TREĆA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.04.2005.

16. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

16. dan rada

21.04.2005

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 11:20 do 17:58

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam, gospodine Cvetkoviću.
Povodom istog amandmana reč ima narodni poslanik Marko Krstin, pa narodni poslanik Vjerica Radeta. Da ne bude zabune, ova replika se odnosila na Milana Markovića. Izvolite.

Marko Krstin

G17 Plus
Gospodo poslanici, smatram da amandman o kome je ovde reč, znači dodavanje novog člana 9a, predstavlja jedan od amandmana koji treba da omogući upravo primenu ovog zakona i da garantuje bolju pravnu sigurnost ljudima koji očekuju da im se imovina vrati. Ova vlada je namerna da vrati tu imovinu. Ova vlada se zalaže da se imovina vrati i ovaj amandman, odnosno prihvatanje amandmana bi olakšalo vreme onim ljudima koji očekuju vraćanje imovine, odnosno to čekanje do vraćanja ove imovine.
Ovaj amandman neće univerzalno rešiti sva pitanja. Mi sada imamo dobar broj te imovine koja se već nalazi kod nekoga ko nije više država, znači koja je već promenila vlasništvo, ali bar za onu imovinu koja se nalazi u rukama države ona će garantovati da ona neće promeniti vlasnika, što će, s jedne strane, vlasnicima olakšati put da im se imovina vrati, a sa druge strane olakšati državi da ne plaća to iz drugih fondova, a što je naročito važno - ostvariti jedno sistemsko rešenje, da se povraćaj imovine uvek i pretežno vrši u naturi a ne u novcu.
Samo ću da vam napomenem da je osnovno načelo naknade štete da se ista čini u naturi, a tek ukoliko je to nemoguće u novcu. Tako, treba podržati ovaj amandman i pozivam Vladu da podrži ovakav amandman. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Krstin.
Izvolite, reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman kolege Milana Markovića je neprihvatljiv za poslaničku grupu SRS. Ovaj amandman je potvrda svega onoga što mi iz SRS već četiri dana pričamo kada je u pitanju ovaj predlog zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
Ovaj amandman je potvrda da je ova vlada kontinuitet one prethodne Vlade. I jedni i drugi, bez ikakvih ograničenja, raspolagali ste ili raspolažete tom državnom, odnosno društvenom imovinom. S druge strane, pričate prazne priče da imate nameru to da vratite. Ograničavanje koje je kolega Marković predvideo, da imovina u državnoj i društvenoj svojini upisana u registar ne može biti predmet otuđivanja u roku od dve godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, zatim da ugovori o zakupu mogu da se zaključe najduže na rok od jedne godine, sa pravnog aspekta potpuno su isti kao i sam član 9. na koji se ovaj amandman odnosi.
Kao što član 9. nema pravnog osnova, nema ustavnog utemeljenja, tako ni amandman na član 9. odnosno predviđeni novi član 9a niti ima pravnog osnova, niti ima ustavnog utemeljenja.
I jedan i drugi, znači i osnovni zakon i ovaj amandman, prejudiciraju rešenje nekog budućeg zakona.
I kako sada gospodin, kolega Marković, zna da će taj novi zakon o vraćanju imovine biti donet za dve godine? Da li tu postoji neki dogovor između sadašnje vladajuće koalicije i izgleda buduće - ne znam, ali ako ne postoji takav dogovor, onda kolega mora da je vidovit.
Zašto misli da će ovaj zakon biti donet za dve godine? Zašto neće biti pre? Zašto neće biti posle? Da li ima veze sa onim rokom o kome sam juče govorila, a vezano za datum do kada treba da se prijavi ta nekad oduzeta imovina. To i dalje sve ostaje nejasno, jer naravno već dva ili tri dana nemamo predstavnika Vlade. Možda bi nam, da je tu, odgovorio na ova zaista nerazjašnjena pitanja.
Amandman nikako ne može da se prihvati. Bar mi iz SRS nećemo glasati za ovaj amandman, jer je nedopustivo da amandmanom poslanik rešava neko buduće pitanje zakona, koji niti je u proceduri, niti imamo njegov nacrt, ni predlog, niti znamo da li će takav zakon ikada biti donet.
Naprotiv, mi znamo da vi niti imate snage, niti imate volje da sa takvim zakonom izađete pred Narodnu skupštinu, jer da ste imali volju da to uradite, onda bismo možda već danas, umesto ovog zakona, raspravljali zaista o zakonu o vraćanju imovine.
Pošto to niste uradili do sada, nećete uraditi ni od sada. Opet ponavljam - ovo je predizborna kampanja poslanika vladajuće koalicije, a očigledno je da se pridružuju poslanici DS-a, a zaista želim da naglasim da su i jedni i drugi bili u prilici, već je peta godina skoro, od kada je ta imovina, da su zaista hteli, mogla i biti vraćena. Naprotiv, evo u ovih gotovo četiri i po ili skoro pet godina rasprodato je sve što je moglo da se proda i zaista nije ostavljena mogućnost, čak i kada bi se htelo, da se jedan takav zakon donese.
Dakle, ovaj amandman je čista demagogija. Još jednom želim da naglasim principijelan stav SRS - mi nismo za donošenje zakona o denacionalizaciji. Nikada nismo bili i nikada nećemo biti. Očigledno je da ni vi niste, ali samo pokušavate da prevarite građane Srbije ovim zakonom, odnosno ovim amandmanom, koji ne znači ništa.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala, gospođo Radeta.
Replika na vaše izlaganje, gospodin Milan Marković, koji je pomenut.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić
Želeo bih samo da pojasnim nešto vezano za konstataciju gospođe Radete da je u pitanju demagogija. Na ono prethodno izlaganje kolege iz DSS-a stvarno nema razloga ništa da se odgovara, samo mogu da kažem da ne vidim način kako neko može da mi zabrani da govorim o onome što je na dnevnom redu.
Prethodna Skupština je razmatrala 1.143 predloga akata i normalno je da nije mogla da iscrpi svu zakonodavnu materiju u Srbiji od 2000. pa nadalje. Zakonodavne materije će biti i 2001, 2010. i 2015. godine, i to ne znači da će 2015. godine neko morati da izađe ovde i da kaže nekom poslaniku DSS-a, zašto to niste rekli 2003. godine.
Što se tiče donošenja zakona, zašto nismo doneli zakon 2000. godine, ne znam. Dragan Maršićanin, jedan od vodećih članova DSS-a, bio je predsednik parlamenta i stvarno ne znam zašto nije stavio na dnevni red taj zakon.
Znači, ne znam uopšte koji je to metod diskusije ako ovde imam neki amandman i želim da kažem šta mislim o Predlogu zakona, koji je to uopšte način diskusije da vi izađete ovde i da se tako ponašate? Ako ne možete da se kontrolišete i da kontrolišete vašu mržnju prema DS-u, onda to i recite, ali ne vidim način kako mislite da ozbiljno diskutujemo o predlozima zakona ako se ponašate tako.
Što se tiče vašeg izlaganja, gospođo Radeta, da se radi o demagogiji, ne radi se o demagogiji, niti mislim da je Vlada Republike Srbije htela ovde da vara ljude, odnosno korisnike denacionalizacije. Mislim da tu postoji ozbiljna namera da se tom problemu pristupi i mislim da ljudi u Vladi Republike Srbije, koji su pravili ovaj predlog zakona, žele da reše problem restitucije, pa se nameće obaveza svakome, bilo kojoj vladi, neko će to morati jednog dana da reši.
Pre mislim da je važno prihvatiti ovaj amandman iz razloga da bi se ta restitucija izvršila i učinila izvesnijom u nekom narednom periodu, relativno kratkom roku, i ne kažem da postoji neki dogovor ili predviđanje da će biti zakon u roku od dve godine. Mi stavljamo neki rok za donošenje nekog drugog zakona u nadi da se taj rok izvrši, odnosno samom činjenicom da je to donela Skupština, po nekoj logici stvari, trebalo bi da bude obavezujuće za sledeći saziv Skupštine da taj zakon poštuje, ili da izmeni zakon, odnosno da produži rok iz tog zakona.
U krajnjem slučaju, predvideo sam u svom amandmanu obavezu da se dve godine ne raspolaže tom imovinom, u nadi da će se u roku od dve godine rešiti problem restitucije, a ukoliko se on ne reši, normalno je da će taj rok boti produžen.
Dakle, ne radi se tu o demagogiji, nego prosto o mojoj želji i želji poslanika DS-a da jednom serijom amandmana učine taj postupak i bržim i izvesnijim, što ne znači da on ovako neće biti, ali sumnja očigledno postoji.
Imali smo protest građana juče ispred zgrade Skupštine i zbog toga mislim da bi trebalo pristupiti prihvatanju nekih od ovih amandmana, a kažem da je ključni amandman zabrana o raspolaganju tom imovinom.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da ne bi bilo zabune, dakle, gospodin Maršićanin je bio samo mesec dana predsednik parlamenta od 4. februara do 4. marta 2004. godine, i u tom periodu nije mogao. Predsednik koji je to mogao je Nataša Mićić, bila je predsednik preko godinu i po dana. Pre toga je bio predsednik gospodin Maršićanin godinu dana i verovatno nije mogao zato što su uslovi za stavljanje na dnevni red potpis preko 84 poslanika ili da takav predlog pošalje Vlada Srbije. To su uslovi.
Izvinite, gospodine Cvetkoviću, ali niste pomenuti.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 10. amandman je podneo Milovan Radovanović.
Vlada predlaže da se amandman odbije, Odbor za finansije predlaže da se amandman ne prihvati, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Milovan Radovanović.

Milovan Radovanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 10. Predloga zakona koji predviđa brisanje odredbe člana 10. ovog zakona. A zašto?
U odredbi člana 10. vidi se besmislenost Predloga zakona iz više razloga. Terminološki odredba člana 10. počinje rečima "vraćanje oduzete imovine", a ovaj zakon o kome se danima raspravlja, i u načelu i u pojedinostima povodom amandmana, nosi naziv Predlog zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine. Apsolutno nigde se ne pominje i ne tretira ovaj predlog zakona o kome je reč – vraćanje imovine. Ovo bi trebalo da bude osnovni zakon, pravni osnov za donošenje nekog drugog zakona o vraćanju imovine fizičkim licima. A u članu 10. kažete i vraćanje oduzete imovine crkvama i verskim zajednicama, dakle, urediće se posebnim zakonom.
Ko ostvaruje po sadašnjem Predlogu zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine pravo na to? Fizička lica. Zato je i suvišna odredba člana 10. koja određuje ko ostvaruje to pravo. Zakonom kažete da ostvaruju pravo fizička lica, naslednici, pravni sledbenici, vlasnici itd, ali zašto uopšte tretirate lica, odnosno subjekte koji ne ostvaruju to pravo.
Daću vam primer, u Krivičnom zakonu uglavnom se tretira postojanje elemenata krivičnog dela i onaj ko je učinio krivično delo, a ne pominje se onaj ko nije učinio krivično delo, i zato je ovo suvišno i nepotrebno, dakle, da u ovom zakonu postoji upućivanje na to da će se posebnim zakonom rešiti određena materija.
Slično vremenu iz 2001. godine, kada ste uveli versku nastavu kako ne bi Srpska pravoslavna crkva reagovala na kidnapovanje Srba i njihovo odvođenje u Hag, a o tome je vaš Čedomir Jovanović nedavno pričao, da je to razlog zbog čega ste uveli versku nastavu.
Bitan razlog u prilog opravdanosti ovog amandmana je nemogućnost sprovođenja samog zakona o kome je sada reč, dakle, o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine, ako uopšte bude usvojen kao preduslov za donošenje onog drugog posebnog zakona.
Smatram, kao i svi poslanici SRS koji su govorili o ovoj temi, da je ovo vaša predizborna kampanja, da je ovo vaš pokušaj dobijanja političkih poena. To je vaše pravo i mi u SRS ne želimo uopšte da vam sporimo to pravo. Samo želimo da građanima Srbije objasnimo vašu nameru politizacije ovog pitanja restitucije imovine.
Kada već pominjete vraćanje imovine crkvama i verskim zajednicama, da vas podsetim da je još 1998. godine i 1999. godine, kada je SRS bila u Vladi, zahvaljujući najviše tadašnjem potpredsedniku Vlade, dr Vojislavu Šešelju, predsedniku SRS, Raško-prizrenskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve mislim da je vraćena, obzirom da sam tada bio ministar vera bio sam u toku, cela imovina kojom je Raško-prizrenska eparhija raspolagala, a i većini manastira u Srbiji. Dok vaš Goran Svilanović, sa ovim pseudonimom Sokrat, predlaže nezavisnost Kosova i Metohije i time odlazak srpske zemlje i crkvene srpske zemlje u tuđe ruke. A ako je od njega, onda je i to mnogo.
Dalje, da li će biti realno vraćanje imovine crkvama, to je drugo pitanje koje se razlikuje od pitanja koje se tretira i reguliše ovim predlogom zakona o prijavljivanju i evidentiranju imovine kao osnovnim zakonom, kao eventualnim pravnim osnovom, a posebno je pitanje kojim crkvama i verskim zajednicama bi mogla ta imovina da se vrati. Da li bi to bilo realno, da li samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Rimokatoličkoj crkvi, Islamsko-verskoj zajednici, Slovačkoj crkvi, Hrišćanskoj reformatskoj crkvi itd. Dakle, osim ovih crkava i verskih zajednica, da li vi smatrate da još nekoj crkvi ili verskoj zajednici treba vratiti oduzetu imovinu?
Gde to piše, u kom pravnom aktu, odnosno u kom zakonu, kojim crkvama. Vi tim zakonom isto ne možete da regulišete, dok se osnovnim zakonom o priznavanju crkava i verskih zajednica ne reguliše pitanje postojećih, istorijski postojećih i priznatih crkava i verskih zajednica.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući završavam, još par rečenica. Posebno je pitanje što je u periodu 1918. do 1941. godine, za vreme kraljevine i vladavine dinastije Karađorđević, kada je kralj odobravao, odnosno davao saglasnost na izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve, oduzeta velika imovina Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Šta je sa tom imovinom? Šta je sa pravičnošću i pravdom po ovom pitanju, kada je u pitanju razmišljanje o rešavanju ovog problema ljudi u Vladi Republike Srbije, kao i vama, ako budete glasali o ovom predlogu zakona? Pitanje je i problem je kako će eventualno u članu 10. zakona biti rešeno vraćanje imovine crkvama i verskim zajednicama?.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Momir Marković. Inače je vraćeno 40 hektara Pećkoj patrijaršiji i 40 hektara Gračanici. Nadam se malo i uz pomoć Privremenog izvršnog veća, koje je iniciralo, i zahvaljujući potpredsedniku Vlade.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na ovaj amandman, moram sa nekoliko reči da se osvrnem na raspravu o prethodnom amandmanu i moram da konstatujem da su u pravu i gospodin Cvetković i gospodin Milan Marković.
Gospodin Milan Marković je rekao da ova vlast ne valja, da ova vlast nema nameru da vrati nikome ništa, da je ovo prevara i samo evidencija. I gospodin Cvetković je u pravu kada je rekao da i ona prethodna vlast ne valja, da je i ona prethodna vlast varala građane Srbije, da ni ona prethodna vlast nije ništa uradila. U pravu ste, gospodo, i jedan i drugi.
Što se tiče amandmana na član 10, moram pročitati i obrazloženje koje je Vlada Srbije dala. Taj član glasi: "Vraćanje oduzete imovine crkvama i verskim zajednicama urediće se posebnim zakonom". Narodni poslanik Milovan Radovanović je tražio da se amandmanom briše ovaj član 10, a obrazloženje zašto se amandman ne prihvata kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je Vlada Republike Srbije obrazovala komisiju za evidenciju imovine crkava i verskih zajednica, koja je već evidentirala najveći deo te imovine, te je procenjeno da nije celishodno ovim predlogom zakona ponovo prijavljivati i evidentirati istu."
Gospodin Milovan Radovanović je rekao da je Pećkoj patrijaršiji vraćena imovina. Gospodin Milovan Radovanović nije rekao, a sada ja da vam kažem, i crkvi Presvete Bogorodice u Zemunu je vraćena zgrada u vreme one prethodne vlasti do 2000. godine, u kojoj se sada nalazi Bogoslovija. Da ste hteli, gospodo, i vi od 2000. do 2003. ili od 2003. do sada mogli ste, postojećim zakonskim aktima je regulisano, da vratite što ste hteli. Nije bilo dobre volje i nije bilo namere da se vrati.
Suština je u tome da ćete ovu imovinu koja je oduzeta, pa ovaj zakon treba da reguliše, evidentirati ovako, a ovo će neka komisija evidentirati, i ni crkvi, ni građanima Srbije neće biti vraćeno ništa, jer vi nemate nameru da vratiti, vi imate nameru da evidentirate.