SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 04.07.2005.

7. dan rada

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 23. amandman je podneo narodni poslanik Igor Bečić.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 24. amandman je podneo narodni poslanik Dragan Čolić.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Dragan Čolić.

Dragan Čolić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da je po želji Vlade Republike Srbije građanima Srbije sve dobro, da lepo žive, da je standard dobar, da nemaju nikakvih problema, da je stanje u srpskom pravosuđu bez ikakvih problema, da nema kriminala, da nema korupcije, da nema mita. Jedini problem da reši Vlada Republike Srbije je da poveća takse građanima, a njima skoro ništa povećano nije, ni putarina, nije povećana cene struje, nisu smanjene penzije, a sada će mnogo da ih obraduje ova intencija, ova namera Vlade Republike Srbije da poveća cene sudskih taksi.
Motivacija podnošenja amandmana, ispred poslaničke grupe SRS, jeste da se ovaj član 24. briše iz jednog jedinog razloga što ništa dobro doneti neće građanima Srbije, upravo iz razloga koje sam naveo; da standard građana Srbije kao posledica ovakvog načina i metoda rada Vlade Republike Srbije povećava samo i ovako dobro poznate uslove velike ekonomske krize i socijalne bede. Da li će građani Srbije i kako reagovati na ovo to samo oni znaju, ali u svakom slučaju apsolutno nema nikakvih ozbiljnih opravdanja za povećanje sudskih taksi.
Znači, sudske takse ne bi smele ni u jednom momentu ni zbog jednog motiva da budu izvor prihoda. Da li na taj način želite da se smanji broj sudskih sporova? Ako je to želja Vlade Republike Srbije, ta koncepcija nije dobra i nije u interesu niti pravosuđa u Srbiji, niti građana Srbije.
Možda je to intencija ministra finansija Mlađana Dinkića, poznatog kantautora, gitariste i frulaša, koji verovatno ima želju da i na ovaj način nanese zlo građanima Srbije. Mnogo je problema u srpskom pravosuđu i umesto da se oni rešavaju, da pravosudni organi deluju racionalno, ozbiljno, uspešno, da se rade neki važniji poslovi, važniji problemi da se rešavaju, sada nemamo drugo šta da radimo, nego problemi sudskih taksi. Građani Srbije bivaju izloženi novim nametima i novim izdacima.
Sigurno je da poslanici SRS stavljaju primedbe na ovo, pokušavaju da odbrane građane Srbije od novog poskupljenja, od novog nameta, od novog harača, ali bojim se da to ne bude samo glas u pustinji i da ovu skupštinu, koju je već uveliko Vlada Republike Srbije stavila pod svoju kontrolu, ništa drugo ne interesuje, nema druge motive, no da po nekoj inerciji izglasa sve ono što pred nju predloži Vlada Republike Srbije.
Ja sam potpuno ubeđen da gospodinu ministru Stojkoviću nije sada ni malo prijatno da bude u poziciji da nekim racionalnim razlozima brani povećanje cena taksi, jer sigurno da kao ministar pravosuđa zna da građani žive u uslovima velike ekonomske krize i socijalne bede, da nemaju para ni za elementarne potrebe. Nije mu nimalo lako da izađe pred Skupštinu i da kaže da je to normalno i logično, a da u sebi ne oseti neko osećanje nelagodnosti ili neprijatnosti.
Takav je rad karakteristika i obeležja Vlade Republike Srbije, čije delovanje, nažalost, građani Srbije uveliko ispaštaju.
Ja kao poslanik SRS ne gajim iluziju da će poslanička većina prihvatiti ovaj moj amandman, već evo kažete da nećete, ne morate, povećavajte namete, harače, poreze, radite šta god hoćete, građani Srbije koji gledaju ovaj prenos imaju priliku da vide da se poslanička grupa SRS bori za njihove interese, a nikako za ono za šta se vi borite, a to što vi radite, to je uveliko protiv građana!
Da li ste baš toliko autistični, da li razgovarate sa ljudima, da li slušate njihove primedbe, njihove razloge nezadovoljstva, ili je nešto drugo u pitanju što vas vodi ovim putem kojim idete? Ali, izgleda da vam budućnost nije ni malo ružičasta niti ima izgleda na političkoj sceni Srbije. Sigurno ćete biti kažnjeni na prvim zborima, ako ih uskoro bude, dok SRS sa optimizmom može da očekuje sve što je u narednim danima.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 25. amandman je podneo narodni poslanik Veroljub Arsić.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 26. amandman je podneo narodni poslanik Darko Glišić.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Darko Glišić.
Pre toga, samo da obavestim narodne poslanike, Odbor za ravnopravnost polova zakazao je sada sednicu za ponedeljak, 4. jul 2005. godine, sa početkom u 12,00 časova, u maloj sali Narodne skupštine. To je prezentacija relevantnih rezultata istraživanja stavova biračkog tela u Republici, uloga i funkcija Odbora za ravnopravnost polova u parlamentima država članica Evropske unije, primer je uspešne prakse.
To je dnevni red. Znači, u 12,00 časova u maloj sali.

Darko Glišić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom na član 26, kao i prethodne kolege iz poslaničkog kluba SRS, predlažem da se član 26. briše. Član 26. obuhvata tarifni broj 20 i njegova dva stava što je u Predlogu koji je podneo ministar Stojković. Predviđeno je da se takse povećaju za izvesnu sumu novca. Kao što su kolege istakle SRS je načelno protiv toga da se ove takse povećavaju, jer smatramo da bi budžet trebalo više da se puni proizvodnjom, nego povećanjem nameta i taksi.
Ono što takođe očekuju svi, verovatno će i plod jednog ovakvog povećanja taksi biti i povećanje plata nosilaca pravosudnih funkcija i tužilaca. Očekujem da ministar pravde, Visoki savet pravosuđa, rigoroznijom kontrolom izvrši uvid u to kako pojedine sudije rade, pogotovo kako pojedini tužioci rade. Da li neke predmete drže po fiokama i da na taj način opravdaju i ona sredstva koja će verovatno na onaj način biti opredeljena za povećanje njihovih plata. Ono na šta ću, takođe, ukazati i zamoliti ministra, vezano je za uslove za rad.
Ja vas samo molim gospodine ministre, gospodine Stojkoviću, (ministar sedi tu i ne čuje me) želim ministre da vam se obratim na par sekundi, dakle, gospodine ministre, vezano je za uslove rada. Hteo bih da vam skrenem pažnju da, sudije za prekršaje u sudu u Ubu imaju zaista jako teške uslove rada i verovatno će uskoro jedna delegacija tih sudija doći da im pomognete. Radi se jedna nova zgrada MUP-a, odnosno odeljenje MUP-a u Ubu i oni rade u jednoj montažnoj barakici, kroz nju vetar duva, svašta živo prolazi od glodara do ne znam čega, jako su loši uslovi za rad, pogotovu zimi, jer je nemoguće to ugrejati.
Ukoliko postoji mogućnost da sa ministrom unutrašnjih poslova napravite neki dogovor da se u toj zgradi, koja će zaista izgledati jako dobro, opredeli jedan prostor gde bi sudije za prekršaje mogle da obavljaju svoj posao, jer imaju jako puno posla. Jako marljivo i vredno rade, u uslovima u kakvim rade, gde je po nekoliko sudija u jednoj kancelariji, zaista je nemoguće procesuirati dva ili tri predmeta u jednoj te istoj prostoriji.
Očekujem da ćete se vi tu naći pri ruci tim ljudima i da ćete im pomoći da dobiju adekvatne uslove za rad, uz ono što sam malopre istakao, da ćete kroz jednu rigorozniju kontrolu proveriti sve sudije, tužioce, pa ako im se poveća plata, da zaista ta njihova odgovornost bude maksimalna i da maksimalno poštuju odredbe zakona po kojima rade.
Na kraju, gospodine Markoviću, jedan predlog vama – da ubuduće sednice Skupštine držimo u nekoj od kancelarija, pošto uz sve blagodeti koje je doneo Poslovnik o radu, nema potrebe da ovu veliku salu zauzimamo. Možete čak i da je izdajete; možda neke ekskurzije da dovodite, a mi možemo u jednoj sobici da se nađemo, jer poslanici su plaćeni po 100.000 dinara da ne rade ništa, da ne ulaze u salu. Ja poštujem ono što su neki poslanicu tu po ceo dan, u najvećoj meri poslanici SRS i sada ih ima više nego svih drugih zajedno.
Dakle, moj Vam je predlog da džabe ne bude ova sala ovako prazna, da to rade u nekoj manjoj sali, a ovu možete ostaviti za neke ekskurzije.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama. Žao mi je, mora da se radi po zakonu, ne mimo zakona, ali razumem vaše nagovaranje.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 31. amandman je podneo narodni poslanik Vitomir Plužarević.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)

Vitomir Plužarević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 31. smo podneli kao Srpska radikalna stranka u cilju da se ovaj član 31. briše, iz razloga što je ova problematika u tarifnom smislu trebalo da bude regulisana jednim članom, a ne da se ovaj tarifni sistem ovih administrativnih taksi razbija po članovima, odnosno po stavkama.
U članu 31. dolazi do povećanja taksi od 500 na 650 dinara i u st. (2), (3) i (4) sa 300 na 390 dinara. Generalno mi, kao Srpska radikalna stranka, smo protiv ovakvih povećanja i smatramo da ona nisu usklađena sa društvenim prilikama koje se danas nalaze u Srbiji.
Mi ovim zakonom želimo da nepotrebne tarifne stavke realizujemo jednim članom. Ne postoje razlozi da se ovoliko povećavaju ove takse i tu imamo komentar: da taj iznos ne bi trebalo da bude veći od 20%. To bi bila neka realna veličina. Sudske takse služe da bi se evidentirao predmet i time stvorio čin ozbiljnosti određenog predmeta, a ne da sudske takse imaju fiskalni kapacitet, odnosno da one pune budžet.
Ove takse su teret građanima. One predstavljaju jednu vrstu pljačke. Ova vrsta pljačke treba da se legalizuje ovim zakonom o sudskim taksama.
Odnos 60 prema 40 je vrlo neprincipijelan, a i komentarisao sam da on ne treba da ima fiskalan interes, već bi mi ove takse vratili, odnosno želimo da one imaju odnos taksenih markica, znači, da sve to pretvorimo u taksene markice. Možda se to vama, na prvi pogled, ne sviđa, ali mi tako mislimo.
Ove takse ne treba da stvaraju temelje našem sudstvu u finansijskom smislu, zato što građani jedva sastavljaju kraj sa krajem, a nije ni istina da će ovim taksama da se smanji broj predmeta u sudskim procesima.
Ambijent Srbije je u takvom stanju da građani jedva sastavljaju kraj sa krajem. Niko ne može da sebi obezbedi minimalne egzistencijalne uslove, osim određenog broja građana. Taj određeni broj građana je privilegovan i nalazi se uglavnom u vladajućim strukturama ovog novog DOS-a.
Oni zapošljavaju svoje prijatelje, rođake i ko zna koga, a svi ostali koji se nalaze na nekoj neutralnoj ili na nekoj drugoj strani, su nepodobni, odnosno nisu spremni i sposobni da obavljaju te i takve zadatke i obaveze.
Ne mislite valjda da ovim sudskim taksama utvrdite i usmerite naše sudstvo ka evropskim integracijama. A vidite i sami da i ta Evropa neće ni da komentariše, niti da nas pominje u nekom njihovom komentaru kao – primićemo vas, uradite to sve što je potrebno pa, kad to završite, dođite kod nas. Od toga nema ništa. Takva je sada i svetska politika koju, nadam se, vi svi pratite budno i kvalitetno.
Verovatno ove takse neće uticati na ove bilborde koji nas sada podsećaju na jednostrane žrtve iz prošlih ratova. Da tu ima srpskih žrtava ti bilbordi bi podsećali na ratno huškanje, govor mržnje i ko zna šta, ovako to je, navodno, u redu! Tako da tih 40% administrativnih taksi neće biti upotrebljeno preko budžeta da se ovakva podsećanja ističu.
Smatramo da finansiranje sudova treba da bude regulisano na drugačiji način i da to finansiranje ne bude usmereno samo ka jednoj grupi zaposlenih u sudstvu, već da to finansiranje prati sve zaposlene u ovoj oblasti.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 32. amandman je podneo narodni poslanik Zlatan Jovanović.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 34. amandman je podneo narodni poslanik Milan Stevović.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 35. amandman je podneo narodni poslanik Miljko Četrović.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 36. amandman je podneo narodni poslanik Tomislav Penezić.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li još neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Tomislav Penezić.

Tomislav Penezić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, vidno indisponiran svim događanjima na medijima, štampanim i pisanim, bojim se samoga sebe da ću upotrebiti ovde poneku krupnu reč i da ću dobiti opomenu, ali ću se čuvati toga, biću samodisciplinovan. Radi se o tome da sam dosta emotivno pogođen lažima sa televizije.
Nemojte me opomenuti, retko izlazim, pa da iskoristim uvod. Kada zaboravim Natašu Kandić onda dođe Biljana Vučo, pa taman nju zaboravim dođe nekakav naslov u novinama – Osam nevladinih organizacija, predlažu; čak i Žene u crnom za Nobelovu nagradu za mir. Izgleda da se utrkuju ko će više satanizovati Srbe, pa onda bi trebalo, po meni, da dobije tu nagradu prvo Vestli Klark, pa Alija Izetbegović, pa Tuđman i tek onda nevladine organizacije. Izvinjavam se na digresiji.
Što se tiče ovih sudski taksi i člana 36, poznato vam je da piše "briše se". Moje kolege su govorile uopšteno i ja bih samo da citiram obrazloženje tog našeg stava da se briše. "Narodna skupština Republike Srbije je očigledno u funkciji Vlade Republike Srbije, i zato se sednice Narodne skupštine zakazuju suprotno odredbama Poslovnika, kako bi se narodnim poslanicima onemogućilo da podnose amandmane i da kroz obrazloženje obaveštavaju javnost Srbije" itd. "Građani već odavno izdvajaju kroz razne namete i Vlada je bila u obavezi da obezbedi odgovarajuće zarade za sve zaposlene u pravosuđu".
Sada ću reći da je to povećanje otprilike, a to i ministar zna, u proseku od 30% . Neki su govorili 20 %, ali ja sam izračunao 30 %. Nemam ništa protiv toga da se plate sudijama povećaju i nisam protiv toga da se plate povećaju svima, ako je to moguće, ali sam sumnjičav da će te pare, 30% od povećanja, da odu baš na pravo mesto. To su i kolege govorile. Otići će u budžet, a iz budžeta ko zna kuda će otploviti.
Ja sam za to da, recimo, u prosveti, odakle ja potičem, plate su mnogo manje, a prosveta je jedna stepenica ispred sudstva, da bi oni možda trebalo da povećaju svoje plate, jer ako oni kao obrazovno-vaspitna ustanova obrazuju prave ljude, onda će sudstvo imati manje posla. Prosvetni radnici neće biti prinuđeni da za vreme odmora, umesto da pripremaju popravne ispite, idu porodično u Arilje da beru maline. Govorim o Priboju.
Dalje, u teškom položaju su radnici u industriji. Meni zameraju često što ne pominjem industriju iz svog mesta, pa evo ovog puta ću pomenuti da je to FAP, ali ne znam šta će biti od toga što ću ja to pomenuti. Svi se oglušuju o to, radnici se otpuštaju, plata nema, a ako ih ima onda su minimalne. Prema tome, treba svima dati platu, makar svima linearno izjednačiti, pa i nama, kao i radnicima, što je predlagao dr Vojislav Šešelj, jedno vreme, ali to se nije prihvatilo.
Kad god sam izlazio za ovu govornicu i govorio o nečemu što je korisno za bilo koji kraj, da li je to Priboj, Kragujevac ili Beograd, naišao sam na oštru kritiku i to u ovom slučaju moram pomenuti jednu boju, a oni sami sebe nazivaju "žuti". Govorio sam o nuklearnom otpadu, govorio sam o tunelu u kojem se skladišti nuklearni otpad.
Predsednik opštine Priboj, a "žuti" je, rekao je na lokalnoj televiziji da ja teram nekakve mečke po tunelu. Bilo bi dobro da taj isti predsednik kaže: priča se, narod sumnja, treba ispitati, ja sam prvi među jednakima i da se pridružim poslaniku SRS, bez obzira što sa druge opcije radimo za narod. Ako budem terao mečku neću je terati po tunelima, teraću je u lokalnoj samoupravi i tu će izaći velika mečka, a iz malog mesta.
Dalje, govorio sam o ispuštanju jezera, jer Pribojci se izdržavaju od ribolova i turizma, lovnog, ribolovnog, nautičkog i banjskog. Ispuštaju jezero i Priboj ostaje bez ribe, odnosno bez životinjskog sveta ili faune. Bez obzira što sam se obratio četvorici ministara, evo, sada je ovde ministar koji nema sa tim veze, ali Vas molim da se iznađe neka mogućnost da se zaustavi to istrebljenje ribe, jer narod živi od te ribe, jede tu ribu, prodaje nešto, nekako se snalazi, a oni će da unište ne samo jezero, nego i dalje dole prema Rudom u Republici Srpskoj.
Preti opasnost da će izaći građani Republike Srpske i blokirati prugu u Štrpcima, slučajna podudarnost Štrpca, jer to je njihova teritorija, ali Vi dobro znate da se oko toga mnogo govorilo. Znači, Štrpca su druga teritorija druge države, a imaju pravo da stanu, da blokiraju prugu i da vozovi stanu sada u sezoni, upravo zbog ispuštanja jezera. Molim Vas, da preko drugih ministara, a i kao ministar pravde valjda možete da to naredite ili da se dogovorite ili da im date sugestiju da to ne čine, jer čine loše narodu.
Kada su dolazili u Priboj na lokalne izbore, a lokalni izbori su bili pre ovih u celoj Srbiji, dolazili su svi, dolazio je i gospodin, hajde da ga nazovem, gospodin Tadić, dolazio je na Banju i video je Banju, obećao Banji puteve i ništa od toga.
Dođe Mihajlović, spusti se helikopterom, sumnja u Priboj i kaže – ne smem da jedem, tu nešto nije baš sigurno; pa je doveo svoje konobare, pa je doneo svoje čaršave, doneo je svoj escajg, svoju hranu, pa su sve prvo degustirali, probali, pa ako se otruju da on to ne uzima, obeća puteve i sve obeća, obeća mir, obeća mir i ništa od toga.
Ovde, u prošlom sazivu, sam govorio o tome da treba da se postave, recimo, ležeći policajci dole u gradu, a oni me ismejaše, kažu, to je regionalni put. Juče sam, nažalost, gospodo, bio, neka mu je slava, na sahrani petnaestogodišnjaku, sinu svog kolege koji je poginuo upravo tu gde su skinuli ležećeg policajca, a gde sam ga ja postavio i instalirao. Izvinite zbog digresije, ovo je malo emotivno, na početku sam rekao da ću možda malo emotivnije govoriti.
Nadam se da nisam upotrebio one oštre reči koji sam imao nameru i koje imam u sebi, a kada bude vreme, upotrebiću ih. Ne odgovara se, kaže, za javno izgovorenu reč. Kritikovaće me, ali kritikujte me, ja ću iz sebe da isteram ono što u meni leži i da ostanem čist kao čovek i čist kao srpski radikal. Hvala vam.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama gospodine Peneziću.
Da li još neko želi o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 37. amandman je podneo narodni poslanik Rodoljub Gačević.
Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Rodoljub Gačević. Izvolite.
Istovremeno se, još jednom, zahvaljujem svima koji su istakli da je za ovu sednicu, koja ima enorman broj tačaka, Vlada dala samo one zakone koji su preko dva meseca u proceduri, svejedno, zahvaljujem se svima koji su istakli činjenicu da je predsednik produžio rok za primanje amandmana da bi poslanici mogli na vreme da daju amandmane i sada imamo ovaj broj amandmana. Hvala vam. Izvolite gospodine Gačeviću.

Rodoljub Gačević

Dame i gospodo poslanici, ovo je jedan od daljih oblika pljačke građana putem raznih oblika zahvatanja kao što su ove takse, tako da se Vlada služi po jednoj narodnoj logici, "brvno po brvno palača, zrno po zrno pogača". Tačno je to kada se ovako posmatra, bar malo se uzme od poreza, malo od takse i fond, odnosno blagajne će se napuniti. Kada se gleda sa logike građana, malo se uzme preko takse, malo se opljačkaju preko PDV, malo se uzme preko poreza, malo preko prireza i više nema odakle narod da daje, više nemaju para i ne mogu da podnesu tzv. "namet na vilajet".
To je jedan u nizu oblika pljačkanja građana kroz sitnice, ali tih sitnica je mnogo. A da je samo ovo kao sitnica, ma koliko da bi bila, možda bi se moglo nekako izdržati.
Međutim, kada se to posmatra sa aspekta sijaset takvih sitnica, građani više nemaju odakle da daju. Ostali su, kako se kaže, sa golom kožom.
Što se tiče Ministarstva, neka Ministarstvo za finansije obezbedi sredstva za sudstvo, za finansiranje pravosuđa itd. Ne mora to značiti da će se samo putem ovih taksi obezbediti ova sredstva. Tamo ima odakle se može; od onih kojima je mnogo, od onih koji jure kriminalce, kao i od korupcije i rešavanja problema mita, niz negativnosti i pojava u ovom društvu. Pa, ako sudstvo bude rešavalo te slučajeve, odnosno pravosuđe i ako bude bilo koji deo, samo deo toga neka reši, imaće sredstava ne samo za finansiranje sudstva, odnosno pravosuđa, već i za finansiranje mnogih drugih društvenih delatnosti, oblika itd.
Ranije je bila logika da sudstvo, ako bude imalo veće lične dohotke, da će biti časnije, da će bolje raditi, da će biti manje korumpirano, biće manje mita itd. To je bila logika onda kada je bio Batić, ali vreme je pokazalo da ta logika ne može tako da opstane. Bez obzira kojim se putem pokušavalo da se povećaju lični dohoci, a za šta nemam ništa protiv i da se poveća kao i svugde, lični dohoci u svim oblicima i delatnostima, svim službenicima, narodu, građanima itd, pa da se i u sudstvu tako povećaju lični dohoci.
Međutim, ne može se dobiti časnije sudstvo tako pošto će se kroz lične dohotke bolje platiti sudstvo, pa će biti časnije u tim odlukama i rešavanju tih slučajeva. Znam da nije isto biti sudija kada se sudi visokoorganizovanom kriminalu i kriminalcima, što bi se reklo, višeg ranga, zato što je to veća opasnost po sudiju za njegovu ličnu bezbednost, sutra, prekosutra, za godinu, dve, pet, deset, nije bitno kada, kao i za njegove članove porodice, a nije isto biti sudija za takve slučajeve i u nekim imovinsko-pravnim sporovima.
Sudije moraju da budu i hrabre i moraju da budu čestiti i časni ljudi, pa da se prihvate ovakvog opredeljenja i ovakvog izovazova. Zato ovakvo rešavanje nije primer kako bi trebalo rešavati, putem nekih nameta i od taksi. Imao sam slučaj i iz sopstvene prakse, kada su bili poslednji lokalni izbori, da se sudije nisu smele usuditi da presude, odnosno da izvrše novi izbor, dosuđivanje ponovnog glasanja i ponavljanja izbora na nekim izbornim jedinicama, odnosno biračkim mestima, nego su to prebacili na susednu opštinu, zato što su imali obrazloženje, kao, bogati, da se ne bi zamerili svojim komšijama i prijateljima itd, a u stvari se radi o jednom kukavičluku i strahu.
Zato treba i to imati u vidu kada se vrši izbor sudija, kakve sudije biramo, ne samo po znanju, stručnosti itd, nego i časnosti i drugim osobinama, pa čak i po tome koliko je hrabar, da se uhvati u koštac sa ovakvim izazovima i problemima i slučajevima.
Možda bi ova sredstva koja se planiraju od taksi, bila usmerena za poboljšanje, odnosno povećanje ličnih dohodaka za sudije, kako se ovde kaže: "budući da se sredstva od sudskih taksi koriste, pored ostalog, i za poboljšanje materijalnog položaja i uslova rada sudija i zaposlenih u pravosudnim organima, pa bi nedonošenjem zakona po hitnom postupku nastale štetne posledice po rad tih organa". Ne vidim nikakvog razloga da je to baš u ovoj jednoj istoj logici, da ovo valja prihvatiti i da je ovo pravo obrazloženje za ugradnju ovakvog mehanizma, odnosno za ugradnju visokih taksi za sudske takse, a kada se odnosi, pre svega, za ove slučajeve.
Smatram da se putem rešavanja kriminala u celom društvu u slučajevima, kao što su bili ranije, a oni upravo pokazuju to, recimo i onda kada je bio Batićev zakon, povećanje ličnog dohotka u sudstvu nije se bogzna pokazalo – da će se smanjiti kriminalitet u društvu, već se pokazalo, pored toga, da je bio visoki procenat kriminala, pre svega korupcije i mita u sudstvu, da je to išlo na ruku povećanju kriminala u celom društvu. Nije doprinelo povećanju plata sudijama, sudija će biti kao manje korumpiran ili uopšte neće biti korumpiran, nije to, možda će negde imati odraza sa neke materijalne strane.
Međutim, to neće biti merilo i neće se sa tim načinom moći rešiti ova negativna pojava u društvu. Pre svega, to se mora rešavati na druge načine, tako što ćemo dobiti časnije sudije, odgovornije sudije, pre svega putem povećanja odgovornosti sudija. Ako ne možemo, na neki način, samo materijalnim oblikom poboljšati materijalni položaj putem stimulacije, preko ličnog dohotka, onda neka se to pokuša i drugim oblicima, odnosno traženje veće odgovornosti i zaoštravanje odgovornosti, pre svega kod sudija, koji su jedna od najodgovornijih profesija u ovom društvu.
Ako mislimo da rešavamo smanjenje kriminala u državi, narodu, pre svega treba da smanjimo mito i korupciju u sudstvu, pa ćemo onda rešiti kriminal u društvu.
Mogu odgovorno da tvrdim i da kažem da se putem povećanja plata, odnosno materijalnog položaja sudija, neće proizvesti časniji sudija na ovaj način, odnosno parama se neće proizvesti odgovornije sudstvo i časnije sudije.