja nego u BiH, bolja nego u Hrvatskoj, bolja nego u Crnoj Gori, Makedoniji i mnogim drugim državama. Ovo odgovorno tvrdim, posebno u oblasti obrazovanja, odnosno implementacije maternjeg jezika.

Naravno, i ova zakonska rešenja imaju neke svoje manjkavosti koje bi trebalo preduprediti i za koje smo mi podneli amandmane. Iskoristiću ovu priliku da ukažem na neke od najznačajnijih.

Danas smo više puta od članova ovog parlamenta koji su pripadnici nacionalnih manjina čuli da je jako štetan taj član 7a, koji bi trebao da spreči politizaciju nacionalnih saveta. Zaista je prisutna politizacija u nacionalnim savetima, ali ona je uzročno-posledično povezana. Ona je više do sada bila prisutna iz republičkih organa, nego što je to bio problem što su političke partije učestvovale u radu veća.

Podsetiću vas na 2010. godinu, kada su organizovani prvi izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće, neposredni, kada je lista koju je predvodio Zukorlić osvojila 49,75% mandata, iako su pre toga RIK skinula 20.000 birača sa posebnog biračkog spiska, kada je tadašnji ministar iz DS za ljudska prava Aleksandar Čiplić doneo posebnu uredbu koja je važila samo za Bošnjake, da se umesto proste većine mora doneti dvotrećinska većina kako bi se formiralo vijeće.

Dakle, tu je bila glavna zloupotreba od strane onih organa koji su trebali pomoći nacionalnim savetima da do kraja sprovedu svoje interese nacionalne politike.

Na isti način 2014. godine, na izborima, takođe, za nacionalne savete, pokazana je otvorena krađa, kada je predsednik RIK gospodin Šebek prisustvovao u Tutinu i kada smo snimili i dostavili materijal RIK apsolutne krađe na biračkim mestima, a to nije tretirano i mi smo zbog toga imali politizaciju nacionalnog vijeća. Dakle, ima te politizacije, ali ona je isključivo vezana uzročno-posledično za izvršnu vlast.

Naravno da nije dobro da političke stranke ne budu akteri političkog života nacionalnih vijeća, pogotovo što za njihov izbor vezan je Zakon o izboru narodnih poslanika, i po Ustavu, ne trebaju se diskriminisati pripadnici nacionalnih zajednica na taj način, a recimo, praksa država EU takođe to poznaje. Evo, imate Hrvatsku, gde je član Sabora ujedno i predsednik Srpskog narodnog vijeća, gospodin Pupovac. Zar to nije praksa EU?

Dakle, ovaj član bi trebalo u potpunosti izbrisati.

Takođe, vrlo važne stvari koje treba ovde govoriti, a o kojima do sada niko nije govorio, jeste poseban birački spisak. Poseban birački spisak je problematika koja se tiče nacionalnih zajednica. Smatramo da je ovo predloženo rešenje kvalitetno, a nudimo još bolje, da se, recimo, iz popisa stanovništva izvade članovi posebnog biračkog spiska, uz mogućnost da se upišu oni koji su eventualno propustili popis.

Takođe, dobro bi bilo, da ne bi bilo ovih brisanja kao 2010. godine, da sve izborne liste imaju pravo na uvid u birački spisak nakon zaključivanja izbornih lista, kao što je to praksa u Crnoj Gori.
Da završim samo. Jako je pogubno što u ovom predlogu zakona izborne liste nemaju svoje predstavnike u RIK. To bi se trebalo popraviti. Hvala.
Hvala.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarko sa saradnicima, svakako da su zakonska rešenja koja su pred nama jako kvalitetna i da ćemo ih u danu za glasanje podržati.

Juče su narodni poslanici iz Sandžaka govorili o određenim problemima i katastrofalnoj putnoj infrastrukturi u tom delu države, naporima koje čini Vlada Srbije, zajedno sa svojim partnerima, posebno Republikom Turskom i neophodnosti da se to proširi na izgradnju nepostojeće infrastrukture, poput železnice i aerodroma, što je svakako jako važno i na tu temu neću trošiti vreme.

Ono što želim posebno da akcentujem tiče se Zakona o putevima. Naime, nekoliko članova ovog zakona govori o zaštitnoj širini pojasa oko puteva u vannaseljnjenim mestima i to je jako dobro definisano. Međutim, nisam pronašao u tom zakonu šta je sa zaštitnim pojasom u naseljenim mestima? Imamo veliki problem, recimo, upravo u ovim krajevima sandžačkim kada su u pitanju državni putevi, posebno putevi prvog reda, Ibarska magistrala kao put 22, državni put prvog B reda i, recimo, put 29, Novi Pazar-Sjenica, koji su i te kako važni i koji spajaju nekoliko država, ali čija bezbednost nije posebno dobro urađena iz razloga što isti prolaze kroz više naseljenih mesta, konkretno kroz Novi Pazar, u blizini nekih najmanje šest, sedam osnovnih škola, gde nekoliko hiljada đaka svakodnevno prolazi tim putevima i životno je ugroženo. Konkretno mislim, recimo, na pojas od Novopazarske banje do centra grada, gde uopšte nemamo trotoara, a gde deca svaki dan prolaze i životno su ugrožena u toj poziciji ili druga neka naselja. Na sličan način, i put, kao što rekoh, 29, koji je državni put prvog B reda, koji prolazi kroz nekoliko naselja, konkretno naselja Selakovac i Dojeviće, gde takođe gravitira nekoliko hiljada dece i učenika, koja su jako ugrožena zato što su trotoari ili suženi ili uopšte ne postoje, a da ne govorimo da je tu putna signalizacija, posebno ova svetlosna, jako slabo urađena.

Mi smo u gradskom parlamentu mnogo puta govorili o ovim problemima. Svaki put su nam kazali da to nije njihova nadležnost, već nadležnost ministarstva i Vlade Srbije, da su ti putevi u nadležnosti „Puteva Srbije“ i da se njima treba obratiti za rešavanje ovog problema. Zato koristim ovu priliku da apelujem na vas, ministarko, da zaista se poradi nešto na putnoj signalizaciji i izgradnji dodatnih pešačkih zona, trotoara, pešačkih prelaza, posebno pored državnih puteva koji prolaze u blizini škola, jer su tu škole udaljene od 100 do 500 metara od takvih puteva i deca kroz uska grla zaista moraju prolaziti kroz te frekventne putne pravce i naravno da su životno ugrožena, a posebno što roditelji moraju pratiti tu decu i onda gube dragoceno vreme koje su mogli iskoristiti za neke druge korisne stvari.

Takođe, ono što želim posebno akcentovati tiče se i javnih puteva unutar lokalnih zajednica. Naime, mi u gradu, u Novome Pazaru imamo jednu jako veliku ekspanziju izgradnje stambenih jedinica, što je jako dobro. Međutim, imamo i probleme sa saobraćajem, jer lokalna vlast je uvela taksu za one investitore koji ne mogu obezbediti parking ili garažu, moraju platiti 7,5 hiljada po parking mestu, ali isto tako u toj uredbi uvela da grad nije dužan i neće obezbediti parking na drugom mestu. Tu su građani najviše oštećeni, jer investitor uredno plaća taksu gradu, zadovoljava kriterijume, grad postaje sve tešnji zato što ti ljudi, koji se usele u te stanove, dobijaju stan, ali nemaju parking mesto i zaista smo bezbednosno ugroženi sa te strane. Molim da pokušate da nešto učinite da se to poboljša. Hvala.
Hvala.

Voleo bih, ako možete, da prokomentarišete vezano za državne puteve koji prolaze kroz naseljena mesta, kao što su Ibarska magistrala broj 22, državni put prvog reda i 29 Novi Pazar – Sjenica, pored škola. Tu je zaista katastrofalna situacija i Putevi Srbije su odgovorni za izgradnju trotoara, svetlosne signalizacije, obezbedi pešački prolaz, jer tu prolazi više hiljada dece svakoga dana koji su životno ugroženi.
Hvala.

Poštovani predsedavajući, uvaženi predlagači, dame i gospodo narodni poslanici, zakoni koji su pred nama uređuju izuzetno senzibilan sistem i odgovoran deo državnog aparata, pogotovo danas na Balkanu, okolnostima, izazovima sa kojim se naš region suočava, posebno imajući u vidu iskustva iz bliske i dalje prošlosti.

Ovo je naročito bitno nama, pripadnicima nesrpskih naroda, građanima Republike Srbije koji čine napore da sve institucije država približe svom narodu i da taj narod doživljava ove institucije svojima.

Zato smatramo da je većina ovih predloga kvalitetna i neophodna, te da mi skoro nikada nemamo problem sa zakonskim rešenjima, već njihovom implementacijom koja opet najviše zavisi od ljudskog resursa ili odnosa onih ljudi koji obnašaju važne funkcije i u očima naroda su reprezenti države.

U kontekstu izgradnje poverenja o kome je kolega Zukorlić juče govorio, a što je i komplementarno ovom izlaganju, vrlo je bitno u vojne škole, gimnazije, akademiju, primiti veći broj pripadnika drugih naroda, kao i među oficirskim i rukovodećim kadrovima na odgovornim funkcijama u Vojsci Srbije i BIA. To je konkretan način uvećanja poverenja svih građana, a naročito onih 20% i više nesrba.

Poverenje se ne izgrađuje isključivim stavovima, gestama i činovima, makar oni bili napravljeni i nesvesno, već širinom i otvorenošću koja mora biti pažljivo i odmereno iskazana. Iako imamo vidni pomak u odnosu na pređašnje stanje, nažalost, još uvek nismo došli do tog nivoa.

Ilustrovaću to primerom ili skandalom koji se dogodio na proslavi Dana kopnene Vojske Srbije, kada je komandant kova general potpukovnik Milisav Simović u ime Vojske Srbije i države, nakon pohvale četničke ideologije uživo otpevao koračnicu „Planino moja, planino“, to je četnička pesma u čijem se izvornom tekstu, koji je, doduše, Simović modificirao, nalaze i stihovi: „i mnoge Turke more pobio, turske sam majke cvelio i braću Srbe more svetio“. Iako ove stihove Simović modificira i kaže: „četnički bajrak more nosio i braću Srbe uvek svetio, četnički bajrak more nosio, dušmane naše more pobio.“

Nedopustivo je da bilo koji pripadnik Vojske Srbije, pa makar i obični vojnik na zvaničnom skupu bilo kojim gestom uvredi, ponizi, zaplaši građane Republike Srbije, a pogotovo ne svoje kolege, pripadnike drugih naroda, vera i nacija, koji nemaju nikakve pozitivne emocije prema četnicima i njihovoj ulozi u prethodnim ratovima, naročito ne u Drugom svetskom ratu iz koga i potiče ova koračnica, kao modificirana verzija jedne stare ratne pesme.

Ovakav čin daje argument onima koji Vojsku Srbije nazivaju četničkom i koji rade na nepoverenju nesrpskih naroda, građana Republike Srbije prema Vojsci, a još više državama u regionu.

Ukoliko se setimo da se sve zlo na Balkanu, u Jugoslaviji, devedesetih godina podgrejavalo primitivnim folklorom, imajući u vidu snagu tog folklora, ovakve pojave se moraju suzbijati na svakom koraku u korenu.

U duhu politike pravde i pomirenja, pozivamo general potpukovnika Simovića da se svojim kolegama i svim građanima Republike Srbije, a posebno nesrbima se izvini za ovaj čin, a od ministra Vulina, Vlade i predsednika Republike Aleksandra Vučića, kao vrhovnog komandanta, da sve učine kako više nikada ovakve nemile scene se ne bi pojavile.

Vojska Srbije mora biti Vojska svih građana Republike Srbije i taj postulat se ne sme ugroziti zbog ovakvih i sličnih incidenata.

Naš ideal treba biti da izgradimo odnos poštovanja vojnika, kao što je nekadašnja SFRJ imala odnos prema pripadniku JNA. Jer, Vojska jeste narodna, nju u smislu ljudskih resursa i ulaganja kroz poreska i druga davanja čine i izgrađuju pripadnici svih naroda, građani Republike Srbije.

Verujem da i većina poslanika u ovoj sali deli iste stavove i da nas na to obavezuje ne samo evropska budućnost, već i svest da ovu državu moramo ostaviti u nasleđe generacijama kojima mir, pomirenje, suživot i zajedništvo neće imati alternativu, kojima će Vojska biti garant zaštite te vrednosti i težnje i koje će se međusobno natecati, odmeravati snage isključivo u ekonomiji, nauci, umetnosti, sportu i sličnim oblastima, koje će više od svega ostalog ceniti i poštovati čoveka različitog i slobodnog. Mi svoju i budućnost svoje dece vidimo u ovoj državi.

Iščekujemo i verujemo da će doći dan kada ćemo s ponosom moći reći to je naša vojska, to je naša BIA, to su institucije svih nas državljana i građana Republike Srbije. Hvala.
Uvaženi ministre, hvala vam na ovom pojašnjenju.

Slažem se sa dosta onoga što ste kazali. Ova pesma je starija i od balkanskih ratova i to su sve neke vrste preformulacija. Ono o čemu sam govorio, ako ste me pažljivo slušali, odnosi se na ratove koji su se dogodili, posebno Drugi svetski rat i ta je pesma i tada korišćena i korišćena je i u onim delovima kada su ti odredi koji su nastali iz te časne Vojske, kojoj je pripadao i Mustafa Golubović, koji je kasnije doduše otišao prema Kominterni, nasrtali, imali instrukcije za uništenje muslimanskog naroda na prostoru Sandžaka i to su relevantni istorijski podaci.

Bar da se to ne bi dogodilo, da se ne bi davalo povoda onima koji žele da to zloupotrebe, koji ne misle dobro ni vama ni nama iz redova bilo kojih drugih naroda, mislim da na zvaničnim proslavama Vojske Srbije ne sme biti takvih pesama i davanja povoda bilo kome da širi netrpeljivost međunacionalnu i međuversku. Pogotovo što ni Ustav ne dozvoljava recimo tako nešto i pogotovo što je to Vojska Srbije, Vojska svih naroda koji žive u Srbiji i prosto delim ovo što ste vi kazali, da to jeste naša Vojska, ali da isto tako treba da povedemo računa o drugom i drugačijem. Zato sam se ogradio i rekao da je verovatno nesvesno došlo do ovoga i molio baš vas i uvaženog predsednika da se ubuduće zbog senzibilnosti ovakvih pojava vodi računa i o ovim sitnicama koje, na žalost, na ovom balkanskom prostoru vrlo lako mogu do dovedu do nesuglasica, koje bi očigledno nekima odgovarale, a nama kao građanima ove države, kao nekome ko vidi budućnost i sebe i svoje dece u ovoj državi i ko ove institucije gradi i želi dobro svim institucijama to nikako ne ide u korist.

Biću sigurno na raspolaganju, kada budete dolazili u Novi Pazar i bilo gde, da razgovaramo i sa vojnicima i sa ostalim o ovim stvarima. Hvala.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući na razumevanju.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predstavnici Vlade, poštovani ministre, danas imamo veliki broj tačaka o kojima treba raspravljati. Ono na šta ja želim fokusirati svoje izlaganje jesu izmene i dopune Zakona o igrama na sreću.

Kao što znate, u našoj državi su igre na sreću jedna od posebnih tema koja opterećuju sve one građane koji razmišljaju o zdravom okruženju. U ime građana Novog Pazara, mi smo pre izvesnog vremena uputili peticiju sa 10 hiljada potpisa nadležnim ministarstvima, tražeći da se isključivo poštuje Zakon o igrama na sreću, kada je u pitanju udaljenost ovih objekata od škola, tj. ona važeća regulativa iz člana 86. koja zahteva da ti objekti budu 200 metara udaljeni od škola.

Naravno, podneli smo i zakon koji će narednih sednica ući u proceduru, apsolutno zabrani svih mogući igara na sreću, kao i nekoliko amandmana sa ciljem da recimo da se te takve igraonice, kladionice, koje opterećuju i unazađuju naše društvo, a posebno su opasne za maloletnu populaciju, za đake, učenike, izmeste iz naseljenih mesta. Zato smo imali podlogu, recimo, da u jednoj od najuspešnijih država danas u svetu, ili još pre, usvojile princip da takve vrste poslovanja mogu samo štetiti društvu u celini, pa su recimo, SAD, zabranile ili udaljile, dozvolile da se samo na određenim mestima priređuju igre na sreću, dok je Rusija u potpunosti zabranila priređivanje bilo kakvih igara na sreću na svojoj teritoriji.

Naše društvo je jako ugroženo ovom pošašću, i zato smatramo da u narednom periodu treba preduzeti što je moguće više koraka da se i trenutno važeći zakon implementira, tj. da se i u onoj meri kojom Zakon predviđa da te kladionice, te kockarnice, te takve ustanove budu udaljene od obrazovnih institucija, poštuje, kao i da se poštuju svi ostali članovi zakona koji su dosta restriktivni i koji bi trebali da omoguće, kakvu takvu kontrolu nad ovim poslom.

Svesni smo da se vrlo često ovim poslom igara na sreću, nažalost, bave, posebno u manjim sredinama, ljudi koji pokušavaju preko toga da naprave i političku i neku drugu moć. Tako je recimo, u centru Novog Pazara, na jednoj kladionici koja nije udaljena više od 200 metara od obrazovne institucije, stavljen jedan natpis „ La Casa Nostra“. Svi u ovoj državi i na celom svetu znaju šta to znači, znaju šta to sugerira, a da bi situacija bila još gora, taj lokal jeste u vlasništvu bliskog rođaka jednog visokog funkcionera ove države.

Vrlo je važno da pored ovih izmena i dopuna ovog Zakona o igrama na sreću i ovim putem apelujem na Vladu da usvoji amandmane koje smo podneli, a takođe apelujem na sve kolege narodne poslanike da u narednom periodu, kada dođe u proceduru i naš predlog zakona o zabrani igara na sreću isti podrže, da na taj način sprečimo ovo veliko zlo koje uništava, razara porodice, razara srpsko društvo, a naročito ima negativne posledice po maloletnike, po đačku i studentsku populaciju u našoj državi. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministri sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, želim da govorim o ovom setu prosvetnih zakona. Na samom početku želim izraziti jedno priznanje, obzirom da sam se i stručno bavio time kako su u zakonskim okvirima tretirane nacionalne zajednice u zemljama regiona. Ono što sa odgovornošću mogu da kažem jeste da ni jedna država u regionu nema na ovakav način predstavljeno i uvaženo pitanje jezika i pisma i obrazovanja nacionalnih zajednica. To je nešto što je činjenica i to je nešto što treba služiti na čast svima nama u ovom domu, a i državi Srbiji.

Problemi ponekad nastaju u implementaciji zakonskim okvira, i to je ono što je kazao uvaženi ministar da je nasleđe prošlosti, odnosno pređašnjih režima. Hvala Bogu, danas se i ti problemi rešavaju i dolazimo do čak raspleta nekih ključnih problema koji su ponekad opterećivali obrazovanje, recimo, i nastavu na bosanskom jeziku, a koji su bili u kontinuitetu primetni prethodnih godina.

Vrlo je važno da se nedostajeći udžbenici upotpune za tu nastave, da se prihvate termini, kao što su Sandžak, „bosandžica“ i ostalo i da, naravno, s druge strane, oni iz Bošnjačkog nacionalnog veća koji su imali propuste te propuste isprave tako da u potpunosti imamo Ustavu i prema ovim zakonskim rešenjima i taj obrazovni proces zaokružen.

Voleo bih da uputim par pitanja, zaista je sjajno urađen ovaj Zakon o udžbenicima, i prosto podstaknut time što je ministar govorio o obnovi biblioteka - kako će se i na koji način nadomestiti nedostatak lektira za nastavu maternjeg jezika, recimo, za one koji pohađaju nastavu na jeziku nacionalnih zajednica, ukoliko u našoj državi nemamo nekog izdavača koji se time posebno bavi? Kao što smo čuli juče neki zagovaraju da ne smemo uvoziti takvu literaturu iz susednih država. Dakle, vrlo je neophodno i da se to pitanje uredi.

Takođe, ono što je primetno iz kontakata sa drugim pripadnicima manjinskih naroda, treba urediti pitanje dopunske nastave u inostranstvu pripadnika nacionalnih zajednica pri konzularnim odeljenjima gde iseljenici, građani Republike Srbije, imaju pravo samo slušati i pohađati nastavu, odnosno njihova deca na srpskom jeziku. Obzirom da imamo veliki broj iseljenika ne Srba, bilo bi vrlo važno pripremiti udžbenike kako bismo mogli imati to zaokruženo i da budemo prvi u regionu po tom pitanju.

Takođe, vrlo je važan i Zakon o prosvetnoj inspekciji. To je nešto što je bilo neophodno, to je nešto što će, sigurni smo, rešiti sve probleme ili bar ići u pravcu rešavanja onih problema koje imamo u sredinama koje nisu obgrljene centrom. Tu pre svega mislim na one sredine kakva je Sandžak, gde smo zbog nedostatka ovakvih sistema kontrole suočeni sa zaista velikim problemima u obrazovnom sistemu, odnosno zloupotrebe položaja i toga da, recimo, lica koja su bliska kriminalnom miljeu i bliska sa određenim nosiocima lokalnih vlasti, odlučuju ko će a ko neće raditi u prosveti itd.

Vrlo sam zahvalan ministru na tome što je danas potvrdio da je neophodno izgraditi još jednu školu u Novom Pazaru. Naime, oni koji obnašaju poziciju toj lokalnoj sredini su izgleda tvrdi na ušima, pa nisu čuli da je opozicija insistirala na tome i govorila da su obezbeđena sredstva i da je ministarstvo spremno to da radi, što je danas i potvrdio ministar, ali i da je ceo problem bio do lokalne samouprave.

Koristim ovu priliku da se zahvalim lokalnoj samoupravi koja je prihvatila tu inicijativu opozicije i pokrenula izradu idejnog rešenja. Naravno da nam je neophodna ta prosvetna inspekcija, kako bi rešili sve veći problem kockarnica. Nažalost, kako god je bio dobar ovaj poduhvat lokalne samouprave po pitanju inicijative za novu školu, tako je pogubno što je ona, recimo, juče izdala dozvolu da još jedna kockarnica na udaljenosti od 30 metara od srednje škole ženske medrese dobije dozvolu za rad. Hvala.
Hvala.

Prethodni govornik nije naveo član kojim je hteo da ukaže na povredu Poslovnika.

(Predsedavajući: Član 106.)

Član 107, dakle, dostojanstvo. On je opet tvrd na ušima. Ja nisam spomenuo budžet i nisam spomenuo da su sredstva iz budžeta, već da su sredstva namenjena i zahvalio se ministru na njegovoj podršci, a sve ostalo je bilo iskrivljavanje onoga što sam ja govorio. Ja vas molim da ne dozvoljavate da se na ovaj način ruši dostojanstvo. Niti sam spomenuo profesore, niti sam spomenuo bilo koga ko je častan i ko radi svoj posao u skladu sa onim što je opis njegovog posla.

Prosto, ovo je bio jedan način da se skrene misao sa onoga što sam istakao, a to je da je gradska uprava Novi Pazar jučer izdala dozvolu da se sa 30 metara od srednje škole registruje još jedna kockarnica, što je suprotno Zakonu o igrama na sreću, gde mora biti 200 metara udaljeno od škole. Hvala.
Zahvaljujem.

Ne znam zašto niste dozvolili zamenu, to je juče moglo da se radi. U svakom slučaju, poštovani predsedavajući, uvaženi predlagači ovih odluka, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je važan dan u kojem raspravljamo o odlukama o imenovanju velikog broja sudija i velikog broja pomoćnika tužioca i to zahteva jednu zaista važnu raspravu.

Ono što želim da kažem jeste da pohvalim državno javno tužilaštvo zbog novog pravilnika koji tretira zaista kvalitetno prisutnost pripadnika nacionalnih zajednica u onim tužilaštvima u sredinama gde oni čine jednu veću značajnu većinu, i to je ovog puta nešto što je zaista kvalitetno. U duhu toga su i ovi predlozi, koliko sam razumeo, dva zaista kvalitetna i važna kandidata iz Novog Pazara za pomoćnike javnih tužilaca. Naravno, to bi voleli da bude praksa i u buduće.

Ono što bi trebalo raditi na tom planu jeste da istu praksu zauzme i Visoki savet sudstva, jer bi bilo vrlo važno u sredinama koje su multietničke, da takođe po uzoru na državno javno tužilaštvo imamo proporcionalnu zastupljenost prema nacionalnom ključu sudija, kao što ćemo imati u tužilaštvu, a naročito što smo prethodne godine izabrali troje sudija za Osnovni i Viši sud u Novom Pazaru, koji nisu iz Novog Pazara. To je, verujte, izazvalo veliko nepoverenje građana, i to ne samo Bošnjaka, već i Srba iz Novog Pazara, jer su dovođeni ljudi sa strane, a u tom gradu ima podjednaki broj kvalitetnih ljudi sa referencama i pripadnika bošnjačkog naroda i pripadnika srpskog naroda koji bi mogli kvalitetno obavljati te funkcije.

Ovo naročito podvlačim jer je u toku konkurs za izbor 300 novih sudija, od kojih će biti izabrano četvoro sudija za sudove u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, pa u duhu toga, da se to nepoverenje koje već postoji ublaži, ispravi, molio bih da Viši savet sudstva vodi računa o ovome i da, naravno, pri izboru tih novih sudija tretira one kandidate koji su sa prostora tih opština, bez obzira da li su Bošnjaci ili Srbi, a znamo da ima dovoljan broj kvalitetnih kandidata koji mogu obavljati te funkcije.

Takođe, mi smo se u prethodnom periodu vrlo često susretali sa jednim snažnim problemom kada je u pitanju rad sudskih i tužilačkih organa. To je jedna duboka sprega sa politikom i kriminalom. Nažalost, sudovi, pogotovo u sredinama iz kojih dolazim, vrlo često su taoci političara i kriminalaca koji imaju velikog upliva na njihov rad.

Lično sam imao priliku, obzirom na svoj angažman, da bar 30 puta budem optuživan i krivično gonjen od ljudi koji su iz političkog i kriminalnog miljea, koji za to nisu imali osnova. Sve tužbe koje nisu bile povezane sa političarima i kriminalcima su pale, a one koje su imale spregu sa ljudima iz politike i iz kriminalnog miljea su prolazile. Čak se dogodilo, i to želim da ilustriram ovde, da predsednik političke partije koja je bila vladajuća u tom periodu, priznao je na svedočenju na sudu da je sa pozicije gradske vlasti više puta tražio intervenciju kod predsednika suda i javnog tužioca da podiže krivične prijave i da goni svoje neistomišljenike. Nažalost, to je bila situacija koja je zaista bila neizdržljiva i koja je dovodila do strašnog nepoverenja građana u rad tužilaštva i sudstva.

Takođe, suočeni sa situacijama da, recimo, policija vrlo često odradi svoj posao kada su u pitanju kriminalci, kriminal, kao recimo konkretno u zadnjim slučajevima oko nelegalnog rada kladionica i kockarnica, zatvore, podnesu krivične prijave, ali kriminalci nađu vezu u tužilaštvu i sudstvu i opet ne procesuiraju se, otvaraju, nažalost i dalje nastavljaju kontinuirano da rade. Voleli bismo da sudstvo bude nezavisno, apsolutno, od bilo koje politike i bilo kojih političara i kriminalaca. Hvala.
Reklamiram član 103, uvaženi predsedavajući.

Naime, ja sam vam ukazivao nekoliko puta i nije istina da nisam pokušavao da vam kažem da zamenite mene i gospodina Zukorlića. Gospodin Arsić je to takođe pokušao da vam ukaže, ali vi ste to ignorisali. Zato smatram da ste pomalo namerno to uradili, tako da bih voleo da se i po ovom članu takođe izjasnite.

Što se tiče ovoga što je rekao moj prethodnik, nije istina. On nije dobro slušao. Ja sam pričao o fenomenu povezanosti politike i kriminala sa sudstvom i tužilaštvom i naveo konkretan primer. Dakle, očigledno je i to dokazuje ako neko ko je predsednik jedne političke partije i ako neko ko je trenutno vlast u jednom gradu… (Isključen mikrofon.)