Hvala vam. Ja ću se potruditi, dakle, da odgovorim na nekolicinu direktnih pitanja koja su mi upućena tokom ove veoma sadržajne diskusije, naravno, i na poneki komentar koji se mogao čuti. Bilo da se radi o komentarima, dakle, proceduralno procesne prirode ili pak o onima koji su bili formulisani iz striktno političkog, političkog ugla. Ali dobro, da krenemo ne nužno hronološkim redom. Želeo bih pre svega da se zahvalim uvaženom narodnom poslaniku Josifoviću, koji je spomenuo sufinansiranje prekograničnih projekata i prosto da to naglasim, jer predstavlja jedan dobar primer saradnje između Vlade i parlamenta, konkretno Ministarstva za evropske integracije i Odbora za evropske integracije, budući da smo o tom pitanju i problemu razgovarali na jednoj od prvih sednica Odbora kojom sam, kojoj sam prisustvovao 2025.
godine i ono što sam tada rekao, da ću nastojati da doprinesem rešavanju ovog pitanja koje itekako dobro razumem, eh, sada se i ostvarilo u praksi budući da smo uspeli, naravno u saradnji sa Ministarstvom finansija, da po prvi put u budžetu za 2026. godinu predvidimo, doduše skromna sredstva, ali po prvi put da predvidimo sredstva za pomoć aplikantima koji imaju potpisane ugovorene, dakle, projekte međunarodne saradnje uz finansijsku podršku Evropske unije, da obezbede ta neophodna sredstva sufinansiranja, tipično petnaest procenata. Još tada u raspravi sam rekao da kao neko ko je sprovodio prekogranične projekte, budući da sam i sam bio zaposlen i rukovodio sam jednoj regionalnoj razvojnoj agenciji i dobro dobro znam koji je to problem i da me je duša bolela prateći da neki dobri i kvalitetni projekti, ljudi koji su se mnogo trudili potrošili mesec i pol angažmana da razvijaju dobre projekte, potom su prošli kroz rigorozan proces selekcije, potom ugovaranja, na kraju su, jel, tog procesa, koji može da potraje i po godinu i više dana, moraju da odustanu od realizacije već potpisanog ugovora, jer ne mogu da obezbede tih petnaest procenata. I mi smo po prvi put obezbedili skromna budžetska sredstva, i ova godina će biti neka vrsta pilota gde će moći, dakle, da se obezbedi za određen broj projekata prekogranične saradnje sufinansiranje u vrednosti od polovine od ukupne količine sufinansiranja, tipično petnaest posto, dakle do sedam i po procenata. Verujem da će se ovaj pilot pokazati veoma uspešnim i već u dogovoru sa Ministarstvom finansija planiramo višestruko uvećanje tih budžetskih sredstava u narednoj 2027.
godini Ah, uvaženi narodni poslanik Cvejić je ukazao, dakle, na jednu statističku zanimljivost, ja bi to tako rekao. Ja ću pokušati još jednom da je objasnim, mada smo o tome razgovarali već i objašnjavao sam to na nekoj od prethodnih sednica Odbora. Pretpostavljam da gospodin Cvejić nije bio prisutan kada smo o tome razgovarali, jer je ukazao na to da to što imamo u kumulativnom smislu veći procenat realizacije naših obaveza iz NPIA-a u odnosu na poslednje tromesečje ili čak na bilo koje od prethodnih tromesečja njemu ukazuje na nekakav pad interesovanja ili gubitak interesovanja Vlade ili administracije za, za proces evropskih integracija. Radi se prosto o metodologiji statističkih obračuna. Ja ću to još jednom pojasniti, a to je da kada posmatramo kumulativno ispunjenje obaveza od trećeg tromesečja 2024.
do, zaključno sa četvrtim tromesečjem 2025. godine, u taj kumulativni obračun ulaze i one obaveze koje su realizovane nakon predviđenog tromesečnog perioda. Dakle, mi, ukoliko u četvrtom tromesečju 2025. realizujemo neku obavezu koja je bila predviđena za prethodno tromesečje ili neko od prethodnih, to ulazi u kumulativni obračun i zato je ukupni procenat realizacije svakako veći u odnosu na pojedinačna, pojedinačna tromesečja i nema govora o nekakvom gubitku interesovanjaEh, po-narodni poslanik Grbović mi je takođe postavio nekoliko direktnih pitanja, pre svega to zanimljivo pitanje koliko sam puta bio u Briselu ove godine. Proverili smo, dakle, evo sa kolegama.
Od početka ove godine bio sam službeno dva puta u Briselu, a u drugoj polovini 2020. godine prethodno, dakle pet puta, ukupno sedam puta. Da li je to dovoljno? Da li je to puno ili malo, ne znam, ali ukupno u mandatu ove vlade, dakle od polovine aprila, pre nepunu godinu dana do danas, imao sam negde oko trideset i pet putovanja u inostranstvo. U najvećem broju, naravno, govorimo i o Briselu i o drugim državama, prestonicama država članica Evropske unije, kao i o predstavnicima država iz regiona.
Pa neka i gospodin Grbović i ostali pros-postanici sami ocene da li je to adekvatan nivo aktivnosti te vrste, dakle i međunarodnih, međunarodnih poseta. Koja je moja uloga nakon što je formiran operativni tim, takođe, stvar o kojoj smo razgovarali više puta, pa uključujući i sednicu koja je održana pre svega nedelju, nedelju dana, i ja sam i tada rekao da mislim da je pogrešno podređivati suštinu formi, da nas to ne vodi nikuda, da je upravo zbog toga i formiran operativni tim na ovaj način kako bismo prelazileće određene forme podigli efikasnost našeg rada. A ako je nekome baš značajno to što u smislu forme u operativnom timu ambasad rukovodi ministrima ili predsednicom Narodne skupštine i tako dalje, mi smo i tu anomaliju razrešili tako što smo na moj predlog izabrali ambasadora Apostolovića za glavnog pregovarača I mislim da, ideja je bilo da to učinimo u istom danu, ali naravno, zbog proceduralnih stvari se to desilo neka dva meseca kasnije. Time sledimo primere dobre prakse, budući da smo bili jedna od retkih država kandidata koja nije imala imenovanog glavnog pregovarača, dakle separat u odnosu na poziciju resornog ministra. Ako nekome šta znači, a budući da pretpostavljam da ima i ovde ljubitelja te susedne države i za ovim stolom, to je upravo model kojim se vodila i Republika Hrvatska prilikom svog pristupnog procesa Evropskoj uniji, kada im je takođe ambasador u Briselu obavljao dužnost glavnog pregovarača, pa se i to pokazalo kao nešto što je uspešno Takođe, narodni poslanik Grbović rekao, pažljivo sam pratio, pa i pribeležio, dakle, sa željom da doslovno citiram neke rečenice, da mi zamlačujemo ljude sa predlozima, dakle predsednika Vučića i predsednika albanske vlade Edija, Edija Rame.
Istina je u potpunosti suprotna i mogu da i lično posvedočim, dakle, da svi sa kojima sam imao prilike da razgovaram, bilo da govorim, dakle, o zvaničnicima u nivou ministara, zamenika ministara, glavnih pregovarača i tako dalje, da ne spominjem, dakle, ni ambasadore država članica Evropske unije ovde. Svi su listom bez ijednog jedinog izuzetka, ali zaista bez jednog izuzetka, imali samo pohvale na račun autorskog teksta predsednika Vučića i premijera Ramu, bilo da se rad-pradi o ljudima koji u potpunosti podržavaju predloge koji su izneti ili da imaju određenu dozu rezerve, ili pak skepse, ali su svi z-bez izuzetka pohvalili činjenicu da su upravo se odlučili na tu vrstu inicijative, predsednik Vučić i premijer Rama, da su se odlučili da krenu u susret zapravo ishodu ovih veoma živih i aktivnih rasprava koje se u Briselu vode, a u vezi sa novom metodologijom, pa možda čak i novom filozofijom procesa proširenja Evropske unije I pra-to se praktično nadovezuje i na pitanje uvažene n-narodne poslanice Tomić da li će biti promene metodologije. Biće sasvim izvesno. Postoje različiti modeli koje se razvijaju unutar same Evropske komisije. Neki od njih su predstavljeni u međuvremenu državama članica.
Jedan od njih takozvano obrnuto članstvo, reverse membership, je manje više odbačen, ali preostali modeli se i dalje razvijaju i verujem da će u mesecima koji su pred nama doći do nove, novog pristupa, nove metodologije i neće to biti prvi put da se metodologija, da se metodologija menja. Bitno je da idemo u susret. Dakle, iako nismo deo onog kruga koji će o tome odlučivati, to su pre svega komisije države članice, ali moramo biti proaktivni i ići u susret, ponavljam, rešenjima koja nas čekaju Poslanik Grbović mi je takođe zamjerio što sam se nasmejao u momentu kada je pitao po čemu smo mi uporedivi sa Švajcarskom ili Norveškom. Nasmejao sam se zato što sam se prisjetio jedne zgode sa bleckog strateškog foruma ili konferencije, kako se već tačno zove, od pre četiri, pet godina na kojoj sam učestv- na kome sam učestvovao i pre ovog momentuma koji se u međuvremenu dogodio u vizuelnoj politiki proširenja, kritikovao tada, pre četiri, pet godina, sam proces proširenja Evropske unije, koji je dizajniran tako da traje večno, onde se od država kandidata očekuje da postignu takve standarde na tako podignutoj lestvici, koju barem polovina drža-samih država članica Evropske unije u tom momentu ne bi mogla da preskoči, te da se od nas očekuje da do te mere transformišemo svoje društvoDok smo u čekaonici za članstvo, da počnemo da ličimo ili da dostignemo standarde koji postoje u jednoj Švedskoj i moj zaključak u tom obraćanju na panelu na Bledu je bio da ako stvarno tokom sedenja u čekaonici mi uspemo da dostignemo standarde kao Švedska, zašto se onda u tom slučaju ne bismo odlučili da se posta-da se postavimo ili ponašamo kao Norveška. Ako već članstvo ne bismo uspeli da dobijemo u međuvremenu.
Ali da ostavimo šalu ili polušalu na stranu, mislim da je apsolutno neproduktivno i nekorisno zapravo porediti Srbiju ili bilo koju državu koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji sa Švajcarskom ili sa Norveškom, dakle sa državama koje su u smislu ukupnog privrednog društvenog razvoja, kako god sagledavate, bile ispred nas, ne godinama i decenijima, već usudio, usudio bih se da kažem vekovima, već ono što mora biti naš primarni cilj i koji je dobro prepoznat i definisan, dakle u okviru plana Srbija 2030.-2035., to je ubrzana konvergencija sa našim centralno evropskim okruženjem, sa državama sa kojima možemo da se poredimo, sa kojima možemo da se takmičimo, koje možemo da sustignemo u godinama koje su pred nas, a mislim tu na države poput Mađarske, Rumunije, Slovačke, Češke, zašto da ne i Poljske. I ukoliko ste dobro ispratili, dakle prezentaciju tog važnog strateški važnog plana Srbija 2030.-2035., mogli ste uočiti da ćemo, ako ništa drugo, onda barem po indikatoru prosečne mesečne zarade iskazane u evrima, govorimo o prosečnoj neto zaradi, mi već za manje od pet godina, dakle do kraja 2030. godine, dostići prosečnu zaradu od hiljadu i sedam stotina evra, što će nas značajno približiti za manje od pet godina proseku Evropske unije, odnosno po tom indikatoru ćemo preteći, dakle čak pet država članica Evropske unije, računajući njihov projektioniran-projektovani rast neto mesečne zarade u tom istom vremenskom periodu. Dakle, ekonomska, društvena, pa i politička konvergencija sa našim centralnim evropskim okruženjem, bez potrebe da se poredimo sa Norveškom, jer nikakve koristi od toga mi zapravo, mi zapravo nemamo. Eh, uvažena predsednica Odbora je spomenula i postavila pitanje u vezi nekakvih iskustava, barem u ovom procesnom smislu, sa predsedavanjem Danske, Kipra i očekivanjima vezanim za predsedavanje Republike Irske i moram da kažem da smo mi konkretnu korist od predsedavanja Danske imali zapravo pre svega u jednom bilateralnom vidu.
Budući da vi se sećate i posete Marije Bjer ministarki za evropske poslove u Beogradu. Ja sam imao prilike više puta da se susretnem s njom i fizički, imali smo i telefonske razgovore i tako dalje I mislim da je već uoči preuzimanja predsedavanja, odnosno pripremajući se za predsedavanje Evropskom unijom, još koncem 2024. godine, Danska dala saglasnost za otvaranje klastera broj tri, dakle i na taj način napravila jedan krupan, za nas veoma važan iskorak u odnosu na skandinavsku ili nordijsku grupu-grupu zemalja, na čemu smo veoma zahvalni, što je za nas bilo i ostalo veoma dragoceno. Što se predsedavanja Kipra tiče, koje je faktički u toku, naravno da su postojala određena očekivanja naše javnosti, imajući pre svega u vidu, dakle veoma bliske, sadržajne, neko bi rekao bratske odnose između naše dve države i naroda, i Kipar svakako, dakle, u kontekstu evropskih integracija, predstavlja državu koja nas veoma snažno i konzistentno podržava na svim nivoima odlučivanja. Međutim, i sami ste primetili da je bezbednosna situacija na samom Kipru veoma izazovna, da su prioriteti svakako sa današnjim danom drugačiji nego u odnosu na vreme kada su oni svoje predsedavanje planirali.
I s tim u vidu, moram da kažem da i sam Savet za opšte poslove GAK koji je trebao da bude održan 2. i 3. marta ove godine u Nikoziji, uz prisustvo svih nas predstavnika država kandidata za članstvo, je nažalost bio otkazan bukvalno na sam dan kada je trebalo da bude održano zasedanje. Čak sam lično sa svojim saradnicima negde već stigao u Nikoziju kada je sastanak otkazan, jer je prethodne noći došlo do napada dronovima na teritoriju kiparskog ostrva, odnosno britanske suverene vojne baze Što se predsedavanja Irske tiče, moram da kažem i to da sam imao dobar i sadržajan sastanak sa irskim državnim sekretarom za evropske poslove, gospodinom Birnom na marginama Minchenske bezbednosne konferencije, da su očekivanja realistična i optimalna, budući da, iako Irska predstavlja državu koja možda nije posebno zainteresovana za region zapadnog Ba-Balkana, budući je na geografsku udaljenost među najudaljenijima od nas, ali da tim pre može predstavljati nekoga ko će imati objektivan, ne politički i ne ostrašćen pristup. A ono što je negde opet za nas posebno bitno i stvar koja nas sa Irskom svakako povezuje, to je činjenica da je Irska jedna od retkih evropskih država koja sledi politiku vojne neutralnosti poput Republike, poput Republike Srbije.
I ja sam siguran, dakle, da ćemo imati prilike da nastavimo otvorenu i direktnu komunikaciju s irskim kolegama, svakako i pre, prePočetka njihovog predsedavanja, kako u Dublinu tako i u Beogradu. Osvrnuo bih se na još nekoliko teza koje su ovde iznete i pitanja koja su mi postavljena. Narodni poslanik Kozma je prvi otvorio raspravu, dakle o nedavno završenim sprovedenim lokalnim izborima u Srbiji, govoreći kako su, kaže, vaši kriminalci prebijali, prebijali građane, iako svi dobro znamo dakle, da je iz proste činjenice na kojim mestima su se dešavali nasilni incidenti, a dešavali su se ispred kancelarija, štabova, kol centara Srpske napredne stranke, dakle na osnovu same lokacije možemo zdravorazumski zaključiti ko je nasilje inicirao, ko je nasilje sprovodio. Ali je dodatni problem u tome što smo mi od te nedelje pa u narednim danima, bili izloženi jednoj stravičnoj kampanji medijskih manipulacija i lažnih vesti, u kojima su učestvovali ne samo domaći, već i mnogi inostrani mediji, u kojima su se u najgorem svetlu pokazali i neki politički akteri iz Brisela ili država članica Evropske unije. Oni koji svakako ne kritički i bezuslovno podržavaju partije srpske opozicije, najgori od svih svakako grupacije evropskih demokrata, čiji su gosti nedavno prošle nedelje bili i verujem i neki narodni poslanici koji su zastupljeni danas u sali, a koji su na jedan bezočni način, dakle tokom samog izbornog dana ilustrovali svoju tezuu o nekakvom nasilju koje Bože moj vlast sprovodi tokom izbornog dana nad opozicijom, ilustrovali fotografijom opozicionog aktiviste Slobodana Divca, koji drži vatreno oružje u ruci.
I nije to prvi put od strane istog tog aktera. Jer lako se možemo prisjetiti kako su i prošle godine upravo isto evropski demokrati ilustrovali, prisjetite se samo svoje teze o nekakvom nasilju vlasti nad studentima sa fotografijom, verovali ili ne Marka Đurića, kojeg hapse specijalne monoetničke albanske militarizovane jedinice kosovske policije iz marta 2018. godine. Dakle, oni su ilustrovali navodno nasilje nad studentima, zapravo stvarnim nasiljem ROSU jedinica iz Prištine nad u tom momentu glavnim pregovaračem Republike Srbije Markom Đurićem Ali, čini mi se da je mnogo važnija jedna druga teza koju je izneo isti narodni poslanik, govoreći o tome da su lokalni izbori održani onedelju veoma važni, jer je to postoji veza sa političkim kriterijumima, bez kojih nema ulaska ni za koga, pa ni za nas u članstvo Evropske unije. Ja ću iskoristiti prilike da pročitam samo nekoliko zaključaka iz poslednjeg izveštaja OEBS ODIHR misije sa poslednjih izbora, gde kaže, prevodit ću direktno s engleskih, kaže, zamerke.
Nedostatak jednakih izbora za sve učesnike na izborima. Široko rasprostranjena zloupotreba administrativnih resursa, pritisci na birače, posebno na zaposlene u javnom sektoru. Kupovina glasova, medijsko okruženje koje favorizuje vladajuće strukture. Zamućena linija između državnih i partijskih aktivnosti. Slaba primena pravila za finansiranje kampanje i tako dalje i tako dalje.
Ovo je ODIH-rov izveštaj vezan za posljednje parlamentarne izbore u Albaniji koji su održani 2025. godine I neko bi rekao, a zašto se mi sada poredimo sa jednom Albanijom? Pa moramo to da činimo kada govorimo o tim političkim kriterijumima, bez kojih nema članstva u Evropskoj uniji, jer je ovo izveštaj ODIH-ra sa izbora koji su održani u istoj godini u kojoj je Albanija otvorila sve pregovaračke klastere u procesu pristupnih pregovora za članstvo u Evropskoj uniji. Čisto da vidimo, dakle, koliko su ti, kak-koliko je selektivna primena upravo tih političkih kriterijuma, da bi neko nama sada nekakve veoma slabo utemeljene optužbe vezane za izbore u deset jedinica lokalne samouprave uzdizao na pijedestal, davao važnost koja prevazilazi parlamentarne izbore u jednoj nama susednoj državi. Ponavljam u godini u kojoj su otvorili sve pregovaračke klastere.
I tu, naravno, dolazimo do onoga što je i uvažena narodna poslanica Dubravka Filipovski nazvala duplim standardima, otvorenim licemerjem Evropske unije, koje svakako ne doprinosi podršci ili rastu podrške naših građana za članstvo u Evropskoj uniji Pitali ste me takođe, uvaženog gospođa Filipovski, da li ćemo imati odgovor na to. Ja sam ubeđen da ćemo imati. I upravo to je jedan od glavnih razloga zašto je predsednik Republike Srbije inicirao društveni dijalog sa relevantnim političkim akterima. Verujem da bi taj društveni dijalog mogao biti i nešto širi da bi mogao obuhvatiti i druge društvene aktere, ne striktno političke stranke, kako bismo zajedno dakle, koliko god je to moguće, došli do odgovora na pitanje koje ja često postavljam, pogotovo poslednjih godinu dana od kada sam na čelu ovog resora, a to je možemo li mi poput drugih država kandidata za članstvo, da imamo taj nekakav elementarni bazični konsenzus o prioritetima zaKoji bi podrazumevali dakle, realizaciju naših obaveza koje nas vode ka članstvu u Evropskoj uniji. Bojim se da ova situacija i ovo kroz šta prolazimo, ne samo prethodnih godinu dana, već i duže, ali što je nekako dodatno kristalizovano u poslednjih godinu dana, da zaista nije održivo.
Situacija u kojoj će i Vlada Srbije, većina u Narodnoj skupštini, druge državne institucije, sprovoditi teške i zahtevne reformske procese, ponavljam, počevši od usvajanja ustavnih izmena na referendumu u januaru 2022. godine, ne samo bez ikakve podrške takozvane proevropske opozicije i proevropski orijentisanog civilnog društva, već i uz aktivnu opstrukciju koja dolazi upravo sa te strane, a dok u isto vreme ti akteri koji opstruišu put Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji dobijaju tapšanje po ramenu od strane mnogih iz samog Brisela i samih država članica. To zaista nije održivo. To mora biti predmet ovog društvenog dijalogu. To ne postoji, to ne postoji ni u jednoj drugoj državi koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i ja zaista mogu da razumem, dakle jednu veliku frustraciju koja postoji među mnogim članovima, funkcionerima Srpske napredne stranke, koji to smatraju svojevrsnim političkim mazohizmom.
Mi kao vladajuća većina moramo uvek biti trpeljivi, ali svaka trpeljivost ima neke svoje granice i zato je potrebno, dakle, da se kroz proces i političkog i društvenog dijaloga odredimo predmetnim stvarima, uključujući i ono što je istakao narodni poslanik Milan Radin, odnosno upitao koliko je uticala poslednja izjava Tonina Picule, izvestioca Evropskog parlamenta za Srbiju Ja mislim da je ta izjava toliko uvredljiva, toliko uvredljiva, znate da čovek na toj poziciji spočita jednoj suverenoj državi, kandidatu za članstvo, da vodi svoju politiku, da predsedniku Srbije i Vladi Srbije zameri, spočita to što vode prosrpsku politiku. To je toliko uvredljivo da mi se učinilo da je pre svega u pitanju neki lapsus, фройдовска omaška, ali što ne ekskulpira gospodina Piculu, a ne verujem da je u pitanju omaška bilo koje vrste, jer mi govorimo sada već u kontinuitetu uvredljivih poruka koje čovek na toj poziciji, nažalost, upućuje našoj državi i celokupnom našem narodu To neko može tumačiti kao lični stav, može tumačiti i kao stav poslaničke grupe ili više poslaničkih grupa kojima je gospodin Picula blizak, ili čije stavove on lokalizuje, dakle, artikuliše, saopštava. Međutim, dokle god se on nalazi na toj poziciji izvestioca za Srbiju, on predstavlja lice Evropskog parlamenta koje je okrenuto prema Srbiji, jedno u političkom smislu veoma ružno lice, koje s-lice koje svakako ne doprinosi povećanju podrške građana Srbije članstvu naše zemlje u Evropskoj, u Evropskoj uniji Ja verujem da sam adresirao većinu pitanja, teza koja su, koja su ovde iznete i još jednom, dakle, izražavam zadovoljstvo, zahvalnost na pozivu za učešće na ovoj sednici i još jednoj prilici da nastavimo dijalog sa poslanicima Narodne skupštine