Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9659">Nikola Selaković</a>

Nikola Selaković

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem uvažena gospođo predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, nekoliko puta je zaista i u raspravi u načelu, a i u raspravi u pojedinostima izrečena jedna notorna neistina i mislim da na to treba reagovati. Svako ko je dobro i pažljivo pročitao Predlog zakona i naročito obrazloženje na stranici sedmoj materijala koji su dostavljeni svim narodni poslanicima, stoji sledeće, ja ću citirati taj pasus. Kaže – prostorni plan područja posebne namene uređenja dela priobalja grada Beograda područje priobalja reke Save za projekta „Beograd na vodi“ je urađen u svemu prema zakonu, odluci i pravilniku o sadržini, načinu, postupku izrade planskih dokumenata. Prostorni plan područja posebne namene sadrži elemente regulacije koji su u svem urađenu u skladu sa metodologijom kojom se rade urbanistički planovi.
Malo pre je pomenut, recimo, Emilijan Josimović, prvi školovani srpski urbanista. Odnosno na nivou detaljnosti koja je neophodna za direktno sprovođenje. To podrazumeva da se iz plana izdaju lokacijski uslovi u skladu sa zakonom. Plan je izrađen po postupku utvrđenim zakonom i podzakonskim aktima što podrazumeva da je obavljena stručna kontrola javni uvid kao i da je plan razmatrala i usvojila Vlada. U tom smislu Vlada je donela uredbu o utvrđivanju prostornog plana područja posebne namene uređenja dela priobalja grada Beograda, područje priobalja reke Save za projekta „Beograd na vodi“. Plan je stupio na snagu 31. januara 2015. godine.
Plan je stupio na snagu 31. januara, plan je stupio na snagu. Nekada nije dovoljno biti samo akademski čestit već je ljudski pa reći da ovo piše ovde. Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući. Zaista sam morao da reagujem na nešto što je potpuna pravna besmislica, apsolutna pravna besmislica i mene čudi da moj uvaženi kolega Božović nije shvatio šta je izgovorio, a izgovorio je, odnosno pretio je procesuiranjem pred pravosudnim organima onima koji su predložili ovakav zakon.
Da li je svestan taj čovek šta je izgovorio? Da li vi to osporavate Vladi Republike Srbije kojoj je Ustavom dodeljeno pravo da predlaže zakone Narodnoj skupštini, da ih predlaže? Čak i kada bi to bilo moguće, čak i u slučaju da je poznavanje ustavno-pravne materije kolege Božovića na tom nivou, pa da on može za razliku od svih nas da vidi unapred, da predvidi da je ovaj Predlog zakona, kada se usvoji, možda neustavan.
Postavljam pitanje, kakvu li onda odgovornost o tom sistemu, malo pre iznetom, zaslužuje onaj koji je predložio, usvojio i godinama sprovodio neustavan statut AP Vojvodine?
Više od dve trećine tog akta je oglašeno neustavnim, uzurpirane nadležnosti, sprovođeno nešto apsolutno suprotno slovu Ustava.
Na kraju, sada taj, ispravljeni korigovani statut neće da primenjuju.
Neće da donesu jednu lepu odluku o upotrebi tradicionalnih simbola AP Vojvodine, stide se Vojvode Šupljikca, stide se Patrijarha Rajačića, stide se ostalih.
Zaista, ja vas molim da sledeći put reagujete kada neko preti Vladi Republike Srbije, zbog toga što predlaže zakone Narodnoj skupštini. Zahvaljujem.
Hvala, uvaženi predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, na prvom mestu predsedavajući, recite mi molim vas jer mi ovde raspravljamo o zakonu ili vršimo eksproprijaciju? Ja sam malo pre čuo i citiram - mi ovde vršimo eksproprijaciju, a posle toga provlačimo Beograd na vodi.
Pošto sam lično citiran da sam rekao da postoji plan, kako se to sada odjednom kaže da postoji plan, a malo pre mi je neko pričao – postoji uredba. Onda možemo da utvrdimo da taj neko nije ni pročitao uredbu, jer bi shvatio da je u prilogu te uredbe sadržan i plan. Ta ista osoba u svom izlaganju govori o planu, a sada, drugi put, priča o projektu.
Ja cenim akademsku izuzetnost i čestitost svakog pojedinca ko je poseduje. Za pravnike je, i to je ono što ih razlikuje od drugih struka, izuzetno važan jezik i svaka reč. Da nije tako, onda bi svako mogao da bude pravnik i svako bi po rođenju, kako progovori, dobijao diplomu pravnog fakulteta, ali nije tako.
Prema tome, mi ovde ne vršimo eksproprijaciju, već zaista mi iz Vlade, kao predstavnici predlagača, trudimo se da konstruktivno raspravljamo o ovom Predlogu zakona kojim će se predvideti vršenje eksproprijacije. A kritikovati nešto unapred, što nije ni počelo, što nije ni izglasano, što nije došlo, i to na način da se briše sve, vi da ste mogli vi biste obrisali makar i sklonili smeće i ruglo iz tog dela Beograda, a ne pričali ovde demagošku priču. Zahvaljujem.
Hvala uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, neistinama koje se izriču protiv Vlade Republike Srbije i njenog predsednika, zaista nema kraja, ali to je najveći pokazatelj nečije slabosti.
Kada ne možeš da dobiješ na izborima, kada ne možeš da ubediš građane,onda uzmeš pa ubeđuješ samog sebe i diviš se samom sebi, pa se nekome diviš i mentalno i fizički, i da ne idem dalje, u tuđu intimu, to zaista nije pristojno i nije lepo govoriti, a napadaš druge.
FAP, hoće li proraditi? Hoće. Jesu li laki razgovori sa „Svis autom“ iz Finske? Nisu.
Hoće li proraditi FAP? Hoće. Neće biti zatvoren. Ovde se kritikuje i neko nam priča o tome da mi vršimo donošenje zakona da bismo nešto što eksproprišemo dali nekome privatno.
Ova država je, recimo, nekada gradila cementare. Kada je gradila cementare, kada je eksproprisala zemlju sitnih sopstvenika, seljaka itd, pa su te cementare jedno vreme bile društveno vlasništvo, a onda je uzela država, pa ih je nekome u privatne džepove prodala.
Da li vam to prenosi neko svoja iskustva?
„Beograd na vodi“, hoće li biti „Beograd na vodi“? Hoće. Videćete, počeće da se gradi i to nije neistina, to je istina.
Hoće li biti spomenik Principu u Beogradu? Hoće, na veliku radost svih nas, i treba da bude.
Izvinjavam se zbog prekoračenja vremena, samo još jednu rečenicu, nećete se ljutiti. Svako svojim rečima govori mnogo više o samom sebi, nego o onome o kome govori. Imajte to u vidu svaki put kada budete govorili.
(Marko Atlagić, s mesta: Po Poslovniku.)
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, reč je o amandmanu na član 9. i ja sam čuo sve, samo nisam čuo jednu jedinu reč o ovom amandmanu, ali sam čuo opet jednu savu apsolutnih neistina i možda neinformisanost, možda reči nekoga ko nije dostojno pročitao ni tekst obrazloženja, ni analizu efekata, a u njoj stoji sledeće i reagujem na tu neistinu, koje se već po n-ti put ovde ponavlja.
Dakle, prema podacima iz prostornog plana, područja posebne namene, obuhvaćena je površina od 177 hektara, javne površine iznose 304 hiljada metara kvadratnih. To je 17,7 posto ukupne površine, a mi govorimo o tome da je faktičko stanje da je 5 posto parcela danas u privatnom vlasništvu i neko nam ovde priča, po koji već put zaredom, da se ovde vrši eksproprijacija ne u korist građana, i da se eksproprisano predaje investitoru zarad profita, i to su izrečene floskule ovde već po bezbroj puta.
Apsolutno, netačno. Ako imate pet posto danas zemljišta u privatnom vlasništvu, a 95% u državnom.
Za javne površine rezervisano je preko 17% i to je prosta matematika. Zahvaljujem.
Hvala uvaženi gospodine Bečiću.
Dame i gospodo narodni poslanici, nekoga vredi a nekoga ne vredi ubeđivati, ali u svakom slučaju nekada je više nego veliko zadovoljstvo uživati u retoričko teatralnim sposobnostima pojedinaca, naročito onih koje cenite, kao što ja gospodina Pavićevića cenim izuzetno.
Eksproprijacija može da se vrši samo i jedino na osnovu zakona. Znam da postoje oni kojima se ovaj predlog zakona ne dopada, postoje. Ne dopada im se napredak Grada Beograda, napredak Srbije, postoje i takvi.
Ne dopada se onima kojima će sa geografski najlepšeg, a faktički najneuređenijeg dela grada biti sklonjeno ono što ruži njegovo lice i stvara prvi utisak o tom gradu svakome ko dolazeći iz inostranstva preko „Gazele“ prelazi Savu i vidi sliku i priliku višedecenijske nebrige, neodgovornosti i neuređenosti našeg grada i našeg društva.
Ja nisam čuo ni jednu jedinu reč o amandmanu opet. Ovaj zakon u ustavnim okvirima definiše javni interes. Vi možete sa tim da se slažete ili sa tim da se ne slažete. On ga definiše i kao korisnika eksproprijacije, definiše republiku Srbiju.
Možda je neko, gospodine Pavićeviću, pre nas tretirao Srbiju kao svoju privatnu stvar i sprovodio svoj privatni interes, to više nije tako. Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, očigledno da onaj koji ovako i na ovaj način kritikuje predlog zakona, zakon u celini nije ili razumeo ili pročitao.
U članu 10. stoji – ukoliko nadležni organ ne donese rešenje o eksproprijaciji u roku iz člana 9. stava 7. ovog zakona, korisnik eksproprijacije ima pravo na posebnu žalbu zbog ćutanja administracije. Korisnik eksproprijacije je Republika Srbija, koju zastupa državno pravobranilaštvo ili Grad Beograd. Očigledno, malo su se pobrkali lončići - hoću da iskritikujem, ali ne znam kako ću, pa ću onda da kažem nešto ako prođe – prođe, ako ne prođe – nikom ništa.
Moj uvaženi kolega je dobar pravnik i ja ga vrlo uvažavam i cenim, samo mu poručujem jednu stvar. Pre nego što iskritikujete, uzmete pa pročitate zakon, sistemski tumačite norme, zakon je jedna vezana celina i to se iz ovoga i vidi.
Dakle, korisnik eksproprijacije ima pravo na žalbu, ako ne znate ko je, pročitate ceo zakon, pa vidite ko je korisnik eksproprijacije. Dakle, ćutanje administracije ovde pogađa građanina? Ne. Pogađa Grad Beograd ili Republiku Srbiju.
(Borislav Stefanović, s mesta: U kojoj žive građani. Nije dobacivanje, razgovaramo.)
Sedite pa pročitajte.
Nije gospodin Stefanović ništa loše mislio. Ja verujem da je on vrlo dobronameran …
… i da on želi da zaista Beograd zasija u svom punom sjaju i evo pruža se prilika za to.
Ovo će pogađati državu i Grad Beograd, a građanima će doneti mnogo, mnogo, mnogo boljitka, mnogo više nego što je to bilo u prethodnom periodu. Hvala vam.
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, kome nije jasno bilo do ovog trenutka zašto je DS izgubila izbore sve do sada i zašto će izgubiti i one koji slede, od ovog trenutka će mu biti apsolutno jasno.
Ja vas samo molim, uvaženi kolega Božoviću, nastavite da branite stavove svoje stranke na svaki zakon koji mi budemo predlagali. Mislim da će to vama obezbediti jednu vrlo perspektivnu i svetlu budućnost, a vašoj stranci sigurno onaj položaj ispod cenzusa.
Ovde je rečeno toliko besmislica, ali apsolutnih besmislica da zaista čega god da se dotaknete kada ovo slušate, a hoćete na to da replicirate, nećete pogrešiti. Hajde da krenemo od onoga što je još neko od prethodnika rekao. Hajde mi nađite jedan jedini član Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije kojim je ona nadležna da daje mišljenje na druge zakone koji nemaju veze sa borbom protiv korupcije? Jedan jedini član. Nema ga. Je li to nama priča o transparentnim procedurama neko ko je višemilionske ugovore zaključivao pod oznakom poverljivo, gde su odlazile stotine miliona evra građana Srbije? Jel nam takav neko priča o transparentnosti?
Kaže – ovo je propali projekat. Pa je li to onaj propali projekat na koji je gospodin Dragan Đilas, nakon razgovora sa predsednikom Vlade Aleksandrom Vučićem, rekao da je to projekat za budućnost Beograda? Isti taj projekat. Kaže se – kršenje kulturnog nasleđa. Pa kršenje kulturnog nasleđa je onaj deo Savamale koji ste ostavili u užasnom stanju, onakvom kakav smo počeli da sređujemo od zgrade Beogradske zadruge. Ovo je projekat u interesu građana Srbije i građana Beograda i mi ćemo istrajati u izvođenju i sprovođenju ovog projekta.
Izvinjavam se što sam prekoračio vreme, ali samo još jednom da pomenem, kome nije bilo jasno zašto su moji uvaženi prethodnici izgubili izbore, posle ovoga apsolutno mu je jasno. Hvala.
Replika, pošto sam počastvovan da budem član Vlade Republike Srbije čiji je predsednik Aleksandar Vučić, a na jedno od prethodnih izlaganja.
Uvaženi gospodine narodni poslaniče, Vlada Republike Srbije pod predsedništvom Aleksandra Vučića i koja ima najveću podršku u ovom uvaženom domu ne radi stvari da bi se slikala niti to radi da bi promovisala marketiški sebe u nekoj kampanji već da bi građanima Srbije izvidala sve one rane koje su nastale kao posledica apsolutne ekonomske, finansijske, socijalne stihije na koju smo naišli 2012. godine.
Je li PKS u Smederevu ništa koji zapošljava preko hiljadu ljudi? Je li Železara koju stavljamo na noge ništa koja zapošljava 5.500 ljudi? Je li „Džonson elektronik“ u Nišu ništa? Je li „Er Srbija“ ništa? Je li juče otvoreni „Džinsi“ u uništenom Krupnju pod elementarnom nepogodom ništa? Koliko ste to u nesrećnom Kraljevu posle zemljotresa novih radnih mesta otvorili ili ste samo znali da dotučete i uništite i Fabriku vagona i Magnohrom. Vi ste ozbiljan čovek. Ozbiljnim ljudima priliči da ozbiljno i govorite, a ono što je malo pre bilo rečeno nije bilo tako.
Uvaženi gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ja uživam kako čovek uspe da se osvesti za svega dva minuta.
Svako radno mesto koje je u Srbiji otvoreno u prethodnih 15 ili 20 godina poštujem i uvažavam. Na prvom mestu, poštujem i uvažavam volju građana Srbije, „Voks populi“, „Voks dej“, glas naroda, glas Božiji, a narod je svoj glas na izborima dao. Vi pobrojaste osam, devet firmi za 15 godina, izvinjavam se, nije 15, 12 godina vlasti. Ja pobrojah gotovo isto toliko firmi za oko dve godine Vlade u kojoj se nalazi i čiju okosnicu čine SNS. A ja vam kažem i ovaj projekat je za vaše dobro i iz ovog projekta ćete i vi imati koristi.
Rekoste – Menhetn na Savi, pa to je rekla tada vlast DS, to je rekao gospodin Đilas. Izgleda da je gospodin Đilas znao da prepozna u čemu je to budućnost. Izgleda da je jasno zašto gospodin Đilas više nije sa vama. I on je to umeo da prepozna. Ja vam kažem, videćete i „Svis“ auto u FAP.
Videćete i dovršene one investicije koje vi niste mogli da vidite, koji vi niste mogli da dovršite, ali ono što nećete videti, nećete videti investicione ugovore pod doznakom „poverljivo“ koje još uvek niko u Srbiji ne može i ne sme da vidi. E to se zove – koruptivna stvar.
Pozdravljam i svako novo mesto radno koje je otvoreno tim ugovorom. Ali, nije transparentno, zahvaljujem.
Hvala.
Uvažene dame i gospodo narodni poslanici, već nekoliko puta se ovde pokušava da proturi jedna teza, a to je da se donošenjem ovakvog zakona u Srbiji stvara pravna nesigurnost. Bilo bi smešno da nije žalosno, pogotovo kada to dolazi od nekoga ko sebe naziva diplomiranim pravnikom, ko god to bio, a više ih je takvu tezu ovde iznela.
Dame i gospodo narodni poslanici, da su mnogi kapitalni projekti u Srbiji, koje je država Srbija isključivo i u potpunosti finansirala, regulisani ovakvim zakonima, ne bismo imali projekte koji više decenija čekaju da budu završeni, ne bismo imali koridore koje decenijama ne uspevamo da završimo i ne bismo imali eksproprijacije oko kojih se vode sudski sporovi desetinama godinama. Imali bismo mnogo viši stepen odgovornosti državnih organa, javnih preduzeća i svih onih koji su učestvovali u izvođenju takvih projekata.
Voleo bih da mi neko kaže jednu jedinu rečenicu, argumentovano i pravnički potkovano, šta je to netransparentno u ovom predlogu zakona? Pravnički potkovano, rekao sam, uvaženi kolega. Dakle, hajde da vidimo šta je to netransparentno. Paušalna rečenica - ostavljena je mogućnost, što nije obrazložena, ko god da je dao, koji god državni organ ili nevladina organizacija da je?
I još nešto, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da pročitam jednu listu samo. (Ministar citira univerzitete na engleskom jeziku.)
Dame i gospodo narodni poslanici, neko malopre dade sebi pravo da kaže – neće moći Abu Dabi. E, pa ja hoću. Neka bude trećina ovih univerziteta za deset godina u Beogradu, trećina ovih koji su danas samo u jednom Arapskom Emiratu, Ujedinjenim Emiratima i to u Emiratu Abu Dabi. Hoćete li listu od 26 najekskluzivnijih svetskih hotela od četiri do pet zvezdica, koji su podignuti samo u prethodnoj deceniji u Abu Dabiju?
(Dragan Šutanovac, s mesta: Hoćemo.)
Onda ispravljajte vašeg kolegu koji je rekao – Abu Dabi neće moći. Ako je to moglo u pustinji, onda može i ovde gde je Bog dao sve i gde dugo vreme đavo nije dao ništa, ali će moći. Volja narodna je vrhovni sudija. Dame i gospodo narodni poslanici, utvrdite ovim zakonom postojanje javnog interesa i pomozite da donesemo zakon koji će dovesti do bitnih tektonskih, ekonomskih, kulturnih, privrednih, ako hoćete i turističkih promena u Srbiji, ali i na Balkanu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvažena gospođo predsednice.

Dame i gospodo narodni poslanici, vrlo kratko.

Dakle nije ovde reč ni o kakvim praznim pričama niti bajkama, pre nešto više od godinu dana u Republici Srbiji su održani izbori, ko se toga ne seća, i na tim izborima SNS na čelu sa predsednikom Vlade Aleksandrom Vučićem dobila je ubedljivu podršku i većinu, a pre nešto manje od godinu dana u ovom istom, uvaženom domu izabrana je Vlada Republike Srbije.

Onaj ko vodi tu Vladu i ta Vlada koja danas izlazi pred narodne poslanike u Narodnoj skupštini sa ovim Predlogom zakona ima apsolutni legitimitet da izađe sa predlogom jednog projekta koji je kvalifikovala još u predizbornoj kampanji i za koju su građani Srbije i građani Beograda glasali.

Ovaj predlog zakona je odgovor na svaki onaj tajni ugovor koji je zaključivan u nekom prethodnom periodu i koji još uvek ne možemo da vidimo. Zato danas ovde, dame i gospodo narodni poslanici, imate javni predlog zakona o kojem možemo da razgovaramo, o njemu u načelu, o svakom njegovom delu.

Kada neko ne razume i uporno ponavlja više puta određene njegove članove, tu smo i da objasnimo. Kada hoćete da razumete zakon, onda uzmete pročitate ceo zakon. Kada hoćete da razumete stav u jednom članu, onda uzmete pa pročitate ceo član.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je istrgnut iz konteksta jedan stav i to poslednji stav jednog člana i kada uzmete poslednji stav i čitate ga bez bilo čega prethodnog, onda možete celu priču da izvrnete u potpuno suprotnom smeru.

Šta kaže stav pre toga i šta kaže pet stavova pre toga? Svako će od uvaženih narodnih poslanika uzeti i pročitati, a reč je o članu koji u suštini kaže da će investitor graditi i objekte javne namene i kaže se jedinica lokalne samouprave svojom odlukom može propisati da se radovi na uređivanju građevinskog zemljišta, uključujući izgradnju površina javne namene, kao i izgradnju objekata javne namene u javnoj svojini koju realizuje investitor na osnovu ugovora, priznaju kao izmirenje ukupne obaveze na ime doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta.

Hoćete li konkretan primer? To znači da investitor može da uzme da podigne u Savskom amfiteatru i školu i dom zdravlja i vrtić za našu decu. Može da podigne i muzej.

Znate, verovatno je mogao kazino kao objekat javne namene u vaše vreme. Tada je sigurno mogao, pošto izgleda vaš javni interes se svodio otprilike na takve stvar, na tajne ugovore koje još uvek ne možemo da vidimo, za koje pojma nemamo da li su zasnovani na zakonu ili ne i na vaše pravo da nama danas ovde osporavate pravo da donesemo zakon na osnovu koga će se ponašati čitavo jedno društvo.

Kažete - nismo protiv investitora, nismo protiv arapskih investitora. Ne tri i po milijarde, trećinu milijarde ko hoće da donese ovde i da uloži zaslužuje da na poseban zakonski način regulišemo prava i obaveze u slučaju sprovođenja takve investicije.

Još su Latini rekli – Život zakone piše. Ovo je posebna situacija. Dajte mi jednu zemlju u regionu koja ima ovakvog investitora i mogućnost realizacije ovakve investicije. Što niste rekli, šta mi to gubimo? Gde ste rekli šta mi to gubimo, osim što je neko pre dve i po godine onako jednim dobrim delom, a pre godinu dana u dobroj meri izgubio vlast u državi, izgubio vlast u prestonici, sada mu se klima pod dobro da izgubi vlast i u severnoj pokrajini i na svaki mogući način gleda kako da osporava nešto dobro što se za državu radi.

Da lis te dobili, oni koji su ovde napadali ovaj zakon i ovaj projekat, da li su dobili poziv od predsednika Vlade? Uključite se ljudi u ovo. Nisu. Upravo tako, dragi gospodine Veselinoviću, to nisu stranačke stvari, zato vas i pozivamo.

Uđite u nešto što je od nacionalnog interesa, nešto što će Srbiju iz korena da menja. Pokažite tu demokratičnost i političku veličinu o kojoj toliko govorite. Kada primetite prvi put da se nešto radi protiv zakona, a vi izađite pa to recite. Ne, vi nećete ni to. Znate, svako od nas ko je na vlasti i ko je na određenoj funkciji dobija kritike i to je normalno, to je u redu, to je dokaz da radimo. Onaj koji ne radi ništa, njega niko ni ne kritikuje.

Ponosan sam što sam deo ove Vlade Srbije koja izlazi sa nečim sa čime nije izašla ni jedna naša Vlada u prethodnih 40 i više godina. To pokazuje da se Srbija u dobrom i u pozitivnom smeru menja. Ako to neko nije shvatio, to je njegovo pravo, i moje je, kao neko ko se nešto razume u politiku, da kažem - ako neko ne želi da razume ovaj projekat, jedan u nizu velikih napora Vlade Srbije i ispunjenja predizbornih obećanja, jer mi smo sa ovim, i vi ste gospodine predsedniče sa ovim izašli u našoj predizbornoj kampanji… Ako to neko ne razume, ja mogu samo da kažem – pa to je odlično, sledeći put ga neće biti ni iznad cenzusa. Mi ćemo ovaj projekat da ostvarimo i to ćete da vidite.

Posebne situacije traže posebne zakone. Srbija ima sreću da jedina na Balkanu ima ovakvu priliku, nešto dobro da uradi za sebe, za svoju prestonicu, za građane. Znam da vi to ne verujete i što više ne verujete to ćemo mi bolje da radimo.

Niste verovali ni da može da se oporavi JAT i da se napravi Er Srbija, pa je to urađeno. Niste verovali da može da se stavi na noge Železara i da će neko doći i početi u njoj da radi i da uloži svoj kapital. Niste ni to verovali, i to se dešava. Verovatno ne verujete da će iz Priboja izlaziti novi kamioni, najbolji koji se na Balkanu prave. Ja verujem u to i videću to. E, pa videćemo i grade u Savskom amfiteatru.

Znate, Milošu je trebalo mnogo da raseli trgovce i naseli ih upravo u ovom delu sadašnjeg Bulevara da bi izmestio proizvodnju baruta iz Savamale na Tašmajdan, van varoši. Uspeo je.

Uspećemo i mi da izbacimo iz Savskog amfiteatra i groblje vagona, čistimo i groblje brodova. Ne samo groblje, prvi srpski parobrod tu je decenijama stajao i propadao, od toga može da se napravi najbolja atrakcija. U danas spomenutom Petrogradu, brod Aurora je brod u koji svako ode da ga poseti, što ne bi otišao u našu Kolubaru, kada je sutra sredimo.

Znate, treba pameti, treba hrabrosti i treba volje i malo priče, a mnogo rada. Onaj kome nije jasno može da kritikuje, može da priča. Podržavam, volim da čujem i drugačije mišljenje, ali ako je pametan taj će da gleda i da uči kako se vodi država, kako se brine o građanima i kako se Srbija vraća na mesto avangarde u ovom delu Evrope koje joj je uvek pripadalo i na kojem je uvek i bila. Zahvaljujem.