Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nebojša Zelenović

Govori

Da. Zahvaljujem.

Mene interesuje evo sada kada je pomenuo kolega ovu priču o korupciji, interesuje me kako ministar Gašić odmah ne skoči i počne da razmišlja o tome šta se zapravo dešava u Srbiji.

Mislio sam da se ne javljam za reč, ali moram da skrenem pažnju. Sada ste videli u nekoliko navrata razni iznosi nekih cena za autoputeve, kreće se od šest miliona evra, pa dođe do 13 miliona evra po kilometru.

Sada vi čujete o razvoju, čujete o tome kako se fantastično Srbija razvija, a onda u tom razvoju čujete i tu fascinaciju o stadionima i situacija sa gospodinom Rističevićem koga su vodili da vidi kako izgleda stadion u Budimpešti.

Znate, za mene je stadion samo stadion i put je samo put i on ima svoju cenu. Na stadionu se igra lopte i tu može da se za par stotina hiljada evra završi posao i sto miliona evra u jedan stadion. Onda autoput može da se uradi za deset puta nižu cenu, a mi sada čujemo da košta evo baš ovaj Šabac-Ruma košta 13 miliona evra po kilometru. Pa zar vam ne zvuči tu nešto sumnjivo?

Kako je moguće da jedan put može da košta toliko ili da može jedan stadion da košta 100 miliona evra. Ako me baš interesuje, evo mi smo radili neke puteve, nije da baš nisu ljudi radili, radilo se svašta. Na primer da ste došli, ako ste toliko fascinirani stadionom mogli ste doći u Šabac da vidite stadion. Eno ima stadion u Šapcu, ima modernu rasvetu, mogu da se igraju evropske utakmice, par stotina hiljada evra, rasveta hoćete za evropsku, lokalnu ligu, koja god, sve ima. Urađeno i zamislite, nema nikakvog kredita, ništa nije sa Kinezima, sa Azerbejdžancima, jeftino od 10 do 20 puta jeftinije nego kada vi pravite. Ako vas baš interesuje stadion.

Mogli ste da posetite najveću industrijsku zonu na Balkanu, baš tamo u tom Šapcu kuda sada prolazi ovaj najskuplji autoput. Mogli ste da vidite jedno 35 fabrika od kojih ste doveli samo jednu, ovu na kraju, ove Kineze. Ostale smo doveli mi, ja, neke moje kolege koje su sa mnom radile, bez dinara subvencije gospodo. Sve ste to mogli da vidite, samo da ste hteli dobro da gledate. I tamo neki ljudi rade, niko se ne zapošljava preko familije i stranke, niko se ne vozi na mitinge, niko ne plaća nikakav danak, nema reketa.

Znači, može i drugačije. Ali vi to niste hteli da vidite. O tome će glasati građani 17. decembra, o tome da postoji neki razvoj po pristupačnim cenama, a postoji neki razvoj uz kriminal i korupciju i uz lopovluk, pa ako nije sumnjivo da kilometar autoputa može da košta 13 miliona evra, ministru policije koji ovde sedi, ne znam šta može da bude sumnjivije. Zbog toga gospodo, zbog tog kriminala i te korupcije koju građani gledaju svakog dana, mora da košta u prodavnici i voće i povrće i mesto toliko koliko košta. Dvesta dinara paprika, pa idete u prodavnicu da vidite koliko košta da se napravi ajvar. Skupo bre. Što je skupo, zato što je ovakva korupcija. Zato što je najskuplje gorivo u regionu. Zato što ljudi ne mogu da sastave kraj sa krajem.

Možda ste vi u pravu kolega, možda je stvarno fantastičan ali je skupo. Neko to na kraju sve mora da plati gospodo. E o tome će se glasati 17. decembra, hoće li kriminalci da idu u zatvor sa nekim zaista pravim ministrima koji će da završe posao u kome će da se reši tužilaštvo i tužilačka policija, Zakon o poreklu imovine, Zakon o lustraciji, pa da se onda jednom završi stvar. Da se napravi jedna prava Vlada koja će u godinu dve da pripremi državu za neke slobodne izbore, sa slobodnim medijima pa da onda zaista ukrstimo rešenja naših politika, a ne ovako. Ovako kako stvari stoje ne ide dobro. Tako da građani Srbije 17. decembra glasate za to da kriminalci koji grade autoputeve za 17 miliona evra po kilometru idu u zatvor, za to da se ispune zahtevi protesta i da se spreči ovo krvoliptanje koje imamo u ekonomiji do koga smo došli sa ovakvim nestručnim i nesposobnim kadrovima SNS. izvolite, glasajte da uredimo državu na normalan način. Hvala.
Jel možemo da nastavimo ovaj razgovor, ovo će da bude vrlo interesantno da vidimo o kakvom vi to kriminalu pričate? Niste vi tek tamo neki svratio u Skupštinu, nego ministar policije i sada vi ovde upućujete da kao postoji neki problem sa kriminalom pa zaboga ja ne mogu o tome da pričam. A o čemu ću da pričam? Baš ću o kriminalu da pričam i to o vašem kriminalu. Ovo sve što radite je kriminal. Ovo u šta se državu doveli je kriminal i protiv toga je narod izašao naulicu, zato što ste vi ovde onemogućili da se uopšte obavlja civilizovan život. Šta je tu paušalno u ovim stvarima koje sam rekao, šta nije tačno u 13 miliona evra ili u 280 miliona evra za 21 kilometar puta sa mostom? Šta tu nije tačno?

Drugo, ovde ne postoji ni jedna tačna cena za bilo koji infrastrukturni projekat, samo iznosi kredita. Hajde da otvorimo ugovore sa Azerbejdžancima i Kinezima, da čuju ljudi stvarno koliko šta košta. Što ne otvorite jedan ugovor? Evo, vi ste ministar policije, pa ako nekoga treba da interesuje, vas treba da interesuje kako može da košta toliko auto-put. Toliko ne košta u Švajcarskoj auto-put, kroz planine preko Alpa. Ispod Atlantika ne bi toliko koštao.

Kako vas to ne interesuje? Sada vi kažete – nemojte vi meni da pričate. Evo uplašio sam se, evo prestravio sam se, jer kao ministar policije će sada nekom narodnom poslaniku da ovde dođe i da valjda čime pretite mi nešto. Da li je to neka sada sila? Nešto znate. Dve godine ste me prisluškivali. Vi i vaši ste me prisluškivali dve godine. I šta ste utvrdili? Da je možda grad Šabac platio za šest sela iznošenje smeća umesto seljaka u tim selima. Grad Šabac je mogao da plati za sve iznošenje smeća, ali ste vi utvrdili da sam ja nešto prekršio zakon, pa me sada proganjate po sudovima. Da li je tako?

Jel rekao taj koji je naredio prisluškivanje da nema elemenata za to za šta ste me pratili i prisluškivali dve godine, mene i moje saradnike, optuživši nas da se bavimo organizovanim kriminalom? I šta sada mislite da će to da prođe tek tako, da u nekom trenutku svi ti ljudi koje ste vi angažovali, vi lično, da prate i prisluškuju političke neistomišljenike? Neće da se otvori i pročita i kaže – čekajte, šta vi radite? Koliko košta da službenici BIA prate, prisluškuju, u fizičkom smislu, političke neistomišljenike? To plaćaju građani Srbije, vaše iživljavanje na političkim neistomišljenicima. To su plaćali i nastavljaju da plaćaju. I sad se vi meni smejete.

Prvo ste ovde izbacili tako neke optužbe, o ne znam čemu. Ja vam kažem šta je sumnjivo, na šta se građani žale, a vi imate neke podatke. Dajte podatke. Dajte podatke o Draganu Đilasu. Ili ga hapsite ili ćutite. Ili uhapsi čoveka ili ćuti. Šta pričate ovde 15 godina, slušam, neke milione. Svaki građanin Srbije sa imalo mozga će vas pitati – što niste do sada uhapsili čoveka? Što niste svakog kriminalca uhapsili? Gde vam je onaj Vučko iz žandarmerije? Šta radi Vučko? Da li je Vučko žandar ili nije žandar? Da li je policajac? Od koga prima platu? Šta radi on radi sa Saletom Mutavim i sa Veljom Nevoljom? Odgovorite na ta pitanja, ministre policije.

Vi znate, ljudi, o čemu se ovde radi? Dokle smo mi došli? Kriminalci presvučeni u policajce voze džipove, batinaju ljude, isteruju ljude iz stanova. I sve u redu, to može. I evo ministar policije ima neki problem sa mnom. Ej, sa mnom. Nemate problem sa ovima što nose kapuljače i tuku ljude. To vam je sve u redu. Nemate problem sa Vučkom.

Što ne kažete građanima Srbije šta radi taj Vučko koji je žandar, kao šef organizovanim kriminalnim grupama? Ko čuva „Jovanjicu“? Ko obezbeđuje da se proizvodi marihuana? Ko vodi računa o tome da ovo bude država bez kriminala? Vi. Strelovito napredujete. Sve je manje kriminala. Super nam je. Evo piše svuda da je sve super, sve savršeno, najbezbednija država u Evropi.

Dakle, nemojte više da zamajavate građane, nemojte da ih lažete, nemojte da izmišljate, nemojte da koristite resurse i mogućnosti da blatite ljude. Uzmite radite svoj posao, ako vam je stalo do države. Nemojte se stalno baviti onima koji imaju nešto protiv. Ne bi bilo loše da dobijemo odgovore na ova pitanja koja smo postavili.

Evo mi kao neki obični ljudi koji se tu bave politikom pokušavaju da prenesu nekakve želje i potrebe građana, čemu smo izloženi. Malo ćemo da vas istražujemo, malo ćemo da vas prisluškujemo i pratimo. Može nam se. Tako vam je to sila i vlast. I dokle? Ja vam kažem do 17. decembra, pa ćemo onda da otvorimo ugovore, pa ćemo da vidimo koliko šta košta, pa će da rade neki tužioci svoj posao. Čak i sve ovo što sam sada naveo da nije ništa, vi ste potpuno nesposobni da vodite državu, potpuno ste nesposobni. To ste pokazali u poslednjih mesec i po dana na nekoliko različitih primera. Neću da opterećujem dalje, pošto je građanima dovoljno teško. U sitne sate vodimo ovde rasprave o tome, samo da biste brzo potrošili vreme.

Sedamnaestog decembra građani odlučuju da li će Bata Gašić da bude ministar policije i dalje ili neće. Sedamnaestog decembra će ljudi da odlučuju da li će oni ljudi koji treba da sprovode zakon početi da ga rade onako kako to treba da se radi u jednoj uređenoj državi, a sve drugo posle 17. decembra. Hvala.
Neću da mi trošite vreme koje mi je preostalo, nego dajte mi dva minuta za repliku. Čovek me je prozvao nekoliko puta, pa mislim da je fer da mu odgovorim.
Pa tako lepo, mi gangsteri iz Šapca mi zaposlimo u gradsku upravu sva javna preduzeća, ustanove, dom zdravlja, ukupno hiljadu ljudi, a moj kolega iz SNS, dve i po hiljade, pa onda svake godine on potroši 16 miliona evra više nego ja, pa puta 6 godina, pa eto vam 100 miliona evra od uštede od nas gangstera. Evo takav sam ja gangster, uštedeo sam građanima Šapca na racionalnom upravljanju 100 miliona evra, a kada ste bili u Šapcu, da ste bili, da su vas malo proveli da gledate ta svetska čuda, niste morali u Budimpeštu, nego do Šapca, da vidite prečistač otpadnih voda, koji radi od 2017. godine, pa ne da ga provlačite iz budžete u godinu iz godine, nego da vidite urađen koji radi pa prečišćava otpadne vode, to nema kod vas tamo, znate.

Niste vi to videli, možda ste u Budimpešti sreli kada ste bili na stadionu, ali niste mogli da vidite u Srbiji, jerbo nema, ali ima u Šapcu, zamislite. I baš takav građani plaćaju svakog meseca uredno i ništa ne košta grad Šabac, a taj vaš gradonačelnik što ste ga stavili, on misli da prečistač služi da ribe piju čistu vodu u reci Savi, on misli da tome služe prečistači, ali to nema pošto vi to nikada niste znali, da napravite, niti vas to mnogo interesuje, ali vas baš brine ko i šta gaji i da li su ovde neke kolege poslanici spremni za vašu farmu, pa iščekirajte na vašoj strani da li imate dovoljno bizona, da.

Kako vas bre nije sramota, nazivate kolege gangsterima i kriminalcima, a ja sada kažem proverite pa ćete videti. Slobodno, sve što nije, evo vam ga ministar pa prijavite gangstera policiji, pa nek policija dalje radi svoj posao, do 17. decembra, pa ćemo posle da vidimo.
Da, ovo je interesantno i ovome će građani glasati 17. decembra.

Znate, mislim da je pošteno da kažete to kako ste vi povezali „Volvo“ i nekog od nas i nekakve nemačke ili Albanske plaćenike. Suština je litijum. O tome se radi. Znači, o litijumu se ovde radi.

Ovo na šta se žale predstavnici SNS, njima je žao što se ne kopa litijum u Srbiji. On se ne kopa zato što mi nismo dozvolili da se kopa i nećemo dozvoliti da se kopa. O tome će glasati građani 17. decembra da li će da se kopa litijum u Srbiji ili neće.

Mi smo protiv toga i čim pobedimo na izborima prvi zakon koji će ovde u parlamentu biti usvojen će biti Zakon o zabrani rudarenja litijuma i bora u Srbiji.

Šta nije jasno? Mnogo mi je žao zbog „Volva“, znate, ali viš volim našu vodu i našu njivu i našu pšenicu… (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Pošto smo krenuli, ajde ovako da kažem, od budžeta bez nekih nepotrebnih uvoda, da trošimo vreme ionako ga imamo malo za ovih 60 tačaka koje ste ovde spakovali nama, a pod izgovorom da je opozicija kriva što će raspravljati o 60 predloga zato što je tražila izbore, pa bože nema vremena, pa ajde to da ubrzamo, jer zaboga spremamo se svi za 17. decembar, pa onda i za ovaj javašluk treba da bude kriva opozicija, ali svejedno, da krenemo od početka i od gospodina Malog. Boriti se moramo, moramo da obrazložimo kako zapravo ovaj sistem loše izgleda i koliko je sve ovo što ste mogli čuti danas od ministra finansija zapravo jedna velika neistina,

Dakle, pričate o razvoju hartija od vrednosti 2023. godine, a pri čemu se vaš šef Komisije za hartije od vrednosti žali kako mu je mala plata jer nema tržišta za hartije od vrednosti. Odmah da vam kažem prve municipalne obveznice emitovane u Srbiji su bile, možete misliti, baš u Šapcu, 2015. godine, i od tih obveznica grad je izgradio trg, bazen najjeftiniji u Srbiji, trg najjeftiniji u Srbiji i kupio sijalice javne rasvete najjeftinije u Srbiji 60 evra po komadu, a sada koštaju kod vas hiljadu evra. Dakle, tako izgleda ova priča o tome kako tamo neki Šapčanin kome neće niko da pomene ime vodi poslove.

Dakle, vi ste ponizili ovu Skupštinu danas ovim predlozima zakona ali ste ponizili jednako kao što svaki dan ponižavate građane, pa ponizili ste i fakultete imenujući ovog Bokana, jednog dokazanog razbojnika, da uđe u Savet Filološkog fakulteta jer kad on dođe onda će da nam uznapreduje Filološki fakultet i da krene u nebesa.

Dakle, uspeli ste u ovom kratkom vremenu da lažno prikažete kako je neverovatno veliki DžDP, odnosno iznosi 68 milijardi evra, ali nećete da kažete pravu istinu, a prava istina je da do tog društveno bruto proizvoda dolazite sa naduvanim cenama i sa radovima koji koštaju od tri do deset puta više, pa hoćete li da uzmete ovu sijalicu javne rasvete koju možete da kupite deset puta jeftinije i hoćete da uzmete autoput?

Sad ću da pokažem kako to zaista izgleda. Dakle, ovaj autoput koji su mogli članovi vaše stranke da vide kada su dolazili na 15-i rođendan prošlog vikenda u Šabac je zaista dobar autoput, dobar je i most. Stigne se za 45minuta od Šapca do Beograda. Ja tu nemam šta da prigovorim. Iskreno, iskreno koriste ga svi Šapčani, doveo je do potpunog rasterećenja. Nemojte misliti da neko ko je iole ispravan i normalan može da ima nešto protiv autoputeva, ali možemo da imamo protiv cene.

Znate, taj autoput kad je projektovan 2011. godine je koštao 90 miliona evra, gospodo. Moraju da čuju građani - 90 miliona evra, 60 miliona evra za put od 21 kilometra i 30 miliona evra za most. Ako ne verujete meni, pitajte gospodina Drobnjaka iz „Puteva Srbije“.

Ja sam gledao taj projekat. Taj projekat je bio gotov. Tto je najlakše za izvesti autoput koji Šapčani čekaju evo 12 godina. Samo zato ga čekaju jer nisu mogli da ga dobiju onda jer su pogrešno glasali, odnosno nisu glasali za Vučića i za SNS, pa pošto nisu glasali nisu mogli da dobiju put.

E sad zamislite, gospodo, da jedan takav put košta tri puta više nego što mu je cena. Tri puta više. Stadion u Leskovcu košta 10 puta više nego što mu je stvarna cena. Od 10 miliona evra izašli ste na 100 miliona evra i onda vi kažete - naš GDP je 68 milijardi, pa podelite ga sa 10 pa ćete dobiti koliki je zaista naš društveni bruto proizvod, a do koga se dolazi javnim obmanjivanjem građana, a to služi da bi se povećao kreditni potencijal države da bi mogli više da se zadužujemo. To je jedina mantra koju ovde vodi ministar Mali svo ovo vreme, pokušavajući da kreira nekakav društveni razvoj, a da bi mogao lakše da se zadužuje, a onda da se kroz naduvane cene radova, kroz naduvene cene različitih izvedbi od mostova, tunela, puteva, čega kog, izvuku pare.

Gde onda takve pare završavaju? Gde završavaju takve pare? Gledaju građani svaki dan šta se dešava oko njih. Najviše što muči građane u ovom trenutku je kriminal i korupcija, pa svi znaju da su se svi vaši članovi svud po Srbiji ovajdili, kupili automobile, obezbedili sebi stanove, deca im se školuju u inostranstvu i onda vi prodajte priču o svim dobrim i kvalitetnim projektima koje sprovodite.

Jeste li probali da se lečite vi koji pričate i kunete se u bolnice? Jeste li probali da se lečite malo? Dođite na ortopediju, na neurologiju u Šabac da se malo izlečite, pa da vidite kako izgleda lečenje tamo. Celo leto ne radi ni jedna klima, u sobi od šest do deset ljudi leži. Kako izgleda njihov oporavak? U sobi 45 stepeni. Nema klima. Nema ni bolnice, kako treba da izgleda bolnica i sad ste se setili posle 12 godina svoje vlasti da izgradite još neke objekte, verovatno pod 10 ili više puta skupljim cenama.

Šta da vam kažem? Čuo sad da će da se gradi neka nova bolnica u Šapcu za fantastičnih 50 miliona evra. Ima tamo zgrada, ima 25 hiljada kvadrata, treba bar miliona evra da se sredi i da funkcioniše, ali nema lekara, gospodo. Nema ni jednog lekara specijaliste. Bilo ih je ranije po deset, uzmite koju god hoćete struku, a sad ih ima dva ili tri bilo koje struke, bilo gde u Srbiji, kao što vam je Šapcu, svud vam je po gradovima srednje veličine. Koliko će da bude za četiri, pet godina? Hoće li da bude jedan ili nula ili će da bude 10 i 15 koliko je trebalo da bude? O kakvom vi razvoju pričate? O kakvom razvoju pričate?

Dakle, orobili ste državu Srbiju, onemogućili ste ljude da se razvijaju i zato ljudi odlaze i zato nema nikakvog kadra. Dakle, kao što je infrastruktura u Srbiji na tom nivou da se uzima gde god se stigne, ista je situacija i sa ostalim kriminalnim delima koja sad rade razni kriminalci presvučeni u policajce.

Imali smo slučaj ovog Vučka. Možete misliti, čovek je iz Žandarmerije i organizuje kriminalnu grupu, pa čas je ovaj Sale Mutavi, pa kad je nastradao Sale Mutavi, onda je Velja Nevolja, ali svejedno neki Vučko upravlja svim tim, pa šta je sad Vučko? Jel on kriminalac ili policajac? Jel on radi za državu ili radi za mafiju? Ili su država i mafija jedna stvar.

O tome će građani Srbije da odlučuju 17. decembra, gospodo, pa možete da turite i Aleksandra Vučića i Đuku i Arsića i sve na listu. Decembra 17. se odlučuje o tome da li će kriminalci u zatvor ili će u upravne odbore kod vas.

Došli smo, bre, u situaciju da se pošteni policajci procesuiraju, gone ljudi, nose svaki dan glavu u torbi, traže kriminalce, sprečavaju narko-dilere, rade sve i svašta, a onda ih vi izvodite na sud, a prave kriminalce koji proizvode marihuanu brane tamo neke Đuke. Stalno na svakom koraku neki Đuka nekog brani. O čemu se ovde radi? Dođe onda tako jedan advokat mafije, drzne se da dođe ovde u Dom, u parlament svih građana Srbije, da objasni kako on ima problem sa nekim ponovljenim izborima negde tamo, a koji su se desili, na primer, u mom Šapcu.

Hej, bre, kriminalce brane Đuke i ostali. To smo mi dočekali, gospodo. O tome se ovde radi i o tome će se glasati 17. decembra.

Kažite mi, na kraju, ko je čuvao tu Jovanjicu? Jesu li je čuvali neka BIA, VOA, neki vojni obaveštajci, policijski obaveštajci, bezbednosni obaveštajci. Ovde je sad ovaj ministar Gašić, da pitamo njega, možda on zna nešto više o tome. O tome će građani Srbije glasati, takođe, 17. decembra.

Hoće li zaista svi kriminalci da odu u zatvor ili će ovo da nastavi da bude organizovana mafijaška družina?

Što se tiče ekonomije, a jako je povezano sa ovim što je govorio ministar Mali, moram da kažem, vi ste uspeli svojom nesposobnošću ovih deset, jedanaest godina intenzivno da pokvarite čak i evro. Znate, inflacija u Evropi je 6%, a u Srbiji 12% u privredi i ekonomiji koja je zasnovana na evru, vezana za evro. Pa, kako je moguće da je kod nas inflacija duplo veća nego u EU, a mi sve poslujemo u evrima? Kako je moguće? Hajde nek objasni to, evo, genije za finansije ministar Mali, kako je to moguće da se desili?

Sada ću da vam kažem kako je moguće? Moguće je zato što gospodo imate naduvane cene u javnim radovima, moguće je zato što se krade na svakom koraku i moguće je zato što nemate domaću poljoprivrednu proizvodnju. Uništena domaća poljoprivredna proizvodnja je dovela do toga da nemate svoje proizvode kojima možete da parirate, da nemate svoje mleko, svoje meso, da nemate svoju hranu, a onda morate da kupuje iz EU.

Hranu iz EU kupujete po evropskim cenama, a svi je plaćamo srpskim platama. To građani vide svaki dan, možete vi da pričate šta god hoćete. Zbog autoputa koji košta tri puta više, zbog stadiona koji košta deset puta više, zbog sijalice koja košta deset do dvanaest puta više, kilo mesa junećeg u mesari košta 1.200 dinara. E, sada vi objasnite građanima zašto oni plaćaju najskuplje meso? Zašto plaćaju najskuplje svinjsko meso i juneće? Zašto plaćaju najskuplje prehrambene proizvode? Moraju da razumeju građani da je to zbog vas i zbog vaše korupcije. Tako je gospodo.

Znate, ta priča koja je nanela veliku štetu državi Srbiji, prvenstveno ugrozila politički državu Srbiju se desila pre nekoliko meseci, ali hajde da kažemo malo više od mesec dana, to su ovi događaji u Banjskoj. Svi se trude sada da pokriju taj nemili događaj, svi se trude da se stvari pretvore kao da se ništa nije desilo, a desila se strašna stvar, pa, smo mi ovde jedno vreme većali da li je Aleksandar Vučić znao ili nije znao? Pa, ako je znao, to je strašno veliki problem i kriminal, a ako nije znao još je veći problem.

U međuvremenu se oglasio ovaj glavni izvođač radova, jedan ubogi borac za srpske interese, potpredsednik Srpske liste koji živi u vili na Gazivodama i kada sada neko postavi pitanje kakve to veze ima sa budžetom, pa i te kakve veze ima sa budžetom, jer sve to što radi tamo Srpska lista plaćamo svi mi odavde iz ovog budžeta. Onda tamo neki borci koje vi proglašavate herojima, a neki čak proglašavaju i žrtvama, žive Boga mi, dosta lepo od toga, a štetu trpimo svi mi građani Srbije. Svi mi građani Srbije trpimo štetu i sada smo čuli da predsednik Vučić nije znao ništa o Banjskoj, nije čovek imao pojma, uradio to ovaj na svoju ruku.

Hajde sada da pitamo i Vulina, i Vučića i Gašića kako je bre moguće da niste znali šta radi Radojičić u Banjskoj sa naoružanim ljudima, sa zoljama, mitraljezima, puškama, koji inače nijedan građanin Srbije ne sme da drži kod sebe privatno?

Šta je radio tamo? Vi ste najobičniji foliranti koji nemaju pojma sa životom, koji jedanaest godina ovde zamajavaju građane i došli smo u situaciju da politička budućnost Srbija bude ugrožena. Poštovani građani Srbije, o tome ćete takođe glasati 17. decembra.

Ono što ja mogu da vam kažem i ono što verujem da je dobro, to je da glasajući za „Srbiju protiv nasilja“ za udruženu građansku opoziciju, demokratsku opoziciju, oslobođene ljude, javne ličnosti, nevladin sektor, sve one koji se bore za civilizovano i normalno društvo, imamo priliku da u vrlo kratkom roku odmah nakon 17. decembra kriminalci završe u zatvoru, a zaustavi se krvoliptanje u ekonomiji, stabilizuju javne finansije i omogući da se Srbija pripremi za ono što ta jedna nova Vlada u kratkom oročenom roku treba da uradi.

Da raspiše slobodne i poštene izbore, da ispune zahteve protesta „Srbija protiv nasilja“, pa da onda čujemo zaista šta ko misli kada se upozna sa svim činjenicama, šta ko misli lično o Aleksandru Vučiću. Šta lično misle o radikalima kao što je Arsić, kao što Šešelj, kao što su svi ovi koji su stručnjaci za raseljavanje svih građana, naročito Srba gde god oni živeli?

Molim vas, moram to da kažem, to mi leži na duši, ne znam šta će reći gospodin Žigmanov, ministar u Vladi o tome. Pre neki dan je bilo ovo poselo krajiško u Kovilovu, mnogo bi svi bili zadovoljniji da se to poselo desilo negde u Krajini pa da su otišli svi da posete ljude srpske nacionalnosti koji žive u Hrvatskoj u miru i imaju svoje poselo onda kada oni to žele, a ne da njih 200 hiljada svoja posela prave u Kovilovu na stadionu.

Vi ste stručnjaci za raseljavanje. Plašim se da neko sledeće kosovsko-metohijsko poselo ne bude na nacionalnom stadionu u Surčinu, a do toga ćete nas vi dovesti, jer ste prestali, a možda nikad niste ni bili, niti faktori mira, niti faktori stabilnosti, a Srbija jeste faktor mira i faktor stabilnost.

Ono što mi vidimo od svih, svih ovih godina, svih ovih nedelja, to je konflikt, to je sukob, to je govor mržnje, to je razaranje društva u svakoj njegovoj pori i evo gde nas je to dovelo. Poštovani građani Srbije, 17. decembra odlučujete da li će da se zaustavi raspad Srbije u spoljnoj politici, u domaćoj politici, da li će Srbija dobiti priliku da reši sve svoje probleme i da onda ide na izbore na kojima će moći da se uspostavi civilizovan život.

Pozivam sve prosvetare, pozivam sve roditelje u školama, pozivam sve lekare, zdravstvene radnike, pozivam sve da se udružimo u jednu zajedničku kolonu, u jedan narodni pokret za „Srbiju bez nasilja“ koji će zaustavi ovaj raspad Srbije koji predvodi Aleksandar Vučić i SNS, 17. decembar, svi zajedno do pobede. Hvala.
Može Siniša Mali da se hvali bolnicama koliko god voli, on se ne leči u državnoj bolnici, on ide kod privatnika.

Druga stvar, što se tiče društvenog BDP-a, nominalno po glavi stanovnika obrnite, okrenite, ali efekti tih investicija o kojima govorite se ne vide, a ne vide se zato što kradete. Zato se ne vide, da ne kradete možda bi se i videli efekti, možda bi građani bili zadovoljniji, iako se bave poljoprivredom, iako rade u prosveti, ili ako se leče ili su zdravstveni radnici. Možda bih onda efekti bili zaista vidljiviji. Nominalno je sve odlično, ali u životu ne radi, gospodo.

Što se tiče Đuke i njegovih optužbi, odmah da kažem, evo sada ću da se ovako prekrstim, gospodine Đukanoviću, ovo što ste rekli za crkvu, imovinu, lažete da je to neverovatno.

Što se tiče suđenja od 2020. godine me progonite kao ranjenu zver, ima sedam procesa koji se vode protiv mene, a za ovaj koji ste pomenuli da se vodi zato što sam nešto ukrao ili oteo, vodi se zato što je grad Šabac platio iznošenje smeća u šeste posavskih sela. E, o tome se vodi postupak protiv mene, pa ako nije tako, a vi demantujte, ali sa nekim, zaista činjenicama.

Što se tiče gospodina Arsića, ovog katančenja kako govori, i slikanja ispred kosovske zastave, samo poslednja tri gostovanja Ane Brnabić u inostranstvu u Zapadni Balkan, Evropa, svuda se slikala pored kosovske zastave. Nemojte meni to da prebacujete. Pitajte Anu, što se tako slikala.

Što se tiče katančenja, sve ove o kojima vi pričate da su zakatančeni, vi ste otkatančili, nagradili i častili sa 10 miliona evra na poslednjem Zakonu o konverziji koji ste usvojili, pa se svaki onaj tajkun koji nije dao pare za zemlju sada opario preko vas. Eto, tako izgleda što se tiče vaše ekonomije.

Ovo što ste rekli oko auto-puta.
Samo da završim oko auto-puta, jako je bitno.

Dakle, ko je šta uradio, ili nije uradio. Grad Šabac je u jednoj godini, 2019. proverite, uradio 100 km puta i ulica, četiri puta jeftinije po kvadratu asfalta, nego sada što vi radite. To je istina.
Poštovani građani, poštovane uvažene kolege, opozicija organizatori protesta „Srbija protiv nasilja“ se dogovorila da izađe sa zajedničkim predlogom, a to je predlog za vanredne parlamentarne i beogradske izbore.

Danas kao po dogovoru, mi ćemo nakon kao što se završi ovo postavljanje pitanja i traženje obaveštenja, ući i u blokadu rada parlamenta i mislim da je pošteno to reći i da je pošteno i objasniti zašto to radimo.

Dakle, četiri meseca protestvujemo. Četiri meseca tražimo da se ispune zahtevi protesta „Srbija protiv nasilja“, 50% svih građana Srbije smatra da su protesti, odnosno zahtevi protesta u najvećoj njegovoj meri opravdani, prvenstveno oni koji se odnose na to da ne treba da bude rijalitija, kako god da se oni zvali, kao i to da ne treba da pišu to što pišu, da pronose mržnju i nasilje tabloidi kao što su „Informer“, „Kurir“ i „Alo“ . Četiri meseca vi ćutite. Četiri meseca vi puštate da prosto vreme prolazi. Mi smatramo pošto vi nećete to da uradite, da će to uraditi oni ljudi koji su spremni da preuzmu odgovornost, da će to zajedno uraditi oni ljudi koji su spremni ponovo da vrate normalnost i civilizovan razgovor u javni prostor i koji su spremni da se izbore sa mržnjom i nasiljem pošto vi to ne želite.

Takođe, mi verujemo da jedan od razloga zašto smo tražili izbore je i taj što nakon četiri meseca neke majke i očevi šalju svoju decu u školu i kažu im vrlo iskreno – čuvaj se, čuvajte se. Zar može to da bude poruka koju će jedan roditelj da pošalje svojoj deci kada treba da krenu u prvi razred? Zaboga idu u školu.

Ako pogledate kako izgleda situacija u zdravstvu, manje-više je isto. Ako nemate telefon ili dobru vezu kod stranačkog funkcionera SNS-a teško da ćete dobiti onu uslugu na koju biste inače imali pravo, teško da ćete se izlečiti. Ko je bio skoro ili boravio po bolnicama može to i da vidi, svaki građanin Srbije je to osetio na svojoj koži.

Poljoprivrednici u nikad goroj situaciji, a ovde se priča o tome kako će i njima tobože nešto lepo da se desi sa ovim rebalansom, šest rebalansa neće da im pomogne. Šest rebalansa neće da pomogne poljoprivrednicima, niste im dali ni onih devet hiljada što ste im obećali kada su blokirali puteve pre nekoliko meseci. Da li sam u pravu? Nema i zaboga sad je ovo što mi radimo loše ili kao što reče neko, mislim da je to predsednik Orlić rekao, nasilje, kaže – ovo je nasilje. Pa, gde ćete ljudi veće nasilje, svaki dan je nasilje oko nas. Ovo je prilika da se sa njim stane. Ovo je prilika da se svi zajedno izborimo. Nudili smo u parlamentu da pričamo, vi ste kupovali vreme, razvodili stvar, na kraju ni onaj anketni odbor koji smo tražili nije mogao da bude ostvaren. Mi smo ti koji smo tražili razgovor, a vi ste ti koji su nudili kontramitinge građanima i evo dokle smo došli nakon četiri meseca, do opšte nesigurnosti građanske, pravne, društvene, do jedne socijalne i društvene krize iz koje, evo mi koji smo se dogovorili verujemo da su izlaz izbori.

Verujemo da će građani Srbije koji gledaju danas ovu Skupštinu to razumeti. Verujemo da će razumeti da se sa nasiljem moramo trajno izboriti. Da ta borba neće biti laka, jer ova vlast počiva na njemu. Ova vlast bez tog nasilja koje promoviše svakog dana ne može da bude vlast, ali udruženi građani na ulici svi zajedno možemo da se izborimo da mediji budu bolji, da informisanje bude kvalitetnije, da svi budemo bezbedniji i da onda počnu da se menjaju stvari.

Takođe, verujem da će građani imati i strpljenja za to što mi sada radimo, jer za samo nekoliko meseci ako se budu odigrali ti vanredni parlamentarni izbori i beogradski koje zajedno sa njima tražimo, očekujem da ću imati dramatične promene u funkcionisanju države, prvenstveno će se uvesti civilizovan život u medije, civilizovano informisanje, ali sam siguran da će biti bolje i poljoprivrednicima. Na primer 300 evra po hektaru, odmah nakon toga, kao i sve druge dobre stvari koje mogu da utiču na naš dobar, kvalitetan život. To je borba u kojoj ćemo mi istrajati. Hvala vam.
Hvala.

Očekivao sam da će se ministar Vesić javiti i dati odgovore ljudima na neka od ovih pitanja. Bilo je puno pitanja zaista, ali vidim da on ćuti i sada ne znam da li je to neka odbrana ćutanjem ili šta god, ali nismo čuli puno u toku današnje rasprave, a puno ima stvari o kojima treba da se razgovara i treba da se razgovara ozbiljno.

Prva stvar koju bih želeo da pitam je koliko treba da bude velika pljačka da bi se nazvala pljačkom veka? Koliko treba da otmete novca od građana Srbije da bi se to nazvalo onako baš, baš velikom pljačkom, par stotina hiljada evra ili par miliona evra? Šta ako vam kažem da ovde se radi o desetinama milijardi evra?

Dakle, apsurdna je stvar u koju su dovedeni građani Srbije danas, da neko ko se zalagao pre samo deset ili jedanaest godina, izgradio svoju političku poziciju na 24 sporne privatizacije, sada defakto završava te 24 sporne privatizacije. Šta mislite o tome?

Dakle, neko ko je izgradio svoju poziciju, kritikujući tajkune, bogaćenje preko svake mere, zloupotrebe u privatizacijama fabrika, otpuštanje građana, sada tim istim tajkunima završava onaj posao koji niko drugi se ranije nije drznuo da završi. Daje im građevinsko zemljište bez naknade.

Još jednom ću reći, svi ljudi koji su privatizovali fabrike su znali tada šta kupuju. Znali su da kupuju firme i fabrike bez građevinskog zemljišta i sada im ministar Vesić daje praktično to u ruke, besplatno.

Da ovo ne bude da je samo moja tvrdnja i da sam ja neko ko sada eto kritikuje bez osnova, ovo je jedna tabela koju je izgradilo isto ovo ministarstvo građevine samo kada u njemu nije bio ovaj ministar, nego je bila ministarka Zorana Mihajlović, ali je gospođa Damjanović radila isti posao, gospođa koja sedi ministra Vesića. Radila je isti posao tada, samo je bio drugi ministar, odnosno ministarka Mihajlović.

Sada tu ima jedna tabela koja kaže - površine u hektarima tog zemljišta. Inače ministar Vesić vešto krije koliko tih hektara ima, nego kaže - ima pet i po hiljada nekih parcela spornih, ali neće da kaže da ima 5.142 hektara zemljišta koji se daje i sada u tim zemljištima ova prva grupa, koja je meni najinteresantnija, to zemljište ima 1.224 hektara, ne ara, ne kvadratnih metara, prve kategorije. To je zemljište na ekskluzivnim lokacijama u velikim gradovima, prvenstveno u Beogradu, koje se nalazi uz Savu, uz Dunav.

Koliko košta hektar građevinskog zemljišta uz Savu i Dunav sada vas pitam? Znam da po Beogradu košta 15 do 20 hiljada evra ar. To znači da bi trebalo da košta jedno par stotina hiljada evra ili možda miliona hektar, zavisi gde.

Sada čujemo ovde od ministra da je to zapravo jedna zanemarljiva suma od koje se treba oprostiti, jer prosto vreme nije dalo odgovor na probleme. Hajde da pređemo dalje. Kaže - hajde da izađemo iz komunizma i socijalizma u kapitalizam. Da nije možda malo skup taj prelaz, gospodine Vesiću, pa ste se setili da nas spojite sa kapitalizmom tako što ćete da nas oštetite za jedno deset milijardi evra?

Dakle, procena ovog zemljišta, npr. ove prve grupe, od 1.224 hektara je tada bilo 779 miliona evra, 2015. godine, a podsetiću vas kako su otišle cene nekretnina, naročito građevinskog zemljišta.

Neka pođe svako od vas, uvažene kolege, iz svog grada. Koliko košta građevinskog zemljište danas, 2023. godine, a koliko je koštalo pre sedam, osam ili devet godina? Pa, svi znate da je otišlo dva, tri ili četiri puta gore. Pa, koliko onda ovih 800 miliona evra sada košta? Pa, bar tri milijarde. I šta ćemo sada, gospodo, da radimo s time? Šta da radimo s tim?

Sada vas pitam da li biste se vi odrekli tri milijarde? Govorim samo o prvoj kategoriji. Ne govorim o drugoj, trećoj i četvrtoj. Da li biste se odrekli? Vi ćete za to glasati za neki dan i sada, kada stisnete onaj taster i glasate, da znate da glasate za jedinog ministra koji se drznuo da ovako, na izvolite, da svima onima koji su izgradili svoju političku poziciju besplatno građevinsko zemljište najviše vrednosti u milijardama evra. Da li ćete glasati za to, gospodo? Hajde, kažite, da vas čujem? Što ćutite svi? Hoćete li glasati za to? Kažite - glasaćemo za to zato što je vama to zgodno, da neko završi posao koji niko pre nije mogao da završi.

Dakle, ukupna vrednost tog zemljišta pre devet godina, kada je urađena ova analiza, je bila 1.429.000.000 evra. Toliko košta ovaj minuli rad uvaženog ministra Vesića, koji će sada vas, gospodo građani Srbije, da reši jednog velikog problema, a to su desetine milijardi evra.

Što da se mučite i patite sa tim, najbolje da se to da u ruke ovim ljudima koji se razumeju u biznis, pa će onda oni da naprave veliki zamah u građevinskoj industriji, kao da do sad to nisu mogli da urade, odnosno mogli su da urade, gospodo, u svakom trenutku, samo da plate ono što nije njihovo, da kupe ono što nisu kupili, da plate građanima Srbije onoliko koliko nešto vredi fer, kako inače vredi na tržištu.

Nemojte da se pravite da se to ne dešava, kada vidite svi da se dešava. Dešava se pred vašim očima i dešava se, kao što reče jedna od mojih koleginica ovde, u sred letnje sezone, kad su ljudi na odmorima i kad ne znaju o čemu se radi. Takav je trenutak odabran za ovu manipulaciju i veliku pljačku.

Sada bih nešto govorio malo i o ovom kontekstu koji je dosta problematičan, govorio sam o njemu, ali vidim da sam prošli put kad sam to pomenuo izazvao salve uvreda na moj račun i na račun mojih kolega od strane ministra Vesića, pa da malo produbim tu temu.

Jako mi je interesantan taj kontekst znate u kome vi 5. maja na sednici Vlade dođete i počnete da pričate o Zakonu o planiranju i izgradnji. Dva dana pre toga su nastradala deca u školi u „Ribnikaru“. Dan pre sednice se desio onaj masakr u okolini Mladenovca.

Sad mene interesuje, ja sam to počeo da pričam, pa nije bilo prilike, ali evo, sad me interesuje, možda ćete mi odgovoriti. Kako izgleda ta sednica Vlade? Dođete vi sad ujutru, nastradalo je 18 ljudi, od toga dece, koliko, 10, i šta sad vi pričate tamo? Šta vi tačno kažete kad sednete na sednicu i pričate o Zakonu o planiranju i izgradnji? Sad mene interesuje, jel vas pozove Vučić i kaže – slušaj, Gorane, sad guraj ovo, sad je prilika da se izgura ovaj zakon o konverziji, ovo je najbolji trenutak da to završimo? Jel tako to izgleda? Evo, živ nisam da čujem da li je tako bilo. Ili kaže Ani Brnabić – Ana, sad pomozi Goranu da se istera ovo, sad je trenutak, sad ili nikad.

Ljudi, bre, ej bre, šta je sa vama? I onda to što ste se dogovorili, taj zločinački plan izvodite. Ja ne znam šta vi ostali ministri tamo koji sede, jel vi pijete kafu, jel slušate šta oni govore? Jel vas interesuje nešto o žrtvama? Jel vas interesuje nešto o tragediji ili dižete ruku i kao ajmo sad ide zakon jedan, drugi, treći, 25? Ne, ne, mene interesuje, bre, kako vi funkcionišete da bi mogao da razumem? Ja sve vreme pokušavam da razumem, ali mi ne uspeva. Ne uspeva mi.

Kako izgleda ta sednica Vlade i vi ste sad to završili? I, šta sad, Vesiću, vi zovete Vučića, kažete – ej, vidi, završio sam, progurao sam, prošao je Zakon o konverziji i sad će svi biti namireni i mi ćemo biti srećni i pobedićemo na sledećim izborima. Jel tako izgleda ta sednica?

Ja to ne mogu da shvatim kao čovek, verujem niko u ovoj sali koji ima imalo ljudskog dostojanstva može da se pomiri sa tim da ste vi na taj način izgurali jedan ovakav besraman zakon u trenutku koji je najgori za sve građane u Srbiji, u trenutku kad svi pate, plaču, jauču, kukaju, raspadaju se životi, ej, vi uz kaficu na Vladi gurate zakon, ovaj zakon.

Da li je možda bila priča o tome, sad je taj trenutak, jer sad u ovakvom trenutku jedino može ovo da se progura, ne može drugačije, jedino može da se izglasa na nekoj sednici u sred leta kad nema nigde nikoga? Jel tako funkcionišu vaši umovi? Mene to interesuje, jer to je fenomen jednog, pokušavam da nađem pristojne reči, zaista, pristojne reči da se objasni jedan ovakav čin.

Onda kad vas ja pitam gde će vam duša, vi svi kao - au, kako je moguće da nas tako nešto pitate? Evo, sad vas ponovo pitam gde će vam duša? Gde će vam duša? Kako ćete vi sutra da izađete na ulicu i da kažete tamo mi smo nešto radili dok su svi plakali, mi smo završavali poslove, dok su svi jaukali, mi smo oslobodili građane 10 milijardi evra. Kako ćete vi to da odbranite? Jeste li vi ljudi svesni? To je neodbranjivo.

Vi treba svi da odete svojim kućama, svojim suprugama, rođacima, očevima, majkama, da objasnite u čemu učestvujete, u kakvom poduhvatu učestvujete, u šta vas je ova vlast stavila, u šta vas je predsednik stavio, predsednik stranke, ministar, da branite takva zlodela, u najgorim trenucima koji pogađaju našu zemlju, naše društvo. Ej bre, kako ćete? Pitam vas kako ćete? I kao sve je u redu.

Idemo dalje. Da vam kažem nešto, bilo je svakojakih pokušaja i krađa i otimačina i zloupotreba. Svašta je ovaj narod preturio preko leđa. Ali, ovo što ste vi uradili i način na koji ste to uradili, ostaće nezapamćen i ubeležen u svim analima beščašća u bilo kojoj ajde da je nazovemo parlamentarnoj demokratiji, a naročito u Srbiji.

Ovo se nikad na ovaj način u Srbiji nije desilo. Sramota.
Hvala.

Mislim da je fino kada kaže Milenko Jovanov da ste lopov. To mu dođe kada stiže iz njegovih usta kao neki kompliment. To je ono što bi rekli najbliže što možete da dobijete. Kad kažete lopov je lopov, da, znači ja sam ojadio Šabac. Sipao sam ricinus u neke čajeve, donosio sam burek Dušanu Petroviću, priznao sam Kosovo i ojadio sam crkvu. Eto, gospodo, šta dobijete kada argumentima pokažete da se sprema organizovana pljačka, možete biti izdajnik, protivnik crkve i sve ovo drugo. Prosto natovare vam.

Neće da kažu istinu, na primer da je u Odeljenju za urbanizam, a to zna gospođa Damnjanović, u Šapcu radilo samo devet ljudi i bio najbrži i najefikasniji sistem izdavanja građevinskih dozvola i upotrebnih dozvola, pa smo dva puta dobili nagradu za to kao najbrži i najefikasniji sistem.

Neće da kažu da kod nas sijalica javne rasvete košta 60 evra, evo čuli ste koliko košta po Srbiji, od 600 do 1.200 evra. Kako je moguće da u tom Šapcu koji sam ja ojadio košta najjeftinije sijalica javne rasvete? Neće da kažu da je kod nas koštao kvadrat asfalta 9 evra po kvadratu. Prvi put kada ste došli u Šabac i počeli da radite koštalo 36 evra po kvadratu isti taj asfalt. Četiri puta skuplje. To nećete da kažete. Trebalo bi i to da kažete, pošto se sve to zna. Malo ste poskupi, a malo se i otima. U ovom slučaju, gospodine Vesiću, malo više. To su činjenice.

Kaže, ojadili ste Šabac. Mi smo računali kalkulaciju u 2012. godini, mi smo u Šapcu uštedeli 100 miliona evra, uštedeli, a pri tome nam je država dugovala 30 miliona evra. Uštedeli tako što nismo zapošljavali rođake i familiju i stranačke funkcionere, nego smo imali 1.000 ljudi manje zaposlenih u javnom sistemu nego što je imao bilo koji drugi grad slične veličine.

U tom trenutku kada smo mi imali negde oko 1.200 ljudi, Pančevo je imalo 2.400, Leskovac 2.800. To vam je između 1.000 i 1.200 ljudi.
Mi smo uštedeli između 10 i 12 miliona godišnje manje za svoje građane. Tako se vodio grad i taj grad može to da pokaže. Ko god ne veruje može da dođe u Šabac da vidi. Mogli ste da ste došli u Šabac, uzmite mi od vremena, da ste došli u Šabac na te izbore koji kažu da sam ja pokrao, na tim izborima je bio i Vesić i Milenko Jovanov. Šta će Vesić i Milenko Jovanov na izborima u Šapcu, lokalnim izborima, tamo neki nebitnim u jednom gradu, prosečnom? Zato što su se svi uprli sa svim dežurnim kriminalcima koje su tada upregli da pobede na tim jednim izborima, jer su to bili jedini izbori, pravi izbori u Srbiji te godine.
Ja sam vas tužio, a ne vi mene i taj će sud jednom kada uzme taj predmet morati da presudi. On ne može drugačije da presudi da ste vi pokrali izbore.
Zahvaljujem.

Ja neću govoriti o svih 30 tačaka dnevnog reda, prosto nemam vremena. Fokusiraću se na ovu jednu i na onu koju verujem, to što su rekli u raspravi moje kolege, koja je u suštini najspornija.

Ja verujem i ubeđen sam u to da se nama ovde sprema pljačka veka sa zakonom o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji i zbog ukidanja konverzije sa naknadom. Zašto verujem u to? Znate, priče i obrazloženja da zbog toga što ćemo sad ukinuti naknadu će se osloboditi parcele, da će se ukinuti u izgradnji, da su to zablude iz prošlosti, da je to novi zamajac za građevinsku industriju, da će dobiti država kroz prihode za poreze, za privredu, za građane. To su sve lepa obrazloženja i pripremljene rečenice kako bi ministar Vesić obrazložio tu veliku pljačku.

Zašto ja verujem da je ona velika? To je zato što ako ovo nije toliko veliki problem i ako svih ovih godina vi niste uspeli da naplatite te naknade, to znači da one i nisu bile dramatično bitne i važne. Pa, kad nisu, što ih niste naplatili? Zašto ste uveli jedan pravni nered u sistem građevine i zašto ste dozvolili pravnu nejednakost?

Prvo, da objasnim građanima šta je to konverzija i to konverzija uz naknadu. Dakle, veliki broj firmi tokom privatizacije je kupljen od strane privatnih lica i privatnih kompanija i nisu platili zemljište. Kupili su firmu, omogućeno im je poslovanje, uz mogućnost da otkupe zemljište i da iz statusa korisnika postanu statusi vlasnika. I to se nije desilo, gospodo, evo 20 i više godina.

Dakle, 20 i više godina neki ljudi koji su kupili firme, ušli u procese privatizacije i nikada ih nisu doveli do kraja, su ostali kao korisnici i sada ne mogu dalje da raspolažu time.

Svi su znali šta kupuju, sve do jednog njih su znali šta kupuju i znali su da kupuju firmu i da ne plaćaju zemljište i da će jednom to zemljište morati da plate. Ali, 20 godina se ovde traži izvođač radova koji će tu jednu strašnu stvar za te privatne kompanije da završi.

Probalo se sa mnogim ljudima. Bilo je pet ili šest ministara građevine pre gospodina Vesića. Bio je npr. Milutin Mrkonjić. Njemu nije palo na pamet da predloži takav jedan propis. Bio je npr. gospodin Antić, ni njemu nije palo na pamet da predloži ovakav propis. Na kraju krajeva, bila je i Zorana Mihajlović, pa čak i ona, ja verujem da je to jedan od glavnih razloga, nije ponovo ministar baš zato što nije htela da progura jedan ovakav zakon. Ni ona nije htela da sprovede tu pljačku za koju je sada nađen odgovarajući izvršilac u liku Gorana Vesića. Goran Vesić je neko ko će da sprovede tu veliku pljačku za potrebe vlasti i da izvuče, poštovani građani Srbije i poštovane kolege, desetine milijardi evra od građana Srbije. Kako će to da uradi uvaženi gospodin Vesić? Evo, tako što će da napravi dobar plan i da čeka odgovarajući trenutak.

Nije slučajno što danas i juče sedi ceo dan ovde i čeka da brani ovo zlodelo i ne pomera se s mesta i svakome daje iste odgovore iz sata u sat. Mora da se odbrani ta pljačka. Iskoristio je pravi trenutak, gospodo. Zamislite perfidnost jednog ovakvog čina. Proguraćemo ga na Vladi 5. maja. Trećeg maja i 4. maja Srbija se suočila sa najvećim tragedijama. Svi smo pali u žalost, u tugu, u nevericu, u jednu apsolutnu konfuziju društvenu i zamislite sednicu Vlade 5. maja. Još uvek se traži onaj kriminalac iz Mladenovca koji je ubio ljude. Potraga za kriminalcem i za ubicom i sednica Vlade u isto vreme.

Sada mene interesuje, gospodo, šta se dešava na sednici Vlade kada vas 25 sedne i počne da priča u deset ujutru kako će da progura zakon? Prethodno Ribnikar, prethodni dan Mladenovac, traži se ubica i vi sada pričate o tome kako treba da se progura konverzija bez naknade. Gde će vam duša? Gde će vam duša?

Šta se dešava u vašim glavama, u vašim dušama kada radite to? Mene interesuje, dakle, pada u vodu svaka vaša optužba da je bilo ko zloupotrebio tragediju i izveo neki narod na ulice koji se pobunio zbog nesigurnosti, bezbednosti, govoreći da neko zloupotrebljava to. Vi ste ti koji su zloupotrebili tragediju 5. maja, ne 20. jula, nego 5. maja ste to uradili. Petog maja. Sada treba da prođe, da se umire stvari, da dođemo u duboko leto, pa da se o tome glasa ovde u parlamentu.

Sada vi, gospodo, prvenstveno vi iz vlasti, treba da glasate da se ta pljačka izvede. Vi ste prvi posle 20 godina koji su pred tim činom… Da, tako je, sve podatke imamo, samo nemamo spisak kompanija koje će postati vlasnici bez plaćanja naknade za zemljište. Sve ste nam podatke dali, samo nam taj spisak niste dali. Dajte nam spisak. Dajte nam parcele. Ne možete da kažete da je to što imate neki spisak i tek ćete da napravite spisak „braunfild investicija“, posle 11 godina na vlasti dostignuće, jer nije. To je besmislica i laž. Znate vi dobro kome ćete da konvertujete zemljište bez naknade. Nemojte da se pravite blesavi ovde. Znate koliko to košta. Samo jedna parcela na Novom Beogradu od 36 hektara koju su ovde pominjale moje kolege je 70 miliona evra. Više nego što ste naplatili za sve ove godine. Zašto niste naplatili više? To je pitanje za vas.

Mi smo u Šapcu naplatili. Molim lepo, naplatili smo. Dakle, platila je kompanija „Lekovit“, platila je kompanija „Eliksir“, platila je kompanija „Hemofarm“. Izvinite, to su sve poznate srpske kompanije. Svaka je, kada je htela da radi u svom industrijskom krugu, svaka je platila naknadu za konverziju.

U tome se mi, gospodo, razlikujemo. Mi smo dva sveta. Vi i mi, dva sveta. Sada ću da vam kažem kako. Imate svet vladavine prava i imate svet vladavine pojedinaca, imate svet javnosti i transparentnosti, imate svet mraka. Vi ste svet mraka. Imate svet odgovornosti i imate svet bežanja i skrivanja od odgovornosti. To ste vi. Sada ćete vi nama ovde da pričate kako je to pravno-politički promašaj naplatiti nekome koji nije platio zemlju, naplatiti je.

Drugo, kada su bile privatizacije tih fabrika, nikada nije bila ideja da se tu zidaju stanovi. Nikada nije bila ideja da se prave stambeni kvadrati, nego da se omogući ljudima da razviju biznise, da podignu preduzeća i da plate onda to što nisu platili na početku, ali očigledno da je vama važnije da se zidaju stanovi, nego da se dižu fabrike.

Sada vas pitam, ako je to tako, što ne odete na neku privatnu livadu, ti vaši investitori pa podignu stanove i ozidaju zgrade? Kako možete samo na državnom da ne platite, a na privatnom da platite? Što ne odete u Busije pa kupite ar po 15 i 16.000 evra, pa ozidate? Ne, nego vam je zgodno da na Novom Beogradu i po drugim atraktivnim lokacijama uz reku Savu dižete stambene kvadrate i da prodajete ekskluzivne lokacije. Sada mi treba da kažemo bravo, to je progres. Koji crni progres, ovo je najveća pljačka koja se desila.
Dakle, mislim da nije potrebno da ja dižem ton, ako mogu da dobijem ono što mi pripada kao pravo po Poslovniku.

Dakle, samo tražim da odgovorim na Vesićeve laži. Vi mi niste dali, da nisam sad podigao ovu dramu verovatno ne bih dobio tu reč, sve bi prošlo inače kao što i inače prolazi. Dakle …