SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 05.07.2005.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE

8. dan rada

05.07.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:05 do 18:25

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić | Predsedava
Zahvaljujem. Da li se još neko javlja za reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Prelazimo na sledeći amandman. Na član 36. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Krasić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Da li se neko javlja za reč? (Ne.)
Na član 36. amandman je podnela Vlada Republike Srbije.
Odbor za finansije prihvatio je ovaj amandman.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Pošto smo završili pretres Predloga zakona u pojedinostima, da li predstavnik predlagača mr Mlađan Dinkić, ministar finansija, želi da da završnu reč? (Ne, nije tu.)
Zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Pošto smo obavili pretres Predloga zakona u načelu i u pojedinostima, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.
Prelazimo na 12. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O STEČAJU I LIKVIDACIJI BANAKA I DRUŠTAVA ZA OSIGURANjE (pojedinosti)
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Veroljub Arsić, Milivoje Vuković, Tihomir Đuričić, Dragoljub Anastasovski, Aleksandar Đorđević, Vojislav Milajić, Sreto Perić, Branislav Rankić, Nataša Jovanović, Lazar Čavić, Nemanja Šarović, Zlatko Radić, Dragoljub Stamenković, Dragan Čolić, Vjerica Radeta, Goran Cvetanović, Dragan Živkov, Igor Bečić, Momir Marković, Miloš Dišić, Miljko Četrović, Rodoljub Gačević, Tomislav Penezić, Zlatan Jovanović, Milan Stevović, Milan Škrbić, Radiša Ilić, Zoran Antić, Ivan Radić, Branislav Stevanović, Milan Veselinović i Sulejman Spaho.
Narodni poslanik Aleksandar Vlahović na sednici Odbora za finansije povukao je amandman koji je podneo na član 5. Predloga zakona.
Primili ste izveštaje Odbora za finansije i Zakonodavnog odbora, kao i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, shodno članu 140. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Veroljub Arsić..
Vlada predlaže da se ovaj amandman odbije, a Odbor za finansije predlaže da se amandman ne prihvati.
Da li neko želi reč? Da.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ulazimo u završnicu svega što je rečeno. Znači, sve ovo do sada, svi zakonski predlozi bili su radi usaglašavanja Predloga zakona o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje.
Znači, i zakon o agenciji za osiguranje depozita i izmene i dopune Zakona o osiguranju bili su samo prethodnica ovog zakona koji jeste suština svih ovih rasprava od strane poslanika SRS. Znači, nije u pitanju nikakvo uređivanje materije, prilagođavanje zakonskim propisima, već isključivo želja jedne političke stranke, jedne političke organizacije, par ljudi koji vode tu stranku i tu političku organizaciju da kontrolišu sve finansijske tokove u državi.
U članu 1, na koji se odnosi ovaj amandman i čije sam brisanje tražio, kaže se: ″Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak stečaja i likvidacije banaka i društava za osiguranje, kao i uslovi i postupak likvidacije drugih finansijskih organizacija.″ Znači, za svaki slučaj, ukoliko su nešto zaboravili ovim prethodnim izmenama i dopunama zakona da obuhvate, po ovom članu 1. bilo koja finansijska organizacija može doći pod udar ta dva čoveka.
Ne treba da se priča kako je do sada bilo i kako su do sada vođeni postupci, prvo, oduzimanja dozvola za rad bankama, kako je 29 banaka zatvoreno, kako se nad 29 banaka vodi stečaj, kako ni za jednu od tih 29 banaka stečaj nije završen. Postavlja se pitanje da li je stvarno trebalo da te banke idu u stečaj ili ne, šta je sa tim bankama, šta je sa poslovnim prostorom tih banaka, šta su te banke zgrešile da im tadašnji guverner, a sadašnji ministar finansija oduzme dozvolu za rad.
Mnogo pitanja, vrlo malo odgovora, jer oni samo mogu da se naslute – da je neko želeo da na jedan način koji je, u najmanju ruku, kriminalan te banke ukloni sa tržišta i dozvoli nekim privilegovanim novoosnovanim bankama, koje su ušle u taj poslovni prostor banaka koje su u stečaju, da jednostavno ostvare profit i, ako je moguće, da koriste tu imovinu banaka koje su u stečaju i likvidaciji.
Sada su na redu osiguravajuća društva. Već je bilo govora i o tome, drugi po snazi finansijski učesnici su osiguravajuća društva. Imaju određeni monopol, zahvaljujući nasleđu; taj monopol treba da se iskoristi, da opet nekolicina privilegovanih uđe u sistem osiguranja i beleži vanredne profite.
Postoje dva načina: kroz privatizaciju banaka gde je osnivač ili većinski vlasnik država, odnosno društveni kapital, a isto važi i za osiguravajuća društva, ili stečaj.
Ono što ne može ili što bi bilo previše očigledno ili što bi za privilegovane bilo previše skupo da urade u privatizaciji, sada će to uraditi u stečaju. Sama ta politička organizacija kaže da su najveće zloupotrebe u privatizaciji bile baš kod privatizacija koje se vrše u stečaju.
Da se podsetimo prethodnih zakona, stečaj nad društvima za osiguranje i bankama vodi Agencija. Dakle, Agencija koja je produžena ruka Vlade, i slažem se, ali u ovom slučaju produžena ruka i jednog ministarstva, jedne političke stranke i par ljudi.
Agencija će da radi ne u interesu banaka koje su u stečaju i likvidaciji, ne u interesu osiguravajućih društava koja bi bila u ovom slučaju u stečaju, već isključivo u interesu ta dva čoveka i njima bliskih ljudi, a određena osiguravajuća društva i određene banke bi trebalo u postupku likvidacije i stečaja da preuzmu.
Ako bi to bilo previše očigledno, jednostavno da ih zatvore, jednostavno da se ponovo u tom poslovnom prostoru koje imaju kroz svoje razne filijale iskoriste ili privatna osiguravajuća društva i privatne banke koje nisu bliske toj dvojici ljudi jednostavno uklone sa tržišta. Da uklonimo suvišnu konkurenciju. U početku je to malo skupo, neko pretrpi i neku političku štetu, ali je kasnije korist ogromna.
To su razlozi svih onih ranijih diskusija, to je razlog zašto i sada Narodna skupština ima ispred sebe predlog zakona o stečaju i likvidaciji banaka i drugih finansijskih organizacija. Samo se postavlja pitanje mehanizma. To treba ovaj zakon da reguliše.
Postavlja se pitanje šta će nama Zakon o likvidaciji i stečaju, kada su subjekti ovih likvidacija izuzeti iz tog zakona, samo se pojedine odredbe Zakona o likvidaciji i stečaju primenjuju.
Ova materija se reguliše posebnim zakonom, i to zakonom gde dozvolu za rad oduzima Narodna banka Republike Srbije, a Agenciju, članove upravnog odbora, direktora Agencije imenuje, na predlog nadležnog ministra, Vlada Republike Srbije, Ministarstvo finansija, a Agencija vodi postupak likvidacije, stečaja, pa čak i privatizacije.
To je suština svega ovoga, jer gde god da se spomene novac, gde god da se spomene zloupotreba, nekako se uvek na tom mestu nađu i Mlađan Dinkić i Miroljub Labus.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić | Predsedava
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Miljko Četrović.
Vlada predlaže da se ovaj amandman odbije, a Odbor za finansije predlaže da se amandman ne prihvati.
Da li neko želi reč? Da.

Miljko Četrović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je jedan od zakona kojima se predlaže izmena Zakona o stečaju i likvidaciji banaka, s tim što se ovim izmenama obuhvataju i društva za osiguranje, odnosno stečaj i likvidacija društava za osiguranje.
Ovo je sled prethodnih zakona kojima se objedinjuje kontrola i postupak ne samo rada, nego i stečaja i likvidacije banaka i osiguravajućih društava, od strane jedne stranke koja u aktuelnoj vlasti u Srbiji, takozvanom demokratskom bloku, kontroliše monetarnu i finansijsku sferu. Jasno je da je monetarna i finansijska sfera jedna od najznačajnijih oblasti za funkcionisanje države, a na neki način opredeljuje i sudbinu građana, pravnih lica i subjekata koji postoje u toj državi.
Znamo da od 2000. godine na neki način G17 plus kontroliše monetarnu sferu preko Narodne banke Srbije, ranije preko Narodne banke Jugoslavije, a da sada preko Ministarstva finansija i preko Narodne banke kontroliše sve tokove, kako u sticanju tako i oporezivanju građana i pravnih subjekata, a na neki način utiču ili imaju glavnu ulogu u trošenju sredstava, kako kroz budžet Republike Srbije, tako i kroz budžete lokalnih samouprava, jer i oni su na neki način opredeljeni sistemskim zakonima.
Ova agencija koja je bila predmet zakona o osiguranju depozita postojala je i ranije, to je bila Agencija za sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka. Tom agencijom je rukovodila grupa G17, jer je predsednik saveta te agencije bio Labus i ona je, po nalogu ili programu koji je napravljen na Zapadu, likvidirala preko noći četiri najveće banke u Srbiji.
Šta se posle skoro četiri godine od likvidacije tih banaka dogodilo na finansijskom tržištu Srbije? Likvidacijom te četiri banke Srbija je dobila mnogo tzv. privatnih banaka, i neke strane banke. Međutim, sve ovo što G17 ističe, da je reforma bankarskog sistema u Srbiji izvršena najbolje u celom okruženju, jeste samo varka, jer sve ove banke koje su osnovane, kako domaće, tako strane, nisu ništa doprinele za bolji standard građana, niti su poboljšani uslovi korišćenja kredita, a da ne govorimo o štednji.
Priča o milijardu i 700 miliona evra ili dolara štednje građana je bespredmetna i nema nikakvog osnova. Ako je tolika štednja, gde se plasiraju sredstva od poslovnih banaka? Da li Narodna banka, da li Ministarstvo finansija ima uopšte neke pokazatelje koliko sredstava te banke plasiraju u privredu Srbije i koliko je plasirano građanima? Nažalost, ne verujem da su to velika sredstva, naprotiv, ta sredstva koja se prikupe od građana po raznim osnovama prevashodno se iznose iz Srbije, bilo preko deficita platnog prometa, bilo na druge nezakonite načine.
Stečaj koji je počet još januara 2002. godine nad ove četiri velike banke je samo velika pljačka, kako depozita tih banaka, tako ogromne pokretne imovine koja je razgrabljena, rasturena, a finale svega je da protok vremena učini svoje i da se otme ogroman poslovni prostor u najekskluzivnijim centrima, kako u Beogradu, tako i širom Srbije.
Stečaj nije vođen ni od Agencije za sanaciju i stečaj banaka, niti od Trgovinskog suda u Beogradu da se naplate potraživanja te četiri velike banke, pa imamo mnogo primera da dužnici ″Jugobanke″, ″Beobanke″, ″Investbanke″ nisu naterani da plate ono što su dugovali tim bankama. I, ti se sada pojavljuju kao kupci u postupku privatizacije, a pojavljuju se i kupci u postupcima prodaje nepokretne imovine kroz stečajne postupke ili naplate potraživanja preko redovnih sudova, odnosno preko opštinskih sudova.
Ima jedan primer u Kraljevu da jednom dužniku, koji ima založno pravo, i to po Zakonu o izvršnom postupku, na nepokretnoj imovini na 3,5 miliona tadašnjih maraka Trgovinski sud sa Agencijom za stečaj banaka nije naplatio to potraživanje, ali je taj kupio u centru Kraljeva poslovni prostor od 500 kvadrata, sa zemljištem, i to u najužem centru grada, za 15,5 miliona preko javne prodaje koju je sproveo Opštinski sud u Kraljevu.
Od koga je to kupio? Kupio je za potraživanje koje je imala Vojvođanska banka prema Hladnjači Kraljevo za 15,5 miliona, a Hladnjača Kraljevo prodata je na aukciji. Članovi Odbora za privatizaciju dobro znaju kako je prodata Hladnjača Kraljevo na aukciji, kako se taj većinski vlasnik poneo prema radnicima Hladnjače Kraljevo i kako je grubo prekršio sve odredbe ugovora o kupoprodaji.
Kada se sve to sagleda i poveže vidi se da se radi o jednom organizovanom kriminalu koji se proteže od Trgovinskog suda u Beogradu, Agencije za privatizaciju, pa aukcija, Vojvođanska banka, Opštinski sud Kraljevo koji prodaje i taj koji kupuje, a nije vratio tadašnjih 3,5 miliona maraka.
Drugi primer, još drastičniji: radnici banaka koje su gurnute u stečaj nisu dobili nadoknadu ličnog dohotka za decembar mesec 2001. godine. Mnogi su otišli po tzv. programu za sanaciju banaka, koji je sprovodio Labus sa Agencijom za sanaciju i stečaj banaka, a to je bila varka ili prevara, od juna do decembra meseca; bila je očigledna namera da se banke gurnu u stečaj. I za toliko godina, pored prodaje celokupne nepokretne imovine, radi se o velikoj imovini u nameštaju, opremi, motornim vozilima, pa čak i umetničkim slikama i dragocenostima u centralama ovih banaka, ali se ne zna gde se sve to našlo i za šta su ta sredstva utrošena, radnici za tri i po godine nisu dobili nadoknadu, niti ima prioriteta kod Trgovinskog suda u Beogradu da dobiju nadoknadu za decembar, tih 8.500 radnika, a oni koji su otišli u penziju nisu dobili posle 3,5 godine ni otpremnine.
To je suština kako je Agencija za sanaciju i stečaj banaka vodila i kako vodi postupke stečaja za ove četiri banke, a ništa bolje neće raditi ni ova agencija za osiguranje depozita, jer će to biti isto agencija koja će biti sastavljena od ljudi iz G17.
Oni će na isti način za banke koje nisu njima po volji pronaći zakonske mogućnosti da ih odvedu u stečaj, a da se bankama za koje smatraju da treba da ostanu na finansijskom tržištu Srbije ostavi prostor, da imaju što manju konkurenciju, nastave sa radom na ovakav način bez značajnije kontrole.
Kao član Odbora za finansije znam da na dnevni red Odbora za godinu i po dana nijednom nije došao izveštaj Narodne banke o kontroli poslovnih banaka. To jasno govori da Narodna banka ne vrši suštinsku kontrolu poslovnih banaka.
Ali, kako se stvari sada odvijaju, izgleda da su dve stranke u Srbiji oko ove dve banke koje još nešto znače kao domaće banke podelile interese, kao što su podelile interese oko osiguravajućih društava sa ovim zakonom o osiguravajućim društvima i kontroli ko će vršiti rad osiguravajućih društava.
Tu su interesi jasni: znači, jedna banka jednoj stranci, a druga banka drugoj stranci, a radi se o Vojvođanskoj banci i Komercijalnoj banci, kao što se radi o ova dva velika osiguravajuća društva – "Dunav" i DDOR "Novi Sad".
Predlogom ovog zakona se faktički sve stavlja, narodski rečeno, pod šapu jedne stranke koja više nema podršku u biračkom telu Srbije, niti među građanima Srbije. Svesni toga, oni zato sve ovo rade i predlažu da bi zgrabili pod svoju kontrolu ono što mogu iskoristiti do prvih izbora koji će neminovno uslediti na jesen.
Građani neće nasesti na ono što su radili i na podvale koje su napravili 2000. godine, da će Srbiju izvući tzv. eksperti, jer to nisu eksperti, to su izvršioci programa obaveštajnih službi sa Zapada, ostvarenja interesa tih službi, direktnog sprovođenja programa MMF-a i Svetske banke.
Svaka država koja je prihvatila sprovođenje programa MMF-a i Svetske banke došla je u dužničko ropstvo. Doživela je to i Argentina, i Indonezija i mnoge zemlje u svetu.
Da je dobar program MMF-a, a vi se po potrebi pozivate na iskustvo Slovenije, Slovenija bi prihvatila program MMF-a, pa bi ugasila sve svoje banke, pa i Ljubljansku banku. Oni su bili mnogo pametniji i imali su bolje rukovodstvo nego što je Srbija, nažalost, imala od 2000. godine, jer Slovenija nije ugasila Ljubljansku banku kao što nije ni privatizovala velika preduzeća u Sloveniji. Ta preduzeća su postala državna preduzeća, ali je zato slovenačka privreda našla otvorenu granicu prema Srbiji i veliko tržište, što je maltene dovoljno za celu njenu privredu. Hvala.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić | Predsedava
Zahvaljujem. Replika, narodni poslanik Miloljub Albijanić. Izvolite.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

G17 Plus
Molim vas da ne dobacujete.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, da ste čitali dokument koji je u skorije vreme objavljen, a to je pozitivna ocena Studije izvodljivosti, videli biste da su reforme u bankarskom sistemu najbolje izvršene. Štednja u bankama danas iznosi milijardu i 500 miliona evra. Ranije te štednje nije bilo. Danas u Srbiji postoje 42 banke, od kojih je osam stranih. Zaposleno je više ljudi u bankarskom sistemu nego pre stečaja četiri velike banke.
Vrlo često, umesto da se priča o dnevnom redu, na pomen reči banka počinje čitava salva i jedna besmislena priča, a vi dobro znate da je dug u te četiri banke iznosio osam milijardi maraka i da je trebalo 18 meseci da čitava Srbija i svi zaposleni u Srbiji rade da bi te dugove vratili.
Podsećam vas da devizne rezerve danas u Srbiji iznose pet milijardi dolara, a pitam vas koliko su bile ranije. Podsećam vas da je spoljni dug u Srbiji sada devet milijardi evra, da je otpisan veliki dug prema Pariskom i Londonskom klubu, da je zemlja prvo stekla kreditni rejting B plus, a sada, u ovom trenutku, još bolji kreditni rejting BB minus. Nije ga imala ranije.
To je nesporna činjenica, kao što su nesporne činjenice da je neko građanima Srbije uzeo deviznu štednju. Danas država vraća staru deviznu štednju. Podsećam vas na činjenicu da je neko ranije građanima uzeo zajam za preporod Srbije, a da preporoda nije ni bilo, a danas država vraća zajam za preporod Srbije.
Kada pogledamo kako je bilo juče, a kako izgleda danas, vrlo jasno se vidi da je država Srbija ozbiljna i odgovorna prema svojim građanima. Ne može se sve vratiti odjednom, ne može se sve što je loše napravljeno u prethodnom periodu popraviti, ali se stvara imidž zemlje u koju vredi ulagati. Taj imidž ne samo u domaćoj, nego i u svetskoj javnosti i čitav niz stvari koje sam izrekao još malopre, poput Studije izvodljivosti, ukidanja američkih sankcija, sporazuma sa MMF-om, saradnje sa čitavim svetom, govore o tome da ovde reforme idu u pravom smeru i da država Srbija treba da zaokruži svoj sistem, uredi ga da bismo jednog dana bili u porodici evropskih zemalja, što nam priliči i dolikuje i gde nam stvarno jeste mesto. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić | Predsedava
Kolega Četroviću, molim vas, momenat samo, kolega. Po Poslovniku, narodni poslanik Miljko Četrović, pozovite se samo na član. Odmah, kolega Albijaniću. Kolega Četroviću, molim vas, pozovite se na član Poslovnika po kom tražite reč.

Miljko Četrović

Srpska radikalna stranka
Član 100, valjda je sada 104. Evo, kao narodni poslanik i kao čovek govorim na osnovu činjenica. Radio sam 24 godine u Jugobanci Kraljevo. Dobro sam poznavao situaciju vezanu za ″Jugobanku″, a preko sistema ″Jugobanke″ znao sam situaciju ove tri velike banke u Srbiji.
Nije tačna činjenica da je dug tih banaka bio 8,5 milijardi, kako je ovde rekao poslanik Albijanić; ne znam da li to on računa u dolarima, markama, dinarima, u lirama italijanskim verovatno.
Nažalost, te banke su imale velika potraživanja, kako prema privredi, tako i prema državi Srbiji, na neki način. Ali, stalno mahati sa tom starom deviznom štednjom i kriviti banke za staru deviznu štednju – stara devizna štednja ili deo te štednje je uložen u privredu Srbije, u infrastrukturne i velike objekte u Srbiji. Reći ću vam samo jedan podatak: "Sava centar" je delimično izgrađen iz sredstava te devizne štednje. Taj pogrešan naziv – stara devizna štednja je ubačen svesno i namerno 1990. ili 1991. godine.
Moram da postavim sledeće pitanje. Od strane šefa poslaničke grupe G17 plus se govori o uspešnim pregovorima i otpisu duga u Parizu i Londonu. Jedanput ili dvaput sam ovde postavio pitanje zašto su pregovarači Labus i Đelić prihvatili pretvaranje duga u evre, kad je većina duga bila u dolarima i u drugim svetskim valutama? Po tom osnovu su država Srbija i srpski narod dodatno opterećeni sa 3 milijarde dolara, jer kursna razlika između dolara i evra u momentu kad su sklapali sporazum do današnjeg dana je preko 30-35%, dakle, rast evra u odnosu na dolar. To je dodatno tri milijarde dolara. Znači, nije tačno da je otpisan dug. Zapad nama nije nijedan dolar otpisao. Faktički, oni su samo za ove tri i po godine izjednačili onaj navodni otpis sa razlikom u vrednosti.
Drugo pitanje, ako pominjete banke, gde su sredstva? Gde su deponovana devizna sredstva ovih banaka? Gde su sredstva agencije "Jugobanke" iz Njujorka – 120 miliona dolara? Gde su sredstva banke u Moskvi, kojima posle raspolažu Dinkić, Janjušević i Kolesar i osnivaju Nacionalnu štedionicu? Gde su sredstva Jugoslovensko-engleske banke u Londonu? To su pitanja na koja G17 plus, Labus i Dinkić moraju da odgovore jednog dana, da polože račune.
To su pitanja, pored pitanja o sredstvima koja su se našla na Kipru. Zašto ste zaćutali oko Kipra? Zašto pokušavate da u nekim TV duelima, člancima, knjigama koje pišu vaši koalicioni partneri, bacate maglu u oči građanima Srbije, da pričate o uspešnosti ovih banaka? Pod kojim uslovima ove banke daju kredite?
(Predsedavajući: Vreme.)
To su najskuplji krediti u Evropi. Ko može da se kreditno zaduži? Ove banke imaju najluksuznije poslovne prostore. Kako one posluju? Izgleda da su to mafijaške banke, rade ko zna koje poslove. Radio sam u banci i znam šta znači obezbediti sredstva za troškove banke.
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić | Predsedava
Narodni poslanik Snežana Stojanović-Plavšić, replika.

Snežana Stojanović-Plavšić

G17 Plus
Poštovane dame i gospodo, nije se uplašio, nego u G17 plus ima mnogo ljudi koji mogu da odgovore na vaše primedbe. Ovo je jedan od tih primera, a ima još puno poslanika. Prema tome, spremni smo da svako svakom odgovori.
Naravno, replika je na izlaganje gospodina koji je po hiljaditi put pomenuo G17 plus. To se dešavalo juče, dešava se i danas. Meni je potpuno razumljiva potreba da se sa ove govornice govori u ime stranke i da se drže politički govori, pogotovo ako stranka ima problema u sopstvenim redovima i mora malo da zbije redove. No, G17 plus nije takva stranka i G17 plus će vam još jednom reći: gospodo, dosta je sa zamenom teza.
Gde su pare sa Kipra, to je pravo pitanje za građane Srbije, odlično pitanje. Gospodo, gde su pare sa Kipra? To nije pitanje za G17 plus, jer u vreme kada su pare odnošene na Kipar G17 plus nije bio u vlasti. Pripadnici G17 plus, uključujući sve poslanike koji ovde sede, tada su bili građani Srbije, oni građani iz čijih džepova su upravo te pare i uzete. Lideri G17 plus o kojima govorite tada su bili asistent i profesor na Ekonomskom fakultetu. Oni se nisu bavili krupnim biznisom.
Pravo pitanje – gde su pare koje su otišle na Kipar – treba da postavite krupnim biznismenima u Srbiji, koji svakako ne stoje iza stranke G17 plus. Pitajte Karića, pitajte Drakulića, pitajte druge koji su se obogatili u vreme vaše vlasti. Ko im je to dozvolio i zašto, kakvi su bili interesi političkih stranaka koje su tada bile na vlasti, to je pravo pitanje za građane. Na to vi treba da date odgovor, a ne mi, dame i gospodo, koji smo tada bili obični građani u Srbiji.
Nemojte više menjati teze i nemojte pitati gde su pare sa Kipra Mlađana Dinkića, koji je pokušao da uđe u trag tim parama, ali nažalost, zbog zaostalih struktura nije uspeo to da uradi. To su činjenice. Nemojte više govoriti o tome da su lopovi oni koji su pošteno u to vreme živeli od svog rada. To pominjanje Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića, za koje sam prvi put čula od vas, kao i teza da su oni nečiji kumovi – isto tako mogu da kažem da su oni kumovi nekoga od vas, pošto je to podjednaka istina kao da su kumovi nekog iz G17 plus. Dakle, iza G17 plus ne stoji krupni kapital.
Takođe, jedna krupna zamena teza je da G17 plus kontroliše tokove novca u zemlji. G17 plus je odgovorna stranka koja preuzima odgovornost ovde gde radi. Mi se zalažemo za ličnu odgovornost, u potpunosti. Dakle, mi smo spremni da snosimo odgovornost za ono za šta smo preuzeli odgovornost i nećemo odustati od toga. Govoriti o tome da tu postoje krupni interesi, govoriti o tome, čak je neko iskoristio termin "organizovani kriminal", molim vas da ne dajete tako paušalne procene, jer na taj način pokazujete svu dubinu svoje neozbiljnosti i površnosti.