PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANJA, 27.03.2002.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANJA

1. dan rada

27.03.2002

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 10:50 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Gospodine Ćirkoviću, ja vam se zahvaljujem. Vaš predlog nije uvršćen u dnevni red iz prostog razloga što imamo preko 70 akata, a vi ste imali mogućnost da tražite proširenje dnevnog reda, kao što su to uradile i druge poslaničke grupe, u roku od tri dana pre početka sednice. Niste iskoristili vaše pravo. Da ste to uradila, ja bih stavila kao predlog za proširenje dnevnog reda.
Da li ste zadovoljni mojim odgovorom? (Jeste.)
Narodni poslanik Čedomir Jovanović predložio je da se Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore, koje su po hitnom postupku stavljene na dnevni red ove sednice, razmotre kao 3. tačka dnevnog reda.
Da li predlagač želi reč? (Ne.)
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 143, protiv 56, uzdržanih nema, nije glasalo 23, od ukupno 222 narodna poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova usvojila ovaj predlog.
Narodni poslanik Čedomir Jovanović predložio je da se Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o zdravstvenom osiguranju, razmotri kao 4. tačka dnevnog reda.
Stavljam ovaj predlog na glasanje.
Za 143, protiv 32, uzdržanih nema, nije glasalo 48, od ukupno 223 narodna poslanika.
Konstatujem da je i ovaj predlog usvojila Narodna skupština.
Narodni poslanik Čedomir Jovanović predložio je da se Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, razmotri kao 5. tačka dnevnog reda.
Stavljam na glasanje ovaj predlog.
Za 139, protiv 27, uzdržanih nema, nije glasalo 57, od ukupno 223 narodna poslanika.
Konstatujem da je i ovaj predlog usvojen od strane Narodne skupštine.
Saglasno odredbama Poslovnika Narodne skupštine, sve tačke prihvaćene po hitnom postupku, kao i po osnovu predloga za izmene i dopune dnevnog reda, uvršćuju se u dnevni red sednice po redosledu njihovog predlaganja, odnosno prihvatanja.
O predlozima akata prihvaćenih kao nove tačke dnevnog reda, nadležni odbori, odnosno Vlada Republike Srbije, ukoliko to već nisu učinili, podneće svoje izveštaje, odnosno mišljenja u toku trajanja sednice.
Pošto smo se izjasnili o svim predlozima za hitan postupak i o predlozima za izmene i dopune predloženog dnevnog reda, molim narodne poslanike da se izjasnimo o dnevnom redu sednice u celini.
Stavljam na glasanje predlog dnevnog reda u celini.
Za 148, protiv 52, uzdržanih nema, nisu glasala 23, od 223 narodna poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština utvrdila dnevni red Prve sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2002. godini u celini.
Molim Službu Narodne skupštine da pripremi prečišćen tekst dnevnog reda sednice i da ga uruči narodnim poslanicima.
Prelazimo na rad po utvrđenom dnevnom redu sednice.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: - PREDLOG ZAKONA O OBIMU SREDSTAVA I UČEŠĆU OPŠTINA I GRADOVA U POREZU NA ZARADE I POREZU NA PROMET U 2002. GODINI
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada Republike Srbije.
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Milan Milosavljević; Borislav Novaković i Branislav Pomoriški; Ištvan Išpanovič; Milorad Stanulov; Milutin Prodanović, Slavoljub Matić i Dušan Golubović; Aleksandar Vatović; Zoran Nikolić, Dušan Cvetković i Ljubomir Mucić; Bora Stanimirović i Ljubomir Mucić; Nebojša Jović; Dragan Marković, Miloš Lukić, Petar Petrović i Adam Urošević; Petar Cvetković, Jakov Stamenković i Miodrag Stamenković.
Primili ste mišljenje Vlade Republike Srbije o amandmanima podnetim na Predlog zakona.
Primili ste izveštaje Odbora za finansije i Zakonodavnog odbora.
Pre otvaranja načelnog pretresa, podsećam vas da, prema članu 90. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje srazmerno broju narodnih poslanika u poslaničkoj grupi.
Molim da narodni poslanici ispred poslaničkih grupa podnesu liste prijava za reč o ovoj tački dnevnog reda.
Otvaram načelni pretres.
Da li predstavnik predlagača, gospodin Božidar Đelić, ministar finansija i ekonomije, želi reč?

Božidar Đelić

Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred vama Predlog zakona o obimu sredstava i učešću opština i gradova u porezu na zarade i porezu na promet u 2002. godini. Taj zakon, po logici, trebalo bi da bude izglasan u isto vreme kada i budžet, ali, kao što se sećate, prošle godine je Predlog zakona bio povučen zbog toga što se očekivalo usvajanje, kao što se i desilo, Zakona o lokalnoj samoupravi, koje je promenilo neke kritertijume i neke stvari koje su imale uticaj na ovaj zakon. Ovo je drugi put da ovakav zakon imam čast da predložim Skupštini.

Ovaj zakon je interesantan jer govori o parama i podeli para između lokalne samouprave, gradova i Republike. Mnogi od vas su predstavnici lokalne samouprave. Naravno, u ovom momentu postoji uvek pitanje ravnoteže između onoga što je nužno da bi se sprovele sve ove funkcije na lokalnom nivou, ali isto tako i da se obezbedi dovoljno sredstava za sve one funkcije koje su predviđene budžetom Republike Srbije, koji ste izglasali krajem prošle godine. Finansiranje jedinica lokalne samouprave u našoj zemlji je sada uređeno sa tri sistemska zakona, i to: Zakonom o javnim prihodima i javnim rashodima, Zakonom o budžetskom sistemu i Zakonom o lokalnoj samoupravi. Na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi svake godine se predlaže zakon o obimu sredstava koji je danas pred vama.

Predmet i cilj ovog zakona nije da se obezbedi novi mehanizam prikupljanja novca za lokalnu samoupravu. Mislim da se godinama, izvorni cilj ovog zakona i ovog učešća lokalne samouprave u porezu na zarade i porezu na promet malo izgubio. Hteo bih samo da podsetim narodne poslanike zbog čega postoji jedan ovakav zakon.

Kreće se od ingerencija lokalne samouprave i sada novih ingerencija utvrđenih Zakonom o lokalnoj samoupravi. Mere su budžeti koji su nužni. Istovremeno, imate jednu procenu izvornih prihoda i onih prihoda koji su ustupljeni van ograničenja. Ovaj deo koji danas dolazi je samo deo koji treba da obezbedi dovoljno sredstava u svim opštinama. Znači, ovaj deo sredstava za koja ćete glasati danas, sutra i u danima koji dolaze je ono što treba da ujednači situaciju na našoj teritoriji.

Ako hoćete, to je zakon koji omogućava onu solidarnost koja je nužna između lokalnih samouprava; kako da se ne desi zbog toga što je fiskalni kapacitet datog rada ili lokalne samouprave nedovoljan, da oni ne budu u stanju da izvrše ono što je nužno zakonom i što omogućava normalno i nesmetano funkcionisanje grada ili lokalne samouprave.

Važno je setiti se toga i napomenuti da je novac o kome ovde govorimo, otprilike 8,6 milijardi dinara sredstava za lokalnu samoupravu za 2002. godinu - to treba uporediti sa ukupnim sredstvima koja su predviđena za ovu godinu za gradove i lokalnu samoupravu, od 45,3 milijarde dinara.

Znači, ovde govorimo o nekih 19% prihoda lokalne samouprave. Šta to znači? To znači da smo mi već danas u velikoj meri sproveli ono što je istinska decentralizacija u fiskalnom smislu, jer 80% svih prihoda lokalne samouprave, tj. gradova dolazi iz izvornih prihoda, a oni za ovu godinu predstavljaju 20,5 milijardi dinara ili, pak, iz ustupljenih prihoda republičkih poreza van ograničenja, koji predstavljaju 16,2 milijarde dinara.

Cilj ovog novca nije dodatni novac za nove ingerencije, već samo onih 19% u proseku sredstava koja treba da ujednače situaciju svuda na teritoriji Republike, naročito za one lokalne samouprave koje su u teškoj situaciji i sa manje fiskalnog kapaciteta. Time se izražava solidarnost na teritoriji cele Republike. Zbog toga imate u procentima učešća ovog trećeg dela prihoda, veće učešće u nekim lokalnim samoupravama.Izvori za ova prva dva dela sredstava, tj. lokalni, stvarni, izvorni fiskalni kapacitet u pojedinim opštinama je nešto veći. Hteo sam to da napomenem jer se već godinama, što je i debata na Odboru ove godine pokazala ta izvorna intencija i cilj malo gube iz vida svih nas.

Zbog toga smo odradili onaj tehnički posao koji je bio nužan da bi se ovaj zakon uskladio sa novim Zakonom o lokalnoj samoupravi, a samo da napomenem da je on uveo tri nova kriterijuma koja su ovde respektovana: prvi kriterijum je broj objekata u osnovnim i srednjim školama, što je novi kriterijum za preraspodelu sredstava; drugi je broj objekata društvene brige o deci; treći je status životne sredine. Prva dva kriterijuma su u potpunosti ispoštovana. Što se tiče trećeg, mi smo napravili procenu i još nema dovoljno dobrih podataka za status životne sredine u svim sredinama. Sledeće godine, nadamo se, uz dodatni rad, sve to će biti obezbeđeno i u potpunosti.

Želeo bih da pređem na ono što je možda jedna stvar o kojoj se uvek priča kada imam kontakte sa lokalnom samoupravom, a to je da taj zid koji se zove limit poreza na promet treba probiti. To je zato što se zaboravlja zašto dolazi taj novac.

Novac o kome ovde pričamo je ono što je određeno. Stopa je izvedena veličina, prema potencijalu koji se očekuje u porezu na promet i porezu na fond zarada u datom gradu i lokalnoj samoupravi. Međutim, zato što smo svi kolektivno malo izgubili iz vida o čemu se ovde radi, velike bitke se biju oko tog procenta koji nije ništa drugo nego izvedena veličina između dodatnog novca, nužne solidarnosti za datu lokalnu samoupravu ili grad i potencijala poreza na promet. Taj procenat je tu samo iz jednog veoma jednostranog razloga, a to je da se prenos novca ne dešava svakih 15 ili mesec dana, nego pošto se porez promet prikuplja svakog dana, taj novac može blagovremeno da se prebacuje na račune lokalne samouprave ili grada.

Samo zbog toga, ono što je bila samo tehnika da bi se moglo to sprovesti postalo je pitanje debate već dugo vremena kod nas. Verujte, ove godine nije bilo ništa bolje, i vidim po nekim amandmanima koji se ovde predlažu da se u njima gubi iz vida ono što je izvorna intencija i cilj ovog zakona i ovog novca. Molim vas da se vratimo onome što je izvorno, jer jednostavno sasvim je moguće, što se tiče ovog novca, da se to odredi kao subvencija budžeta Republike prema lokalnim samoupravama, i to je možda najjednostavnija stvar. Na taj način, mislim da više ne bi bilo debate oko tih stopa, oko navodno nekih loših intencija budžeta ili centralne vlasti koja neće da da novac koji pripada lokalnoj samoupravi. Napominjem ponovo, to nije intencija - ako treba da lokalne samouprave imaju još neki dodatni novac, za to su potrebne i promene u Zakonu o lokalnoj samoupravi, koje bi povećale ingerencije koje onda iziskuju i dodatni novac.

Uzgred budi rečeno, Zakon o lokalnoj samoupravi predvideo je mogućnost da neki zakoni povećaju ingerencije lokalne samouprave i gradova. U slučaju da vi izglasate takve zakone, uistinu budžet će vam predložiti promene i podele u nekim porezima, tako da se za nove ingerencije obezbedi i dodatni novac. To je sasvim logično. Nije logično ono što se stalno dešava kod nas, a to je da se stalno priča o tom procentu, da se samo traži da se taj limit ukine, jer to jednostavno nije niti cilj, niti je u skladu ni sa kakvim sistemom uređenja javnih finansija, jer kada se traži više novca treba da se objasni koje su tu nove ingerencije o kojima se priča.

Moram da kažem iskreno, lično sam bio i razočaran diskusijama koje smo čuli na odborima. Naročito, ako pogledate član 4. ovog zakona: on je posle te diskusije ove godine pokušao da uvede jedan eksperiment, da vidimo na koji način možemo, eventualno, uzimajući taj mehanizam koji nije idealan, a o kome sam baš sada pričao, da zainteresujemo lokalnu samoupravu i gradove u daljem suzbijanju sive ekonomije i šverca.

Jedna ideja koja se izrodila posle diskusije je bila vezana da za onaj deo poreza na promet koji se prikupi na teritoriji grada i lokalne samouprave iznad planiranih ne samo sredstava nego i inflacije, jer inflacija je i u monetarnom i u fiskalnom vođenju politike "privilegija" ako hoćete, i to pod velikim znacima navoda, države. To je ono što je urađeno svuda. To je isto kao kada bi se tražilo učešće lokalne samouprave, recimo, u onome što je profit Narodne banke Jugoslavije, a sutra narodne banke Srbije, možda, u onome što se zove inflatorna dobit. To nije moguće ni na monetarnom, ni na fiskalnom delu.

Postojala je ta dobra volja, u članu 4. ona se iskazuje, za onaj deo sredstava, a to se meri kvartalno, u onim lokalnim samoupravama gde od poreza na promet premaše ne samo ono što je planirano, nego i ono što je eventualno planirana inflacija. Ako je inflacija veća od planirane, to je onda inflatorna dobit koja pripada Republici. Za onaj deo sredstava koji je iznad toga, predviđeno je da se vrati opštini, jer tu postoji već neka indicija da ta lokalna samouprava radi aktivno na jačanju svog fiskalnog potencijala, pokušava da uvede red i da privuče preduzeća, da ima više registrovanog poreza na promet i samim tim legitimnog prometa na svojoj teritoriji.

Zbog toga predlažem da prihvatite član 4. u sadašnjoj formulaciji, jer to je jedan eksperiment ove godine. Ne možemo odjedanput sve promeniti u ovom sistemu. Moram da kažem da posle puno diskusija želimo da vidimo kako stvari idu na tom planu. Da li taj dodatni novac ide onim lokalnim samoupravama gde se uistinu nešto radi na suzbijanju sive ekonomije, a ne samo zbog toga što je inflacija za jedan ili dva posto veća ili samo zbog toga što se desila jedna promena u učešću, na primer federacije, u porezu na promet - to su stvari za koje mislim da treba da se dogovorimo i da ove godine sprovedemo ovo na ovaj način na koji je to predviđeno.

Videćemo sledeće godine kakva su bila iskustva u tom domenu. Ne mogu se složiti u ovom momentu da ono što je bila jedna veoma dobronamerna ponuda od strane Vlade Republike Srbije, da se pokuša naći zajednički jezik i interes u suzbijanju sive ekonomije, pretvori u samo veći novac za lokalnu samoupravu i bez većih ingerencija. Naravno da nigde nema dovoljno novca, ali ono što je važno to je da možemo da obezbedimo dovoljno novca na svim nivoima, uključujući i budžet Republike Srbije.

Pozvao bih vas da glasate za ovaj zakon, a uključujući predloženu formulaciju člana 4. ovog zakona, da zajednički pogledamo u sledeća tri kvartala kako se sprovodi. Biće vremena da eventualno neke stvari doteramo i promenimo u daljoj diskusiji. Hvala vam puno na pažnji, a posle glasanja o ovom zakonu, lokalne samouprave će biti u stanju da izglasaju one budžete koje čekaju već nekoliko nedelja. Jednostavno, molimo vas da, kada glasate za ovaj zakon, ne izgubimo iz vida šta je cilj ovog novca i šta nije njegov cilj. Hvala vam puno.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.

Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Da.)

Izvolite, gospodin Nenad Bogdanović, predsednik Odbora za finansije.
...
Demokratska stranka

Nenad Bogdanović

Dame i gospodo poslanici, poštovana predsedavajuća, imam potrebu da ipak dam par objašnjenja,  par ličnih stavova i da na neki način pokušam da dočaram zašto je izveštaj koji je Skupština dobila od Odbora za finansije ovakav kakav jeste. U ovome što je gospodin ministar rekao složio bih se skoro u 99,9 posto stvari zato što sam ja taj stav zastupao i na Odboru za finansije, iako sam zbog tog stava od nekih drugih koji su, po meni, bili prilično neprincipijelni u diskusijama koje su vodili, dobijao žestoke kritike.

Smatram da su lokalne samouprave, a s obzirom na obim nadležnosti koje imaju, sa ovim predloženim zakonom dobro prošle. Znači, tu nemam nikakvu dilemu. Zašto su dobro prošle? Ako ćemo pošteno da razgovaramo, lokalne samouprave nisu praktično do sada dobile nijednu novu nadležnost. Jeste da je Zakon o lokalnoj samoupravi otvorio mogućnost za dobijanje novih nadležnosti, ali da bi ih lokalne samouprave imale, moramo u ovom parlamentu par bitnih zakona promeniti, pogotovo u oblasti zdravstva i školstva. Tek posle toga mogu se izvršiti dislokacije ili preraspodele obaveza. To je činjenica i tu nema ništa sporno.

Druga stvar koja je izuzetno važna, to je da ako uporedite planiranu inflaciju, prenesenu inflaciju, prihode koji se dobijaju iz raznih izvora, nema opštine - i to mogu slobodno da tvrdim, a s obzirom da je Beograd jedna od sredina koja je najlošije prošla u ovoj preraspodeli - koja nije dobila više novca nego u prethodnom periodu.

Naravno, govorim o ukupnom prihodu budžeta. Ne delim budžet kao što neki pokušavaju, a od toga praveći famu, na budžet koji se stvara u lokalu, na budžet koji se ustupa odavde, na deo budžeta koji se ustupa odande. To uopšte nije bitno. Imate ukupna planirana budžetska sredstva za aktivnosti koje su vam definisane. Kako ćete ih vi ubrati ili po kom osnovu ćete ih dobiti, uopšte nije važno. To je prva tačka koja je bitna.

Druga tačka, koja je izuzetno važna, su oni koji ostvaruju kroz neke delove u svom prihodu budžeta više, a to su posebno razvijene sredine. To je ona priča oko koje se vrti čitav naš možda nesporazum: to je ono što se zove porez na promet i porez na zarade. Ograničenje se sastoji iz oba elementa. Znači, oba elementa utiču na to. Tu imamo nekih sredina koje kažu - imamo tu fantastičan prihod i hoćemo da imamo fantastičan rezultat u našem lokalnom budžetu, apsolutno ne reagujući na to koje su im obaveze i šta oni treba, za pare koje treba da dobiju, da izvrše.

Naravno, lokalne samouprave imaju druge rezone. Lokalne samouprave i ljudi koji tamo rade posao kažu - znate, mi se vama zahvaljujemo što ste ispunili ono što ste nam obećali, dali više para nego što je bilo pre, ali smatramo da možemo iz budžetskih sredstava koja ostvarujemo na svojoj teritoriji uraditi i nešto više za svoje lokalne sredine, smatramo da to mora da se poštuje.Pored te socijalne komponente ili tog socijalnog pristupa, koji stvara uslove da bogatiji daju siromašnijima, treba omogućiti da bogatiji, pogotovu na nivou lokalne samouprave, mogu da urade više.

Mislim da i to treba uvažiti, ništa nije sporno. E sada, da bi se moglo izmeriti sve to, to je urađeno kroz odgovarajuće kriterijume. I, apsolutno smatram da je to vrlo blizu nekakve pravde. Naravno, svako od nas može potegnuti argumente - da li je ovaj ili onaj grad oštećen ili nije oštećen, ali hajde da kažemo da je to vrlo blizu. Ako ima grešaka, to smo rekli, ispravićemo, ako nešto nije u redu, ispraviće se, ako nešto više nije u redu, takođe može da se ispravi iz nekih delova, kako pare pritiču u budžet.

E sada, da se vratimo na priču koja je ostala sporna - mislim da je Odbor za finansije vrlo pametno što se toga tiče postupio. Odbor za finansije je rekao, a to u izveštaju koji ste dobili možete da vidite, pošto su se pojedine sredine pojavile sa konkretnim ciframa, i rekle: nama treba još 200 miliona, nama treba još 100 miliona, nama treba još 50 miliona - mi smo se zajednički dogovorili, to je bilo bez problema i tako smo glasali, većina naravno, da to ne može da bude princip.

Znači, svako od nas može da izađe i da kaže - nama treba toliko i toliko miliona, ali to nije princip, to je želja, a mi ne usvajamo sada želje, mi sada usvajamo principe.

Druga stvar, oko koje smo se sporazumeli, to je princip. Princip - šta uraditi sa novcem, koji se u onom tzv. ustupljenom, a ograničenom delu, ostvari preko toga? Znači, mi imamo projekciju koliko će to biti, međutim, šta ako se ostvari preko toga? E, tu je sada suštinski problem.

Postavlja se pitanje - kako to može da bude više? Nije samo inflacija u pitanju. Tačno je da to može biti posledica boljeg rada lokalne samouprave, da se više robe stavi u zakonski promet i da iza toga bude veći porez na promet. Ali, nije samo to, može se više ljudi zaposliti. Znači, lokalne samouprave mogu stvoriti više zaposlenih, više kvalitetnih plata, što će direktno uticati takođe na porast toga.

I, na kraju krajeva, to može biti posledica jedne potpuno normalne situacije, a to je da će u zemlji biti život sve bolji, da će biti većeg prometa i da će kao posledica većeg prometa taj prihod porasti. Morao sam ovo da elaboriram, jer mislim da se moraju i ministar i Ministarstvo složiti da postoji nekoliko razloga koji mogu direktno uticati da se to uveća.

I sada, tu nastaje različit pristup Ministarstva i većine u Odboru za finansije, to je činjenica - Ministarstvo smatra da prihod iznad planiranog treba da se deli na način kako je predloženo zakonom. Većina je odlučila i predložila da to treba da se deli po jednom mnogo strožijem principu, po automatizmu i da više novca pripadne lokalnim samoupravama.

Šta je prava stvar - dok ne dođe do glasanja o tom amandmanu koji smo usvojili juče, predlažem da se Ministarstvo malo potrudi i da ipak obavi konsultacije sa onima koji su najzainteresovaniji, a pre svega sa nekim članovima Odbora za finansije, i da pokušamo da se, ako možemo, usaglasimo. Naravno, ako se ne usaglasimo, onda će Skupština odlučiti o tome koliko je to.

Zaključio bih sledeće - smatram da su i Ministarstvo finansija i Vlada ovde proširili u finansijskom smislu količinu novca lokalnim samoupravama u odnosu na prethodnu godinu. Naravno, nama svima koji radimo u lokalnoj samoupravi, to mi znamo iz Beograda, uvek bi bilo potrebno da bude još novca, ali isto tako treba da razmišljamo, kakve su obaveze republičkog budžeta i da vidimo gde je sklad, a gde je nesklad. Ja se zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li predstavnici poslaničkih grupa žele reč?

Ima reč narodni poslanik Branislav Pomoriški, poslanička grupa Liga socijaldemokrata Vojvodine i Liga za Šumadiju.

Branislav Pomoriški

Gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici - da li ćete izdvajati mišljenje ili mogu da počnem? (Izdvojena mišljenja).
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Možete kod ministra. Izvinjavam se narodnom poslaniku Branislavu Pomoriškom. Scenario za predsedavajućeg nema izveštaja o tome da je bilo ko od članova Odbora izdvojio mišljenje. Da li ima ili ne?

Pročitala bih, naravno, ako je neko zapisnički na sednici Odbora izdvojio mišljenje. Ovde u scenariju Skupštine ne postoji informacija o tome i to je razlog zašto vas ne prozivam, ništa drugo. U izveštaju Odbora za finansije nema informacije da je bilo ko od članova Odbora za finansije izdvojio mišljenje.

Ovo je neuobičajeno, ali s obzirom da sekretar Skupštine nije blagovremeno i u skladu sa svojim obavezama obavestio predsednika, odnosno predsedavajućeg, molim narodnog poslanika Dragana Tomića da po Poslovniku, na šta ima pravo kao narodni poslanik koji je izdvojio mišljenje, izađe za govornicu. i uzme reč. Izvolite.

Dragan Tomić

Dame i gospodo narodni poslanici, da ne bude zabune, na prvoj sednici Odbora za finansije izdvojio sam mišljenje u vezi ovog predloga zakona, sa još dvojicom narodnih poslanika iz drugih poslaničkih grupa. Meni je žao što taj izveštaj nije dostavljen, ali imam pravo po Poslovniku da kažem šta mislim o ovom predlogu.

Tačno je da se pred nama nalazi, doduše sa velikim zakašnjenjem, Predlog zakona o obimu sredstava i učešću opština i gradova u porezu na zarade i porezu na promet. Mislim da smo znatno zakasnili sa ovim predlogom, iz više razloga, i ne može se to pravdati donošenjem novog Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o budžetskom sistemu.

Činjenice su sledeće - ovde uopšte nema kriterijuma solidarnosti na koji se neko poziva. Postoji jedan apsolutno drugačiji kriterijum i mislim da je osnovni kriterijum koji je korišćen pri izradi ovog zakona bio kriterijum centralizacije prihoda u budžet Republike Srbije.

Mislim da su opštine i gradovi izgubili nekoliko osnovnih stvari, a to je pre svega razvojni koncept svake opštine u oblasti infrastrukture, solidarne stambene izgradnje. To se desilo i u prošloj godini i uopšte ne znam kako će opštine, koje sada treba da donose svoje budžete, urediti tu oblast, jer je činjenica da je princip ove vlade da opštine ne donose razvojne, odnosno investicione budžete.

Mislim da je to ozbiljan problem i ne treba da predstavlja političko pitanje, već predstavlja razvojno pitanje Srbije. Prema tome, ako nema ovakvih budžeta, onda nema ni reformi, nema ni razvoja Srbije. Prema tome, džabe je priča o dobrom putu Srbije.

Izostala je podrška Vlade opštinama, kada govorimo o učešću u porezu na promet i porezu na bruto zarade, u izdašnosti tih prihoda, a oni su najvažniji i najosnovniji prihodi budžeta svake opštine u Srbiji. Nalaze se pod apsolutnim ograničenjima kao prihodi.

Priča da se na neki način može doći do prihoda, u drugom delu, tako što će jedinice lokalne samouprave pomoći u borbi protiv sive ekonomije, liči na zamenu teza. Zna se ko to treba da radi i ko to treba da sprovodi.

Jedinice lokalne samouprave u svojim funkcijama nemaju takvu mogućnost, osim da budu nekakav prislušni aparat koji će davati informacije nadležnim državnim organima, npr. kad je u pitanju - privredni kriminal; ili da finansijska policija, eventualno, u toj oblasti nešto radi.

Drugo, značajan gubitak u određenim sredinama je moguć, jer ima činjenica koje govore da pada bruto zarada. Veliki broj ljudi se nalazi na spiskovima, odnosno ostaće bez posla, što znači da će gubiti radna mesta, odnosno gubiće se ta prihodna strana. Recimo, u nekim sredinama, kao što je kod nas u okrugu zatvorena "Viskoza", koja stoji, pa prema tome, nema ni te vrste prihoda, nema bruto zarade i nema poreza iz te zarade kao izvornog prihoda budžeta opštine.

Kada se govori o kriterijumima koji su korišćeni za raspodelu sredstava, a to su, da podsetim broj osnovnih i srednjih škola, društvena briga o deci i status životne sredine, kada pogledate predviđena sredstva i procente od poreza na promet, pred sobom imate apsolutan niz nelogičnosti. Sredine koje broje po 40.000 stanovnika, gradovi koji imaju 20.000 stanovnika, možda četiri osnovne i tri ili četiri srednje škole, nemaju ni jednu višu, a da ne kažem visoku ustanovu obrazovanja, pa i da je broj dece u predškolskim ustanovama tri puta manji u odnosu na neke veće i razvijenije sredine, dobile su više prihoda od gradova kao što je Šabac, Zrenjanin, Kruševac, Leskovac itd.

Znači, to je jedan totalno iracionalan pristup. Ovde su najviše izgubili gradovi - Šabac, Valjevo, Čačak, Zrenjanin, Požarevac, znači neke sredine koje imaju razvojni tempo, a u kojima privreda (Predsedavajuća - pet minuta i 30 sekundi poslaniče.).... funkcioniše. Mislim da pred sobom imamo jedan zakon koji nije iskoristio kriterijume.

Na kraju, ove godine je dat porez od poljoprivrede kao jedan ozbiljan i izdašan prihod. Smešno je o tome govoriti kao o izdašnom prihodu kada je katastarski dohodak još iz perioda 1996. godine, kada je katastarski dohodak za najbolju i najkvalitetniju zemlju trista ili četristo dinara po hektaru. Na to se primenjuje stopa od 20%... (Predsedavajuća - šest minuta.).... znači nemamo tu vrstu prihoda.

I, na kraju, moram da kažem da seljaci Mačve, Pocerine i Posavine ne štrjkuju džabe. Ove godine će dobiti obaveze za penzijsko i invalidsko osiguranje po 11.000, a samo u mojoj opštini obaveza će izneti nova četiri miliona maraka. Imaju pravo što se bune i u pravu su što od Vlade traže da jednom sedne i definitivno ovo pitanje kvalitetno reši. Ovo što danas predlažete da ćete doneti kao odluku, skandalozno je kada su pitanju interesi tih proizvođača i ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li narodni poslanik Ljubomir Mucić želi reč, pošto ste i vi izdvojili mišljenje.

Reč ima narodni poslanik Branislav Pomoriški, predstavnik poslaničke grupe, posle njega Vojislav Šešelj i Ljubomir Mucić kao predstavnik poslaničke grupe.

Branislav Pomoriški

Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao gospodina ministra, pažljivo sam pročitao Predlog zakona, učestvovao sam u radu na Odboru za finansije i budžet i razumem da je teško u Srbiji napraviti reforme. Naročito - napraviti reforme u finansijskom i fiskalnom sistemu, jer niko u ovom trenutku nema dovoljno. Ali, da bismo bili na putu reformi, duboko sam uveren i ubeđen, ne možemo ići tako što ćemo kočiti najbolje a potpomagati najgore.

Naročito to mislim na osnovu konstatacije predsednika Odbora da je diskusija na Odboru bila neprincipijelna, želim da istaknem da je bila upravo principijelna i govorio bih o tim principima. Znači, u pitanju su principi, a ne neralani zahtevi ili licitacije, kako je to nazvano.

Pre nego što krenem na konkretne principe koji karakterišu Predlog ovog zakona, kratko bih se osvrnuo na celinu zakona koji treba da dovedu do decentralizacije u našoj zemlji. Ona je, podsetiću vas, pre 5. oktobra bila jedno od osnovnih obećanja DOS-a, što je ušlo kao jedan od osnovnih postulata i elemenata u program Republičke vlade. Dakle, decentralizacija kao princip rešavanja problema, da se problem rešava tamo gde je nastao i da ga, po mogućstvu, rešavaju oni kojih se taj problem tiče. To je više-manje tako u razvijenom svetu i oko toga nismo nikada do sada imali ozbiljnijih rasprava.

E sad, to treba i uraditi, a da bismo to uradili treba da donesemo određenu zakonsku regulativu koja će omogućiti takav pristup problemu. Mi smo doneli novi Zakon o lokalnoj samopravi, kratko ću se osvrnuti na taj set zakona koji tretira tu oblast. Videli smo i kroz diskusije da se uglavnom tema vrtela oko toga da li će i šta će biti novi gradonačelnik, ali suštinu priče taj zakon nije pokrio, a to je ekonomska i finansijska osnova lokalne samouprave.

Dakle, ostao je na snazi Zakon iz 1995. godine o sredstvima u svojini Republike Srbije i po tom novom zakonu, koji će stupiti na snagu kada bude stupio, lokalna samouprava neće imati ni ekonomsku ni finansijsku osnovu da funkcioniše. Tim redosledom koraka krenuo je i ovaj novi zakon i ako ste ga pažljivo čitali videli ste da u njemu nema apsolutno nikakve bitne promene u odnosu na ono što smo imali do sada.

U potpunosti razumem potrebu da se bude solidaran po principu relativno skladnog razvoja cele zemlje, ali se nikako reforma ne može uraditi tako što će se deliti na jednake delove, bez obzira ko koliko sredstava prikupi, bez obzira ko koliko materijalnih dobara proizvede. Jer, u takvoj situaciji svi bi verovatno trebalo da idemo ka onom sistemu koga smo nekada zvali komunizam, a koji nikada nije bio komunizam nego je bio utopizam, da svi mogu imati isto i da se svi isto trude da doprinesu zajedničkoj stvari.

Videli smo da to ne može da živi. Lepo je zamišljeno, lepo je u pričama, ali nije realno u stvarnosti, u životu. Prema tome, reforma mora ići ka tome da postoji solidarnost prema svima, ali da onaj ko radi bolje i ko radi više mora imati adekvatniji deo rezultata tog svog rada.

Koji su principi u ovom predlogu zakona koji ne idu ka takvim vrstama reforme?

Krenuću od onih najjasnijih i najviše razumljivih. Pre nego što to objasnim, moram da kažem da ovo govorim u ime svih opština i gradova u našoj zemlji. Ne govorim u ime Novog Sada, ni u ime Vojvodine, jer mislim da se ovaj zakon podjednako odnosi na sve nas, podjednako nas destimuliše da sivu ekonomiju pretvorimo u legalnu, a i mnoge druge stvari koje kao lokalne samouprave na terenu možemo da uradimo.

Pre svega, ovaj zakon, rekao bih, ima jednu rezidualnu stavku koja se zove - dopunski kriterijumi. Sredstva su, takva kakva jesu, prema jedinstvenim kriterijumima podeljena u iznosu od 60%. Prema dopunskim kriterijuma dve milijarde i 345 miliona dinara podeljeno je a da praktično ne znamo po kojim kriterijumima.

To što predsednik Odbora brani Vladu, ja Vladu ne napadam i mislim da Vlada ima težak posao da uradi finansijsku reformu ovog sistema, ali očekujem da kroz amandmane dođemo do poboljšanja ovog zakona koliko je to ovog trenutka moguće.

Te dve milijarde i 345 miliona dinara tzv. raspodele po dopunskim kriterijumima predstavlja 40% ukupnih sredstava. Koji su to kriterijumi? To vam je kao kada pitate ljude koji vode finansije gde su deponovana sredstva budžeta, gde su deponovana sredstva fiskala i fondova i niko nema odgovora. Znači, koji su kriterijumi na bazi kojih je ta raspodela izvršena?

Kada vidite zašto gospodin Bogdanović brani tako izričito ovaj zakon, koji ne napadam zato što ovog trenutka nemamo bolji izbor i hoću da ga popravimo amandmanima, verovatno bih ga i ja branio. Beograd u tim dopunskim kriterijumima ima koeficijenat preko 7. Nikada do 1999. godine odnos između Novog Sada i Beograda nije prelazio jedan prema pet, a okviru koji je određen ove godine između ta dva grada daleko je iznad raspona jedan prema šest. Dakle, koji su to dopunski kriterijumi koji su opredelili gotovo dve milijarde i 350 miliona dinara?

Drugo, kažemo da član 4. daje mogućnost da se ispravi nepravda, da onaj koji postigne rezultate na pretvaranju sive u legalnu ekonomiju, ko da rezultate u boljoj naplati poreza, da će time biti stimulisan i onda se kaže ovako - rezultati naplate poreza biće kriterijum po kome će opštine i gradovi moći dodatno da ostvaruju sredstva izvan ovih zakonom propisanih.

Pitam vas - šta se događa kod gradova, kao što je Novi Sad, koji se približe stopi od 100% već sada, ako dodamo ono što su naši građani dobrovoljno dali, dodatni porez, da opremimo naše Ministarstvo unutrašnjih poslova, jer nismo bili zadovoljni bezbednošću u svom gradu. Građani su tražili bolju bezbednost i za to dali pare, a za to je zaduženo Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje participira u svim porezima na republičkom nivou. Kada dodamo to kao realno sakupljeni porez u toku ove godine, onda dolazimo do naplate koja je 100%. Kako ćemo mi biti stimulisani i koji to porez mi možemo naplatiti iznad 100%? Dakle, biće stimulisan onaj koji podigne naplatu poreza od 10 na 15%, a mi sa 100 na 105 ne možemo nikako. Dakle, taj kriterijum nije dobar.

Kod samih kriterijuma raspodele para govorim o principu i daću par primera koji su neoborivi. Bilansirano je za Novi Sad, na primer, 41 objekat osnovnih škola, a nastava se obavlja u 48. Bilansirano je 12.844 dece obuhvaćene dečijom zaštitom, a mi imamo 17.930. Kod srednjih škola je još drastičniji primer, 14 bilansirano, a 28 ima. Dakle, pored dodatnih kriterijuma, imamo i ove jedinstvene kriterijume koji nisu dobro bilansirani. Mi ovog momenta nažalost imamo izbor između toga što ima i nečeg još goreg. Mi želimo da podržimo ovaj zakon u načelu, računajući da kroz amandmane koje smo dali, a pošto diskutujem o zakonu u načelu ne bih govorio sada o amandmanima, mislim da se moramo solidarisati da se putem tih amandmana ovaj zakon popravi u onoj meri koliko je to ovog trenutka moguće.

Pre svega mislim da je važan princip da se ono što se ostvari sa propisanom stopom iznad propisanog okvira u određenom procentu deli između Republike i opštine, odnosno grada. Ostali amandmani koje je dao Novi Sad apsolutno su fundirani ovim o čemu sam govorio, a to je neadekvatnim bilansiranjem naših stvarnih potreba sa sredstvima koja nam pripadaju po osnovu zakona i zato vas kao narodne poslanike molim da glasate za te amandmane, jer mi nismo tražili 10 da bismo dobili jedan. Mi smo na bazi čiste i jasne argumentacije, potkrepljene brojkama i potkrepljene zakonom, takav kakav jeste, tražili onoliko koliko nam zaista ovog momenta pripada.

Još samo jedna stvar koja je veoma važna, te amandmane su podržali svi poslanici iz Novog Sada, kako pozicije tako i opozicije.